< Biblijsko pitanje iz Evanđelja po Marku

Pitanja koja se odnose na više od jednog Evanđelja raspravljaju se u prvom evanđelju u kojem se pojavljuju ili se nalaze u odjeljku o Evanđeljima.

P: U Mk, koji su neki od prepoznatljivih elemenata ovog evanđelja?

O: Marko je evanđelje djela. Marko često koristi riječ "odmah". Naglašava Krista kao slugu. Liječio je, hranio, izgonio demone i dao svoj život kao otkupninu za mnoge. U Marku je zabilježeno trinaest čudesa. Krist je nada za jednostavne ljude. Ključni odlomak je Marko 10,45.

Što se tiče jezika, neki vide sličnosti u riječima u Petrovu i Markovu evanđelju. Marko je zapravo bio Petrov tumač. Marko ima najjednostavniji rječnik među evanđeljima.

Što se tiče sličnosti, oko 90 % stihova u Marku ima neku paralelu u Mateju.

Što se tiče lažnih religija, Marko 1,9-11, kao i Matej 3,16-17, dobri su odlomci za pokazati pentikostalima jedinstva da Očev, Sinov i Duha nisu identični niti su tek tri "načina postojanja" jedne osobe.

P: U Mk, što znamo o Marku kao osobi?

O: Marko je bio Petrov tumač, pa se Marko u određenom smislu mogao nazvati "Petrovim evanđeljem". Međutim, sam je Marko vjerojatno bio očevidac, i u to smo prilično sigurni na temelju detalja koji nitko drugi ne bi primijetio. Marko 14,51 govori o mladiću u Getsemanskom vrtu koji je pobjegao gol. Rani kršćani također su prepoznali da je Marko autor ovog evanđelja.

Marko ima veći broj latinskih riječi nego druga evanđelja, kao što su census, denarius, legion, i praetorium. Marko je latinsko ime, a Ivan je hebrejsko ime. Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 99, navodi da su u Evanđelju po Marku umjesto njihovih grčkih ekvivalenata korišteni latinski izrazi u 5,9; 6,27; 12,15; 12,42; 15,16; 15,39. U dvije fraze, u Marku 3,6 i 14,65, Marko koristi latinsku, a ne grčku konstrukciju, kao da mu je latinski bio materinji jezik, a grčki je naučio kasnije. Izraz "vremenski period" (Roman time) koristi se u Marku 6,48 i 13,35. Aramejski izrazi prevedeni su na grčki u Marku 3,17; 5,41; 7,11,34; 9,43; 10,46; 14,36; 15,22,34.

P: U Mk, zašto nije bilo rodoslovlja kao što ga ima u Mateju i Luki?

Odgovor: Čini se da su Markovi ciljevi pri pisanju donekle drugačiji od onih Mateja i Luka.

Matej je napisan više za Židove, koji su naglašavali rodoslov, a Matej naglašava Krista kao kralja, a rodoslov je važan za kraljeve.

Marko naglašava da je Krist bio sluga te naglašava Njegova djela i službu.

Luka je naglašavao ljudskost Isusa i nedvojbeno je bio namijenjen grčkoj publici. Luka bilježi najviše prispodoba.

Ivan naglašava Isusa kao Boga i usredotočuje se na sedam znakova koje je Isus dao.

P: Marko svojim korištenjem riječi "odmah" stvara dojam da je Isusovo djelovanje trajalo samo nekoliko mjeseci, od branja žita tijekom žetve u 2. poglavlju do Pashaha u 11. poglavlju. Jesus, Interrupted, str. 42

O: Pročitao sam svu kršćansku prednikijsku literaturu osim dviju knjiga te velik dio sačuvane gnostičke i ebionske literature i nisam našao nijednog prednikijskog pisca, kršćanskog ili gnostičkog, koji je smatrao da je Marko naznačio da je Isusovo djelovanje trajalo samo nekoliko mjeseci. Pobornici znanosti trebali bi biti oprezni da ne čitaju vlastite inovativne teorije u drevne spise. Siguran sam da različiti ljudi mogu pronaći svakakve dojmove u Bibliji ako se dovoljno potrude.

P: U Mk 1,2, dodaje li ovdje Marko nešto iz Mal 3,1?

O: Marko je parafrazirao Malachija, neposredno prije nego što se poziva na Izaiju.

U masoretskom tekstu, Malachija 3,1 glasi: "Evo, šaljem svoga glasnika, i on će pripremiti put preda mnom…" (Green's Literal Translation)

U Septuaginti, Maliakija 3,1 glasi: "Evo, šaljem svoga glasnika, i on će pripremiti put pred licem mojim…" (Sir Lancelot C.L. Brenton)

U Evanđelju po Marku 1,2 stoji: "Evo, šaljem svojega glasnika pred lice tvoje, koji će pripremiti put tvoj pred tobom." (Green's Literal Translation) Primijetite dodavanje izraza "pred lice tvoje" i zamjenice "tvoj/ti" umjesto "moj/mene".

Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Marko je promijenio zamjenice, što ovdje ne mijenja značenje.

2. Budući da je "predamnom" posljednja fraza, dodavanje "pred Tvojim licem" radi ponovnog naglašavanja također ne mijenja značenje.

P: Govori li Mk 1,2 "u prorocima" ili "u proroku Izaiji"?

O: Ovdje postoji rukopisna varijanta.

"U prorocima" nalazi se u sljedećim rukopisima: Aleksandrinus, sirijski, bohairski koptski, armenski, etiopski, Irenej i drugi rukopisi. Najvažnije je da isto navodi i Bizantski lekcionar.

"U Izaiji proroku" ili "U Izaiji proroku" nalazi se u većini drugih rukopisa, uključujući Sinaiticus, Vaticanus, Sahidic Coptic, Gothic, Bezae Cantabrigiensis itd. koji spominju Izaiju. U Grčkom Novom zavjetu (Aland i dr., 3. izdanje) ovoj se varijaciji daje nesigurnost "A", što znači da je "tekst gotovo siguran" da je Izaija spomenut.

Ovo je zanimljivo mjesto gdje se Textus Receptus razlikuje od bizantske obitelji tekstova, a ipak KJV i NKJV prate Textus Receptus.

P: U Mk 1,2, je li Izaija rekao sve ovo?

A: Ne, ovo je popis triju proročanstava (Izlazak 23,20 (LXX), Malachija 3,1 (masoretski tekst) i Izaija 40,3 (LXX)). Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 102, navodi da to odražava uobičajenu praksu citiranja više odlomaka s jedinstvenom temom. Svaka prorokija spaja nadu u dolazak preteče s upozorenjem ako se ne posluša. Ovo se naziva "lanac testimonija".

P: U Mk 1,2, koje su razlike između ovih starih zavjetnih stihova u masoretskom tekstu i prijevodu Septuaginte (LXX)?

Odgovor: Marko 1,2 je lanac testimonia (također nazvan konfuzija) od tri stiha.

Izlazak 23,20 u masoretskom tekstu glasi: "Evo, šaljem anđela pred tobom da te čuva na putu i da te dovede na mjesto koje sam pripremio." Prevod Septuaginte (LXX) glasi: "I gle, šaljem anđela pred lice tvoje da te dovede u zemlju koju sam pripremio za tebe."

Malachija 3,1 u masoretskom tekstu kaže: "očistite put", dok prijevod Sedamdesetorice (LXX) kaže: "istražite put"

Izaija 40,3 u masoretskom tekstu glasi: "glas onoga koji viče … ravan put u pustinji". Prevod Septuaginte (LXX) glasi: "glas onoga koji viče … ravnajte staze".

Hebrejski prijevod preuzet je iz doslovnog prijevoda Jaya P. Greena. Prijevod Septuaginte potječe iz prijevoda sira Lancelota C.L. Brentona, *The Septuagint: Greek and English*.

P: U Mk 1,4, što točno znači oprost grijeha?

O: Oprost grijeha isto je što i oprost grijeha. Prije Isusova vremena Izraelci su imali ponovljena ritualna pranja radi pročišćenja. Jeruzalem je imao mnogo "mikvaha", ceremonijalnih zdjela za pranje. Židovi su također provodili jednokratna "krštenja" za poganske obraćenike kako bi oprali njihovu pogansku nečistoću. Krštenje vodom je nešto što mi činimo kao znak našeg spasenja. To je također zavjet čiste savjesti pred Bogom (1. Petrova 3,21).

Za opširniji odgovor pogledajte knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 404–406.

P: U Mk 1,4 i Lk 3,3, budući da je krštenje bilo za oprost grijeha, zašto je Isus kršten, kad je Isus bio bezgrešan prema Hebrejima 4,15; 2 Korinćanima 5,21; Ivanu 8,46 i 1 Petru 1,19?

O: Ivan Krstitelj je očito imao isto pitanje na umu kada je upitao Isusa zašto se On krsti u Mateju 3,14. Isus je aludirao na odgovor u Mateju 3,15-16. Isus nije rekao da se On sam krstio radi oprosta grijeha, već je rekao da je to bilo kako bi "ispunio svu pravednost". Mi trebamo slijediti Kristov primjer, a Krist se krstio.

P: U Mk 1,5, budući da je sav kraj Judeje izišao vidjeti Ivana, znači li to da su svi?

O: Ne. Ne kaže se da je svaka pojedina osoba otišla, već da je mnogo ljudi iz svih dijelova Judeje otišlo vidjeti Ivana.

P: U Mk 1,8, kako Isus krsti Duhom Svetim?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Kada se osoba pokaje i povjeruje u Krista, ona se regenerira u Kristu i krsti Duhom Svetim.

2. Tada Duh Sveti živi u njima.

3. Svi kršćani imaju Duha Svetoga. (Rimljanima 8,10.11.15)

4. Primanje Svetog Duha događa se prije krštenja vodom, što pokazuje Djela apostolska 10,44-48.

P: U Mk 1,10, budući da je Duh Sveti sišao s neba u obliku goluba, pokazuje li to da Duh Sveti nije osoba, kao što bi mogli misliti Jehovini svjedoci?

O: Ne. Sposobnost da se pojavi u obliku goluba ni na koji način ne ograničava inteligenciju, emocije ili druge osobine Svetoga Duha. Slično tome, u Starom zavjetu, pojavljivanje Boga u obliku gorućeg grma ni na koji način nije umanjilo Boga.

P: U Mk 1,12, zašto je Duh Sveti poslao Isusa u pustinju da bude kušan?

O: Sveto pismo to ne kaže. Možda je to trebalo riješiti prije nego što je Isus mogao započeti svoje djelovanje. Ako ste kršćanin, postoje li napasti nad kojima morate dosljedno biti pobjednički prije nego što vas Bog može upotrijebiti na veći način?

P: U Mk 1,14, je li "evanđelje kraljevstva Božjega" isto što i "evanđelje Kristovo"?

O: Da, osim što Isus u to vrijeme još nije propovijedao o Svojoj smrti, uskrsnuću i Drugom dolasku. Dakle, ono što je Isus ovdje propovijedao bio je podskup Njegove konačne poruke.

P: Zašto je Marko u Mk 1,14-15 započeo s galilejskom službom, preskačući prvu judejsku službu u Iv 1,1-4,54?

I: Isus je započeo svoje djelovanje u Galileji. Ivan 1,43 – 2,12 odvija se u Galileji. Ivan 2,13 – 4,3 odvija se u Judeji, a Ivan 4,4 – 42 u Samariji. Marko nije zabilježio te dijelove. Iako Marko ne navodi razlog, moglo bi biti da Marko nije bio s Isusom tijekom ranog djelovanja i nije zabilježio ono što je Petar o tome rekao.

Uzgred, Galileja je bila široka samo 30 milja i duga 60 milja. Radi usporedbe, Galileja je nešto veća od savezne države Rhode Island (37 milja širine i 48 milja dužine) i Luksemburga (35 milja širine i 57 milja dužine).

P: U Mk 1,15, kako kraljevstvo Božje može biti blizu?

O: Kraljevstvo Božje bilo je blizu, jest ovdje u nama i doći će.

Bila je blizu: Isus je kralj kraljeva i gdje je On, može se reći da je kraljevstvo Božje blizu.
Je ovdje u nama: Kraljevstvo Božje danas je unutar vjernika. Međutim, ono se nije pojavilo ni u kakvom vidljivom obliku na zemlji. Osoba koja vjeruje u Krista postala je građaninom kraljevstva Božjeg.

Doći će: Kraljevstvo Božje neće biti vidljivo ostvareno u ovom svijetu sve dok Mesija ponovno ne dođe i ne uspostavi svoje kraljevstvo na zemlji.

P: U Mk 1,16-18, kako je stjecanje učenika slično ribolovu?

O: Oboje su umjetnost. Oboje zahtijevaju strpljenje, vještinu, pronicljivost, ustrajnost i tišinu. Tišina znači staviti sebe u drugi plan, a Krista u prvi plan.

P: U Mk 1,16-45, koji su pet izjava o autoritetu koje je Isus dao u 1. poglavlju Evanđelja po Marku?

O: Evo pet načina na koje je Isus ovdje potvrdio svoju vlast.

Mk 1,16-20 Isus tvrdi da ima vlast pozvati ljude da budu Njegovi učenici.

Mk 1:21-22 Isus tvrdi autoritet u Svojem učenju.

Mk 1:23-28 Isus tvrdi autoritet nad nečistim duhovima.

Mk 1:29-34 Isus tvrdi autoritet nad bolešću, i nad groznicom i nad bolestima općenito

Mk 1:39-45 Isus tvrdi autoritet posebno nad gubom.

P: U Evanđelju po Marku nalazimo da Isus drži svoju mesijansku ulogu u tajnosti (Mk 1,24; 1,34; 5,43; 8,30; 9,9), ali u ostalim evanđeljima obično privlači pozornost ljudi na sebe otvoreno kao Sin Božji, svojim riječima ili djelima. Zašto?

O: Na početku Svoje službe među Židovima Isus se predstavio kao netko tko čini djela Božja, a kasnije kao Mesija, Sin Božji. Ta početna tajnovitost ne nalazi se samo u Evanđelju po Marku, nego ni u Mateju 5,1–11,24 ne vidimo ništa o tome da je On Mesija ili Sin Božji. Nakon što je Ivan Krstitelj ubijen, vidimo da Isus otkriva više, počevši od Matejeva evanđelja 11,27. U Luki 6,5 Isus je ustvrdio da je Gospodar subote, ali nije išao dalje dok Otac nije izveo čudo Preobraženja u Luki 9. Naravno, do trenutka kada je Isus upitao Šimuna Petra za koga ga ljudi drže, Isus je postao izravniji.

P: U Mk 1,24, zašto su demoni javno prepoznali Isusa?

A: Sveto pismo ne kaže. Možda su htjeli prerano otkriti Isusovu tajnu da je on Mesija, ali to nije baš vjerojatan razlog. Vjerojatnije je da su se nadali da će, ako prepoznaju Isusa, on ostaviti demone na miru kako bi mogli ostati u ljudima. Možda je to bio demona razlog, ili, pak, demoni ne moraju uvijek djelovati racionalno.

P: U Mk 1,24-26, bio li je u čovjeku jedan ili više demona?

O: Može biti i jedno i drugo. Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Kada se u Marku 1,24 koristi "mi", to se može odnositi na više demona, na jednog demona i čovjeka ili na više osobnosti u čovjeku ili na jednog demona.

2. U Marku 1,25-26 Isus se obraća demonu samo kao jednom.

3. Duh je mogao biti samo jedan, ali se predstavio kao mnogi.

4. Ništa ne kaže da demon mora biti pojedinac poput životinje. Ništa u Svetom pismu ne zabranjuje da neki demoni budu poput biljaka ili stanica koje se dijele, iako je Pismo o toj spekulaciji šutljivo.

P: U Mk 1:34, 3:11-12, Lk 4:34-35 i Lk 4:41, zašto Isus nije dopustio demonima da govore?

O: Svih je tih puta bilo rano u Isusovoj službi. U Marku 1,34 stoji da je to bilo zato što su demoni znali tko je Isus. Čovjek izliječen na početku Isusove službe dobio je zapovijed da nikome ne govori (Marko 1,44-45). Kad je Petar ispovijedao da je Isus Krist, Isus je tada zapovjedio učenicima da nikome ne govore (Matej 16,20; Marko 8,30). Dakle, razlog je vjerojatno bio u tome što Isus još nije želio da se objavi da je On Mesija. Želio je da ljudi vide Njegov život, učenje i čudesa te da imaju vremena da sami odluče.

Za više o tome zašto je Isus u to vrijeme želio da to ostane tajna pogledajte knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 406-408.

P: U Mk 1,37, budući da su "svi" tražili Isusa, je li svaka pojedina osoba tražila Isusa?

O: Gotovo svaka osoba u neposrednoj okolici tražila je Isusa iz nekog razloga. Nažalost, to ne znači da su svi tražili spasenje od Isusa. Mnogi su ga možda jednostavno tražili zbog uzbuđenja što će vidjeti čudo.

P: U Mk 1,38, zašto Isus nije dugo boravio na jednom mjestu?

O: Očito, Isus nije računao na ponavljanje kako bi privukao ljude k sebi. Čim bi ljudi dobili dovoljno informacija da donesu odluku o Njemu, Isus bi prešao na druge koji Ga još nisu vidjeli.

P: U Mk 1,40-41, kakvu je sumnju imao gubavac?

O: Gubavac nije sumnjao da Isus ima Božju moć da ga izliječi, ali je sumnjao hoće li Isus to željeti učiniti. Neki današnji skeptici sumnjaju u Božju moć. Ali drugi sumnjaju u Božju ljubav ili u Njegovu želju da se brine za nas.

Isus je pokazao da se osobno brine za čovjeka. Prema zakonu, osoba koja je dotaknula gubavca postajala je nečista. Isus nije samo izgovorio iscjeljenje gubavca, Isus ga je dotaknuo.

P: U Mk 1,40-44, je li gubavac bio dobar ili ne?

O: Gubavac se promijenio. Nije bio ni potpuno dobar ni loš prije ili poslije čuda, ali se promijenio nakon čuda. Prije čuda, gubavac je ponizno došao tražiti od Isusa u vjeri, vjerujući u Kristovu moć. Međutim, činilo se da je gubavac sumnjao hoće li ga Isus ozdraviti. Alternativno, gubavac je Isusu dao milostiv izlaz, ako ga Isus sada nije želio ozdraviti. Nakon ovog velikog čuda gubavac je osjećao potrebu reći svima. Normalno bi se moglo pomisliti da je to dobra stvar. Ali Isus je od gubavca zatražio da posluša na jedan jednostavan način: da ne govori svima o tom čudu – barem ne još. Gubavac nije mogao poslušati ni u toj jednoj jednostavnoj stvari.

P: U Mk 1,44-45, zašto je čovjek neposluhao Isusa i ispričao svima o svome ozdravljenju?

O: Sveto pismo to ne navodi, ali danas vidimo ljude koji žele blagoslove i dobre stvari iz kršćanstva, ali nemaju nikakvog pojma o poslušnosti ili odgovornosti. Izvan kršćanstva to je možda raširenije. Neki vide privlačnost New Agea i nekih drugih duhovnih pokreta kao obećanje duhovnosti bez ikakvih obveza.

Nije se radilo o obrnutoj psihologiji; Isus nije želio da čovjek to prerano kaže drugima.

P: U Mk 2,4, kako su mogli otkriti krov i spustiti čovjeka?

O: Uobičajene kuće u to vrijeme obično su bile napravljene od slame, suhe gline i malo drva. Morali su samo ukloniti slamnat krov i iskopati kroz suhu glinu.

To je možda bilo neugodno i za paraliziranog čovjeka i za njegove prijatelje, ali oni vjerojatno nisu o tome razmišljali, već samo o tome da žele da njihov prijatelj bude izliječen. Biste li vi bili spremni proći kroz krov za prijatelja?

P: U Mk 2,7, zašto su pisari zaključili da Isus bogohuli govoreći da su čovjeku oprošteni grijesi?

O: Židovi su bili svjesni činjenice da da bi došlo do oprosta i obnove, počinitelj grijeha mora zatražiti oprost od onoga koga je povrijedio, a onaj koga je povrijedio mora ga i dati. Kada je Isus davao oprost, stajao je na mjestu Boga. Samo "griješiti" ne bi bilo zlo protiv samoga Isusa – osim ako Isus nije bio Bog.

U Marku 2,8-9, iako je jednako lako reći jednu stvar kao i drugu, jednako je nemoguće za običnog čovjeka učiniti jedno kao i drugo.

P: U Mk 2,10, bi li bilo bogohuljenje da je Isus rekao da su mu grijesi oprošteni, da Isus nije bio Bog?

O: U ovom kontekstu, da. Međutim, Isus je kasnije proglasio Božje oproštenje za one koji se kaju i obraćaju Kristu, a mi možemo u Božje ime proglasiti ono što je On proglasio. Stoga je prihvatljivo da i protestanti i svećenici proglašavaju da su nečiji grijesi oprošteni, budući da ne tvrde da sami imaju tu moć, već proglašavaju ono što je Bog rekao. To bi zasigurno bila teška riječ u očima nekih od Isusovih slušatelja. Ponekad nam Bog ipak daje teške riječi, da ih svarimo i dođemo do novog i većeg spoznanja o tome tko On jest.

P: U Mk 2,15, je li Isus imao vlastiti dom?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Majka Isusa živjela je negdje, a Isusova "baza" bila je u Kapernaumu, pa je moguće da je ondje imao dom.

2. Riječ "njegov" ovdje se vjerojatnije odnosi na Levija, a ne na Isusa, pa se ovdje govori o Levijevoj kući, a ne o Isusovoj.

3. Naravno, u drugačijem smislu, Isus, kao Bog, posjeduje sve domove na svijetu. Međutim, to nije značenje riječi "njegov" dom ovdje.

P: U Mk 2,17, zašto je Isus rekao da ne zove pravednike?

O: Isus nije isključivao nijednu osobu, što pokazuje Poslanica Rimljanima 3,3-10,23-24, budući da nijedan nije bio pravedan. Ono što je Isus ovdje mislio jest da On nije spašavao one koji su smatrali da su toliko pravedni da im spasitelj nije potreban.

P: U Mk 2,18-20, zašto Isusovi učenici nisu postili?

O: Mnogi Židovi postili su iz običaja i tradicije, a ne iz pobožnosti prema Bogu, pa učenici nisu morali postiti iz tog razloga. Kršćani i danas poste kako bi usredotočili svoje molitve te kao još jedan način da izraze svoju tugu ili ozbiljnost svoje molbe Bogu.

S vedrije strane, možete pogledati bilo kojeg kršćanina koji treba smršavjeti i vidjeti osobu koja ima tako divan potencijal izraziti svoje molitve postom.

Ozbiljno, kršćani također poste kako bi si pomogli približiti se Bogu. Isus nije bio protiv posta, ali budući da su učenici već bili s Isusom, u to su vrijeme nisu morali postiti u tu svrhu.

P: U Mk 2,21-22 i Mt 9,16-17, što znače dvije prispodobe o krpi i novim mehovima?

O: Farizeji su govorili da u to vrijeme trebaju slijediti tradiciju posta, dok je Isus govorio da je evanđelje temeljno nova stvar.

Izvana, ponekad se nove stvari ne mogu zalijepiti na stare, jer stare to ne mogu izdržati.

Unutarnje, ponekad novi sadržaji ne mogu biti sadržani u starim oblicima, a da se ti stari oblici ne razore.

Što se tiče Evanđelja, ne možete ga jednostavno zalijepiti na ono što već znate iz Starog zavjeta; ono nije samo preformulacija onoga što je u Starom zavjetu, već je "tajna" na koju se samo nagovještavalo dok Krist nije došao.

Usput, postoji određena nesigurnost odnosi li se "staro" u ovim dvjema prispodobama na Stari zavjet ili na Stari zavjet uz pridodane tradicije farizeja. Bez obzira na to koje je židovske ili druge vjerske tradicije netko imao, Radosna vijest nije nešto što možete tek tako pridodati bilo kojoj prethodnoj tradiciji. Naposljetku, držite svoja srca podatna Bogu; On vam možda želi pokazati nove stvari koje ne očekujete.

P: U Mk 2,22, kako organizacije postaju poput starih mjehova i gube sposobnost da se prilagode novim stvarima?

O: Kad pomiješaju ciljeve s namjerama. Iako namjere u početku mogu biti dobre i odgovarati cilju, one mogu zastarjeti ili se mogu pojaviti važnije namjere. Tada i dalje slijede izvorne ciljeve radi tradicije ili radi samog procesa. No, čak i s novim, dobrim ciljevima, dobri ciljevi u dobrom procesu ne mogu obuhvatiti sve slučajeve. Kada organizacije i ljudi izgube fleksibilnost za prilagodbu i sposobnost kompromisa oko stvari koje nisu važne, tada mogu izgubiti svoju korisnost.

P: U Mk 2,23-24, što bi bilo pogrešno u čupanju zrna?

O: Stari zavjet ne kaže da je u tome bilo išta loše. Međutim, farizeji su svako sakupljanje žita, bez obzira na to koliko malo, smatrali žetvom. Budući da je žetva žita bila rad, zabranjivali su je subotom.

P: U Mk 2,26, je li se to dogodilo za vrijeme Abiatara ili njegovog oca Ahimeleka?

O: Skeptični Asimovljev vodič kroz Bibliju (str. 909) tvrdi da je ovo "činjenicačka pogreška", ali on ovdje griješi. I Abiatar i Ahimelek bili su tada živi, iako je Ahimelek, Abiatarov otac, ubijen ubrzo nakon toga. Prema enciklopediji Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 362, grčki izraz ovdje, epi Abiathar archiereos, jednostavno znači "u vrijeme Abiatara velikog svećenika". Abiatar nije samo tada bio živ, već je i bio prisutan kada se to dogodilo. Taj je izraz poput rečenice "u vrijeme Davida, vladara Izraela", iako je David kasnije postao vladar Izraela.

Ukratko, radilo se o vrijeme Abiatara, koji je kasnije bio veliki svećenik. Kao što zaključuje knjiga "When Critics Ask" na str. 370, "radilo se o vrijeme Abiatara, ali ne i tijekom njegova službe."

P: U Mk 2,27, budući da je subota stvorena za čovjeka (anthrōpos na grčkom), znači li to da cijelo čovječanstvo mora čuvati subotu?

O: Ne, iz tri razloga.

1) Čak i da je svom čovječanstvu bilo zapovijeđeno da ga se pridržava, nakon Isusova uskrsnuća Novi zavjet kaže da se subote (kao i novomejse i zakoni o prehrani) više ne moraju poštovati u Poslanici Kološanima 2,16-17. Stari je zavjet sada zastario prema Poslanici Hebrejima 8,13.

2) Čak i u vrijeme Starog zavjeta Bog nije objavio nikome osim Židovima da trebaju čuvati subotu. Subote, blagdani i novomejeci bili su trajna odredba za Izrael, prema 2. Ljetopisima 2,3.

3) U Marku 2,27 riječ anthropos samo je općeniti pojam za muškarca (ili čovjeka). No ne možete previše naglašavati da anthropos označava isključivo muškarce, jer su i žene trebale čuvati subotu. Međutim, subota nikada nije zapovijeđena nikome osim Židovima, jer je bila znak samo između Boga i Izraela, prema Izlasku 31,12-13. U nebu i sada, subotnji odmor iz Poslanice Hebrejima 3-4 (koji je sada i ubuduće svakoga dana) za sve vjernike spomenute u Poslanici Hebrejima nudi se svima.

Općenito, mi i Adventisti sedmog dana možemo se složiti (ili se barem trebamo složiti) da:

a) Da smo bili Židovi u Starom zavjetu, trebali bismo čuvati subotu.

b) Ali čak i da smo bili Židovi u vrijeme Novog zavjeta nakon što je Krist uskrsnuo, trebali bismo poslušati Pavla (kao i druge pisce Novog zavjeta i Isusa).

c) Kada Novi zavjet mijenja, ukida ili dodaje nešto u Starom zavjetu, Novi zavjet ima primarnu prednost.

d) Trebali bismo se više brinuti o onome što je Bog naučio i zapovjedio u Bibliji, nego o stvarima o kojima Bog nije govorio.

P: U Mk 3,6, što je ovdje toliko licemjerno kod farizeja i herodovaca (tj. sadukeja)?

O: Netko može biti "zakonit", a ipak zao (neki branitelji u kaznenim predmetima to znaju.) Židovi su imali zakone protiv ubijanja životinja subotom, ali budući da nije postojao pisani zakon protiv zavjeravanja subotom da se ubije njihov Mesija, očito su smatrali da je to u redu. Ovo je rani dio Isusova djelovanja i, čak i da nisu prihvaćali Isusa za svoga Mesiju, kovali su planove da ubiju čovjeka koji, iz njihove perspektive, nije prekršio nijedan zakon koji bi zasluživio smrt.

Farizeji su imali tvrda srca u smislu da su odabrali biti nepoučivi. Danas su ljudi često nepoučivi. Ponekad to nije iz vlastitog izbora, ali ponekad jest.

Budući da je kralj Herod pogubio Ivana Krstitelja, možda su se nadali da će uvjeriti Heroda da učini isto s Isusom.

P: U Mk 3,11-12, zašto Isus ne bi prihvatio istinito svjedočanstvo o sebi, kad je dolazilo od demona? Postoji li danas svjedočanstvo koje Bog ne prihvaća?

O: Odgovor se svodi na nekoliko točaka.

Demoni prisvajaju poruku: Kada bi ljudi čuli demone kako hvale Isusa, činilo bi se da su na Njegovoj strani. Nakon što je Isus otišao, ljudi bi možda i dalje bili voljni slušati te demone jer su, na kraju krajeva, hvalili Isusa. Pavao je istjerao demona iz djevojke u Djela apostolskih 16,16-19 iz sličnog razloga. Danas vođe kultova često usmeno slave Isusa, ali potom uče stvari koje pokazuju da ne vjeruju onome što je Isus učio i zapovjedio.

Bog poznaje srce: Isus nikada nije prihvatio svjedočanstvo demona. Što se tiče ljudi, u 1. Samuelovoj 16,7 stoji da ljudi gledaju na vanjski izgled, ali Bog gleda u srce. Bogu je manje stalo do zvukova koje izgovaramo nego do našeg srca dok ih izgovaramo. Danas neki mogu hvaliti Boga licemjerno, ali ne iskreno.

P: U Mk 3,14.19, budući da je Isus postavio dvanaestoricu učenika, kako je onda jedan od njih, Juda Iskariotski, kasnije izdao Isusa?

Odgovor: Djela apostolska 2,23 kažu da je Isus predan na smrt prema određenom naumu i predznanju Božjem. Bilo je Judino odabranje izdati Isusa, ali je Juda bio doveden u poziciju da donese tu odluku.

Mnogi bi se ljudi mogli osjećati izdanima od Isusa u Ivanu 13,21. Njegova čuda i tvrdnje mogli bi protumačiti kao znak da je imao moć istjerati Rimljane, no ipak je odabrao ne pokušati to učiniti. Ako mislite da je Bog tu da služi vašim svrhama, prije ili kasnije vjerojatno ćete se i vi osjećati izdanima od Boga, sve dok ne shvatite da smo mi ovdje da služimo Njegovim svrhama, a ne obrnuto.

P: U Mk 3,14-19, zašto je Isus želio imati dvanaestoricu učenika?

O: Ne znamo sa sigurnošću, ali možemo vidjeti barem tri razloga.

Kako bi mogli učiti budući da su bili blizu Njega.

Da ih Isus može poslati da propovijedaju

Da bi imali moć liječiti bolesne i izgoniti demone.

P: U Mk 3,14-19, zašto mislite da Isus nije izabrao nikakve stručnjake za Pismo ili ljude koji su već propovijedali?

O: Od dvanaestorice učenika, četvorica su bila ribari, jedan je bio carinik, a jedan žaritelj. O ostalih šest ne znamo ništa. Ali za svijet su svi izgledali kao obični ljudi. Nije važno tko si kad dolaziš k Kristu; važno je tko te Krist čini.

P: U Mk 3,17, kako riječ "Boanerges" znači "sinovi groma"?

A: Dobili su ovaj nadimak zbog svog vrućeg temperamenta. Riječ boanerges je grčka transliteracija aramejskog izraza benai regesh, što znači sinovi gnjeva. Međutim, regesh i nerges nisu baš bliski.

P: U Mk 3,27 što ili tko su ovdje Satane posjedi?

O: Postoje ljudi zarobljeni u ropstvu Sotone. Nitko ne voli kad mu se dira u ono što smatra svojim, a ni Sotoni se to ne sviđa. No, mi trebamo uzeti ono što Sotona smatra svojim i dovesti ih Bogu.

P: U Mk 3,31-35, zašto je Isus ovdje spomenuo svoju majku, braću i sestre?

O: Isus je nesumnjivo volio i cijenio svoju obitelj, ali njegova obitelj nije imala prednost pred sljedbeništvom Boga i Isusovim djelom. Njegova je obitelj putovala oko 30 milja iz Nazaretha u Kapernaum kako bi ga odvela natrag, ali Isus nije namjeravao ići s njima. I mi bismo trebali imati ispravan stav. Moramo slušati roditelje u Gospodinu, ali postoje trenuci kada trebamo neposlušati njihovu izravnu zapovijed ili postupiti protiv njihovih neizrečenih želja, ako ono što oni žele nije Božja volja.

P: U Mk 3,31-35, je li Isus griješio time što ovdje nije poštovao svoju majku?

O: Ne, jer nisu tražili od Isusa da prekine propovijedanje usred propovijedi kako bi došao vidjeti ih u tom trenutku, a Isus je znao da ga Bog Otac želi da sada propovijeda. Isusova je obitelj mislila da je Isus poludio (Marko 3,20-21). Hipotetski govoreći, da ga je majka zamolila da trajno prestane propovijedati, Isus bi morao neposlušati tu (hipotetsku) zapovijed kako bi poslušao Božju zapovijed.

P: U Mk 3,31-35, zašto Josip nije bio tu?

O: Sveto pismo to ne kaže. Međutim, crkvena tradicija kaže da je Josip bio mnogo stariji od Marije i da je možda do tada umro.

P: U Mk 4:10-20, zašto je Isus objasnio značenje tih prispodoba samo dvanaestorici učenika?

Odgovor: Sveto pismo ne navodi zašto mnoštvo nije čulo svako objašnjenje, ali Isus je osobito želio da njegovi učenici ne shvate pogrešno. Naravno, svatko iz mnoštva tko je to želio mogao je postati Isusov učenik i također učiti od Isusa i Dvanaestorice.

Tako je otprilike i danas. Svi mogu čuti nešto o Evanđelju, ali ako zaista žele u potpunosti razumjeti, moraju proučavati Božju Riječ i učiti s drugim kršćanima.

Ali i za vjernike to može biti posao, kopanje po Svetom pismu kako bi pronašli Božje značenje. Očito, Bog ponekad namjerava da se potrudimo kako bismo naučili Njegovu istinu, možda ćemo je tako bolje zapamtiti. Izreke 25,2 kaže: "Slava je Božja skrivati stvar, a slava je kraljeva istražiti je."

Pogledajte knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 417–419, za drugačiji, ali dopunjujući odgovor.

P: U Mk 4,11-12, zašto bi Isus namjerno zamagljivao evanđelje govoreći u prispodobama kako ga ljudi ne bi razumjeli, obratili se i bili im oprostljeni grijesi? Zar nije došao da se svi ljudi spase? (Na to je ukazao Ahmad Deedat.)

O: Isus se pozivao na Izaiju 6,9-10. Isus je govorio u prispodobama da bi bio milosrdan! Evo četiri točke odgovora.

1) Bog želi da se svi spase (2. Petrova 3,9; Ezekiel 17,23).

2) No neki su odabrali odbaciti Božju riječ i za to postoje posljedice u ovom životu. Takvi ljudi postaju otvrdnjeli u slušanju, otvrdnjavajući svoja srca (Izlazak 8:15,32; 9:17,34; Izreke 28:14; Rimljanima 1:18-20; Hebrejima 3:12-15; Zaharija 7:12).

3) Za ljude koji odbacuju Boga, bolje im je ne poznavati istinu nego je upoznati, a zatim joj okrenuti leđa, prema 2. Petrova 2,20-22.

4) Prispodoba je prikladna jer oni koji žele slijediti Boga mogu biti vođeni da shvate njezino značenje, a prispodobu neće razumjeti oni koji ne žele slijediti Boga.

Ako je netko već odbacio istinu koju zna o Bogu, Bog nije obvezan dati im još istine.

P: U Mt 13,1-23; Mk 4,14-20 i Lk 8,5-15, u prispodobi o sijaču, kako su ljudi poput četiri vrste zemljišta?

O: Evo nekoliko primjera.

1. Neki se od početka nikada ne zanimaju za Evanđelje. Sotona je djelovao tako da Evanđelje uopće ne može prodrijeti u tvrdo tlo. Neki su ljudi vrlo protivni kršćanstvu. Drugi nisu, ali kako sam čuo: "doći ću na proučavanje Biblije ako nemam ništa bolje za raditi."

2. Neki u početku žele prihvatiti Evanđelje, ali odustaju u nevolji ili progonu.

3. Neki ljudi rastu u Evanđelju, ali ih guše brige ovoga života ili napasti njihova društva. Materijalizam, gledanje nemorala i nasilja te alkoholizam neki su od većih "trnja" na koje treba paziti u zapadnom društvu. Ako te đavao ne može zaustaviti nevoljama, ugušit će te distrakcijama.

4. Neki i odgovore i ustraju. Među njima, različiti donose različite plodove. U to su vrijeme prinos od 10 prema 1 smatrali vrlo dobrim, prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 118.

P: U Mk 4,14-20, u prispodobi, nije li sijač bio previše nepažljiv sa sjemenom?

O: Ne, nepažljiv nije, ali da, velikodušan je sa sjemenom. Ne postoji "peti tip" zemlje koji bi bio plodan da sijač nije zaboravio posijati tamo. Istina je da nijedna zemlja ne može iznijeti izgovor: "Bila bih plodna zemlja, ali mogu okriviti sijača što nije posijao sjeme u mene." Netko bi mogao optužiti sijača da je bio "previše velikodušan sa sjemenom", dajući svakoj zemlji priliku iako bi to bio izgubljen slučaj. Međutim, nitko ne može s pravom optužiti sijača da je bio previše škrt sa sjemenom.

P: U Mk 4,21-25; Mt 5,14-16; Lk 8,16-17, kako bismo danas trebali "sjati"?

O: Kad dođemo k Kristu, i dalje ostajemo na zemlji kao svjedoci Božje ljubavi koja zrači kroz nas, kako bi ljudi mogli vidjeti Krista kroz naše riječi, djela i živote. Mi smo pismo od Krista svijetu u 2. Korinćanima 3,3. Zapravo, možda smo jedino pismo koje će neki ljudi pročitati. 2. Korinćanima 3,7-18 uspoređuje slavu koja danas sjaji u nama kao slavniju od slave koja je sjajila kroz Mojsija, toliko da je morao staviti veo na lice. Stoga ta svjetlost treba sjati iz nas, kako kaže 2. Korinćanima 4,6. Trebamo sjati kao zvijezde na crnom nebu svijeta, kako kaže Filipljanima 2,15-16.

P: U Mk 4,21–25, koji su neki predmeti, poput košare, koji kradu, skrivaju ili gase svjetlo?

O: Postoje dvije vrste "kora".

Većinu vremena "kanta" koja skriva svjetlo je ono što vjernici sami odluče staviti preko svog svjetla. Ne žele ljudima reći da su kršćani ili ne žele dijeliti o svom životu i o onome što je Isus učinio u njemu. Jednostavan mali korak da se to prevlada jest podijeliti to s drugim kršćaninom, a ljudi to mogu čuti.

Ponekad nam društvo stavi košaru na nas, a mi se tome samo pasivno prilagođavamo. Kada se zlo hvali, a dobre stvari i dobri ljudi omalovažavaju, trebamo li samo šutjeti? Ili, u prikladno vrijeme i na prikladne načine, trebamo li progovoriti, braniti potlačene, pomoći onima kojima je potrebna podrška?

P: U Mk 4,22, koje će se vrste stvari kasnije očitovati?

S: Svako djelo, dobro i loše, bit će očitovano na dan suda. Za svaku ispraznu riječ koju izgovorimo morat ćemo polagati račun, prema Mateju 12,36-37. Bog je sudac karaktera, a netko je jednom rekao da je karakter ono tko ste kad mislite da vas nitko ne gleda.

P: U Mk 4,24, Lk 6,38 i drugim stihovima, što znači da je mjera kojom mjerite/dajete i mjera kojom ćete primiti?

O: Sve ove stihove u suštini kažu: "koristi ili gubi", ali postoje tri primjene.

Marko 4,24 naglašava da što više Božje mudrosti i darova upotrebljavaš, to će ti se više dati. Ako ne upotrebljavaš ono malo što imaš, i to će ti se oduzeti.

Luka 6,38 je sličan, ali naglašava ono što dajete drugima, bilo da su to dobre stvari ili oprost i milosrđe, kao što spominje Luka 6,37.

Matej 18,35; 6,12 uče da će nam Bog oprostiti kao što mi opraštamo drugima. Mjera milosrđa i oprosta koju pružamo drugima pokazuje što ćemo i sami dobiti.

Ukratko: neki aspekti Božje presude na kraju i blagoslova tijekom ovog života su apsolutni i nepromjenjivi za sve. Neki aspekti ovise o znanju koje osoba ima (Rimljanima 4:15; 5:13; 2. Petrova 2:21-22 itd.). Neki aspekti onoga što osoba dobije ovise o onome što daje drugima.

P: U Mk 4,26 koja je poanta ove prispodobe?

O: Ovo je jedina prispodoba koja se nalazi samo u Evanđelju po Marku. Ni osoba koja sije sjeme, ni tlo koje prima sjeme ne shvaćaju što se događa dok sjeme raste. Oni vide samo rezultat i korist.

Jednom je jedan dječak posadio zrno graška u šalicu zemlje. Zalijevao ga je i davao mu sunca, ali biljka graška nikada nije nikla. Nije razumio zašto. Svaki je dan vadio zrno da vidi kako napreduje. Ponekad se previše usredotočujemo na rezultate koje možemo odmah vidjeti i zbog toga možemo propustiti važnije stvari.

P: U Mk 4,31 stoji da je gorušičino sjeme najmanje od svega sjemena, iako postoje i manja sjemena?

O: Sjemenke gorušice su iznimno male; oko 725 do 760 njih teži gram. Međutim, one nisu najmanje sjemenke biljaka koje postoje na svijetu. Bile su najmanje sjemenke koje su ljudi sijali na polju i bile su najmanje sjemenke koje su ljudi u to vrijeme poznavali.

P: U Mk 4,32 zašto je gorušica najveća od svega začinskog bilja, budući da postoje veće biljke?

O: Isus ovdje nije pokušavao održati lekciju iz botanike. Isus je govorio za dobrobit svoje publike i govorio je jezikom koji su razumjeli. Gorušica je bila najveća od svih biljaka koje su oni prepoznavali kao travu.

P: U Mk 4,33 su li ptice ovdje dobre ili loše?

O: Iako su ptice u Marku 4,4 bile loše, ovdje su neutralne. One predstavljaju ljude koji imaju koristi od grana stabla, a da nisu uložili nikakav trud da stablo tamo postavi.

P: U Mk 4,34, zašto je Isus sve poučavao u prispodobama?

O: Koristeći ovaj poseban oblik poučavanja, Isus je mogao poučavati one koji su željeli učiti i pritom to sakriti od onih koji Ga nisu željeli slijediti.

P: U Mk 4,38, kako je Isus mogao spavati u lađi tijekom oluje?

O: Isus je možda bio umoran nakon svega svog propovijedanja. Osim toga, možda je Otac posebno želio da Isus u to vrijeme bude u dubokom snu kako bi učenicima pokazao njihovu potrebu za molitvom.

P: U Mk 4,39, kako je vjetar mogao tako naglo utihnuti?

O: Vjetar je rezultat razlika u tlaku između dviju područja. Iako se vjetar može prirodno iznenada zaustaviti, ovaj odlomak ukazuje da je prestanak vjetra bio čudo. Izraz preveden kao "utiši se" (pephimoso na grčkom) točnije se prevodi kao "zašuti", kao u Marku 1,25. To je tehnički izraz za oduzimanje demonu njegove moći, prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 122, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 656.

P: U Mk 4,39 oluje su bile prilično opasne, a ribari su znali da su u pravoj opasnosti da nije bilo osobe s kojom su sjedili. U olujama s kojima se susrećemo u životu, kako možemo biti sigurni da smo "u čamcu" s Isusom?

O: Postoje dva aspekta.

Pridružite mu se: Prije svega, pobrinite se da zaista slijedimo Isusa kamo nas On vodi, a ne samo da molimo Isusa da nam pomogne kamo mi sami želimo ići. Kad Bog zatvori vrata, možete se jako truditi da ih ponovno otvorite, i ponekad uspješno. Ali krajnji rezultat neće biti uspjeh, već neuspjeh.

Pustite Ga u naš brod: Drugo, ne pozivajte Isusa samo u svoj život, već Ga pozovite u svaki aspekt svog života. Postoje li stvari u vašem životu koje niste predali Bogu, već ste Mu rekli: "U redu je, ovaj dio ću riješiti sam." Postoje stvari u životu kod kojih Bog želi da sami istražite različite alternative i naučite donositi dobre odluke. Ali baš kao što vaša djeca ponekad donose loše (nadajmo se, male) odluke i uče na svojim pogreškama, vaš nebeski Otac može dopustiti da donesete loše odluke i naučite iz njih. Ali dajte Bogu priliku da vam progovori i rado dopustite da On nadvlada vaše odluke.

P: U Mk 5,1, gdje se nalazi zemlja Gerasena?

O: To je područje pokraj grada Gerase, koji se nalazio oko 35 milja jugoistočno od Galilejskog mora na području današnjeg Jordana. Jednu milju južno od današnjeg sela Khersa nalazi se strma stijena 40 jardi od obale. Dvije milje dalje nalaze se špiljske grobnice koje su očito služile i kao domovi.

P: U Mk 4,39 Isus se na vrlo različite načine nosio s učenicima koji su ovdje dovodili u pitanje njegovu vlast i s demonima i ljudima koji su mu se suprotstavljali. Kako bismo se trebali nositi s ljudima koji na različite načine dovode u pitanje našu vlast ili nam se suprotstavljaju?

O: Evo šest koraka koje treba razmotriti.

Korak 1: Prije nego što se pozabavimo bilo kime drugim, prvo se moramo pozabaviti samima sobom i bilo kakvim ponosom koji možda imamo. Neki ljudi misle da je svaka kritika njihovih postupaka ili odluka osobni napad na njih. Ne razumiju koncept "lojalne oporbe" u ratno vrijeme. Neki ljudi misle da uvijek moraju donijeti ispravnu odluku i boje se da će netko saznati da su pogriješili. Pobrinite se da vam ne smeta to što drugi vide da griješite prije nego što uopće pokušate riješiti probleme s drugima. Na kraju, slušajte pažljivo. Ponekad je osoba koja s vama razgovara u krivu i NE biste trebali slijediti njezin savjet, ali u središtu njezina pogrešnog prijedloga može biti zrno istine koje biste ipak trebali uzeti u obzir. Budite u stanju to pronaći.

Korak 2: Shvatite da nisu svi s kojima razgovarate sami prošli kroz prvi korak. Pokušajte procijeniti hoće li svaku kritiku doživjeti kao osobni napad na sebe. Kada govorite, potvrdite ih, naglasite radnju ili odluku koju su pogrešno poduzeli i što sada poduzeti.

Korak 3: Kada vam ljudi daju savjet za koji znate da ga ne biste trebali slijediti, ljubazno objasnite zašto ga nećete slijediti, barem onoliko koliko vam dopuste da govorite. Ne dopustite da se ono što vi znate da je dobro prikazuje kao zlo, kako stoji u Poslanici Rimljanima 14,16.

Korak 4: Kada vam netko da savjet kojem znate da biste trebali slijediti, brzo se složite, zahvalite mu što vas je educirao ili pomogao i zatim ga slijedite. Nema potrebe raspravljati o onome što znate da je ispravno, samo da biste sačuvali obraz. Ako osoba koja daje dobru sugestiju jest dijete ili je na nižem položaju od vas, nije važno. Ako je to dobar savjet, slijedite ga bez obzira na to.

Korak 5: Kada ne mislite da je savjet posebno dobar ili posebno loš, budite spremni na kompromis. Ako oni čvrsto stoje na svom, razmislite o tome koliko bi štete ili štete to moglo prouzročiti ako biste jednostavno pristali na nešto što vam je nevažno. Ovo je posebno korisno u braku.

Korak 6: Kada je osoba u poziciji iznad vas, poput šefa, državnog dužnosnika ili vašeg muža, a njihova zapovijed ili savjet nije dobar, tada može biti teško. Prvo pokušajte objasniti prednosti druge alternative. Ali ako vas i dalje ne budu slušali, možda je to zato što ste u krivu ili biste bili u pravu, osim što ne znate nešto što oni znaju. S druge strane, mogli bi ovdje donositi nepromišljenu odluku. Nakon što ste ih upozorili, kao što je (obično) vaša dužnost, ponekad morate pristati.

P: U Mk 5,3-4, kako je ovaj opsjednut demonima mogao biti toliko snažan da je mogao razbiti lance i okove?

O: Čak i ljudi koji nisu opsjednuti demonima poznati su po tome da u stresnim situacijama, u borbi za život, izvuku velike snage. Čuo sam za uzbunu zbog neposredne eksplozije kemijske tvornice (koja, srećom, nije nastupila), a jedan je operater preskočio živicu visoku osam stopa. Kad se vratio u tvornicu, zapanjeno je gledao tu živicu jer jedva da je mogao vjerovati u ono što je učinio.

Također sam čuo za ženu koja je, kada je parkirani automobil bio na rubu da joj zgnječi dijete, podigla jedan kut automobila.

P: U Mk 5,6, zašto je opsjednuti čovjek trčao prema Isusu da Mu se pokloni?

O: Iako Sveto pismo ne kaže, evo jedne spekulacije. Ako je demon mislio da Isus dolazi po njega i da ne može pobjeći, možda je želio prvi potrčati Isusu da ga moli da ga poštedi. Demon je znao da Isus dolazi i u očaju je odao počast Isusu moleći ga da ga poštedi mučenja, iako je demon mučio čovjeka.

Uzgred, dok je prethodna priča pokazala Isusovu moć nad prirodom koju su koristili demoni, ova ilustrira Isusovu moć nad demonima izravno.

P: U Mk 5,9 i Lk 8,30, zašto je ime demona bilo "Legija"?

O: Rimski legionari bilo je oko 5000 do 6000 vojnika. Drugim riječima, ovaj čovjek nije imao jedan problem s jednim demonom, već 5000 ili 6000 problema s demonima. Bogu nije važno koliko problema imamo, Gospodin ih sve može riješiti.

Može se pitati je li svaki demon koji danas postoji imao neovisno postojanje prije Vrtla Edenskog ili nije. Možda su se demoni mogli razmnožavati (nešto poput klica) ili izvan ili u plodnom tlu osobe. To je, međutim, samo spekulacija.

P: U Mk 5,10-14 i Lk 8,32, zašto se činilo da je Isus sklopio "pogodbu" s demonima?

O: Iako je Isus imao slobodu to učiniti, Sveto pismo zapravo ne kaže da je učinio išta više od toga što im je dao dopuštenje. Isus nije nužno učinio đavlima uslugu; svinje su se utopile.

P: U Mk 5,10-14, bi li kršćani danas ikada smjeli sklapati dogovore s demonima?

O: Ne postoje dokazi da bismo trebali. Mi nemamo znanje koje je Isus imao. S obzirom na to da demoni vide u drugoj dimenziji osim naše, mogu biti inteligentniji, a nema jamstava da su iskreni ili pouzdani, ne čini se da postoji ikakva nužna potreba da se uopće razgovara s bilo kojim demonom, osim da im se zapovijedi da budu vezani ili da odu.

P: U Mk 5,12 i Lk 8,30-33, zašto su demoni htjeli ući u svinje?

O: Sveto pismo nam daje samo najkraći uvid u razmišljanje demona. Očito je da su zaključili kako je ulazak u svinje u tom trenutku bio poželjniji od odlaska u bezdan.

Sveto pismo ne kaže jesu li demoni namjerno uzrokovali da se svinje utope, jesu li to učinili slučajno ili su uopće znali da će se svinje utopiti. Na kraju, Sveto pismo ne kaže jesu li demoni i Sotona potpuno prisebni ili ponekad ludi.

P: U Mk 5,13, što bi svi trebali znati o opsjedanju od ovog događaja?

O: Cilj demona koji opsjedaju nekoga jest uništiti njihove domaćine, bilo da se radi o svinjama ili ljudima. Ljudi koji su tvrdili da komuniciraju s demonima često su kraće živjeli. Ako se netko poigrava s okultnim stvarima, ili je ozbiljniji u tome, trebate ih pitati zašto? Jesu li redovito stavljali otrov u svoju krv? Ako to ne žele činiti, zašto bi onda željeli razgovarati s demonima, koji bi ih ubili jednako kao što su ubili svinju.

P: U Mk 5,13, zašto je Isus navodno uništio 2000 svinja da bi izliječio jednoga čovjeka? (Na to je ukazao Ahmad Deedat.)

O: Dvije su stvari koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

a) Pretpostavljam da bi se Deedat složio da smo vrijedniji od mnogih svinja. Ljudi, bilo u Saudijskoj Arabiji, Indiji ili na zapadu, stalno ubijaju mnoge životinje za hranu. Te su svinje, koje su uzgajali Židovi koji su živjeli na istočnoj strani Galilejskog mora, uzgajane za hranu, jer za razliku od ovaca ili muznih krava, uzgoj svinja nema drugu svrhu.

b) Demoni, a ne Isus, ubili su svinje. Kad je legija demona napustila čovjeka, ušla je u svinje, što je rezultiralo njihovim utapanjem.

c) Iznenađuje me da Deedat glumi suosjećanje prema tim svinjama, kada Kur'an priča o Božjem proroku, mudrijem od Mojsija, koji je samo prišao dječaku i slomio mu vrat, ubivši ga. (Ne, dječak nije oživljen niti išta slično nakon toga; dječak je jednostavno ostao mrtav.) To je u suri 18:63-82. U hadisima Buhari, svezak 1, knjiga 3, br. 124, str. 92, detaljnije opisuje priču o al-Khidru. Abu Davud, svezak 3, br. 4688-4690, str. 1319

racionalizira to govoreći da je dječak kojeg je al-Khidr ubio rođen kao nevjernik. Dakle, je li u muslimanskim očima dovoljno biti mali dječak koji nije vjerovao u Boga da bi ti slomili vrat?

P: U Mk 5,17 i Lk 8,37, zašto je mnoštvo molilo Isusa da ode?

Ovi su ljudi jasno vidjeli dobrotu i moć Isusovu, a ipak su ga zamolili da ode. Uzgajali su svinje, za koje ne bi bilo tržišta među Božjim narodom koji je slijedio Božji zakon.

Jedna je zabluda da se ljudi moraju promijeniti prije nego što dođu k Kristu. Ne moraju, jer to ne mogu sami. Isus će ih promijeniti. Međutim, što ako se ne žele promijeniti? Onda neće htjeti doći do pravog Isusa.

Danas je čest odgovor potpuno zlih ljudi, kada vide dobrotu i čistu ljubav Boga, da pokušaju to otjerati. To je osobito istinito za one koji danas duhovno "prodaju svinje". Ali ti ljudi bili su drugačiji; činilo se da nemaju ništa protiv Isusa osobno (za razliku od pismoznanaca i farizeja). Naprotiv, Isus, iako je bio zanimljiv i moćan, bio je previše skup gost za njihov trenutni stil života.

P: U Mk 5,18-20, zašto Isus nije dopustio čovjeku da ga prati?

O: Isus je nesumnjivo vidio da bi boravak čovjeka bez opsjedanja među onima koji su ga poznavali bio veći službi nego da sada normalan poganin ide Židovima koji ga nisu poznavali i koji su već vidjeli Isusova čuda.

Danas bismo prirodno mogli imati sklonost željeti obavljati "spektakularnije" službe, ali Bog za nas možda ima veći cilj tako što će nas poslati negdje drugdje ili zadržati nas ondje gdje jesmo. Umjesto da se pitate zašto vas Bog neće staviti u službu negdje drugdje, trebali biste se umjesto toga pitati kako možete biti učinkovitiji ondje gdje jeste.

P: U Mk 5,27-34, kada je žena s krvavim iscjetkom dotaknula Isusa, zašto je Isus javno upitao tko ga je dotaknuo?

O: Postoje dva moguća odgovora.

1. Budući da je Isus, kada je došao na zemlju, preuzeo neka ograničenja ljudske prirode, poput toga da nije svemoguć, Isus doista nije znao tko ga je čudesno ozdravio dodirom.

2. Bez obzira na to je li Isus znao tko je to, želio je da ona istupi. Ovdje je bilo nekih nedovršenih poslova, naime Isus je želio razgovarati s njom i izreći da ju je vjera iscijelila te da može ići u miru i oslobođena svoje muke.

P: U Mk 5,30-33, budući da je Isus mogao znati što je u osobi, zašto ju je pitao?

O: Isus je pitao radi nje, a ne radi sebe. Htio joj je pomoći, ali je želio da ona to prva zatraži.

P: U Mk 5,35 i Lk 8,49, zašto su rekli da ne uznemiravaju Isusa nakon što je kći Jairusa umrla?

O: Iako je Isus mogao liječiti bolesne, vjerojatno su mislili da ni Isus ne može uskrsnuti mrtve.

P: U Mk 5,39 i Lk 8,52-53, zašto je Isus rekao da kći Jairusa nije mrtva, nego spava?

O: Postoje dva moguća odgovora.

Koma: Možda kći zapravo nije bila mrtva, već samo u komi blizu smrti. Sveto pismo zapravo ne kaže da je bila mrtva. Naprotiv, u Lk 8,49 kaže se da su drugi rekli da je mrtva, u Lk 8,53 da su "znali" da je mrtva, a u Lk 8,55 da joj se "vratio" duh. Međutim, sljedeći odgovor je vjerojatniji.

Smrt: Zapravo je bila mrtva. Međutim, smrt se smatra konačnim fizičkim stanjem, a Isus je upotrijebio metaforu da ona samo spava, jer je znao da će je uskrsnuti.

P: U Mk 5,41 i Lk 8,54, zašto je Isus rekao: "Djevojko, ustani"?

O: Da je Isus jednostavno rekao "usitni", možda bi svi mrtvi uskrsnuli. Ne bi bilo u redu da Isus kaže "usitni", da svi mrtvi uskrsnu, a zatim da Isus na to nadoveže: "ali, promijenio sam mišljenje…"

P: U Mk 5,42 i Lk 8,56, zašto je Isus rekao roditeljima djevojčice da nikome ne govore o ovom čudu?

O: Problem ovdje moglo biti vrijeme; možda Isus nije želio da se o tom čudu priča dok je On bio u gradu. Ljudi bi ionako s vremenom saznali, ali Isus nije želio da ga više ljudi slijedi "samo zbog predstave".

P: U Mk 5,41; 7,34, zašto Marko objašnjava aramejske izraze svojim čitateljima?

O: Evanđelje po Marku napisano je na grčkom, a budući da su mnogi ljudi u Palestini govorili oba jezika, Marko je predvidio da mnogi njegovi grčki čitatelji ne bi mogli razumjeti aramejske izraze. Suprotno tome, Papija kaže da je Evanđelje po Mateju najprije napisano na hebrejskom. Međutim, pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 11–12, zbog nejasnoće u ovoj izjavi.

Skeptični Asimovljev vodič kroz Bibliju (str. 911) ovdje donosi koristan komentar. Asimov kaže da stil Marka čini se bližim aramejskom nego čak i Matejevom. "Zapravo, dio neusavšenosti grčkog jezika ovog evanđelja čini se biti u tome što sadrži brojne aramejske oblike izražavanja, doslovno prevedene, kao da je Marko pisao na grčkom, ali razmišljao na aramejskom."

P: U Mk 5,41, je li Isus govorio aramejski ili grčki?

O: Isus je zasigurno govorio aramejski, što dokazuju Njegovi aramejski izrazi. Međutim, mnogi u Galileji i Dekapolisu govorili su oba jezika, ali su se ugodnije služili grčkim. Budući da je Isus bio odande, vjerojatno se obraćao ljudima na oba jezika.

Ovdje su zabilježeni specifični aramejski izrazi

A1. "Sinovi groma" Marko 3:17

A2. "Djevojčice, kažem ti, ustani!" Marko 5:41

A3. "otvoriti se / potpuno se otvoriti" (ephphatha) Marko 7:34

A4. "praznoglavac" Matej 5:22

A5. "Abba, Oče" Marko 14:36

A6. "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Matej 27,46; Marko 15,34

A7. "hoće li iscijeliti u subotu kako bi našli optužbu protiv njega" (Luka 6,7) je grčki tekst s neobičnom gramatikom (ovisni dopunski infinitiv) što bi moglo ukazivati na aramejsku nijansu, prema knjizi A Wandering Aramean, str. 12-13.

Isus je govorio hebrejski u Pavlovoj viziji u Djelu apostolskim 26,13-15.

Evo četiri stvari koje ukazuju na to da je i Isus koristio grčki.

G1. Matej 16,15-18 (Petros, Petra)

G2. Imena Filip i Andrija bila su grčka. Ime Bartimej hibrid je aramejskog i grčkog podrijetla, prema Rječniku o Isusu i evanđeljima, str. 316.

G3. Kada je Isus iz Palestine otišao na sjever u Tirus i razgovarao sa Sirofeničankom u Evanđelju po Marku 7,24-29, iznimno je vjerojatno da je ona govorila samo grčki.

G4. Konačno, bilo bi teško povjerovati da, s obzirom na to da su najmanje tri evanđelja izvorno napisana na grčkom, a Pavao i drugi pisali pisma na grčkom, Isus ne bi znao jezik koji su znali čak i galilejski ribari.

Skeptički Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 911, također raspravlja o aramejskim izrazima Isusa.

P: U Mk 6,1, što je bila Isusova "vlastita zemlja"?

A: To bi bila regija oko Nazareta u Galileji.

P: U Mk 6,1-6, zašto mnogi u Isusovom rodnom gradu nisu vjerovali u Njega?

O: Neki su vjerovali. Međutim, mnogi su imali problem pomisliti da netko tko je nekada bio dijete i odrastao blizu njih, može biti veliki, a kamoli Mesija.

P: U Mk 6,1-6, na koje načine ljudi danas uzimaju Isusa zdravo za gotovo, a da Ga pritom ne odbacuju otvoreno?

O: I nevjernici i vjernici mogu uzimati Isusa zdravo za gotovo.

Nevjernici mogu uzimati Isusa zdravo za gotovo znajući da je On uvijek bio tu. Kad im dosadi život koji vode, misle da se uvijek mogu obratiti Njemu. Ali ne znamo kada će se naš život završiti i zapravo ne znamo sa sigurnošću hoćemo li uopće imati sutra.

Vjernici, koji su već predali svoj život Kristu, također mogu uzimati Isusa zdravo za gotovo. Njihova ljubav može ohladnjeti i mogu znati da se uvijek mogu pokajati i vratiti k Njemu. Ali opet, zapravo ne znamo sa sigurnošću hoćemo li uopće imati sutra. Najbolje je vrijeme da se pomirimo s Bogom upravo sada.

P: U Mk 6,3, kako biste mogli potaknuti ljude da ne uzimaju Isusa zdravo za gotovo?

O: Molite se za njih i pokušajte ih potaknuti da Isusa pogledaju na novi način. Razmislite o onome što je podnio za nas (Hebrejima 12,2-3). Razmislite o tome zašto je Isus to želio učiniti usred Hebrejima 12,2. Naposljetku, "držite oči na nagradi" i sjetite se cilja da budete zauvijek s Isusom na nebu.

P: Ne dokazuje li to što Isus nije mogao činiti čuda da On nije Bog, kako tvrde Jehovini svjedoci u knjizi *Reasoning from the Scriptures* na str. 150 (1989)?

O: Ne. Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Na zemlji se Isus dobrovoljno ispraznio, uzevši oblik sluge, kako stoji u Poslanici Filipljanima 2,6-7. Isus je na zemlji iskusio poslušnost, patnju i tjelesnu bol.

Odlučiti ne učiniti čudo druga je stvar od fizičke nemogućnosti da se čudo učini. Bez obzira na Isusovo ispražnjenje, Bog Otac je mogao odlučiti da se čudo dogodi, ali s obzirom na njihov nedostatak vjere nije to učinio.

P: U Mk 6,5, zašto Isus nije mogao učiniti nijedno silno čudo u svom rodnom gradu?

O: Budući da je narod općenito odbio vjerovati u mladića iz svoga kraja, činiti čudo ne bi povećalo njihovu vjeru. To također može biti čin milosrđa s Isusove strane. 2. Petrova 2,21-22 kaže da je bolje da netko ne poznaje put istine, nego da ga upozna i okrene mu leđa.

P: U Mk 6,8-9, zašto učenici nisu smjeli ponijeti torbu, kruh ili novac u svojim pojasima?

O: Jednostavno zato što im je naš Gospodin zapovjedio da to ne čine. Možemo pretpostaviti da je želio da ovise o Bogu i drugima, a ne o svojim financijskim sredstvima.

P: U Mk 6,10 i Lk 9,4-5, zašto nisu smjeli ići u više kuća u jednom gradu?

Odgovor: Isus to nije rekao, ali možemo vidjeti niz praktičnih razloga zašto nisu smjeli ići u više kuća.

1. Postojala je veća vjerojatnost da će se ljudi uvrijediti, da će doći do nerazumijevanja ili svađe među ljudima oko toga tko će ugostiti goste.

2. To bi bilo ometanje za ljude, a da ne spominjemo učenike, koji bi se stalno morali brinuti gdje će odsjesti.

P: U Mk 6,11, da ste živjeli tada i imali proroštvo o tome što će Juda Iskariotski učiniti, biste li ga primili u svoj dom?

O: Da, ako biste znali da je to ono što je Isus želio da učinite. Najvažniji čimbenik koji treba uzeti u obzir pri donošenju bilo koje odluke jest: "što bi Isus želio da učinite?"

P: U Mk 6,14-29, zašto neki ljudi, poput Heroda ovdje, čine zlo koje znaju da ne žele činiti?

O: Herod je bio u dvojbi. Uživao je u tome što je Ivana držao živim kao zatvorenika. No s druge strane, nije želio pred svojim gostima javno povući svoju riječ. Herod je kao kralj ubio mnogo ljudi, pa mu ubojstvo još jedne osobe vjerojatno nije djelovalo tako ozbiljno.

Pošteno je držati riječ, ali neki vjeruju da je uvijek časnije držati riječ iznad svega drugoga. Herod nije želio učiniti ništa što bi se činilo nečasnim. Možda se tako osjećao i Jiftah kad je učinio zlo djelo i ubio svoju kćer kako bi održao svoju riječ.

P: U Mk 6,14-29, iako Herod zapravo nije odbacio Ivana Krstitelja, kako se Herodovo podcjenjivanje Ivana Krstitelja razlikuje od podcjenjivanja Isusa od strane drugih?

O: Herod je imao odnos ljubavi i mržnje prema Ivanu Krstitelju. Mrzio je što je Ivan slobodan, kritizira ga i potencijalno izaziva probleme. S druge strane, sviđalo mu se razgovarati s Ivanom Krstiteljom, a Herodu se sviđalo što je tog potencijalnog buntovnika mogao držati zatvorenog i pod svojom kontrolom. Sviđalo mu se imati Ivana Krstitelja, ili bolje rečeno, sviđalo mu se imati Ivana Krstitelja baš tamo gdje ga je mogao kontrolirati. Neki danas vole Isusa, vole učiti o Isusu, ali im se ne sviđa što Isus postavlja zahtjeve pred njihov život i što ih želi pod Kristovom kontrolom.

P: U Mk 6,17-18, zašto nije bilo zakonito da Herod Antipa ima ženu svoga brata?

A: Ivan je dobro poznavao Stari zavjet. Herodovo vjenčanje s ženom svoga brata dok je brat još bio živ bilo je protivno Levitskom zakonu 18,16; 20,21.

P: U Mk 6,20 kako je Herod Antipa strahovao i poštovao Ivana, budući da ga je kasnije ubio?

O: S obzirom na Ivanovu predanost da se odrekne lagodnog života za život u pustinji i Ivanovu hrabrost da propovijeda istinu bez obzira na cijenu, Herod je gajio istinsko poštovanje prema Ivanu. Koliko god je Herodovo poštovanje bilo veliko, njegov nepromišljeni zavjet kćeri i strah da ne postane poznat kao onaj koji je prekršio zavjet bili su jači od njegova poštovanja i želje da učini ono što je ispravno, što pokazuje Evanđelje po Marku 6,22-28.

Koliko god to čudno zvučalo, kod nekih je ljudi želja da ne prekrše svoju riječ i da se prikažu pravednima veća od želje da zaista budu pravedni.

P: U Mk 6,21; Mt 14,6-10 i Post 40,20-22, budući da je Herod dao ubojiti Ivana Krstitelja na Herodov rođendan, a faraon je dao ubojiti glavnog pekara na faraonov rođendan, znače li ti stihovi da ne bismo trebali slaviti rođendane, kao što to tvrde Jehovini svjedoci u knjizi "Razmišljanje prema Pismu", str. 68-69? (1989)?

O: Ne. Zli su bili Herod i Faraon, a ne rođendan. Sama prigoda nije bila ni dobra ni loša. Činjenica da su se obje te stvari dogodile u zatvorenom prostoru također ne znači da mi nikada ne bismo trebali biti unutra.

P: U Mk 6,30-34, zašto su se trebali odmoriti i je li to bilo nužno?

O: Učenici su bili toliko zauzeti da nisu imali ni vremena za jelo. Trebalo im je vrijeme ne samo za jelo, već i da se odmore i opuste.

Međutim, njihova potreba za odmorom bila je podređena mnoštvu koje ih je slijedilo. Budući da je trava bila zelena, to znači da se događaj odigrao krajem zime ili početkom proljeća. Ovo čudo se ne bi dogodilo da su se učenici držali plana i samo se odmorili, kako nam kaže Believer's Bible Commentary na str. 1336.

P: U Mk 6,30-32, koje je mjesto odmora u kršćanskom životu?

O: Ponekad Bog želi da odvojimo vrijeme za opuštanje i približimo se Njemu, vrijeme koje bismo inače mogli iskoristiti za službu.

Međutim, to ne opravdava raskošna putovanja za kršćanske vođe, kako nas podsjeća Believer's Bible Commentary, str. 1335-1336.

P: U Mk 6,38 i Mk 8,5, zašto je Isus prije svakog od ta dva hranjenja pitao koliko hrane ima?

Gledajući unatrag, činilo se da količina hrane s kojom je Isus započeo nije bila bitna. Isus ih je mogao nahraniti iz jedne mrvice da je to želio. Naprotiv, Isus je želio da vide da hrane nije bilo dovoljno za sve, da je na kraju bilo više hrane nego na početku, a upotreba značajnih brojeva 12 i 7 jednostavno pokazuje da uključene količine nisu bile samo slučajnost.

Ti su hljebovi bili mali; prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 763, netko je mogao pojesti nekoliko cijelih hljebova u jednom obroku. Prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 675, u susjednim selima Kapernaumu i Betsaidi živjelo je samo 2000 do 3000 ljudi. Stoga bi susjednim selima bilo teško nahraniti sve te ljude.

P: Zašto je Isus u Mk 6,38 zapovjedio nemoguće?

O: Kada je Isus zapovjedio učenicima da nahrane mnoštvo, u grčkom jeziku naglasak je na riječi vi (u množini). To zasigurno nije bio posljednji put da je Bog zapovjedio nekome da učini nešto što je nemoguće ljudskom snagom, ali sve je moguće Božjom snagom.

P: U Mk 6,38-44, koja je za nas duhovna pouka o kruhovima?

Odgovor: Izvor ovog čuda bio je Isus, koji je Hljeb života. Izvorni hljebovi, prije nego što ih je Bog blagoslovio i prije nego što su bili slomljeni, nisu bili dovoljni za potrebu koja je bila pred njima. Ali to je bilo sve što su imali, a Bog ih je svejedno uzeo. Ali uz Božji blagoslov, kruhovi su bili slomljeni. I tim blagoslovom i slomljenošću ne samo da su zadovoljili tadašnju potrebu, već je ostalo i viška. I ne samo da je ostalo viška, već je bilo i više nego što su imali na početku. Bog nije hranio te ljude izravno, već je hranu dao Svojim ljudima, učenicima, da ih nahrane. Bilo je više nego dovoljno za sve, ali nisu rasipali jer su pokupili ostatke.

P: U Mk 6,48, zašto ih je Isus namjeravao proći?

O: Isus je, hodajući po vodi, brže napredovao od učenika koji su veslali protiv vjetra. Ipak, Isus nije koračao prema brodu, već je prolazio pokraj njih, sve dok Mu nisu povikali.

Danas nam Isus i Božji blagoslovi možda dolaze, ali će nas proći ako Bogu ne povikamo da dođe k nama, a ne samo da nam se približi. Živimo li svoje živote tako da ne želimo biti predaleko od Boga ili živimo tako da želimo biti što mu je moguće bliže?

P: U Mk 6,53-56, što znamo o području Genezaretskom?

O: Za razliku od prethodnih udaljenih mjesta, Genezaret je bio vrlo plodno područje na zapadnoj strani Galilejskog mora i stoga prilično gusto naseljeno, prema The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 676. Na tom je području bilo nekoliko mineralnih izvora, a invalidi su ondje dolazili tražeći utjehu i nadu.

P: U Mk 6,53-56 ljudi bi to mogli protumačiti kao da je Isus samo naša ulaznica za obrok. Zašto je Isus to ipak učinio i što je učinio da to ublaži?

O: Mnogi nisu dolazili prvenstveno da slijede Isusa, ili čak da uče iz Njegova učenja. Dolazili su zbog onoga što je Isus mogao učiniti za njih. Isus je želio pokazati tko je On bio, ali možda je jedan od razloga zašto se Isus toliko često selio bio taj da, nakon što pokaže tko je On, napusti one koji su tražili samo hranu ili iscjeljenje. Ipak, oni su ga i dalje slijedili kamo god je išao.

Danas crkveni vođe moraju paziti na one koji dolaze u crkvu samo zbog obroka ili zbog onoga što im crkva može pružiti. Njihova motivacija se možda kasnije promijeni na bolje. No, crkveni vođe moraju uskladiti pokazivanje ljubavi i to da ih se ne iskorištava.

P: U Mk 7,2-5, što bi bilo pogrešno u jedenju neopranih ruku?

O: Farizeji su proširili starozavjetni pojam čistog i nečistog na mnoga područja. To je bilo u redu, ali kada su svoja mišljenja izjednačili s Božjom riječju, tada je došlo do sukoba s Isusom. 1. Korinćanima 4,6 i Izreke 30,5-6 pokazuju da je pogrešno ići iznad Božje riječi.

To je u Isusovo vrijeme bila samo usmena tradicija, ali oko 200. do 300. godine poslije Krista mnoge su tradicije zapisane u židovskoj Misni. Ne samo Isus, već i sadukeji odbacili su farizejsku tradiciju, prema komentaru New International Bible Commentary, str. 1165.

P: U Mk 7,6-8 farizeji bi bili prilično iznenađeni Isusovim odgovorom. Kako su farizeji, a i drugi danas, prakticirali umijeće samoprevare?

O: Samoprevara je danas ljudima previše laka i postoji na mnogo načina. Može biti nenamjerna ili namjerna, može se sastojati od viđenja stvari koje zapravo ne postoje, neviđenja stvari koje postoje i poricanja onoga što doista vidite. Ponekad, kada ljudi u početku varaju druge, a ne sebe, na kraju počnu vjerovati u nešto za što su izvorno znali da je laž.

Postojala je studija u kojoj su sudionici zamoljeni da pogledaju video i pokušaju izbrojati koliko puta netko odskače loptu za košarku. Video je prikazivao zabavu s ljudima koji razgovaraju, a jedna osoba sprijeda je dribla loptu za košarku. U jednom trenutku netko u odijelu gorile prošao je kroz sredinu zabave. Nakon videa, sudionici su zamoljeni da navedu svoj broj i kažu jesu li vidjeli nešto neobično dok su gledali video. Svi su rekli ne. Njihove su oči bile toliko usredotočene na košarkašku loptu da nisu ni primijetili osobu u odijelu gorile kako hoda kroz zabavu!

Ponekad je samoobmana namjernija. Kada osoba odluči što je istina na temelju onoga što želi da bude istina, tada će potpuno zanemariti, ili barem umanjiti važnost, dokaze koji govore suprotno. Jednog ljeta bio sam na misijskom putovanju u Utah kako bih svjedočio Mormonsima. Otprilike polovica kršćana u grupi bili su bivši Mormoni, a polovica (uključujući i mene) nije. Bilo je fascinantno postavljati bivšim Mormonsima pitanja o tome što su radili dok su bili Mormoni. Jedno od pitanja bilo je: "Kako ste mogli spavati noću sa svim tim brojnim proturječnostima u mormonizmu?" Odgovorio je da je kao mormon mogao sasvim dobro spavati. Da, znao je za neke od tih proturječnosti i znao je da na njih ne može odgovoriti, ali to ga nije smetalo jer je mislio da u mormonskoj crkvi postoji netko tko može. Kao mormon, naposljetku je naučio da nitko ne može odgovoriti na te proturječnosti i kasnije je otišao.

Farizeji su patili od onoga što se naziva "kognitivna disonanca". Oni su "znali" da su oni jedini učitelji Izraela i da se ne varaju. Ali tu se pojavio taj čovjek, Isus, koji je razarao njihov pogled na svijet, poučavajući s vlasti i čineći čuda koja je mogao činiti samo netko od Boga. Toj velikoj napetosti moglo se riješiti samo razotkrivanjem Isusa kao prevaranta, spoznajom da je njihova prethodna "sigurnost" bila pogrešna, ili uklanjanjem onoga što je uzrokovalo napetost – ubojstvom Isusa.

P: U Mk 7,7-8, kako znati je li pravilo od Boga ili od čovjeka?

O: Ako ne čitate Božju Pismo sami, može biti vrlo teško znati.

Katolik po imenu Paul, koji je bio istinski kršćanin, bio je u maloj grupi za proučavanje Biblije koju sam vodio jedne godine. Činio mi se čudnim što je često spominjao vrlo osnovne stvari i pitao me jesu li iz Biblije. (Većinom jesu.) Kasnije mi je rekao zašto je postavljao sva ta pitanja. Rekao je da je te stvari naučio odrastajući u katoličkoj školi, gdje se nije razlikovalo što Katolička crkva uči, a što Bog uči u Bibliji.

Kada kršćanski učitelj, iz bilo koje skupine, ne razlikuje Božju riječ od svojih učenja koja su izvan nje, on umanjuje važnost Božje riječi, a učenici ostaju u nedoumici koje je stvari Bog doista rekao. I 1. Korinćanima 4,6 i Izreke 30,5-6 upozoravaju sve kršćane da ne dodaju ništa Božjoj riječi. Možda je to dio razloga za strožiji sud koji učitelji imaju, prema Jakovljevoj 3,1-2.

P: U Mk 7,7-8, ne bismo li trebali slijediti bilo koja pravila od ljudi?

O: Svakako ne, kao što pokazuju Rimljanima 13,1 i 1. Petrova 2,13-18, trebamo se pokoravati ljudskim vlastima. Naprotiv, u Marku 7,10-14 Isus je čvrsto protivio neposluhu Božjim zakonima radi održavanja ljudskih zakona.

P: U Mk 7,11 zašto je Corban bio loš i kako neki danas čine slične stvari svojim roditeljima?

O: Corban znači da je nešto bilo posvećeno Bogu, vjerojatno da bi se prineslo u Hramu. Međutim, to ne znači nužno da će biti dano Hramu. Osoba je to i dalje mogla koristiti za sebe, prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 678–679 i komentaru Believer's Bible Commentary, str. 1337.

Ako netko daruje mnogo novca Bogu, ali i dalje uzdržava svoju obitelj, uključujući i svoje roditelje, to je u redu. Ali ako netko ne uzdržava svoju obitelj, a mogao je, Pavao kaže da je takav gori od nevjernika u 1. Timoteju 5,8. Čak će i većina nevjernika uzdržavati svoju obitelj.

P: U Mk 7,15, kada je Isus rekao da ništa što ulazi u čovjeka ne može ga nečistiti, je li Isus govorio o nečemu što je vrijedilo u vrijeme Starog zavjeta ili o novom učenju?

O: Ovo je ponavljanje Matej 15:10-20.

Isus nije poništio prehrambene zapovijedi Starog zavjeta, nego ih je nadmašio. Ovdje treba uzeti u obzir četiri točke.

1. Iako su Isus i Njegovi učenici ponekad kršili ljudske tradicije farizeja, oni su sami živjeli u poslušnosti Zakonu Starog zavjeta.

2. Čak i u Starom zavjetu Bog je mario za njihovu poslušnost, a njihova prehrana bila je samo jedan način, ali ne i jedini način, da pokažu svoju poslušnost.

3. Nakon što je Isusovo uskrsnuće započelo novo razdoblje, učenici nisu odlučili jesti svaku vrstu mesa. Anđeo Božji siđe i zapovijeda nevoljkom Petru da jede u Djela apostolskih 10,11-16. Tko je Petar da se prepiru s anđelom s neba?

4. Muslimani ne bi trebali imati problema s ovim odgovorom, budući da je i Muhamed navodno učinio istu stvar. Govorio je o ukinutim zakonima (iako je ukidanje malo drugačiji pojam od Novog saveza kroz Isusa). Također, pokazao je da muslimani mogu jesti devino meso, a Stari zavjet gleda na devino meso jednako kao i na svinjsko meso (Levitski zakonik 11:4,7,26; Ponovljeni zakon 14:7,8).

P: U Mk 7,18, zašto je Isus bio iznenađen njihovim nedostatkom razumijevanja?

O: To nisu bile mase, već Isusovi vlastiti učenici koji nisu razumjeli. Isus je mislio da će do sada shvatiti da u Novom kraljevstvu nije važno vanjsko jelo, već ono što je u čovjeku.

P: U Mk 7,18, budući da učenici nisu imali Duha Svetoga do Pedesetnice, moglo li se od njih očekivati da razumiju išta od onoga što je Isus rekao?

O: Ponekad ljudi krivo shvaćaju što Duh Sveti čini, a što ne čini. Duh Sveti uvjerava svijet u grijeh i prosvjetljuje nas u istini, ali ljudi i dalje mogu vidjeti istinu bez Duha Svetoga.

P: U Mk 7,18-23, kako je Isus proglasio svu hranu čistom?

O: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor.

Nije odgovor: Mnoge zabranjene namirnice u Starom zavjetu bile su hrana lešinara (poput svinjetine i školjki) i mesojeda. Te namirnice, ako nisu dobro pripremljene, imale su više bolesti i parazita od hrane koju su smjeli jesti. Ali to promašuje poantu. Poanta je bila u tome da je Bog dao zakone koje su trebali slijediti i da su mogli ugoditi ili ugroziti Boga time što su slijedili Njegove zapovijedi ili ne.

Odgovor: Isus, kao Bog utjelovljen, odredio je da su sada sve namirnice proglašene čistima. To je ponovljeno Petru u Djela apostolskih 10,11-16. Pavao je također govorio o tome u Poslanici Kološanima 2,16. Ključna je točka da Isus nije proglasio "sve" čistima; On je samo proglasio da su čiste sve namirnice koje ulaze u naše tijelo. Zla djela koja mogu izaći iz našeg srca nikada nisu bila čista i još uvijek nisu.

P: U Mk 7,26, zašto se žena naziva Sirijskom Feničankom?

O: Administrativno, Fenikija je bila dio rimske pokrajine Sirije. Možda je Marko upotrijebio ovaj izraz kako bi je razlikovao od Libijsko-Fenikaca koji su bili iz sjeverne Afrike.

P: U Mk 7, što je bolje, nastojati živjeti čistim, neokaljanim životom ili nastojati biti blizu Isusa?

O: Mi zaista želimo oboje. Ali ako vjernik živi čistim životom, ali želi ostati daleko od Isusa, neće postati sličniji Kristu. S druge strane, ako je vjernik u grijehu, ali se želi pokajati i približiti Isusu, tada će postati čišći i sličniji Kristu.

P: U Mk 8,10, gdje je Dalmanuta?

O: To bi bilo jugozapadno od Galilejskog mora. Dugo vremena znanstvenici nisu imali točnu lokaciju. Međutim, južno od ravnice Genesaret pronašla je špilja s imenom "Talmanutha".

P: U Mk 8,11-12, zašto Isus nije udovoljio farizejima ili ih barem ne zadovoljio time što je na zahtjev dao znak s neba?

O: To se dogodilo nedugo nakon što je Isus nahranio 4000 ljudi. Što bi još jedno čudo ovdje dokazalo farizejima? Oni nisu željeli izaći da čuju Isusa, ali su sigurno čuli za ovo čudo. Primijetite da njihov zahtjev nije nastao iz vjere, već je bio potaknut nevjerom. Čini se da su farizeji pretpostavljali da Isus mora odgovoriti na sva njihova pitanja. Ali Isus im nije bio dužan ništa dokazivati. Isus im u suštini govori: "Nećete vidjeti znak na zahtjev, već ste vidjeli i čuli."

P: U Mk 8,15, zašto je neko zlo učenje poput kvasca?

O: Dovoljna je samo prstohvat kvasa, pravo okruženje (tijesto) i malo vremena, a on je promijenio cijelo okruženje. Politička korektnost je pokušaj spriječiti promjenu okruženja (ili njegovo vraćanje u prethodno stanje) tako što se određena gledišta ili teme proglašavaju "tabuom". Ako želite učiti o Bogu, morate slijediti farizeje. To je bila aksioma koju su svi razumjeli. U kasnijim vremenima, ako želite slijediti Boga, morate slijediti sve što svećenik kaže. Iako su biblijski kršćani optuženi da imaju "papirnatog papu" i da slijede samo Knjigu, mi zapravo samo želimo slijediti Boga i riječi koje nam je dao. Bilo koja ljudska vjerska figura, čak i dobra, i bilo koje vjerovanje ili sabor, čak i dobri, i dalje nisu zamjena za Boga i Njegovu riječ.

P: U Mk 8,17-21, koja bi mogla biti važnost ovih brojeva?

O: Isus ih je upravo upozorio na farizeje i sadukeje, a učenici su ignorirali ono što je govorio; bili su usredotočeni na nedostatak kruha. Stoga je Isus prihvatio njihovu situaciju i ono na što su bili usredotočeni. Pita ih o brojevima: pet kruhova za dvanaest "košara za užinu" u Izraelu; sedam kruhova za sedam "košara" među poganima. Postoje dva komplementarna odgovora.

Općenito, Isus je isticao da su na kraju imali više ostataka nego što su započeli. Dakle, ne moraju brinuti da Isus neće moći osigurati kruh.

Konkretno, sedam je često simbol cjelovitosti, odnosno cjelovitosti u Bogu u Bibliji. Iako se broj dvanaest u Bibliji često odnosi na dvanaest plemena, ovdje to nije slučaj. Bilo je dvanaest apostola, a apostoli su bili za sve narode. Pet i dvanaest jednostavno su bili različiti brojevi od sedam i sedam, a košare za ručak i košare za prtljagu bili su posude različite veličine, što pokazuje da su to bili odvojeni događaji i da Isus bio davatelj spasenja i za Židove i za pogane.

P: U Mk 8,22-26, koji su tri oblika duhovne sljepoće?

Odgovor: Čovjek je bio slijep, a kasnije i djelomično fizički slaby, ali su učenici i dalje bili djelomično duhovno slaby.

Nenamjerna: Ljudi mogu biti fizički slijepi jer su takvi rođeni (kao u Ivanu 9:1-2), kasnije potpuno oslijepe ili su djelomično slijepi. Duhovno, mnogi nevjernici su slijepi jer su neupućeni u svjetlo i istinu Kristovu.

Namjerna: Podsmjehivači i tvrdoglavci odbijaju Krista jer ne žele vidjeti istinu koja im je već dana. Farizeji nisu bili glupi; bili su vješti u pronalaženju prigovora i razloga da ne vide. Kao što se osoba sposobna za rad ne može parkirati na parkiralištu za osobe s invaliditetom i zatim staviti povez preko očiju, postoji razlika između namjerne i nenamjerne sljepoće.

Vjernici: Čak i vjernici, koji su svoje živote predali Isusu, mogu biti djelomično slijepi za istinu. Ovdje čak ni učenici nisu mogli vidjeti.

P: U Mk 8,23-25, zašto se činilo da Isus liječi slijepca u fazama?

Odgovor: Sveto pismo ne navodi. Možda je čovjek imao više problema ili možda postoji dublja pouka za nas. Kao što je tjelesna sljepoća čovjeka izliječena u fazama, tako se ponekad i duhovna sljepoća osobe liječi u fazama.

Baš kao što je čovjek bio djelomično slijep do kraja, tako i neki ljudi duhovno mogu biti djelomično slijepi. Neke stvari vide ispravno i misle da sve vide ispravno, ne znajući da su još uvijek djelomično slijepi. Na primjer, neki su Isusa vidjeli kao proroka, ali ne i kao Mesiju. Neki danas vide Isusa kao Spasitelja, ali ne i kao Gospodina. Neki vide Boga kao ljubav, ali ne i kao pravdu i gnjev.

P: Zašto je izliječeni slijepac u Mk 8,24 isprva vidio ljude kao drveće koje hoda?

O: Možda živci očiju muškarca nisu jasno primali svjetlost. Mogli su postojati različiti razlozi za sljepoću, od zjenice, šarenice, rožnice do optičkog živca.

Alternativno, čovjek je možda u početku imao savršen vid, ali njegov mozak nije bio uvježban za obradu uzoraka. Mozak ljudi zapravo prima preokrenutu sliku svijeta. Naš mozak sam sebe uvježbava da preokrene sliku. U jednom filmu o znanosti Moody, čovjeku je stavljen poseban par naočala koje su preokretale sliku naglavačke. Nakon što ih je nosio dovoljno dugo, mozak se savršeno prilagodio i nije imao problema s hodanjem ili snalaženjem – barem dok mu naočale nisu skinute, kada se njegov mozak morao ponovno uvježbati.

Pogledajte http://www.answersingenesis.org/docs/4146.asp za neke zanimljive suvremene primjere ljudi koji mogu fizički vidjeti, ali u početku i dalje ne mogu prepoznati stvari.

P: U Mk 8,26, zašto je Isus rekao čovjeku da ide ravno kući, a ne u selo?

Odgovor: Sveto pismo to ne navodi, ali očito su čovjek i njegova obitelj bili iz drugog grada ili su živjeli izvan grada. No Isus je ovdje bio vrlo jasan. Prvo je Isus izveo slijepca izvan grada, a da ga još nije iscijelio. Zatim ga je Isus iscijelio u fazama, a potom je čovjeku izričito zapovjedio da se ne vraća u selo.

U Novom međunarodnom komentaru Biblije (The New International Bible Commentary, str. 1166) nagađa se da je bilo prikladnije da čovjek prvo obavijesti svoje rodbine, umjesto da rodbina to prvo čuje od nekoga drugog. S druge strane, Isus nije želio da to vide farizeji u gradu, budući da im je upravo rekao u Marku 8,11 da neće vidjeti znak od njega. Ili je možda bilo drugih ljudi koje Isus nije želio da vide čudo. Konačno, Isus možda nije želio da neki ljudi vide iscjeljenje u fazama.

P: U Mk 8,38 skeptičar Bart Ehrman ističe da se Isus ne identificira izričito kao Sin Čovječji (Jesus, Interrupted, str. 159).

O: Isus to ovdje nije morao učiniti. Prepoznao se kao Sin Čovječji u Mk 2,5-12. Isus je rekao u Mk 2,8a-12: "Zašto u srcima svojim tako mislite? … Što je lakše: reći paralitiku: 'Oprostili su ti grijesi,' ili reći: 'Ustani, uzmi svoj prostirka i hodi'? ...da znate da Sin Čovječji ima na zemlji vlast opraštati grijehe...' Rekoše paraliziranome: 'Kažem ti, ustani, uzmi svoj prostirah i idi kući.' I odmah se čovjek podiže, uzme prostirku svoju i iziđe pred svima. I svi se zadiviše te proslaviše Boga govoreći: 'Nikada nismo vidjeli ništa slično!'" (BSB) Isus je taj izraz upotrijebio 81 put u Evanđeljima. Zašto bi Ehrman smatrao značajnim da Isus to ovdje nije ponovno izričito naveo?

P: U Mk 8,38 što znači da će se Isus posramiti onih koji su se u ovom životu posramili Njega?

O: Tumači ovdje imaju dva stajališta.

1. Izabrani vjernici koji se stide Isusa trpjet će prijekor kada dođu na Nebo. To je stajalište komentara Believer's Bible Commentary str. 1341. Neki kršćani istinski vjeruju, ali su previše podlegli svijetu da bi se zauzeli za Isusa ili dijelili Evanđelje.

2. Takozvani kršćani koji se stide Isusa otkrit će da uopće neće ići u nebo. Taj stav zastupaju Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 141–142 i The NIV Study Bible, str. 1510. Druga poslanica Timoteju 2,12 također kaže da ako mi zanijekamo Krista Isusa, On će nas zanijekati. Neki ljudi odbijaju prihvatiti Isusa iz raznih emocionalnih razloga. Juda je očito bio razočaran što Isus u to vrijeme nije namjeravao poduzeti nikakvu vojnu akciju. Neki tvrde da su ljudi toliko dobri da im spasenje nije potrebno, ili da je "previše primitivno" reći da nam je potrebna žrtva. Drugi ne žele da ih netko gleda odozgo s neba i sudi im.

Naravno, oboje je vjerojatno istina, jer Isus u ovom stihu nije precizirao taj "stupanj srama". Ozbiljna je stvar vjerovati u Isusa, poricati ga i pokajati se (kao što je Petar učinio), ali je još ozbiljnija stvar nikada mu uopće ne predati svoj život.

P: U Mk 9,1-2, zašto mislite da je Bog dopustio da se dogodi Preobraženje?

O: Prvo primijetite da nitko osim učenika nije znao za to sve do Isusove smrti. Dakle, to nije pomoglo nikome drugome, barem ne do Isusove smrti i uskrsnuća. Iako Sveto pismo ne kaže zašto se to dogodilo, možemo vidjeti barem šest razloga.

1) To bi ojačalo vjeru učenika. Učenici bi dobili uvid u Isusovu konačnu slavu.

2) Bilo je to ohrabrenje samome Isusu prije odlaska na križ. Možda su Ilija i Mojsije također rekli Isusu neke potrebne stvari.

3) Da se ispuni proroštvo: Malachija 4,5–6 kaže da će Ilija doći prije velikog dana Gospodnjeg. Iako je Ivan Krstitelj bio u duhu i moći Ilije, sam je Ilija fizički došao u Preobraženju.

4) Dva su svjedoka, Mojsije i Ilija, došla da budu s Isusom, barem na kratko. Ilija nikada nije umro (2. Kraljevima 2,11), a iako je Mojsije umro, njegovo tijelo nikada nije pronađeno (Ponovljeni zakon 34,6). Prije drugog dolaska Isusa bit će dva svjedoka u Otkrivenju 11, a ovo bi moglo biti predskazanje toga.

5) Za nas koji živimo nakon uskrsnuća, to bi ojačalo uvjerenje da je Bog imao kontrolu i od samog početka znao što će se dogoditi s raspećem i uskrsnućem.

6) Konačno, ispunilo je proročanstvo koje je Isus dao u Marku 9,1

P: U Mt 17,1; Mk 9,2 i Lk 9,28-29, na kojem se planinu dogodilo Preobraženje?

O: Sveto pismo ne navodi, ali evo što znamo. Prije svega, bila je to visoka gora, a gora Tabor visoka je samo 1.843 stope iznad razine mora (otprilike 5 nogometnih igrališta), pa se stoga ne može smatrati visokom gorom. Nalazila se deset milja jugozapadno od Galilejskog mora, a ne blizu Cezareje Filipove. Također, u to je vrijeme na vrhu gore Tabor postojao rimski fort.

Planina Hermon, visoka više od 9.000 stopa, najviša je planina u regiji i ondje se to moglo dogoditi. Međutim, prilično je udaljena, sjeverno od Golanskih visoravni, na granici između Sirije i Libanona. Believer's Bible Commentary, str. 1400, zastupa ovo stajalište.

Planina Meron / Džebel Jermaq, zapadno od Galilejskog mora, visoka je 3.926/3.962 stope, a to je predložio W. Liefield.

P: U Mk 9,7 i dalje, od svega što je Bog mogao reći, zabilježena je samo ova jedna rečenica. Zašto mislite da je to bilo toliko važno da učenici to znaju?

Odgovor: Kršćanstvo se ne temelji prvenstveno na zakonima, doktrini ili službi. Iako su te stvari prisutne, one nisu najvažnije. Glavna stvar nije ni naše iskustvo, zajedništvo ili molitva. Jedina glavna stvar je ljubiti Isusa. Ali vjernici to mogu zaboraviti. Pavao kaže u 2. Korinćanima 11,2-3: "Žarim se za vas božanskom ljubomorom. Jer sam vas zaručio jednom mužu, da vas predstavim Kristu kao čistu djevicu. Bojim se, međutim, da, kao što je Eva bila prevarena zmijskom lukavošću, tako i vaši umovi ne budu odvedeni od vaše jednostavne i čiste predanosti Kristu."

P: U Mk 9,14-16, kako se oduprijeti iskušenju da predugo ostanemo na vrhu planine, kad nas Isus želi spustiti?

A: Sjeti se da se ne radi o nama, našem stjecanju znanja i iskustva, nego o Bogu. Bog želi da služimo drugima. Na sudu kod bema-sjedala Isus nas neće pitati koliko smo naučili ili što smo iskusili, nego što smo učinili i kako smo živjeli. Iskustvo na vrhu planine dobro je da nas usidri, ojača i osnaži za duhovnu borbu za srca i umove ljudi u ovom svijetu. Treneru u timu malo koristi talentirani igrač koji odbija natjecati se.

P: U Mk 9,18.28-29, što to govori o moći kršćanina bez vjere?

O: U to su vrijeme učenici znali više o Bogu nego bilo koji drugi smrtnik na zemlji. Učenici su svakodnevno imali osobne susrete s Isusom. Učenici (barem svi osim jednoga) vjerovali su i živjeli u skladu s onim u što su vjerovali. Imali su vjeru, ali nisu imali dovoljno snažnu vjeru da istjeraju ovog demona.

P: U Mk 9,18.28-29, kako danas uzimamo Božju moć i mudrost zdravo za gotovo?

O: Nevjernici mogu uzimati sigurnost, mir, zdravlje i prosperitet zdravo za gotovo kao stvari na koje smatraju da imaju pravo. Čak i neki vjernici mogu misliti da neće imati teška vremena jer su kršćani. Uzimanje Božjih darova zdravo za gotovo suprotno je zahvalnosti.

P: U Mk 9,19, zašto mislite da je Isus rekao: "O, nepovjerljivo pokoljenje" umjesto: "O, nepovjerljivi učenici"?

O: Isus je vidio da nevjera učenika odražava društvo u kojem su odrasli. U određenoj mjeri, čak i kao vjernici, naša uvjerenja i vjera oblikovani su našom generacijom, tj. našom kulturom i društvom. Kao vjernici trebamo to ponizno i iskreno priznati te nastojati nadvladati i osloboditi se toga.

P: U Mk 9,24, zašto je otac upotrijebio oksimoron?

O: Oksimoron je stilistička figura koja koristi kontradiktorne izraze ili slike kako bi se izrazila složena istina. Otac je u sebi imao proturječne osjećaje. Rekao je: "Vjerujem", jer je uistinu vjerovao, ali je također rekao: "pomozi mojoj nevjeri", jer je znao da ima i istinskih sumnji.

I mi bismo trebali biti iskreni u vezi sa svojim osjećajima pred Bogom. Bog je dovoljno velik da se nosi s našim sumnjama, i kada svoje osjećaje iznesemo na svjetlo dana ispovijedajući ih Njemu, Bog se može lakše pobrinuti za ono što Mu priznajemo.

P: U Mk 9,24, što mislite, što Bog čini s ne savršenom vjerom, poput one koju je imao otac?

O: Bog je upotrijebio vjeru dječakova oca; nesavršenu, ali iskrenu i istinsku vjeru. To je bolje od licemjerne, neiskusne pojave vjere. Budite iskreni u svojoj vjeri u Boga, kako bi On mogao rasti, pročišćavati je i ukloniti nečistinu koja joj ne pripada.

P: U Mk 9,25 Isus je većinu vremena samo naređivao zlu duhu da izađe, ali zašto je ovaj put rekao i da izađe i da se više ne vrati?

O: U Lk 11,24-26 Isus je rekao da, kada zli duh izađe iz čovjeka, može pokušati vratiti se sa sedam drugih. Stoga je važno da se osoba opsjednuta demonima, kada je oslobođena od ovisnosti, okrene Kristu kako se demoni ne bi vratili s većom silom.

P: U Mk 9,33, zašto su se učenici u tom trenutku, neposredno nakon slavnog Preobraženja, po Vašem mišljenju, prepirali tko je najveći među njima?

O: Na površini to zvuči smiješno. Odmah nakon što su im bila velikodušno dana velika povlastica da vide ovaj veliki događaj, umjesto da odu i kažu koliko je Isus bio velik, oni su se prepirali o tome koliko su oni veliki. Umjesto da sve bude o Isusu i o tome kako mu mogu služiti da ga proslave, oni su koristili Isusa da sve bude o njima.

Ova slika je smiješna. Sigurno, da je netko želio naslikati ružičastu, uljepšanu sliku Isusovih svetih učenika, sigurno bi ovo izostavio! Ovo jednostavno izgleda loše. Ali nakon što su povjerovali u Isusa, vidjeli čuda i preobraženje, takvi su još uvijek bili. Isusovo strpljenje s njima je nevjerojatno.

P: U Mk 9,33, kako bismo trebali postupati s vjernikom koji pokušava promicati vlastitu veličinu?

O: Nemojte im zamjerati, nego se molite za njih, želeći da se pokaju zbog toga. Ne bismo ga trebali otpisati kao tajnog nevjernika ili kao pali, nepovratni apostata, jer Isus nije otpisao učenike. Trebali bi biti upozoreni radi vlastite dobrobiti, a njihov utjecaj da potiču druge na isto treba biti sveden na najmanju mjeru.

P: U Mk 9,34, trebali li su učenici reći Isusu zašto su se prepirali ili su trebali šutjeti, kao što su i učinili?

O: Vjerojatno su šutjeli iz neugode ili srama. Bog zna što mislimo i govorimo, bez obzira na to hoćemo li to priznati ili ne, ali bolje je reći Mu što nam je na srcu, čak i ako je to pokvareno ili oholo. Na taj način Bog to može očistiti puno brže ako ste voljni to priznati.

P: U Mk 9,35, što mislite o izrazu "veličina dolazi kroz služenje"?

O: To nije posve istina. Prvo, morate služiti pravom. Ne služiti svojoj ambiciji, ne služiti crkvi, već vaša primarna služba treba biti Bogu. Drugo, morate služiti s pravim motivima. Ali uzimajući u obzir ta ograničenja, onda je to prilično točno.

P: U Mk 9,38-40, zašto su Ivan i ostali učenici zabranili nekome da istjeruje đavle i tko je bio taj čovjek?

O: Prvo, pogledajmo neobičan slijed događaja ovdje. Prvo, učenici nisu mogli istjerati demona. Zatim su se prepirali tko je najveći. Ali iako oni nisu mogli istjerati demona, zabranjivali su nekome drugome tko je vjerovao u Krista da istjeruje demona u Isusovo ime, nakon što oni nisu uspjeli.

Budući da taj čovjek nije bio dio njihove organizacije, učenici su pretpostavili da ga Bog ne može upotrijebiti. Danas vjernici ponekad čine istu pogrešku, misleći da drugi istinski kršćani koji nisu dio njihove crkve nisu upotrijebljeni od Boga ili su upotrijebljeni samo na manji način.

P: U Mk 9,38-40 i drugim odlomcima, koliko su "stvarnog" vrag i njegov utjecaj? Ubacuje li vam misli u glavu?

O: Sotona i njegovi demoni su stvarna bića sa mislima i osjećajima. Mogu sugerirati misli, ali ne mogu "opsjedati" vjernike. Iako mogu sugerirati misli, mi imamo moć reći ne i nastaviti dalje. Iako su moćni, i njihovu moć ne treba shvaćati olako, naša zaštita pod Kristovom krvlju je još moćnija. Na primjer, čuo sam za vrača koji je ukletio kršćanina, a kletva se vratila vraču. Kao nepovezan primjer, čuo sam za drugog vrača koji je proglasio da će kršćanski misionar umrijeti u roku od 30 dana. Na 30. dan umro je vrač.
Kao Kristova djeca, nemamo razloga pregovarati s vragom, zadirkivati vraga ili čak željeti pokušati komunicirati s vragom ili demonima.

P: U Mk 9,38-40, kako postupiti s nekim tko čini Božju volju, ali je "neovlašten" od ljudi?

O: Prije svega, pitajte je li to uopće potrebno odobrenje ljudi? Ako je to Božja volja, onda ga možda i ne treba. Ako mislite da to izaziva podjele, prvo se uvjerite da to niste vi i vaša skupina. S druge strane, ako to izaziva svađu ili legitimno stvara podjele, trebali biste razgovarati s njima, pokušati ih razumno uvjeriti i moliti se da vi i oni budete jednog uma.

P: U Mk 9,42, što mislite da je toliko ozbiljno u tome da se male djece navede na grijeh?

O: Iako je društvo u to vrijeme često gledalo s visoka na djecu, u Marku 9,42 stoji da bi bilo bolje da se netko nikada nije rodio nego da navede dijete na grijeh. Kada gledate malo dijete, koje se možda ponaša smiješno i ne zna mnogo, sjetite se da Bog brine o njima jednako kao i o odraslima te da su jednako važni u Božjim očima.

Evanđelist D. L. Moody jednom je rekao nekome da su se na sastanku spasila dva i pol čovjeka. Ta ga je osoba upitala: "Mislite li dva odrasla i jedno dijete?" "Ne", rekao je Moody, "dvoje djece i jedan odrasli."

P: U Mk 9,48, zašto crvi ne bi umirali u paklu?

O: Isusova metafora ne odnosi se na male životinje, već na raspadanje i propadanje u paklu. Knjiga "Kada kritičari pitaju" (When Critics Ask, str. 372) daje drugačiji odgovor. Budući da piše "njihov crv", a ne "crv", to je metafora za fizičko tijelo nekoga tko odlazi u pakao.

P: U Mk 9,49 što znači "posoljen ognjem"?

O: Postoje tri glavna tumačenja o kome se u ovom stihu radi

Vjernici, koji prolaze kroz patnju i pročišćenje

Izgubljeni, koji idu u pakao

Svi koji su iskušani i osuđeni. Ovo stajalište može obuhvatiti druga dva stajališta.

Zaključno, stihovi 43-48 govore o paklu, a stih 50 odnosi se na vjernike. Stih 49 je prijelaz, a izraz "svakoga" odnosi se i na izgubljene spomenute neposredno prije toga i na vjernike spomenute neposredno nakon toga.

P: U Mk 9,49-50, kako se "posoliti vatrom" odnosi na "gubitak slanosti"?

A: Farizeji su u to vrijeme učili da je Izrael sol među narodima kako bi ih pročistio. Sol je bila važan konzervans. Izraz "posoljen vatrom" znači konzervirati hranu vatrom, na primjer sušenjem voća. Ako čak i vatra može imati konzervirajući učinak, sol može izgubiti veći dio svog konzervirajućeg učinka ako se isperu vodom ili se razrijedi s drugim tvarima.

P: U Mk 10,1-2 i Mt 19,3-9 što Isus uči o razvodu?

O: Prije nego što odgovorimo na pitanje, prvo bismo trebali razumjeti što je Isus učio o braku.

Brak u Marku 10,7 i Postanku 2,24 jest kada dvoje postaju jedno tijelo. Kada se mladić ili djevojka sprema vjenčati, moraju shvatiti da će se kao rezultat toga promijeniti. U najmanju ruku, studija iz Sjedinjenih Američkih Država pokazuje da oženjeni muškarci u prosjeku žive nešto dulje od neoženjenih muškaraca. Što je još važnije, vaš supružnik može i vjerojatno će učiniti mnogo da vas približi Bogu ili udalji od Njega. Brak nije samo biti zaljubljen ili imati osjećaje, već i obveza pred Bogom i drugima. To je kao da, metaforički, više niste dva organizma, već samo jedan.

Razdvajanje "organizma" nije prirodno i nije nešto što Bog želi. Iako je u Mateju 19,9 dopušten razvod od supružnika ako supružnik čini blud, to nije nužno potrebno učiniti. Pavao u 1. Korinćanima 7,12-15 uči da nije dopušteno razvesti se od nekoga zato što imaju ili su stekli drugu vjeru, ali ako oni pokrenu razvod, dopušteno je pristati na to.

Što ako supružnik postane ovisnik o drogama? Teško je zamisliti da netko upadne u takvo stanje i pritom bude istinski kršćanin. No, bez obzira na to, u toj teškoj situaciji, ako ne želi prestati, možete ga prijaviti policiji. Ako je nevjernik i nakon toga želi razvesti se od vas, neka bude.

Što ako supružnik prijeti nasiljem vama ili obitelji? Razborito je odvojiti se radi sigurnosti, a opet, teško je zamisliti nekoga tko bi to učinio i pritom bio istinski kršćanin. I to je teška situacija. Ponekad bi najbolje bilo prijaviti ih policiji.

P: U Mk 10,1-2, zašto mislite da su farizeji ovdje Isusa pitali o razvodu?

O: To bi moglo biti iz jednog ili više od tri razloga, i nijedan od tih razloga nije bio da će farizej slijediti određeno gledište zbog onoga što je Isus rekao.

1) Vidjeti je li Isus bliži školi Hillela, koja je dopuštala razvod, ili školi Šamaja koja to nije činila, osim u slučaju preljuba. Među sljedbenicima slavnog židovskog rabina Hillela, razvod je bio dopušten u Misni Gittin 1:1-3; 7:2.

2) Vidjeti hoće li Isus poučavati nešto drugačije od Starog zavjeta u Ponovljenom zakonu 24,1-4 (a Isus je to i učinio).

3) Očekujte da će Isus reći da nema razvoda, što bi značilo da bi Isus kritizirao vladara Heroda Antipu i njegovu suprugu Herodiju, koji su se već razveli. Prema židovskom zakonu, supruga nije mogla pokrenuti razvod, ali je mogla prema rimskom zakonu, kao što je to učinila Herodija. Isus se u to vrijeme nalazio u Pereji, kojom je vladao Herod Antipa.

P: U Mk 10,5, zašto bi Bog preko Mojsija dopustio neke stvari zbog tvrdoće njihovih srca?

O: Iako Bog ne mora udovoljavati nama i našim tvrdim srcima, ponekad to odluči učiniti. U vrijeme Starog zavjeta većina vjernika nije imala Duha Svetoga koji bi živio u njima. Ali u vrijeme Novog zavjeta, s Duhom Svetim koji živi u nama i zakonom napisanim na našim srcima, imamo viši standard od svetaca Starog zavjeta.

P: U Mk 10,13, zašto su učenici prigovarali ljudima što su dovodili svoju malu djecu k Isusu?

Učitelji su pogriješili što su to učinili. Možda su pogrešno zaključili da, budući da djeca nisu mogla intelektualno razumjeti Isusovo učenje kao odrasli, ne bi trebala gubiti Isusovo vrijeme. Isus nije samo ispravio, već je ukorio one koji su pogrešno ukorili druge.

Prema komentaru "Believer's Bible Commentary" (str. 1346), George MacDonald je rekao da ne vjeruje u kršćanstvo čovjeka ako se dječaci ili djevojčice nikada ne mogu naći kako se igraju oko njegovih vrata.

P: U Mk 10,13-15, zašto je Isus želio da mu djeca dođu?

O: Jedini razlog koji je Isus naveo bio je: "takvima pripada kraljevstvo Božje". Isus je koristio djecu kao primjer, pokazujući da svi moramo imati poniznost i učljivost djece kako bismo došli k Bogu. Ne možemo doći k Bogu u ponosu, već moramo priznati da sami po sebi nismo dovoljni. Moramo biti spremni priznati da Bog zna više od nas, da nam je On potreban i da smo spremni rasti.

Osim toga, Isus je nesumnjivo volio djecu i vidio da je vrijednost dječje duše ista kao i vrijednost odrasle osobe. Isus bi bio dobar učitelj nedjeljne škole za djecu!

P: U Mk 10,18 i Lk 18,19, nije li Isus bio "dobar", budući da je dovodio u pitanje čovjeka koji Ga je tako nazvao?

O: Isus je dobar u svakom smislu te riječi. Isus dovodi u pitanje nekoga tko Mu kaže "dobar", jer taj čovjek još nije prepoznao da je Isus Mesija i činilo se da previše olako upotrebljava izraz "dobar".

Slično tome, u Ivanu 8,7, kada je Isus rekao optužiteljima grješnice: "Tko od vas je bez grijeha, neka prvi baci kamen", Isus sam nije bacio kamen, ali to ne dokazuje da je Isus imao grijeh. Isus je bio bez grijeha prema Hebrejima 4,15.

P: U Mk 10,18 i Lk 18,19 Isus pita: "Zašto Me zoveš dobrim? … Nitko nije dobar osim Boga jedinoga." Budući da Isus nije poricao vlastitu dobrotu ili svoje božanstvo, što je time želio reći?

O: Isus postavlja kratko pitanje koje naizgled zvuči vrlo jednostavno: zašto Ga nazivaš dobrim? Tri jednostavne točke, a zatim rasprava.

a) Isus ovdje nije potvrdio niti opovrgnuo da je dobar. (Ipak, drugdje nam se govori da jest.)

b) Isus je samo postavio pitanje. Ovdje nije potvrdio niti opovrgnuo da je Bog. (Ipak, drugdje nam se govori da jest.)

c) Činilo se da je Isus bio izrazito zainteresiran za to što je taj čovjek bio spreman potvrditi i u što je vjerovao.

Sada slijedi ova rasprava, a zatim ćemo vidjeti što vi potvrđujete i što ste spremni vjerovati.

Nitko drugi u evanđeljima, vjernik ili nevjernik, nikada nije nazvao Isusa "dobrim učiteljem". Je li onaj koji je postavio pitanje time samo želio biti ljubazan i laskav ili je, kako Isus pita, time potvrđivao nešto više od toga?

Što je "dobar čovjek", u očima Svetog Boga? Je li grešan carinik, koji je cijeli život varao mnoge, ali vapio za Božje milosrđe, dobar? Ne, on se pokajao za svoje zlo, ali je i dalje bio zao. S druge strane, jesmo li mi išta bolji od tog carinika? Ne. Prema Božjim mjerilima, nazivanje bilo kojeg običnog čovjeka na zemlji "dobrim" lažna je oholost.

Uostalom, što je dobro? Je li nešto dobro zato što ljudi tako glasaju, zato što to društvo prihvaća ili zato što osoba u svojoj glavi misli da je to dobro, iako drugi misle drugačije? Ne, nemamo nikakav standard dobra, osim Boga i onoga što On proglašava dobrim. Nitko nije u konačnici dobar, osim Boga.

S obzirom na sve ovo, potvrđujete li da je Isus bio dobar?

P: U Mk 10,18 i Lk 18,19, je li Isus bio Bog, budući da nitko nije bio dobar osim Boga jedinoga?

O: Isus ovdje nije rekao čovjeku je li On Bog ili nije. Radije je govorio da čovjek previše olako upotrebljava riječ "dobar". Bog je izvor dobrote, sama definicija dobrote, a sve manje stvari koje nazivamo dobrima, jednostavno su sjene Božje dobrote.

Znate, kršćani, Židovi, muslimani, pa čak i rimski idolopoklonici koji su ubijali kršćane, svi su pokušavali biti dobri, barem onako kako su oni smatrali da je dobro. Mnogima na Zapadu to može biti šok, ali ne dijele sve religije ovo gledište da biste trebali nastojati činiti dobro. Unutar hinduizma mnogi nastoje postići prosvjetljenje, istinsko razumijevanje, doživljavajući i dobro i zlo. Zato, ako hinduski vjernik pronevjeri ili ukrade, neki bi mogli biti šokirani njegovim navodnim licemjerjem, ali to možda uopće nije licemjerje. Za njega možda ne postoji sukob između nastojanja da postigne prosvjetljenje, kozmičku svijest ili što god već, i želje da iskusi zlo. Ipak, ne bi se svi hindusi složili; neki bi više naglasili "karman".

P: U Mk 10,18 i Lk 18,19 kako su raniji ljudi primjenjivali ove stihove?

O: Ovo je par "višenamjenskih" stihova koji imaju brojne dobre primjene.

Primjer za nas

Klement Aleksandrijski (193. – 217./220. g.) u djelu Tko je bogataš koji će se spasiti? (Who is the Rich Man That Shall Be Saved?), poglavlje 4., str. 592, koristi ovaj odlomak kako bi pokazao da trebamo biti dobri i davati siromašnima, a ne pouzdavati se u bogatstvo.

Tertulijan (198. – 220. g.) rekao je da je Bog dobar i pun milosrđa te je stoga i nama prikladno biti dobre naravi, puni milosrđa i mirotvorci. (O stidljivosti, gl. 2, str. 75)

Protiv gnosticizma

Irenej Lionski (182.–188. g.) kaže da, budući da je Isus nazvao Oca dobrim, On je doista dobar. (Irenej Protiv hereza, knjiga 1., poglavlje 20., str. 345)

Hipoliti, učenik Irenija (225–235/6. g.), također u djelu Protiv svih heretika, knjiga V, poglavlje 2, str. 50 i knjiga VII, poglavlje 20, str. 113, koristi to kako bi dokazao pogrešnost marcionizma i gnosticizma. Ako je Otac koji je stvorio stvari dobar, onda se cijeli gnosticizam i marcionova hereza ruše.

Ebioniti priznaju Isusa za Sina Očevog, ali su tvrdili da je Isus bio Bog samo u prenesenom smislu. Budući da su također inzistirali na pridržavanju praksi Starog zavjeta, možete zamisliti da su bili snažno protiv gnostika koji su govorili da je Bog Starog zavjeta zao ili zabludjeli. U Klementinskoj homiliji 3 (nepoznatog datuma), poglavlje 57, stranice 248–249, također su upotrijebili ovaj stih protiv onih koji bi Boga Starog zavjeta nazvali zlim. No, u klementinskoj literaturi i svim sačuvanim ebionitskim spisima nikada nisu upotrijebili ovaj stih da bi negirali da je Isus bio Bog.

Protiv idolopoklonstva

Origen (225. – 254. g.) kaže da ako je Krist ustupio čast Bogu Ocu, koliko će više sunce odbiti da mu se itko klanja. Origen zatim dodaje da bismo trebali moliti Riječ Božju, a još više Njegova Oca. (Protiv Celza, knjiga 5., poglavlje 15., str. 548)

Božanstvenost Krista

Novacijan (250./254.–256./7. g.) "Štoviše, sam Gospodin: 'Zašto me pitaš za ono što je dobro? Samo je Bog dobar.' … 'ali u istim Svetim spisima i Krist se također naziva dobrim.' Nema dakle, ako ispravno zaključuju, jednoga dobra, nego čak dvoje dobrih. Kako se onda, prema vjeri pisma, kaže da postoji samo jedno dobro? Ali ako ne misle da bi to na bilo koji način moglo ometati istinu da je jedan Gospodin, da je i Krist Gospodin, niti istinu da je jedan naš Učitelj, da je i Pavao naš učitelj, niti istinu da je jedan dobar, da se i Krist naziva dobrim; po istom razmišljanju, neka shvate da, od činjenice da je Bog jedan, ne proizlazi nikakva prepreka istini da je i Krist proglašen Bogom." (O Trojstvu, pog. 30, str. 642-643)

Protiv arijanstva

Hilari iz Poitiersa (355. – 367./368. g.) napisao je da kada arijanci ukazuju na Izak 65,16; Marko 10,18; 1. Timoteju 6,15, time ne bi ostalo nikakve istine, dobrote ili moći za Sina.

Grigorije iz Nysse (382-383. g.) napisao je: "Međutim, lako je pokazati da ni riječ 'jedan' ne razdvaja Oca od Sina. … Jer On kaže: 'Ja i Otac jedno smo.' [Ivan 10,30] Ako je, dakle, dobro jedno, a u Ocu i Sinu razmatra se posebna vrsta jedinstva, slijedi da je Riječ, pripisujući dobrotu 'jednom', pod pojmom 'jedno' za sebe prisvojio i naziv 'dobro', Onaj koji je jedan s Ocem i nije odvojen od jedinstva prirode." Protiv Eunomija, knjiga 11., poglavlje 2., str. 232-233, u seriji *Nicene and Post-Nicene Fathers*, drugi serijal, svezak 5.

P: U Mk 10,19, zašto je Isus spomenuo samo šest od Deset zapovijedi?

O: Isus ovdje nije bio iscrpan, već je samo davao primjere. Isusova kratkoća ovdje nije izgovor za poricanje onoga što su i Isus i Njegovi apostoli učili na drugim mjestima.

P: U Mk 10,21-22 i Lk 18,20-23, zašto je Isus rekao čovjeku da proda svu svoju imovinu?

O: Očito je da je čovjek volio svoje bogatstvo jednako kao i Boga, a Isus mu je rekao da mora nešto poduzeti po tom pitanju.

P: Uči li Mk 10,21-22 i sve ostale da prodaju svu svoju imovinu?

O: Ne, jer Isus nikome drugome, koliko znamo, nije rekao da proda svoje posjede. Čak je i Pavao imao osobne posjede, poput svog plašta u 2. Timoteju 4,13. U Djela apostolskih 5,4, kada je Ananija bio kažnjen, izričito stoji da nije kažnjen jer je zadržao dio svog novca, već jer je lagao Bogu i tvrdio da nije zadržao ništa od novca. Komentar biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 151, u suštini kaže istu stvar.

Međutim, ovaj stih i danas predstavlja izazov za nas. Kada je došao trenutak izbora između Krista i bogatstva, ovaj inače ugledan čovjek nije bio spreman odabrati Krista umjesto bogatstva. Ako je netko danas takav, onda je ta osoba prokletim prevelikim bogatstvom. Za više informacija pročitajte Izreke 30,7-9.

Kada odlučujete koliko dati za Božje djelo, Believer's Bible Commentary, str. 1347, u raspravi o Marku 10, pružio je popis stvari o kojima biste mogli razmisliti.

1. Tisuće ljudi svakodnevno umiru od gladi

2. Veliki broj ljudi nikada nije čuo dobru vijest.

3. Naš se novac može upotrijebiti za pomoć u tim potrebama.

4. Krist nas uči da postanemo siromašni kako bi drugi postali bogati (2. Korinćanima 8,9).

5. Budući da je naš život na zemlji tako kratak, kada Isus dođe, bit će prekasno.

P: U Mk 10,23-24, je li nemoguće da imućni ljudi priđu Isusu?

O: Postoji samo jedan odgovor, ali ima dva dijela.

Ne. Ljudi koji imaju bogatstvo uvijek se mogu obratiti Bogu. Abraham je bio vrlo bogat, i prema drevnim i prema suvremenim mjerilima. Međutim, bogati ljudi moraju biti spremni u bilo kojem trenutku za Boga se odreći svega što im je najdraže – kao što je Abraham učinio sa svojim sinom Izakom.

Da: Ako vas vaša imovina ili bogatstvo posjeduje i volite novac više od Boga, morate izabrati jedno ili drugo, a vaša vječna sudbina ovisi o vašem izboru.

Zanimljivo je i to što se ovo nalazi odmah nakon dijela o maloj djeci. U komentaru "Believer's Bible Commentary" na str. 1347. primjećuje se: "Kršćani koji gomilaju blago na zemlji obično plaćaju za svoju neposlušnost u životima svoje djece."

P: U Mk 10,29, je li svima koji su sve ostavili da slijede Isusa zajamčeno ovo blagoslov, ili ne dobivaju nikakvu korist ako to čine, ali nemaju ljubavi, kao što kaže 1 Kor 13,2?

O: Isus ovdje daje obećanje, ali uvjeti su podrazumijevani. Jednostavno morate slijediti i nastaviti slijediti Isusa. Morate voljeti Boga i druge da biste slijedili Isusa, a ne možete voljeti Boga ako ne volite druge ljude.

Zanimljivo je da se samo ovdje u sinoptičkim evanđeljima Isus obraća učenicima kao djeci. To je neposredno nakon što ih je ukorio jer nisu dopustili djeci da dođu k Njemu.

P: Mogu li se Mk 10,29-30 i Lk 18,29-31 shvatiti kao obećanje financijskog blagostanja u ovom životu?

O: Ne. Obećanje je bilo upućeno ranim kršćanima jednako kao i nama. Ne možemo očekivati više jamstava financijskog blagostanja od Pavla, ostalih apostola i ranih kršćana, koji su pretežno bili robovi i siromašni. Kada kultisti pitaju, str. 135-136 dodaje da ovaj stih ne govori o bogatstvu, već o obitelji i domovima.

P: U Mk 10,30, kako dobivamo sve te stvari u ovom životu?

O: Nijedan od nas pojedinačno nema 100 kuća i 100 polja kao osobno vlasništvo. Nijedan od nas nema 100 bioloških braće i sestara i 100 bioloških majki kao rodbine. Naprotiv, kao braća i sestre u jednom tijelu – Crkvi – mi zajedno imamo sve te stvari da ih dijelimo jedni s drugima, kao što pokazuje Marko 3,33-35.

P: U Mk 10,30, što je zanimljivo kod jedne od ovih nagrada?

Odgovor: Mogu se svrstati u pet kategorija: kuće, obitelj, zemlje, progon i vječni život. Većina ljudi ne želi nijednu od njih: progon. Ali moramo shvatiti da je progon također nagrada. Prvi kršćani su to činili, kao što pokazuje Djela apostolska 5,41.

Q: U Mk 10,34, trebao li je Isus uskrsnuti trećeg dana ili nakon tri dana?

O: Rukopisi Evanđelja po Marku razlikuju se.

Nakon tri dana: Sinaiticus, Vaticanus, Ephraemi Rescriptus, Bezae Cantabrigiensis, sahidski koptski, bohairski koptski

Trećeg dana: Alexandrinus, Bizantski lekcionar, gotski, armenski, etiopski, gruzijski, Oriđin.

P: U Mk 10,35-37, jesu li Jakov i Ivan prišli Isusu tražeći da sjednu s Njegove desne i lijeve strane, ili je to učinila njihova majka u Mt 20,20?

Odgovor na to postavlja skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju (Asimov's Guide to the Bible, str. 858). Odgovor se nalazi u samom Mateju 20,20, gdje stoji da je njihova majka došla "sa svojim sinovima". Bili su zajedno kada su Isusa pitali.

Josip Flavije u Djelu Židovskih starina, knjiga 6, 11.9, pokazuje da je mjesto s lijeve strane bilo drugo najviše po časti nakon mjesta s desne strane, prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 152.

P: U Mk 10,36 i 51 zašto ljudi žele da im Isus učini neke stvari, ali ne i druge?

Odg: Čak i danas neki vjernici žele učiniti Isusa Gospodinom dijela svojih života, ali zadržati kontrolu nad ostalim dijelovima. To je nedostatak vjere u pouzdanje da će, ako Isusa učinite Gospodinom cijelog svog života, biti bolje. Ne možete imati samo djelić Isusa kao Gospodina.

P: U Mk 10,38 o kojem je kaležu i krštenju Isus govorio?

O: Čaša i krštenje nisu bili Gospodnja večera i krštenje vodom (Isus je već bio kršten od Ivana). Radije, Isus je mislio na ono što su te stvari predstavljale. Isusova krv trebala je biti prolivena na križu, što simbolizira čaša, a Isus je trebao biti pokopan i uskrsnuti, što simbolizira krštenje.

P: U Mk 10,38-40, budući da im je Isus prvo rekao cijenu udovoljavanja njihovoj molbi, a zatim [navodno] odbio njihovu molbu, zašto su ipak morali platiti cijenu?

O: Isus nije odbio njihov zahtjev, već je rekao da to nije na Njemu da ga odobri ili odbije. Zatim im je Isus rekao što će učiniti, ali je odobravanje te povlastice prepustio Ocu.

Ovo je izvrstan stih za dokazivanje istine o Trojstvu. Iako su Otac i Sin neizdvojivo jedno, ovaj stih dokazuje da postoji razlika između njih, suprotno modalizmu, kakav su učili, primjerice, jedinstveni pentekostalci i lokalna crkva.

P: U Mk 10,45, je li Isusova smrt na križu bila otkupnina za svakog čovjeka ili za neke ljude, ali ne i za druge?

Odgovor: Evo što Biblija navodi o univerzalnim i ograničenim aspektima.

Univerzalni aspekti:

Zapovjeđeno je svima da poslušaju evanđelje (Djela apostolska 17,30; 2. Solunjanima 1,8)

Tko god vjeruje u Njega (Ivan 3:16)

Objavljeno svima (Titu 2:11)

Bog želi da se svi spase (1. Timoteju 2:4)

Otkupnina za sve ljude (1. Timoteju 2,6)

Ponudila se [iskreno i pošteno] svima (Djela 2:38-40, Hebrejima 4:2)

Žrtva pomirenja za cijeli svijet (1. Ivanova 2,2)

Isus će sve privući k sebi (Ivan 12,32)

Definitivni aspekti:

Nitko ne može doći k Isusu, ako ga Otac ne privuče (Ivan 6,65)

Bog može odlučiti iskazati milosrđe nekima, kao što je Jakov, a ne iskazati drugima, kao što je Esav, iako je i dalje pravedan prema svima (Rimljanima 9:14-18).

Evanđelje nema nikakve koristi onima koji ga ne udruže s vjerom (Hebrejima 4,2).

Farizeji su odbacili Božji naum za sebe (Luka 7,30).

Neki su se odreklI Gospodina koji ih je otkupio (2. Petrova 2,1). Riječ za Gospodin je despotes i ista je u Judi 4, gdje se odnosi na Isusa.

Bog nije samo unaprijed znao da će ljudi prihvatiti, nego je unaprijed znao svakog pojedinca koji će prihvatiti. Bog je izabrao (predestinirao) one koji će prihvatiti.

Ako razmislite, svi kršćani koji nisu kalvinisti i kalvinisti trebali bi se složiti da otkupljenje ima i univerzalne i konačne aspekte. No to ne prekriva ključnu razliku između kalvinista, arminijanaca i drugih ne-kalvinista.

Osnovna razlika između kalvinizma i nekalvinizma (uključujući wesleyjanski arminijanizam, takozvani četverotočki kalvinizam i sve između) jest u tome je li svemogući, suvereni, pun ljubavi i pravedni Bog odabrao da oni koji idu u pakao budu ili:

Nekalvinist: izgubljeni slučajevi, gdje je Bog svima slobodno dao sve što je potrebno za nebo, ali Isusovo spasenje nije uspjelo spasiti neke. Izgubili su zbog vlastite krivnje slobodne volje.

Kalvinist: Poželjena osuda, jer je Isusovo spasenje bilo učinkovito za 100 % onih za koje je bilo namijenjeno, a Bog je slobodno odabrao ne pružiti nikakav put spasenja drugima. Nikada nije postojalo ništa što bi odabrani za propast mogli učiniti ili što bi željeli učiniti da promijene Božju tajnu volju da oni ne dobiju priliku za bijeg.

Nekalvinist: Ako je spasenje potencijalno za sve, a neučinkovito za neke, onda je neučinkovito zato što ga neki mogu odbiti ili se zahtijeva da se spoji s vjerom. Nekalvinisti kažu da je to upravo ono što govore Luka 7,30 i Hebrejima 4,2. Kalvinisti bi odgovorili da bi to činilo da spasenje djelomično ovisi o čovjeku i da bi vjera postala gotovo djelo potrebno za spasenje. Ne-kalvinisti bi odgovorili da kalvinizam miješa spasenje kao besplatni dar, koje je od Boga, i prihvaćanje besplatnog dara spasenja, što je odgovornost čovjeka. Vjera nije djelo, kao što pokazuje Efežanima 2:8-9, i neki kalvinisti ne bi trebali slijediti katolike u pokušaju izjednačavanja djela zasluge s "praznom kreposti" vjere i priznavanju naše bespomoćnosti pred Bogom.

Kalvinist: Ako je spasenje samo potencijalno za neke, a učinkovito za sve za koje je potencijalno, onda za neke nikada nije bilo nikakve prilike. Neugodnost "izgubljenih slučajeva" je riješena, ali po cijeni izgubljene ljubavi i neobjašnjive pravednosti. U 2. Solunjanima 1,8 Bog bi ljude smatrao odgovornima za neposluh evanđelju koje im nikada nije dao da mu poslušaju. Osoba u paklu mogla bi reći: "Došao sam ovamo jer sam vjerovao da me Bog nije dovoljno volio, da Isus nije umro za moje grijehe, da je Bog u konačnici htio da ostanem zli grešnik i ovdje sam jer sam vjerovao u istinu." Osoba predodređena za propast mogla bi jednako tako pokušati pronaći spasenje kroz najnoviji moderni kult, jer je prilika da spasenje i Božju ljubav pronađe kroz kult jednaka kao i da ih pronađe kroz kršćanstvo.

P: U Mk 10,51, zašto je Isus pitao slijepca što želi da mu učini?

O: Isus želi da Ga pitamo, iako On zna što želimo. Naravno, ponekad ono što mi želimo i ono što je najbolje nisu uvijek ista stvar. Slijepi je čovjek morao izričito zatražiti vid, a Isus mu je udovoljio nakon što je to zatražio. Ponekad Bog čeka da udovolji našim današnjim molbama dok Ga izričito ne zamolimo.

Uzgred, izraz Sin Davidov također se smatrao mesijanskim u predkršćanskim Solomonskim psalmima.

P: U Mk 10,51, kada je slijepi Židov mogao vidjeti ono što farizeji s vidom nisu mogli, koji su drugi primjeri u kojima više informacija može nekoga zaslijepiti za ono što je očito?

O: Zanimljivo je razmisliti zašto Židovi koji su vidjeli mogli biti slijepi za činjenicu da je Isus Mesija nakon što su vidjeli sva ta čudesa, dok je Židov koji je bio slijep mogao vidjeti da je Isus Mesija. Postoje i drugi trenuci kada više informacija nekoga može oslijepiti za ono što je očito. Čak i unatoč tome što je bio slijep, Bartimej je i dalje mogao vidjeti važnije stvari od farizeja.

P: U Mk 10,52, zašto je upravo vjera čovjeka, a ne Isusova, učinila čovjeka potpunim?

O: U ovom posljednjem zabilježenom čudu u Evanđelju po Marku, zanimljivo je da je Isus izričito rekao da ga je iscijelila vjera čovjeka. Iako Bog nije ograničen na djelovanje kroz našu vjeru, On često bira djelovati upravo kroz nju, što pokazuju Poslanica Efežanima 2,8 i Poslanica Rimljanima 4,3 i 16.

P: U Mk 10,52, zašto je Isus rekao da je "ozdravio" umjesto da je samo rekao da vidi?

A: Ne samo da su mu oči i ostali dijelovi tijela normalno funkcionirali, nego je bivši slijepi čovjek sada bio duhovno potpun u Kristu.

P: U Mk 11,8–10, zašto su stavili svoje haljine i palmine grane pred magarca?

Odgovor: Ovaj običaj bio je znak velike poštovanja i divljenja. Možda je bio sličan staromodnom europskom viteštvu u kojem muškarac stavi svoj plašt preko lokve blata kako bi kraljevska dama mogla stati na plašt i prijeći preko lokve.

P: U Mk 11,8-10, kako postupiti s ljudima koji žele hvaliti i služiti Bogu, a vi znate da imaju vrlo pogrešne predrasude o Njemu?

Čini se da su spašeni na površini, ali možda i nisu. Možda su još uvijek u fazi prije nego što dobiju novi život u Kristu. Neki bi mogli odbaciti Isusa kada vide da možda neće ispuniti njihove pretpostavke o Njemu. Trebali biste blago ispravljati njihove pogrešne predodžbe i moliti se za njih. Ne želimo da ljudi dolaze Kristu pod bilo kakvim lažnim pretpostavkama.

P: U Mk 11,13, budući da još nije bilo vrijeme smokava, je li Isus u evanđeljima bio neznaven u pogledu godišnjeg doba, kako tvrdi Ahmad Deedat?

O: Ne, Deedat je ovdje potpuno promašio poantu. Stablo smokve predstavljalo je Izrael, a to je bilo proročanstvo da će narod koji stablo smokve predstavlja biti neplodan i duhovno će osušiti.

P: U Mk 11,13 i 23, budući da vjernik može pomaknuti planine, zašto Isus nije mogao učiniti da smokva rodi plodom?

O: Isus je mogao, ali je odlučio to ne učiniti. Isusa nisu zanimali smokve i smokvin stabla; ovdje je poučavao učenike. Smokvino stablo predstavljalo je narod Izraela, a Isus je proklet smokvino stablo kako bi pokazao što će se dogoditi njima ako, poput smokvinog stabla, ne budu donosili plod vjere kada im Isus dođe.

P: U Mk 11,14, kako se neki ljudi čine vrlo korisnima i plodnima, a na kraju se pokažu beskorisnima?

O: Smokva je zauzimala prostor na kojem su mogle rasti druge smokve. Seoski radnici brinuli su se o smokvi. Zalijevali su je i možda gnojili, u očekivanju da im i smokva uzvrati i osigura im smokve. Neki ljudi samo žele uzimati, a nikada ne uzvraćati.

Možda neki ne mogu uzvratiti duhovno jer nemaju duhovni život u sebi. Prikazivali su se plodnima, ali to zapravo nisu bili. Bila je obećanja o plodovima, ali bez ispunjenja.

Međutim, materijalno gledano, postoje ljudi kojima bi bila potrebna vaša pomoć, ali vam nikada ne mogu uzvratiti ili vam vratiti za vaš trud. No, mi ih svejedno trebamo voljeti i pomagati im.

P: U Mk 11,15–18 i Lk 19,45–46, zašto židovske vlasti jednostavno nisu odmah uhitile Isusa, stranca s bičem?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Mase su upravo slavile Isusa kao Mesiju u Trijumfalnom ulasku u Mateju 21,1-11, također Mateju 21,15-16; Marku 11,1-10 i Luki 19,28-40.

2. Isus je čudesno liječio ljude i teško je uhititi nekoga u gomili ljudi koje On liječi.

3. Prije toga, mnoštvo je čulo da je Isus uskrsnuo Lazara od mrtvih prema Ivanu 12,9-11,17-19.

4. Najvažnije je, zbog prethodnih razloga, da Evanđelje po Marku 11,18 kaže kako su, dok su svećenici i učitelji tražili način da ubiju Isusa, strahovali od Njega jer je čitava gomila bila zadivljena Isusom. Svećenici nisu željeli nemire i rimsku odmazdu koju bi oni izazvali. Slično kaže i Luka 19,47–48, a u Ivanu 12,19 farizeji su jadikovali da misle kako cijeli svijet ide za Isusom.

P: U Mk 11,16, zašto Isus nije dopuštao nikome unositi posude (lonci ili spremnici) u hram?

O: Isus se nije miješao u pravo žrtvovanje, već je ometao one koji su nosili posude pune novca.

P: U Mk 11,17 kako su ljudi u hramu postupali kao lopovi?

O: Na najmanje tri načina:

Namjerno visoke cijene: prodaja stvari u hramu po prenapuhanim cijenama.

Institucionalizacija: Svećenici nisu prihvaćali životinje s manama, poput posjekotine koja bi se mogla dogoditi tijekom putovanja, pa su ljudi morali kupovati životinje po napuhanim cijenama.

Opljačkavanje Boga u prinosima: Prodavači i štovatelji bili su usredotočeni na financijske transakcije umjesto na štovanje Boga.

P: U Mk 11,23, zašto je Isus spomenuo vjeru koja pomiče planine?

O: Isus je učio da je potrebno samo malo istinske vjere u Božju moć, primijenjene na molitvu, da bi se pomaknule planine. Vjera je poput sjemena; može rasti. Također, Isus je ovo rekao u blizini Jeruzalema, a u posljednjim danima Maslinska gora, pola milje istočno od Jeruzalema, razdvojit će se na dva dijela, prema Zahariji 14,4.

P: Je li Isus u Mk 11,23 obećao dati nam apsolutno sve što zatražimo u vjeri?

O: Bog nam daje sve što zatražimo, pod sljedećim uvjetima:

Stvar: Bog ne može dati "stvar" koja nije stvar, kao što je logička proturječnost, primjerice vodu koja nije mokra, pokretni predmet koji se ne može pomaknuti itd.

U vjeri: Bog nam neće udovoljiti onome što se traži u sumnji (Jakov 1,6-7), ili onome što se traži ne zbog vjere, nego da se potroši na naše strasti (Jakov 4,3). Trebamo tražiti u skladu s Božjom voljom (1. Ivanova 5,14). Biti u vjeri uključuje ostajanje u Bogu i Božje ostajanje u nama (Ivan 15,7).

Ako opraštamo: Marko 11,25 dodaje kvalifikaciju. Dobre darove: Prije Marka 11,23 Isus je učio da je Bog dobar Otac, koji nam daje dobre, a ne loše stvari, prema Mateju 7,9-11 i Luki 11,11-13. Stoga ponekad, kada poslušan vjernik moli u vjeri, Bog kaže "ne" ili "čekaj", kao što je slučaj u Knjizi o Jobu; Filipljanima 2,25; 2. Timoteju 4,20; i 2. Korinćanima 12,8-9.

P: U Mk 11,25-26, ako istinski kršćanin ne oprosti, hoće li ići u pakao?

O: U neku ruku, to je bespredmetno pitanje, jer će istinski kršćanin oprostiti. Nijedan pravi kršćanin ne bi odbacio mogućnost da ikome ikada oprosti, jer bi to pokazalo da nikada nije odabrao primiti Božji oprost i stoga nije bio pravi kršćanin. Nepotrebno je reći, vrlo je važno oprostiti svima.

P: U Mk 11,29-33, zašto Isus nije izravno odgovorio na pitanje o tome kakvu je vlast imao?

O: Vjerojatno su ga namjeravali uhvatiti u zamku. Da je Isus rekao da ima ovlast od Boga da ujaše u Jeruzalem, istjera mjenjače novca i prokune smokvu, tada bi optužili Isusa za bogohuljenje. Da je rekao od ljudi, onda to ne bi bile rimske ili hramovne vlasti. No Isus nije bio obvezan odgovarati na nikakva pitanja. Iako je Isus općenito odgovarao na pitanja većine ljudi, nije izravno odgovorio na pitanje onih koji nisu tražili Njegov odgovor, već su ga samo htjeli uhvatiti u zamku. Isus je jednostavno mogao reći: "Ne trebam vašu vlast jer imam Očevu vlast, što dokazuju mnoga ozdravljenja koja činim." No, oni su to ionako već mogli shvatiti.

P: U Mk 11,29-33, kada ne bismo trebali odgovoriti na nečije pitanje, čak i kad znamo odgovor?

O: Ukratko, kada ne žele znati istinu. Ako nisu mogli prihvatiti ono što su već znali o Ivanu, onda ne trebaju čuti istinu o Isusu, jer bi je ionako odbacili.

Ako postavljaju pitanje isključivo da bi nas uhvatili u zamku, trebali bismo biti oprezni s onim što govorimo. Ako nas ne pokušavaju uhvatiti u zamku, već pitaju iz nekog drugog razloga, a ne zato što zapravo ne žele znati, ne moramo odgovoriti. Ako vas netko pita nešto o Bogu ili Bibliji, a vi sumnjate da je to možda "zavodljiva tema" koja je samo distrakcija od suočavanja s istinom, možete im postaviti ovo pitanje. Ako bih odgovorio na ovo pitanje na vaš zadovoljavajući način, bi li vas to približilo prihvaćanju Isusa kao vašeg osobnog Gospodina i Spasitelja? Ako je njihov odgovor "ne", onda čestitam, upravo ste otkrili zavaravajuće pitanje. U tom slučaju možete pitati: "Što bi vas približilo prihvaćanju Isusa kao vašeg Gospodina i Spasitelja?"

P: U Mk 12,1-9, što znači ova prispodoba?

O: Bog je dao zemlju, Obećanu zemlju, Židovima. Međutim, oni nisu Bogu dali poslušnost, nepodijeljeno štovanje, desetke i žrtve koje je On zapovjedio. Poslao im je proroke, koje su zlostavljali i ubijali. Naposljetku, Bog je poslao svoga Sina, Isusa, kojega su ubili. Ovdje postoji određena sličnost s alegorijom Gospodnje vinograde u Izaiji 5:1-7.

Razlog zašto su zakupci rekli da će postati vlasnici bio je židovski zakon. Ako bi vlasnik i njegovi nasljednici bili ubijeni, posjednici zemlje bili bi prvi u redu da je dobiju, u skladu s Misnom Baba Batra 3.3 i b Baba Batra 54a.

Q: U Mk 12,6 zašto bi se od zakupaca očekivalo da poštuju sinovca zemljoposjednika?

A: I dalje bi poštovali sina ako

1. Imali su bilo kakvo poštovanje prema zakonitoj vlasti, ili

2. Poslušnost zakonu, ili

3. Inteligenciju da shvate da će ozljeđivanje sina donijeti sigurnu odmazdu, ili

4. Zdravo strahovanje od gospodarovih vojnika.

Sin bi ubili samo ako bi ih pohlepa za vinogradom potpuno zaslijepila za razum. Nevjerojatno je, ali istinito, da ljudi mogu biti toliko pohlepni da njihove odluke daju dojam kako žele novac i užitak odmah, čak i više nego što žele biti živi sljedeći dan.

Danas je zanimljivo vidjeti kako neki ljudi, koji bi inače mogli donijeti najbolju odluku, zbog pohlepe donose glupu odluku. Većinu vremena nisu ni svjesni koliko im je pohlepnost iskrivila sposobnost donošenja odluka – sve do mnogo kasnije.

P: U Mk 12,10 i Lk 20,17, što je kutni kamen?

O: Temeljni kamen je prvi kamen na kojem se postavlja temelj.

P: U Mk 12,10-11 i Lk 20,17-18, zašto su ljudi/graditelji odbacili kamen temeljac?

O: Nisu imali poštovanja prema funkciji ili važnosti temeljnog kamena. U konačnici, osoba ili želi biti dio iste zgrade koju Krist gradi, ili ne želi. Nema sredine; ne možete biti samo pola dio zgrade.

P: U Mk 12,13-17 i Lk 20,21-25, nije li Isus izravno odgovorio na pitanje o plaćanju poreza?

A: Isus je to zapravo učinio. Pokušali su ga prevariti pitanjem treba li plaćati porez Cezaru ili ne. Da je Isus rekao "ne", Rimljani bi ga mogli uhititi zbog poticanja ljudi da ne plaćaju porez. Da je Isus rekao "da", mnoštvo koje se protivilo rimskoj vlasti možda ne bi bilo tako naklonjeno Njemu.

Ovaj je porez bio na snazi od 6. godine. Budući da je rimski porez išao u rimsku riznicu, zeloti su ga odbili plaćati jer je time priznata rimska vlast nad Palestinom. Farizeji su mu prigovarali, ali su ga ipak plaćali. Sadukeji nisu imali prigovora na njegovo plaćanje. Stoga su oni koji su postavljali pitanje samo željeli vidjeti koju će skupinu Isus otuđiti.

Isus je odgovorio na pitanje rekavši da treba dati Cezaru ono što je Cezarovo, a Bogu ono što je Božje. Isus nije precizirao koje stvari pripadaju Cezaru (u to vrijeme Tiberiju), a oni Ga nisu ni pitali.

P: U Mk 12,19; Lk 20,27 i Dj 23,8, što ukratko znamo o Sadusejcima, koji se nazivaju i Herodovcima?

O: Prema Josipu Flaviju, Sadukeji, Fariseji i Eseni bili su tri vjerske stranke Judeje. Čini se da su Sadukeji nastali za vrijeme Ivana Hirkana I. (135. – 104. g. pr. Kr.) i izumrli su kad je Hram uništen 70. g. n.e. U Isovo vrijeme nazivani su Herodovcima jer su podržavali dinastiju Heroda kao kraljeve u Judeji.

Sadukeji su, prema Djela apostolskih 23,8, poricali duhove, anđele i uskrsnuće tijela. Poricali su cijelu Misnu, Talmud i druge tradicije farizeja. Prema Josipu Flaviju, nisu vidjeli potrebu da poštuju išta što nije napisano u Tori, a prema ranim crkvenim piscima, poricali su cijeli Stari zavjet osim Tore (Zakona). Što se tiče samog Zakona, farizeji su naveli primjere u kojima su se ne slažu oko manjih pitanja.

P: U Mk 12,19 i Lk 20,27, koji su svi biblijski i izvanbiblijski dokazi koje imamo o sadukejcima?

O: Evo gotovo svega što znamo o sadukejima.

1. Prva i druga Makabejska knjiga daju detaljan prikaz vanjskih i unutarnjih borbi iz vremena kada su osnovane stranke farizeja i sadukeja.

2. Josip Flavije spominje Sadukeje u pet odlomaka. Citati su preuzeti iz djela Josipa Flavija: Potpuna djela.

Židovski ratovi 2.8.2,14 (2a) (str. 476) "Jer među Židovima postoje tri filozofske sekte. Prvu od njih čine farizeji, drugu sadukeji, a treća sekta, koja se odlikuje strožom disciplinom, naziva se eseni." [Essens je pravopis u knjizi] (14f) [Essens je pravopis u knjizi] "Ali Sadusejci su oni koji čine drugi red, i u potpunosti uklanjaju sudbinu, i smatraju da se Bog ne miješa u naše činjenje ili nečinjenje zla; i kažu da je činjenje dobra ili zla na vlastiti izbor ljudi, i da jedno ili drugo pripada svakome, da čine kako žele. Oni također odbacuju vjeru u besmrtnost duše te u kazne i nagrade u Hadesu. Štoviše, farizeji su međusobno prijateljski nastrojeni te nastoje živjeti u sloge i poštovanju javnog dobra. No ponašanje sadukeja jednih prema drugima u nekim je pogledima divlje; a njihov razgovor s onima iz vlastite stranke grub je kao da su im stranci…." (Kasnije u Djelu o Židovima 18.1.6 Josif Flavije spominje četvrtu sektašku skupinu, koja je slična farizejima, osim što se bore za slobodu. Misli pri tome na Zelote.)

Antiquitates Iudaicae 13.5.9 Suprotno Saducejima, Fariseji nisu bili skloni oštrim kaznama.

Antiquitates Iudaicae 13.10.6 Ovo je povijesno prvo spominjanje Sadukeja, za vladavine Ivana Hirkana I. kao kralja i velikog svećenika (135.–104. pr. Kr.)

Antiquitates Iudaicae 18.1.4 "Ali doktrina Sadukeja je ova: da duše umiru s tijelima; niti pridaju važnost poštivanju išta osim onoga što im zakon [Tora?] nalaže; jer smatraju da je vrlina raspravljati s onim učiteljima filozofije koje posjećuju; ali ovu doktrinu prihvaća samo malo ljudi, i to samo oni najvećeg dostojanstva; no oni gotovo ništa ne mogu učiniti sami od sebe; jer kada postanu magistariji, što ponekad nevoljko i silom moraju biti, priklanjaju se shvaćanjima farizeja, jer im masa inače ne bi podnosila." (Josip Flavije je napisao Djela židovskih starina 93.–94. g.)

Antiquitates Iudaicae 20.227 [9.1] spominje samo jednog sadukeja koji je bio veliki svećenik. Zvao se Hanan ben Hanan i obnašao je dužnost samo tri mjeseca.

3. Mišna u najmanje devet odlomaka suprotstavlja učenja sadukeja učenjima fariseja. (Najranije Mišne napisane su oko 200. godine poslije Krista.) Međutim, one su napisane iz perspektive fariseja, a nemamo nikakvih spisa samih sadukeja. Stoga se razlike temelje na onome što je bilo važno farizejima, na sitnim detaljima zakona, a ne nužno na onome što je bilo najvažnije sadukejima.

Baba Batra 115b - Kada bi muškarac umro bez živih sinova, farizeji su tvrdili da nasljeđuje samo unuka, a ne kći, dok su sadukeji tvrdili da i kćeri i unuke mogu naslijediti ako nema sinova.

Baba Kamma 84a - Pri primjeni načela "oko za oko", farizeji bi često umjesto toga prihvatili novčanu naknadu, dok sadukeji to ne bi činili.

Megillah Ta'anit 1 - Dok su farizeji željeli da se žrtve plaćaju iz državne blagajne, protivnici farizeja željeli su da se trošak plati dobrovoljnim prinosima.

Megillah Ta'anit 4 - Isto kao u Baba Kamma 84a.

Makkot 1:5-8 - Farizeji su željeli da se svi lažni svjedoci pogube, dok su sadukeji bili spremni pogubiti lažnog svjedoka samo ako je njegovo svjedočenje već dovelo do pogubljenja lažno optuženog.

Tosefta Parah, poglavlje 3 i Parah - Sadusejci nisu prakticirali sva pranja koja su prakticirali fariseji, ali su bili stroži u pogledu čistoće crvene junice.

Tosefta Sanhedrin 6:6 - Farizeji su željeli da se svi lažni svjedoci pogube, dok su sadukeji lažnog svjedoka htjeli pogubiti samo ako je njihovo svjedočenje već dovelo do pogubljenja lažno optuženog.

Yadaim 4:7 - Sadukeji su učili da je gospodar odgovoran za štetu koju rob prouzroči, baš kao što je odgovoran za štetu koju prouzroči njegova životinja. Fariseji su učili da rob treba biti jednako odgovoran, kako nesretan rob ne bi doveo svog gospodara u nevolju.

J^erushalmi Jevamot 1:6 - Leviratski brak bio je samo za zaručnicu, a ne za onu koja je zapravo bila udana.

4. Rabinska tradicija (Abot Rabbi Natan 5) kaže da je Zadok, učenik Antigona iz Soke, osnovao Sadukeje.

5. Novi zavjet spominje Sadukeje usput.

Matej 3,7–8 – Ivan Krstitelj vidio je i Sadukeje i Farizeje.

Ne Matej 15:1 - Neki farizeji i pismoznanci dođoše Isusu. Budući da su se ti ljudi zamjerili što Isusovi učenici ne peru ruke, među njima vjerojatno nije bilo sadukeja.

Matej 16,1-6 - I farizeji i sadukeji tražili su od Isusa znak s neba.

Matej 16,11-12 - Isus kaže da se čuvaju učenja sadukeja i farizeja. Očito su učili različite stvari jer su bile različite skupine, ali Isus u ovom stihu nije detaljnije obradio uvjerenja nijedne skupine.

Matej 22:23-34; Marko 12:18-27; Luka 20:27-39, Sadukeji ispituju Isusa o uskrsnuću. Prema Wycliffeovom rječniku Biblije, str. 1501, Mišna u Jevamot 1:6 (Y^e rushalmi⁾pokazuje da je, prema učenju sadukeja, brak levirat primjenjiv samo na zaručene, te bi žena bila u braku samo sa sedmom mužem.

Djela 4,1-2 – Farizeji, svećenici i sadukeji bili su ujedinjeni u protivljenju apostolima.

Djela 5,17-18 – Ovdje je zabilježeno da je u to vrijeme veliki svećenik bio Saducej. (Josip Flavije također kaže da je veliki svećenik Ananija Mlađi bio Saducej.)

Djela apostolska 23,6-8 - Sadukeji nisu vjerovali u uskrsnuće, niti u anđele, niti u duhove.

6. Rani crkveni spisi

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) "Jer ne biram slijediti ljude niti ljudske doktrine, nego Boga i doktrine [prenijete] od Njega. Jer ako se nađete među onima koji se nazivaju kršćanima, a ne prihvaćaju ovu [istinu], i usuđuju se klevetati Boga Abrahamova, i Boga Izakova, i Boga Jakovljeva; koji kažu da nema uskrsnuća mrtvih, i da se njihove duše, kad umru, uzimaju na nebo; ne mislite da su oni kršćani, kao što ni jedan, kad bi to pravilno razmotrio, ne bi priznao da su Sadukeji, ili slične sekte Genistai, Meristai, Galilejci, helenisti, farizeji, baptisti su Židovi (ne prekidajte me nestrpljivo kad vam kažem što mislim), ali se [samo] nazivaju Židovima i Abrahamovom djecom, štuju Boga usnama, kao što je i sam Bog objavio, a srce im je bilo daleko od Njega. Ali ja i drugi, koji smo kršćani ispravnog razuma u svemu, uvjereni smo da će biti uskrsnuće mrtvih i tisuću godina u Jeruzalemu, koji će tada biti izgrađen, ukrašen i proširen, kako to navode proroci Ezekiel i Izaija i drugi." Dijalog s Triphonom Židovom, pog. 80, str. 239

Tatiјанov Diatessaron (oko 172. g.) odjeljak 34., str. 96, spominje uskrsnuće svih kada Isus prekorava sadukeje.

Hegesip (170. – 180. g.) spominje jedanaest krivokršćanskih skupina među ljudima: od Simona, Kleobija, Doriteja, Gortaja, Masbota, Menandra, Markiona, Karpokrata, Valentinovaca, Bazilidovaca i Saturnilovaca. (sv. 8, str. 764). On spominje židovske sekte esene, Galilejce, hemobaptiste, masbothaeje, Samaritanine, sadukeje i farizeje u djelu O putovanju u Rim i Židovske sekte, sv. 8, str. 765.

Irenaeus iz Liona (182.–188. g.) "Jer naš Gospodin i Učitelj, u odgovoru koji je dao sadukejima, koji kažu da nema uskrsnuća, i koji ne časte Boga, i umanjuju vjerodostojnost zakona," Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 4, poglavlje 5.2, str. 466.–467.

Tertulijan (198. – 220. g.) u djelu O uskrsnuću tijela, poglavlje 2., uspoređuje kršćanske heretike koji poriču tjelesno uskrsnuće sa sadukejima s kojima se Isus morao boriti.

Tertulijan (198. – 220. g.) "Sadukeji, koji su tvrdili da nema uskrsnuća, u raspravi o toj temi iznijeli su Gospodinu pravni slučaj u vezi s jednom ženom koja je, u skladu s pravnim propisom, bila udana za sedam braće koji su umirali jedan za drugim." Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 4., poglavlje 38., str. 413. Tertullijan je o Sadukejcima pisao i na drugim mjestima.

Hipoliti (222. – 235./6. g.) u djelu *Prikaz svih hereza*, knjiga 9., poglavlje 22., str. 136. – 137., ima čitavo poglavlje o sadukejima. Kao što kaže Josif Flavije, oni kažu da se Bog ne miješa u zemaljske poslove. Oni poriču uskrsnuće tijela i kažu da duša ne nastavlja postojati nakon smrti. On također navodi i druge pojedinosti koje se nalaze kod Josipa Flavija. Osim Josipa Flavija, Hipolit također kaže da su oni osobito jaki u Samariji. "Međutim, ne posvećuju pažnju prorocima, niti bilo kojim drugim mudrcima, osim samo Mojsijevom zakonu, u pogledu kojeg, međutim, ne daju nikakva tumačenja."

Origen (225. – 254. g.) "Židovi su imali različita mišljenja, neka lažna, kao što su Sadukeji držali o uskrsnuću mrtvih, da ono ne postoji, i o anđelima da oni ne postoje, nego da su se one stvari koje su o njima napisane tumačile samo figurativno, a da u stvarnosti nisu imale nikakve osnove;" Komentar na Matejevo evanđelje, poglavlje 20, str. 427. Origen također kaže da Samarijanci i sadukeji prihvaćaju samo Mojsijeve knjige u djelu Protiv Kelsa, knjiga 1. Origen je pisao i drugdje o sadukejima.

Metodije (270.–311./312. g.) "Stoga primijetite da su to upravo one stvari koje je Gospodin želio naučiti Sadduceje, koji nisu vjerovali u uskrsnuće tijela. Jer to je bilo mišljenje sadukeja. Otuda je, smislivši prispodobu o ženi i sedam braće, da bi doveli u pitanje uskrsnuće tijela," Govor o uskrsnuću, pog. 12, str. 367. Metodije je i drugdje pisao o sadukejima.

Arnobije (297.–303. g.) "I neka nitko ovdje ne iznosi protiv nas židovske bajke i one sekte sadukeja, kao da i mi pripisujemo Božanstvu oblike; jer se to navodno uči u njihovim spisima i iznosi s pouzdanjem i autoritetom." Arnobije Protiv pogana, knjiga III., poglavlje 12, str. 467

Nakon Niceje

Atanazije (326. – 373. g.) "A što je Zakon za Sadukeje ako ne prihvaćaju proroke?" Pismu egipatskim biskupima, gl. 4, str. 224

Epifanije iz Salamise (390. g.) u djelu Herese 1,14 tvrdi da naziv "sadukeji" potječe od hebrejske riječi sadiq, što znači "pravedan". Međutim, Wycliffeov rječnik Biblije (Wycliffe Bible Dictionary) na str. 1500. kaže da postoji problem u objašnjavanju kako bi se samoglasnik promijenio iz i (carot) u riječi sadiq u u (carot) u riječi seduqim.

Jerome je također, kako navodi Novi međunarodni rječnik Biblije, str. 884–885, navodno rekao da su sadukeji poštovali samo Toru.

Lažna i heretička djela

Ebionitska Klementova prepoznavanja (oko 211.–250. g.) knjiga 2., poglavlje 54., str. 91 (implicitno) protivna su Saducejima jer su oni poricali uskrsnuće mrtvih.

Pseudo-Hipoliti "I stoga oni [Židovi] više nemaju kralja ni velikog svećenika ni proroka, niti pak pisare, farizeje i sadukeje među njima. Međutim, ne kaže da oni trebaju biti odvojeni;" O psalmu 59, str. 202

Za daljnju raspravu o ovome pogledajte sljedeće pitanje.

P: U Mk 12,19 i Lk 20,27, jesu li sadukeji potpuno odbacili sav Stari zavjet osim Tore, prihvaćali ostatak Starog zavjeta ali s manjim autoritetom, ili prihvaćali sve kao farizeji?

O: Evo dokaza. Rani crkveni pisci Hipoliti, Tertulijan, Origen i Jeronim rekli su da su sadukeji vjerovali samo u Toru. Međutim, Novi međunarodni rječnik Biblije, str. 884–885, kaže da su bili u zabludi, jer

1) Josif Flavije to ne spominje

2) U Talmudu Sadukeji koriste argumente iz drugih knjiga Starog zavjeta,

3) Vjerojatno im ne bi bilo dopušteno biti u Sanhedrinu da nisu smatrali ostale knjige kanonskima.

Međutim, protiv ovog gledišta postoje tri argumenta:

1r) Josif Flavije je pisao o Sadukejcima: "…oni ne smatraju obveznim poštivanje ničega osim onoga što zakon nalaže…" u Djela židovskih starina 18.1.4. (oko 93.–94. g.)

2r) Nadalje, čak i da Sadukeji nisu u potpunosti odbacili ostatak Starog zavjeta, mogli su prihvatiti ostatak knjiga Starog zavjeta kao manje autoritativne. To je slično stajalištu nekih kršćana prema apokrifu kao božanskim spisima koji pripadaju Svetom pismu, ali imaju manji autoritet od ostatka Starog zavjeta. Možda su Sadukeji ostavili otvorenim pitanje koliko su autoritativne knjige koje nisu Tora.

3r) Prema Josipu Flaviju, Ananija (mlađi) bio je sadukeja kojega su Rimljani imenovali velikim svećenikom. Ugled Sanhedrina bio bi umanjen da su isključili velikog svećenika. Također, Josip Flavije u Djelu Židovskih starina 18.1.4 piše da su se, kada su sadukeji postali magistrati, pridržavali onoga što su farizeji govorili, jer ih inače mase ne bi mogle podnijeti. To je analogno današnjici, kada mnogi liberalni "kršćanski" pastori, koji sami poriču da je Isus umro da plati za naše grijehe, i dalje slave Gospodnju večeru svaki mjesec, ponavljajući riječi "Ovo je moja krv prolita za oprost grijeha", iako kažu da osobno ne vjeruju u to, jer inače članovi crkve ne bi prihvatili ih kao pastore.

Odakle su rani crkveni pisci dobili svoje informacije? Budući da su se Sadukeji izumrli oko 70. godine, nisu ih dobili od samih Sadukeja. Možda su informacije dobili iz mnogih ranih spisa koje danas nemamo. Na primjer, Papias, učenik Ivana Apostola i prvi izvanbiblijski premilenijist, napisao je niz svezaka koji su se izgubili.

Stoga, iako ne postoji ništa što bi dokazalo da su rani crkveni pisci bili u krivu, postoje argumenti s obje strane o tome jesu li Sadusejci u potpunosti odbacili ostatak Starog zavjeta ili su te knjige smatrali manjeg autoriteta.

P: Zašto je Isus u Mk 12,24 rekao Sadducejima da ne poznaju ni Pisma ni moć Božju?

Odg: Isus je bio u pravu i u općem i u specifičnom smislu koji im je mogao pokazati.

Općenito: Sadukeji nisu vjerovali u zagrobni život ili uskrsnuće. Prema ranim crkvenim piscima, Sadukeji nisu prihvaćali Stari zavjet kao Sveto pismo, osim prvih pet knjiga Zakona. Za više informacija pogledajte prethodno pitanje.

Specifično: Kao što je Isus pokazao, čak ni ono što su prihvaćali kao Svetu knjigu (Toru) nisu doista vjerovali, naime da je Bog i dalje Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.

P: U Mk 12,34, što znači ne biti daleko od kraljevstva Božjega?

O: To ne znači da se može biti djelomično spašen, niti je jamčilo da će čovjek biti spašen. Isus je time htio reći da je čovjek bio vrlo blizu tome da povjeruje u njega.

P: U Mk 12,29-31, kako ovi zapovijedi sažimaju sav zakon?

O: Usredotočuju se na dva aspekta: iskazivanje vrhunske ljubavi i časti Bogu te ljubav prema drugima kao prema sebi. Suprotno Isusu, neki su zaboravili prvi aspekt. Goj je rekao poznatom židovskom rabinu Hillelu da će se obratiti na judaizam, ali samo ako mu Hillel nauči sav zakon dok stoji na jednoj nozi. Hillel je odgovorio: "Što mrzite za sebe, ne činite drugome; to je sav zakon, ostalo je tumačenje; idite i učite", u ben Šabatu 31a.

P: U Mk 12,30, kada je Isus spomenuo Ponovljeni zakon 6,4, u ljubavi prema Bogu, zašto je Isus dodao četvrti aspekt "uma"?

O: Dva komplementarna odgovora.

1. Iako hebrejska riječ "duša" podrazumijevala cjelokupni život osobe, uključujući i um, Isus, koji je ovdje govorio aramejski i/ili grčki, izričito je spomenuo um kako bi obuhvatio potpuno značenje duše.

2. Također, s Isusovim dolaskom, vjernici su stekli puno potpunije razumijevanje Boga nego što su imali u Starom zavjetu, što pokazuju Matej 13,10-16; Marko 4,11; i Luka 8,10. Za više o objavljenoj tajni Kristovoj, vidi Efežanima 3,4-6.9; 6,19; Kološanima 1,26-27; 2,2; 4,3; Rimljanima 16,25-26; 1. Petrova 1,10-12. Vidi također raspravu o Ponovljenom zakonu 6,4.

P: U Mk 12,30 trebamo li pokušati zaobići razum kako bismo bili duhovni, kao što neki učitelji pokreta Riječ-Vjera impliciraju?

A: Nimalo. Vjera nadilazi razum, ali nije protiv njega. U Marku 12,30 stoji da trebamo voljeti Boga svim svojim umom. Problem je u tome što, ako Božja Riječ kaže jedno, a mi svojim umom zaključujemo nešto drugo, vjerujemo li prvo Božjoj Riječi ili svom razumu? Logički razum nije naš gospodar, niti ga treba odbaciti kao beskoristan, već je dar koji treba koristiti kao alat za služenje Bogu u ljubavi. Nadalje, Bog ne koristi samo naš prirodni razum, već ga može preobraziti obnavljanjem naših umova, kako stoji u 1. Korinćanima 2,12. No ta preobrazba nije nužno automatska. Poslanica Rimljanima 12,2 zapovijeda nam: "Preobrazujte se obnavljanjem svoga uma". Dakle, imamo odgovornost za nešto što ne možemo učiniti. Ono što ne možemo sami učiniti postižemo tako da molimo Boga da djeluje kroz nas, tj. morate moliti Boga da On izvrši preobrazbu. Hoćete li Mu zahvaliti za posvećujuće djelo koje je već učinio i zamoliti Ga da vas učini pokornijima kako bi preobrazio vaš um, srce, dušu i snagu?

P: U Mk 12:34, što je neobično u tome što Isusu više nisu postavljali pitanja?

Odg: Marko 11,28 započinje time što svećenici, pisari i starješine pitaju Isusa kojom je vlasti učinio te stvari. Isus je isprva izravno odbio odgovoriti na njihovo pitanje. Zatim je svojim odgovorima na druga pitanja, i konačno postavivši vlastito pitanje na koje oni nisu mogli odgovoriti, neizravno pokazao da ima vlast. Nakon toga nisu postavljali Isusu pitanje "kojom vlasti…" niti bilo koje drugo pitanje.

P: U Mk 12,42 što nam to govori o Markovoj publici?

O: Vrijednosna jedinica (lepton na grčkom) bila je grčka novčana jedinica, dobro poznata Grcima. Dvije takve ^vrijednosti činile su 1/64 denara, dnevnice. Činjenica da Marko smatra potrebnim objasniti što je to, i da to objašnjava koristeći rimsku novčanicu, kvadran, ukazuje na to da je Marko izvorno pisao za rimsku publiku.

P: U Mk 12,42–44, budući da su pisari proždirali kuće udovica, zašto Isus nije spriječio udovicu da ubaci svoj novčić?

Odgovor: Udovica je pohvaljena zbog svoje velikodušnosti i vjere u davanje. Pisari u hramu su osuđeni ne samo zato što nisu davali siromašnima, već i zato što su im nasilno uzimali. Učiteljima zakona nije bilo dopušteno primati plaću za svoje usluge, ali su mogli prihvaćati darove, prema Aboth 1.13 i Bekhoroth 4.6.

P: U Mk 13,1-2, što je bilo toliko impresivno kod hrama?

O: I njegova veličina i dugovječnost, ponovno izgrađen nakon što je uništen, i ponovno posvećen nakon što je oskvrnut.

Hram je bio arhitektonsko čudo; zauzimao je otprilike jednu šestinu ukupnog zemljišta Jeruzalema. Bio je izgrađen od velikih bijelih kamenova s ugraviranim zlatom. Izgradnja je trajala mnogo godina; nije bio u potpunosti dovršen sve do 64. godine. Iako je bio velika građevina, nije bio toliko velik kao druga drevna čuda, poput Ovisnih vrtova u Vavilonu ili egipatskih piramida.

Antioh Epifan žrtvovao je svinju na oltaru prema 1. makabejskom 1:41-64 i 12. knjizi "Jevrejskih starina" Josipa Flavija, poglavlje 5, odjeljak 4. Za više informacija pogledajte i 5. knjigu "Jevrejskog rata" Josipa Flavija, poglavlje 184-226, te 15. knjigu "Jevrejskih starina", poglavlje 380-425 (xi).

Židovski zeloti oskvrnuli su hram 67. – 68. godine.

Godine 70. n.e. rimski je general Titus naredio svojim trupama da sačuvaju hram, ali su ga svejedno spalili.

P: U Mk 13,1-2, kako možemo znati kada je impresivna organizacija ili institucija beskorisna Bogu?

O: Ako je izgrađena u loše svrhe, to je jedno, ali možda je izvorno stvorena za bogobojazne svrhe, a onda su te svrhe preotete. Gledati koliko nešto izgleda impresivno znači usredotočiti se na pogrešnu stvar. Pogledajte njihov sadašnji plod; dolaze li ljudi k Kristu i rastu li u Kristu kroz to djelo? Ako ne, onda, bez obzira na svoju prošlu slavu, ona više nije impresivna u Božjim očima.

P: U Mk 13,34-37, zašto je Isus bio toliko ustrajan u tome da budu na oprezu?

O: Iako su neki ljudi propustili Prvo dolazak, ovdje je kontekst govor samo učenicima o Drugom dolasku. Nisu trebali početi bdjeti u određeno vrijeme, jer je Isus upravo rekao da nitko neće znati sat. Naprotiv, trebali su uvijek bdjeti. Bdijenje ovdje znači čuvati svoje živote svetima i ostati bliski Bogu. Također znači ostati vjerni tijekom progona. Kršćani su bili proglašavani hereticima i bičevani od Židova s 39 udaraca bičem, prema Misni Makkot 3.10-14 (The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 168.)

P: U Mk 14,4–8, zašto je Isus radije dopustio da se skupa mirna maziva izlije na Njega nego da se da siromašnima?

O: Isus je učio u Marku 12,29-31 da je ljubiti Gospodina, Boga svojega, najveća zapovijed, a ljubiti bližnjega svojega kao sebe samoga druga po važnosti, a ne obrnuto. Kršćani su uvijek mogli pomagati siromašnima, ali su na ovaj način mogli služiti Isusu samo dok je bio na zemlji.

P: U Mk 14,4-8 neki su smatrali da je ta žrtva jednogodišnje plaće samo rasipanje novca. Što biste rekli današnjim ljudima koji misle da je darivanje godina svog života i svog novca Gospodinu rasipanje?

O: Nard je bio skupi mirisni pripravak koji je dolazio iz rijetke biljke iz Indije. Obično je bio u potpuno zatvorenoj posudi. Vrat je razbijen i sav je sadržaj iskorišten.

Kad je Juda vidio to ogromno "rasipanje" (po njegovu mišljenju), to je možda bio okidač da ode k svećenicima i izda Isusa. Iako Judu ne možemo opravdati, možemo barem razumjeti njegovo stajalište. Izgledalo bi kao veliko rasipanje da se sav svijet vrti oko novca. No, nadamo se da imate bolji prosudbeni osjećaj od Jude.

P: U Mk 14,4–8, kako dobra djela ponekad mogu stati na put činu koji je najbolji?

O: Činimo mnoga dobra djela, ali nismo na zemlji samo da bismo činili dobra djela. Ostajemo na zemlji sada da bismo služili i slavili Boga ovdje. Ne činimo bilo koja dobra djela, već najbolja dobra djela koja možemo učiniti za Gospodina.

P: U Mk 14,21, zašto bi bilo bolje za Jude da se nikada nije rodio?

O: Judu bi bilo bolje da nikada nije ni postojao nego da je učinio ono što je učinio i za to primio pravednu kaznu. U knjizi *Kada kultisti pitaju*, str. 139-140, kaže se da neki kultisti koriste ovaj stih kako bi pokušali reći da se Pakao uspoređuje s postojanjem prije rođenja, te da je Pakao nepostojanje. Međutim, budući da je Isus rekao da je Judina kazna gora od toga da se nikada nije rodio, onda Pakao nije uništenje.

P: U Mk 14,21 ne znamo glavni razlog zašto je Juda odlučio izdati Isusa. Kada se osoba okrene protiv druge, koja je razlika između toga da to čini iz pohlepe, ljubomore ili razočaranja?

O: Neki ljudi izdaju iz pohlepe; zbog prednosti koju vide u tome što misle da mogu dobiti sve što mogu. Nisu imali ništa protiv osobe koju izdaju. Žrtva im je samo predmet za iskorištavanje.

Ali u drugim slučajevima to može biti osobno. Zbog razočaranja u ono što vide kao beznadnu situaciju, mogli bi poželjeti izdati tu osobu ili barem dobiti neku korist kako bi joj se osvetili za izgubljeno vrijeme vjerujući joj.

Kada ne znamo motive Jude, mogli bi biti oba navedena. Juda je bio jedini član dvanaestorice koji nije bio Galilejac. Nikada nije bio dio užeg kruga Petra, Jakova i Ivana.

P: U Mk 14,24 što je zanimljivo u vezi s riječju "savez" ovdje?

O: Grčki jezik ima dvije različite riječi za savez.

Grčki izraz syntheke znači sporazum sklopljen između dviju strana.

Grčki izraz diatheke znači prijedlog jedne strane koji druga strana može samo prihvatiti ili odbiti. Ovdje je upotrijebljen taj drugi izraz.

P: Pokazuje li Mk 14,24 da je Krist umro za sve ljude?

A: Da. Čak i John Calvin kaže da "mnogi" znači "cijelo ljudsko potomstvo". Evo što je John Calvin rekao u Calvinovim komentarima, svezak 3, str. 138–139: "Marko 14,24. Ovo je moja krv." Već sam upozorio da kad se kaže da je krv izliveno (kao u Mateju) za oprost grijeha, kako nas tim riječima usmjeravamo na žrtvu Kristove smrti, i zanemarivanje te misli čini svaku pravu proslavu Večere nemogućom. Ni na koji drugi način vjernike duše ne mogu biti zadovoljne ako ne mogu vjerovati da je Bog zadovoljan njima. Riječ "mnogi" ne znači samo dio svijeta, nego čitavo ljudsko potomstvo: on suprotstavlja mnoge jednome, kao da želi reći da neće biti Otkupitelj jednoga čovjeka, nego će umrijeti da oslobodi mnoge od njihove proklete krivnje." ( kurziv u izvornom engleskom prijevodu.) Primijetite da Calvin kaže: "mnogi ne znači samo dio svijeta, nego čitavo ljudsko potomstvo:"

P: U Mk 14,27, kako bi se učenici mogli ogorčiti na Isusa zato što se nije obranio?

O: Njihova bi vjera bila slomljena kada bi se Isus, sa svojom svom moći, dobrovoljno predao uhićenju, zlostavljanju i smrti. Od moćnog Mesije očekivalo bi se da se obrani i porazi Rimljane, a ne da im se preda.

P: Mk 14,27-31, ako je vjernik griješio teško i osramotio Isusa, osobito pred drugima, kako se može vratiti?

O: Vjernik koji je upao u grijeh može se pokajati i vratiti. Bog će mu oprostiti. Kao kršćani, trebali bismo mu i mi oprostiti, ali on mora razumjeti da je potrebno vrijeme da se ponovno izgradi povjerenje. Pokajnik bi se trebao ispovjediti Bogu, ali bi se trebao ispovjediti i onima koji su znali za njegov grijeh. Trebao bi se ispričati, nadoknaditi štetu ako je prikladno i obećati da se to neće ponoviti. Ovisno o ovisnosti o grijehu, mogao bi zamoliti neke kršćanske prijatelje da "koračaju s njim" i drže ga odgovornim kako ne bi ponovno upao u grijeh.

P: U Mk 14,42–52 prikazuje li se Isus kao da je na njihovoj milosti i nemilosti, za razliku od drugih evanđelja koja ga prikazuju kao onoga tko je sve pod kontrolom, kako neki liberali tvrde?

O: Pa, uistinu se kaže da je Isus, dok je molio, bio u takvoj tjeskobi da je znojio kapljice krvi. Oh, čekajte, to je bilo samo u Luki 22:44, a ne u Marku. Prilično je "kratkovidno" od liberalnih kritičara da to kažu o Marku, budući da i Matej 26:36-46 i Luka 22:40-46 također govore o Isusu u Getsemanskom vrtu. Ivan često govori o drugim stvarima koje nisu u prva tri evanđelja; čini se da je Ivan namjerno izostavio mnoge stvari koje su druga tri evanđelja već rekla.

Od najranijih vremena kršćani su prepoznavali da je Matej naglašavao Isusa kao obećanog Kralja, koji je ispunio proročanstva Starog zavjeta. Marko je naglašavao Isusa kao trpećeg slugu i Isusova djela. Luka je naglašavao Isusa kao čovjeka, a Luka je najviše pisao o Isusovu djetinjstvu. Ivan je naglašavao Isusa kao Boga i vjerojatno je napisan pod pretpostavkom da je čitatelj pročitao druga evanđelja.

S druge strane, Marko pokazuje da je i Isus taj koji upravlja. U Getsemanskom vrtu Isus je znao što dolazi i imao je priliku pobjeći iz vrta. Ali Isus je namjerno odabrao prihvatiti Očevu volju, ne zbog neizvjesnosti o posljedicama, već svršno svjestan tih posljedica.

P: U Mk 14,51-52, tko je bio taj "ogoljen čovjek" koji je pobjegao bez svoje odjeće?

O: Iako Sveto pismo ne navodi, predaja kaže da je to bio Ivan Marko, autor Evanđelja po Marku. Skeptični Asimovljev vodič kroz Bibliju (str. 905) također to navodi, dodajući spekulaciju da "evanđelist nije mogao odoljeti da ne spomene svoje prisustvo u ključnom trenutku Isusove priče."

P: U Mk 14,53–55, kako je Sanhedrin ovdje prekršio židovski zakon?

O: Prekršili su vlastiti pravni sustav barem pet puta.

1) Nije bilo dopušteno održavati sudske postupke noću

2) Odgovornost suca bila je stajati na strani optuženika.

3) Nisu imali dva potvrđujuća svjedoka protiv Isusa.

4) Prema židovskom zakonu, ne možete biti osuđeni na temelju vlastitog svjedočenja.

5) Trebali su pričekati 24 sata prije nego što nekoga proglase krivim.

(iz propovijedi Tima Hawksa u crkvi Hill Country Bible Church u Cedar Parku, Teksas, 24. 10. 1997.)

P: U Mk 14,62 je Isus doista ovdje rekao da je on Mesija?

O: Da. Zamislite kako su se tvrdoglavim svećenicima učinile Isusove riječi kad je citirao Danijelov 7,13-14 o sebi, dolazeći na oblacima nebeskim. Njihova reakcija, zlostavljanje i pozivanje na njegovu smrt u Marku 14,63-65, bila je kap koja je prelila čašu u odbijanju Isusa od strane židovskog vjerskog vodstva. Za opširniji odgovor pogledajte knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 450-451.

P: U Mk 14,62, budući da će Isus sjediti zdesna Bogu Ocu, kako bi mogao dolaziti, što podrazumijeva kretanje?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

U svakom trenutku, "sjedenje zdesna" nije samo fizička lokacija, već položaj časti.

U različitim trenucima Isus može sjediti, stajati i kretati se.

Naravno, netko može i sjediti i dolaziti ako jaše na bijelom konju, kao što će Isus u Otkrivenju 19,11.

P: U Marku 14,62 Isus je rekao velikom svećeniku da će vidjeti Sina Čovječjeg kako dolazi s oblacima nebeskim. Ali ako je veliki svećenik umro prije nego što se Isus vratio, to bi poništilo Isusov odgovor. Dakle, u Luki Isus kaže: "Ja jesam, i odsad će Sin Čovječji sjediti zdesna Sili Božjoj" (Luka 22,69) – Isus, prekinut, str. 51

Odgovor: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor.

Odgovor koji nije: Iz nekog razloga Ehrman nije želio spomenuti Matej 26,64, gdje stoji "vi" (u množini), dakle ne samo veliki svećenik. Međutim, to je bespredmetno, budući da je cijeli Sanhedrin umro prije Isusovog povratka.

Odgovor: Ehrman iznosi dva prigovora u jednom. Prvi prigovor jest da je veliki svećenik (a zapravo i cijeli Sanhedrin) umro prije Isusova povratka. Odgovor na to je da će svi članovi Sanhedrina, uključujući velikog svećenika, vidjeti Isusov dolazak. Otkrivenje 1,7 obećava da će svako oko vidjeti Isusa kada se On vrati, pa čak i oni koji su Ga proboli. Oni koji su umrli odbacivši Isusa neće izbjeći ponovni susret s Njim.

Drugi prigovor jest da se čini kako Luka, napisan nakon Marka, mijenja od "vidjet ćete" (u množini) na jednostavno navođenje da će se Isus vratiti. Ključna točka njegova argumenta oslabljena je tekstualnom varijantom. Klement Aleksandrijski (193. – 202. g.) citira Marko 14,62 s "vi" (u množini) u Stromata, knjiga 6, poglavlje 52, u djelu Ante-Nicene Fathers, svezak 2, str. 574. Znamo da Klement citira Marko, a ne neko drugo Evanđelje, jer nas izričito obavještava da je riječ o Marku.

P: U Mk 14,65 zašto su neki od prisutnih pitali Isusa da prorokira tko ga je ovdje udario?

O: Rimski su vojnici imali okrutnu igru koju su igrali s zatvorenicima pod nazivom "tri šake". Tri vojnika bi svaki stavili po jednu šaku pod bradu zatvorenika. Jedan od vojnika bi udario zatvorenika i onesvijestio ga. Kada bi zatvorenik došao k svijesti, pitali bi ga koji ga je vojnik udario. Ako bi zatvorenik pogriješio, vojnik koji ga je udario pobijedio bi (a osoba koja se kladila izgubila bi). Ako bi zatvorenik pogodio, vojnik koji ga je udario izgubio bi okladu. Čini se da je u svim slučajevima i zatvorenik bio gubitnik.

P: U Mk 14,66-68, koja vrsta ljubavi može izdržati "kušnju straha"?

O: Petar je bio hrabar i nikada nije prestao voljeti Isusa, ali njegova ljubav ovdje nije izdržala kušnju straha. Međutim, na kraju Petrova života, Petar je bio raspet naglavce i njegova je ljubav izdržala kušnju straha.

Dok Petar nije počeo govoriti, njegov galilejski naglasak ga nije odavao. Osim ako nije prvi progovorio, sluškinja je morala biti dovoljno blizu Isusu i Petru da bi mogla prepoznati Petra. Petar je mislio da može ostati prilično blizu Isusu, a da ga ne otkriju. Kad je saznao da bi mogli otkriti tko je, morao je odlučiti što će učiniti. Ponekad možemo učiniti nešto hrabro za Krista, razmišljajući da zbog toga vjerojatno nećemo patiti. Ali kad nas otkriju, što onda?

Petar je u tom stresnom trenutku cijeni svoje sigurnosti pridavao veću važnost od svega ostalog, uključujući i poricanje Krista. Ono što je Petar trebao učiniti jest brzo otići i, što se tiče toga hoće li ga uhvatiti ili ne, prepustiti ishod Bogu.

P: U Mk 15,1-20 i Sanhedrin i Rimljani odbacuju Isusa kao Mesiju, ali iz vrlo različitih razloga. Koji su različiti razlozi zbog kojih ljudi danas odbacuju Isusa kao svog Mesiju?

O: U Isusovo vrijeme mnogi su smatrali da su Isusove tvrdnje lažne jer Isus nije ispunio njihova očekivanja o političkom mesiji. Danas, kad bi nas Bog promatrao, neki misle da ne bi bilo gladi, patnje ili smrti. Bog se ne uklapa u njihova očekivanja.

Za Rimljane je Isusova tvrdnja bila pogrešno shvaćena kao izdaja onome čemu su već bili odani. Isus jednostavno nije odgovarao onome što su odabrali slijediti i nisu imali ni želje ni hrabrosti za promjenom.

Neki Isusa odbacuju iz intelektualnih razloga, ali to je mali broj, i manji broj od onih koji tvrde da Isusa odbacuju iz intelektualnih razloga. Češće ljudi odbacuju iz emocionalnih razloga ili iz razloga tvrdoglavosti kada shvate što bi morali dati ili promijeniti da bi slijedili Isusa, a to ne žele učiniti. Ponekad, kada ljudi iznose intelektualne prigovore na postajanje kršćaninom, to je u njihovim mislima doista legitiman razlog. Drugim je prilikama to samo dimna zavjesa kako se ne bi osjećali krivima što ne razmatraju Kristove tvrdnje.

Isus je odbio ući u raspravu u kojoj pravda ne može biti ostvarena.

P: U Mk 15,8-11, što je ironično u tome što su ljudi odabrali Barabasa umjesto Isusa?

O: Poncije Pilat je vjerojatno smatrao očitim da će odabrati Isusa umjesto poznatog razbojnika. Židovi su pred Rimljanima optužili Isusa da predvodi pobunu, dok su mnogi Židovi bili razočarani u Isusa jer NIJE predvodio pobunu. Dok su Židovi i Rimljani govorili da Isus mora umrijeti zbog izdaje, Barabbas je bio onaj koji je zapravo počinio izdaju. Kada su ljudi odbacili svog zakonitog kralja, Isusa, u korist nasilnog pobunjenika, sami su se nasilno pobunili 40 godina kasnije, 70. godine n.e., i Rimljani su uništili Jeruzalem.

Dokument Papirus Florentinus 61.59ff kaže da je rimski guverner Egipta, G. Septimus Vegetus, rekao optuženiku po imenu Phibion: "Bio si dostojan bičevanja, ali ja ću te dati narodu" (citirano u Tayloru, str. 580).

Puno ime Barabasa bilo je Isus bar-Abbas, odnosno Isus, sin Abbasa, a Abbas je i osobno ime i ime za oca. Obojica su se zvala Isus. I Barabas je kao pobunjenik želio osloboditi svoj narod, ali ljudskim i nasilnim sredstvima. Lažni sin Oca je pušten, a pravi Sin Očev je razapet.

P: U Mk 15,14, zašto je Marko očito bio tako željan svaliti krivnju na Židove, kako je tvrdio jedan liberalni teolog?

O: Prije svega, arheolozi su pronašli dvorište za koje misle da je ondje bio mnoštvo, a ono nije moglo primiti više od otprilike 400 ljudi. Stoga, mnoštvo ovdje nije činilo sve stanovnike i posjetitelje Jeruzalema, već vrlo mali dio koji su odabrali svećenici.

Juda, židovski vođe, židovski narod, Rimljani, pa čak i Isus koji nije pobjegao, svi su imali ulogu u onome što je bila predodređena Božja volja (Djela 2,23). Ovdje je popis uloge svakog od njih. Kao što možete vidjeti, Marko nije stroži prema židovskom narodu nego ostali evanđelisti.

Juda: Matej 26,14-16; 49-50; Marko 14,17-21; 42; 44-45; Luka 22,3-6; 47-48; Ivan 13,18; 21; 27; 18,2

Židovski vođe: Matej 26:57-58; 27:20; Marko 14:43,46,53-65; 15:1,3,10-11,31; Luka 22:2,52; 22:66-23:2; Ivan 18:3,12-14,19-24,30

Židovski narod: Matej 27:20-23,25; Marko 15:11-15; Luka 23:18,21,23

Rimljani: Matej 27:11-31; Marko 15:15-20; 15:24; Luka 23:24; Ivan 18:33-19:3; 19:16

Isus ne bježi: Matej 26:39-46,53-54; Marko 14:35-42; Luka 22:39-46; Ivan 18:4-11

P: U Mk 15,17, kakav je bio značaj odijevanja Isusa u purpurno ruho?

O: Purpurna tkanina bila je skupa jer se bojila od školjki murex. U Rimskom Carstvu samo su car i njegova obitelj smjeli nositi purpurnu odjeću, iako je car, kao znak naklonosti, mogao pokloniti svoju staru odjeću drugima. Purpurna haljina ismijavala je činjenicu da je Isus tvrdio da je kralj.

P: U Mk 15,31 Isusa su ismijavali jer je tvrdio da spašava druge, a nije mogao spasiti ni samoga sebe. Kako ponekad morate odustati od vlastitog spašavanja da biste spasili druge?

O: Iako ne trebamo nepotrebno riskirati, ponekad moramo riskirati radi sigurnosti drugih i kako bismo drugima prenijeli poruku evanđelja. Sigurnost je dobra, ali ako cijenimo svoju sigurnost više od činjenja Božje volje, tada čak i sigurnost može postati idol.

P: U Mk 15:31-32, koliko je učinkovita taktika za Sotonu da ismijava nekoga tko posluša Boga?

O: Ovisno o osobi, može biti učinkovito. Ako osoba više cijeni ljudsku pohvalu nego Božju, to je može potpuno zaustaviti. Čak to mogu i racionalizirati misleći: ako zadržim popularnost, ljudi će me više slušati, a time i moje svjedočanstvo. Ali ako osoba više cijeni Boga od popularnosti, i poslušnost Bogu od postizanja rezultata za Boga, tada će slaviti Boga više nego da pokušava sama raditi za Boga vlastitom snagom.

P: U Mk 15,32 rečeno nam je da je Isus postavljen na "križ" da bude razapet: "Neka Krist, kralj izraelski, sada siđe s križa da vidimo i povjerujemo. I oni koji su bili razapeti s njim psovali su ga."

Riječ za "križ" ovdje na grčkom je stauros, koju je James Strong definirao kao:

(4716) od korijena 2476; stup ili kolac (uspravljen), tj. (posebno) stup ili križ (kao oruđe smrtne kazne); figurativno, izloženost smrti, tj. odricanje; posljedično, pomirenje Kristovo: --križ.^[1]

Međutim, u 1. Petrovoj 2,24 rečeno nam je da je Isus bio razapet na "drvetu":

On je sam na svom tijelu na drvetu podnio naše grijehe, da bismo mi, umrli grijesima, živjeli za pravednost; i vi ste ozdravljeni njegovim ranama.

Riječ za "drvo" na grčkom je xulon, a prema Strongu je definirana kao:

(3586) od druge forme korijena riječi 3582; drvo (kao gorivo ili materijal); posljedično štap, palica ili stablo ili drugi drveni predmet ili tvar: --štap, drveni okovi, stablo, drvo.^[2]

Ovdje je pogreška očita. Grčka riječ stauros definitivno znači "križ". Riječ nema dvostruko značenje. S druge strane, riječ xulon može se naizmjenično prevesti kao "drvo", "štap", "drvo" itd., ali u slučaju Prve poslanice Petrove 2,24 prevedena je kao "drvo". Sada se moramo zapitati zašto je riječ xulon uopće upotrijebljena kada postoji preciznija riječ za to, stauros, ako stih doista želi značiti "križ"?

Stoga je očito da se riječ xulon u Prvoj Petrovoj 2,24 doista koristi za "drvo", te stoga postoji proturječnost s Markovim evanđeljem 15,32.

Reference

[1] James Strong, The New Strong's Exhaustive Concordance of the Bible (Thomas Nelson, 1996)

[2] James Strong, Op. Cit. (Ovo je pitao musliman)

A: Isus je postavljen na drveni križ, koji je potekao od stabla. Rimljani, Kartaginci i Perzijanci koristili su drvene stupove s poprečnim gredama, a ne živa stabla. Korištenje dviju riječi kao sinonima za istu stvar (kao što su staurus i xulon) nije problem, baš kao ni korištenje dviju riječi za Boga u Kur'anu.

Petar kaže da je Isus bio obješen na drvetu (Djela 5,30; 10,39), a ipak Petar također kaže da je Isus bio pribijen na križ (Djela 2,23).

Pavao kaže da je Isus bio obješen na drvetu (Galaćanima 3,13; Djela 13,29), a ipak Pavao također spominje Kristov križ u Galaćanima 5,11; 6,12.14; 1. Korinćanima 1,17.18.

"Drvo" i "križ" koriste se kao sinonimi; isti autor koristi oba pojma. Isus je pribijen na drvo; ali nije rečeno na živo drvo.

Naravno, ortodoksno islamsko učenje također uči da je i "prikaz Isusa" bio raspet. Sada postoji ključno pitanje o ovom raspeću. Ili:
a) Doista je Isus bio onaj koji je razapet, ili
b) "Velika zamjena" Allah nije samo prevario Židove i Rimljane navodeći ih da misle da je Isus razapet, a zapravo nije, nego je prevario čak i Isusovu majku, Isusove učenike i sve rane kršćane, koji su propovijedali Krista razapetog. Imamo spise Ignjatija i Polikarpa, učenika apostola Ivana, i drugih koji su vjerovali da je Isus razapet i uskrsnuo od mrtvih. Čak ni kao musliman ne možete kršćane kriviti što vjeruju da je Isus bio raspet, ako mislite da je Allah prevario svoje vlastite sljedbenike. "Allah je najveći od prevaranata" (Sura 3:54). Ako je taj Allah prevario kršćane, a vi s tim nemate problema, može li taj Allah prevariti i muslimane?

P: U Mk 15,42 Ehrman kaže: "Marko nam objašnjava što misli ovom frazom: to je Dan priprave 'za subotu' (a ne Dan pripreme za Pashu)." ( kurziv u originalu) Jesus, Interrupted, str. 27

O: Postoje dva vjerojatna, ali različita odgovora.

Subota i Pasha su se te godine mogle poklopiti: čini se da Ehrman ne uzima u obzir da se Pash i Subota poklapaju u nekim godinama. Postoji određena nesigurnost oko točnih datuma u to vrijeme, ali mnogi smatraju da bi se Pash i subotnji dan poklopili 30. ili 33. godine.

Veliki sabati: Svaka je subota bila šabat, ali nije svaki šabat bio subota, što dokazuje Levitski zakonik 23,39. Na primjer, i prvi i osmi dan sedmog mjeseca trebali su biti "šabatni odmor". Svake su godine postojali "dani bez rada", ali većinom to nisu bili subote. Pasha je bio prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova, a i prvi i sedmi dan Blagdana bili su "dani bez rada" prema Izlasku 12,16.

Ivan 19,31 riješio bi koje je od ta dva odgovora ispravno, osim što se može upotrijebiti za potporu oba odgovora. U njemu stoji: "…jer je taj subota bio veliki dan". No budući da je bio veliki dan, nije bilo nužno da bude subota.

P: U Mk 15,44, zašto se Pilat čudio što je Isus već mrtav?

O: Ili je Pilat jednostavno izgubio pojam o vremenu, ili su mnogi raspeti muškarci trajali dulje. Isus je bio bičevan i premlaćen prije raspetja. Uzgred, rimsko bičevanje bilo je drugačije od 39 udaraca bičem u židovskom običaju. Rimsko bičevanje provodilo se kratkim bičevima s metalnim šilcima pričvršćenima na snažnu drvenu gredicu. Moglo je onesposobiti ili čak ubiti osobu. Isusa su bičevali Rimljani.

P: U Mk 16, koje su paralele s drugim dijelovima evanđelja i Djela apostolskih?

O: Evo paralela između Evanđelja po Marku 16. i drugih knjiga Biblije

Isus je uskrsnuo rano. Mk 16:2,9 Mt 28:1; Lk 24:1; Jn 20:1

Isus je uskrsnuo prvog dana u tjednu. Mk 16:2,9; Mt 28:1; Lk 24:1; Jn 20:1

Iz Marije Magdalene je istjerano sedam demona Mk 16:9; Lk 8:2

Marija Magdalena / žene su došle do groba. Mt 28:1-8; Mk 16:9-10; Jn 20:1; Lk 24:1-10

Drugi u početku nisu povjerovali. Mt 28:17; Mk 16:11; Lk 24:11

Pojavila se dvojici učenika. Mk 16,12; Lk 24,13-35

Ipak nisu povjerovali. Mk 16:13; Lk 24:36

Ukorio jedanaestoricu zbog nevjere. Mk 16,14; Lk 24,38-41

Zapovijed propovijedati svima. Mt 28,19-20; Mk 16,15; Lk 24,47-48

Tko vjeruje i bude kršten, spašen je; tko ne vjeruje, osuđen je. Mk 16,16; Dj 2,38-39

Znakovi. Mk 16,17.20; kroz Djela apostolska

Izgon demona. Mk 16,17 i u Djela apostolskih

Govoriti novim jezicima. Mk 16,17; ~ Dj 2,2-13

Neozlijeđeni od ugriza zmija. Mk 16:17; Lk 10:19; ~Dj 28:3-6

Piti otrov neozlijeđeni. Mk 16,18 – nema drugih

Isus se uzašao na nebo u Betaniji, na obronku Maslinske gore. Mk 16,19; Lk 24,51; Dj 1,9-11

Isus je sjedio zdesna Bogu Mk 16:19; Dj 7:56

Propovijedali su posvuda. Mk 16,20; Dj 1,8

Zaključno, pijenje otrova bez posljedica jedino je učenje na kraju Evanđelja po Marku koje se ne nalazi na drugom mjestu u Bibliji.

P: Zašto su žene u Mk 16,1 donijele mirođije da pomazu Isusovo tijelo?

O: Isus je žurno položen u grob prije početka subote u sumrak. Žene su donijele miomirise da konzerviraju tijelo balzamiranjem.

P: U Mk 16,8, budući da žene nikome ništa nisu rekle, jesu li rekle učenicima?

O: Iako nikome nisu rekle na povratku od groba, na kraju su sve rekle, a učenici su bili prvi kojima su to ispričale. Iako bi "nisu rekle nikome" moglo značiti da čak ni učenicima nisu rekle sve dok se nisu vratile, vjerojatnije je da to znači da su rekle samo učenicima, a ne nikome izvan njihove male skupine. Za dopunski odgovor pogledajte knjigu "When Critics Ask", str. 377.

P: U Mk 16,12, kako se Isus ukazao u drugom obliku?

O: To jednostavno znači da dvojica muškaraca nisu prepoznala Isusa dok su hodali s Njim. Isus je mogao imati drugačiju odjeću, a Isus je zasigurno izgledao drugačije nego kad je bio mrtav. Isus je fizički uskrsnuo od mrtvih, u proslavljenom fizičkom tijelu. Ovaj stih se ne može legitimno koristiti za tvrdnju da je Isus imao druga tijela, jer to što Ga nisu prepoznali ne dokazuje drugačije fizičko tijelo.

P: U Mk 16,16 Isus kaže: "Tko vjeruje i bude kršten, bit će spašen". U Rim 6,3 Pavao kaže: "Koliko nas je dakle kršteno u Krista Isusa, svi smo kršteni u smrt njegovu". U 1 Pt 3,21 Petar kaže: "Slična figura kojoj i sada spašava i krštenje (ne uklanjanje nečistoće tijela, nego odgovor dobre savjesti pred Bogom), uskrsnućem Isusa Krista". Znače li ovi stihovi da je krštenje jednako nužno kao i vjera za spasenje? I znači li to da ono nije "voljni obred" kako kažu evanđelisti, već obvezan postupak?

O: Poslušnost Isusu nije dobrovoljna, već obavezna, a Isus nam je zapovjedio da se krstimo. Stoga se svi vjernici trebaju krstiti vodom. Međutim, nije nas spasilo vodeno krštenje, niti nas spašava naša poslušnost (ma koliko ona bila nesavršena). Spasitelj je Isus. Dakle, sila je u Isusovoj krvi, a ne u vodi. Vjerovanje u spasenje spominje se u Novom zavjetu 150 puta bez krštenja. Ali svi bismo se trebali krstiti.

A što je s kradljivcem na križu? Rimljani mu sigurno ne bi dopustili da siđe kako bi se krstio, a zatim ga ponovno pribili na križ. Ipak mu je Isus rekao: "Danas ćeš biti sa mnom u raju." Također, Euzebije bilježi rimskog vojnika po imenu Bazilid koji je došao k Kristu, a zatim je zatvoren i pogubljen. Bi li on otišao u pakao zato što je vjerovao u Krista, ali Rimljani mu nisu dopustili da se krsti i tako su spriječili Boga da ga spasi? – naravno da ne. Dakle, Bog je dovoljno sposoban i dovoljno moćan da spasi ljude i bez krštenja vodom. Krštenje vodom nije neophodno da bi ih Bog spasio. Međutim, trebali bismo poslušati Boga i krstiti se.

P: U Mk 16,16, što je s ljudima koji vjeruju, ali nikada nisu kršteni?

O: Iako Marko 16,16 to ne navodi izričito, Ivan 3,36 i mnoštvo drugih stihova kažu da je tko god vjeruje spašen. Razbojnik s Isusove desne strane vjerovao je i otišao u Raj, a da nije bio kršten, a prije tog razbojnika na križu i Isusovi učenici (Ivan 3,26; 4,2) i Ivan Krstitelj (Marko 1,4; Luka 1,77; Luka 3,3b) krštavali su za oproštenje grijeha. Ovaj stih to ne kaže izričito, ali postoje četiri slučaja.

Vjeruju i kršteni su: Spaseni

Vjerovati i još nisu kršteni, spašeni. Ovaj stih to ne kaže izričito, ali Djela apostolska 10,45–47 pokazuju ljude koji su vjerovali i bili spašeni, što se dokazuje time što su iskreno govorili jezicima, prije nego što su kršteni vodom.

Ne vjeruju i kršteni su: nisu spašeni

Ne vjeruju i nisu kršteni: nisu spašeni, osim što Bog može dati posebnu milost dojenčadi koja umru, teško mentalno oštećenima itd.

Možda razlog zašto se ne spominje drugi slučaj jest taj što je Božja volja da svi vjernici budu poslušni Bogu i da se krste vodom.

Štoviše, kontekst ovog stiha očito se odnosi na ljude koji mogu vjerovati. Beba, teško mentalno oštećeni i možda drugi koji nikada nisu odbacili Krista, ali nikada nisu vjerovali, nisu predmet ovog stiha.

Evo primjera. Ako me kći u kuhinji zamoli za sitniš za dolar, a ja joj kažem: "Daj mi dolar i bocu vode pa ću ti dati sitniš." Ako mi kći da oboje, ja joj dam sitniš. Ako mi kći ne da dolar, onda nema kusura. Ali što ako mi kći da dolar, ali ne i bocu vode? Onda ovisi. Ako kaže: "Tražila sam, ali nisam mogla pronaći bocu vode", i dalje ću joj dati kusur. Ali ako kaže nešto nepoštovažno i odbije dati bocu vode koju može nabaviti, onda nema kusura.

Osoba iz Crkve Kristove navela je primjer: "ako jedeš i probavljaš hranu, živjet ćeš, ako ne jedeš, umrijet ćeš." Probava hrane je podrazumijevana. Međutim, primjena ovog primjera nevoljnog tjelesnog čina na zapovijed Boga kojoj bismo trebali dobrovoljno poslušati, na Marko 16:16, proturječi Riječi Božjoj, koja obećava spasenje svima koji istinski vjeruju na sljedećim mjestima: Ivan 3:16,18,36; Ivan 5:24; 6:47; 11:25-26; Djela 10:43-48; Rimljanima 9:33; Joil 2:32a + Djela 2:21 + Rimljanima 10:9-10; 10:13; 1. Ivanova 5:1,10-13

Sažetak: Ako vjeruješ, krsti se. Međutim, krštenje ne znači ništa ako ne vjeruješ.

P: U Mk 16,16 Isus kaže: "Tko vjeruje i bude kršten, bit će spašen; a tko ne vjeruje, bit će osuđen". Dakle, čovjek nema izbora. Čovjek mora vjerovati, inače će biti osuđen i kažnjen. Gdje je tu ljudska sloboda vjeroispovijesti ili sloboda vjere? Kako Isus prisiljava ljude da vjeruju, inače će biti osuđeni?

O: Nitko nije prisiljen vjerovati. Ali Bog nije dao slobodu bez posljedica, nego slobodu s posljedicama. Ako osoba ne želi vjerovati, nakon smrti će je Bog staviti u drugi svemir, gdje ima slobodu postojati zauvijek odvojeno od Boga. To mjesto se zove Jezero ognjenog.

Ali slažem se da to ne bi izgledalo kao veliki slobodan izbor kad bi svima bilo neosporno sigurno da će ili poslušati Boga ili otići na Jezero vatre. Tu na scenu stupa vjera. Bog nam je dao dokaze da je Njegova Riječ istinita, ali nam nije dao apsolutnu sigurnost. Ako netko ne želi vjerovati Bogu, ima dovoljno prostora da pronađe razloge za sumnju u Boga i nevjeru. Zanimljivo je da mi možemo isprva odbiti vjerovati u Boga, a zatim se pokajati, vjerovati u Njega i biti spašeni. Anđeli i demoni, s druge strane, nemaju slobodnu volju na potpuno isti način kao mi. Oni je ne mogu odbiti. A kada demon padne, pokajanje mu nije dopušteno. Krist je došao otkupiti samo ljude, a ne anđele ili demone, kako stoji u Poslanici Hebrejima 2,16.

P: U Evanđelju po Marku 16,17-18 stoji: "A evo znakova koji će pratiti one koji vjeruju: u moje ime će izgoniti đavle; govorit će novim jezicima; uzet će zmije u ruke; i ako piju smrtonosno što, neće im naškoditi; na bolesne će stavljati ruke i oni će ozdravjeti". A: Pavao je naveo popis s istim ovim sposobnostima kao darove Duha Svetoga (1 Korinćanima 12:10; 12:8). Znači li to da su to znakovi istinske vjere? Trebaju li svi vjernici imati te darove tijekom dana? Zašto više ne vidimo te znakove kod kršćana?

O: Sveti Duh je dao svakom kršćaninu duhovni dar, a različiti kršćani imaju različite darove, iako mnogi od njih ne izgledaju spektakularno. Kao što različiti dijelovi našeg tijela imaju različite funkcije, tako i mi imamo različite funkcije unutar Crkve (1. Korinćanima 12:14-27). Ne bi svi trebali govoriti jezicima (1. Korinćanima 12:30), kao što nisu svi apostoli i proroci (1. Korinćanima 12:29).

P: U Mk 16,18, opravdava li ovo spominjanje podizanja zmija ljude u Apalačima koji misle da neki trebaju rukovati zmijama tijekom bogoslužja?

O: Ne. Čak i bez ovog stiha, Biblija pokazuje da Bog kršćanima daje potrebnu zaštitu te da će činiti čuda, i to ne ograničeno samo na imunitet na ugriz zmije, kada je to potrebno. Međutim, čak i s ovim stihom, Biblija kaže da ne smijemo kušati Boga stavljajući se u situaciju samo da bismo se pokazali.

Izlazak 17,2-7; Brojevi 14,22; Ponovljeni zakon 6,16; Psalam 78,17-18.40-41.56-57; 95,8-9. Ahaz je iznimka koja potvrđuje pravilo. Iako je Ahaz bio upoznat s konceptom iskušavanja Boga i nije ga namjeravao iskušati u Izaiji 7,12, nije iskušavanje Boga odgovoriti kada vam prorok Njegov postavi pitanje.

P: Je li Mk 16,9-20 napisao Marko?

O: Pravi kršćani se ne slažu oko toga je li Marko 16,9-20 izvorno bio prisutan.

Vanjski dokazi koji kažu da

Za informaciju, apokrifno Evanđelje Nikodima I. i II. spominje govorenje u novim jezicima, zmije i otrove, ali je to vjerojatno kasnije napisano. Imajte na umu da jedan izvor navodi kako se Prva apologija Justina Mučenika, poglavlje 45 (str. 178), odnosi na Markovo evanđelje 16, no to je netočno; Prva apologija Justina Mučenika ne odnosi se na Markovo evanđelje 16.

Unutarnji dokazi koji kažu da: Nema.

Vanjski dokazi koji kažu ne

oko 360. g. Euzebijeve pitanja Marianusu I

325. – 350. g. Vatikanski: tamo je prazan prostor. Vatikanski ima prazne prostore samo između nekoliko knjiga, kao što su Malija i Matej.

340-350. g. Sinaiticus također ima prazni prostor tamo, ali ima prazni prostor između gotovo svih knjiga.

Primijetite da se u Sinaitiku i Vatikanskom kodeksu Evanđelje po Marku završava riječju "jer" (gar na grčkom). Nijedna druga knjiga u grčkoj književnosti nikada nije pronađena koja se završava riječju "jer". S druge strane, postoji mnogo primjera grčkih rečenica i odlomaka koji se završavaju tom riječju.

193-217/220. g. Krizom iz Aleksandrije

225-254. g. Origen

406./407. g. Jeronim, Poslanica 120 (Hedibiji)

Najmanje 6 drugih drevnih rukopisa

Sinaitski sirijski

900.–1000. g. n.e. Armenski rukopis navodi da je dodao Aristion, kojega spominje Papija

Neki gruzijski (iz petog stoljeća)

Unutarnji dokazi koji kažu ne

Iznenadna promjena zamjenica od stiha 8 do stiha 9. Subjekt stiha 8 su žene, dok je zamjenica u stihu 9, anastas, muškog roda. Međutim, i na drugim mjestima postoje nagle promjene zamjenica, kao što je On = Josip iz Arimateje u Mk 15,46; on = Isus u Mk 15,47 i oni = Marija, Marija i Saloma u Marku 16,1.

Rječnik: 1/3 značajnih grčkih riječi nije korištena ili se koristi drugačije u ostatku Evanđelja po Marku. Ukupno postoji 166 riječi, od kojih je 101 različita. Ako zanemarimo vlastita imena, "the", itd., ostaje 75 važnih različitih riječi. 15 njih (uključujući apistia (bez vjere) i sklerokardia (tvrdoglavo odbijanje vjerovati)) koristi se i drugdje u Evanđelju po Marku. 11 drugih koristi se u drugačijem značenju.

Suhe činjenice: čini se da nedostaju živopisni detalji kao u ostatku Evanđelja po Marku.

Sličnosti u evanđeljima: Matej i Luka paralelni su s Markom do kraja 8. stiha.

Vanjski dokazi koji ukazuju na neizvjesnost: Više od 8 starih rukopisa ne sadrži cijelo 16. poglavlje Markova evanđelja. Među njima je i p45 (izgubljeni su tekstovi od 12. poglavlja Markova evanđelja nadalje)

2386 - nedostaje cijela stranica

1420 - nedostaje cijela stranica

16 - oštećen i nedostaje od Marka 16:6 nadalje

304 - uključuje tekst i komentar

Kraći završetak Evanđelja po Marku

Bohajrska koptska [Boh] 3./4. stoljeće

Etiopski [Eth] od oko 500. g.

Katalog rukopisa Evanđelja po Marku

P45 Papirus 45 (225) ~ oštećen

B Vaticanus (325-350) ~ izostanak

Sinaiticus (340-350) ~ izostanak

A Alexandrinus (oko 450.) ~ uključenje

C Ephraemi (450) ~ uključenje

D Bezae (500?) ~ uključenje

L Regius (750) ~ dvostruka uključenost

M Campianus (850) ~ uključenje

N Purpureus Petropolitanus (550) ~ oštećen

U Nanianus (900) ~ uključenje

W Washington (400) ~ inkluzija s Freerovim logionom

Sangellensis (900) ~ uključenje

Koridethi (800?) ~ uključenje

Petropavlovski (850) ~ oštećen/uključen (fali 16:18-20)

Rossanensis (550) ~ oštećen/uključenje (fali 16:14-20)

Beratinus (550) ~ oštećen

Laurensis (850) ~ dvostruka inkluzija (primjerak s impliciranim kratkim završetkom)

Minuskule f1 (1, 118, 131, 209, 1582) ~ uključenje s napomenom ili siglom

Minuskuli f13 (13, 346, 543, 826, 828, 69, 124, 788, 983, 1689) ~ inkluzija

28 (1100-ih?) ~ uključenje

33 (1000) ~ uključenje

157 (1100) ~ uključenje

565 (800-ih) ~ uključivanje

579 (1200-ih) dvostruka inkluzija

700 (1100-ih?) ~ inkluzija

892 (950?) ~ uključenje

1071 (1100-ih) ~ uključenje

1342 (1000-ih) ~ uključivanje

1424 (800-ih) ~ uključenje

Preuzeto iz Marko 16:9-20, Studija vanjskih dokaza, autor Jim Snapp II (2003)

Učenje jedinstveno za Marka 16:9-20

Svaka doktrina ili pojam u dužem završetku Evanđelja po Marku nalazi se drugdje u Bibliji, osim četiri stvari:

1. Isus je ranije istjerao sedam demona iz Marije Magdalene.

2. Znakovi koji će pratiti vjernike:

[kad ih natjeraju], mogu sigurno uzeti zmije u ruke. (Luka 10,19 kaže da su mogli gaziti zmije i škorpione, što je slično Marku 16). Također, u Djela apostolskih 28,3-6 naveden je primjer Pavla kojega je ugrizla zmija, a da mu nije nanesena nikakva šteta.

3. [kad je to nužno], mogu bezopasno piti smrtonosni otrov.

4. Ovo je najstroža zabilježena opomena koju je Isus dao učenicima.

Sadržaj nedostaje: Marko 14:28, 16:7 ne spominje Isusovo pojavljivanje u Galileji.

Zaključak: Ako su Marko 16,9-20 pogrešno dodani u neke rukopise, to je učinjeno prvi put prije 150. g. Ako su pogrešno izostavljeni, onda su izostavljeni prije 217. g.

P: Trebaju li se Mk 16,9-20 smatrati Svetim pismom kao i ostatak Evanđelja po Marku?

O: Naravno da bi trebalo, ako ju je napisao Marko. Međutim, neki kršćani kažu da je, zbog ranog uključivanja i širokog prihvaćanja, i dalje Sveto pismo, čak i ako ju je napisao tajnik ili netko drugi umjesto Marka. Čini se da je Bruce Metzger zastupao to stajalište.

P: U Mk, koji su dokazi da je Marko napisao ovu knjigu?

O: Rana je Crkva to univerzalno prepoznala kao Markovo djelo. Papije, učenik Ivana apostola, rekao je da je autor Marko, koji je išao za Petarom. Skeptični Asimovljev vodič kroz Bibliju (str. 905) također spominje ono što je Papije rekao.

P: U Mk, budući da Marko nije bio apostol, zašto bi Evanđelje po Marku trebalo biti u Bibliji?

O: Marko je općenito bio priznat kao Petrov tumač. Evo dokaza.

Papija (95.–110. g.): "Među njima on [Papija] kaže da će nakon uskrsnuća od mrtvih uslijediti tisućljetno razdoblje, kada će se osobna Kristova vladavina uspostaviti na ovoj zemlji. Nadalje, u svom pismu prenosi i druga pripovijedanja koja je dao prethodno spomenuti Aristion o Gospodinovim riječima te predaje prezbitera Ivana. Za informacije o tim točkama možemo čitatelje samo uputiti na same knjige; ali sada ćemo, uz već navedene isječke, dodati, kao nešto od primarne važnosti, predaju o Marku koji je napisao Evanđelje, koju je [Papias] iznio sljedećim riječima: A starješina je ovo rekao. Marko, koji je bio Petrov tumač, točno je zapisao sve što je zapamtio. Međutim, nije ih iznio točnim redoslijedom, ni riječi ni djela Kristova. Euzebijeve Crkvene povijesti 3:39 (knj. 1, str. 154)

Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.): "…Marko, kojemu se pripisuje evanđelje, budući da je bio Petrov suputnik…" Fragment Klementa Aleksandrijskog u Crkvenoj povijesti Eusebija, knjiga 2., poglavlje 15.

Tertulijan (198. – 220. g. n.e.): "Isto takvo ovlaštenje apostolskih crkava pružit će dokaz i za ostala evanđelja, koja posjedujemo jednako tako posredstvom njih i prema njihovoj praksi – mislim na evanđelja po Ivanu i Mateju – dok se ono što je Marko objavio može potvrditi kao Petrov, čiji je Marko bio tumač. Jer čak i oblik Evanđelja po Luki ljudi obično pripisuju Pavlu. I sasvim se može činiti da djela koja učenici objavljuju pripadaju njihovim učiteljima." Tertullijan, Protiv Marciona, knjiga IV, poglavlje 5, str. 350.

P: Kada je Evanđelje po Marku napisano?

O: Antimarcionitski prolog evanđelja po Marku također kaže: "Nakon smrti samog Petra, on [Marko] je zapisao ovo isto Evanđelje…." (preuzeto iz The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 99). Irenaeus u djelu Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 1.1, str. 414 (182. – 188. g.), kaže da je Marko pisao nakon "odlaska" Petra i Pavla, što bi bilo neposredno nakon oko 64. – 65. g. Međutim, u djelu The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 608, navodi se da je Irenaeus također napisao kako je Matejevo evanđelje napisano dok su Petar i Pavao još bili živi, a mi smo gotovo sigurni da je to netočno.

Međutim, prema 6. knjizi Crkvenih povijesti Eusebija, poglavlje 14, stihovi 5–7, Klement Aleksandrijski je rekao da je napisana dok je Petar bio u Rimu od oko 45. do 64. godine. Origen je također smatrao da je Petar još bio živ kada je Marko pisao.

Harnack je smatrao da je napisano prije 62. godine.

U komentaru The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 98, stoji da je datiranje Marka problematično te da su dvije najbolje opcije ili 67.–69. g. ili 64.–68. g.

U komentaru New International Bible Commentary, str. 1157, Stephen S. Short kaže da je napisano oko 65. g. Na str. 1183 Laurence E. Porter kaže da je jasno da je Markovo napisano prije Lukina evanđelja te da je Luka možda pisao u prvoj polovici 60-ih godina.

Komentar Biblije Expositor, svezak 8, str. 608, navodi da je najbolja procjena 65. – 70. godina n.e., između Velikog požara u Rimu i uništenja Hrama. Jose O'Callaghan pronašao je papirus u špilji 7 u Kumranu za koji se smatra da bi mogao biti fragmenti evanđelja po Marku, datirani oko 50. godine. Međutim, u komentaru The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 608, stoji da su to "u velikoj mjeri odbili stručnjaci za Novi zavjet (vidi EBC 1:420-421, bilj. 1). Dokazi koje O'Callaghan iznosi su previše fragmentarni da bi bili pouzdani."

U Novoj genevskoj studijskoj Bibliji na str. 1558. stoji da je evanđelje po Marku moralo biti napisano prije 70. godine. Međutim, dodaje se da ako su Luka i Djela apostolska dovršeni oko 62. godine, onda je evanđelje po Marku nastalo još prije te godine.

Studijska Biblija NIV na str. 1490. kaže da je to moglo biti 50-ih ili 60-ih godina, ili neposredno prije uništenja Jeruzalema 70. godine.

Novi međunarodni rječnik Biblije, str. 622, navodi da je nastala u razdoblju od 65. do 70. godine, iako se neki konzervativci drže datuma iz 50-ih godina.

Wycliffe Bible Dictionary, str. 1078, navodi da, iako većina tumača datira Markovo evanđelje u razdoblje od 65. do 70. godine, najvjerojatniji datum je 67. – 70. godina.

Komentar Biblije za vjernike, str. 1318, navodi da, iako neki daju datum još u 50-ima, datum 57.–60. g. čini se prilično vjerojatnim.

Rječnik o Isusu i evanđeljima, str. 528, kaže da je napisano krajem 60-ih, recimo 68.–70. godine.

Skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 903, navodi da je Marko možda napisan ubrzo nakon 64. g. n.e. Moguće je da nije napisan prije 66. g. n.e., ali ne može biti dugo nakon 70. g. n.e., a svoj argument temelji na tome što Matej i Luka koriste materijal iz Marka.

P: U Mk, kako znamo da je današnji tekst Pisma pouzdano očuvanje onoga što je izvorno napisano?

O: Postoje barem tri dobra razloga.

1. Bog je obećao sačuvati Svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrova 1,24-25; i Mateju 24,35.

2. Dokazi rane Crkve. Mnogi su pisci spominjali Marka.

1. Klementovo pismo, pog. 15, str. 9, citira Mk 7,6, iako je to također citat Mt 15,8 i Iz 29,13.

Poslanica Barnabina (oko 70.–130. g.) gl. 5 str. 139 Marko 2,17b, što je također Mt 9,13b; i Lk 5,32. (½ citat)

Papija (95–110. g.) spominje po imenu knjige Marka, Mateja, Prvo Ivanovo pismo i Pismo Petra. Fragment 6 iz Eusebijeve Crkvene povijesti, knjiga 3, poglavlje 39. Eusebije piše i dovodi u pitanje 2. Petrova pisma, pa bi Pismo Petra označavalo 1. Petrova pisma.

Polikarp (oko 150. g.) citira pola stiha: Marko 14,38b. Polikarpovo Pismo Filipljanima, pog. 7, str. 34–35

Jusitin Mučenik (oko 138. – 165. g.) citira dva stiha iz Evanđelja po Marku: 2,17 i 12,25. U oba slučaja navodi ih kao riječi Spasitelja.

Heretik Tatijan (oko 172. g.) napisao je harmoniju četiriju evanđelja nazvanu Diatessaron. U njoj se poziva na 437,5 stihova iz Evanđelja po Marku. To je 64,6 % cjelokupnog evanđelja.

Meliton Sardski (170. – 180. g.) spominje Luku i Marka kao "evanđelje". Navodi 1. Korinćanima kao apostolsko djelo. Citat iz Poslanice Hebrejima. Govor o Gospodinovoj muci, pog. 9, str. 760. – 761.

Gnostički heretik Ptolemej (prije 188. g.) poziva se na Mk 15,34 prema Irenaeu

Irenaeus iz Liona (182. – 188. g.) citira cijeli ili dio 18 stihova u Evanđelju po Marku. U djelu Irenaeusa Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 10.5, str. 425, spominje se Marko, tumač i sljedbenik Petra, u njegovom evanđeoskom pripovijedanju, te se citira Mk 1,2a. U prvih dvanaest poglavlja Evanđelja po Marku, Irenej citira ili parafrazira sljedeće stihove: 1,1–2,24; 3,27; 4,28; 5,31; 9,23; 10,38; 13,32; 14,21b; 16,19.

Irenaeus aludira na Marka 6,41.44; 9,2; 10,17; 13,33.

Irenaeus iz Liona (182.–188. g.) "k kraju svoga Evanđelja Marko kaže" i zatim u cijelosti citira Mk 16,19. Irenaeus, Protiv hereza, knjiga III, poglavlje 10,5, str. 426

Irenaeus spominje Isusa koji daruje moć da se gazi zmije i škorpioni, što je referenca na Luka 10,19, ali bi se moglo odnositi i na Marko 16,17-18.

Muratorijev kanon (oko 170. g.) spominje Marka zajedno s tri druga evanđelja.

Klement Aleksandrijski (193.–217./220. g.) parafrazira Marko 10,17–31 govoreći: "Ove su stvari napisane u Evanđelju po Marku", Tko je taj bogataš koji će se spasiti? 5. pog., str. 592.

Tertulijan (198. – 220. g.) naglašava autorstvo Mateja, Marka, Luke, Ivana, Otkrivenja i mnogih Pavlovih pisama u djelu Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 4, poglavlje 5, str. 350.

Ipoliti (225-235/6. g.) piše: "da ni Pavao apostol ni Marko, onaj s uvelim prstom, nisu objavili takva (načela). Jer nijedna od tih (nauka) nije napisana u Evanđelju po Marku." Oporuka svih heretika, knjiga 7, poglavlje 18, str. 112. Hipoliti također citira polovicu Marka 10,38 u Oporuci svih heretika, knjiga 5, poglavlje 3, str. 53

Hipolet se poziva na Matej 19,17; Marko 10,18 i Luka 18,19, govoreći da je to "od Spasitelja", u Protiv svih heretika, knjiga 5, poglavlje 2, str. 50.

Komodijan (oko 240. g.) aludira na Marko 12,42 i Luka 21,2. Upute Komodijana, gl. 72, str. 217.

Origen (225. – 253./254. g.) opširno citira iz Evanđelja po Marku. Njegovi citati uključuju Marka 1,1–2. Također je napisao cjeloviti komentar na Evanđelje po Marku.

Origen spominje Mateja, Marka, Luku i Ivana. Origen Protiv Celza, knjiga 5, poglavlje 56, str. 568. Također citira Matej 18,1 u Origenovom komentaru na Matej, knjiga 13, poglavlje 14, str. 482.

Traktat o ponovnom krštenju (oko 250. – 258. g.) gl. 17, str. 677: "Također prema Marku, rekao je, s istom svrhom, sinovima Zebedejevim". Također se poziva na Mk 16,8.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) "Također prema Marku: 'Sve će se ljudima oprostiti, grijesi i hule; ali tko bude hulio na Duha Svetoga, neće mu se oprostiti, nego će biti kriv vječnog grijeha.'" (Marko 3,28-29) Tractati svetog Ciprijana, Traktat 3, gl. 28, str. 542

Firmilijan iz Cezareje Ciprijanu (256. g.) navodi Markovo evanđelje 13,6 kao riječ "Gospodina samoga". (Pismo 74, gl. 9, str. 392)

Dionizije Aleksandrijski (246. – 265. g.) "Bilo je 'na kraju subote', kako kaže Matej; bilo je 'rano, dok je još bilo mračno', kako piše Ivan; bilo je 'vrlo rano ujutro', kako navodi Luka; i bilo je 'vrlo rano ujutro, na izlasku sunca', kako nam kaže Marko. Tako nam nitko nije jasno pokazao točno vrijeme kada je uskrsnuo." Pismo 5 biskupu Bazilidu, str. 94

Teonas Aleksandrijski (oko 300. g.) aludira na Mk 11,25: "i kao što vi želite da vam On oprosti prijestupe, tako i vi oprostite njima njihove;" Pismo Lucijanu, glavnom komorniku, pog. 9 (sv. 6), str. 160

Adamantius (oko 300. g.) "Hoćete li se složiti ako pokažem iz Evanđelja da ona nisu izmišljotina?" … "Njih su napisali Kristovi učenici: Ivan i Matej; Marko i Luka." Dijalog o pravoj vjeri, Prvi dio "b 5", str. 41

Victorinus iz Pettau (mučenički poginulog 304. g.) spominje Mateja, Marka i Luku u Komentaru na Otkrivenje blaženog Ivana, iz četvrtog poglavlja, 7-10, str. 348.

Metodije (270. – 311./312.) (polucitat) citira Mk 11,9b, što je također Ps 118,26a; Mt 21,9b; Lk 19,38a; i Iv 12,13b. "Umjesto svojih haljina, prosijmo svoja srca pred Njim. U psalmi i himni podignimo Mu svoje povike zahvalnosti; i neprestano uzvikujmo: 'Blagoslovljen je Onaj koji dolazi u ime Gospodnje;'" Govor o psalmih, gl. 1, str. 394

Athanasius Aleksandrijski (oko 318. g.) citira dio Marka 12,29 kao "Gospodin naš i Spasitelj Isus Krist kaže" u djelu Protiv pogana, gl. 6, str. 7. Također citira Marka 5,7, što je isto kao Luka 4,34, u djelu O utjelovljenju Riječi, gl. 32.5, str. 53. Atanazije Aleksandrijski citira Marko 13,35, koji je isti kao Matej 24,42, u djelu O utjelovljenju Riječi, pog. 56.5, str. 66. Iako se Atanazije prije 325. g. ne poziva na nijedan drugi stih iz Evanđelja po Marku, nakon 325. g. poziva se na mnoge druge stihove iz njega.

Laktancije (oko 303. – oko 325.) aludira na Matej 14; Marko 6, Luka 9 i Ivan 6 kada opisuje događaj s pet hljebova i dvije ribe. Božanski instituti, knjiga 4., poglavlje 15., str. 115

Laktancije (oko 303. – oko 325.) aludira na Matej 8, Marko 4 i Luka 8 kada govori o "svetim spisima" koji uče da je Isus "prisilio vjetrove da mu se pokoravaju, mora da mu služe, bolesti da odstupaju, mrtve da mu budu pokorni". Božanski instituti, knjiga 4., poglavlje 15., str. 116

Pogledajte sljedeće pitanje da vidite koji su stihovi i dijelovi stihova citirani, a koji nisu.

Nakon Niceje

Euzebijeva Crkvena povijest (318. g.) knjiga 3., poglavlje 24., str. 152 raspravlja o četirima evanđeljima: Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Očevi nikajski i postnikajski, Druga serija, svezak 1., str. 152

Juvencus (329. g.) napisao je epsku pjesmu kombinirajući četiri evanđelja.

Hegemonius (oko 350. g.) pišući o Arhelaju (262.–278. g.) citira Marka 2,9 kao riječi Isusa u jednom od njegovih govora u raspravi s Manesom, pog. 42, str. 217.

Atanazije Aleksandrijski (367. g.) navodi knjige Novog zavjeta u Prazničnom pismu 39, str. 552

Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.) autoritativno se poziva na Ivana, Luku, Mateja i Marka. O Trojstvu, knjiga 10., poglavlje 43., str. 193

Synopsis Scripturae Sacrae (350. – 370. g. ili 5. stoljeće) spominje Marka kao dio Novog zavjeta. Citira cijeli 1,1–2. stih Evanđelja po Marku.

Bazilije iz Kappadokije (357-378/379. g.) u Pismu 8, poglavlje 7, str. 119 navodi da je autor riječi iz Marka 13,32 Isus.

Ambrosiaster (nakon 384. g.)

Kirilo Jeruzalemski (oko 349.–386. g.) poziva se na Marka 1,1–4 kao na evanđelje, Predavanje 3.6, str. 15

Cheltenhamski kanon (= Mommsenov katalog) (oko 360.–370./390. g.) poziva se na svako od četiri evanđelja.

Ambrosije Milanski (370.–390. g.)

Amfiloخije (-397. g.) citira Marka u Iambi ad Seleucum

Didimus slijepi (398. g.)

Asterije iz Cezareje (oko 400. g.)

Sirijski katalog sv. Katarine (oko 400. g.)

Severijan (aktiviran oko 400.–408. g.)

Efrem Sirski (360.–403. g.) poziva se na Evanđelje po Marku. Panarion, odjeljak 3., poglavlje 44., str. 345

Jerona (347.–420. g.) spominje po imenu sva četiri evanđelja u pismu 53.9, str. 101.

Ivan Zlatousti (mučenički umro 406. g.) spominje Marka u Homiliji 4, str. 20 (sv. 10)

Kromat (umro 407. g.)

Orosius/Hosius iz Brage (414.–418. g.) aludira na Matej 26,47–50; Marko 14,43–46; Luka 22,47–48; Ivan 18,3–9. Obrana protiv Pelagijevaca, pog. 8, str. 124

Ivan Kasijan (polupelagijanac) (419.–430. g.) navodi Evanđelje po Marku 9,23 iz djela Konferencija opata Pafnutija, poglavlje 16, str. 327

Augustin iz Hipona (354.–430. g.)

Marko iz Eremite (nakon 430. g.) poziva se na Marka

Polihroniје iz Apameje (aktivno 428.–431.) poziva se na Marka 13,2

Teodorit iz Cira (biskup i povjesničar) (423.–458. g.)

Hesihije Jeruzalemski (–450. g.) spominje sva četiri evanđelja

Speculum (peti stoljeće)

Proklo (412.–485. g.) poziva se na Mk 14,5

Dokazi o hereticima i lažnim knjigama

Apostolske konstitucije (375.–380. g.)

Arijanski heretik Eunomije iz Kizika (oko 360. – oko 394. g.) aludira na Mk 10,18 (Samo je Bog dobar) Apologetsko pismo, gl. 21, str. 61

Nestorijev Bazarskog Herakleida (451/452. g.)

3. Najraniji rukopisi Marka koje imamo pokazuju da postoje male rukopisne varijacije i jedna velika varijacija, ali nula teološki značajnih pogrešaka. Završetak Marka je najznačajnija rukopisna varijacija u cijelom Novom zavjetu.

p45 Chester Beatty I (sva četiri evanđelja i Djela) (100. – 150. g.) (ranije se smatralo da je iz kasnog 2. ili ranog 3. stoljeća) (Mk 4,36 – 5,2; 5,16 – 26; 5:38-6:3; 2 riječi iz 6:15; 6:16-25, 36-50; 7:3-15; 7:25-8:1; 8:10-26; 8:34-9:8; 4 riječi iz 9:9; 9:18-31; 11:27-12:1; 12:5-8,13-19,24-28 [147 stihova]) The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts sadrži fotografiju koja prikazuje dio p45 na str. 146. Na str. 150-151 navodi se da je prijepis bio labava parafrazna obrada, u kojoj je autor nastojao istaknuti smisao svake fraze. U knjizi "Opći uvod u Bibliju" na str. 389 navodi se da se smatra kako je originalni svitak imao oko 220 listova, od kojih imamo 30. Šest od tih listova potječe iz Evanđelja po Marku.

3. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta

3. stoljeće - 1975. - Aland i dr. Treće izdanje

3. stoljeće - 1998. - Aland i dr. Četvrto izmijenjeno izdanje

kasni 2. ili rani 3. stoljeće - 1999. - The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.

p84 Mk 2:2-5,8-9; 6:30-31,33-34; 36-37, 39-41 također Iv 5:5; 17:3,7-8 (6. stoljeće)

p88 Mk 2:1-26 (4. stoljeće)

Vaticanus [B] (325. – 350. g.), Sinaiticus [Si] (340. – 350. g.) i Alexandrinus [A] (oko 450. g.) sadrže cijeli evanđelje po Marku.

Washingtonski kodeks (4. / 5. stoljeće) sačuvao je cijeli evanđelje po Marku osim odlomka Mark 15:13-38.

U špilji 7 u Kumranu Jose O'Callaghan pronašao je papirus, datiran u 50. godinu, za koji se smatra da bi mogli biti fragmenti Evanđelja po Marku. Međutim, u knjizi The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 608, stoji da su to "u velikoj mjeri odbili stručnjaci za Novi zavjet (vidi EBC 1:420-421, bilješka 1). Dokazi koje O'Callaghan iznosi su previše fragmentirani da bi bili pouzdani."

Carsten Thiede tvrdi da je Marko 6,52-53 sačuvan u špilji 7 u Kumranu kao svitak 7Q5. To je, međutim, kontroverzno, jer većina konzervativnih biblijskih znanstvenika to ne prihvaća. Iako čak i njegovi kritičari tvrde da bi 7Q5 zapravo mogao biti Marko 6,52-53, fragment je toliko teško čitljiv da većina znanstvenika kaže da se ne može donijeti zaključak ni za ni protiv.

Bohajski koptski [Boh] 3. / 4. stoljeće

Sahidski koptski [Sah] 3. / 4. stoljeće

Jermenski [Arm] od 5. stoljeća

Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća

Etiopski [Eth] od oko 500. g.

Harclean sirijski [Syr H]

Pogledajte www.BibleQuery.org/Mark Manuscripts.html za više o ranim rukopisima evanđelja po Marku.

P: U Mk, koji su stihovi, i dijelovi stihova, citirani od strane prednikijskih pisaca (prije 325. g.?)?

A: Prije 325. godine poslije Krista crkveni pisci citirali su oko 77,3 % stihova u Evanđelju po Marku. To je 524,38 stihova. Drugim riječima, od 678 stihova u Evanđelju po Marku citirani su svi osim 153,62 stihova. Stihovi i dijelovi stihova koji nisu citirani su: Marko: 1:4a (8/15 riječi); 1:20f (12/19 riječi); 1:22f (12/18 riječi); 1:27f (21/24 riječi). 1:29a (6/17 riječi); 1:30-32; 1:34; 1:39a (11/15 riječi); 1:40; 2:2f (5/16 riječi); 2:13; 2:15; 2:16m (5, a ne 7, 12 riječi), 2:17a (8/23 riječi); 2:18a (9/31 riječi); 2:23f (10/20 riječi); 3:1a (9/14 riječi); 3:6m (ne 5 5 ne 5 riječi); 3:13; 3:17-18; 3:19f (4/7 riječi); 3:22-23; 3:26a (9/15 riječi); 3:27a (6/26 riječi); 3:32-35 riječi); 4:1m (7 ne 6 9 ne 11 riječi); 4:2; 4:3a (2/5 riječi); 4:4a (2/3 citat); 4:5a (2/3 citat); 4:12m (1 ne 5 11 riječi); 5:15a (8/26 riječi); 5:16a (11/18 riječi); 4:21; 4:24a (3/15 riječi); 4:30a (2/14 riječi); 4:34; 5:5f (13/19 riječi); 5:8; 5:10f (1/11 riječi); 5:12; 5:13m (ne 3 10 ne 17 riječi); 5:17m (2 ne 4 3 riječi); 5:18-19; 5:21f (5/21 riječi); 5:22; 5:24a (4/12 riječi); 5:31a (13/16 riječi); 5:32; 5:33f (3/20 riječi); 5:34a (5/20 riječi); 5:35-36; 5:40m (ne 13 7 ne 6 riječi); 5:41m (ne 8 7 ne 3 riječi); 6:1a (3/15 riječi); 6:3m (ne 5 6 ne 16 4 riječi); 6:4a (5/25 riječi); 6:7; 6:8a (3/21 riječi); 6:10; 6:11a (3/23 riječi); 6:14a (5/28 riječi; 6:15a (9/15 riječi); 6:17f (2/24 riječi); 6:32; 6:34m (6 ne 11 5 riječi); 6:37-38; 6:41m (8 ne 12 10 riječi) 6:43f (4/10 riječi); 6:44; 6:46-50; 6:51a (11/18 riječi); 6:53; 7:6a (14/29 riječi); 7:10a (2/19 riječi); 7:17f (10/15 riječi); 7:25f (6/19 riječi); 7:26m (8 ne 4 9 riječi); 7:27a (17/21 riječi); 7:28a (5/18 riječi); 7:29a (8/15 riječi); 7:34m (ne 9 3 ne 1 riječi); 8:1; 8:5a (3/10 riječi); 8:7-10; 8:11a (8/17 riječi); 8:31a (5/30 riječi); 8:32m (ne 4 5 ne 4 riječi); 9:2a (7/28 riječi); 9:5m (7 ne 6 15 riječi); 9:7a (8/20 riječi); 9:9; 9:14a (5/15 riječi); 9:15a (3/12 riječi); 9:16-17; 9:18f (11/26 riječi); 9:19; 9:22a (17/22 riječi); 9:27f (2/11 riječi); 9:29a (3/14 riječi); 9:31f (17/26 riječi); 9:32; 9:34f (9/12 riječi); 9:35a (8/19 riječi); 9:38; 9:40-43; 9:45-46; 10:3a (2/8 riječi); 10:5f (9/14 riječi); 10:14a (4/22 riječi); 10:29f (6/29 riječi); 10:33a (10/25 riječi); 10:45m (5 ne 5 1 ne 7 riječi); 10:46a (4/26 riječi); 10:52; 11:7f (4/18 riječi); 11:8a (9/16 riječi); 11:17-18; 11:23f (15/31 riječi); 12:1a (6/24 riječi); 12:12f (4/20 riječi); 12:13f (4/14 riječi); 12:14a (5/39 riječi); 12:18m (ne 3 7 ne 4 riječi); 12:23m (ne 3 2 ne 4 7 riječi); 12:25a (5/16 riječi); 12:26a (6/33 riječi); 12:35a (12/16 riječi); 12:36a (8/27 riječi); 13:1f (13/19 riječi); 13:4f (9/14 riječi); 13:9a (12/23 riječi); 13:10f (2/5 riječi); 13:11as (1/6 citat); 13:12; 13:13f (7/16 riječi); 13:18; 13:27m (ne 15 2 ne 3 riječi); 14:5f (3/16 riječi); 14:8a (9/16 riječi); 14:10; 14:11m (ne 5 1 ne 3 6 riječi); 14:12f (27/36 riječi); 14:13a (9/22 riječi); 14:14a (1/24 riječi); 14:17; 14:18a (8/21 riječi); 14:25-26; 14:27m (5 ne 5 7 riječi) 14:28-29; 14:30a (13/21 riječi); 14:32-34; 14:39f (5/9 riječi); 14:44a (8/18 riječi); 14:45-50; 14:53f (16/20 riječi); 14:54-57; 14:61f (16/23 riječi); 14:63 (7/12 riječi); 14:65m (5, a ne 12, 3, a ne 3 riječi); 14:66-67; 14:68f (9/20 riječi); 14:69f (5/15 riječi); 14:70a (13/21 riječi); 14:72a (8/18 riječi); 15:1a (12/23 riječi); 15:2f (7/18 riječi); 15:4m (ne 6 4 ne 4 riječi); 15:6-7; 15:9a (6/13 riječi); 15:10-12; 15:14f (6/15 riječi); 15:15a (6/20 riječi); 15:18a (4/8 riječi); 15:19; 15:20a (14/20 riječi); 15:21m (9, a ne 5, 5 riječi); 15:22; 15:24-27; 15:29a (4/21 riječi); 15:33; 15:34m (ne 11, 2, a ne 13 riječi); 15:36f (8/19 riječi); 15:37-39; 15:40a (7/24 riječi); 15:41a (11/19 riječi); 15:43a (16/27 riječi); 15:45m (ne 2 3 ne 5 riječi); 15:46f (18/26 riječi); 15:47f (3/12 riječi); 16:1a (16/20 riječi); 16:5a (3/16 riječi); 16:6a (4/22 riječi); 16:10a (3/10 riječi); 16:12m (ne 6 1 ne 5 2 riječi); 16:13a (5/8 riječi); 16:14a (1/21 riječi); 16:15a (13/24 riječi)

Svaki stih ili dio stiha koji nije naveden ovdje je citiran. Pogledajte www.bibleQuery.org/Bible/BibleCanon/EarlyChristianNTQuotes.xls za više informacija.