< Upit iz Pisma Titu

P: U Tt 1,1, što je sažetak poslanice Titu?

O: Evo jednog pregleda.

1:1-4 Pozdrav

1:5-16 Imenovanje starješina protiv lažnih učitelja

. 1:5-9 Imenovanje starješina, kvalifikacije i dužnosti

. 1:10-16 Obrana od lažnih učitelja

2:1-15 Kako i zašto se ponašamo

. 2:1-10 Upute za različite životne faze

. 2:11-15 Temeljimo svoje ponašanje na Božjoj milosti prema nama

3:1-11 Usredotočiti se na poslušnost i izbjegavati sporove

. 3:1-8 Podsjetnik da budemo poslušni i spremni

. 3:9-11 Izbjegavajte glupe podjele

3:12-15 Osobne poruke

P: U Tt 1:1, što je zanimljivo u Pavlovom opisu sebe ovdje?

O: Od svega što je Pavao mogao reći Titu, ovdje je naglasio samo dvije stvari.

Pavao je bio rob, sluga, pod vlasti. Pavao uvijek koristi izraz "sluga Isusa Krista", osim ovdje, gdje Pavao kaže "sluga Boga".

Pavao je bio apostol, poslanik, koji je imao vlast.

To je prikladno jer su mnogi problemi koje je Pavao želio da Titu riješi na Krfu bili vezani uz autoritet.

P: U Tt 1,2, Tt 3,7 i 1 Tm 6,16, imaju li kršćani sada vječni život ili je to samo nada u vječni život nakon smrti?

O: Oboje, ovo je primjer paradoksa "već / još ne". Imamo sigurno obećanje i neprekidan život od sada do vječnosti. Međutim, moramo proći kroz neke stvari, poput smrti i suda na bema-sjedalu, prije nego što primimo svoja vječna, proslavljena tijela. Vidi također odgovor za 1. Timoteju 6,16. Pogledajte raspravu o 1. Korinćanima 3,12-15 za više informacija o sudu na bema-sjedalu.

P: U Titu 1,2, bi li trebalo glasiti Bog koji "ne laže" ili "ne može lagati"?

O: Doslovna transliteracija je "Bog koji ne laže". Iako se grčki izraz u ovom stihu može tumačiti na oba načina, namjera poslanice Titu 1,2 kaže da se možemo pouzdati da Bog ne odstupa od svoje riječi. Poslanica Hebrejima6:18 također izričito kaže da je Bogu nemoguće lagati.

P: U Tt 1:2, znači li "prije nego što je vrijeme započelo" da je vrijeme kakvo poznajemo imalo početak, ili je to samo izraz za davno prošlost?

A: Kršćani se danas ne slažu. Međutim, koncept da vrijeme ima početak bio je poznat starim piscima poput Filona Židova (15/20. pr. Kr. – 50. g. n. e.), u djelu O stvaranju, poglavlje 7 (26), str. 5.

P: U Tt 1,5, kada je Pavao ostavio Tita na Krfu?

Odgovor: Pavao je bio na Krfu u Djela apostolskih 27,7–9. No mnogi misle da nije bilo dovoljno vremena da Pavao ostavi Tita ondje te smatraju da je Pavao otišao na Krf naknadno. To bi značilo da je Pavao bio zatvoren u Rimu dvaput te da je između ta dva zatvaranja otišao na Krf . S druge strane, Pavao je mogao "ostaviti" Tita na Krfu, a da sam nije sletio na Krf.

Ne znamo mnogo o Titu. Spominje se samo u 2 Kor 2,13; 7,6,13,14; 8,6,16,23; 12,18; Gal 2,1-3; 2 Tim 4,10

P: U Tt 1,5, što znamo o Krfu?

O: Kreta je veliki otok, dugačak oko 160 milja (260 km) u smjeru istok-zapad, a na najširem dijelu širok 37 milja (60 km) sjever-jug. Bio je naseljen mnogo prije Abrahama, a u Postanku 10,14 njegovi se stanovnici nazivaju Kaftorijcima, po Kaftoru, drevnom imenu Krete. Od njih su potekli neki od morskih naroda, a kasnije i Filistejci. Kreta je bila naseljeno otočje. U vrijeme Homera (i Davida) postojalo je od 90 do 100 gradova, prema komentaru "Believer's Bible Commentary", str. 2134. Danas na njoj živi oko 630 000 ljudi.

Krit je imao donekle tajanstvenu minojsku civilizaciju, od 2700. do 1800. g. pr. Kr., koja je završila oko Mojsijeva vremena, kada su prodirali mikenski Grci. Krit je bio očita postaja za brodove koji su plovili s Cipra, Sirije i Judeje za Rim i natrag.

Kretanci su bili poznati kao lažljivci; grčki izraz kritizo značio je "kretanizirati", odnosno lagati. Titu je predstajalo nekoliko izazova. No, kao i mi, Titu je trebalo zapamtiti da bitka nije njegova, nego Gospodnja.

P: U Titu 1,5,10,12, zašto bi Crkvu Kristovu trebalo jačati pomoću nas?

O: Dok Bog djeluje u crkvi, On obično koristi ljude kao sredstvo Svojeg djelovanja. Volimo misliti da rane crkve nisu imale problema. Ali crkve u Korintu, Galatiji, na Krfu i šest od sedam crkava u Otkrivenju pokazuju da ih gledamo kroz ružičaste naočale. Kao što kuća može imati problema s propadanjem, termitima i temeljima, tako i u crkvi mogu biti potrebne barem tri vrste ojačanja.

a) Titu 1,5 pokazuje da čak i u istinskoj crkvi mogu postojati stvari kojima ozbiljno nedostaje.

b) Titu 1,10 pokazuje da unutar same crkve mogu postojati prepreke koje je Sotona poslao da napadne crkvu.

c) U Titu 1,12 izjava o Kretancima podsjeća nas da je određena kultura često sklonija počinjenju ili zanemarivanju određenih grijeha nego druge. Vođe crkve trebaju pozvati crkvu u toj kulturi da se vrati vječnim istinama Isusa Krista.

P: U Tt 1,5, kada nam je potrebna organizacija u crkvi, a kada nešto može biti previše organizirano?

O: Očito je Bog želio određenu organizaciju; Pavao je u Titu 1,5 rekao Titu da postavi starješine u svakoj crkvi. Starješine/nadglednici/prezbiteri u crkvi spominju se u Djela apostolskih 14,23; 15,2.4.6; 15,22.23; 16,4; 20,17; 20,28; 21,18; Filipljanima 1,1; 1. Timoteju 4,14; 5,17; Titu 1,5; i Jakovljevu 5,14. Pojedini starješina spominje se u 1. Timoteju 3,1-2; Titu 1,7.

Đakoni su spomenuti u Filipljanima 1,1; 1. Timoteju 3,8-13. Đakonise su spomenute u 1. Timoteju 3,11. Organizacija, bilo u crkvi ili bilo kojoj drugoj organizaciji, može postati loša kada potiče sebične interese na štetu organizacije, elitizam i samoodržavajuću hijerarhiju radi same sebe. U katoličkoj i pravoslavnoj crkvi, kasnije službe čitača, lektora, kirepiskopa (seoskih biskupa ili pokretnih biskupa), nadbiskupa, kardinala, preuzvišenih, metropolita, redovnika, opatima, redovnica, opatica, frata, franjevaca, altarista, papa, patrijarha nigdje se ne spominju u Bibliji.

P: U Tt 1,6 što znači imati samo jednu ženu, odnosno biti "čovjek jedne žene"?

O: Ovdje postoje četiri podpitanja: poligamija, razvod, ponovni brak i celibat. Očito je da je muškarac koji ima više od jedne žene istovremeno "muškarac s više žena". Muškarac koji je sagriješio time što je odlučio razvesti se od svoje žene (osim zbog preljuba) i zatim se ponovno oženio drugom osobom također ne bi mogao biti starješina. Osim ovih očitih slučajeva, postoji neslaganje.

Crkveni povjesničari spominju da je Petar bio oženjen i da je nakon Kristova uskrsnuća ostao oženjen. Kad je Petrova žena mučenički stradala, povikao joj je iz mnoštva: "Sjeti se Gospodina". No budući da je Petar vjerojatno bio oženjen prije nego što je ovo napisano, to ovdje nije relevantno.

Mnogi rani kršćanski biskupi bili su celibati.

U istočno-pravoslavnim crkvama svećenik može biti oženjen ili dati zavjet celibata. No, ako je svećenik oženjen, a njegova supruga umre, nije mu dopušteno ponovno se oženiti i ostati svećenik.

U biblijskim crkvama žena može biti pastorica zadužena za žene i djecu. No, u biblijskim crkvama za oba spola pastor se smatra nevinim ako ga supružnik ostavi zbog razvoda, ali ne i ako pastor ostavi supružnika (osim zbog preljube).

Kršćani se ne slažu oko toga ispunjava li osoba ovaj uvjet ako se ponovno uda/oženi nakon smrti supružnika.

P: U Titu 1,6, možete li biti starješina ako nemate djecu?

O: Da, ponekad ljudi ne mogu imati djecu. Mnogi rani kršćanski biskupi nisu imali ni ženu ni djecu.

P: U Titu 1,6, je li starješina diskvalificiran ako su mu odrasla djeca nevjerna, ili samo djeca pod njegovim krovom?

O: Kršćani se ne slažu. U komentaru Believer's Bible Commentary, str. 2136, stoji da se radi samo o djeci koja su pod roditeljskom skrbi u kući.

P: Zašto se Tt 1:6-8 i 1 Tim 3:2-7 malo razlikuju u svojim kvalifikacijama za starješinu?

O: Pavao je davao dva komplementarna opisa kvalificiranog starješine, ali nije dao definiciju kvalificiranog starješine. Pavao nije davao iscrpan popis pravila, jer u različitim vremenima i kulturama mogu postojati i druge stvari koje treba uzeti u obzir. Umjesto toga, kršćanski vođe trebaju koristiti svoju pobožnu prosudbu pri odabiru starješina, a kvalifikacije u Titu 1,6-8 i 1. Timoteju 3,2-7 zajedno čine minimalan popis, a ne iscrpan popis.

P: U Titu 1,7, jesu li riječi "starješina" i "nadzornik/biskup" u Bibliji zamjenjive?

O: Da. Crkvi su potrebni pobožni vođe, ali zapamtite da kvalitete koje čovjeka čine uspješnim u poslu nisu iste kao i kvalitete koje nekoga čine pogodnim za starješinu, iako postoji određeni preklap.

P: U Tt 1,7,11 i 1 Pt 5,2 kako novac može biti "prljav"?

Ovo znači "nepošteni dobitak", a ne samo krađu ili pljačku. To se može odnositi na bilo što gdje osoba ostvaruje profit na nečemu na čemu ga ne bi smjela ostvarivati. U srednjem vijeku ljudi su išli na misu s novčićem u ruci. Svećenik bi uzeo novčić i dao im hostiju. U mnogim slučajevima laici nisu dobivali vino, pila su ga samo klera. Nema novčića, nema hostije. Postojao je problem s lutajućim fratrima koji su obilazili mjesta, slavili mise i ispovijedali, pri čemu su primali novac za indulgenciju, a svećenici su primijetili pad svojih prihoda kad bi fratri bili u blizini.

Ljudi također mogu težiti nepoštenoj dobiti koja nije izravno novac. Mogu težiti položaju i moći, što, iako može dovesti do više novca i veće plaće, može biti više o moći nego o novcu.

P: U Tt 1,9, što znači "čvrsto se držati vjernog učena" naspram nečvrstog držanja?

O: Može se pregovarati i kompromitirati oko nekih stvari, ali istina evanđelja ne bi trebala biti jedna od njih. Naravno, nečvrsto držanje može značiti poricanje istina evanđelja, kao što je da nema puta do neba osim kroz Isusa. Međutim, nečvrsto držanje može se odnositi i na učenje da su istine evanđelja tek mišljenja ili da nisu bitne.

P: U Titu 1,10, zašto je protivnika Pavla bilo toliko mnogo?

O: U tako kratkom vremenu, pojavio se velik broj ljudi koji su se suprotstavili Pavlu. To je vjerojatno zato što je Pavao toliko mnogo radio da dovede ljude Kristu, a Sotona je pokušao podići sve ljude koje je mogao da se suprotstave Pavlu. Dio protivljenja poticao je od lažne doktrine, dio od želje za griješnim životom, a dio možda prvenstveno ni od čega od toga, već samo od općeg odbacivanja autoriteta. Ponekad, kada je osoba vrlo uspješna u nečemu, pojave se zli ljudi koji je žele srušiti, ako ni iz kojeg drugog razloga, osim što ne žele vidjeti da netko drugi uspijeva.

P: U Tt 1,11, kako šteti širenje lažnog učenja?

A: Čak i kad nije heretika koja dovodi do propasti duše, može zbuniti kršćane i podijeliti crkvu. Kad se kaže da im se usta moraju zatvoriti, moraju biti izopćeni iz crkve. Čak i ako su kršćani, ako svojim lažnim učenjem raspršuju Božje stado, trebali bi biti izopćeni.

P: U Tt 1,11, kako kalvinisti i nekalvinisti razumiju ovaj stih i ponudu evanđelja svima?

A: Neki kalvinisti kažu da se evanđelje ne nudi svima. Hiper-kalvinist A. W. Pink u djelu *The Sovereignty of God* kaže: "Što se tiče karaktera i sadržaja evanđelja, danas vlada najveća zbrka. Evangelje nije 'ponuda' kojom bi se trgovalo od strane evangelističkih trgovaca. Evangelje nije puko pozivanje, nego proglas,... Nitko se ne poziva da vjeruje da je Krist umro baš za njega. ... Evangelje, ukratko, glasi ovako: Krist je umro za grešnike, ti si grešnik, vjeruj u Krista i bit ćeš spašen." (str. 209, kurziv u originalu). Primijetite ovdje suptilnost: Budući da je Krist umro za grešnike, a vi ste grešnik, grešnik bi lako mogao pomisliti da je Krist umro za njega. Međutim, Pink zapravo misli da je Krist umro za neke grešnike, a vi možda jeste, a možda niste jedan od njih. Da bismo zaokružili Pinkovu viziju, Pink je vjerovao u propovijedanje Evanđelja (ibid. str. 210) i da bismo trebali biti aktivni, a ne fatalistički u propovijedanju i obavljanju kršćanskog djela.

Nekalvinisti i drugi kalvinisti vjeruju da se evanđelje nudi svima. Sljedeći je odlomak iz knjižice jednog kalvinista.

U knjižici "Grešnici koje će Isus primiti", u predgovoru Jamesa Boicea stoji: "Prema načinu na koji hiperkalvinisti danas razmišljaju o takvim stvarima, Isus je morao pogriješiti kada je Nikodemu objasnio toliko evanđelja, kako je zabilježeno u Ivanu 3. ... Nikodem nije bio ponovno rođen. Dakle, prema načinu na koji ti ljudi razmišljaju, Isus je trebao prekinuti raspravu upravo tu. 'Vratite se kasnije kad se budete ponovno rodili,' trebao je reći.... Isus je točno znao što radi. ... Pastor Bill Payne iz Kanade to zna i želi da i svi ostali kalvinisti to znaju, zbog čega je napisao ovu malu knjižicu. Posebno ga ranjava što toliki koriste dobru teologiju kako bi potkopali odgovornost koju imamo kao kršćani da činimo jednako dobro djelo pozivanja grešnika da dođu k Isusu Kristu."

William Payne, u svojoj knjižici *Sinners, Jesus will Receive* (Grješnici, Isus će primiti), na str. 23 kaže: "Problem održavanja ravnoteže između reformirane vjere, čiji je dio doktrina ograničenog pomirenja, i univerzalne ponude također je postojao u Engleskoj. To se može vidjeti u životopisu Andrewa Fullera, jednog od velikih imena zauvijek povezanih s Williamom Careyjem u misionarskom radu. Fuller, rođen 1754. godine, odrastao je u crkvenoj zajednici pod utjecajem propovijedanja koje nije vjerovalo u univerzalnu ponudu. To je, kako je netko izrazio, bilo "propovijedanje tipa Gill". Fuller je pozvan na službu pastora u dobi od 21 godine i rano u svojoj službi dobio je pomoć iz djela Bunyanovih i Gillovih. Međutim, ubrzo je shvatio da postoji velika razlika između ta dva čovjeka. Iako su se obojica čvrsto držali kalvinističke teologije, uključujući ograničeno pomirenje, Bunyan očito nije oklijevao pozvati sve grešnike posvuda da dođu k Kristu, dok to Gill nikada ne bi učinio. Nakon mnogo molitve i proučavanja, Fuller je došao do zaključka da je Bunyan u tome bio u skladu sa Svetim pismom, a da Gill nije. Fullerova uvjerenja na kraju su dovela do toga da napiše poznatu knjigu pod nazivom The Gospel Worthy of All Acceptation, a izravna posljedica te knjige bila je da je Carey otišao s evanđeljem u Indiju.... Na kraju ove kratke povijesne skice dodali bismo ovu napomenu: odstupajući od hiper-kalvinizma, gdje nije bilo slobodne ponude evanđelja, ljudi poput Bostona i Fullera nisu postali arminijanci!" str. 23

Na str. 22 Payne kaže: "Činjenicu da je hiper-kalvinizam u to vrijeme zahvatio velik dio Crkve Škotske potvrđuje činjenica da je ponovno objavljivanje djela Marrow izazvalo veliku buru i da ga je opća skupština Crkve Škotske osudila."

Sam John Calvin vjerovao je da se evanđelje nudi svima. "Božje milosrđe jednako se nudi i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju", prema brošuri Sinners Jesus Will Receive, str. 21. Ne-
Svi kalvinistički kršćani vjeruju da se ponuda spasenja iz evanđelja treba objavljivati svima.

P: Zašto je Pavao u Tt 1,12 citirao iz nebiblijskog izvora?

O: Pavao je bio slobodan citirati bilo koju istinitu izreku koju je želio. Za više informacija pogledajte raspravu o Dj 17,16-34.

P: U Tt 1,12 zašto se čini da Pavao pogrđuje Kretance?

A: Pavao je zapravo citirao iz njihove vlastite književnosti, poznatog kretskog pjesnika Epimenida (oko 600. pr. Kr.). Istog Epimenida kojeg je Pavao citirao u Djela apostolskih 17,28. Ni Pavao ni Epimenides nisu mislili da nijedan Krećanin, pa ni sam Epimenides, nikada nije izrekao nijednu istinu. Naprotiv, Krećani su bili skloni laganju. Evo citata u kojem Epimenides pripisuje Minosu, Zeusu sinu, sljedeće riječi.

"Izgradili su ti grob, o sveti i uzvišeni – Kretanci, uvijek lažljivci, zle zvijeri, lijene utrobe! Ali ti nisi mrtav; ti živiš i prebivaš zauvijek, jer u tebi živimo, krećemo se i jesmo." (iz M.D. Gibson, urednik Horae Semiticae str. 40, na sirijskom).

Pavao ovdje nije ni duhovit ni uvredljiv. Objektivna je istina da su ljudi nekih kultura skloniji nekim grijesima. Ponekad postoji genetska osnova, kao što je slučaj s sjevernoameričkim Indijancima i alkoholizmom, a drugi put kultura ima prevladavajuće grijehe bez ikakve genetske osnove, već zbog vanjskih čimbenika. Na primjer, u jedno vrijeme velik je broj ljudi u Kini bio ovisan o opiju, zbog toga što su Britanci pobijedili u opijskim ratovima kako bi zaštitili svoje navodno "pravo" na izvoz opija u Kinu. Koji su, po vašem mišljenju, dominantni grijesi vaše kulture?

Klement Aleksandrijski (Stromata (193-202. g.) knjiga 1., poglavlje 14., str. 313) potvrđuje Pavlove riječi o Kretancima. Grčki pojam kritizo "kretanizirati" značio je lagati, prema The Expositor's Bible Commentary, svezak 11., str. 433.

Grčki pjesnik Kalimah također je rekao nešto vrlo slično. Atenagora (177. g.) citira Kalimahovu Odu Jupiteru 8 sq.: "Kretanci uvijek lažu; jer su oni, o kralju, sagradili grobnicu tebi koji nisi mrtav." A Plea for Christians, pog. 29, str. 145. Origen također koristi isti argument u djelu Protiv Kelsa, knjiga 3, pog. 43, str. 481. Ovaj je citat zanimljiv jer pokazuje nedosljednost u grčkoj poganskoj religiji. Dok su Kretanci sagradili grobnicu da odaju počast mrtvom Jupiteru, kako ga se još uvijek moglo obožavati ako je i dalje mrtav i njegovo je tijelo u grobnici? Ako Jupiter ne živi, onda nema smisla obožavati ga ili moliti za njegovu pomoć. Ali ako su Grci smatrali da je Jupiter ponovno oživio, onda ne bi trebali smatrati uskrsnuće mrtvih izvan domene mogućeg. Dakle, u osnovi, jedan oblik laganja je "institucionalno laganje", gdje cijela kultura eksplicitno potvrđuje nešto što cijela kultura može vidjeti da nije istina.

P: U Tt 1,13, što radite kada ljudi kojima služite ne djeluju previše "obećavajuće"?

O: Trebali bismo se ponizno moliti za razboritost. S jedne strane, ne znamo sa sigurnošću, jer Bog poznaje njihovo srce, a ne mi. S druge strane, kada ustanovimo da postoji više prilika za služenje Gospodinu nego što imamo vremena, tada, na temelju najboljeg znanja koje imamo, kršćani bi trebali ići na mjesta gdje je najpotrebnije i gdje mogu najviše utjecati. No, umjesto da djeluju kao "samci", kršćani bi trebali raditi zajedno kao jedno.

P: U Tt 1,14, na koje židovske bajke Pavao misli?

O: Sveto pismo to ne navodi. No, znamo da su Židovi imali velik broj knjiga s bajkama i predanjima, koje su danas sačuvane u apokrifima i pseudepigrafima. One su vjerojatno bile dio mitova koje je Pavao naložio Timoteju da zapovijeda ljudima da ih izbjegavaju u 1. Timoteju 1,4. Kao kršćani, trebali bismo jasno razlikovati Božju Riječ od našeg tumačenja Božje riječi. Za više o tome pogledajte Izreke 30,5-6 i 1. Korinćanima 4,6.

P: U Titu 1,15, kako su sve stvari čiste onima koji su čisti?

O: To je istinito na nekoliko načina.

S pozitivne strane, čisti ljudi ne razmišljaju uvijek o načinima da postanu nečisti, niti sumnjaju da svi ostali djeluju iz nečistih motiva.

Negativno, osoba, ne razmišljajući dobro, mogla bi se naći u situaciji u kojoj bi bila pod sumnjom da je učinila nešto zlo, iako to nije učinila i to nije bila njezina namjera. Stoga bismo trebali izbjegavati čak i privid zla, kako stoji u 1. Solunjanima 5,22. Također, ne bi smjeli sumnjati u nekoga drugoga kad bi trebali. Mogu sporo uvidjeti da se osoba ponaša dosljedno kao netko tko djeluje s prikrivenim motivima.

U Propovijedi na gori u Mateju 5,8 stoji: "Blaženi čisti srca, jer će vidjeti Boga." Ali Isus nam je također rekao da budemo mudri kao zmije, a nevini kao golubovi u Mateju 10,16 i nadalje.

P: U Titu 1,15, budući da su sve stvari čiste, što je s marihuanom, LSD-om, iznuđivanjem, silovanjem itd.?

O: Pavao kaže da je sva hrana za prehranu prihvatljiva za jelo. Ljudi ne bi trebali ubrizgavati ili gutati droge koje uništavaju um, poput kokaina ili LSD-a, baš kao što ne bi trebali jesti izmet.

P: U Tt 1,16 kako su neki ljudi nepodobni za činjenje bilo kakvog dobra, "odbacuju svako dobro djelo"?

O: Ako je njihov karakter sramota za Krista i crkvu, čak ni dobre stvari koje pokušaju učiniti neće se uzeti u obzir u očima svijeta. Za neke to nije samo ono što ne znaju, već i stvari u koje vjeruju da nisu istinite, i stvari za koje misle da su važne, ali nisu. Kao što kaže Believer's Bible Commentary na str. 2138, "Životi lažnih učitelja bili su kleveta, a ne Biblija."

P: U Titu 1,16, kako postupiti s ljudima koji štete ili razaraju crkvu ili organizaciju?

O: Trebali biste postupiti slično kao kad vaš brat zgriješi protiv vas, prema Mateju 18,15-17. Prvo ih privatno pokušajte ispraviti. Nadamo se da će uvidjeti svoju pogrešku i sami reći drugima da su pogriješili i koji je ispravan stav. Ali ako to ne uspije, uzmu još jednu ili dvije osobe kao svjedoke i pokušaju mu pokazati njegovu pogrešku. Ako ni to ne uspije, onda cijela crkva treba znati i ta osoba, čak i ako je vjernik, treba biti izopćena iz crkve.

Prethodno vrijedi i za privatne i za javne slučajeve. No, osim toga, u slučaju lažnog učenja, pogreška bi se trebala istaknuti i opovrgnuti pred publikom pred kojom je prvotno iznesena. Dakle, ako je pogreška iznesena pred cijelim razredom nedjeljne škole ili na crkvenoj službi, onda bi opovrgavanje zašto je ta osoba pogrešno učila i koje je ispravno učenje trebalo biti održano pred cijelim razredom nedjeljne škole ili u cijeloj crkvi.

P: U Tt 2,1, koji su neki primjeri kada kršćanin može reći nešto neprimjereno?

O: Postoje različiti načini na koje kršćani mogu nenamjerno, ili ne nenamjerno nego nepažljivo, izgovoriti nešto neprimjereno.

Stvari koje potiču druge na grijeh.

Ogovaranje ili klevetanje

Zajednjikavanje nad kršćanstvom, drugim kršćanima ili omalovažavanje drugih općenito

Stvari koje ne časte Boga ili Ga ne slave.

Zapamtite, u svakoj situaciji uvijek imate mogućnost ne reći ništa. Kao što je jednom netko rekao: "Bolje je šutjeti i da te smatraju budalom, nego otvoriti usta i ukloniti svaku sumnju."

P: U Titu 2,2-6, ako Titu nalaže da poučava starije muškarce, starije žene i mladiće, zašto ne i mlade žene?

Odgovor: Biblija to ne navodi. Međutim, kršćani su primijetili tu "namjernu izostavku" i mogu vidjeti barem tri razloga.

1. Moguća napast za Tita.

2. Stvaranje privid zla drugima, čak i kada su i Tit i žene bili čisti. (2. Korinćanima 8,21; 1. Solunjanima 5,22)

3. Ne samo napast za žene, već i odvraćanje pažnje od Titovog poučavanja o Božjoj istini.

Kad sam bio student na Sveučilištu u Teksasu, nisam razmišljao o istini koju podrazumijeva "namjerna izostavka" u poslanici Titu. Jednom sam dovukao privlačnu kršćansku ženu u svoju studentsku sobu, zatvorio vrata i zajedno smo proučavali Bibliju. Nakon što je otišla, ostali dečki (nekršćani) zadirkivali su me zbog onoga za što su me optužili da sam radio sam u svojoj sobi s tom djevojkom. Otprilike tjedan dana kasnije druga je djevojka došla u moju sobu i imali smo proučavanje Biblije, a dečki su pomislili isto, unatoč mojim negacijama nevinosti. Sljedeći tjedan obje su djevojke došle zajedno i, kako su mi kasnije rekle, ili sam bio neki super tip, ili sam možda ipak govorio istinu. Iako su mi na kraju u potpunosti povjerovale, pogreška je bila što nisam izbjegao dojam zla.

U Titu 2,7 riječ "njima" ne postoji u grčkom izvorniku. Dakle, Titu nije da bude primjer njima [mlađim muškarcima], nego da bude primjer [svima].

P: U Titu 2,6, koja bi bila razlika između dva kršćana koja imaju dobar kršćanski karakter, osim što je jedan uzdržan, a drugi nije?

O: Grčka riječ ovdje, sophron/sophronas, u 1. Timoteju 3,2; Titu 1,8; 2,4, ima široko značenje. Znači ne biti pod utjecajem ničega, biti priseban i samokontroliran. To uključuje reći "ne" grijehu u Titu 2,12.

P: U Titu 2,9, zašto bi robovi trebali biti poslušni svojim gospodarima?

O: Drevna carstva temeljila su se na ropstvu, a podvrgavanje ropstvu obično je bila jedina opcija. Iako su neki vlasnici bili dobri, mnogi nisu. S obzirom na to da su mnogi kršćani bili robovi, općenito bi im bilo bolje da su poslušali nego da su neposlušni.

Ovo je također specifičan slučaj onoga što je Isus općenito rekao u Mateju 5,39: "Ako te tko ošine u desnu obraz, okreni mu i drugi." 1. Petrova 2,18-25 također govori o robovima koji trpe svoje gospodare, čak i one okrutne. Vidi također raspravu o 1. Korinćanima 7,21-23.

P: U Titu 2,9, trebaju li robovi biti poslušni svojim gospodarima u svemu, uključujući i u bezbožnim stvarima?

O: Ne. Trebali su biti primjer poslušnošću svojim gospodarima, ali nisu smjeli ne poslušati Boga, koji je najviša vlast.

P: Zašto se u Titu 2,10 slugama posebno govori da ne kradu / ne prisvajaju?

O: Kućni robovi bili su u situaciji u kojoj su mogli ukrasti stvari, a gospodar nikada ne bi saznao koji je rob ukrao. Robu bi bilo lako opravdati krađu; budući da me gospodar (despot na grčkom) prisiljava da mu budem rob, trebao bih dobiti nešto zauzvrat. Opravdanje grijeha možda ima smisla za tu osobu, ali nije prihvatljivo Bogu.

P: U Titu 2,11, kako bi milost koja donosi spasenje mogla doći do ljudi, budući da nisu svi spašeni, suprotno heretici univerzalizma?

A: Objavljeno je svima na zemlji, ali to nije značilo da će svi odabrati da njome iskoriste. Slobodna ponuda Evanđelja treba se predstaviti svima kao što je Petar učinio u Djela apostolskih 2,38. Plačete li za izgubljenima u Luki 19,41? Vidi također 2. Solunjanima 2,8; 1. Ivanova 2,2; i 1. Timoteju 4,10.

P: U Titu 2,11, kako bi se milost koja donosi spasenje mogla ukazati svim ljudima, budući da nisu svi vidjeli Isusa?

O: Grčki je ovdje u dativu i može se prevesti kao "svim ljudima" ili "za sve ljude". Milost koja donosi spasenje može se pojaviti svima na barem tri načina.

1. Na kraju će svi ljudi koji žive na zemlji saznati za Isusa i Evanđelje i donijeti odluku.

2. Čak je bila objavljena i onima koji su umrli, prema 1. Petrovoj 3,19 i 1. Petrovoj 4,6.

3. U tisućljetju će svi uskrsnuti i saznati za Isusa, prema Otkrivenju 20,5.

P: Uči li poslanica Tito2:13 da je Isus Bog?

O: Da. Iako je grčki jezik dvosmislen, sadržaj je jasan. Koliko je pojavljivanja i koje je pojavljivanje Bog Otac. Postoji samo jedno pojavljivanje, i to je Isus Krist, a ne Bog Otac. Gramatčki se grčka rečenica može labavo parafrazirati na dva načina:

(a) pojava dvojice: 1) našeg velikog Boga i 2) našeg Spasitelja, Isusa Krista. (dva bića)

(b) pojava jednoga: našeg velikog Boga i Spasitelja Isusa Krista. (jedno biće)

Međutim, ako je to bio prvi način, kada će se Bog Otac pojaviti pri Kristovom drugom dolasku? Budući da se svi slažu da se pri Kristovom drugom dolasku pojavljuje Isus, a ne Otac, izvorno je značenje bilo drugo, a ne prvo. Ovo je važna točka za podijeliti sa Svjedocima Jehovinim.

Grčki jezik Ivana Zlatoustog bio je toliko elokventan da je nazvan "Zlatousti", što znači zlatna usta. Prije svog mučeništva 407. godine, također je pisao o ovom stihu da se on ni na koji način ne može odnositi na "pojavljivanje" Oca.

Dakle, (b) je ispravno i stoga se ovo odnosi na Isusa kao Boga.

P: U Titu 2,15 i 1. Timoteju 4,12, kako su Titu i Timoteju bilo moguće da nitko ne prezire njih?

O: Koliko je bilo moguće, trebali su se suprotstaviti bilo sukršćanima ili drugima koji su ih podcjenjivali zbog njihove mladosti.

Pavao to spominje na dvije mjesta obraćajući se dvjema različitim osobama, što znači da je to smatrao važnim potencijalnim problemom. Kada je Pavao odlučio poslati Timoteja i Titu, možda nije odabrao ljude najimpresivnijeg izgleda, ali Pava u to nije ni trebalo. Pavao je želio poslati najbolje ljude. Ponekad se naše služenje i ugled mogu umanjiti javnim prezirom drugih ljudi. Trebali biste braniti svoj ugled, ali bez da se i sami prljate.

P: U Titu 3,1 kretski kršćani su vjerojatno već čuli većinu ovih stvari. Kako na koristan način podsjetiti ljude na stvari koje već znaju?
O: Poruku možete ponoviti riječima koje su drugačije. Ali shvatite da postoje potpuno različiti načini za prenošenje poruke. Informacije možete iznijeti u obliku sažetka ili možete pričati priče. Možete navesti primjere dobrih postupaka ili protuprimjere ljudi koji se ne drže pravila. Ponekad vaša pitanja mogu doprijeti dublje do osobe nego vaše izjave.

Možda pokušajte saznati što ih još sprječava da se toga pridržavaju.

P: U Titu 3,1 i Rimljanima 13,1 trebaju li kršćani uvijek poslušati vladu?

O: Ne. Rani kršćani razlikovali su ono što su se šaljivo nazivali "zakonitim zakonima" i "nezakonitim zakonima", poput prinošenja žrtve rimskom caru. Poslušali bi sve zakone koji nisu kršili Božji zakon, ali su radije umrli nego slijedili zakone koji su bili protiv Boga.

P: U Titu 3,2, kako možemo, možda slučajno, ne pokazati poniznost svima?

O: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor.

Ono što nije odgovor: Nemojte činiti ono što biste vi smatrali nepoštovanjem. To je samo djelomičan odgovor jer postoje stvari koje mi ne bismo smatrali nepoštovanjem ako se odnose na nas, ali koje oni smatraju velikim nepoštovanjem. Nešto nam možda ne predstavlja veliku stvar i smiješno nam je, ali nekome drugome može biti velika uvreda.

Odgovor: Pokazujte im poštovanje na način na koji bi oni to smatrali uvažavajućim, sve dok to ne ugrožava vaša uvjerenja ili poruku. Kao primjer neugrožavanja naše poruke, ako netko smatra osnivača svoje religije prorokom, a on je osnovao lažnu religiju, nemojte govoriti kao da se slažete da je on prorok. No, možete poštovati osobu, a da ne poštujete njezinu lažnu religiju.

Budite blagi i uljudni (1. Petrova 3,8), ne uzvraćajte zlom za zlo, nego blagoslivljajte (1. Petrova 3,9).

Jedna od motivacija za strpljenje prema drugima jest podsjetiti se koliko smo bili nepromišljeni prije nego što smo sazreli u Gospodinu, kako kaže The Expositor's Bible Commentary, sv. 11, str. 444.

Ne govorite stvari kojima ih omalovažavate. Netko može biti pretjerano zabrinut za svoj izgled, sportske sposobnosti, inteligenciju, znanje u određenom području, posjede itd., i ako kažete nešto što bi moglo omalovažiti jednu od tih stvari , mogli biste se iznenaditi ako se jako uvrijede zbog nečeg sitnog. A pogotovo nemojte tako nepažljivo govoriti pred drugom osobom.

Slušajte njihove kritike; mogli biste pogriješiti. Neke bi mogle biti istinite, neke potpuno neutemeljene, a neke bi mogle biti neutemeljene, ali i dalje sadržavati dio koji je valjan. Jedan od razloga zašto su neki odbacili Isusa jest taj što se nije uklapao u njihovu predodžbu o uspješnom Mesiji. Možda se netko drugi ne uklapa u našu definiciju uspjeha, ali problem bi mogao biti u našoj definiciji.

Ako vam netko nešto kaže privatno, u povjerenju, ne iznevjerite njegovo povjerenje i ne pričajte drugima, osim ako se ne radi o situaciji opasnoj po život ili nekoj drugoj ozbiljnoj situaciji.

P: U Titu 3,2, budući da ne trebamo govoriti zlo o nikome, zašto je Pavao govorio zlo o Figejlu i Hermogenu (2 Timotej1:15 ) te o Himeneju i Filetu (2 Timotej2:17 )?

O: Pavao nije mislio da nikada ne treba negativno govoriti o nikome, jer je Isus nazvao farizeje licemjerima, ubojicama i zmijskim potomstvom u Mateju 23:13-36. Pavao, Ivan Krstitelj i svi proroci Starog zavjeta točno su rekli mnogo negativnih stvari o ljudima.

NIV to prevodi kao "nikoga ne klevetati". Kleveta je negativan govor koji je neistinit i za koji se ili zna da je neistinit ili se iznosi bez obzira na to je li istinit ili ne.

Reći nešto negativno o nekome znači reći nešto što ta osoba ne bi željela da kažete. Postoji vrijeme i mjesto za to, a postoji i vrijeme i mjesto kada to ne biste trebali činiti. Dakle, kada biste trebali reći nešto negativno o nekome? Prije nego što kažete nešto negativno o nekome, trebali biste "čuvati" svoje riječi i ne reći ništa ako ne ispunjava bilo koji od ovih četiriju uvjeta.

Je li sve istina (nije klevetničko): Znate li da je sve istina? Ako je istina samo djelomično ili je dio istinit, a ne znate je li ostatak istinit ili ne, onda to nemojte reći. Ako je jedan dio istinit, ali je kontekst obmanjujući, onda to u cjelini nije istina.

Je li korisno ili potrebno: Čak i ako je sve istinito, kako je to korisno ili korisno za treću osobu da to zna? Na primjer, ako treća osoba namjerava sklopiti poslovni dogovor s drugom osobom, a ta je osoba prije bila nepoštena u poslovnim poslovima, bilo bi korisno da treća osoba to zna. Ali ako trećoj osobi nije korisno znati nešto, poput prošlog grijeha za koji se druga osoba već pokajala, ne morate to spominjati.

Želi li Krist da to kažeš: Je li to nešto što bi Isus želio da kažeš?

Kakav je tvoj ton: govoriš istinu u ljubavi ili istinu iz nekog drugog razloga? Ako imaš pogrešan ton, ponekad ono što kažeš odražava se lošije na tebe nego na tu osobu.

P: U Titu 3,8, donose li kršćani čineći dobra djela korist svima, uključujući nevjernike?

O: Četiri točke za razmatranje u odgovoru.

1. Pavao je u Titu 3,8 govorio da je primjena njegova učenja korisna "onima koji su vjerovali Bogu".

2. Kršćani koji čine te stvari korisni su svima, uključujući nevjernike, na najmanje dva načina. Život kršćanina koji je dosljedno svjedočanstvo koristan je nevjernicima kako bi ih doveo k Kristu.

3. U praktičnom smislu, kršćani koji pomažu siromašnima, siročadi i potlačenima korisni su nevjernicima. Na primjer, u mnogim dijelovima Indije, nekada su većinu bolnica pokrenule kršćanske misije i crkve.

4. Na kraju, kršćani djeluju kao sol i svjetlo u društvu (Matej 5,13-14). Svjetlo razotkriva tamne stvari, a sol može usporiti brzinu propadanja nekih stvari.

P: U Titu 3,9, što se smatra glupim pitanjima/sporovima i zašto ih bismo trebali izbjegavati?

A: Pitanja koja osoba postavlja u iskrenom nastojanju da sazna istinu o Bogu ili da iskuša istinitost nečega nisu besmislena pitanja. S druge strane, kada odgovor na pitanje ne čini nikakvu razliku ni za pitaoca ni za odgovaratelja, to može biti gubljenje vremena koje ljude odvlači od onoga što bi trebali učiti.

P: U Titu 3,9-11 i 1. Timoteju 6,4-5a, Pavao je raspravljao, debatirao ili je u najmanju ruku vodio dijalog s farizejima, sadukejima i grčkim politeistima. Koja je razlika između "besmislene rasprave" i "rasprave vrijedne truda"?

A: Ljudi često besmisleno raspravljaju kad izgube osjećaj za perspektivu. Jedno pitanje koje možete postaviti je "Pa što?" Ako to da je jedna strana u pravu, a druga nije, ionako ne čini nikakvu razliku, možda imate važnije stvari o kojima možete razgovarati.

Riječi umjesto značenja

Izabrati muhu, a progutati devu.

Kada naglašavaju metode i proces više nego duhovne stvarnosti

Allegoriziranje spisa koji nisu alegorije.

Gubiti vrijeme na manje važne stvari, dok se zanemaruju važnije.

Vjernici koji su takvi zapravo su ozbiljna prijetnja crkvi. Ako osoba nije vjernik, već heretik koji ljude odvodi od Krista, treba je izopćiti iz crkve ili se povući od nje, kako stoji u 1. Timoteju 6,5. No ovdje čak i osoba koja sije podjele treba biti izopćena iz crkve, čak i ako je vjernik. To bi trebali učiniti starješine crkve (ne samo jedna osoba). To bi se trebalo učiniti nakon što ih se prvo upozori i pokuša ispraviti.

P: U Titu 3,10, trebaju li se crkvenjaci u grijehu ispravljati u poniznosti ili trebaju biti izopćeni kao u 1. Korinćanima 5,5?

O: Obje su dijela procesa, ali treba razumjeti razliku između ispravljanja i ukoravanja. Ispravljanje je obavještavanje nekoga da čini nešto pogrešno kada toga nije svjestan, a ispravljanje je i pomaganje nekome u poroku koji je zatražio pomoć. Ukoravanje je ponovno upozoravanje nekoga nakon što on ili ona svjesno nastavljaju činiti pogrešno.

Crkvenjak treba ispraviti s poniznošću kada nehotice čini nešto pogrešno ili kada zatraži pomoć. Crkvenjak treba ukoriti, a zatim izopćiti, ako ustraje u pobuni.

P: U Tt 3,12, što znamo o gradu Nikopolisu?

O: Pavao je ondje namjeravao prezimiti prije odlaska u Dalmaciju u 2. Timoteju 4,10; u današnjoj Hrvatskoj i Bosni, ovo je bilo najistaknutije od gradova nazvanih Nikopolis. Taj je Nikopolis bio velika luka u Epiru na zapadnoj obali Grčke (današnja Grčka). Nazvan je "Nikopolis", što znači "grad pobjede", jer ga je Osvajač (budući car August) osnovao nakon što je porazio Marka Antonija u pomorskoj bitci u zaljevu Actium blizu tog mjesta 31. g. pr. Kr. Postojala su i šest drugih manjih gradova nazvanih Nikopolis u Kilikiji i Trakiji, ali ovo je jedini lučki grad koji bi bio na Pavlovoj ruti.

Budući da je Pavao odlučivao gdje će prezimiti, to ukazuje na to da nije bio zatvorenik kada je pisao Poslanicu Titu.

Nikopolis je bio strateški grad za ulazak u Dalmaciju. U poslanici Titu (3:12 ) Pavao je zamolio Tita da ga dočeka u Nikopolisu, a u Drugoj poslanici Timoteju (4:10 ) Pavao kaže da je Tit otišao u Dalmaciju. Ovaj trag ukazuje da je Druga poslanica Timoteju napisana nakon Poslanice Titu.

P: U Tt 3,13, tko je bio Zenas, pravnik?

O: O Zenasu znamo samo na temelju ovog stiha. Ime bi moglo biti skraćeni oblik imena Zenodorus ili Zenodotus. Jedan od prvih knjižničara Aleksandrijske knjižnice, mnogo prije tog vremena, zvao se Zenodotus. Moglo bi značiti "dar Zeusa" ili "darodavac Zeusa", tj. dar Zeusove mudrosti. Dakle, budući da se njegovo ime odnosilo na Zeusa, gotovo je sigurno bio Grk, a ne Židov, Rimljanin ili Egipćanin. Odvjetnici su tada radili kao i danas, zastupali su stranke na sudskim procesima i sastavljali dokumente. Postojao je jedan poznati sudski slučaj u kojem je odvjetnik nakon uspješnog zastupanja klijenta, koji mu je odbio platiti, sljedeći dan došao i zastupao protiv tog istog klijenta.

Za više informacija pogledajte https://www.abarim-publications.com/Meaning/Zenas.html.

P: U Tt 3:14, kako možemo "naučiti" održavati ili biti predani činu dobrih djela?

O: Neka dobra djela vam možda ne dolaze prirodno; možda se trebate promijeniti. Možete ih učiniti prirodnijima vježbanjem. Dugo sam se družio s nekim tko je kasnije postao kršćanin i odlučio je organizirati baby shower zabavu za kolegicu s posla. Nisu bile bliske prijateljice, a kolegica joj nije mogla ništa uzvratiti, ali nitko drugi joj nije namjeravao prirediti takvu zabavu. Kako je rekla nakon što je zabava održana: "Mislim da je to bio prvi put da sam učinila nešto dobro za nekoga drugog!"

P: U Tt 3,14, tko su ovdje "naš narod"?

A: To su sukršćani, bez obzira na njihovu rasu, etničku pripadnost, spol, bogatstvo ili društveni položaj. Pavao nije rekao vjernicima da nagovaraju svijet da čini dobra djela, ali je nekako rekao da nagovaraju "naše ljude", druge kršćane, da čine dobra djela.

P: U Tt 3,15, gdje je Pavao bio kad je pisao Titu?

O: Imamo jednu naznaku u stihu 15. Pavao kaže: "Svi koji su sa mnom", što ne bi rekao da je bio među velikom skupinom ljudi u lokalnoj crkvi. Stoga je Pavao vjerojatno putovao, a ljudi s njim bili su njegovi suputnici. Pretpostavljamo da je bio u okolici Korinta.

P: U Titu 3, koja je glavna korist Tita za nas?

O: Možete naučiti biti pobožniji čitajući Poslanicu Titu, ali i dalje propustiti glavnu poantu. Glavna poanta nije kako biti pobožniji, već kako možete pomoći drugim vjernicima da budu pobožniji. Poslanica Titu je knjiga za pastore. Ali svi zreli kršćani, muškarci i žene, trebali bi u nekom smislu biti pastori, iako možda nemamo formalno zanimanje pastora. Trebamo biti pastiri, pomažući u vođenju naše obitelji, mlađih vjernika u crkvi te kršćana i nekršćana koje susrećemo. Ova vještina, odnosno biti dobar pastir, nije vještina koju mlađi vjernici nužno trebaju ili posjeduju, već nešto što bismo trebali razvijati kako sazrijevamo u Gospodinu.

P: U Titu, kako znamo da je Pavao doista napisao ovu knjigu?

Odgovor: To potvrđuje Titu 1,1, a rana Crkva nikada nije dovodila u pitanje da je Pavao napisao Poslanicu Titu. Klement Aleksandrijski spominje da je Pavao napisao Titu u djelu Stromata (193.–202. g.) knjiga 1., poglavlje 14., str. 313. Pavao je poslanicu Titu napisao nakon 64. g.

P: U Titu, kako znamo je li ono što danas imamo pouzdana očuvana verzija onoga što je izvorno napisano?

O: Postoje barem tri razloga.

1. Bog je obećao sačuvati Svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrovoj 1,24-25; i Mateju 24,35.

2. Dokazi rane Crkve. Pisci rane Crkve do Prvog nicejskog sabora (325. g.) citirali su iz Poslanice Titu oko 22 puta, ne računajući aluzije. Citirali su 33 % Poslanice Titu, računajući djelomične stihove kao djelomične. To je 15,04 od ukupno 46 stihova.

Ovdje su navedeni jedanaestorica pisaca iz razdoblja prije Prvog nicejskog sabora koji su se pozivali na stihove iz Poslanice Titu.

Klement Rimski (96. – 98. g.) citirao je polovicu Tita 3,1b: "Vi nikada niste štedjeli nijednog djela dobrote, budući da ste 'spremni na svako dobro djelo'." (6 od 13 riječi) 1. Klement, pog. 2, sv. 1, str. 5

Klement Rimski (96.–98. g.) Indeks prvog sveska Ante-Nicene Fathers također pokazuje reference na Titu 1,2 i2:14 , ali to su vrlo slabe aluzije.

Ignacije Antiochejski (oko 110.–117. g.) aludira na Titu 1,2 "prije nego što je vrijeme počelo" Ignacijevo Pismo Magnesijcima, gl. 6, str. 61

Irenaeus iz Liona (182-188. g.) citira dio Tita 3,10 govoreći da je od Pavla. Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 1, poglavlje 16.3, str. 341

Muratorijev kanon (170.–210. g.) ANF sv. 5, str. 603 spominje Pavlovu poslanicu Titu, kao i Pavlova druga 12 pisama.

Klement Aleksandrijski (193–202. g.) citira Titu 1,12–13 kao Pavlovo u Poslanici Titu. Stromata, knjiga 1, poglavlje 14, str. 313

Tertulijan (206/207. g.) spominje dva pisma Timoteju i jedno Titu u djelu Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 5, poglavlje 21, str. 473

Tertulijan (198. – 220. g.) aludira na Titu 3,10. – 11., navodeći da je "Titu" u djelu O lijeku protiv heretika, gl. 6, str. 245.

Hipoliti (222.–235./6. g.) citira polovicu Tita 2,13. Tractatus de Christo et Antichristo, glava 65, str. 219

Oriigen (oko 240. g.) "Ali Pavao, apostol od Izraela, besprijekoran prema pravednosti Zakona, doista kaže" i citira Titu 3,3. Homilije o Jeremiji, Homilija 5., gl. 1., str. 41 (preveo Jeronim)

Novacijan (250.–257. g.) citira cijeli Titu 1,15. O židovskim mesima, gl. 5, str. 648.

Kiprijan je bio biskup Kartage od oko 248. do svoje mučeničke smrti 258. godine. Citira iz Poslanice Titu, jednostavno je nazivajući "Poslanica Titu" u Trudovima Ciprijana, Trud 12, treća knjiga, 78, str. 552.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) spominje Pavao u pismima Efežanima, Prvom pismu Timoteju i Titu u Trudovima Ciprijana, Tractatus 12, treća knjiga – Svjedočanstva, poglavlja 70. – 78., str. 552.

Dionizije Aleksandrijski (246.–265. g.) citira Titu 3,10 kao Pavlovo. Komentar o Propovjedniku, gl. 3,9, str. 114

35+ pisaca nakon Niceje

Euzebije iz Cezareje (318.–339./340. g.)

Atanazije Aleksandrijski (367. g.) navodi knjige Novog zavjeta u Prazničnom pismu 39, str. 552

Cheltenhamski kanon (= Mommsenov katalog) (oko 360.–370. g.) spominje Titu

Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.) citira Titu 1,9–10 kao djelo "bl. apostola Pavla", u djelu O Trojstvu, knjiga 8, poglavlje 1, str. 137

Synopsis Scripturae Sacrae (350–370. g. ili 5. stoljeće) spominje Pavlovu poslanicu Titu kao dio Novog zavjeta. Citira Titu 1,1–2a.

Šizmatik Lucifer iz Cagliarija/Calarisa (370./371. g.) poziva se na Titu 1,10

Efraim Sirijski (350.–378. g.)

Bazilije Veliki iz Kapadokije (357.–378./379. g.)

Sinoda u Laodiceji (u Frigiji) (343.–381. g.) u kanonu 60. (str. 159.) navodi knjige Starog i Novog zavjeta. Kanon 59. (str. 158.) kaže da se u crkvi smiju čitati samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.

Ambrosiaster (nakon 384. g.) poziva se na Titu 1,4,10 (3,1)

Kiril Jeruzalemski (oko 349.–386. g.) u Predavanju 1.2, str. 104, citira Titu 2,11 kao Pavlovo djelo.

Ambrozije Milanski (370.–390. g.) citira cijeli Titu 2,1 kao riječi Apostole. Dužnosti klera, knjiga 1., poglavlje 10., str. 6.

Grgur Nazijanski (330-391. g.) citira pola stiha iz Poslanice Titu

Pacijan Barselonski (342.–379./392. g.)

Amfilohije Iambski ad Seleucum (–394. g.) poziva se na Titu

Grgur iz Nisse (oko 356. – 397. g.) spominje Titu 2,13 kao "pisano svome učeniku Titu" u djelu Protiv Eunomija, knjiga 11., poglavlje 2., str. 232

Grgur iz Nisse (oko 356. – 397. g.) poziva se na Titu 2,9 kao na ono što je napisao apostol u djelu Protiv Eunomija, knjiga 2, poglavlje 14, str. 130

Didimus slijepi (398. g.) poziva se na Titu 1,5–9 kao na ono što je apostol napisao Titu. Komentar o Zahariji 8, str. 162

Sirijski Spis stepenica (Liber Graduum) (350.–400. g.) citira pola stiha iz Tita

Sirijski katalog svete Katarine (oko 400. g.) spominje Titu.

Epifanije iz Salamise (360.–403. g.) spominje Pismo Filemonu, Poslanicu Hebrejima, dvije poslanice Timoteju, Pismo Titu, Poslanicu Rimljanima, Poslanicu Galaćanima, Poslanicu Filipljanima, Poslanicu Efežanima. Panarion, odjeljak 3 iz skoliona 1 i 5, str. 334.

Papa Inocent I. Rimski (oko 405. g.) spominje Titu.

Rufinusov komentar na Apostolsko vjerovanje (374.–406. g.) poziva se na Pavlove poslanice, što implicira i Titu.

Ivan Zlatousti (396. g.) zapisao je šest propovijedi o Titu koje su sačuvane. U prvoj propovijedi kaže da je Pavao napisao poslanicu Titu jednom od svojih suputnika.

Ivan Zlatousti (–407. g.) napisao je komentare na Ivanovu, Rimljanima, 1. Korinćanima, 2. Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Kološanima, Filipljanima, 1. Solunjanima, 2. Solunjanima, 1. Timoteju, 2. Timoteju, Titu, Filemonu i Hebrejima.

Sabor u Kartagi (218 biskupa) (393.–419. g.) spominje poslanicu Titu.

Jerona (373.–420. g.) raspravlja o knjigama Novog zavjeta. Posebno obrađuje svako od četiri evanđelja, Pavlova pisma sedam crkava, Poslanicu Hebrejima, Pavlova pisma Timoteju, Titu i Filemonu. Jerona zatim raspravlja o Djelu apostolskom. Potom raspravlja o sedam poslanica Jakova, Petra, Ivana i Jude. Na kraju raspravlja o Otkrivenju Ivana. Pismo 53, pog. 9, str. 101–102.

Sozomen (370./380.–425. g.) naziva Titu "1:15 ", Božja riječ. Crkvena povijest, knjiga 1., poglavlje 11., str. 247.

Augustin iz Hipona (388.–430. g.) kaže da je Pavao napisao Poslanicu Titu. O oprostu grijeha i krštenju, gl. 49, str. 33. Također se poziva na Tt 2,10; 3,1

Jan Kasijan (419.–430. g.) citira Titu 2,11–13 kao Pavlovo u djelu Sedam knjiga, knjiga 2.5, str. 559.

Vinzenc iz Lirin (oko 434. g.)

Sokratova Crkvena povijest (oko 400. – 439. g.) navodi da je autor Pisma Titu apostol.

Eutalius iz Sulke (oko 450. g.)

Speculum (peti stoljeće)

Teodorit iz Cira (423.–458. g.) poziva se na Titu

Papa Lav I. Rimski (440.–461. g.) poziva se na stih u Poslanici Titu kao na apostolski

Prosper Akvitanski (425.–465. g.) poziva se na Titu 3,3–5 kao na Titu

Među hereticima i lažnim knjigama

Enkratitski heretik Tatijan (–177. g.) citira četvrtinu Poslanice Titu1:12 , "iako netko kaže da su Kretanci lažljivci." Tatijanov govor Grcima, pog. 27, str. 76

Heretik Pelagije (416.–418. g.) poziva se na Titu 1,10; (3,15)

Pelagijanski heretik Teodor iz Mopsuestije (392.–423./429. g.)

Sve to imamo i danas.

Heretik Marcion odbacio je poslanicu Titu, kao što je to učinio i s mnogim drugim knjigama Biblije

3. Najraniji rukopisi Poslanice Titu koje posjedujemo pokazuju da postoje male varijacije u rukopisu, ali nula teološki značajnih pogrešaka.

p32 Tita 1,11-15; 2,3-8 (druga polovica 2. stoljeća) U knjizi The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts nalazi se fotografija dijela p32 na str. 124.

oko 200. g. – 1968. – Tekst Novog zavjeta.

p61 Rimljanima 16:23,25-27; 1 Korinćanima 1:1-2, 2-6; 5:1-3, 5-6, 9-13; Filipljanima 3:5-9, 12-16, Kološanima 1:3-7, 9-13, 1 Solunjanima 1:2-3; Titu 3:1-5, 8-11, 14-15 Filemonu 4-7. oko 700. g.

oko 700. g. – 1968. – Tekst Novog zavjeta.

Oko 700. g. – 1975. – Aland i dr., treće izdanje.

Oko 700. g. – 1998. – Aland i dr., četvrto izmijenjeno izdanje.

Sinaiticus [Si] 340-350. g.

Titus nije sačuvan u Vaticanusu

Alexandrinus [A] oko 450. g.

Bohajski koptski [Boh] 3./4. stoljeće

Sahidski koptski [Sah] 3. / 4. stoljeće

I Washington D.C. 5. stoljeće (Titus2:10 , ostali?)

Gotska verzija 493.–555. g.

Ephraimi Rescriptus [C] 5. stoljeće

Claromontanus [D] 5./6. stoljeće

Etiopski [Eth] od oko 500. g.

Pogledajte www.BibleQuery.org/Titus Manuscripts.html za više o ranim rukopisima Tita.