< Biblijsko pitanje iz Evanđelja po Luki

Pitanja koja se odnose na više od jednog evanđelja raspravljaju se u prvom evanđelju gdje se pojavljuju ili su u odjeljku o evanđeljima.

P: U Luki, koji su neki od prepoznatljivih elemenata ovog evanđelja?

O: Luka naglašava ljudskost Isusa, Sina čovječjeg, koji je donio spasenje i poganima i Židovima. U Luki Isus blista kao učitelj prispodoba. Krist je svemirska nada. Mnogi vide izraženiji naglasak na pogane nego u Mateju ili Marku. Luka donosi više informacija o Isusovom djetinjstvu u vrijeme Heroda Velikog. Euzebije kaže da je Luka bio poganin iz Antiohije, a u Dj 13,1 stoji da je Manaen, koji je odrastao s Herodom Tetrarkom, bio u Antiohiji. Čini se da Luka naglašava kontraste, kao što su zahvalni i nezahvalni gubavci, pokajni i nepokajni razbojnici, Samaritanin i farizeji te bogataš i Lazar.

Što se tiče jezika, knjige Luka i Djela apostolskih imaju najsloženiju grčku gramatiku u Bibliji. Luka je također najduže evanđelje, sa oko 19.581 grčkom riječi, nasuprot 18.111 u Mateju, 11.051 u Marku i 15.436 grčkih riječi u Ivanu. Luka je ubrzo nakon toga napisao i Djela apostolska, koja sadrže oko 18.460 grčkih riječi.

Što se tiče kultova, Jehovini svjedoci pokušavaju dati Evanđelju po Luki 16,19-31 osobito iskrivljeno tumačenje.

P: U Lk 1,1, je li bilo napisano mnogo evanđeoskih zapisa?

O: Znamo za tri druga autentična evanđelja. Mnogo kasnije, oko 170. g., Tatijan, asirski kršćanin koji je kasnije postao heretik, napisao je Diatessaron, harmoniju ova četiri evanđelja, oko 172. g. Ako su napisani i drugi istiniti zapisi, nemamo dokaza da ih je itko u ranoj Crkvi ikada čuo. Također vjerujemo da je Bog sačuvao ono što je želio sačuvati.

Napisano je oko 50 gnostičkih i legendarnim pripovijedanja, kao što je Evanđelje po Tomi gnostičkih heretika. Slike i rasprava o Evanđelju po Tomi nalaze se u Wycliffe Dictionary of Biblical Archaeology, str. 406, The New International Dictionary of the Bible, str. 1011-1012, i The International Standard Bible Encyclopedia, sv. 6, str. 384. Vidi također sljedeće pitanje.

P: Luka, na početku svoga evanđelja, piše: "Kako mnogi poduzeli da uredno sastave izlaganje onih stvari koje se među nama najsigurnije vjeruju, kao što nam ih predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge riječi; I meni se učini dobrim, budući da sam sve od samog početka savršeno razumio, napisati tebi po redu, najuzvišeniji Teofile, da upoznaš pouzdanost onih riječi kojima si poučen" (Lk 1,1-4). Čini li se da je Luka pedantniji ili točniji od drugih evanđelista, osobito Marka, u raspoređivanju i organiziranju materijala svoga evanđelja? Je li događaje rasporedio kronološki, za razliku od drugih? Znači li to da je postojala neka sumnja u spise drugih?

O: Ne, uglavnom. Ljudi često pokušavaju iščitati ono što nije tamo. Međutim, Papija, učenik apostola Ivana, rekao je da je Marko napisao neke stvari koje nisu bile po redu. Pogledajtewww.biblequery.org/gospels.html za harmoniju evanđelja.

P: U Lk 1,1, s obzirom na to da znamo samo za tri druga izvjesna evanđeoska izvještaja, je li koji kršćanin napisao išta drugo što nije u našim Biblijama?

O: Da, rani kršćani su mnogo pisali. Imamo dobra, biblijska pisma od tri učenika apostola Ivana (Ignjatija, Polikarpa i fragmente iz djela Papije). Imamo pismo od Klementa Rimskog (96. – 98. g., prije Otkrivenja), koji je možda isti Klement kojega spominje Pavao u Poslanici Filipljanima 4,3. Također imamo velik broj apologetskih spisa od Ireneja, učenika Polikarpa, Justina Mučenika i Atenagorasa. Ukupno postoji oko 39 pisaca iz razdoblja prije teškog progona Decija i Gallusa 250./251. godine, kao i mnogo, mnogo drugih.

P: U Lk 1,3, zašto je autor znao više od drugih evanđelista o Isusovom rođenju i ranom djetinjstvu?

O: Iako Luka samo kaže da je pažljivo istražio ono što su prenijeli očevici, evo teorije o specifičnijem razlogu.

Euzebije iz Cezareje (318. g.) kaže da je Luka bio poganin iz Antiohije. Djela 13,1 kažu da je među proročima i učiteljima u crkvi u Antiohiji bio Manaen, koji je odrastao s tetrarkom Herodom. Luka je očito znao za Manaena budući da je napisao Djela apostolska. Njegovi razgovori s Manaenom o vremenima njegova djetinjstva mogli su biti posebno zanimljivi.

Naravno, tada je crkva bila mala i ne možemo u potpunosti isključiti da su i Matej, Marko i Ivan također razgovarali s Manaenom.

P: U Lk 1,3, je li Luka doista bio božanski nadahnut ili mu se jednostavno činilo dobrim to napisati?

O: Oboje može biti istina. Ne znamo u kojoj je mjeri to bila Lukičina inicijativa, ali bez obzira na to, Bog može upotrijebiti i blagosloviti našu inicijativu, kao što pokazuju 2. Korinćanima 8,17 (ali zapravo većina 8. i 9. poglavlja). Vidi također sljedeće pitanje.

P: U Lk 1,3, znači li to da Luka nije bio nadahnut, budući da i apokrifna Knjiga 2. Makabejska 2,23-32 također pokazuje inicijativu?

O: Prvo neke osnovne činjenice, zatim usporedba njih dviju i na kraju neki zaključci.

Osnovne činjenice:

B1. Ako je pisac Biblije odlučio nešto napisati, Bog je mogao iskoristiti njegovu odluku. Zapravo, svaki pisac svake knjige Biblije morao je odlučiti napisati tu knjigu, inače ona ne bi bila napisana. Za daljnju raspravu o tome kako Bog koristi našu inicijativu pogledajte prethodno pitanje.

B2. Većina katolika i pravoslavaca vjeruje da je 2. knjiga Makabejska dio Božje riječi. (Bila je u izvornoj verziji King James.) Gotovo svi protestanti (osim mnogih anglikanaca i episkopalaca) vjeruju da nije. Pogledajte pitanje o tome je li Apokrif dio Božje riječi za više informacija o Apokrifu općenito.

B3. Mnogi rani kršćani vjerovali su da je Apokrif dio Svetog pisma, osobito oni koji su govorili latinski i grčki.

B4. Mnogi rani kršćani vjerovali su da Apokrif sadrži pobožne spise, ali da oni nisu Sveto pismo, osobito rani kršćani koji su govorili hebrejski.

B5. Svi se mogu složiti da je, u najmanju ruku, druga knjiga Makabejska bila sažetak povijesti makabejskog razdoblja koju su napisali bogobojazni Židovi. Nema ništa loše u tome da vjernici pišu povijesti i druge knjige.

B6. Većina istinskih kršćana slaže se da osoba može imati pogrešan pogled na Apokrif i još uvijek biti istinski kršćanin.

Usporedba:

Luka 1:1-4 (RSV katolička verzija) "Kako su mnogi započeli sastavljati izvještaj o događajima koji su se ostvarili među nama, baš kao što su nam ih prenijeli oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi, i meni se činilo dobrim, budući da sam sve pomno istražio, napisati ti uredan prikaz,…"

2 Makabejci 2:23-32 (RSV katolička verzija) "sve ovo, što je izložio Jason iz Cirene u pet svezaka, pokušat ćemo sažeti u jednu knjigu. Jer, imajući u vidu mnoštvo brojki i poteškoću koju osjećaju oni koji žele pristupiti povijesnim pripovijestima zbog obilja materijala, nastojali smo ugoditi onima koji žele čitati, olakšati onima koji su skloni pamćenju i koristiti svim čitateljima. Za nas koji smo se poduzeli truda skraćivanja, to nije lak posao, već zahtijeva znoj i gubitak sna, kao što nije lako onome tko priprema gozbu i traži dobrobit drugih. Međutim, kako bismo osigurali zahvalnost mnogih, rado ćemo podnijeti neugodan trud, prepuštajući odgovornost za točne pojedinosti sastavljaču " ", dok ćemo se mi posvetiti iznošenju općih crta sažetka. Jer kao što se glavni graditelj nove kuće mora brinuti o cijeloj gradnji, dok onaj tko preuzima njezino oslikavanje i ukrašavanje mora razmotriti samo ono što je prikladno za njezino uljepšavanje, tako je, po mom sudu, slučaj i s nama. Dužnost je izvornog povjesničara da zauzme temeljno stajalište, raspravlja o stvarima sa svih strana i trudi se oko detalja, ali onome tko preoblikuje pripovijest treba dopustiti da teži sažetosti izraza i odustane od iscrpnog izlaganja. Stoga, na ovom mjestu započnimo svoju pripovijest, dodajući samo toliko onome što je već rečeno; jer je glupo produljivati predgovor, a skraćivati samu povijest."

Zaključci:

C1. Knjiga 2. Makabejaca nikada nije tvrdila da je riječ Božja. Luka je tvrdio da sadrži točne riječi Isusa.

C2. Luka u osnovi kaže da

a) Budući da su se drugi [Matej i Marko?] poduzeli pisati o Isusovu životu, i

b) Budući da je sve pomno pratio,

c) Luki se učinilo dobrim napisati svoje Evanđelje.

C3. Pisac(i) Drugih makabejskih spisa navode da je djelo jednostavno sažetak pet svezaka Jasona iz Kirene. Pisac je rekao da je bilo mnogo poteškoća te objašnjavaju kako i zašto su proizveli ono što jesu.

C4. Iako pisac 2. makabejske 2 detaljno opisuje kako je knjiga nastala, ne spominje da je Bog imao ikakve veze s nadahnjivanjem djela.

P: U Lk 1,3 i Dj 1,1 tko je bio Teofil?

O: Na grčkom, ime "Teofil" znači "ljubitelj Boga". Ili su knjige bile upućene određenoj osobi po imenu Teofil ili, što je vjerojatnije, upućene su ljubiteljima Boga posvuda.

Teofil, biskup Antiohije od 168. do 181./188. g., živio je kasnije i stoga se na njega ne može odnositi. Isto tako, to je bilo i ime patrijarha Aleksandrije oko 391. g.

P: U Lk 1,5, što znači ime Elizabeta?

O: Elizabeta (Elisabet na grčkom) je ekvivalent hebrejskog imena Elisheba. Znači "Bog je moja zakletva". Elisabeta je bila kći Aminadaba Judejca i Aaronova supruga, u Izlasku 6,23. Wycliffeov rječnik Biblije (Wycliffe Bible Dictionary) str. 520, 522, Novi međunarodni rječnik Biblije (New International Dictionary of the Bible) str. 308 i skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju (Asimov's Guide to the Bible) str. 918 svi navode slično.

P: U Lk 1,13, zašto je bilo tako važno nazvati Elizabetino dijete Ivanom?

O: Sveto pismo to ne kaže. Ponekad Bog ima posebne razloge za svoje postupke, a Gospodin nije obvezan to nam reći. U toj je kulturi otac obično imao pravo imenovati dijete. Da Bog nije rekao da ga nazovu Ivanom, nemamo pojma kako bi se nazvao.

P: U Lk 1,15 i Mt 11,14, kako je Ivan Krstitelj bio u duhu i moći Ilije? Je li bio reinkarnacija Ilije?

O: Ne. Došao je u duhu i moći Ilije, ali Ivan nije bio reinkarnirani Ilija. Odgovor potražite u raspravi o Marku 9,11-13.

P: U Lk 1,15, što znači da je Ivan Krstitelj bio ispunjen Duhom Svetim od majčine utrobe?

O: Od dana Duhova vjernici primaju Duha Svetoga koji prebiva u njima kada se ponovno rode. Ivan Krstitelj bio je jedinstvena osoba s jedinstvenom misijom. Bio je ispunjen Duhom Svetim od prije rođenja.

P: U Lk 1:15-80, kako bi danas služba mogla imati "Ivanovo vrijeme"?

O: Isus je bio gotovo objavljen, ali još ne sasvim. Ovo je bilo vrijeme preteče, koji se sam pripremao da pripremi objavu mesije. Ponekad u uspješnom služenju prvo postoji "tiho razdoblje" učenja, izgradnje karaktera, obuke i upoznavanja područja prije nego što se "naizgled" iznenada pojavite na sceni.

P: U Lk 1,20-22, kako je Zaharija mogao nastaviti služiti u hramu nakon što je ostao nijem?

O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

a) Prinosenje prinošaja i žrtava od strane Zaharije nije zahtijevalo da govori.

b) Nakon što se ovo čudo dogodilo, Luka šuti o tome je li Zaharija privremeno oslobođen svojih dužnosti ili nije.

Za više informacija pogledajte J. Gresham Machen, The Virgin Birth of Christ, pog. 10, str. 234.

P: U Lk 1,28 i 1,42 kako je Marija puna milosti?

Odgovor: Ovo se ne odnosi ni na kemijski, ni na fizički, ni na duhovni sastav Marije. Naprotiv, milost ovdje znači nezasluženu naklonost, a Marija je dobila veliku naklonost privilegijem da bude majka našega Gospodina. Zapamtite, netko tko nije imao griješnu narav i nikada nije sagriješio ne bi trebao Spasitelja. U Luki 1,47 Marija pokazuje da je i ona trebala Spasitelja. Za više informacija o tome zašto Marija nije bila bezgrešno začeta i nije živjela bezgrešan život, kako tvrdi Katolička crkva , pogledajte djela "Kad kritičari pitaju" (When Critics Ask), str. 382–383, i "Kad kultisti pitaju" (When Cultists Ask), str. 142–144. Povijesno gledano, nijedan kršćanski pisac iz razdoblja prije Nikejskog sabora nije napisao da je Marija bila bezgrešna ili da je imala zalihe zasluga.

P: U Lk 1,31, zašto je bilo važno nazvati Marijino dijete Isusom?

O: Sveto pismo to izričito ne kaže. Međutim, hebrejska riječ za Isusa, Yeshua, znači "Jehova spašava" i čini se jedino prikladnim imenom za Isusa, budući da znači "Jahve spašava". Nadalje, možda je relevantno da Zaharija 3,1-5 spominje velikog svećenika po imenu Yeshua, koji je očito tip Spasitelja. Ime Josua i ime Isusa ista su na hebrejskom.

P: U Lk 1:34 i Mt 1:18-20, kako je djevičansko rođenje moguće?

O: Prirodnim putem to nije moguće za ljude. Ali budući da Svemogući Bog može stvoriti čovjeka od prašine zemaljske, u usporedbi s tim, rođenje od djevice ne bi Mu bilo preteško.

P: U Lk 1,35, zašto Biblija čak ni Boga ne poštedi od nečasnih seksualnih natruha pripisanih Njemu kada je Duh Sveti zasjenio Mariju, a da ne objasni kako? (Na to je ukazao musliman Ahmed Deedat.)

O: Iako nam Bog nije točno rekao kako je izveo ovo čudo, nijedan rani kršćanin to nikada nije objasnio kao seksualni čin. Vrlo je čudno da je Deedat to spomenuo, jer čak i Kur'an potvrđuje da je Isus rođen od djevice. Čuo sam za jednog muslimana koji je, očito u svom žaru da bude protiv kršćanstva, poricao da je Isus rođen od djevice, unatoč onome što njegova vlastita religija uči.

P: U Lk 1,37; Mt 19,26; Mk 10,27 piše da ništa nije nemoguće kod Boga, a opet je u Heb 6,18 nemoguće da Bog laže, u 2 Tm 2,13 da se odriče samoga sebe, u Heb 6,13 da se zakune nečim većim od sebe i u Jak 1,13 da bude kušan zlim?

O: Nijedna "stvar" nije nemoguća kod Boga. Laganje i logičke proturječnosti nisu "stvari" i Bog ih ne čini. Za opširniji odgovor pogledajte knjigu When Critics Ask, str. 351.

P: U Lk 1:37, što je s teorijom da je Marija imala spolni odnos s vojnikom po imenu Parthenos?

O: Grčki izraz za "djevicu" je parthenos. Neki nevjernici nekada su nagađali da je "Panthera" bio rimski vojnik koji je bio otac Isusa. Međutim, parthenos na grčkom znači "djevica", nemamo zapis o bilo kome tko se ikada zvao Parthenos i to bi bilo vrlo nevjerojatno ime za Grka. Rani pisac Origen bio je prvi za kojeg znamo da je odgovorio na ovu optužbu u djelu Protiv Celza, knjiga 1., poglavlje 32., str. 410.

P: U Lk 1,37, je li Bog doista svemoguć?

O: Da. Evo što Pismo kaže o Božjoj moći.

Bog je svemoguć. Lk 1,37; Jer 32,27; Iz 1,9

Sve što Bog odredi događa se. Izaija 14,24.27; 43,13; 55,11; Ivan 10,26–28. Bog je suveren nad svime. Izaija 6,5; Psalam 103,14

Bog čini što mu se sviđa. Matej 20:15; Psalam 115:3; 135:6; Rimljanima 9:20

Ništa nije preteško za Boga. Postanak 18:14; Job 42:2; Jeremija 32:17; Matej 19:26

Bog se ne može odreći samoga sebe (2. Timoteju 2,13), lagati (Hebrejima 6,18; 1. Samuelova 15,29), niti biti kušan zlim (Jakovljevu 1,13), niti se zakleti nečim većim od sebe (Hebrejima 6,13).

Ništa se ne događa osim onoga što Bog dopušta. Job 1:12; 2:6; Jakov 4:15

Svaka "odluka kockom" dolazi od Gospodina. Izreke 16,33

Sve služi Njegovoj volji. Rimljanima 8,28; Efežanima 1,11

Nitko ne može spriječiti Božje odredbe. Izaija 43,13; Rimljanima 11,29

Mnogi uspijevaju oduprijeti se Božjoj zapovijeđenoj/poželjnoj volji. Djela apostolska 7:39,51; 4:11; 13:46; 14:2; 2. Korinćanima 6:1

Ljudi čine neka dobra djela iz vlastite inicijative. 2 Korinćanima 8:17

Ukratko, Božja moć ograničena je samo samim Sobom. Sve se događa što Bog zapovijeda. Ništa se ne događa što Bog ne dopušta. Bog može na neko vrijeme odlučiti prepustiti svoje suverenitet i dopustiti neke stvari koje mu slome srce, ali na kraju je sve isprepleteno u njegovom planu.

P: U Lk 1:38, da je Marija odbila, bi li Bog bio nesposoban otkupiti čovječanstvo?

O: Ne. Bog koristi ljude kao svoje instrumente, ali Bog nije ograničen na korištenje određene osobe. Mordekaj je to dobro razumio u Esteri 4,14.

Hipotetski gledano, Bogu ne bi bio problem smisliti alternativni plan. Možda bi odabrao drugu ženu i osigurao da ona razvije kvalitete potrebne da bude dobra majka Isusu.

U stvarnosti, Bog poznaje svaki dan našeg života prije nego što smo postojali (Psalam 139), uključujući svaku odluku koju donosimo i svaku odluku koju bi Marija donijela. Stoga Bogu nije bio potreban alternativni plan.

P: Pokazuje li Lk 1,48 da Mariju trebamo štovati iznad svih žena?

O: Ne. Marija je bila primateljica Božje milosti, a ne izvor vlastite milosti. Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Grčki tekst ne kaže da je trebamo blagosloviti iznad svih žena, nego da je ona bila najblagoslovljenija među ženama jer je bila Majka Isusa.

Jael je bila najblaženija žena u Sudaca 5,24 jer je ubila Siseru. Ako mislite da biste trebali štovati Mariju zbog formulacije u Lk 1,48, ne biste smjeli zaboraviti štovati i Jael kao najblaženiju od žena prije Marije, zbog formulacije u Sudaca 5,24.

Kad su mudraci došli, poklonili su se i obožavali Isusa. Ne kaže se da su se poklonili ili štovali Mariju.

Zapamtite, i Marija je obožavala svoga sina.

Konačno, u Djela apostolskih 1,13-14, kada su učenici bili zajedno, a ondje je bila i Marija, majka Isusova, svi su se molili Bogu; nitko se nije molio Mariji niti joj odavao štovanje.

Za više informacija pogledajte knjige *When Cultists Ask*, str. 145, i *When Critics Ask*, str. 381–382.

P: U Lk 1,48, kako je Marija najblaženija među ženama?

O: Marija je bila najblaženija jer je bila majka djeteta Isusa. Marija nije rekla: "moja se duša raduje", nego: "moja se duša raduje u Gospodinu". Kršćani će je uvijek pamtiti i poštovati kao onu koja je njegovala Isusa. U Svetom pismu nema nikakvog naznaka da je bila bezgrešna, da je sama bila bezgrešno začeta, da je bila djevica cijelog života, da ima zalihe zasluga ili da je uzašla na nebo. Sveto pismo je nikada ne naziva suposrednicom, suotkupiteljicom niti da je trebamo štovati. Kršćanski pisci iz razdoblja prije Nikejskog sabora nisu bili upoznati s bilo kakvom idejom da je Marija suposrednica ili suotkupiteljica, niti da je itko razmišljao o štovanju Marije.

Ispravno je, ali dvosmisleno nazivati Mariju "Bogorodicom", kao što je to učinio Efeški sabor. Marija nikako nije majka Boga Oca ili Boga Duha. Nestorije se isprva protivio nazivu Marija Bogorodica, ali ga je kasnije prihvatio, iako nevoljko. Marija je doista Majka Boga, jer je majka Isusa. Međutim, Isus je postojao na nebu prije nego što je Marija stvorena, i Marija nije majka Boga Oca niti Boga Duha. Umjesto da se kaže da je Marija Majka Boga, poželjnije je reći da je Marija Majka Boga Sina.

P: U Lk 1:62-63, što to pokazuje o Zahariji?

O: Lk 1,62–63 pokazuje da je Zaharija ovdje bio gluh i nijem.

P: U Lk 1,70 i Dj 3,21, pokazuju li govori Zaharije i Petra da je zemlja bila mlada, jer su proroci govorili od početka?

O: Ne, jer "od početka" je izraz koji znači od prvih vremena. Govorili su od početka čovječanstva, a ne od početka stvaranja, šest dana ranije. Stoga, Luka 1,70 ne utvrđuje koliko je duga bio dan.

Za primjere upotrebe izraza "početak" koji se ne odnosi na početak stvaranja, vidi Luka 1,2; Ivan 8,25; 15,27; 16,4; Djela 26,5.

P: U Lk 1:80; 2:52; 4:16 je li Isus putovao u Indiju i učio od hinduističkih učitelja, kao što neki pristaše New Agea tvrde?

O: Ne. Knjiga When Cultists Ask (str. 146–148) spominje da je to rekao ruski autor Nicolas Notovitch. Također navodi da je Isus opsežno citirao iz Starog zavjeta, a nikada iz hinduističkih vedskih "svetih spisa". U odgovoru treba razmotriti pet točaka.

1. Luka 1,80 odnosi se na Ivana Krstitelja, a ne na Isusa. Zaharija je bio Ivanov otac, a Zaharijina pjesma hvale Bogu u Luki 1,67-79 ne odnosi se na Isusa, već na njegovo dijete: "prorok Najvišega; jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš put" (Lk 1,76 BSB).

2. Luka 2,39–40 kaže da se Isus vratio u Nazaret, a ne u Indiju.

3. U Luki 2,41 stoji da su Isusovi roditelji, vjerojatno s Isusom, svake godine išli u Jeruzalem.

4. U Luki 2,51-52, nakon što je navršio dvanaest godina, Isus je također odrastao u Nazaretu.

5. Konačno, u Luki 4,16 stoji da je Isus odrastao u Nazaretu.

Ukratko, ne postoje dokazi da je Isus išao bilo gdje izvan Palestine i Egipta. Postoji jednako mnogo dokaza da je Isus kao dječak otišao u Indiju kao i da je otišao na Mjesec.

P: O Lk 2, netko mi je poslao sljedeće: "Razlog za Božić tradicionalno je ukorijenjen u rimskim Saturnalijama koje je nadomjestilo kršćanstvo. U Bibliji ne postoji presedan za taj blagdan."

O: Evo kratkog odgovora:

a) Ne znamo mjesec i godinu rođenja Isusa, pa je svako vrijeme jednako prikladno.

b) Rimljani su imali mnogo blagdana, pa bi svaki dan bio blizak nekom rimskom blagdanu.

c) Rani kršćani radije su umirali nego obožavali druge bogove, stoga Božić nema nikakve veze s obožavanjem Saturna ili bilo kojih drugih idola za vrijeme Saturnalija.

d) Mnogi rani kršćani iz redova pogana bili su robovi, a budući da su Rimljani imali običaj davati svojim robovima privremenu slobodu na nekoliko dana tijekom Saturnalija, to je bio jedini trenutak kada su mogli otići na božićno okupljanje bez progona.

Za opsežan odgovor pogledajte sljedeće pitanje.

P: U Lk 2, je li Božić poganski blagdan i zašto se slavi 25. prosinca?

O: Ne, Božić nije poganski blagdan. Ne znamo mjesec i dan kada je Isus rođen. Ipak, ne bi bilo razumno da svi poljoprivrednici moraju ići negdje na oporezivanje ili u vrijeme žetve ili u vrijeme sadnje. Postoje dva gledišta o tome zašto se Božić slavi neposredno nakon Saturnalija: slučajnost i ne-slučajnost. Ovdje su dokazi koji podupiru oba gledišta.

Slučajnost: Različite kulture imale su blagdane u različito doba. Na primjer, kasni Grci imali su više blagdana nego slobodnih dana. Rimljani su imali manji blagdan svakog idusa (13. ili 15.) u mjesecu u čast Jupitera. Svakih šest dana prije toga prinosila su se žrtve Junoni i Janusu. Ovdje je djelomičan popis rimskih blagdana.

1. siječnja Sveti dan posvećen Janusu

9. siječnja Agonija (za Janusa)

Veljača Sabinski (ne samo rimski) festival pročišćenja nazvan Februa

15. veljače Luperkalije (nije posvećeno nijednom bogu)

17. veljače Quirinalia (za Marsa)

27. veljače Prve Equirria (za Marsa)

1. ožujka Matronalia (za Junonu)

14. ožujka Druga Equirria (za Marsa)

19. ožujka Quinquatrus (za Minervu)

23. ožujka Tubilustrium (očišćenje truba)

Travanjski festival za Venusu

25. travnja Robigalia (moli se plijesni da poštedi žitarice)

Proljeće? Bakhanalije (pijan, seksualni festival)

15. svibnja Festival posvećen Merkuru i Maji

26. svibnja Ambarvalia (za dobru žetvu)

9. lipnja Vestalia (Vesti)

13. – 14. lipnja Manja Quinquatrus (za Minervu)

Mjesec srpanj preimenovan je po caru Juliju Cezaru, koji je proglašen bogom.

23. srpnja Neptunalia (kad je voda bila najpotrebnija)

Mjesec kolovoz preimenovan je po caru Augustu, koji je proglašen bogom.

9. kolovoza Vinalia rustica (za Venusu)

13. kolovoza Festival božice Diane (robovi oslobođeni na jedan dan)

23. kolovoza Vulcania (za Vulkana)

4. rujna Ludi Magni u čast Jupitera, Juno i Minerve (Enciklopedija Britannica, izdanje iz 1957.)

13. rujna Blagdan Jupitera (istaknuta je rimska država)

15. listopada Listopadski konj (žrtvovanje Marsu)

1. studenog blagdan Pomone, božice žetve

17. – 24. prosinca Saturnalije (komemoracija zlatnog doba Saturna. – Robovi oslobođeni na 8 dana)

Tertulijan (198. – 220. g.) u djelu O idolopoklonstvu, poglavlje 10, također spominje Quinquatiriju, Minervalije, Saturnalije, Septimontij i blagdan Skupog srodstva. Međutim, nismo sigurni u datume nekih od tih blagdana.

Svrha navođenja rimskih blagdana je ta da je, kad god se Božić slavio, to najvjerojatnije bilo blizu nekog rimskog blagdana.

Nije slučajnost: Proslava Božića 25. prosinca nije bila slučajnost iz tri razloga.

N1. Ne u to vrijeme: Neka su vremena bila manje prikladna od drugih za Božić. Oko 9. – 24. ožujka održavale su se brojne gladijatorske igre u čast Minerve. Rani kršćani vjerojatno ne bi željeli slaviti dok su Rimljani tražili ljude za borbu s divljim zvijerima. Dana 13. rujna obožavanje Marsa, zaštitnika države, bilo je istaknuto. Kršćani tada također ne bi željeli biti vidljivi.

N2. Natjecanje sa Saturnalijama: Uvođenje Božića neposredno nakon Saturnalija moglo je biti namjerno kako bi se "natjecalo" s rimskim blagdanom. Međutim, ovo stajalište pretpostavlja da su Saturnalije bile iznimno važan blagdan, što nije nužno bio slučaj.

N3. Mnogi kršćani bili su robovi: Više od polovice stanovnika Rimskog Carstva bili su robovi, a vjerojatno je i veći postotak kršćana bio robova. Poganji blagdan Saturnalije davao je kršćanskim robovima više slobode nego inače jer su robovi tijekom tog razdoblja bili privremeno slobodni. Stoga su imali slobodnog vremena za planiranje i okupljanje za vlastiti blagdan.

Za više informacija pogledajte knjigu Now That's a Good Question, str. 362–364.

P: U Lk 2., je li Božić jednostavno kopiran iz paganskog rimskog praznika Sol Invictus?

O: Ne. Blagdan Sol Invictus (Nepobjedivo sunce) slavio se 23. prosinca, a ne 25., kada su se dani počeli produživati. Osim toga, Božić se nije mogao preuzeti od Sol Invictusa iz još dva razloga.

1) Sol Invictus je uveden tek 270./274. godine po Kristu za vrijeme cara Aureliána, progonitelja kršćana.

2) Sirijski kršćanin Efraim (oko 350. – 378. g.) bilježi da se slavio Kristov Rođendan. Pokazuje da se slavio otprilike 13 dana nakon zimskog solsticija. (Himne o Rođenju, himna 4, str. 235). Efraim je živio u zapadnom dijelu Perzijskog Sasanidskog Carstva, gdje se ne bi slavili praznici koje su proglasili rimski carevi.

U Rimskom Carstvu Grgur Nazijanski održao je, kako neki smatraju, jedno od svojih najboljih propovijedanja o Rođenju Kristovom, 25. prosinca 380. ili 6. siječnja 381. godine. Govor 38, str. 345–351.

P: U Lk 2,1, je li u redu da kršćani skraćuju Božić kao "Xmas"?

O: To je u redu. Kao što R.C. Sproul ističe u knjizi Now That's a Good Question, str. 364–365, riječ nije o X-u, već o križu koji je bio kratica, i time se ne namjerava iskazati nepoštovanje prema Isusu.

P: U Lk 2,1-5, zašto bi car August navodno izazvao kaos naredivši svima da se vrate u svoj rodni grad?

O: Prvo ono što skeptik Isaac Asimov tvrdi, a zatim dva različita odgovora.

Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 929, izričito kaže: "Rimljani nikako ne bi mogli provesti tako neobičan popis stanovništva. Zašto bi željeli da svaka osoba bude u gradu svojih predaka, a ne u gradu u kojem je zapravo živjela? … Ne, teško je zamisliti složeniju mrežu nevjerojatnosti i Rimljani sigurno ne bi organizirali takav popis."

C. Vibius Maximus, rimski prefekt Egipta, ne bi se složio. Naime, porezni edikt Vibiusa Maxima iz 104. godine n.e. zahtijevao je da se svi u Egiptu vrate u svoj rodni grad. To ne bi izazvalo kaos za poljoprivrednike i siromašnije ljude, koji ionako nisu puno putovali. Za više informacija pogledajte knjigu The Case for Christ, str. 135, i Wycliffe Bible Dictionary, str. 414, a u njima stoji da je dekret dokumentiran u Deiss LAE, str. 271.

Josipova vlastita odluka: Što se tiče Josipovog povratka u Betlehem nasuprot tome da je Nazaret nazivao svojim rodnim gradom, evanđelja zapravo ne tvrde da je Cezar August naredio svima u carstvu da se vrate u svoj rodni grad. Možda je Josip imao svoje razloge, a Josip je ili smatrao važnim da se vlastitom voljom registrira kao potomak kraljevske loze, ili mu je to naredio anđeo. Međutim, Josip nije bio jedini koji je osjetio potrebu putovati radi popisa stanovništva, budući da su gostionice u Betlehemu bile pune.

P: U Lk 2,1, zašto je Josip napustio svoj dom i vratio se u svoj rodni grad?

O: Postoje dva istovremena odgovora.

Nebeski razlog: Bog je u svojoj providnosti tako uredio da se ispuni proroštvo da će se Isus roditi u Betlehemu.

Zemaljski razlog: Ili je sam Josip samo želio vratiti se u svoj rodni grad, ili su se ljudi morali vratiti u svoje rodne gradove kako bi se osiguralo da nitko ne bude izostavljen pri oporezivanju. Sličan zahtjev, da se svi moraju vratiti u svoj rodni grad, bio je u egipatskom poreznom ediktu iz 104. godine. Prefect C. Vibius Maximus je napisao, "Budući da je spisak stanovništva po domaćinstvima pred vratima, potrebno je svima koji su iz bilo kojeg razloga odsutni iz svojih upravnih jedinica narediti da se vrate kući kako bi se pridržavali uobičajene odredbe o spisu stanovništva i ostali na svojim vlastitim poljoprivrednim zemljištima." Za više informacija pogledajte knjigu F.F. Brucea The New Testament Documents: Are They Reliable., IVP, str. 86–87.

P: U Lk 2,2, što znamo o Kviriniju?

O: Kvirinije je bio guverner dvaput. Prvi put je bio između 12. i 6. pr. Kr., kada je vodio kampanju protiv Homonadenskih u Anatoliji (današnja Turska). Drugi put je Kvirinije bio guverner Sirije počevši od 6. g. po Kristu, prema natpisu. Nemamo zapis o kojoj je pokrajini Kvirinije bio guverner prvi put. Postoje dva gledišta:

Sir William Ramsay tvrdi da je Quirinius prvi put bio guverner Sirije. (Sirija graniči s planinama Anatolije). Iako imamo potpun zapis o guvernerima Sirije iz tog razdoblja i Quirinius se ne spominje do 6. g. n. e., Quirinius je možda bio poseban dodatni guverner za ovu vojnu kampanju.

F.F. Bruce tvrdi da je Quirinius vjerojatno bio guverner Galatije, koja se nalazi u Anatoliji.

Uzgred, mnogo toga o antičkom svijetu ne možemo dokazati. Na primjer, novčići iz Damaska ne spominju rimsku okupaciju Damaska između 34. i 62. godine. Ipak, sigurni smo da su Rimljani tada vladali Damaskom. Slično tome, kada je car Klaudije protjerao Židove iz Rima 49. – 50. godine, Josip Flavije nikada nije spomenuo taj događaj, već samo Suetonius i Luka. Za više o Kiriniju pogledajte http://www.biblehistory.net/newsletter/cyrenius.htm. Također pogledajte knjigu F.F. Brucea The New Testament Documents: Are They Reliable? (str. 86-87), Encyclopedia of Bible Difficulties (str. 365-366) i When Critics Ask (str. 383-385) za više informacija.

P: U Lk 2,1-5, kada su se održavali popisi Rimskog Carstva?

O: Popis stanovništva bio je važan za utvrđivanje poreznih stopa, a Rimljani su ih željeli provoditi kako bi ljude oporezivali ravnomjernije (i temeljitije).

44. pr. Kr. Rimljani su oporezivali Židove (iako bez popisa stanovništva) prema Djelu 14, poglavlje 271. Josepha Flavija "Antiquitates Iudaicae".

8.–4. pr. Kr. August je proveo tri popisa, od kojih je drugi bio od 8. do 4. pr. Kr. August bilježi da je prvi put naredio popis 8. pr. Kr., u djelu Res Gestae 8 – Djela Augusta. Provedba popisa trajala bi nekoliko godina. Enciklopedija teškoća Biblije (Encyclopedia of Bible Difficulties), str. 366, spominje popis iz 7. pr. Kr.

6/7. g. n.e. Arhelaj je svrgnut, a njegove su zemlje pripojene Siriji. Josip Flavije (93. – 94. g.) (Jevrejski starine 17.13:5, str. 375) kaže da je Kirenius "popisao imovinu a" i detaljnije raspravlja o Kireniju u Jevrejskim starinama 18.1.1, str. 376. Vrlo je vjerojatno da je to isti popis spomenut u Djela apostolskih 5,37.

20. g. po Kr. rimski popis stanovništva, i svakih 14 godina nakon toga prema Papirusu Oxyrhynchus 225 (u Milliganu, Greek Papyri, str. 44–47). Za više o tome pogledajte Wycliffe Bible Dictionary, str. 319, 414, i Bible Difficulties & Seeming Contradictions, str. 71–72.

104. godine u Egiptu proveden je popis stanovništva pod Vibiusom Maksimusom. To je bilo 14 x 6 godina nakon popisa iz 20. godine.

Za više informacija pogledajte knjige Bible Difficulties & Seeming Contradictions, str. 68–69, i http://www.biblehistory.net/newsletter/cyrenius.htm.

P: U Lk 2,1-5 je li Luka pomiješao ovaj popis stanovništva s popisom iz 6. g. po Kristu pod Quiriniusom u Dj 5,37?

O: Ne, iz dva razloga.

a) Luka, koji je spomenuo popis u Djela apostolskih 5,37, vjerojatno ga ne bi zamijenio s popisom prije Isusova rođenja.

b) Sam je Luka bio svjestan mogućnosti zabune, i to je najvjerojatnije razlog zašto u Lk 2,2 stoji: "([Ovo je bio prvi popis stanovništva koji je obavljen dok je Quirinius bio upravitelj Sirije.)". To snažno implicira da je Luka znao da je bilo više popisnih spisa. Alternativno, primijetite da riječ "[ovaj]" nije u grčkom izvorniku te se riječ "prvi" može prevesti kao "prethodni". Stoga, Luka 2,2 također može značiti: "Ovo se dogodilo kao popisni spis prije nego što je Kirenius postao upravitelj Sirije", prema knjizi Bible Difficulties & Seeming Contradictions, str. 71.

Za više informacija pogledajte knjigu Bible Difficulties & Seeming Contradictions, str. 68–69.

P: U Lk 2,2, je li Isus rođen za vrijeme vladavine Heroda Velikog, koji je umro 4. g. pr. Kr., ili za vrijeme Kirenija kao upravitelja Sirije 6. g. po. Kr.?

Odg: Isus je rođen prije Herodove smrti, oko 4. pr. Kr. Prva dva moguća odgovora, a zatim vjerojatniji odgovor.

Odgovor 1: F. F. Bruce spominje da mnogi gramatičari grčki tekst iz Lk 2,2 prevode kao "prije" nego što je Quirinius bio upravitelj, a ne "dok" je bio upravitelj, u knjizi The New Testament Documents: Are They Reliable? (IVP), str. 86. – 87. Baker Encyclopedia of Christian Apologetics, str. 430. – 431., spominje to, ali preferira treće objašnjenje.

Odgovor 2: Tertulijan (198.–220. g.) u djelu Protiv Marciona, knjiga IV, poglavlje 19, str. 378, smatrao je da je ime "Kvirinije" zamijenilo ime "Saturninus". Povijesno znamo da je Sentius Saturninus bio guverner Sirije od 8. do 6. pr. Kr., sve dok ga nije naslijedio Varus od 6. do 3. pr. Kr.

Najvjerojatniji odgovor: Kvirinije je bio guverner dvaput, a znamo da je drugi put bio 6. g. n.e. Prvi put je bio guverner od 12. do 6. g. pr. Kr., u vrijeme Isusova rođenja, kada je vodio kampanju protiv Homonadensijanaca u i u Anatoliji. Međutim, ne znamo pokrajinu u kojoj je bio guverner prvi put.

Čini se da je i sam Luka bio svjestan mogućnosti zabune oko Kvirinija, jer u stihu 2 stoji: "Ovo je bilo prvo popisivanje…", što implicira da je pod Kvirnijem bilo više popisivanja.

Pogledajte knjigu F.F. Brucea The New Testament Documents: Are They Reliable? (str. 86–87) za raspravu o svim ovim stajalištima, te Encyclopedia of Bible Difficulties (str. 365–366) i When Critics Ask (str. 383–385) za više informacija.

P: U Lk 2,34, kako je Isus prouzročio ustajanje i pad mnogih u Izraelu?

O: Mnogi koji su izvana izgledali bliski Bogu pokazali bi se kao licemjeri, daleko od Njega. Mnogi koji su bili zli grešnici pokajali bi se i došli k Bogu. Isus bi bio svjetlo ne samo Židovima, nego i poganima, kako je Simeon prorekao u Luki 2:32. Neki Židovi to možda ne bi voljeli.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1375.

P: U Lk 2,37, kako je Ana mogla tada služiti Bogu, u dobi od oko 84 godine?

O: To možda ne znači da je imala 84 godine, već da je bila udovica 84 godine, što bi značilo da je imala više od stotinu godina. Ljudi s malo korisne medicine, prehranom od kruha, malo mesa, mlijeka, voća i povrća, mogli su ipak živjeti dugo. Paradoksalno, prosječna dob smrti bila je nešto više od 30 godina. Razlog je bio u tome što je gotovo polovica sve djece umirala prije nego što bi odrasla. Sjetite se trenutaka u djetinjstvu kada vam je bila potrebna medicinska pomoć; što da je niste mogli dobiti?

U svakom slučaju, čak i sa 84 godine Ana je još uvijek bila u Hramu, obožavajući i služeći Bogu. Čak i sa 84 godine, Bog je imao nešto novo i posebno za nju, da širi riječ o Mesiji. Obožavanje i služenje Bogu te širenje riječi o Mesiji je ono što i mi trebamo aktivno činiti, bez obzira na našu dob.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1375–1376.

P: U Lk 2,40, budući da je milost nezaslužena naklonost, kako je Božja milost bila na Isusu?

O: To izražava da je Isus imao Božju milost; to znači da se Bog Oče bio zadovoljan načinom na koji je Isus odrastao i da su Bog Oče i Duh jačali Isusov ljudski rast. Za više informacija pogledajte i raspravu o Luki 2,52.

P: U Lk 2,43-50, je li Isus neposlušan svojim roditeljima i možda sagriješio time što se nije vratio s njima?

O: Ne, Isus nije prekršio nijednu od majčinih zapovijedi. Marija je možda mislila da je Isus neposlušan na temelju Lk 2,48. Međutim, ponekad se roditelji varaju kada misle da njihova djeca ne čine ispravnu stvar. Oni nikada nisu dali zapovijed koju je Isus prekršio, a Isus možda nije ni bio svjestan da su oni već otišli.

Općenito, djeca trebaju poslušati svoje roditelje. Međutim, ako se naši roditelji protive Božjoj zapovijedi, moramo poslušati Boga, a ne naše roditelje u tom određenom pitanju.

P: Je li Isus u Lk 2,49 odgovorio svojoj majci?

O: Ne. S poštovanjem objašnjavati zašto ste bili na nekom mjestu nije odgovaranje roditeljima. Isus je razgovarao sa svojom Majkom, ali joj nije odgovarao.

P: U Lk 2,52, budući da nitko ne može steći naklonost samoga sebe, a Isus je Bog, kako je Isus mogao steći naklonost Boga?

O: U Bibliji riječ "Bog", kada se ne odnosi na idol, ponekad znači Bog Otac, ponekad Bog Sin, ponekad Bog Duh, a ponekad Bog u Trojstvu. Ovdje znači Bog Otac i Duh.

Osim toga, Bog Otac ima ulogu Boga prema Bogu Sinu, kao što jasno pokazuje Poslanica Hebrejima 1,9 kada kaže: "zato Bog, Tvoj Bog…" (BSB). Dok je bio na zemlji, čak je i Isus naučio pokornost i poslušnost, prema Poslanici Hebrejima 5,7-8.

P: U Lk 3,1, kada je točno bio petnaesti Tiberijev godinu?

O: Postoji dvogodišnja neizvjesnost u vezi s "petnaestom godinom Tiberija", jer je Tiberije dvije godine bio suvladar s Augustom. Ako se računa od vremena kada je bio suvladar, to bi za Ivanovo djelovanje bilo 26. – 27. godine. No ako se računa od vremena kada je Tiberije bio jedini car, to bi bilo 28.–29. godine. Ipak, većina se slaže da je riječ o potonjem. Za više informacija o tome pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 480; The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 854 i 857–858; te Evangelical Commentary on the Bible, str. 809.

P: U Lk 3,1, koji izvanbiblijski dokazi postoje o Lizaniji, tetrarhu Abilene, u petnaestoj godini Tiberijeve (27.–28. g. n. e.)?

O: Prije stoljeća nije bilo nikakvih. Lizanije iz Abilene, koji je pogubljen 34. pr. Kr., živio je prerano da bi bio relevantan.

U dvadesetom stoljeću situacija se promijenila. Pronađen je natpis koji glasi: "za spasenje Gospodara Imperijalnih i njihove čitave kućanstva, od strane Nymphaeusa, oslobođenika tetrarha Lysaniasa." Riječi "Gospodari Imperijalni" datiraju ovaj natpis između 14. i 29. godine.

Za više informacija pogledajte knjige F.F. Brucea The New Testament Documents: Are They Reliable? (IVP, str. 87. – 88.) i Leeja Strobelja The Case for Christ (str. 130.).

P: U Lk 3,2, zašto su Ananija i Kajafa ovdje navedeni kao "pučanstvo svećeničko"?

O: U isto vrijeme mogao je biti samo jedan veliki svećenik. Anas je bio veliki svećenik sve dok ga Rimljani nisu smijenili. Tako je Kajafa, Anasov zet, postao veliki svećenik, ali je Anas i dalje bio utjecajan iza kulisa. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 854.

P: U Lk 3,7, mislite li da su svi koji su došli vidjeti Ivana Krstitelja bili iskreni?

O: Ne nužno. Možda su došli samo da "vide predstavu". Došli su i farizeji i sadukeji, a Ivan ih je ukorio. Naravno, neki su možda u početku došli samo kao "turisti", ali su slušali i pokajali se.

Vidi Believer's Bible Commentary, str. 1377 i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 855, za više informacija.

P: U Lk 3,9 što znači "sjekira je položena uz korijen"?

O: U voćnjaku, stablo koje neće roditi treba posjeći kako bi se napravilo mjesta za ono koje će roditi. Isto vrijedi i za Božji voćnjak. Ivan Krstitelj prijeti da je Božji sud blizu i da će posjeći korijen stabla koje ne donosi dobro plodove prihvaćanja Mesije. To je prema NIV Study Bible, str. 1541., New Geneva Study Bible, str. 1608., New International Bible Commentary, str. 1192-1193., The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 211. i Evangelical Bible Commentary, str. 809.

"Sjekira položena uz korijen" NE znači da bismo mi sami trebali iskorijeniti loše korijene koje imamo. Naprotiv, Ivan Krstitelj upućuje prijetnju o onome što će Bog učiniti.

Ali postoje dvije mogućnosti, i obje mogu biti istinite.

Pojedinačno: The Believer's Bible Commentary, str. 1378, kaže: "Kristov dolazak ispitivao bi stvarnost čovjekova pokajanja. Oni pojedinci koji ne bi pokazali plodove pokajanja bili bi osuđeni."

Korporativno: ako bi židovski narod odbio Mesiju, Krist bi prokletio smokvu (Marko 11,13-14.20-21) i odsjekao te grane, kako kaže Rimljanima 11,17-20.

P: U Lk 3,12-13, zašto je Isus to rekao poreznicima?

O: Porezne su službenike prezirali ne samo zato što su prikupljali poreze za mrzetu rimsku vlast, već i zato što su bili poznati po tome da naplaćuju više od od a koji su im bili određeni. U Rimskom Carstvu porezni službenici nisu primali plaću. Umjesto toga, porezni je službenik bio odgovoran za predaju određenog iznosa novca rimskoj vladi. Sve što je bilo iznad i izvan toga mogao je zadržati za sebe. Stoga su porezni službenici bili slobodni naplaćivati koliko god su mogli. Isus je poreznicima rekao da naplaćuju samo ono što su trebali, što je uključivalo i razuman iznos za sebe. Isus im NIJE rekao da prestanu biti poreznici. Dapače, za narod bi bilo bolje da ima poštenog i uglednog poreznika nego da poreznik odustane i da mu na mjesto dođe nepošteni poreznik.

P: U Lk 3,14, zašto je Isus samo rekao rimskim vojnicima da se zadovolje svojom plaćom?

O: Ova jednostavna izjava značila je da ne smiju pljačkati niti iznuđivati druge. Rimski politički svijet bio je izgrađen na korištenju moći za gomilanje bogatstva, a Isus je rekao da ne bi smjeli koristiti nezakonite načine za stjecanje bogatstva. Ali Isus nije rekao rimskim vojnicima da prestanu biti vojnici.

P: U Lk 3,16-17, kako je bilo Isusovo krštenje Duhom Svetim i ognjem?

O: Apostoli su kršteni Duhom Svetim i na njihovim su se glavama pojavile jezike od ognja u Djela apostolskih 2. Nakon toga, krštenje Duhom Svetim namijenjeno je svim vjernicima. No, ovdje oganj vjerojatnije znači sud protiv onih koji bi odbacili jedini Božji način spasenja. Drugi oganj umjesto toga vide kao pročišćenje. Treći ga vide i kao jedno i kao drugo.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 856–857 i Believer's Bible Commentary, str. 1378.

P: U Lk 3,21 Ivan je krstio za obraćenje, pa zašto je onda Isus kršten?

O: Isus je bezgrešan, stoga se nije morao ni od čega kajati. Zato je Ivan postavio pitanje zašto se Isus krsti, umjesto da on krsti Isusa. Isus se krstio kako bi ispravno učinio sve što je jevrejska osoba trebala učiniti. Identificirao se s Ivanom i njegovim krštenjem, iako će kasnije dati veće krštenje. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 859.

P: U Lk 3,22, kako ovo opovrgava pentekostalnu jedinstvenost?

O: Duh Sveti sišao je u obliku goluba. Isus nije golub, a golub nije Isus. Kad je Otac govorio s neba, Isus nije samo modulirao glas, poput ventriloqa. Isus nije varao narod navodeći ga da misli kako netko drugi govori, a zapravo je to bio samo Isus koji ih je varao

P: Je li glas na Isusovom krštenju govorio narodu oko Isusa u Mateju ili samo Isusu (Jesus, Interrupted str. 39-40). U Mateju 3,17 Otac kaže: "Ovo je moj Sin…", a u Marku 1,11 i Luki 3,22 Otac kaže: "Ti si moj Sin…"

O: S jedne strane, Otac je mogao govoriti dvaput, jednom narodu, a jednom, glasno ili nečujno, Isusu. S druge strane, Otac je mogao jednostavno izgovoriti samo jednu rečenicu. Na brojnim mjestima evanđelisti ne navode točne citate, već suštinu ili značenje onoga što je preneseno. Lako je zaboraviti da su suvremene navodnike u drevnom pismu bilo nepoznato. Bez obzira na to, iz sve trojice evanđelista jasno je da je Otac prenio da je Isus Njegov ljubljeni Sin, u kojem je bio zadovoljan.

P: U Lk 3,23, tko je sin Heliov?

O: Riječi "sin" nema u grčkom izvorniku, navodi se samo "od Heli". Marija je bila kći Heli i Heli je bio Isusov biološki djed.

P: Zašto u Lk 3,23 mnogi prijevodi navode da je Isus bio "kako se smatralo" Josipov sin, kada izraz "kako se smatralo" nije bio u grčkom izvorniku? (Na to je ukazao musliman Ahmed Deedat.)

O: Deedat ovdje griješi. To stoji u grčkom tekstu. Možete to vidjeti u Grčkom Novom zavjetu Alanda i suradnika (3. izdanje), kao i u 4. izdanju, Greenovom doslovnom prijevodu i Nestle-Aland Novum Testamentum Graece.

Zapravo, iako Josip nije bio biološki otac Isusa, on je bio njegov zakonski otac.

P: U Lk 3,23-33, kako Marija može biti potomkinja Jude, budući da je Elizabeta bila jedna od kćeri Arona u Lk 1,5, a Marija i Elizabeta bile su rođakinje u Lk 1,36?

O: Biblija ne navodi pleme njihovih majki.

Stoga Marija i Elizabeta mogu biti rođakinje na temelju sljedećih mogućnosti:

Dvije majke bile su sestre: ako su njihove majke bile iz neimenovanog plemena.

Majka Marije i otac Elizabete braća i sestre: Ako je majka Marije bila sestra oca Elizabete, tada bi majka Marije bila potomkinja Arona i Levija.

Roditelji Marije i Elizabete braća i sestre: ako je otac Marije bio brat majke Elizabete, tada bi majka Elizabete bila iz Judina koljena.

Jedan musliman je ovo vidio kao dokaz da je Marija potjecala od Arona. To je važno za muslimane jer, ako Marija ne potječe od Arona, onda je Kur'an u pogrešci. Muslimani općenito vjeruju da je Kur'an na Zemlji riječ po riječ preslika Kur'ana napisanog na pločama na nebu (Sura 85:20-22).

Vidi knjigu "When Critics Ask", str. 381, za sličan odgovor.

P: U Lk 4,1-16, kako se ova tri kušnja mogu usporediti s onima s kojima se ljudi suočavaju?

Odgovor na tri Isusova napasti bio je: materijalne potrebe, stjecanje moći kompromisom sa zlim i iskušavanje moći i volje Boga. Vlade utišavaju ljude hranom ili novčanim povlasticama, moći kompromisom s moralom i potpunom sigurnošću od stvarnih ili zamišljenih opasnosti.

Općenito, napasti se obraćaju našem tijelu, našoj duši ili našem duhu. Prva poslanica Ivanova 2,16. klasificira napasti kao pohotu tijela, pohotu očiju i oholost života. Primijetite da je Sotona sve tri napasti umotao u religiju, čak citirajući Sveto pismo. Sotona vjerojatno poznaje Sveto pismo bolje od bilo kojeg smrtnika na zemlji.

Za Izraelce koji su lutali pustinjom, iskušenje je bilo oslanjati se na Božju opskrbu svakodnevnim manom, umjesto da skupljaju višak ili se žale na nedostatak mesa, kao što je Mojsije spomenuo u Ponovljenom zakonu 8,3. Mojsije ih je upozorio u Ponovljenom zakonu 6,10-12 da će postati oholi kada uđu u zemlju. Izraelci su iskušali Boga u Masah u Ponovljenom zakonu 6,16. Drugim riječima, Isus je prošao kroz iste vrste iskušenja koje su Izraelci imali u Izlasku, no Isus ih je sve nadvladao. Isus nam je postao primjer u nadvladavanju iskušenja u Pismu Hebrejima 4,14-16; 5,8.

Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1192; Believer's Bible Commentary, str. 1380-1381; The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 213; te The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 863-864, 865.

P: U Lk 4,1-16, kako postoje "prečaci" za ispunjavanje Božje volje?

O: Isus je znao da je on njihov Mesija, a Sotona mu je praktično ponudio tri prečice za ispunjenje Božje volje u njegovu životu. Da je Isus upotrijebio svoju moć da pretvori kamen u kruh za sve, slijedili bi nekoga tko bi mogao čudesno zadovoljiti njihove fizičke potrebe. Da je Isus imao svu vlast nad narodima, slijedili bi nekoga tko bi mogao osvajati svojom snagom. Da je Isus čudesno preživio pad s hrama, narod bi ga vjerojatno prihvatio i ne bi se činilo da Isusu treba ići na križ.

Možda imamo vrijedan cilj postići nešto za Boga ili dovesti ljude k Kristu. Ako se dovoljno potrudimo, Sotona će se pobrinuti da uvijek pronađemo "prečac" za ostvarenje našeg dobrog cilja, koristeći sredstva koja Bogu ne ugoduju. Podmićivanje, prisila, zastrašivanje i priređivanje spektakla su načini koje ne bismo smjeli koristiti. Na primjer, ako bi netko drugima besplatno nudio hranu, dobrotvornu pomoć, medicinsku skrb ili druge stvari, ali samo pripadnicima svoje religije ili ako se obrate, to bi bilo podmićivanje. Čuo sam da ljudima obećavaju novac ako se obrate na islam. Međutim, to nije "prečac" koji bi kršćani trebali koristiti. Kad su Pizarro i njegovi španjolski konkvistadori izdajnički zarobili inka kralja Atahualpu i natjerali njegove podanike da plate otkupninu od 24 tone zlata i srebra, rekli su mu da može umrijeti bolno spaljen na smrt ili brzo ugušen ako pristane biti kršten kao [rimokatolik] kršćanin. To je bilo zlo.

Pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 213–214 za više informacija.

P: U Lk 4,3-4, što bi bilo loše u pretvaranju kamenja u kruh?

O: Obično ništa, ali time se promašuje poanta. Četrdeset dana je dugo vrijeme bez hrane; ljudsko tijelo to prirodno ne može izdržati, iako je Mojsije to učinio u Ponovljenom zakonu 9,9. Neke sive vapnenačke stijene mogle su donekle nalikovati na štrucu. Isus je mogao skratiti svoj post koristeći svoj status i autoritet Sina Božjega da pretvori kamenje u kruh. Naravno, Isus je također mogao jednostavno otići u najbliži grad i kupiti kruh, kao što je vjerojatno često činio u drugim prilikama. Ali Isus se oslanjao na Duha da ga nadnaravno održava, umjesto da vjeruje u vlastite moći.

Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 810; Believer's Bible Commentary, str. 1380; The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 487; i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 862, 863.

P: U Lk 4,9, što je značajno kod vrha hrama?

O: Postojala je rabinska tradicija da će se Mesija pojaviti na vrhu hrama, prema Stracku i Billerbecku: Kommentar zum Neuen Testament aus Talmud und Midrasch 1:151. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 864–865.

P: U Lk 4,13-14 što se time govori o kušnji i grijehu?

O: Napast nije grijeh. Isus je bio teško napastovan, ali Isus nikada nije sagriješio. Kada nas napastuje da učinimo nešto pogrešno, a mi se približimo Bogu i ne sagriješimo, to je Bogu ugodno što nismo sagriješili, a ne neugodno što smo bili napastovani. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1381.

P: U Lk 4,19, zašto je Isus citirao samo dio Iz 61,2, a ne posljednji dio "i dan odmazde našega Boga"?

O: Isus je predstavio sebe kako čita iz svitka Izaije i upravo to je i učinio. Pet točaka za razmatranje u odgovoru.

1. Hebrejska Biblija tada nije imala knjige podijeljene na stihove kao što ih imamo mi.

2. Isus je točno citirao Izaiju, ali nije citirao cijeli stih.

3. Danas često citiramo stihove nepotpuno. Naša je konvencija koristiti tri točke, ali oni tada nisu imali tu konvenciju.

4. Isus je rekao da se ono što je pročitao ispunilo dok su slušali. Da je Isus citirao posljednji dio, to više ne bi bilo istinito.

5. Ovaj dio Izaije sličan je mnogim drugim proročanstvima iz Izaije; imaju dvostruko ispunjenje. Drugi primjer dvostrukog ispunjenja je Izaija 7,14-17.

Isus je u svom prvom dolasku ispunio samo prvi dio stiha. Posljednji dio ispunit će u svom Drugom dolasku. Za više informacija pogledajte When Critics Ask str. 387, the Believer's Bible Commentary str. 1382 i The Expositor's Greek Testament sv. 1 str. 489-490.

P: U Lk 4,25 i Jak 5,17, u Ilijino vrijeme nije padala kiša tri i pol godine ili samo 3 godine, kako navodno implicira 1 Krlj 18,1?

O: 1. Kraljevima 18,1 ne precizira je li riječ o trećoj godini suše, trećoj godini gladi ili trećoj godini koju je Ilija proveo kod udovice u Zarifatu. Osim toga, fraza "u trećoj godini" mogla bi značiti nakon treće godišnjice.

Za više informacija pogledajte When Critics Ask, str. 530.

P: U Lk 4,28-32, je li dobro stanje znak da činite ono što Bog od vas želi?

O: Isus je izgovorio prave riječi u Lk 4,28-32, no stvari uopće nisu išle dobro; htjeli su Ga ubiti. Ponekad će vaše riječi izazvati sukob, a to može biti upravo ono što Bog želi. S druge strane, u Lk 6,26 stoji: "Jao vama kad svi ljudi dobro govore o vama! Jer tako su njihovi očevi činili lažnim prorocima."

Isusu je išlo dobro do određene točke. Zatim je Isus iznio njihove unutarnje stavove o nadmoći njihovog naroda i njihovoj nebrizi za druge.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 868.

P: U Lk 4,34-35,41, zašto je Isus ukorio demona koji je govorio istinu?

O: Duh nije pokušavao proslaviti Isusa, već je možda pokušavao prikazati Isusa u lošem svjetlu. Druga situacija u kojoj je demon koji je govorio istinu bio ukoren je u Djela apostolskih 16,16-18. Vidi The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 868 za više informacija.P: U Lk 4,34-35,41, zašto je Isus ukorio demona koji je govorio istinu? Isusu nije bilo stalo do nepromišljene, prerane objave o tome tko je on bio. Druga situacija u kojoj je demon koji je govorio istinu bio ukoren jest u Djela apostolskih 16,16-18. Vidi The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 868 za više informacija.P: U Lk 4,34-35,41, zašto je Isus ukorio demona koji je govorio istinu? Isusu nije bilo stalo do nepromišljene, prerane objave o tome tko je on bio. Druga situacija u kojoj je demon koji je govorio istinu bio ukoren jest u Djela apostolskih 16,16-18. Vidi The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 868 za više informacija.P: U Lk 4,34-35,41, zašto je Isus ukorio demona koji

Isus nije bio zainteresiran za nepromišljeno, prerano objavljivanje tko je on bio. Druga je situacija u kojoj je demon koji je govorio istinu ukoren u Djela apostolskih 16,16-18. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 872.

P: U Lk 4,38–39, što je zanimljivo u vezi s ozdravljenjem Petrove tazbune od groznice?

O: Kada se netko oporavi od groznice, obično je vrlo slab, jede samo malo i tek postupno vraća snagu. Ipak, Petrova punica je odmah povratila snagu i mogla im je služiti. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary str. 1383, The Bible Knowledge Commentary: New Testament str. 215 i The Expositor's Greek Testament sv. 1 str. 492.

P: Zašto su ljudi u Lk 4,40 donosili bolesne Isusu kad je sunce zalazilo?

O: To je bilo navečer nakon subote; čekali su dok subota nije završila.

P: U Lk 4,42-43, zašto Isus nije ostao duže s ljudima koji su ga željeli još slušati?

O: Isus je imao poruku za širiti i morao je ići i u druge gradove. Učenici Isusovi, uključujući ne samo dvanaestoricu nego i sedamdesetoricu i druge, mogli su se vratiti kasnije.

U našem služenju ponekad je teško znati kada je vrijeme za prelazak na drugu priliku. Isus je imao jasnu predodžbu o važnosti, ali ne i očajničku žurbu. Naprotiv, Isus je imao osjećaj za pravi trenutak i radio je različite stvari u različitim "godišnjim dobima".

P: U Lk 5,1, što je bilo tako posebno u Petrovom čamcu?

A: Nimalo. Mnogi su ljudi imali čamce, a Petrov nije bio ništa neobično. No bio je vrlo koristan da se Isus udalji od mnoštva i propovijeda im. Njegov bi glas dobro dopirao preko vode. Nešto obično, poput običnog čamca, može postati vrlo posebno kada se da Bogu da ga upotrijebi kako On želi.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1383–1384.

P: U Lk 5,1-11, što je drugačije u ribolovu i u ribolovu ljudi?

O: Analogija, metafora ili prispodoba u Bibliji služe za pouku, ali se ne mogu primjenjivati do beskraja kako bi se poučavale stvari koje nisu bile zamišljene. U metafori, trebali su loviti ljude kao što su lovili ribu. Međutim, ribari hvataju živu ribu da bi je ubili, dok su učenici bili pozvani hvatati mrtve ljude da bi ih oživjeli. Naravno, pri pecanju ribe možda želite najveću ribu. Pri pecanju ljudi nema prednosti za bogate, siromašne, žene, muškarce, slijepe, šepave, mlade, stare itd. Pri pecanju možete naletjeti na grane i druge prepreke, ali svejedno nastavljate pecati.

Koliko često pecate?

P: U Lk 5,3-4 Isus je zamolio Šimuna da ode pecati usred dana. Kako reagirate kada vam netko da savjet, a vi mislite da o toj temi zna manje od vas?

Odg: Petar je bio ponizan i učljiv, smatrajući da Isus možda zna nešto što on nije znao. Kad ti Bog kaže nešto što možda ne misliš da je najbolji način da to učiniš, možeš se zapitati: "imaš li vjeru plitke vode ili vjeru duboke vode?"

S druge strane, ako osoba misli da zna više, a zapravo zna manje, možete cijeniti njezin iskreni napor da pomogne, iako njezin savjet možda nije koristan. Neki ljudi, međutim, znaju manje i trebali bi znati da znaju manje, ali jednostavno vole pričati. Ponekad morate biti strpljivi s glupim ljudima.

P: Zašto je Isus u Lk 5,8 izabrao Petra, grešnika, za apostola?

O: Svi ljudi su grešni. Kad je Petar bio s Isusom, shvatio je koliko je i sam grešan. Izaija je imao slične osjećaje u Izaiji 6,5.

P: U Lk 5,8, koja je razlika između ribolova i lova na ljude?

O: Kod lova životinja ne donosi nikakvu odluku i samo je ubijena. Kod ribolova riba odlučuje hoće li zagristi. Također, grčka riječ za ribolov ovdje podrazumijeva "uloviti ih živima". Trebamo nagovarati ljude da dođu k Kristu, a ne prisiljavati ih. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1384.

P: U Lk 5,12 što to govori o beznadnim situacijama?

O: Kada je netko imao gubu, to je bilo kronično stanje. Zapravo se ne kaže da je čovjek imao gubu; već se kaže da je bio "pun gube". Drugim riječima, bio je u uznapredovaloj fazi bolesti i činilo se prilično beznadno.

Drugo, neki bi smatrali Isusa ceremonijalno nečistim samo zbog dodira s gubavcem. To je bilo dobro pravilo, kako bi se spriječilo širenje bolesti. No, svima je nesumnjivo bilo iznenađujuće što je Isus svejedno pružio ruku i dotaknuo gubavca. Naravno, još je nevjerojatnije bilo to što je guba nestala s njega.

Isusu smo svi bili duhovni gubavci. Ipak, Isus je došao k nama, dotaknuo nas, gubave kakvi smo bili, i rekao nam: "Budi čist".

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1384.

P: U Lk 5,16, mislite li da je Isusu trebalo više ili manje vremena s Ocem nego nama?

O: Moglo bi se pomisliti da je Isusu trebalo više vremena, kako bi se pripremio za križ. S druge strane, Isus je uvijek bio u dobrom odnosu s Ocem i u svojim molitvama nije imao potrebe ispovijedati grijehe.

Bez obzira na to, čak je i Isusu bio potreban samcih da razgovara sa svojim Ocem. Koliko nam je više potrebno razgovarati s Bogom! Mudro je provoditi vrijeme s našim Ocem prije donošenja važne odluke, kao što je Isus učinio prije nego što je izabrao svoje dvanaestoricu učenika.

P: U Lk 5,20, je li paraliziranik imao vjere?

O: Osim uskrsnuća Lazara, ovo je jedino čudo koje je Isus učinio, a kod kojeg osoba koja je ozdravila nije prethodno pokazala vjeru. Njegova četiri prijatelja imala su vjeru da ga dovedu i spuste kroz krov. Možda je paralitik imao vjeru, ali to nije zabilježeno. Bez obzira na to, paralitik je pokazao poslušnu vjeru kada je učinio ono što mu je Isus rekao u Luki 5,25. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 880.

P: U Lk 5,20-21, zašto su farizeji smatrali da je opraštanje grijeha bogohuljenje?

O: Ponekad besprijekorno ispravna logika i ispravne premise, u kombinaciji s jednom pogrešnom premisom, mogu dovesti do pogrešnog zaključka.

Baš kao što je samo oštećena osoba ta koja može oprostiti nanesenu nepravdu, oni su ispravno uvidjeli da je opraštanje grijeha nešto što može učiniti samo Bog. Da bi običan čovjek drsko tvrdio da oprašta grijehe, bilo bi bogohuljenje i pokušaj preuzimanja Božjeg pravog mjesta. Možda čak nisu ni razmišljali o tome da bi Isus mogao biti nešto više od običnog čovjeka.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 881.

P: U Lk 5,27-39, zašto bi Isus izabrao nekoga tko je naplaćivao poreze?

O: Ako malo razmislite o tome, ovo zvuči ludo. Poreznike su prezirali Židovi jer nisu samo naplaćivali poreze koje ljudi nisu htjeli platiti, već su naplaćivali poreze za okupacijske Rimljane. Većina Židova smatrala ih je nečistima i izopćenicima koje su izbjegavali. Isusovi učenici bili su izabrani da šire evanđelje narodu, a bilo je skandalozno da je Isus odabrao poreznika za jednog od izabranih kako bi dopro do ljudi od kojih je naplaćivao poreze. Zapravo, Isus je optužen da je nečist samo zato što je jeo s Levijem i njegovim prijateljima. Ali Božji putevi nisu naši putevi. Levij nije bio "glavni poreznik" poput Zakeja, već samo običan poreznik. Napustio je svoj posao i slijedio Isusa kao bivši poreznik . Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 217-218 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 812.

P: U Lk 5,34-35, zašto su farizeji bili neprijateljski nastrojeni prema Isusu?

O: Što je Isus više tvrdio i vršio vlast, to su farizeji postajali neprijateljskiji. Ne vidite ni najmanji trag među farizejima da su rekli: "Tako smo sretni što su se gubavac i paraliziranik izliječili." Isus je osporio njihovu teologiju, njihove društvene konvencije, njihov post, njihov šabat i, ukratko, Isus je bio izazov za njih. To što je izliječeni gubavac otišao k svećenicima također bi im bilo podsjetnik. Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1196-1197 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 217.

P: U Lk 5,34-35, koji su neki drugi primjeri "nemiješivih" stvari, poput učenja farizeja da ljudi pokušavaju miješati svoje učenje s Kristovim?

Evo nekoliko primjera. U Nigeriji postoje dvije odvojene religije nazvane "Chrislam" koje pokušavaju ujediniti kršćanstvo i islam. (Nisu se međusobno ujedinile). Bahaisti uče da su njihov Baha'u'llah, Muhamed, Isus, Mojsije, Buddha i (ponekad) Krišna svi bili od istog Boga. Međutim, postoji dvije skupine Bahaista i bilo je atentata na vođe jedne skupine, navodno od strane druge. Neki pokušavaju kombinirati okultno, horoskop ili proricanje s kršćanskim ili katoličkim naukom. Neki su pokušali ujediniti hinduizam i kršćanstvo.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 218 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 812-813.

P: U Lk 5,36-38, što znače metafore odjeće i mjehova za vino?

Novi komad tkanine ne bi "odgovarao" kao zakrpa na staroj odjeći. To je zato što bi se nova tkanina, nakon što se smoči, skupila, a stara ne bi. Tako ni farizeji ne bi mogli razumjeti da je Isus Mesija, sve dok ne prihvate da će dolazak Mesije biti nešto posve novo. Možda nam se čini očitim da bi dolazak Mesije bio nešto posve novo, ali to nije bilo tako za one koji u svom razmišljanju nisu imali mjesta za Mesiju. Kao što je Isus rekao u Ivanovom evanđelju 8,37, farizeji nisu imali mjesta u svojim srcima za Njegovu riječ.

Metafora kožnih vreća za vino vrlo je slična, osim što ide još dalje. Staro ne može primiti novo, a osoba koja ostane samo pri starom ili će puknuti ili neće moći primiti novo.

P: U Lk 5,37-39, je li "novo vino" bilo alkoholno?

Odgovor: Hebrejska riječ za vino je yayin. Koristi se za pijance u Joelu 1:5.

Grčki izraz za vino je oinos. Evo što O'Brien u knjizi Today's Handbook for Solving Bible Difficulties, str. 366-369, kaže: Noa nije pio previše soka od grožđa (Postanak 9,21), Pavao nije upozoravao na pretjerano uživanje u soku od grožđa (Efežanima 5,18), a sok od grožđa nije ismijavatelj (Izreke 20,1). O'Brien također ističe da fermentacija soka od grožđa na sobnoj temperaturi traje manje od dva dana.

S druge strane, vino u biblijsko doba imalo je 10–11 % alkohola, što je manje nego današnja vina ili jača pića. Nadalje, vino su razrjeđivali vodom.

P: U Lk 5,39, kako se izreka da staro vino bolje prijaže odnosi na prethodnu prispodobu o kožama za vino?

O: Ovime se ne kaže da je "staro" uvijek bolje od "novog". Naprotiv, mnogi su ovdje toliko voljeli "staru" nauku Starog zavjeta pomiješanu s njihovom tradicijom da su odbacili "novu" Isusovu nauku. Nije se smjelo očekivati da će se svim Židovima svidjeti Isusova nauka. Kao što se nekima više sviđa okus starijeg vina, tako ni praćenje Isusovih riječi ne bi odgovaralo njihovom ukusu.

Za više informacija pogledajte Hard Sayings of the Bible, str. 457-458 i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 885-886.

P: U Lk 6,1, što su farizeji smatrali pogrešnim u branju klipova?

O: Ponovljeni zakon 23,25 kaže da je u redu pojesti malu količinu žita s tuđeg polja, tako da to nije bio problem. Naprotiv, farizeji su to smatrali žetvom, a žetva je bio posao, što je bilo zabranjeno subotom. Sada, žetva velikih količina žita jest posao, ali bilo je apsurdno smatrati sakupljanje nekoliko zrna poslom. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 970.

P: U Lk 6,1.4, što je Isusov čin dopuštanja učenicima da jedu žitarice pokazao?

O: Kada su farizeji stvorili ljudske tradicije i predstavljali ih kao Božji zakon, Isus nije oklijevao srušiti ih kako bi pokazao da to nije Božji zakon. S druge strane, ljudski zakon koji se nije predstavljao kao Božji zakon, poput plaćanja poreza Cezaru, Isus je poštovao.

P: U Lk 6,2, koja je razlika između pridržavanja pravila i slijediti Boga?

O: Često se postupci u oba slučaja čine istima, jer Bog želi da poštujemo Njegove zakone i da se pokoravamo vlasti. Naravno, kao što Petar kaže u Djela apostolskih 4,19, postoji razlika između slušanja Boga i slušanja čak i vjerskih zakona, , kada su vjerski zakoni suprotni onome što je Bog zapovjedio. To je jednostavan slučaj.

Ali postoji li ikada trenutak kada poslušnost Bogu uključuje neposluh prema dobrom i ispravnom zakonu? To je rijetko, ali postoji ako je u pitanju viši princip.

Prvo ću to ilustrirati jednim jednostavnim, osnovnim primjerom. Jednom sam izašao iz automobila, a moj je automobil stajao na susjednoj ulici u pogrešnom smjeru. Je li to bilo pogrešno? Pa, prišao je policajac, zahvalio mi i otišao. Dopustite mi da vam sada objasnim kontekst. Druga vozačica ostala je na cesti jer joj je akumulator ispražnjen, a ja sam joj tamo pokušavao pokrenuti automobil. (Iako policajac to nije znao, ta druga vozačica zapravo je bila moja supruga.)

Kad je David prekršio zakon iz nužde u 1. Samuelovoj 21,1-6, nije bilo prijekora ni ispravka od Boga. David i njegovi ljudi činili su Božju volju, ali bili su u očajničkoj situaciji bez hrane. Ponekad, čak i kad činimo Božju volju, možemo se naći u očajničkoj situaciji. Ostanak u životu bio je viši prioritet od jedenja ceremonijalnog kruha koji su smjeli jesti samo svećenici i njihove obitelji. U Luki 6,9 Isus ih podsjeća da je u redu činiti dobro; ako je nečija životinja upala u jarak za vrijeme subote, u redu je raditi kako bi se spasila i izvadila.

Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1197.

P: U Lk 6,9 o kakvom je dobru i zlu Isus govorio?

O: Riječ "zlo" koristi se slično kao i engleska riječ za "loše"; može značiti moralno pogrešne stvari ili štetne stvari. Isus je koristio metaforu štetnih stvari kako bi istaknuo i korisne i moralno dobre stvari. Ne biste dopustili da vam životinja umre od zapuštanja na subotu. Isto tako, u redu je čudesno izliječiti osobu bilo kojeg dana u tjednu. No, zanimljivo je da im je Isus postavio to pitanje, a odmah nakon toga, u stihu 11, raspravljali su na subotu o zlu koje bi mogli učiniti Isusu.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1387.

P: Zašto su farizeji bili tako ljuti u Lk 6,11?

Čini se da ih čovjek uopće nije briga, ali ne bi bili ni protiv toga da ga se izliječi. Farizeji su bili jako ljuti jer je čovjekovu ruku bilo tako dugo suho da ne bi napravilo nikakvu razliku da su još jedan dan pričekali nakon subote da ga izliječe. Isus je mogao izliječiti čovjeka dan prije subote. Jedini razlog za odabir subote, osim što je bio u društvu mnoštva, bio je da im u lice baci kako se neće staviti pod njihovo tumačenje subote. Stoga su s jedne strane bili vrlo ljuti, ali s druge strane, s obzirom na Isusova djela koja su nadilazila zakon ( ), očekivali su da učini nešto takvo. Dakle, u neku su ruku čekali da se naljute.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 887 i Believer's Bible Commentary, str. 1387.

P: U Lk 6,17-49, je li ovo "propovijed na ravnici" isto što i propovijed na gori u Mt 5-7?

O: Vjerojatno se ne radi o istoj propovijedi. Iako ni Matej ni Luka nisu tvrdili da su zabilježili sve što je rečeno u svakoj propovijedi, u obje postoji dovoljno različitog sadržaja da bi se radilo o različitim propovijedima. Međutim, u obje se također nalazi mnogo vrlo sličnog sadržaja. Očekivalo bi se da je Isus propovijedao sličnu poruku više puta različitim skupinama.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 890, New International Bible Commentary, str. 1197, The Tony Evans Bible Commentary, str. 970-971 i Believer's Bible Commentary, str. 1388.

P: Zašto ih je Isus sve iscijelio u Lk 6,19?

O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Glavna svrha nije bila pružanje medicinske skrbi za Izraelce. Naprotiv, svrha je bila da ta iscjeljenja budu znak koji će svijetu pokazati da je Isus bio Mesija.

2. Nikada nije bilo slučaja da je Isus prišao skupini ljudi i iscijelio ih sve, bez obzira na to jesu li to željeli ili ne. U ovom slučaju, svi su iscijeljeni oni koji su došli k Isusu; Isus nije odbacio nijednog od njih. Isto tako, što se tiče spasenja, svi su spašeni oni koji dolaze k Isusu; On ne odbacuje nijednog. Međutim, nisu svi spašeni jer ne odabiru svi doći k Bogu s poznanjem koje posjeduju.

P: U Lk 6,20, potiče li Isus, nazivajući siromašne blaženima, siromašni proletarijat da bude zadovoljan, budući da bi se, prema komunističkom učenju, trebao pobuniti protiv bogataša društva?

Istina je da nas Isus uči da budemo zadovoljni i radosni u Kristu. Također je istina da je komunizam mnogo učinio da nauči ljude biti nezadovoljnima, nesretnima i širiti bijedu drugima. Komunizam, kako se prakticirao u nekim zemljama, jednostavno je zamijenio višu klasu društva novom elitnom klasom, članovima Komunističke partije.

Ovo je slično situaciji prije stotina godina na ruskoj ravnici, kada bi pleme kozaka uvijek vikalo "sloboda" dok bi jurišalo u bitku, uključujući neizazvane ofenzivne upade radi zarobljavanja i porobljavanja drugih.

P: U Lk 6,21.25, zašto je Isus ovdje očito bio protiv smijanja?

O: Isus nije bio protiv smijeha i veselja općenito, jer će oni imati radost za žalovanje u Izaiji 61,3. Isus je čak ispričao i nekoliko duhovitih prispodoba. Naprotiv, Isus je bio protiv ljudi koji su bili površni, ili sretni sa stanjem stvari kad nisu bili u redu s Bogom, i koji se nisu brinuli za druge. Da to izrazimo današnjim psihološkim pojmovima, Isus je vidio ljude koji su mislili "ja sam u redu, ti si u redu" dok zapravo nisu bili u redu, a i drugi nisu bili u redu te su trebali pomoć. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1389.

P: U Lk 6,22.26, što je loše u tome da svi ljudi govore dobro o vama?

O: Nije uvijek loše kad netko govori dobro o vama, kao što je Isus govorio dobro o Natanaelu u Ivanovom evanđelju 1,48, a dobro ime je blagoslov u Propovjedniku 7,1. Međutim, oprezajte se kada svi ljudi govore dobro o vama. To je snažan znak da kompromitirate svoje kršćansko svjedočanstvo.

To nije blagoslov za ljude o kojima se loše govori zbog njihovih zlih djela. To je blagoslov za ljude o kojima se loše govori jer služe Bogu.

Pogledajte When Critics Ask, str. 389, za drugačiji, ali dopunjujući odgovor i Believer's Bible Commentary, str. 1387, za više informacija.

P: U Lk 6,27, zašto bi Isus rekao: "vi koji me slušate"?

O: To ne znači one koji su tek usputno čuli riječi koje je Isus govorio. To znači one koji su slušali i usvojili u srce ono što je Isus zapovjedio.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 893.

P: Zašto bismo u Lk 6,27 trebali voljeti svoje neprijatelje?

Odg: Židovi bi razlikovali četiri glavne vrste neprijatelja: većinu Rimljana, lopove, ubojice i općenito grešnike. Isus je rekao da ih sve volimo. Postoje četiri razloga, iz četiri perspektive.

Naša poslušnost: Bog nam je jednostavno rekao.

Naša sreća: Ne možemo biti sretni ako smo puni mržnje prema drugim ljudima. Još je ozbiljnije, 1. Ivanova 3:10,15; 4:10 pita kako možemo zaista voljeti Boga, kojega nismo vidjeli, ako ne volimo svoje braće, koje smo vidjeli.

Božja ljubav: Trebamo se ljubiti jedni druge jer Bog ljubi svijet u Ivanovom evanđelju 3,16. Bog ljubi čak i bezbožnike, prema Poslanici Rimljanima 5,6.

Njihova potreba za našom ljubavlju: Drugi trebaju našu ljubav, naše molitve i poruku Evanđelja. Naš nenaturalni odgovor svjedočanstvo je Boga svijetu.

P: U Lk 6,29, kada trebamo okrenuti drugu obraz, a kada ne?

Odg: Ne bismo trebali uzvraćati zlo za zlo i ne bismo se trebali osvećivati (Rimljanima 12,17-19).

1. Ne dopustite da vas drugi potcjenjuju (1. Timoteju 4,12).

2. Trebamo braniti siromašne i potlačene (Jeremija 7,6; 22,16) (Izaija 1,17; 58,6.10; Jeremija 5,28; 22,16; Galaćanima 2,10; Psalam 41,1; Izreke 14,21; 24,11-12; 29,7; 31,9,20; Efežanima 4,28; 1. Timoteju 6,18-19; Jakovljeva 1,27).

3. Ne bismo trebali dopustiti drugima da loše govore o onome što smatramo dobrim (Rimljanima 14,16).

4. Konkretno, trebamo imati odgovor za svoju vjeru (1. Petrova 3,15).

P: U Lk 6,30, kada bismo trebali dopustiti ljudima da uzmu ono što nam pripada?

O: Ako bi netko uzeo vaš ogrtač, vjerojatno gornji, to bi vjerojatno bio ulični pljačkaški napad. Da je bila krađa, mogli su uzeti i više.

Postoje neka opća načela koja treba poštovati.

1. Duše drugih ljudi vrijednije su od svega našeg imetka.

2. Nepravedno oduzimanje imovine od strane ljudi ili vlade je zlo, ali naše patnje svjedoče svijetu i slave Boga.

3. Ne bismo uvijek trebali ljudima davati sve. Na primjer, u 2. Solunjanima 3,10 ne bismo trebali davati hranu nekome tko odbija raditi. Ne bismo trebali pružati gostoprimstvo ljudima koji uče lažna, dušno-razarajuća učenja (2. Ivanova 10-11).

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 893.

P: U Lk 6,35, kako i zašto trebamo voljeti svoje neprijatelje ne očekujući ništa zauzvrat?

O: Mogao bi se napisati čitav knjiga o odgovoru na ovo pitanje. Možemo vidjeti barem pet razloga zašto nam je Bog dao ovu zapovijed da je slušamo.

Ljubav prema drugima: Božju zapovijed da volimo druge trebali bismo shvatiti vrlo ozbiljno, kao što pokazuju 1. Ivanova 3,10.18; 4,19-21.

Svjedočanstvo svijetu: Ljubav prema neprijateljima nije prirodna reakcija ljudi. Poslušnost Bogu u tom području svjedočanstvo je svijetu da u nama postoji ljubav koja nije prirodna, nego nadnaravna.

Neki su budući vjernici: Čak će i neki koji su sada neprijatelji Evanđelja, kao što je bio Saul iz Tarsa, jednog dana postati kršćani i otići u nebo.

Slava Bogu: Odražavamo Božji lik, a Bog i dalje voli svoje neprijatelje. Poslušnost Bogu i ljubav prema neprijateljima način su slavljenja Boga, a stvoreni smo za Božju slavu, kao što pokazuje Izaija 43,7.

Za vlastitu dobrobit: Čuvanje mržnje u srcima šteti nam jednako kao i svima drugima.

P: U Lk 6,39 koja je poanta toga da slijepi vode slijepe?

O: Iz ove parabole možemo naučiti jednu glavnu poantu, ali ne zaboravite primijetiti i dvije sporedne poante.

Glavna je poanta da općenito, ako je osoba slijepa (bilo fizički, duhovno, neznanjem ili pristranošću), ne možete joj pružiti prednost vođenja od strane vidljive osobe ako ste vi sami zapravo slijepi. Ne možete nekoga voditi na mjesto na kojem ste bili ako tamo sami nikada niste bili.

Sporedna je poanta, koju je Isus vidio kao potrebu za ovom prispodobom, da nije neuobičajeno da ljudi žele pokušati voditi druge, iako se samo prave da imaju kvalifikacije za to.

Druga sporedna napomena jest da, ako slijepa osoba doista pokuša voditi drugu slijepu osobu, moguće je da će imati sreće i da će se stvari zapravo dobro odvijati, barem neko kratko vrijeme, osobito ako je vođa već prije išao tim putem. Međutim, kada se pojavi nova ili nepredviđena prepreka, poput jame, ishod može biti katastrofalan i za sljedbenika i za vođu.

Ključna primjena ovdje jest da će vjerski vođa koji odbacuje Isusa kao Mesiju i Gospodina također odvesti druge ljude u jamu propasti.

Pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1391, i The Tony Evans Bible Commentary, str. 971, za više informacija.

P: U Lk 6,40, znači li to da netko mora biti savršeno poučen prije nego što postane učenik, kako tvrdi Boston Church of Christ?

O: Ne. Kao što dobro kaže knjiga *When Cultists Ask* (Kad kultisti pitaju), str. 148: "Savršeno učenje nije nešto što se može postići tijekom trogodišnjeg ubrzanog tečaja, … To je cilj cjeloživotnog učenja od Krista." Učenje od Krista je stanje i cilj, a savršeno učenje nije preduvjet za to da budete učenik. Prijatelj kojeg poznajem vrlo je marljivo proučavao Bibliju, čitajući svaku njezinu stranicu kao mladi kršćanin. Kako su godine prolazile, i dalje ju je proučavao, ali rjeđe. Nisam siguran je li ikada u cijelosti pročitao Bibliju drugi put.

Ponekad kršćani u mnogim skupinama pogrešno mogu misliti da je učenje i učenikovanje samo kratkoročna stvar za mlade kršćane. Međutim, poput broda na tekućoj rijeci, kad ne ideš naprijed, ideš unatrag.

P: U Lk 6,41-42, koja je poanta s gredom?

O: Ovo se na dva načina povezuje s prethodnom prispodobom. U oba primjera riječ je o takozvanom "stručnjaku" kojem se ne bi trebalo vjerovati, i oba su o licemjerima koji tvrde jedno, a ustvari su nešto drugo. Međutim, u ovom duhovitom primjeru postoji još četiri dodatne točke.

1. Možda smo jako loši u viđenju velike daske u vlastitom oku. Ili, pak, vidimo dasku, ali smo jako dobri u tome da sebe zavaravamo kako je ili nema ili nije važna.

2. Možda smo iznimno dobri u viđenju čak i mikroskopskih nedostataka kod druge osobe. Ili, pak, samo mislimo da smo dobri u viđenju nedostataka kod druge osobe, bez obzira na to jesu li oni doista prisutni ili ne.

3. Možda uopće ne shvaćamo da se usredotočujemo na sitne percipirane nedostatke kod druge osobe, dok smo slijepi (možda namjerno) na vlastite, mnogo veće nedostatke.

4. Ako želimo pomoći drugima u nekom području, moramo biti dobar primjer u vlastitom životu.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 971, i Believer's Bible Commentary, str. 1391.

P: U Lk 6,41-42, na koje načine danas imamo lažne stručnjake?

O: Politički, vjerski, znanstveno. Također, istinski stručnjak u jednom području govori kao stručnjak u drugom području za koje ima malo stručnosti.

P: U Lk 6,43-45, koja je poanta priče o drvetu i blagu?

O: Drvo ne bira vrstu ploda koji rađa. Vrstu ploda određuje priroda drveta. Iako imamo određeni izbor nad onim što drugi vide, nemamo toliko neposredan izbor nad plodom koji naš život pokazuje koliko bismo željeli misliti da imamo. Većinu vremena, ono što se pokaže jest ono što prirodno izlazi iz našeg srca.

Ako osoba psuje i kaže: "Oprosti, samo mi je izmaklo", zašto je onda to uopće bilo u tvom srcu? Je li problem u tome što je to bilo prisutno i izmaklo, ili je problem u tome što je tamo uopće bilo?

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1391. i The Tony Evans Bible Commentary, str. 972.

P: U Lk 6,43, budući da dobro drvo ne rađa pokvareno voće i obrnuto, idu li u nebo svjetovni, ali pravedni ljudi?

O: Svi potpuno moralni i pravedni ljudi idu u nebo, ali to je nebitno, budući da nijedno ljudsko biće, osim Isusa Krista, nije ispunilo Božji standard moralne pravednosti.

Isto tako, dijete koje mrzi svoje roditelje i odbija ih poštovati nije poslušno dijete, bez obzira na sve ostalo od čega se suzdržava.

P: U Lk 6,46-49, što znači prispodoba o dvjema kućama?

O: Priču je moguće promatrati iz dvije perspektive.

Graditelji: Jedan je graditelj sagradio kuću, koja je trebala dugo trajati, na temelju koji nije mogao trajati. Stoga zajedno nisu mogli trajati dulje od temelja. Život je često takav. Kad gradite nešto što bi trebalo biti trajno na nečemu što se pomiče poput pijeska, ne čudite se što se strukture koje izgledaju trajno mogu tako brzo srušiti.

Kuće: Obje su kuće u početku mogle izgledati jednako čvrsto. Kuća koja je izgrađena da traje gradi se drugačije od kuće koja nije izgrađena da opstane. Bog nas je stvorio da trajemo zauvijek i trebali bismo u skladu s tim graditi svoje živote.

Glavna poanta: Kombinirajući obje perspektive, Isusova glavna poanta jest da je gradnja na poslušnosti Isusu trajna, a sve ostalo je poput gradnje na pijesku. Iako je istina da je prvi graditelj bio mudriji i bolje je sagradio od drugog, to nije poanta koju je Isus istaknuo. Isus je rekao da prvi graditelj čuje moje riječi i čini ih. Zato je prvi graditelj sagradio bolju kuću.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1392.

P: U Lk 7,1-9 što je bilo značajno kod satnika i njegova sluge?

Odgovor: Evanđelje nije bilo samo za Židove, već za sve ljude, uključujući i ovog ne-židovskog, ali bogobojaznog satnika. Satnik je bio časnik u rimskoj vojsci zadužen za oko sto vojnika. Rimska vojska nije bila u Galileji do 44. godine poslije Krista, stoga je satnik vjerojatno bio pod zapovjedništvom Heroda Antipe. Luka daje nešto više detalja nego Matej, što odražava Luki veći naglasak na evanđelju i za pogane. Luka 7,10 daje nagovještaj da Židovi trebaju poštovati bogobojazne pogane, kao što su to učinili ovi Židovi. Zapravo, imao je još više vjere od drugih ljudi u Izraelu. Centurion je vjerojatno sumnjao da će Isus uslišiti molbu, pa je zamolio starješine grada da i one zamole. Starješine su možda bile u vrlo neugodnoj situaciji. Čak i ako same nisu vjerovale u Isusa, iz poštovanja prema stotniku koji je darovao sav taj novac morale su svejedno otići k Isusu i zamoliti ga u ime stotnika.

Ako su Isus i židovski starješine poštovali ovog pogana, i drugi Židovi trebali su slijediti njihov primjer. Za više informacija pogledajte: Believer's Bible Commentary str. 1392, The Expositor's Bible Commentary sv. 8 str. 897, The Expositor's Greek New Testament sv. 1 str. 510, The Bible Knowledge Commentary: New Testament str. 221-222 i Evangelical Commentary on the Bible str. 815.

P: U Lk 7,6-9, što je bilo osobito pohvalno u vjeri stotnika?

Zapravo, bilo ih je barem dvije. Prvo, stotnik je shvatio da Riječ Isusova ima svu vlast koja Mu je bila potrebna, bez obzira na to je li Isus fizički stajao pred slugom ili ne. Jedna stvar koju je stotnik razumio bolje od većine ljudi bila je ideja autoriteta. Drugo, kao zapovjednik okupacijske vojske, u Lk 7,5-7 pokazuje takvu poniznost. Prepoznao je da podložni narod ima dvojbe oko smatranja da je on premrzak da bi uopće ušao u njegovu kuću, i centurionu je bilo u redu da se dobrovoljno podvrgne tim ograničenjima. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1393. i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 897.

P: U Lk 7,11, što je značajno u tome što je Isus učinio ovo čudo u malom gradu Nain?

A: Nain je bio samo nekoliko milja preko brda od Nazareta. Nain je bio vrlo blizu Šunema, gdje je Elizej uskrsnuo sina Šunemke. Svi u selu su to znali i znali su da je isti Bog koji je uskrsnuo sina Šunemke i Bog koji je uskrsnuo sina ove udovice. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 899.

P: U Lk 7,11-17, kako su Židovi žalovali u davna vremena?

U tadašnjoj židovskoj kulturi žalovali su 30 dana. Ponekad bi unajmljivali profesionalne žalosnike koji bi pazili da se za mrtvu osobu pravilno žali. Žalovanje je bilo važna i vrlo javna stvar. Kada je Isus uskrsnuo sina udovice, naravno da plačljivci više nisu imali posla. Zanimljivo je da u Lk 7,11.17 stoji da je Isus učinio ovo čudo u Nainu te da se glas o njemu pročuo po cijeloj okolnoj zemlji, pa čak i u Judeju.

P: U Lk 7,21-23, zašto se čini da Ivan potiče Isusa da učini više?

O: Ivan je možda već čuo za Isusovu moć, ali je bio iznenađen što Isus još uvijek nije koristio je na autoritativan način kakav bi ljudi očekivali od Mesije. Možda je Ivan poticao Isusa da potvrdi svoju vlast, a Isus je znao da to ne smije učiniti. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1392.

P: U Lk 7,30, kako su farizeji, ili bilo tko drugi, mogli ispuniti Božji naum, budući da smo grešni i nesavršeni?

O: To ne znači da su trebali biti besprijekorno savršeni. Radije, jesu li općenito ugodili Bogu? Na primjer, David je služio Božjem naumu u svojoj generaciji u Djela apostolskih 13,36.

P: U Lk 7,30, budući da je Božja milost neodoljiva, kako su farizeji mogli odbaciti Božji naum za sebe?

O: Pomoć u objašnjenju ovoga može pružiti Luka 17,31-33. Lotova žena bila je spašena od propasti Sodome zahvaljujući intervenciji anđela. Međutim, odlučila je ostati i pogledati unatrag, iako joj je bilo rečeno da nastavi ići, te je stoga ipak propala. Isto tako, ovo je svečano upozorenje da Bog može spasiti ljude od opasnosti i djelovati u njihovim životima. Ipak, oni i dalje mogu propasti zbog vlastitog izbora.

Izraz nekih kalvinista je "nema izgubljenih slučajeva". Taj izraz učinkovito prenosi mnoge ključne elemente njihovog pogleda. Budući da Biblija uči da je Bog svemoguć, svemogućeg znanja, suveren nad svime i da svaki Božji plan uspijeva, lako je logično zaključiti da kod Boga nema "izgubljenih slučajeva".

Baš kao što je izreka "jednom spašen – zauvijek spašen" istina, ali ne i uravnotežena istina, tako je i izreka "nema izgubljenih slučajeva" istina, ali također nije uravnotežena istina. Evo nekoliko primjera iz Biblije koji bi mogli stvoriti probleme nekome s neuravnoteženim pogledom na to da nema izgubljenih slučajeva.

1. Anđeli su pomogli spasiti Lotovu ženu od smrti. Ipak, ona je ubrzo nakon toga umrla.

2. Isto tako, svi Izraelci u Egzodusu bili su pošteđeni Faraonova gnjeva, kao i Božjega gnjeva kroz Pashu. Ipak, to je primjer za nas da su oni svejedno umrli pod Božjim gnjevom u pustinji, kako Pavao kaže u 1. Korinćanima 10,1-10.

3. Farizeji su odbacili Božju svrhu za sebe u Luki 7,30.

4. U prispodobi o sijaču, postojao je izgubljeni slučaj onoga što je posijano u srcu čovjeka u Mateju 13:19.

5. U Isusovoj prispodobi o gozbi u Luki 14:23, Bog iskreno poziva goste koji odbijaju doći.

6. Vjernicima Pavao poručuje da ne primaju Božju milost "uzalud" u 2. Korinćanima 6,1. Pavao nije dao upozorenje koje bismo mogli olako odbaciti govoreći: "to se meni nikada ne može dogoditi". Pavao je bio ozbiljan u svom upozorenju i želio je da i mi njega shvatimo ozbiljno.

7. Duh Božji bio je toliko istinski u životu kralja Šaula da je Šaul postao kao da je druga osoba, u 1. Samuelovoj 10,5-7,9-11. To je najdramatičnije iskustvo ponovnog rođenja koje se može naći u Starom zavjetu. Ipak, Duh Gospodnji odstupio je od Šaula u 1. Samuelovoj 16,14.

8. U vrijeme Noe, Izlaska i brojnih drugih navrata kaže se da se Bog "pokajao" što je nešto učinio. To ne znači da je Bog žalio što je nešto učinio, nego da je bio ožalošćen. Moglo bi se reći da nijedna od tih situacija zapravo nije bila "izgubljen slučaj" jer je Bog preokrenuo situacije i one su također djelovale kao dio Božjeg plana (Efežanima 1,11; Rimljanima 8,28; Izreke 16,4). Ipak, tvrdnja da je Bog "preokrenuo situacije" neusklađena je s pogledom na smirenog Boga čija sva stvorenja uvijek u potpunosti ispunjavaju Njegovu željenu (iako tajnu) volju.

9. Dogodile su se strašne grijehe u ime religije koje "nisu pale na um Boga" u Jeremiji 7,31; 19,5; 32,35. To ne znači da Bog nije bio svemoguć. Naprotiv, Bog nije želio da ni sekunde pomisle da je to bilo Božje želje ili dio njegove volje.

10. Ponekad se događaju stvari koje Bog izričito nije želio, kao što je smrt bezbožnika u Ezekielu 18:23,32 i zaista odvratne stvari u Ezekielu 8:6.

11. Bog pruža svoje ruke da ljudi dođu, a neki ne dolaze (Rimljanima 10,21; Izaija 65,2; Matej 23,37). Bog poziva ljude na svoju gozbu, a neki od pozvanih odbijaju (Matej 22,3-8).

12. Neke stvari slome Božje srce (Jeremija 4:19-22; 9:1; Luka 19:41-44; Matej 23:37-39). Bez obzira slažete li se da su to "izgubljeni slučajevi", to su zasigurno "slušajevi koji slome srce". Čitao sam o barem jednom ekstremistu koji je učio da je Bog uživao u stvaranju određenih ljudi samo kako bi ih mogao poslati u pakao i mučiti zauvijek. Međutim, i nekalkvinisti i mnogi kalvinisti slažu se da to nije ono što Biblija uči. Konkretno, 2. Petrova 3,9 i Ezekiel 18,23,32 kažu da je to pogrešno.

Uravnotežena istina: "nema izgubljenih slučajeva" dio je biblijske istine. Svi bi se trebali moći složiti da Bog nema iznenađenja i da nitko za koga je Bog, koji sve zna, znao da će ići u Raj, neće uspjeti stići tamo. Međutim, "nema izgubljenih slučajeva" postaje pogreška kada se tumači kao "nema srceparajućih uzroka", jer time Bog uživa u zlu i grijehu ili nas uči da molitva nema važnosti osim kao umirujuća utjeha za promjenu srca onoga tko se moli.

Zaključak: Zlo ima uzroke. Budući da se svi slažu da Bog nije ni autor ni izravan uzrok zla, postoje uzroci koji ne dolaze izravno od Boga. Ti su uzroci u konačnici izgubljeni uzroci. Bog nema izgubljenih uzroka u smislu da se sve spaja u cjelinu kao dio Njegova plana. Ipak, Bog ima izgubljene uzroke na srceparajući način: sve-dovoljni, svemogući Bog pruža ruke ljudima koji ne dolaze, a Bog bira dopustiti da ostanu u svojoj odabranoj izgubljenosti.

P: U Lk 7,31-35, zašto Isus uspoređuje ovaj naraštaj s izbirljivom djecom?

O: Mnogi su odbacili Ivana zbog njegovog asketskog načina života, a isti su ljudi odbacili Isusa jer nije imao asketski način života. Problem nije bio u načinu života Ivana ili Isusa, već su oni samo tražili izgovore da ne moraju obraćati pozornost na njih. Za više informacija pogledajte Tony Evans Bible Commentary, str. 973, The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 223 i Believer's Bible Commentary, str. 1394.

P: U Lk 7,36, zašto bi Isus pristao jesti s farizejem?

O: Zašto ne? Bilo bi čudno da je Isus prihvaćao i blagovao s carinicima i grešnicima, ali ne i s drugima poput farizeja. Isus nije odbacio farizeje koji su mu dolazili, već su oni odbacili Isusa. Odbacili su Isusa jer on nije htio potvrditi njihovo mjesto vlasti nad sobom. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 515.

P: U Lk 7,36, u kojoj mjeri bismo trebali ići na zabave i druge događaje koje organiziraju grešni ljudi?

A: Ne bismo trebali ići na događaje gdje ćemo biti u iskušenju činiti griješne stvari ili gdje bi se činilo da odobravamo griješne stvari koje drugi čine. Dakle, na primjer, ako netko organizira zabavu na kojoj kažu da će konzumirati ilegalne droge, ne biste trebali ići, čak i ako sami nećete konzumirati drogu. Ako grupa ljudi želi ići u strip klub, ili čak ako vam šef kaže da morate ići u strip klub, možda zbog klijenata, to je trenutak da odlučite i da svijet vidi volite li svoj posao više od Boga ili ne. Pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1395–1396 za više informacija.

P: U Lk 7,38, jesu li jeli ležeći na trbuhima?

Da, i to objašnjava zašto je žena stajala iza Isusa kako bi mu oprala noge. To su možda naučili dok su bili pod vlašću Perzijanaca, Grka i Rimljana, koji su također jeli na taj način. Ponekad bi gosti imali posudu s vodom za pranje vlastitih nogu ili slugu koji bi im oprao noge, ali očito Simon to nije imao. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 516 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 223.

P: U Lk 7,39, zašto je Šimun Farizej zaključio da Isus nije prorok?

O: Ako Isus nije mogao vidjeti očito, da ne bi dopustio da ga dodirne žena koja je očito bila grješnica, onda je Simon mislio da može isključiti mogućnost da je Isus prorok. Simon, uobičajeno židovsko ime, činio se više zgražanim Isusom nego ženom. Za više informacija pogledajte Tony Evans Bible Commentary, str. 973 i New International Bible Commentary, str. 1199.

P: Znači li Lk 7,47 da osoba sama sebi pribavlja oprost?

O: Ne, ovaj stih pokazuje povezanost, a ne nužno uzrok. Žena kojoj je bilo mnogo oprošteno mnogo je ljubila, što je bio rezultat toga što joj je mnogo oprošteno. Ništa ne implicira da je njezina velika ljubav uzrokovala oproštenje njezina novčanog duga. Njezina je ljubav bila posljedica njezina oproštenja, a ne uzrok njezina oprost a. Za više informacija pogledajte knjige Bible Difficulties & Seeming Contradictions, str. 22, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 897.

P: U Lk 7,47, je li Simonu bilo oprošteno malo zato što je bilo manje za oprostiti ili je bilo mnogo što još nije bilo oprošteno?

O: Šimun je vjerojatno mislio prvo, ali Isus je znao drugačije. Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Iz Simunove perspektive, Simun je vjerojatno mislio da je prilično dobar čovjek i da ima samo malo toga što mu treba oprostiti.

Iz Božje perspektive, u svakome od nas ima mnogo toga za oprostiti.

Isus je govorio da Simon nije postupio zahvalno ne zato što nije bilo mnogo za oprostiti, nego zato što Simon nije vidio mnogo toga što je trebalo oprostiti.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1395 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 224.

P: U Lk 7,47, su li ženin grijesi oprošteni zato što je mnogo ljubila, ili smo spašeni vjerom, kao što kažu Lk 7,50 i Ef 2,8?

O: One djeluju zajedno. Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Prema F. F. Bruceu u djelu Hard Sayings of the Bible, str. 461–463, grčka riječ u Luki 7,47, hoti, može značiti "zbog" ili "kao rezultat".

2. Bez obzira na to, iako nas Bog, a ne mi, spašava, naša ljubav, kao i naša vjera, sudjeluju u primanju tog spasenja. Isus je rekao: "Vjera tebe spasila" u Luki 7,50.

Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 816.

P: U Lk 7,47-50, kako je vjera te žene spasila nju?

O: Isus nije govorio da vjera koja je suprotna Božjoj volji može na neki način nadvladati Boga. Naprotiv, njezina je vjera bila uključena u njezino spasenje. Zapravo, vjera je razlog (iako ne i konačni razlog) zbog kojeg je osoba spašena, kao što pokazuje Hebrejima 4,2.

Katolička Crkva uči da vjera i djela imaju sličnu ulogu u spasenju, u tome što nas oboje na neki način čine dostojnijima spasenja. Mnogi luteranci i kalvinisti (kao što je Loraine Boettner) također uče da vjera i djela ne samo da nam ne daju zasluge, već imaju istu ulogu u spasenju, u tome što nijedno od njih nema ulogu u našem spasenju, nego su oba rezultat spasenja.

Činjenica je da vjera nije djelo i da vjera ima drugačiju ulogu od djela, inače Pavao nikada ne bi napisao Efežanima 2,8-9. Da smo spašeni djelima, onda bi zasluga nekih naših djela bila uključena u spasenje. Iako je više vjere rezultat spasenja, to ne proturječi Pavlovom učenju da je vjera ono po čemu smo spašeni. Budući da Pavao kaže da smo spašeni po vjeri, a ne po djelima, on ne samo da ističe da vjera nije djelo, nego i da nema "zasluge" u spoznaji tko je Krist po vjeri i predaji se Božjem milosrđu.

Luka 7,50 i Hebrejima 4,2 među su stihovima koji pokazuju da vjera ima ulogu, iako nam ne donosi zasluge. Bog je milostivo dopustio da naša vjera ima ulogu u dolasku k Kristu. Osim toga, Pavao je oštro razlikovao djela koja ne spašavaju i vjeru po kojoj smo spašeni.

Za kalviniste i luterane, kao i za sve kršćane općenito, preporučena knjiga je ona kalvinista: R.C. Sproula. Njegova knjiga, *Samo vjera* (Faith Alone), izvrsno biblijski razgraničava djela nasuprot spasenju milošću po vjeri. Činilo bi se nedosljednim da kalvinist prihvati knjigu R.C. Sproula ako bi smatrao da je vjera samo još jedno djelo.

P: U Lk 7,50, kako osoba može "otići u miru" nakon što zna da je počinila velike grijehe?

O: To je mir koji nijedan psihijatar ne može dati. To je mir koji proizlazi iz spoznaje da vam je Bog istinski i iskreno oprostio. To nije poricanje onoga što ste učinili ili poricanje njegove ozbiljnosti, već spoznaja da je Bog veći od toga. Osoba se možda i dalje mora nositi s posljedicama svojih djela na zemlji, ali Bog može čak i kaznu i posljedice pretvoriti u kasniji blagoslov. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1395.

P: U Lk 8,2, jesu li žene s nečistim duhovima samo patile od psihičkog poremećaja?

O: Ako vjerujete Bibliji, ne biste mogli vjerovati da su demoni samo psihološki problem iz sljedećih razloga:

Demoni su vanjski: mogu ući u osobu, napustiti je i, na primjer, prijeći u svinje.

Demoni imaju osobnost: mogu razmišljati i djelovati neovisno o ljudskoj volji.

P: U Lk 8,3-4 i Jn 2,1-11 je li se Isus oženio jednom ili više žena koje su pratile učenike, kao što vjeruju poligamni mormoni i neki drugi kultovi?

O: Ne. Prvo, evo žena za koje znamo da su pratile Isusa i učenike. Prema Luki 8,3-4, žene koje su putovale s Isusom bile su Marija Magdalena, Ivana, Chuzaova žena, Suzana i druge. Drugi odlomci spominju Salomu (Marko 15,40), Mariju, majku Jakova (Marko 15,40; Luka 24,10), i Martu, Marijinu sestru. Usput, Joana, žena Huzina, u Luki 8,3 i , prva je osoba spomenuta povezana s kraljevskom kućanstvom. Primijetite da je već bila udana.

U Ivanu 2,2 stoji da je Isus bio pozvan kao gost na vjenčanje. Mladoženja nikada nije pozvan na vlastito vjenčanje.

Nema osnove tvrditi da je Isus ikada bio oženjen, imao djecu ili da je bilo djece rođene bez griješne naravi. Iako nijedan stih izričito ne kaže da Isus nikada nije bio oženjen, nijedan stih ne kaže ni da nije poletio na Mars. Argumenti iz šutnje ne dokazuju ni jedno ni drugo.

Evo svih ostalih odlomaka iz razdoblja prije uskrsnuća o ženama:

Joana i Saloma nisu spomenute nigdje drugdje.

Marta (s Marijom) spominje se samo u tri odlomka prije uskrsnuća: na večeri (Luka 10,38–41), pri ozdravljenju njihovog brata Lazara (Ivan 11,1–45) i na drugoj večeri s Lazarom (Ivan 12,1–8).

Budući da nema drugog spomena, gotovo da ne bi postojao jači argument da je Isus bio u braku s Marijom nego da je bio u braku s njezinom sestrom Marthom. Međutim, Isus je poštovao Mojsijev zakon, a brak jednog muškarca s dvije sestre, dok su obje bile žive, bio je zabranjen u Levitskom zakonu 18,18. Mormoni koji to uče vjerojatno nisu svjesni da time uče kako je Isus navodno ovdje prekršio zakone o braku iz Starog zavjeta.

Za više informacija pogledajte knjigu "When Cultists Ask", str. 163.

P: U Lk 8,9-10, može li ovo mysterion biti slično grčkim misterijskim religijama?

Odg: Neki su liberalni znanstvenici tako smatrali. No, hebrejska riječ ekvivalentna riječi "misterij" također je prisutna u izvanjevanđeoskoj hebrejskoj književnosti, stoga nema ničega što bi se moglo povezati s dalekim grčkim religijama. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 906.

P: U Lk 8,16-17, koja je svrha toga da se upaljena svijeća ne skriva pod posudu?

Odgovor: Svrha upaljene svijeće je da svijetli; stavljanje pod kantu ili krevet bilo bi apsurdno. Isto tako, svrha kršćanina jest proslaviti Boga, a skrivanje vlastitog svjedočanstva i neproslavljanje Boga jednako je čudno. Kante su se koristile za čuvanje žita i robe koja se kupovala i prodavala. Krevet je bio mjesto udobnosti, a za neke i lijenosti. Neki kršćani danas skrivaju svoje svjedočanstvo zbog posla ili udobnosti i udovoljavanja vlastitim željama. Za više informacija pogledajte The Believer's Bible Commentary, str. 1398.

P: U Lk 8,18, zašto bi ljudi trebali paziti na ono što čuju?

B: Bog nema obvezu nikome davati neograničene prilike da čuje Evanđelje. Nemojte uzimati priliku za pronalaženje istine zdravo za gotovo, ni za sebe ni za nekoga drugoga.

Osim toga, Bog sudi ljudima na temelju onoga što su imali priliku znati, kao što pokazuju Rimljanima 4,15 i 5,12. 2. Petrova 2,20-22 kaže da bi nekima bilo bolje da nisu upoznali put istine, nego da su ga upoznali i okrenuli mu leđa.

P: U Lk 8,19-21 je li Isus ovdje častio svoju majku?

O: Isus je poštovao svoje roditelje, ali je ovdje postupio suprotno onome što je znao da je volja njegove majke. Trebamo poslušati svoje roditelje, ali kada njihove želje idu protiv onoga što znamo da Bog želi, prvo moramo poslušati Boga. Malom djetetu je teško znati što Bog želi, pogotovo ako njegovi roditelji kažu drugačije. Međutim, Isus je ovdje bio odrasla osoba.

P: U Lk 8,19-21, zašto Isusov otac Josip nije bio prisutan?

O: Sveto pismo to ne kaže. Međutim, crkvena tradicija kaže da je Josip umro prije nego što je Isus postao odrasla osoba.

P: U Lk 8,22, zašto se učenici nisu trebali bojati?

O: S jedne strane, bili su profesionalni ribari koji su nesumnjivo mnogo puta prešli ovo jezero. S druge strane, oluja je bila tako jaka da su se bojali utonuti. Ali Isus je rekao: "Pređimo na drugu stranu." Kad je Isus rekao da će otići na drugu stranu, nijedan demon u paklu nije ih mogao spriječiti da stignu na drugu stranu. Uzgred, to je bio vrlo snažan pokušaj da se spriječi Isus da stigne na drugu stranu. Međutim, jedino što je zabilježeno da je Isus učinio na drugoj strani jest iscjeljenje opsjednutog čovjeka pred očima mještana. Ne čujemo da su ga mještani slijedili, ali unatoč tome, Isus im je svejedno pružio priliku. Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 226; The Tony Evans Bible Commentary, str. 976-977; i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 911-912.

P: U Lk 8,23 i Mt 5,23-26, kako je Isus mogao spavati u čamcu tijekom žestoke oluje?

O: Ili je Isus prirodno spavao jer je bio vrlo umoran, ili je natprirodno bio stavljen u dubok san kako bi iskušao učenike. Najvjerojatnije je da je Isus čvrsto spavao jer je bio iscrpljen od svega tog propovijedanja.

Postoje tri vrste prirodnog sna: duboki san, REM san (brzo kretanje očiju) kada ljudi sanjaju i plitki san. Ljudi svake noći prolaze kroz više ciklusa ovih triju vrsta sna. Isus je možda bio u dubokom snu. Bez obzira na to, Isus je kao čovjek spavao kada je započela oluja. Ali Isus, kao Bog, utišao je oluju kada je progovorio. Danas, ako u našem srcu bjesni demonska oluja, zamolite Isusa da progovori i ukori je te je umiri.

U vrlo različitim okolnostima, Jonah je također spavao u čamcu tijekom žestoke oluje.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1398.

P: U Lk 8,25 i Mt 8,26, zašto je Isus upitao gdje je njihova vjera?

O: To je bilo kao ispit za učenike; nisu ga položili. U Luki 8,22 Isus je rekao učenicima da idu na drugu stranu. Isus je bio iznenađen njihovim strahom. Sumnjali su da

a) Bog Otac bi čuvao Isusa na sigurnom od vremenskih neprilika, i/ili

b) sam ih je Isus želio sačuvati, i/ili

c) Isus ih je mogao sačuvati na sigurnom.

Ponekad naši današnji sumnji potječu iz istih razloga.

P: U Lk 8,37, zašto neki ljudi danas žele da Krist i Njegov utjecaj odu, čak i nakon što su vidjeli njegove učinke?

O: Isus je previše "neprikladan" mnogim ljudima. On remeti njihov osjećaj ugode, dobrobiti i samodovoljnosti. Prepoznaju da ih Isus poziva da promijene smjer, na način na koji misle da ne žele ići.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1399.

P: Zašto je Isus odbio molbu čovjeka da krene s Njim u Lk 8,38?

Vjerojatno je to bilo zato što je Isus želio da on ostane među onima koji su ga poznavali, kao svjedočanstvo njima.

P: U Lk 8,43-45, je li žena postupila ispravno, dodirnuvši Isusovu haljinu?

Zapravo, ljudi koji su smatrani nečistima nisu smjeli dodirivati one koji nisu bili nečisti. Potrošila je sav svoj novac na liječnike, uzalud. U Marku 5,26 stoji da su liječnici samo pogoršali njezino stanje, ali Luka, budući da je i sam bio liječnik, možda je želio preskočiti taj detalj. No, s obzirom na situaciju i beznadnost njezine bolesti, Isus nije imao riječi prijekora za nju; samo iscjeljenje i pohvalu. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1399–1400, The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 227 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 817.

P: U Lk 9,1-11, zašto se ovo razlikuje od Mt 10,1-15 i Mk 6,8-9?

O: Matej navodi detalj da je Isus rekao da idu samo k Židovima, dok to Luka ne navodi. Nisu smjeli imati torbu, hranu, novac i ni dodatnu haljinu. U ovom dijelu Isus im daje Svoju moć (dynamos/dynamin) i vlast (exousian), pa im druge stvari nisu potrebne.

Ali trebaju li donijeti štap (jednina) ili ne donijeti štapove (množina)? Iako je Isus mogao jednostavno reći da donesu jedan štap ako ga imaju, ali ne i dodatne, druga je mogućnost pogreška prepisivača.

Možda su u primjercima evanđelja po Marku koje imamo riječ "ne" zamijenili riječju "samo". Iako svi primjerci koje imamo kažu "ne", u grčkom jeziku razlika između "samo" i "ne" jest dodatak dvopismenice ei. Knjiga Hard Sayings of the Bible (str. 422–424) spominje drugačiju vrstu prepisivačke pogreške, gdje je Matej, iako je obično dobro poznavao Markovo evanđelje, ovdje slijedio Luku. Dakle, drugim riječima, "samo/osim štapa" u Marku vjerojatno bi trebalo glasiti "ne štap", kao u Mateju i Luki.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1400, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 918.

P: U Lk 9,1-11, mislite li da su sva dvanaestorica imala tu moć i ovlast, uključujući i Judu Iškariotskog?

O: Moguće je da Juda nije učinio ništa, već je samo tvrdio da čini čuda i izgonio demone. Međutim, vjerojatno je, pogotovo ako su išli po dvoje, da je viđen i nije se mogao pretvarati. Drugim riječima, čak je i Juda doista imao tu moć. Zapamtite, demoni u tom trenutku nisu znali da će Juda postati zli.

P: U Lk 9,3-5, zašto bi trebali ostati samo u jednoj kući u gradu?

O: Manji razlog jest taj što bi to smanjilo dodatno vrijeme koje bi morali provoditi tražeći od ljudi da ih prime dok se sele iz jedne kuće u drugu. Veći razlog bio bi da se ne bi stvorile loše osjećaje oko toga tko će ugostiti učenika. Glavna je prednost jednostavnost, kako u pogledu mogućeg povređivanja osjećaja, tako i u pogledu logistike.

Prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 918, grčki pisac Lucijan napisao je djelo "Peregrinovo preobraćenje" (The Passing of Peregrinus), satiru o ciničkom propovjedniku po imenu Peregrinus koji se pretvarao da je kršćanin i živio na račun gostoprimstva kršćana. Rani kršćanski spis, Didache, poglavlja 11-12, upozorava na lutajuće proroke koji žive na tuđi račun. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1400.

P: U Lk 9,5, postoje li danas trenuci kada biste metaforički trebali otresti prašinu s nogu?

A: Da, iako se nadamo da će to biti rijetko. Prije svega, primijetite da čak ni kod Samaritanaca na istočnoj strani Galilejskog mora, koji su Isusa zamolili da ode s tog mjesta, Isus nije otresao prašinu sa svojih nogu. Ali za one koji su tvrdili da slijede Boga, a ipak su odbacili Božje apostole i sluge, Isus je rekao da otresete prašinu sa svojih nogu. Ako neka organizacija ili crkva tvrdi da je kršćanska, a ipak odbacuje ili izbacuje one koji slijede Boga, možda je vrijeme da otresete prašinu sa svojih nogu. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 979.

P: U Lk 9,7, što je tetrarh?

O: Grčka riječ tetrarh znači "četiri", a vladar Galileje nazivan je tetrarhom jer je vladao jednom od četiri regije Palestine. Za više informacija pogledajte The Believer's Bible Commentary, str. 1401.

P: U Lk 9,7.9, je li ovo isti Herod koji je vladao kada se Isus rodio?

O: Ne. Herod koji je ubio dječake iz Betlehema zvao se Herod Veliki. Ovaj Herod, nazvan Herod Antipa, bio je mlađi sin Heroda Velikog i jedne od njegovih deset žena, Malthace. Najvjerojatnije nije znao da je to isti Isus kojega je njegov otac pokušao ubiti kao bebu. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 979.

P: U Lk 9,7-9, kada je Herod Tetrarh bio znatiželjan za Isusa, zašto Isus nije sve ostavio, otišao kod vladara i rekao mu?

O: Odgovor na pitanje o Isusovom identitetu bilo je lako otkriti; samo je trebalo pristupiti Isusu i slušati Ga. Čini se da teži dio nije u tome da se proširi informacija o tome tko je Isus, već da se ljude potakne da postave pitanje i žele tražiti odgovor. Isus nije otrčao Herodu, onomu koji je u zatvorio i ubio Ivana. Da je Herod zaista bio ozbiljan u svojoj želji da sazna, mogao je i sam doći i slušati.

P: U Lk 9,14, zašto su se ljudi morali sjesti u skupine od pedeset?

O: To su bili ljudi koji su došli odasvud da čuju Isusa; da su bili samo lokalni ljudi, vratili bi se kućama. Sveto pismo ne kaže zašto su trebali sjediti u skupinama od 50, ali to bi olakšalo brojanje i raspodjelu košara. Ovo podsjeća na čudo iz 2. Kraljevima 4,42-44, gdje je Elizej nahranio 100 ljudi iz jednog lonca. Ti 5000 predstavljali su izgubljeni svijet, izgladnjel za kruhom Božjim. Učenici su kršćani s ograničenim resursima. Njihovi su se resursi umnožili tako da je ostalo čak dvanaest košara za trgovinu (kophinoi). Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1401 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 228-229.

P: U Lk 9,20 koja je razlika između "Krist" i "Mesija"?

R: "Krist" na grčkom jednako je kao "Mesija" na hebrejskom. To je pomazani, obećani u Starom zavjetu. Za opširniji odgovor pogledajte knjigu 1001 Bible Questions Answered, str. 28–29.

P: U Lk 9,20-21, je li Isus odbio da ga se naziva Sinom Božjim, budući da je rekao učenicima da nikome ne kažu da je On Krist Božji, i u Lk 4,11 Isus je ukorio demone što su govorili da je On Krist, Sin Božji?

O: Na ovo je malo teško odgovoriti jer su oba navedena biblijska citata netočna, pa moram pretpostaviti na koja je pisma mislio/la pitač. U Luki 9,20-21 ne piše "Sin Božji", već "Krist Božji". Čak i Kur'an priznaje da je Isus bio Mesija (Krist), pa bi se čak i muslimani morali složiti da je Isus bio Krist Božji. U Lk 4,11 također se ne spominje Sin Božji.

Pitanik je možda mislio na Matej 8,29 gdje su demoni upitali: "Što hoćeš od nas, sine Božji?" i zatim zatražili da budu poslani u svinje. Isus nije rekao da to nikome ne govore, već im je dopustio da uđu u svinje. No, demoni samo priznaju da su znali tko je Isus zapravo bio, možda u nadi da će im tako biti lakše.

U Mateju 16,16-20 Isus je upitao učenike tko je On, a Petar je rekao: "Ti si Krist, Sin Boga živoga." No čak i ovdje, u to vrijeme Isus je "opomenuo učenike da nikome ne kažu da je On Krist [Mesija]". Nigdje se ne spominje da su učenici bili upozoreni da ne kažu da je On Sin Božji.

P: Zašto u Lk 9,21 i Mt 16,20 u to vrijeme učenici nisu smjeli nikome reći da je Isus Krist (Mesija)?

O: Čemu bi služilo upotrebljavati to ime, kada oni ili nisu znali što će Mesija učiniti, ili su bili hranjeni lažnim shvaćanjima o Mesiji kao vojnome osvajaču. Bolje je prvo razjasniti pogrešne predodžbe o naslovu prije nego što se taj naslov proglasi. Uskoro će svima otvoreno reći da je Isus Mesija, ali prvo su ljudi trebali vidjeti tko je Isus i dokaz Njegove tvrdnje.

P: U Lk 9,24-26, koji su dva uobičajena prepreke kršćanskoj predanosti, tada i sada?

O: Požuda za novcem i strah od sramote. Može se zaraditi više novca ulažući srce i dušu u zarađivanje, ne ostavljajući vremena za ono što Bog želi da činite. Može se odustati od činjenja onoga što Bog želi za vas zbog straha od odbacivanja ili gubitka poštovanja drugih. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1403. i The Tony Evans Bible Commentary, str. 979.

P: U Lk 9,27 i Mt 16,28, kako neki nisu okusili smrt prije nego što su vidjeli kraljevstvo Božje?

O: Okusiti smrt znači doživjeti smrt. Neki od prisutnih ne bi umrli prije nego što vide kraljevstvo Božje kako dolazi s Isusovim uskrsnućem i Petkom, 50 dana kasnije.

P: U Lk 9,31, koja je razlika između predviđanja da bi Isus mogao biti ubijen i Isusove tvrdnje da On mora biti ubijen?

O: Isus ne kaže da bi to moglo biti opasno i da postoji mogućnost da će biti ubijen. Nije postojala opasnost da će biti ubijen; naprotiv, bilo je apsolutno sigurno da će ispuniti svoju sudbinu i biti ubijen. Usput, grčka riječ za odlazak/smrt ista je riječ kao i Izlazak. Isus je, tako reći, išao na svoj "Izlazak". Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1202 i Believer's Bible Commentary, str. 1404.

P: U Lk 9,36 i Mt 17,9, zašto učenici tada nikome nisu rekli za Preobraženje?

O: Postoje barem tri razloga.

1. Moglo bi izazvati zavist među ostalim učenicima.

2. Židovi koji nisu vjerovali u Isusa ne bi povjerovali u ovo čudo koje su svjedočila samo tri učenika.

3. Za vjernike bi ovaj događaj uskoro bio zasjenjen uskrsnućem.

P: U Lk 9,37-39 i Mt 17,15-17, zašto demoni često ozljeđuju ljude koje opsjedaju?

Odgovor potražite u raspravi o Mateju 17,14–16.

P: U Lk 9,45, zašto je učenicima bila uskraćena spoznaja Isusovih riječi o Njegovom izdaji?

O: To je vjerojatno bio kolokvijalni izraz koji je značio da nisu razumjeli. Međutim, temeljno pitanje i dalje ostaje: zašto to nisu razumjeli? Iako je razlog mogao biti Bog ili Sotona, koji su ih natprirodno sprječavali, pravo objašnjenje je vjerojatno mnogo jednostavnije. Općenito, ljudi često ne razumiju ono što nisu voljni prihvatiti. Kako bi netko tko je imao takvu nadnaravnu slavu na Preobraženju mogao pretrpjeti tako sramotnu smrt? Smrt Isusa bila bi poraz za uzrok, ili su to tako mislili. Očito Isus nije dopustio da njegov uzrok bude poražen. Učenici to nikada prije nisu čuli, nisu željeli to čuti i stoga su vjerojatno i sami učenici iz Efeza bili ti koji su sebi onemogućili da to shvate prvi put.

Isus je, znajući to, ovdje i kasnije to ponovio kako bi dao vremena da im to sjedne. Protivili su se Isusovoj patnji. Kasnije će naučiti da ne samo da će Isus patiti, nego i oni koji slijede Boga patit će zbog evanđelja.

Za više informacija pogledajte komentare: The Bible Knowledge Commentary: New Testament str. 231, The Expositor's Greek Testament sv. 1 str. 531, The Tony Evans Bible Commentary str. 980 i Believer's Bible Commentary str. 1405.

P: U Lk 9,46, zašto su se učenici prepirali tko je najveći?

O: Primijetite trenutak ovoga. U Luki 9,10 vratili su se izvještavajući o svom uspjehu, očito im je to udarilo u glavu. U svojoj su se ponosu stavili Isusa na prvo mjesto, ali sebe na drugo. Filipljanima 2,3 i nadalje kaže da trebamo cijeniti druge kao bolje od sebe.

Također, kako je rekao G. Campbell Morgan, "naša strast prema statistikama je sebična i od tijela, a ne od Duha." 61,5 % ljudi bi se složilo. (šala) (iz komentara Vjerujući komentator Biblije, str. 1401.) Pogledajte Vjerujući komentator Biblije, str. 1404 za više informacija.

P: U Lk 9,49, kako je netko drugi mogao izgoniti đavle?

O: Nije bilo potrebno biti jedan od dvanaestorice učenika da bi se istjerivali demoni; to su mogli činiti i drugi sljedbenici. Bog može dati tu moć kome god želi.

P: U Lk 9,49, zašto su učenici htjeli spriječiti čovjeka, i zašto je Isus želio da nastavi?

O: Nisu razumjeli kako on može vjerovati i činiti to ako im nije bio poznat. Dvanajestorica, kao i kršćani u bilo kojoj pojedinačnoj Crkvi danas, ne bi se trebali smatrati isključivim Božjim predstavnicima.

Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1203, Believer's Bible Commentary, str. 1406 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 980.

P: U Lk 9,49, koji su neki primjeri danas kada bi se netko mogao osjećati u iskušenju da zaustavi službu jer je drugačija?

O: Kršćani ponekad, nažalost, mogu biti sektarski; to jest, više cijene organizaciju i procedure od samog djela. Problem nije bila ortodoksija, već pripadnost. Ako je netko pastor, možda mu nije ugodno s nečim što je pod Božjom kontrolom, ali nije pod njegovom kontrolom. Ako ne dolazi iz njihove organizacije, to se može smatrati prijetnjom; ali moraju shvatiti da je to prijetnja samo njihovoj kontroli i organizaciji, koje zapravo nisu važne. Mogu ih optužiti za krađu ovaca; ali ovce ne pripadaju vođi ili organizaciji , nego Glavnom pastiru, Isusu Kristu. Možete doživjeti razočaranje kada mislite da ljudi pripadaju vama ili vašoj organizaciji, a oni zapravo pripadaju Bogu. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 931.

P: U Lk 9,51 Isus je već bio u Jeruzalemu, pa što je bilo drugačije ovaj put?

O: Isus je znao da mora stići tamo do Pashaha za svoj "sastanak sa sudbinom". Za razliku od drugih puta, Isus je znao da se neće vratiti prije svoje smrti. Bilo je usamljeno imati tu tajnu. Čak je pokušao podijeliti tu informaciju sa svojim učenicima, ali oni jednostavno nisu shvatili. Pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 232 za više informacija.

P: U Lk 9,53, zašto Samarijanci nisu primili Isusa kao prije?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Iako su to najvjerojatnije bili različiti Samarijanci, i dalje ostaje pitanje zašto ovi Samarijanci nisu prihvatili Isusa.

2. Ti Samarijanci su možda već čuli za Isusovo tvrđenje da je [židovski] Mesija i odbacili su to.

3. Budući da je Isus putovao u Jeruzalem iz vjerskih razloga, a Samarijanci su vjerovali da je njihovo štovanje bolje od štovanja u Jeruzalemu, Isusovo putovanje nije se uklapalo u njihov pogled na ono što su smatrali dobrim. Jeruzalem ne bi smatrali pravim mjestom za štovanje, već planinu Gerizim u Samariji. Isusov odlazak u Jeruzalem ne bi potvrdio njihovo gledište, već naprotiv, pa su mu svjesno okrenuli leđa.

Treći je razlog najvjerojatniji.

Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1203; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 933-934; i Believer's Bible Commentary, str. 1406.

P: U Lk 9,54-55, zašto su učenici htjeli da Samarijanci budu ubijeni?

O: Iako Sveto pismo ne kaže, možemo naslutiti iz ponašanja drugih. Ponekad se osoba može toliko usredotočiti na moć da zaboravi suosjećanje prema ljudima.

Mogli bismo pomisliti da bi, nakon svega tog vremena provedenog učeći ono što je Isus poučavao, Jakov i Ivan trebali bolje poznavati Isusovo srce, ali nisu. Vjernici mogu znati mnogo toga i biti učinkoviti u službi, a ipak imati strašne slijepe točke. Zato nam ne treba samo istina Biblije, već trebamo jedni druge kako bismo se međusobno poticali tamo gdje ne slijedimo istinu Biblije.

Jednom sam bio s nekim kršćanima s Bliskog istoka i bili smo vani te dijelili s drugim ljudima s Bliskog istoka o Kristu. Upoznali smo jednog čovjeka iz Jordana, koji je odrastao kao kršćanin od djetinjstva. Zamolili smo ga da nam se pridruži u svjedočenju muslimanima, ali je oklijevao to učiniti. Nakon svega što je vidio i čuo o tome što su muslimani činili kršćanima ondje odakle je on, nije želio da muslimani dođu k Isusu i odu u nebo. Rekli smo mu da, ako prema drugim ljudima osjeća mržnju, a ne ljubav, onda bi trebao dobro razmisliti o tome je li uistinu spašen. (1. Ivanova 3,14-16; 4,8). Srećom, promijenio je svoje mišljenje i odlučio doći i govoriti muslimanima o Isusu.

Možda su učenici pomislili na Iliju koji je prizvao vatru na 102 čovjeka u 2. Kraljevima 1,9-12. Međutim, situacija je bila vrlo različita. Isus nije došao samo pokazati Božju ljubav i uvesti novo doba, već su ga Samarijanci samo odbacili, a nisu ga pokušavali uhititi kao što su 102 čovjeka pokušavala uhvatiti Iliju.

P: U Lk 9,54-55, zašto Isus nije želio da Samarijanci budu ubijeni?

O: To ne bi ni na koji način dovelo ljude k Isusu da odu na nebo. Isus nije želio vidjeti ljude odmah osuđenima zato što Ga nisu slijedili i odbacili su Ga, i trebali bismo biti vrlo zahvalni na tome. U Luki 9,56 Isus je rekao da nije došao uništiti živote ljudi, nego ih spasiti. To nije bila samo Isusova misija, nego i Njegovo srce. I mi bismo trebali imati isto srce. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 981.

P: U Lk 9,57-62, zašto je Isus odbio da ga ova tri čovjeka izravno slijede?

O: Iako Sveto pismo to ne navodi izričito, čini se da su okolnosti ovdje vrlo različite od onih kod Gerasenskog opsjednutog. Kod izliječenog opsjednutog nije bilo ni traga prijekora, a Isus mu je dao drugu službu, koja je mogla biti i učinkovita, ostajući među ljudima koji su ga poznavali dok je bio opsjednut zlim duhom. Kod tri čovjeka, Isus je bio kritičan prema njihovom nedostatku potpune predanosti i nije spomenuo nikakvu službu za njih.

Tri su muškarca podržavala cilj, ali ne i predanost. Nije se radilo toliko o tome što su bili spremni žrtvovati, već o tome da Isusa stave na prvo mjesto. U sva tri slučaja njihov je odgovor bio "Da, ali". Gledali su unatrag umjesto naprijed, kao što Isus spominje u Luki 9,62. Imali su želju pomoći, ali nisu osjećali hitnost. Postoji odricanje, postoji cijena učenikovstva.

Ako pogledate samo subjekte rečenice, dobivate: "Gospodine… prvo ja". Dajemo li viši prioritet zadacima koje mogu obavljati samo oni od nas koji su duhovno živi ili zadacima koje može obavljati bilo tko? Vjernike može od usluge Božjeg kraljevstva spriječiti prva ljubav prema materijalnoj udobnosti, karijeri, obitelji i prijateljima.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 232-233; New International Bible Commentary, str. 1204; Believer's Bible Commentary, str. 1407; i The Tony Evans Bible Commentary, str. 981.

P: U Lk 9,57-59, zašto je Isus govorio o lisicama i pticama nekome tko je želio slijediti Isusa?

O: Isus je govorio da On i Njegovi učenici nisu imali sigurno mjesto za sklonište, niti mnoga udobnosti koje ljudi uzimaju zdravo za gotovo. Ni taj čovjek to ne bi imao. Nema sumnje da je čovjek iskreno želio slijediti Isusa. Ono što je bilo upitno bila je njegova predanost da prvo slijedi Isusa.

U komentaru "The Believer's Bible Commentary" na stranicama 1406–1407 stoji: "Kad čitamo da Sin Čovječji nema gdje glavom prignuti, skloni smo Ga žaliti. Jedan komentator primjećuje: 'Njemu nije potrebna vaša sućut. Radije se požalite sami sebi ako imate dom koji vas sputava, a Krist vas želi poslati na visoka mjesta svijeta.'"

P: U Lk 9,59-60, je li Krist učio ljude da ne časte svoje roditelje, suprotno onome što kaže Izl 20,12?

O: Ne. Trebamo poštovati svoje roditelje, ali neke stvari imaju prednost nad obitelji nakon što naši roditelji preminu. Važnije je poštovati naše roditelje dok su s nama na zemlji, nego ih ne poštovati na zemlji, a zatim poštovati prazne ljuske njihovih tijela nakon što odu.

U knjizi "Teško shvatljive izjave iz Biblije" (Hard Sayings of the Bible) na stranicama 463–464 stoji da je škotski propovjednik iz devetnaestog stoljeća, John McNeill, ovaj stih smatrao vrlo primjenjivim na sebe. Jednom, kada je trebao propovijedati na nizu evangelizacijskih sastanaka u Engleskoj, dobio je vijest da mu je otac umro te da će pogreb biti istog dana kao i jedan od sastanaka. Rekao je: "Jer ovaj isti Isus stajao je uz mene i činilo se da govori: 'Sada pogledaj, ja ću se pobrinuti za mrtvog. Ti idi i propovijedaj evanđelje tim ljudima. Hoćeš li radije pokopati mrtve ili uskrsnuti mrtve?'" I McNeill je otišao propovijedati.

Da vaš sin mora birati između propovijedanja evanđelja mnogim ljudima i dolaska na vaše pokopavanje, što biste vi radije odabrali?

Za više informacija pogledajte knjigu Haleyja "Navodne proturječnosti Biblije", str. 287.

P: U Lk 9,59-60, zašto Isus nije dopustio čovjeku da prvo pokopa oca?

O: Kada je sin želio prvo pokopati oca, nije jasno da je otac već umro. Radije je možda čekao da njegov stariji otac umre prije nego što se pridruži Isusu. Morao je biti prisutan na očevom pogrebu kako bi bio siguran da će dobiti svoje nasljedstvo. Za više informacija pogledajte Tony Evans Bible Commentary, str. 980.

P: U Lk 9,61-62, zašto se čovjek nije mogao oprostiti od svoje obitelji?

O: Čovjek ne bi ni pitao Isusa da je sve što je mislio bilo petominutno zbogom. Naprotiv, čovjek je tražio da prvo provede nekoliko dana sa svojom obitelji, vjerojatno kao što je obitelj Rebekina željela u Postanku 24,54-59. Ilija je dopustio Elizeju da se prvo oprosti od svoje obitelji u 1. Kraljevima 19,19-21.

Ovo ima grubu paralelu s današnjim razgovorom za posao. Ako se vaše prvo pitanje, kao i mnoga kasnija, odnose na godišnji odmor i bolovanje, tada bi se ispitivač mogao zapitati koliko ste uzbuđeni zbog obavljanja posla.

Kad je Ilija pozvao Elizeja, Elizej se ukratko oprostio od svojih roditelja u 1. Kraljevima 19,19-21, i to je bilo u redu. Dakle, nije se radilo toliko o djelu, koliko o stavu. Za nas se ne radi samo o tome da imamo Isusa u srcu; radi se o tome da Isus bude na prvom mjestu u našem srcu.

Prema židovskim običajima pokopa, osoba se obično pokapala istog dana kada bi umrla. Dakle, moglo je biti da je otac još bio živ, ali je bio pred smrt, a čovjek je želio provesti preostale dane s ocem. To je stajalište iz knjige Bible Difficulties & Seeming Contradictions, str. 114-115.

Za više informacija pogledajte knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 464–465, i Evangelical Commentary on the Bible, str. 819.

P: U Lk 10,1 čitamo: "Nakon ovoga Gospodin imenova još sedamdeset drugih i posla ih po dva i dva pred lice svoje u svaki grad i mjesto kamo je on sam trebao doći". Pitanje je:

1- iz kojeg je razloga Isus poslao tih 70 nakon što je poslao 12-oricu (Lk 9,1)? Je li im bio drugačiji zadatak ili odredište? Ima li broj 70 simboličko ili alegoričko značenje? Jesu li u tih 70 bili uključeni i izvorni 12-orica?

2- Zašto druga evanđelja uopće ne spominju ovaj događaj? Ili je to bila alegorična priča i nije se dogodila u stvarnosti?

O: Sedamdesetorica nisu bila stalno s Isusom kao dvanaestorica, već su učili od njega i bili poslani propovijedati. Ne, dvanaestorica nisu bili dio sedamdesetorice. Pretpostavljam da je Isus mogao odabrati drugi broj, poput 69 ili 71. Ali Isus je namjerno odabrao 70, zaokružen broj koji je višekratnik broja 7. Sedam je simbol savršenstva, a to bi bila i sličnost sa sedamdeset starješina koji su služili pod Mojsijem u Brojevima 11,16-17.

Ne bi se svaki odlomak trebao smatrati samo alegorijskim dok se ne dokaže suprotno. Naprotiv, svaki je odlomak doslovan, osim ako kontekst ne pokaže suprotno. Naravno, neke su se stvari doslovno dogodile, ali imaju i simboličko značenje.

P: U Lk 10,2, zašto je Isus rekao da je radnika malo i da se moli za više?

O: Naravno, u to je vrijeme bilo samo sedamdeset radnika, ali to ovdje nije bila poanta.

Čak i kasnije, radnika će biti malo. Više ljudi postaje kršćanima nego što aktivno radi za Boga. To nije Božja željena volja, jer Isus ovdje kaže da se moli za više radnika.

P: U Lk 10,3, kako su sedamdesetorica učenika bila kao janjad među vukovima?

O: Jagnjad ne nastoje uništavati ili ubijati jedni druge. Vukovi ne samo da nastoje ubijati i uništavati, već i vole jesti jagnjad. Također, postoje neki ljudi koji čak nalaze perverznu zadovoljštinu u odvraćanju pravednih ljudi od pravednosti.

Mogli bismo se zapitati zašto ih je Isus, čak i kad je shvatio da ih šalje kao ovce među vukove, svejedno poslao. Kako je kasnije rasla Crkva, glasnike su mnoge puta ubijali, ali je poruka bila važnija od glasnika, a glasnici su to razumjeli.

P: U Lk 10,4-12, zašto je Isus osudio Korazin, Betsajdu i Kapernaum?

O: Iako je zasigurno bilo mnogo zlih gradova, ovi su gradovi bili "tako blizu, a opet tako daleko". Bili su blizu jer su mogli lako čuti Isusove riječi, a ipak su bili gluhi za evanđelje. Neki su ljudi takvi; dobili su toliko poučavanja i dobrih primjera za slijediti Krista, a ipak su odabrali da ga ne slijede.

Uzgred, Korazin nije spomenut nigdje drugdje u Bibliji ili kod Josipa Flavija. No, njegove ruševine, 1,5 milje sjeverno od Kapernauma, mogu se vidjeti i danas. Sada nismo sigurni je li Isus osobno išao u Korazin ili ne, ali bez obzira na to, prihvaćanje ili odbijanje Isusovih glasnika pokazuje njihov stav prema Isusu. Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1204 i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 938-939.

P: U Lk 10,8, u to su vrijeme mogli jesti stvari zabranjene u Starom zavjetu?

O: Ne, ovaj stih to ne podupire. Išli su u židovske gradove i kuće te im se ne bi poslužila svinjetina, deva ili bilo što drugo protivno Mojsijevom zakonu. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 938.

P: U Lk 10,12, kako će biti podnošljivije za Sodomu i Gomoru nego za neka mjesta u Palestini?

Odgovor: Luka 10,12 i 2. Petrova 2,21 pokazuju da postoje različiti stupnjevi kazne. Dok su Sodoma i Gomora izravno odbacile anđele, one nisu čule tako jasnu objavu Evanđelja kao ljudi u galilejskim gradovima , koji su čuli Isusa. Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 233.

P: U Lk 10,13, budući da bi se Sodoma i Gomora pokajale da je Isus došao k njima, a Bog ne želi da itko propadne (Ezk 18,23.32 i 2 Pt 3,9), zašto im Bog nije poslao nikoga?

O: Bog je poslao i ljude i anđele. Lot je bio ondje, a u 2. Petrovoj 2,7 stoji da je Lot bio uznemiren zbog prljavog života bezbožnih ljudi. Bog je poslao i anđele, koje su ljudi iz Sodome pokušali zlostavljati.

P: U Lk 10,13–14, budući da bi se Tirus i Sidon pokajali da su vidjeli čuda, zašto Isus nije učinio nijedno čudo u tom kraju?

O: Nije da bi se svi pokajali, već da bi se neki čak i u Tiri i Sidonu pokajali kada bi vidjeli Isusa, dok se mnogi u galilejskim gradovima ne bi pokajali. Isus je zapravo posjetio područje Tira i Sidona u Marku 3,8 i ponovno u Marku 7,24-31. Ljudi su putovali iz Tira i Sidona da čuju Isusa u Luki 6,17.

P: U Lk 10,15, može li cijeli grad biti poslan u pakao?

Odgovor: Ulica, zgrade i drugi predmeti ne šalju se u pakao. Kada svi u čitavom gradu odbace Isusa, tada će narod tog grada masovno biti u paklu.

P: U Lk 10,18, kako je Sotona tada pao s neba?

O: Dok se taj aspekt Isusova djelovanja odvijao, On je proročki vidio Sotonu, optužitelja, kako pada s neba, jer će ljudi uskoro primiti riječ oprosta svojih grijeha i Sotona neće imati osnove za njihovo optuživanje.

Za više informacija pogledajte knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 465-466.

P: U Lk 10,19, kako su Isusovi učenici mogli gaziti zmije i škorpione?

O: Isus ovdje nije govorio da budu nepromišljeni ili da iskušavaju Boga. Naprotiv, Bog bi ih zaštitio od zmija i škorpiona, kao što je zaštitio Pavla u Djela apostolskih 28,3-5.

P: U Lk 10,21, koja je važnost otkrivanja ovih istina maloj djeci, a ne učenim i mudrim ljudima?

O: Kao što 1. Korinćanima 1,19-30 pokazuje, Bog nije učinio da učeniji i mudriji ljudi budu skloniji nebu zbog svog znanja i mudrosti. Da je znanje činilo nekoga pobožnijim i pravednijim, što je onda s nacistima u Drugom svjetskom ratu? Nijemci su bili među najobrazovanijim ljudima na svijetu, a njihova zrakoplovna, , projektilska, tenkovska i tehnologija ugljena bile su najbolje na svijetu. Ipak, počinili su veliko zlo ubivši više od šest milijuna Židova.

Evanđelje je nevjerojatno jer je toliko duboko da mudri mogu proučavati cijeli život i nikada ne prestati učiti više. Ipak, i jednostavni ga mogu lako razumjeti.

P: U Lk 10,22, kako je Otac sve predade Isusu?

O: Na najmanje četiri načina:

Stvaranje: Sve je stvoreno od Oca po Isusu (Ivan 1,3; Kološanima 1,16).

Održavanje: Sve je u Isusu utemeljeno (Kološanima 1,17).

Sud: Otac je povjerio Sinu sud nad ljudima, da svi časte Sina kao što časte Oca (Ivan 5,22-23).

Spasenje: Nema drugog imena pod nebom po kojem se možemo spasiti (Djela 4,12).

P: U Lk 10,24, kako su pobožni ljudi koji su umrli prije Krista čeznuli vidjeti ono što su vidjeli učenici?

Odg: Mesijanska proročanstva u Starom zavjetu pokazuju da su ljudi iščekivali vidjeti Mesiju.

P: U Lk 10,25, kako je odvjetnikovo pitanje "kušalo" Isusa?

O: Bolje je prevesti kao "staviti Isusa na kušnju". Poput mnogih današnjih pravnika, ovaj je učenjak postavio pitanje na koje je mislio da već zna odgovor. Njegova svrha postavljanja pitanja nije bila doista saznati pravi odgovor, nego vidjeti što će Isus reći i provjeriti je li Isus u pravu, barem u njegovim očima.

P: U Lk 10,25-37, kako trebamo biti bližnji?

A: Prispodoba o dobrom Samaritaninu ne govori tko nam još treba biti susjed i pomagati, nego kome mi trebamo biti susjedi i pomagati; a odgovor je: svima. Evo karakteristika dobrog susjeda.

1) Susjed ne koristi izgovore. Koje izgovore vi koristite?

2) Susjed se rado žrtvuje. Pomoć opljačkanom čovjeku stajala je dobrog Samaritanina vremena, putovanja tim opasnim dijelom ceste po danu. Pomoć drugima košta nas vremena, energije, sna i novca. Kada ste se zadnji put žrtvovali za nekoga?

3) Susjed razvija vlastiti karakter. Naše suosjećanje treba biti oblikovano Božjom Riječju, a ne našom kulturom. Kultura u to vrijeme nije dopuštala Samaritanima da pomažu. Volite li Boga i molite li se? Za koga ste zadnji put bili susjed? Posjetite . Imate li učenika suosjećanja, nekoga koga učite kako izraziti suosjećanje?

4) Trebaju li vas pitati? Zapravo, ranjenik nije mogao zatražiti pomoć.

Ovo je uzeto iz propovijedi Jeffa Millera održane 7. studenog 2010. u Trinity Bible Church.

P: U Lk 10,27, je li to prvi rekao zakonoznanac ili Isus?

O: Budući da nemamo zapis svega što je Isus rekao, a sve u evanđeljima ionako nije nužno kronološki posloženo, ne možemo sa sigurnošću reći tko je prvi to rekao. Čak i ako je to prvi rekao učitelj zakona, na temelju svog ispravnog razumijevanja Biblije, Isusove riječi i dalje imaju Isusov autoritet iza sebe.

P: U Lk 10,29 tko je naš bližnji?

O: U Luki 10,36 Isus je namjerno odlučio ne odgovoriti na to pitanje. Umjesto toga, dao je prilično dugu prispodobu kako bi, kada je postavio pitanje natrag nama, svi koji su željeli mogli sami shvatiti.

P: U Lk 10,30 što znamo o cesti od Jeruzalema do Jerihona?

O: Nije bila duga, oko sedamnaest milja, ali bila je vrlo strma; Jeruzalem je na otprilike 2500 stopa iznad razine mora, a Jerihon je 770 stopa ispod razine mora. Razbojnici su često vrebali na toj strmoj, zavojitoj cesti punoj brda i stijena. Jedan od nadimaka za nju bio je "Put krvi". Postojala bi određena opasnost i danju, ali definitivno ne biste željeli odugovlačiti i putovati njome noću. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 943 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 820.

P: U Lk 10,33-36, zašto je Samaritanac imao takav stav?

O: Iako Samaritanac vjerojatno nije znao da taj čovjek nije bio Samaritanac, u Lk 10,33 stoji da se Samaritanac "smilovao" žrtvi. Prosječan putnik vjerojatno ne bi imao dovoljno zavoja da zaveže sve njegove rane, pa je vjerojatno napravio zavoje tako da je poderio komade svoje odjeće. Kao dezinfekcijsko sredstvo upotrijebio je ulje i vino koje je nosio sa sobom.

Komentar Biblije za vjernike (The Believer's Bible Commentary), str. 1410., i Evanđeoski komentar Biblije (Evangelical Commentary on the Bible), str. 820., navode da je moguće da su levit i svećenik mislili da bi to mogla biti zamka te nisu željeli da i sami budu opljačkani. No Samaritanac ili nije tako mislio ili je to nadvladala briga za čovjeka kojemu je očito bila potrebna pomoć.

Mi trebamo biti Samaritanac. No, na drugoj razini, Židovi su prošli pokraj žrtve, a Isus je bio Samaritanac koji se zaustavio da pomogne.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, pog. 8, str. 943 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 234.

P: U Lk 10,35, mislite li da se Samaritanin bojao da će ga prevariti? Trebao li se bojati?

O: Samaritanin nije imao "strah" da će ga prevariti, iako je to bilo donekle vjerojatno. Htio je pomoći žrtvi, a ako to što pomažete drugima čini da ste ranjiviji na prevaru, neka tako bude. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 544.

P: Kaže li u Lk 10,36 na grčkom "bio je susjed" (NIV) ili "postade susjed" (NET Bible)?

O: Prvo što različiti prijevodi kažu, a zatim odgovor.

"bio je susjed" (KJV, BSB, NKJV, NIV, NRSV)

"čini ti se susjedom" (Berry's Interlinear)

"čini se da si postao susjed" (Jay P. Green's Interlinear)

"postati susjed" (NET Bible)

"pokazao se kao susjed" (ESV, NASB 2020, Wuestov prošireni prijevod)

Komentar Biblije Expositor, 8. poglavlje, str. 944, iako ne nudi izravan prijevod, kaže: "Samaritanin se učinio susjedom"

Odgovor je da je i jedno i drugo, i to ističe poteškoću u prijevodu.

Je "bio" jer je farizej pitao "tko je moj bližnji"

Također je i "postade" jer Samaritanin nije živio u istim gradovima kao Židovi, Samaritanin se nije smatrao susjedom ili prijateljem Židova, a Židovi se nisu smatrali susjedima ili prijateljima Samaritanina.

Zanimljiva sporedna napomena u komentaru The Expositor's Bible Commentary, 8. poglavlje, str. 944, kaže da je neprijateljstvo između Židova i Samaritanaca bilo takvo da se farizej nije mogao ni natjerati izgovoriti riječ "Samaritanin" u svom odgovoru Isusu.

P: U Lk 10,36-37, kako je Isus preokrenuo pitanje koje je postavio zakonoznanac?

O: Zakonik je pitao tko je njegov bližnji, misleći pritom koga bi trebao pomoći, a koga bi trebao zaobići? Mogao li je zaobići ne-Židova, nekoga koga je smatrao nedostojnim itd. Isus je mogao zaključiti rekavši da je žrtva zločina bližnji kojem je potrebna pomoć, ali Isus to nije rekao. Naprotiv, Isus je preokrenuo pitanje i upitao "tko je bio bližnji", ne misleći pritom tko je trebao pomoć, već tko je pružio pomoć. Stoga ne pitajte: "Tko je tvoj bližnji?", nego: "Kome možeš biti bližnji?" Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 983.

P: U Lk 10,38-42, postoje li trenuci kada se vjernici mogu usredotočiti na jednu stvar, a kada bi se trebali usredotočiti na drugu?

O: To nije bio Marthin najbolji trenutak. Primijetite da Martha nije izašla iz kuhinje i zamolila Mariju da joj pomogne. Ne, ona je izletjela iz kuhinje optužujući Isusa što joj Marija ne pomaže. Unatoč njezinom lošem stavu, i to prema njezinom Gospodinu, Isus joj je odgovorio i opomenuo je milostivo i nježno. Martha je mislila da je dobro što je bila toliko usredotočena na večeru. Ali umjesto da je bila previše usredotočena, Isus je rekao da je bila previše raspršena od važnijih stvari.

Služba Bogu i provođenje vremena s Bogom oboje su dobra, ali od te dvije stvari, provođenje vremena s Bogom je bolje. Poanta nije bila da Marija i Marta nisu trebale pripremati večeru. Naprotiv, Marta nije morala biti tako raskošna. Mogla je pripremiti nešto jednostavno i ostatak vremena provesti slušajući Isusa. Postoje li trenuci kada ste u nečemu raskošniji nego što Bog želi?

Zanimljivo je primijetiti da Marta uopće nije bila svjesna da nešto propušta i da je ona bila ta koja je imala pogrešan prioritet. Budite oprezni da ne budete u situaciji u kojoj propuštate bliskost s Gospodinom, a da toga niste uopće svjesni.

Ova prispodoba je upozorenje za nas. Kada te tvoja služba Bogu odvlači od tvog odnosa s Bogom i ljubavi prema drugima, tada moraš preispitati je li tvoja služba doista za Boga ili ne. Poput Marte, moramo biti oprezni da nas ne omete činjenje toliko stvari, čak i stvari za službu, da se ne usredotočimo na ono na što nas Bog želi usredotočiti.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 984; The Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 545; i Evangelical Commentary on the Bible, str. 820.

P: U Lk 11,1 zašto je učenik zatražio: "nauči nas moliti"?

O: U evanđeljima je prikazano da je Isus mnogo molio. Molio je kada je bio kršten u Luki 3:21. Molio je kada je izabrao dvanaestoricu u Luki 6:12. Često je molio sam u Luki 5:16; 9:18. Molio je i u prisustvu drugih u Luki 9:28-29. Molio se za Šimuna Petra u Lk 22,32 i u Getsemanskom vrtu u Lk 22,40-44. Molio se čak i na križu u Lk 23,46. Naposljetku je jedan od njegovih učenika zatražio: "Nauči nas moliti."

Ovaj zahtjev uključuje učenje metode molitve, ali znači i više od toga. Također obuhvaća "naučite nas da budemo ljudi koji se mole". Ovaj je zahtjev izrečen odmah nakon što je Isus ukorio Marthu zbog zauzetosti koja je odvojena od Boga i pohvalio Mariju zbog njezine predanosti Isusu. Poput učenika, trebali bismo shvatiti kada u našim životima nedostaje molitva. Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament (str. 234), Believer's Bible Commentary (str. 1411) i New International Bible Commentary (str. 1206).

P: U Lk 11,1-4, zašto se ova molitva razlikuje od modernog oblika?

Odgovor: U Luki je najkraća, u Mateju duža, a u nekim kasnijim rukopisima Mateja ista kao danas. Pod pretpostavkom da je moderna forma nastala kasnije, Matej i Luka su zapisali ono što su pamtili iz Očenaša, ili ju je Isus mogao podučavati više puta. Pouka koju iz toga možemo izvući jest da Očenaš nije "magijska inkantacija" koju svi moramo naučiti napamet i moliti točno. Naprotiv, varijacije u riječima pokazuju nam da su važni stalna namjera i značenje, a to je ono što je Bog sačuvao, a ne neka formula. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 948 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 821.

P: U Lk 11,2, zašto bismo mi, sićušni ljudi, trebali moliti da se ime Božje sveti?

O: Molitva je da se Božje ime drži svetim na zemlji. Božje ime nazvano je svetim i strašnim u Psalmu 111,9. Židovske molitve Kaddish i Osamnaest blagoslova također mole da Božje ime bude sveto. Bogu je ugodno kada molimo i tražimo da se Njegovo ime proslavi na zemlji. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 948.

P: U Lk 11,4, budući da je Isus platio za naše grijehe, zašto ih i dalje trebamo moliti za oprost?

Isus je uklonio kaznu za grijeh, ali s Duhom koji djeluje u našim životima naša je odgovornost ukloniti praksu grijeha iz naših života. Teško je imati dinamičan odnos s Bogom ako se ne bavimo ozbiljno grijehom u našim životima.

Uzgred, u Luki stoji "grijesi", a u Mateju "dugovi". S jedne strane, to je rečeno prije nego što su naši grijesi uklonjeni na križu. Ali čak i nakon toga, trebali bismo zauvijek biti iznimno zahvalni što je Isus platio cijenu za naše grijehe.

Za više informacija pogledajte Biblijski komentar Tonyja Evansa, str. 985.

P: U Lk 11,4, zašto molimo Boga da nas ne uvede u napast?

O: Bog nas ne kuša, kako uči Jakovljeva 1,13-15. Ali Bog dopušta da budemo iskušani i molimo se da nas Bog ne dopusti iskušati iznad onoga što možemo podnijeti. Anglikanci se mole ovako: "spasi nas u našoj nevolji" ili "izvadi nas iz situacija koje ne možemo podnijeti".

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 948, The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 235 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 985.

P: U Lk 11,5, zašto bi putnik došao u ponoć?

A: Ljudi su obično putovali danju duž obale i u većem dijelu Palestine. No u zapadnoj pustinji ljudi su možda radije putovali noću, osobito kada je pun mjesec, kako bi izbjegli vrućinu. Ili je putnik možda pogrešno izračunao vrijeme i stigao iznimno kasno.

U svakom slučaju, kruh je bio vrlo jeftin. Obitelj bi mogla ispeći hrpu svježeg kruha i podijeliti ga s susjedima u selu. Zatim, kad bi kruh počeo venuti, neka druga obitelj bi mogla ispeći puno kruha i podijeliti ga. Dakle, u selu biste znali tko ima svjež kruh. Stoga, kada putnik dođe u ponoć, domaćin bi mogao pokucati na vrata osobe koja je upravo ispekla puno kruha. Uzgred, kruh se pekao u okruglim štrucama koje su naizgled nalikovale na svijetlosmeđe kamenje.

Obitelji koje nisu bile bogate često su imale male kuće s jednom prostorijom, a ponekad su čak dijelile i prostirke za spavanje. Moglo je biti teško ustati, a da se ne probude ostali. Otuda i nevoljkost da se ustane i otključa vrata. Grčki izraz ovdje je dvosmislen. Može značiti da je osoba koja kuca bila drska, ili može značiti da je osoba bila "bezobzirna" u inzistiranju na kucanju u to doba.

Poanta ove prispodobe je da će čak i susjed učiniti ono što ne bi želio zbog ustrajnih molbi. Koliko će više Bog uslišati naše molitve zbog naše ustrajnosti.

Za više informacija pogledajte: Believer's Bible Commentary, str. 1412; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 948; The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 547; New International Bible Commentary, str. 1206; i Evangelical Commentary on the Bible, str. 821.

P: U Lk 11,5-8, zašto trebamo ustrajati pred Bogom?

O: Isus je samo rekao da trebamo biti ustrajni; ovdje nije rekao zašto. Međutim, možemo vidjeti neke razloge za ustrajnost.

Danijel je morao biti ustrajan jer 10. poglavlje Knjige proroka Danijela pokazuje da je, a da on nije znao, postojala demonska oporba anđelu koji je uslišio njegovu molitvu.

Čekanje je često važno zbog Božjeg vremena.

Ponekad je potrebna ustrajna molitva jer ono što napadamo je utvrda Sotone.

P: U Lk 11,5-8, koja je razlika između ustrajnosti u molitvi i ispraznog ponavljanja, kao u Mt 6,7?

O: U oba slučaja netko može izgovoriti potpuno iste riječi više puta ili se zahtjev ponavlja na različite načine.

Ako svaki put imaju značenje i predstavljaju izraz onoga što se istinski želi, to je ustrajnost.

Ako se riječi izgovaraju bez smisla, za Boga ne znače ništa više od osobe koja ih uzalud ponavlja.

U kršćanskoj liturgiji, svi govore isto svaki put kad se liturgija koristi. Je li to ustrajnost ili isprazno ponavljanje ne ovisi o riječima, već o srcima ljudi koji govore liturgiju. Kao povijesnu napomenu, imamo kopije liturgija iz vremena oko Klementa Aleksandrijskog (193. – 217./220. g.).

P: U Lk 11,8, treba li stajati ustrajnost ili drskost/neumoljivost?

A: Ustrajnost znači tražiti iznova i iznova. Odvažnost znači ne biti posramljen tražiti te stvari. Grčka riječ može značiti oboje.

Prevedeno je kao "upornost" u NKJV-u, NRSV-u, World English Bible, English Free Bible i Wuestovom proširenom prijevodu.

Prevedeno je i kao "neumoljivost" u KJV-u, 1901 ASV-u, 1895 RV-u, Young's Literal Translationu, ili kao "drskost" u ESV-u, ili kao "odvažnost" u NIV-u.

P: U Lk 11,10 (NIV), treba li se prevesti kao "vrata" ili "to"?

O: Grčki tekst ne kaže izričito "vrata", već "to". S druge strane, grčki tekst također kaže "kucati" i "otvoriti", pa je implicitno značenje vrata ili kapija.

P: U Lk 11,11-13, koja je bila Isusova poanta o zemaljskim očevima u usporedbi s našim Nebeskim Ocem?

O: Iako zemaljski očevi nisu potpuno dobri kao Bog Otac, čak i oni općenito daju svojoj djeci dobra koja zatraže. Oni sigurno neće svojoj djeci dati nešto loše kad traže nešto dobro. Stoga budite odvažni u traženju dobrih stvari od našeg Nebeskog Oca.

P: Koliko su jaja bila raširena u to vrijeme?

O: Izraelci nisu imali kokoši i jaja sve dok nisu naučili od Babilonaca tijekom zatočeništva. No do tog vremena, to bi već bilo prilično uobičajeno. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 548.

P: U Lk 11,13, kako Otac daje Duha Svetoga svima koji ga traže, budući da je Šimun Mag je tražio, ali nije primio Duha Svetoga u Dj 8,18-23?

O: Iako Simon nije molio Oca, već apostole, to nije glavna poanta ovdje.

Naprotiv, Simon Magus nikada nije zatražio da bude ispunjen Duhom Svetim. Naprotiv, Simon je ponudio mito da primi moć da to daje drugima i da je koristi. Ponekad danas ljudi žele koristiti Boga, umjesto da ih Bog koristi.

P: U Lk 11,13, budući da Otac daje Duha Svetoga onima koji Ga mole, znači li to da kršćani nemaju Duha Svetoga dok ne zamole Boga za Duha Svetoga?

O: Kao što ističe knjiga "1001 pitanje iz Biblije s odgovorima" (1001 Bible Questions Answered), str. 47-48, to je rečeno prije Duhova, kada je Duh Sveti izliven na sve kršćane. Od Duhova, dolazak Duha Svetoga u novoga vjernika dio je prihvaćanja Krista u svoj život. Međutim, postoji neobičan slučaj u Djelu apostolskom 8,14-17 gdje je evanđelje nesavršeno propovijedano Samaritanima, oni su kršteni u ime Isusovo, ali nisu čuli ništa o Duhu Svetom. Petar i Ivan došli su k njima, i polagali su ruke na njih, i tada su primili Duha Svetoga. Međutim, normativna je situacija primiti Duha Svetoga kada povjeruješ. Jednom kada kršćanin primi Duha Svetoga, može biti ispunjen Duhom Svetim (Efežanima 5,18-21), ili ne, ovisno o tome kako ostaje u Kristu.

P: U Lk 11,21-22 tko je snažni čovjek, a tko jači čovjek?

O: U ovoj metafori snažni čovjek je Sotona, a jači čovjek je Isus Krist. Krist ovdje ne brani samo sebe, već si vraća živote i tijela koja su bila u Sotonoj moći. Krist ne djeluje obrambeno, već napadački, agresivno oduzimajući Sotoni one ljude koji bi mu inače pripadali. Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 236.

P: U Lk 11,23, kako si rasijan ako nisi s Isusom, kad su neki istjerivali demone u Isusovo ime u Lk 9,49-50?

Oboje je istina. Primijetite da su ljudi koji su istjerivali demone u Luki 9,49-50 to i dalje činili u Isusovo ime. Dakle, bili su s Isusom. S druge strane, nisu bili dio ljudske organizacije apostola i sedamdesetorice. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1413-1414.

P: U odgovoru treba uzeti u obzir dva dijela.

O: U odgovoru treba razmotriti dva dijela.

1. Isus nije govorio da je uvijek sedam i nikad neki drugi broj. Samo je davao primjer.

2. Broj sedam smatrao se općim brojem potpunosti, a Isus je možda htio reći da će se vratiti "kompletan set" demona.

U našim životima ne postoji "duhovna neutralnost". Ako je netko prazan jer su demoni otišli, to je sjajno. Ali kao vjernik treba biti ispunjen Svetim Duhom, inače se demoni mogu vratiti, i to u još gorem stanju.

Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 822 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 986.

P: U Lk 11,27-28, kako neki ljudi pogrešno smatraju obitelj i majčinstvo važnijima od Boga?

A: I dobre i loše stvari mogu postati idoli. Na primjer, obitelj je dobra, i dobro je biti blizak svojoj obitelji. Ali ako vam obitelj kaže da činite stvari koje su protivne onome što Bog kaže, tada trebate biti bliži Bogu nego obitelji. Znam za dva para koja su se razvela uglavnom zato što obitelj jednog od supružnika nije odobravala drugog supružnika. Bog mrzi razvod, i kada se razvedete od supružnika isključivo zato što slušate svoju obitelj, griješite pred Bogom.

P: U Lk 11,27-28, kako neki ljudi griješe time što Mariju štuju na otprilike istoj razini kao Isusa?

O: Isus nije zanijekao da je Marija blažena, ali bilo je važnije čuti Božju riječ i poslušati je nego nazvati Mariju blaženom. U redu je nazvati je blaženom, ali nigdje u Bibliji ne piše da je trebamo obožavati ili štovati. U Katoličkom katekizmu Rimokatoličke crkve Marija se naziva Medijatoricom (su-posrednicom) i Redemptoricom (su-otkupiteljicom) zajedno s Kristom. Kao što kaže The Tony Evans Bible Commentary na str. 986, divljenje Isusu i Njegovoj majci ne zamjenjuje poslušnost Isusu.

Za više informacija pogledajte The Believer's Bible Commentary, str. 1414. i Evangelical Commentary on the Bible, str. 822.

P: U Lk 11,29-30, koji je bio znak Jonin?

O: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor.

Ono što nije odgovor: Jonahin bi izgled zasigurno bio neobičan Ninevćanima. Nakon što je tri dana i tri noći bio u velikoj ribi, koža mu je vjerojatno bila potpuno izblijedjela, a kosa mu je možda bila djelomično ispala. Međutim, Isus ovdje ne spominje ni kožu ni fizički izgled.

Odgovor: Farizeji su tražili čudesan znak po njihovoj zapovijedi, a Isus bi ovdje, poput Jonu, apsolutno ništa ne učinio osim što bi im propovijedao. Budući da Jonatan nikada nije učinio čudo, ni Isus ne bi učinio čudo na njihov zahtjev. Ipak, Ninovci su se pokajali čuvši Joninu propovijed, ali hoće li se f i farizeji pokajati čuvši propovijed Sina Božjega? Ako ne, koliko bi tvrda srca bila ta farizejska srca, čak i u usporedbi s nasilnim, ali pokajnim Ninovcima.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 236.

P: U Lk 11,29-30, što to govori o Isusovom vjerovanju da je Jonatan bio povijesna osoba?

O: Neki liberalni kršćani tvrde da je Knjiga o Jonahu simbolična knjiga. Međutim, nijedna povijesna židovska osoba ni rani kršćanin nisu dali nikakav naznak da su je smatrali išta drugim osim povijesnom. Isus ovdje koristi povijesnu činjenicu o Jonahu i Ninivljanima kako bi istaknuo ozbiljnost njihova nedostatka pokajanja. Baš kao što je kraljica Sabe bila povijesna osoba, tako je i Jonatan bio jednako povijesan. Isusova poanta bila bi utemeljena na varljivom argumentu da je sam Isus mislio da je priča izmišljena. Ako je Jonatanov povratak nakon tri dana i tri noći u utrobi velike ribe bio tip Isusove vlastite smrti i uskrsnuća, ako vjerujete da je Jonatanova priča samo figurativna, vjerujete li i da su Isusova smrt i uskrsnuće također samo figurativni?

Pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1414–1415, The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 236 i New International Bible Commentary, str. 1207 za više informacija.

P: U Lk 11,31, kako će se kraljica južna ustati protiv toga pokoljenja?

Odgovor: Kraljica južna bila je kraljica Sabe, koja je posjetila kralja Solomona u 1. Kraljevima 10,1–10. Židovi sigurno nisu imali izgovor da su bili daleko od Galileje, zbog primjera kraljice Sabe, koja je došla iz mnogo daljeg kraja da bi čula Solomona, a Isusovo učenje bilo je veće od Solomonova.

P: U Lk 11,32, kako će ljudi iz Nineve osuditi to pokoljenje?

O: Židovi nisu mogli reći ni da su previše zli ni da je Isusovo učenje previše strano. Primjer ljudi iz Nineve pokazat će im da su se zli stranci iz Nineve pokajali na propovijedanje Jonino, a Isusovo je učenje veće od Joninog.

P: U Lk 11,34 što je Isus mislio kad je rekao da ako je oko tamno, čitavo tijelo je puno tame?

O: Isus je upotrijebio fizičku situaciju kao analogiju duhovne istine. Ako su vam oči mračne (nesposobne vidjeti), onda ni cijelo vaše tijelo ne vidi svjetlo. Isto tako, ako je vaš jedini duhovni unos tama, nije iznenađenje da je ono što je u vama tama. Ponekad ljudi mogu imati svjetlo koje se brzo ugasi, ili ono postane preslabo da bi bilo korisno i činilo dobro. Isus je Svjetlo koje je upalilo svjetiljku, stoga ne dopustite da vaše svjetlo zamrzne ili ugasi. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 551 i Believer's Bible Commentary, str. 1415.

P: U Lk 11,38-41, zašto Isus nije dao dobar higijenski primjer i oprao ruke prije jela?

O: Bog nije zapovjedio ljudima da peru ruke prije jela u Starom zavjetu. Nema ništa loše u pranju ruku, ali ako to činite tako religiozno da to smatrate znakom pravednosti pred Bogom, onda to za vas postaje pogrešno. Isus je ovdje isticao nešto što je bilo važnije od osobne higijene. Kada ljudi počnu izmišljati pravila i govoriti da morate slijediti njihova pravila kako biste slijedili Boga, Isus se s time nije slagao. To je usko povezano s Luka 11,45-46, gdje Isus kaže da zanemaruju ono što je Bog rekao i zamjenjuju ljudska pravila Božjim zapovijedima.

Ne govorite da je Bog nešto rekao ako to zapravo nije rekao, kako stoji u Izreke 30,5-6 i 1. Korinćanima 4,6.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 237; The Tony Evans Bible Commentary, str. 986; Believer's Bible Commentary, str. 1415-1416; i Evangelical Commentary on the Bible, str. 822.

P: Zašto je Isus tako oštro ukorio farizeje u Lk 11,42-54?

Odg: Isus je izrazio svoje najdublje razočaranje prema tim ljudima. S jedne strane, imali su veliko znanje Svetog pisma i prenosili su ga drugima. S druge strane, nisu imali ljubavi prema Bogu, i Isus je bio razočaran što su odbacili Božju svrhu za sebe (Luka 7,30). Voljeli su sve mrtve proroke; problem su imali s živima.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 987.

P: U Lk 11,49, zašto bi Bog poslao proroka narodu, budući da je Bog znao da će narod ubiti proroka?

O: Bog je iznimno strpljiv u davanju prilika ljudima da se obrate k Njemu. Čak i kada ljudi ubiju pobožnog proroka, ponekad se ti isti ljudi kasnije pokaju i obrate Bogu, kao što su to učinili Auca Indijanci u Ekvadoru nakon što su ubili Jima Elliotta i druge kršćanske misionare.

P: U Lk 11,51 i Mt 23,35, tko je bio Zaharija?

O: To je najvjerojatnije bio svećenik Zaharija, kojega je Joas ubio u 2. Ljetopisima 24,20-21. Mogao bi biti prorok Zaharija ili su obojica bila ista osoba. Abel je bila prva osoba mučenički stradala u Bibliji. Svećenik Zaharija bio je posljednja osoba mučenički stradala u posljednjoj knjizi židovskog Starog zavjeta, 2. Ljetopisima. Zanimljivo je da se to može sažeti kao "ubili su proroke od A do Ž". Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1416. i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 237.

P: U Lk 11,52, na koje načine vjerski i vjerski upućeni učitelji danas ponekad zapravo mogu spriječiti ljude da dođu k Bogu?

O: Posjedovali su istinu, "ključ" vječnog života, ali ne samo da je sami nisu koristili, već su i druge obeshrabrivali da je nauče i koriste.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1416–1417 i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 956–957.

P: Zašto su Isusu u Lk 11,53-54 postavljana toliko pitanja?

A: Pismoznanci i farizeji postavljali su Mu toliko pitanja ne zato što su željeli učiti od Njega, nego da bi Ga uhvatili u zamku da nehotice kaže nešto nedosljedno ili nešto zbog čega bi Isus kasnije požalio. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 555 i New International Bible Commentary, str. 1207.

P: Zašto je Isus u Lk 12,1 usporedio učenje farizeja s kvascem?

O: Kvasac ovdje je metafora za licemjerno učenje. Kvasac se ne vidi, no njegov rast i učinci duboko mijenjaju tijesto. Rast je spor i skriven, ali potpuno prožima i preuzima kontrolu. Učenje farizeja bilo je slično. Isus nije smatrao učenje farizeja samo nepoželjnim, već duhovno smrtonosnim. Isto tako, i danas postoji učenje koje je duhovno smrtonosno ako mu ljudi vjeruju. Srećom, u ovom metaforičkom smislu, Bog može uskrsnuti ljude od mrtvih. Isus je isto rekao, ali u drugačijem kontekstu, u Marku 8,15. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 555, The Tony Evans Bible Commentary, str. 987 i New International Bible Commentary, str. 1208.

P: U Lk 12:2, što Isus želi reći o licemjerju?

Riječ hypokrisis na grčkom je izvorno označavala nekoga, obično glumca, tko nosi masku. U jednom trenutku svi su razotkriveni i ljudi vide njihovo pravo lice. Iako je licemjerje pogrešno, Isusova poanta u ovom stihu jest da je ono glupo. Zamislite na trenutak da osoba može nekažnjeno počiniti bilo koji zločin koji poželi; međutim, njihovi roditelji, djeca, prijatelji i policija svi bi saznali. U tom slučaju, koliko bi zločina ta osoba htjela počiniti u tim okolnostima? Općenito, procjena ljudi o vjerojatnosti da će biti uhvaćeni obično je niža nego što ona doista jest. Djelomično je to zbog načina na koji mjerimo. Ako biste učinili nešto 99 puta i prošli nekažnjeno, a stoti put biste bili uhvaćeni i otišli u zatvor, biste li to smatrali a) vrlo dobrim jer je stopa uspješnosti bila 99 %, ili b) time da ste bili uhvaćeni, otišli u zatvor i možda si uništili život. Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 237; Believer's Bible Commentary, str. 1417; i Evangelical Commentary on the Bible, str. 822-823.

P: U Lk 12,6 i Lk 12,59, što je ovdje "pfening" ili bakrena kovanica?

O: U Lk 12,6 i Mt 10,29 to je bio rimski novčić nazvan assarion, koji je vrijedio jednu šesnaestinu denara, što je bila dnevnica. Ta se riječ u Bibliji koristi samo u Lk 12,6 i Mt 10,29.

U Luki 12,59; Marku 12,42 i Luki 21,2 riječ je o leptonu, židovskom bakrenom novčiću čija je vrijednost bila otprilike jedna osmina centa.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 237, 240.

P: U Lk 12,11-12, kako se ovdje oslanjamo na obećanje i što nije obećano?

Obećano je da će nam, kada budemo dovedeni pred sudije zbog progona naše vjere, Duh Sveti pokazati što reći da bismo bili dobri svjedoci za Krista.

Ne kaže da ćemo dobiti riječi koje su najsigurnije za izgovoriti ili koje će nas osloboditi. Ali naša briga treba biti svjedočanstvo o Kristu, a ne naša sigurnost.

Također ne kaže da se ne bismo trebali pripremiti prije vođenja biblijske studije ili držanja propovijedi.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1418.

P: U Lk 12,14, kako to da Isus nikada nije podijelio nasljedstvo između čovjeka i njegova brata?

O: Četiri točke za razmotriti u odgovoru.

1. Samo je čovjek pitao, a ne brat. Ne ide baš najbolje suditi spor između dviju strana ako jedna strana nikada nije zatražila, željela ili pristala prihvatiti tu arbitražu.

2. Isusova glavna svrha dolaska na zemlju nije bila rješavanje sitnih građanskih sporova. Posredovanje u sporu bilo bi dobra stvar, osim što bi to bilo odvraćanje pažnje od razloga zbog kojeg je Isus bio ondje.

3. Već su postojali sudovi na koje se čovjek mogao obratiti.

4. Novac nije blagoslov kada je osoba više zabrinuta za novac nego za Boga, kao što je Isus spomenuo u Luki 12,21.

Luka ne navodi je li mu brat činio nepravdu ili je on bio samo pohlepan da dobije više. Luka to vjerojatno nije znao, ali budući da se sljedeći stihovi bave pohlepom, netko je svakako bio pohlepan. U širem kontekstu, nije bilo važno tko je bio pohlepan, jer je čovjek u svakom slučaju propuštao bit. Nevjerojatno je tužno pomisliti da je ovaj čovjek, koji je živio u to vrijeme, imao sreće vidjeti Isusa, Boga u tijelu. Ipak, umjesto da Isusa zamoli da ga pouči ili mu da život vječni, on je želio samo da mu Isus riješi sitnicu. U redu je pitati Boga za sitnice. Međutim, dolazimo li danas pred Boga u molitvi često zbog sitnica, a velike stvari zanemarujemo?

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1418.

P: U Lk 12,15-21, što je točno pogriješio bogataš?

O: Bogataš je imao ozbiljan problem, ali nije u onome što je pogriješio. Radije, problem je bio u onome što nije učinio kako treba. Očito mu je bilo vrlo daleko od svijesti da razmišlja o budućnosti, zahvaljuje Bogu i pita se kako bi mogao pomoći drugima, budući da ga je Bog tako obilno blagoslovio. Bogatašu nije trebalo graditi nove štale da bi pohranio više nego što mu je trebalo. Jednostavno je trebao podijeliti hranu siromašnima.

Kao što je netko jednom rekao: "čovjek predlaže, a Bog raspolaže." Baš kao što je licemjerje glupo u Luki 12,2, briga za novac je glupa ovdje u Luki 12,28-29.

Ovo ima sličnosti sa Psalom 49:5-10,16-17 i u Apokrifu Sirahom 11:18-19. Za više informacija pogledajte: The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 557; The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 238; The Tony Evans Bible Commentary, str. 988; Evangelical Commentary on the Bible, str. 822-823; New International Bible Commentary, str. 1209-1210; i Believer's Bible Commentary, str. 1419.

P: Zašto se ljudi brinu u Lk 12:23-31?

O: Luka nam ovdje navodi nekoliko razloga.

a) Previše se brinemo o tome kako ćemo osigurati osnovnu hranu i odjeću za sebe i svoju obitelj u Lk 12,23.29. Trebali bismo imati vjere da Bog brine o nama.

b) Brinemo se o svojoj vrijednosti i važnosti u Lk 12,24. Trebali bismo se brinuti da se Božje ime proslavi na zemlji. Zapravo, možda nas se u očima svijeta ne smatra vrlo vrijednima, ali važno je Božje viđenje.

c) Brinemo se o našem fizičkom tijelu i zdravlju u Luki 12,25. Trebali bismo se brinuti o sebi, ali što je s duhovnim i tjelesnim potrebama Božjeg naroda?

d) Brinemo se o našem izgledu, tjelesnoj ljepoti i modi u Luki 12,27. Trebali bismo se više brinuti da Isus izgleda lijepo dok sjaji u našim životima.

e) Brinemo se o svemu o čemu nam svijet pokazuje da bismo se trebali brinuti u Luki 12:30. Trebali bismo shvatiti da se mi, kao stranci i putnici u ovom svijetu, jednostavno više ne brinemo za mnoge stvari za koje smo se brinuli dok smo bili u svijetu.

Općenito, kada vas kuša briga, razmislite o ovim stvarima. Ne bismo se trebali brinuti jer a) nam je zapovijeđeno da se ne brinemo u Luki 12,22, naša nas vjera može sačuvati od brige u Luki 12,28 i nadalje, prestanimo tražiti ono što svijet traži u Luki 12,30, već revno tražimo kraljevstvo Božje u Luki 12,31, jer je Ocu po volji dati vam kraljevstvo u Luki 12,32.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1419–1420.

P: U Lk 12,32 odnosi li se "malo stado" na pomazanu klasu od 144.000 ljudi, kako uče Jehovini svjedoci?

A: Ne. Svjedoci Jehovini to uče, između ostalog, u djelu "Najveći čovjek koji je ikada živio", 1991., odjeljak 78. Ovdje, kao ni u Otkrivenju, nema spomena da je Nebo ograničeno na 144.000 ljudi. Zapravo, Isus ne uči o nekoj budućoj maloj stadici, nego se trenutno obraća maloj stadici koja stoji pred Njim. Ovdje je mala stadica Isusovi učenici, uključujući Jude. Mi smo bespomoćne ovce puštene na neprijateljski svijet. Sami smo bespomoćni protiv Sotone, demona i drugih "vukova", ali imamo Kristovu moć. Poslanica Rimljanima 8,35-39 uči da nas, unatoč tome što smo bespomoćne ovce, Bog obećao da nas ništa neće moći odvojiti od Njegove ljubavi.

Za više informacija pogledajte When Cultists Ask, str. 148-149, New International Bible Commentary, str. 1209 i Believer's Bible Commentary, str. 1420.

P: U Lk 12,33, kako to trebamo učiniti?

O: Piše prodajte posjede; riječ "sve" ni izričito ni implicitno nije navedena u grčkom tekstu. No, implicirano je žrtveno davanje, tj. davanje dok ne boli, kako bi se osigurala skrb za siromašne i za službu.

Može se raspravljati o tome je li primarna svrha bila pomoći siromašnima ili spriječiti da vjernici budu opterećeni imovinom. Jednostavan odgovor je da su oba razloga valjana.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 964.

P: U Lk 12,37, što je iznimno neobično kod ove prispodobe?

O: Većina Isusovih prispodoba poučava istine u okruženju i na način s kojim slušatelji mogu lako povezati. I ova prispodoba tako počinje. No, ideja da gospodar nagradi budne i poslušne sluge tako što će im on sam služiti potpuno je nečuvena. Kakav bi to gospodar, pri zdravoj pameti, učinio? Baš kao što su Njegovi poslušni sluge spremni uskočiti u akciju i služiti Mu, On okreće situaciju i dirljivo im služi.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1420–1421, i New International Bible Commentary, str. 1209–1210.

P: Kako je Isus odgovorio na Petrovu pitanje kome je ovo učenje bilo namijenjeno u Lk 12,41-44?

I: Isus je odgovorio drugom prispodobom. Isusovo učenje ovdje je za svakog slugu koji čeka (ili bi trebao čekati) povratak Gospodara. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 988-989.

P: U Lk 12,42-48, što znači prispodoba o slugama koji iščekuju povratak gospodara?

O: Postoje tri različite primjene ove prispodobe.

U Isusovo vrijeme, možda svi ljudi nisu iščekivali Mesiju, ali su to trebali činiti.

Od Kristova uzašašća na nebo rečeno nam je da budemo budni i čekamo Njegov povratak. Isus nagovještava odgodu prije Svojeg Drugog dolaska.

U svako doba ljudi bi trebali tražiti Boga i Njegovo spasenje.

Ova parabola može se primijeniti na svakoga, ali se posebno odnosi na vjernike, tj. sluge gospodara, kada imaju autoritet ili utjecaj nad drugim vjernicima. Trebali bismo pažljivo razmisliti o tome kako trošimo svoje vrijeme i resurse dok iščekujemo povratak Gospodara. Također bismo trebali pažljivo razmisliti o tome kako postupamo s drugima. Dok je gospodar bio odsutan, sluge su i dalje imale posla. Isto vrijedi i za nas.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 966–967 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 823.

P: U Lk 12,45, koliko je sluga u ovoj prispodobi zao?

O: Služabnik se ni ne trudi izvršiti naredbe svoga gospodara. On je drsko neposlušan jer misli da će proći dugo vremena prije nego što se njegov gospodar vrati. Pripojmljuje imovinu svoga gospodara i druge služabnike za vlastite svrhe i zadovoljstvo. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 562.

P: U Lk 12,45, kako će biti suđeno nevjernim slugama Boga, Gospodara?

Neki, istinski vjernici, bit će suđeni s gubitkom nagrade, kao što pokazuje 1. Korinćanima 3:12-17.

Drugi, koji nisu služili Bogu, iako su se vjerojatno smatrali Božjim slugama, bit će uništeni, što pokazuju 1. Korinćanima 3,16-17, Matej 7,21-23, Hebrejima 6,4-8 i 2. Petrova 2,1-3. Nisu bili spašeni i idu u pakao. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 989, i Believer's Bible Commentary, str. 1421.

P: U Lk 12,47-48, što nas to uči o znanju i odgovornosti?

Služabnik koji je imao znanje bit će strogo kažnjen. Služabnik koji nije imao znanje bit će blago kažnjen. Postoje različiti stupnjevi kazne. To možete sažeti riječima iz Luka 12,48: "od koga je mnogo dano, mnogo će se i tražiti." Za više informacija pogledajte The Believer's Bible Commentary, str. 1421.

P: U Lk 12,49-52, o kojem se krštenju ovdje radi?

O: To se odnosi na stvarnost čiji je naše krštenje simbol. To se odnosi na Kristovu smrt i uskrsnuće. Vatra ovdje može označavati pročišćenje, sud ili oboje. Za više informacija pogledajte Hard Sayings of the Bible str. 471-472, The Expositor's Bible Commentary sv. 8 str. 968 i Believer's Bible Commentary str. 1421.

P: U Lk 12,49,51 zašto je Isus, Knez Mira, došao ne da donese mir, nego podjelu? (Na to je ukazao musliman Ahmed Deedat.)

O: S Isusom imamo mir na tri načina, ali ne i na četvrti.

1) Isus je došao donijeti nam mir i pomirenje s Bogom.

2) Također trebamo imati mir s našom braćom i sestrama u Kristu.

3) Koliko je god moguće, trebamo imati mir sa svima ljudima.

X 4) Međutim, ljudi će nam se suprotstaviti jer nosimo istinu evanđelja. I Isus i Pavao nas upozoravaju da će nas ljudi mrziti, da će se zbog nas stvarati podjele i da će nas progoniti zbog evanđelja.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 989.

P: U Lk 12,50, kako je Isus bio u nevolji dok se ovo krštenje ne dovrši?

O: Ovo krštenje nije Isusovo krštenje od Ivana, jer se ono već dogodilo. Radije, ovo se odnosilo na Isusovu smrt na križu i njezine posljedice, uključujući Njegovo uskrsnuće i izlijevanje Svetoga Duha na Duhove. Tek tada bi Sveti Duh prebivao u svim vjernicima i činio djelo koje mu je Isus poslao da obavi.

Za više informacija pogledajte Hard Sayings of the Bible, str. 472–475; Believer's Bible Commentary, str. 1421; The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 239; i The Tony Evans Bible Commentary, str. 989.

P: U Lk 12,51, kako je Isus, Knez Mira, došao ne donijeti mir na zemlji, nego podjelu?

O: Slijediti Isusa donijelo je podjelu, ali ne nužno rat i nasilje. Čak i kada nevjernici koriste nasilje kako bi progonili kršćane, to je nevjernik, a ne kršćanin, koji koristi nasilje. Čak i među našom vlastitom obitelji mogu postojati nevjernici koji bi nas mogli progoniti. To je gotovo kao da roditelj kaže: "moje dijete možda laže, krade i pije, ali barem nije kršćanin!" Isus ponavlja vrlo sličnu misao iz Miheja 7,5-7. U Ivanu 15,18-21 Isus nam je rekao da se ne čudimo ovom progonu. Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 239 i Believer's Bible Commentary, str. 1422.

P: U Lk 12,52-53, kako kršćani mogu poštovati svoje roditelje, a ne izazvati ogorčenje kod svoje djece, budući da evanđelje donosi podjelu u kući?

O: Kršćani trebaju poštovati svoje roditelje i poslušati ih, osim ako im roditelji ne zapovijedaju nešto što je protivno onome što je Bog rekao. Na sličan način, ljudi trebaju poštovati odredbe mjesta ili grada u kojem žive, osim u stvarima koje su u suprotnosti sa zakonima države ili pokrajine. Ljudi trebaju poštovati zakone svoje države ili pokrajine, osim u slučajevima kada bi to značilo neposluh prema nacionalnim zakonima.

Kršćani trebaju cijeniti svoju obitelj i biti mirotvorci, istovremeno shvaćajući da evanđelje uzrokuje podjele. Trebali bismo paziti da se ne odvajamo od drugih, a pogotovo zato što će evanđelje ponekad uzrokovati da se drugi odvoje od nas.

P: U Lk 12,57-59, koja je Isusova poanta o tome da se ne izlazi dok se ne plati posljednji novčić?

O: Kad nitko ne traži niti ne prima milosrđe, pravda može biti surova.

P: U Lk 12:59, Lk 21:2 i Mk 12:42, u lakšem tonu, zašto bi se čestica-fizikari zanimali za ove stihove?

O: U Luki 12,59 grčki tekst doslovno kaže da neće izaći dok ne isplate posljednji lepton. U Luki 21,2 spominju se dva leptona. U suvremenoj fizici leptoni su klasa subatomskih čestica koja uključuje elektrone i neutrino, pa bi se moglo reći da neće izaći dok ne isplate posljednji lepton.

P: U Lk 13,1, zašto su neki ljudi ispričali Isusu o Galilejcima čiju je Pilat krv pomiješao s krvlju njihovih žrtava?

O: To bi Židovima bilo odvratno. Od Isusa su željeli dobiti njegovu reakciju, njegovo objašnjenje zašto je Bog dopustio da se to dogodi, ili potvrdu da se to ne smije tolerirati. Budući da se to dogodilo u Jeruzalemu, to ukazuje na to da Isus u to vrijeme nije bio u Jeruzalemu. Željeli su znati kako bi Isus odgovorio na problem zla i patnje u ovom konkretnom slučaju. Jesu li ti ljudi bili bezbožniji od drugih ili je u pitanju bilo nešto drugo? Možda su bili zeloti koji su željeli verbalnu potporu za pobunu protiv Rima.

Dok je prvi primjer bio katastrofa uzrokovana zlim čovjekom, drugi primjer bio je katastrofa koju nitko nije prouzročio (barem namjerno).

T.W. Manson u djelu Sayings, str. 273, također ističe da su možda Isusu to rekli kako bi on izrekao kritiku na račun Pilata, koju bi oni mogli odnijeti Pilatu. Ovdje je važno primijetiti da Isus uopće nije kritizirao niti spomenuo Pilata.

Što god željeli, Isusova reakcija, odgovor i ono što je potvrdio vjerojatno su bili prilično neočekivani. Isus je šutke prešao nad prijekorom o onome što je svima već bilo poznato kao zlo, a umjesto toga usredotočio se na to zašto se to dogodilo njima. Tri su zapažanja koja možemo izvući iz Isusova odgovora.

1. To se događa ljudima općenito jer smo grešnici, ali to nema nikakve veze s nečim specifičnim što su učinili.

2. Međutim, pogrešno je pretpostaviti da je njihova kazna, u kratkom roku, bila pravedna u usporedbi s drugim Galilejcima. Ne može se zaključiti da su bili gori grešnici od drugih.

3. Iako Isus nikada nije opravdao ovaj čin niti je rekao da je dobar, mogla se izvući jedna dobra pouka iz Pilatovog zla. Prije ili kasnije, svi će na isti način propasti, ako se ne pokaju.

Pilat je činio slične stvari prema Josipu Flaviju u djelu Jevrejski starine, knjiga 18, poglavlje 3.2, str. 379 i Jevrejski ratovi, knjiga 2, poglavlje 9.4, str. 479. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 564, New International Bible Commentary, str. 1210 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 824.

P: U Lk 13,6-9, koja je poanta prispodobe o smokvi?

O: Čemu služe plodovi smokve? U ovom slučaju, i ničemu i svemu. Stvaranje smokava troši hranjive tvari koje je smokva mogla iskoristiti da ojača i naraste. Smokve služe samo za klijanje novih stabala; ne koriste ništa samom stablu. Međutim, ako stablo neće roditi smokvama, vlasnik će ga dati posjeći, pa su u tom smislu smokve za stablo zaista, zaista važne.

Postoje dva komplementarna značenja.

Opća primjena: Iako nije bila sezona smokava, moglo bi se pomisliti da smokva uz cestu, možda zaštićena od najgoreg dijela zime, već ima neke smokve. Kad god Isus dođe, moramo biti spremni. Ako u svom životu ne donosiš dobre plodove, doći će sud.

Vrijeme je: Općenito, smokve nisu počinjale roditi prije četvrte godine. Ne precizira se je li gospodar čekao tri godine od sadnje smokve ili tri godine od vremena kada je trebala početi roditi. Bez obzira na to, sluga je zamolio gospodara da pričeka do četvrte godine. Kada Bog od nas nešto želi, trebamo biti spremni. Ako ne, prilika bi mogla proći.

Specifična primjena: stablo smokve predstavljalo je židovski narod. Isusu je dan bio znak hoće li ga židovski narod u cjelini prihvatiti ili ne, a odgovor je bio da neće.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 240; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 970; i The Tony Evans Bible Commentary, str. 989.

P: Lk 13:12; Je li svaki fizički invaliditet demonskog podrijetla?

O: Nimalo. U Ivanu 9,1-5, čovjek je rođen slijep, i nemamo naznake da su demoni imali ikakve veze s tim.

P: U Lk 13,13, trebamo li biti jednako voljni surađivati u službi s ljudima koji imaju tjelesne bolesti ili invaliditete ili duhovne probleme?

O: Ako bismo to činili, onda bismo isključili Pavla, koji je imao trn u tijelu, Timoteja koji je često bolovao od želuca, Mateja koji je imao sumnjiv posao poreznika ili Petra koji je jednom zanijekao Isusa. Bilo bi zaista, zaista tužno reći da su ti ljudi dovoljno dobri za Boga, ali ne i dovoljno dobri za nas, jer ne samo da ih pokušavamo suditi, već pokušavamo biti i stroži sudci od Boga. Uostalom, plodonosno služenje ne ovisi o našoj moći, bilo fizičkoj ili drugoj, nego o Duhu Božjem.

Nema apsolutno nikakvog razloga za tvrditi da osoba s invaliditetom ili tjelesnom bolešću ne može biti jednako učinkovita i korisna kao netko tko to nema. Zapravo, ponekad Bog može iskoristiti njihovu situaciju za Svoju slavu. Štoviše, moglo bi se tvrditi da biste posebno trebali tražiti one koji imaju poteškoće ili koje se smatra nevažnima kao partnere u službi.

Što se tiče duhovnih problema, odgovor je "ovisno o okolnostima". Ako se osoba pokajala i oslobodila od navlačećeg grijeha, iskreno priznajte ono što je bilo i što jest, te ih u potpunosti prihvatite. Možda ne biste željeli ponovno staviti tu osobu u iskušenje. Isto tako, ako osoba ima slabost u nekom području, možda je ne biste željeli staviti u područje gdje bi lako mogla posrnuti. Neki kršćani, poput Martina Luthera, pate od depresije. Ali prije nego što ih otpišete kao lošeg vojnika Kristova, pogledajte sve što je Luther učinio, unatoč ogromnom protivljenju.

P: U Lk 13,14, zašto je upravitelj sinagoge smatrao da je pogrešno liječiti u subotu?

O: Farizeji su imali 39 kategorija radova. Budući da su svaki kreativni čin ili napor u proizvodnji tumačili kao rad, liječenje nekoga smatralo bi se oboje. Očito je da su i Božji zakon i njihove dodatne, izmišljene ograničenja za njih imala veći prioritet od samog Boga. Ako je Bog darovao iscjeljenje subotom, tko su oni da kažu da Bog ne može iscijeliti? Pazi na sebe kada pokušavaš reći Bogu da On mora slušati tvoja pravila, ili čak da mora slušati pravila koja je On dao nama.

P: U Lk 13,15–17, zašto je Isus ovako odgovorio upraviteljima sinagoge?

I: Isus je mogao pozvati se na Zakon Starog zavjeta (čiju je ovaj čovjek imao drugačiju interpretaciju) ili na to da je On Mesija (što ovaj čovjek vjerojatno nije prihvaćao). Umjesto toga, Isus je osramotio čovjekovu vlastitu nedosljednost i nedostatak suosjećanja.

Prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 971, postojalo je mnogo primjera u kojima su rabini podučavali o pomaganju životinjama u hitnim slučajevima na Šabat. (Međutim, u Kumranu su govorili da se životinji uopće ne smije pomagati na Šabat, čak ni ako je pala u bunar ili rađala.) Često je, u razgovoru s drugima, važno započeti s "zajedničkom osnovom" onoga što oboje prihvaćate. Nakon toga, ako istaknete nedosljednosti druge strane, tek tada bi (moguće) uvidjeli potrebu da razmotre drugačije stajalište.

Uzgred, ova se metoda iznošenja argumenta naziva argumentiranjem od manjeg ka većem. To je bio uobičajen način na koji su rabini iznosili svoje argumente.

Isus je razotkrio da, iako su imali privid da žele znati o religijskim stvarima, zapravo nisu bili zainteresirani za Božje djelovanje u svojim životima.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 240; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 970; i Evangelical Commentary on the Bible, str. 824, 825.

P: U Lk 13,15-17, osim Biblije, kako znamo da su sinagoge postojale u biblijsko doba, a ne da su kasniji razvoj?

O: Jedan od načina na koje znamo da su postojale rano je to što je natpis Teodota pronađen krajem devetnaestog stoljeća, a spominje helenističkog Židova po imenu Teodot, sina Vettenosa. Teodot je bio svećenik i poglavar sinagoge, sin i unuk poglavara sinagoge. To je vrlo vjerojatno napisano prije 70. godine. Za više informacija pogledajte Rječnik pozadine Novog zavjeta, str. 534.

P: U Lk 13,18-21, zašto je kraljevstvo Božje nalik gorušici ili kvascu?

Oboje rastu sami od sebe. Sjemenka gorušice je sićušna, ali punorasla biljka gorušice visoka je oko 10 stopa (3 metra). Možda je Isus upotrijebio obje usporedbe jer sjemenka gorušice raste prema van, a kvasac raste iznutra. Kvasac se ne može vidjeti, ali proizvodi rezultat koji se može vidjeti kao pahuljasti kruh izvana.

Ovaj je odlomak također važan jer kvasac simbolizira dobrotu, jer uravnotežuje druge odlomke u kojima je kvasac metafora za loše učenje farizeja. Ova upotreba kvasa pokazuje da ne možete uzeti usporedbu s određenim značenjem i pridodijeliti toj riječi istoznačno značenje kroz cijelu Bibliju, bez obzira na kontekst.

S druge strane, komentari Believer's Bible Commentary (str. 1424) i The Bible Knowledge Commentary: New Testament (str. 240–241) smatraju da kvasac uvijek simbolizira zlo i pokvarenost. Evangelical Commentary on the Bible (str. 824) kaže da je to ovdje netočno.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 972 i Believer's Bible Commentary, str. 1424.

P: U Lk 13,19 predstavljaju li ptice pogane ili pokvarene i lažne vjernike?

O: Kršćani se ne slažu. Odnosi se na druga stvorenja, a ne na dio velikog grma, koja dijele sjenu ili koristi od grma. Neki misle da se ovo odnosi na blagoslovljene pogane. Drugi misle da su to lažni vjernici koji ne bi trebali biti dio crkve, ali ipak jesu.

To je pokvarenost, prema komentaru "Believer's Bible Commentary", str. 1424. Međutim, "Evangelical Commentary on the Bible", str. 824, ne slaže se.

P: U Lk 13,23-27, zašto se spašava samo malo ljudi?

O: Učenici su možda očekivali da će Isusovo veliko učenje i čuda pridobiti gotovo sve. Možda su bili razočarani kada se to nije dogodilo, pa je Isus objasnio da je put prema spasenju uzak. Nisu se spasili oni koji su vidjeli i čuli Isusa. Spašavala je njihova odluka i odgovor na ono što su čuli. Ne stoji da, dok putuješ, trebaš proći kroz uska vrata ili čekati da ona dođu. Umjesto toga, doslovno kaže da se treba "truditi" ući na uska vrata.

Iako se Isus nije osvrnuo na dodatno pitanje zašto se spašava samo malo ljudi, možemo iznijeti niz zapažanja i zaključaka.

1. Oni koji umru nakon što dosegnu dob odgovornosti odabrali su svoju sudbinu, izričito ili prešutno.

2. Bog "oklijeva" u suđenju jer ljudima želi dati priliku za pokajanje (2. Petrova 3,9).

3. Bog nije obvezan davati prilike za pokajanje zauvijek, niti čak nastaviti davati prilike dok je osoba još živa. Oni koji čine bogohuljenje protiv Duha Svetoga ne umiru uvijek odmah.

4. U konačnici, Bog ne žali što ljude šalje na odredište puta koji su odabrali.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 241, the Believer's Bible Commentary, str. 1424 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 825.

P: U Lk 13,25, tko točno kuca u ovoj prispodobi?

O: Iako prispodoba to ne kaže izravno, Isus snažno nagovještava da će židovski narod kucati, ali mu neće biti otvoreno, ako Ga odbace.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1424.

P: U Lk 13,31, zašto su ti farizeji rekli Isusu da ga Herod Antipa (sin Heroda Velikog) namjerava ubiti?

O: To bi moglo biti iz nekoliko razloga.

1. Možda su ovi farizeji suosjećali s Isusom i željeli njegovu sigurnost.

2. Alternativno, možda su jednostavno željeli da Isus ode. Možda ovi farizeji nisu toliko bili zabrinuti da Isus umre; oni su ga samo željeli maknuti s puta. Vidi također sljedeće pitanje. Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 241-242, podržava ovo stajalište.

3. Konačno, da su mogli reći ljudima da je Isus pobjegao glavom bez obzira kad je čuo prijetnju, to bi potkopalo Isusov status u očima naroda kao moćnog Mesije.

Vidi Believer's Bible Commentary, str. 1424; The Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 569; Evangelical Commentary on the Bible, str. 825; i New International Bible Commentary, str. 1211 za više o tome kako su Isusu o tome mogli reći iz različitih motiva.

P: Dokazuje li Lk 13,31 da je Herod Antipa planirao ubiti Isusa?

O: Ne, ovaj stih to ni ne dokazuje ni ne opovrgava. Biblija bilježi riječi farizeja, ali ne kaže jesu li govorili istinu ili ne. Danas ljudi često mogu čuti prijetnje i moraju na njih reagirati ne znajući jesu li one istinite ili ne.

P: U Lk 13,31-33, što je značilo Isusovo odgovaranje na ovu prijetnju?

O: Iz ovog stiha možemo izvući tri zapažanja.

1. Isus je Heroda Antipu nazvao lukavom ženkom lisice, što nije bio pohvalan izraz. Lisica se tada smatrala neznatnom. Lisica se također smatrala lukavom, i tada i danas.

2. Isus se nije bojao Heroda, niti mu je smetalo što su oni ponavljali Njegov odgovor Herodu.

3. Isus je znao da će umrijeti na križu, ali je također znao da će se sve dogoditi u Očevom vremenu.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1424, Evangelical Commentary on the Bible, str. 824, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 974.

P: U Lk 13,35, što je značajno u izrazu "blagoslovljen onaj tko dolazi u ime Gospodnje"?

O: Isus je mogao jednostavno reći: "morate reći: 'blagoslovljen je Isus Mesija' ili nešto slično." Međutim, budući da nisu prihvaćali da je Isus Mesija, Isus je to s milošću iznosio u terminima koje su mogli prihvatiti. Ne bi ušli u nebo dok ne prepoznaju pravog Mesiju, čije ime za njih nije bilo važno.

Zanimljivo je usporediti kako su se Isus i Pavao "trudili iz sve snage" u nastojanjima da prenesu istinu, s činjenicom da nikada nisu popuštali u pogledu sadržaja Evanđelja.

P: U Lk 14,1, zašto bi vodeći farizej dopustio Isusu da uči u svojoj kući?

O: Nisu svi farizeji i knezovi bili protiv Isusa – samo pitajte Josipa iz Arimateje i Nikodima. Zapravo, nakon uskrsnuća, Djela apostolska 15,5 pokazuju da je dovoljno farizeja vjerovalo da su imali vlastitu skupinu unutar crkve. Ivan 12,42 također kaže da su mnogi farizeji vjerovali Isusovu učenju, ali tajno jer nisu htjeli biti izopćeni iz sinagoge.

S druge strane, komentar "Believer's Bible Commentary" na str. 1425 smatra da to nije bilo iz iskrene prijateljskosti, već u nastojanju da uhvate Isusa u zamku. Uostalom, u Luki 14,1 i dalje stoji da su Isusa pomno nadzirali. Zašto bi farizej pozvao i Isusa i čovjeka kojem je bila potrebna iscjeljiteljska pomoć, osim ako se čovjek nije pojavio nenajavljen?

Međutim, ovo je četvrti put da su farizeji spomenuli pitanje subote (Luka 6,1-5; Luka 6,11; Luka 13,10-17), pa je Isusovo učenje o suboti za njih bilo velika zapreka. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 976, The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 242 i New International Bible Commentary, str. 1211.

P: U Lk 14,2, što je dropsija?

O: Ovo medicinsko stanje je nakupljanje tekućine u tijelu. Postoje različiti uzroci, kao što su nepravilno funkcioniranje lijevog srčanog komore, problemi s jetrom ili limfnim čvorovima, lupus ili toksične tvari poput ulja argemone. Argemona je korov koji često raste na poljima gorušice i može se ubrati zajedno sa sjemenkama gorušice. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1425 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 825.

P: U Lk 14,3-6, zašto ih je Isus ispitao?

O: Pokušali su Ga uhvatiti u zamku tako što su doveli nekoga tko je imao vodene bubrege. To može biti uzrokovano problemima s jetrom, bubrezima ili rakom. Isus je preuzeo inicijativu i upitao ih trebaju li smiju činiti dobro u subotu ili ne. Da su rekli da, onda bi dobre stvari koje nisu zabranjene u Tori bile dopuštene. Da su rekli ne, to bi pokazalo gdje su im srca zaista bila: usmjerena na njihova pravila umjesto na činjenje dobra za Boga. Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 242.

P: U Lk 14,7-11, koja je bila poanta Isusove pouke o zauzimanju najnižeg mjesta?

O: Prije svega, sjedala nisu važna, a nije važan ni ljudski ugled. Naprotiv, trebali bismo biti ponizni i brinuti se o tome kako ugoditi Bogu. To što nas Bog časti daleko je značajnije od bilo kakvog ljudskog ugleda.

Ovo je dobar odlomak za podijeliti s djecom kada se prepiru tko bi trebao sjediti na prednjem sjedalu automobila.

P: U Lk 14,7-11, zašto je Isus dao farizejima pouku o zauzimanju najnižeg mjesta neposredno nakon što ih je pokušao ispraviti u vezi s iscjeljenjem subotom?

O: Možemo spekulirati o nekoliko razloga.

1. Zajednička crta u učenju farizeja bila je želja da budu počašćeni i da steknu čast. Jesu li doista smislili sva ta pravila o suboti zbog svoje ljubavi prema Bogu? Ne, željeli su vjersku čast. Isus aludira na to da čovjek ne bi trebao tražiti vjersku čast, već da pusti Boga da mu odaje čast.

2. Ako farizeji nisu mogli dokazati da griješi u iscjeljenju Božjom moći u subotu, onda neka budu ponizni i prestanu se suprotstavljati Isusu.

P: U Lk 14,12-15, koja je bila Isusova poanta o pozivanju siromaha, invalida, šepavih i slijepih?

O: Njihovo društvo nije smatralo te ljude idealnima za dolazak na gozbu. Nisu bili idealni za rad i obično nisu bili u poziciji da uzvrate uslugu. Tri pouke koje možemo izvući:

1. Jedna je poanta da Bog često bira i koristi one koje bismo mi smatrali manje idealnima.

2. Ti ljudi često prepoznaju da nisu idealni i stoga su još skloniji osloniti se na Boga i pripisati Mu slavu.

3. Međutim, istina je da nijedan od nas nije idealan. Kad bismo Božji standard pravednosti usporedili s tjelesnim zdravljem, svi smo mi osakaćeni i slijepi te bez bogatstva ili ikakve nade, osim u Bogu.

Za više informacija pogledajte Teškoće u Bibliji i naizgledne proturječnosti, str. 117–118.

P: U Lk 14,16-24, koja je bila poanta Isusove prispodobe o gozbi na samoj gozbi?

Kada je jedan od gostiju na večeri izrekao blagoslov za sve prisutne koji će jesti u kraljevstvu, pretpostavljao je da će svi tamo jesti u kraljevstvu. Isus je time istaknuo da neće svi prisutni jesti u kraljevstvu. Jesu li Isusove riječi bile ljubazne? Ako razmislite, Isusovo prešutno slaganje s tvrdnjom da su svi prisutni u redu i da će jesti u kraljevstvu, iako to nije bio slučaj, bilo bi vrlo neljubazno. Dakle, da, ponekad riječi koje zvuče strogo zapravo su najljubaznija stvar koju možete reći.

Budući da su se Isusovi slušatelji mogli dobro poistovjetiti s banketima koje priređuju ljudi, Isus im je ispričao prispodobu o Bogu i Njegovom banketu. Bilo bi divno jesti na Božjem banketu; međutim, tužna je istina da većina odbija poziv. Kao što gospodar banketa može pozvati ljude, a oni to mogu odbiti ili prihvatiti, tako i Bog iskreno poziva sve da sudjeluju u Njegovoj milosti, a oni to mogu prihvatiti ili odbiti. Piše da su svi odbili drugi poziv. U toj je kulturi pozivnice dijelili prilično rano, a kasnije bi slali i drugi poziv, podsjetnik. Imali su razne izgovore, neki prilično slabi, ali činjenica je da je gospodar pozvao ljude koji nisu htjeli doći. Ako bi ga vjenčanje prisililo da odbije dolazak, zašto se to nije spomenulo tijekom prvog poziva? Čini se nevjerojatnim da bi netko odbio poziv na fantastičan zemaljski banket, ali to se događa.

Slično tome, anđelima vjerojatno djeluje nevjerojatno da bi itko odbio Božju iznimno velikodušnu ponudu svakoj osobi, ali i to se događa.

Za više informacija pogledajte: The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 242; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 978; The Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 574-575; New International Bible Commentary, str. 1212; i Believer's Bible Commentary, str. 1426.

P: U Lk 14,16-24, zašto je ovo slično, ali ne i identično, prispodobi u Mt 22,1-10?

O: Zapamtite da je Isus poučavao gotovo tri godine, što je mnogo dulje nego što bi nekome trebalo da pročita evanđelja. Isus je vjerojatno držao niz propovijedi u jednom gradu, a zatim bi se preselio u sljedeći grad i držao sličan niz propovijedi. One su slične, ali ne i potpuno iste; možda je Isus imao malo drugačiju publiku i malo ju je prilagodio. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 979.

P: U Lk 14,23, budući da gospodar prisiljava ljude da uđu, dokazuje li to da ljudi nemaju slobodnu volju doći k Kristu?

O: To ne dokazuje više nego što dokazuje da oni koji nisu bili pozvani nisu imali odgovornost slijediti Boga.

Očito nitko u ovoj prispodobi ne bi pomislio da gospodar šalje vojsku, stavlja ljude u lance i odvodi ih kao robove na svoju gozbu. Naprotiv, u ovoj prispodobi "prisiljavanje" podrazumijeva snažno nagovaranje.

Ako bi netko pokušao iskoristiti ovaj odlomak kako bi dokazao da ljudi nemaju slobodnu volju, njegov bi se pokušaj obio o glavu. Izvorni su gosti bili pozvani, a ipak nisu došli. Stoga je izvorni poziv bio "izgubljen slučaj". Štoviše, ako netko u svijetu ima želju doći, ali nije pozvan, bi li bilo pogrešno imati tu želju? Postoje nekršćani koji bi željeli ići u Raj – barem pod vlastitim uvjetima, iako ne pod Božjim uvjetima.

Imajte na umu da pravilo Granvillea Sharpa ima iznimke: Lk 14,23 i Ef 2,20. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 2064. Slijedjenje pravila Granvillea Sharpa u vezi s Titu 2,13 podupire posttribulacionizam.

P: U Lk 14,24, kako to da nijedan od odbijenih gostiju nije dobio drugu priliku?

O: Bog često ljudima daje više prilika, ali postoji granica. Iako broj prilika nije poanta ove prispodobe, Bog nije obvezan nikome dati više prilika.

P: Što Lk 14,25–35 uči o procjeni troška i Gospodstvu?

A: Čovjeku bi trebalo reći da prebroji trošak prije nego što se obveže slijediti Krista. S jedne strane, Zakej nije imao vremena očistiti svoju kuću, odnosno svoj život, prije nego što je Isus došao k njemu i objavio da je Zakej spašen. S druge strane, Luka 14,25-35 ispravlja ovu zabludu da bi Isus radije imao nedovršenu kulu nego da uopće nema nikakvu. Ljudi nemaju moć sami očistiti svoj život, stoga dolazimo k Isusu prije nego što su naši životi očišćeni; ali moramo doći k Isusu s predanošću da Mu dopustimo da očisti naš život. Za više informacija pogledajte Evanđeoski komentar Biblije, str. 826.

P: U Lk 14,26 kako Isusovi učenici trebaju "mrziti" svoga oca, majku, ženu, djecu i braću?

O: Kontekst i ovog odlomka i njihove kulture, temeljene na Mojsijevom zakonu, tumačio bi to kao "manju ljubav". Isus im ne govori da ne poslušaju Božju Riječ, koja kaže da vole svoje roditelje u Izlasku 20,12, a kasnije i svoje žene u Efežanima 5,25. Na primjer, u Ponovljenom zakonu 21,15, gdje se govori o čovjeku koji više voli jednu od svojih žena nego drugu, riječ je o "mrženju". Slična formulacija koristi se u Postanku 29,31, gdje je Jakov više volio Rahel od Lije. Matej 10,37 pokazuje da je Isusova poanta u tome da ne smijemo više voljeti svoje roditelje nego Boga.

Za više informacija pogledajte: Hard Sayings of the Bible, str. 475-476; the Complete Book of Bible Answers, str. 56-57; the Believer's Bible Commentary, str. 1427; i Bible Difficulties & Seeming Contradictions, str. 116, 210.

P: U Lk 14,26, kako se Isusovo učenje o roditeljima odnosi na zakon?

Odgovor: Tri su točke koje treba uzeti u obzir.

1. Isusovi slušatelji svi su bili upoznati s Mojsijevim zakonom koji se odnosi na roditelje, i Isus je to znao.

2. Isus je govorio o ravnoteži. Ljubiti Boga je prva zapovijed, a ljubiti druge je druga, a ne obrnuto.

3. Ako je vaša ljubav ili odanost prema roditeljima, djeci ili bilo kome drugome veća od vaše ljubavi i odanosti Bogu, morate promijeniti svoje prioritete. Čak i dobre stvari mogu postati idoli.

P: U Lk 14,28, kako bi ljudi trebali izračunati cijenu sljedbenja Isusa i cijenu nesljedbenja Isusa?

O: Polovično praćenje Isusa, ili pokušaj da Ga slijedite neko vrijeme, a zatim se vratite, uopće ne koristi. Jednom me je na biblijskom proučavanju upitao jedan nekršćanin: "Ako Isusa ne učinim Gospodinom svoga života, hoće li mi kršćanstvo išta koristiti?" Odgovorio sam da, osim u nekim manjim, neznatnim stvarima, u osnovi neće. Ili sve ili ništa. Morate predati svoj život Isusu. Moramo propovijedati o snosu troškova kad propovijedamo evanđelje. Isus propovijeda protiv polovičnih sljedbenika.

John Calvin je rekao: "Odricao sam se svega za Krista i što sam dobio? U Kristu sam pronašao sve." Henry Drummond je rekao: "Cijena ulaza u kraljevstvo nebesko je ništa; godišnja pretplata je sve."

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1428 i New International Bible Commentary, str. 1213.

P: U Lk 14,31-32, na koje se ratovanje ovo odnosi?

O: To je bilo na umu slušatelja, budući da je postojala mogućnost da Herod krene u rat protiv Aretasa, svog tasta. No Isusova prispodoba nadilazi to i kaže da općenito nema koristi započinjati ono što ne možete dovršiti. Zapravo, započeti nešto što ne dovršite može biti gore nego uopće ne započeti. Možda je bolje odustati od željene, potencijalne pobjede ako ionako nećete pobijediti.

Pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 567 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 244 za više informacija.

P: U Lk 14,34-35, što je Isus mislio kad je rekao da je sol koja je izgubila svoj okus dobra samo za gnojnicu?

O: Sol općenito služi za osiguravanje osnovnih životnih potreba, začinjavanje i očuvanje hrane. Sol koja je izgubila svoj okus, zbog razrjeđenja prljavštinom ili iz drugih razloga, nema veliku vrijednost. Preostala sol, ako se stavi na hrpu gnoja, uzrokovat će sporije razgradnju, što znači manje koncentriran neugodan miris. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 577 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 992.

P: U Lk 14,34-35, na koje načine današnji kršćani mogu "izgubiti svoju slanost"?

O: Prirodno govoreći, visokokvalitetna sol bila je skupa. U kasnijim vremenima, u afričkom gradu Timbuktuu, govorilo se da je funta soli vrijedila funtu zlata. Slanost može izgubiti svoju vrijednost na nekoliko načina. Mogla je sadržavati male količine nečistoća neugodnog okusa. Ili je mogla biti razrijeđena inertnim, bezokusnim punjenjem, tako da, iako je i dalje izgledala isto, čak i dobar dio bio beskoristan jer je bio razrijeđen.

Duhovno gledano, netko može naporno raditi u službi, ali i najmanja količina nepoštenja, pohlepe ili požude može uništiti njihovo svjedočanstvo. S druge strane, osoba može biti revna služiti Bogu kad ima vremena, ali zbog zahtjevnog posla, velikih vremenskih zahtjeva njezina načina života, zabave ili drugih stvari, ona se ponaša kao da ima mnogo važnijih stvari za raditi nego služiti Bogu.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1427-1428.

P: U Lk 15,1-32, što je zajedničko trima prispodobama?

Sve tri parabole odnose se na izgubljenost i radost pronalaska. Parabola o 99 + 1 izgubljenoj ovci pokazuje da Bog traži izgubljene i da je radost pronalaska jedne veća od 99 koje više nije potrebno tražiti. Parabola o 9 + 1 izgubljenom novčiću pokazuje da Bog traži vrlo temeljito i da se raduje pronalasku izgubljenog. Prispodoba o izgubljenom sinu pokazuje da Bog oprašta i ponovno prihvaća izgubljene i zalutale. Naravno, dok tražimo Božje srce, želimo da naša ljubav i stav prema drugima odražavaju Božju ljubav i stav.

Kroz 15. poglavlje Evanđelja po Luki Bog želi da imamo srce za izgubljene kao i On. U 16. poglavlju Bog želi da imamo um za izgubljene.

P: U Lk 15,1-32, koja je glavna poanta; izgubljenost, pokajanje ili radost?

O: Je li glavna poanta prispodoba pokajanje ili radost? Nigdje se ne spominje da se izgubljena ovca ili novčić pokajala, stoga je glavna poanta ovih prispodoba radost, a ne pokajanje. Farizeji, unatoč svom učenju, nisu razumjeli Božje srce. Stoga, kada su Farizeji u svojoj samopravednosti kritizirali Isusa što se druži sa grešnicima, Isus im je u suštini odgovorio ispričavši tri prispodobe o radosti.

Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1213. i The Tony Evans Bible Commentary, str. 994.

P: U Lk 15,1, kako da učinimo sebe "pristupačnima" teškim grešnicima, tako da oni znaju da ih volimo, iako ne odobravamo ono što čine?

O: Pokažite im da ih poštujete, volite, brinete se za njih i da ste spremni provoditi vrijeme kako biste im pomogli. Iako je dobro provoditi vrijeme s njima, nemojte provoditi vrijeme radeći moralno kompromitirajuće stvari.

Međutim, postoji niz stvari koje moramo shvatiti o sebi.

1) Ponekad smo skloni družiti se sa 99 "pravednih ovaca" umjesto da imamo srce tražiti izgubljenu ovcu.

2) Tvoj bi karakter mogao biti kritiziran zbog druženja sa grešnicima.

3) Ponekad je najbolje da ne budete u njihovom društvu. Jednom je kršćanskoj djevojci ateist privatno ponudio seks. Djevojka ga je odbila, ali je prema njemu i dalje ostala prijateljska. Ovisi o situaciji je li ga trebala izbjegavati ili ne. Ako je on mislio da je njezina prijateljskost i dalje bila poziv za njega, onda ga je trebala izbjegavati.

4) Ponekad nas nevjernici mogu povući dolje ili namati na bezbožne stvari. Iako Biblija kaže da se trebamo suprotstaviti zlu, nikada ne kaže da se trebamo suprotstaviti iskušenju; naprotiv, trebamo bježati od iskušenja.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1428, New International Bible Commentary, str. 1213, 1214 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 992.

P: U Lk 15,2, kada bi vjernici danas trebali jesti ili ne jesti sa grešnicima?

O: Stari zavjet ne kaže da nisu smjeli jesti s nevjernicima, ali Židovi u Isusovo vrijeme slijedili su vlastitu tradiciju neblagovanja s nevjernicima, što pokazuju Djela apostolska 10,28 i Galaćanima 2,12-14. No Galaćanima 2,12-14 pokazuju da trebamo jesti sa svim ljudima, a jedini iznimci su sljedeći.

1. 2. Solunjanima 3,10 pokazuje da ako osoba odbije raditi, ne bi smjela jesti.

2. 2. Solunjanima 3,14 kaže da nemamo imati nikakve veze s onima koji navodno tvrde da su vjernici, ali odabiru da ne poslušaju ono što je Pavao napisao.

3. 2. Ivanova 7-11 kaže da prevaranta ne bismo smjeli primiti u svoje kuće.

4. 1. Korinćanima 5:9-13 kaže da, iako se možemo družiti s nemoralnim, pohlepnim, pljačkašima ili idolopoklonicima, ne bismo smjeli jesti s nekim od njih ako tvrdi da je kršćanin.

P: U Lk 15,8-10, kako bi žena mogla izgubiti i pronaći takav novčić?

O: Ova prispodoba implicira da je deset srebrnih novčića bilo sve što je imala. Srebrni novčić ovdje je vjerojatno bio drahma, jednaka jednom denariju, što je bila dnevnica radnika. Novčići su se mogli davati u miraz, a žena je mogla nositi srebro kao ukras za glavu. Danas je to donekle slično u Indiji gdje žene mogu nositi zlato koje su dobile u miraz.

Ako je žena mislila da ju je izgubila u kući, uložila bi veliki napor da pomete pod, a kovanica bi se mogla oglasiti o nešto.

Komentar Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 578, ističe da žena ne upućuje formalno pozivanje susjeda da slave, već ima sigurno očekivanje da će to učiniti.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 982, New International Bible Commentary, str. 1213, 1214, The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 244 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 992–993.

P: U Lk 15,12-13, zašto se neka djeca, čak i vjernika, upuštaju u rasipništvo?

O: To može biti kombinacija barem osam stvari.

1) Osjećaj ograničenosti, nužnost života prema standardima koje možda ne bi odabrali u ovom trenutku svog života.

2) Privlačnost razuzdanog života.

3) Osjećaj da je "trava zelenija s druge strane ograde".

4) Pritisak vršnjaka ili progon: društveni ili još gori.

5) Mentalna bolest

6) Razočaranje koje je razbilo njihove nade ili očekivanja.

7) Strah da će nešto propustiti, zbog čega mora djelovati kako bi u potpunosti zadovoljio sve što bi sada želio u životu; nije mogao čekati da mu otac umre.

8) Neuzimanje u obzir mogućih visokih troškova njihovih grešnih postupaka.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 993.

P: U Lk 15,17-18 koga predstavljaju dva sina i otac?

O: Otac predstavlja Božje srce. Otac je prihvatio sina rasipnika, ali je i iskreno molio starijeg sina.

Stariji sin predstavlja farizeje prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 245. Za ljude koji su kritizirali Isusa što jede sa grešnicima, ova je prispodoba bila bolna. No, to se može generalizirati na sve vjernike koji cijene svoja djela i religiju više nego ljubav prema drugima.

Postoji nekoliko tumačenja o mlađem sinu. U komentaru "Believer's Bible Commentary: Novi zavjet", str. 244, kaže se da mlađi sin zapravo predstavlja vjernike koji su odlutali od vjere, jer je on bio sin i prije nego što je zatražio nasljedstvo. S druge strane, ovdje se ne radi o spasenju, već samo o očevoj ljubavi. Čšće se smatra da mlađi sin predstavlja bilo koju izgubljenu osobu. Iako je možda bio religiozan, bio je izgubljen.

P: U Lk 15,17-18, je li se rasipni sin pokajao ili je samo bio gladan?

O: U Luki 15,14 stoji da nastade glad. Tijekom gladi ljudi u tuđini nisu ga željeli niti cijenili, samo su mu iz suosjećanja davali svinjsku hranu, ali možda i tako nisku hranu kako bi ga potaknuli da ode. Bilo bi ponižavajuće za Židova morati raditi kao hranitelj svinja. Ondje nije bilo ni hrane ni ljubavi, niti nade u ikakvu promjenu. Hebrejska fraza "doći na pamet" podrazumijeva pokajanje. Moguće je da je bilo i jedno i drugo. Sigurno je bila glad, ali glad može potaknuti i pokajanje.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 984; The Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 580-581; Evangelical Commentary on the Bible, str. 827; i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 245.

P: U Lk 15,20-24, zašto je otac prihvatio sina rasipnika i je li to uopće trebao učiniti?

O: Otac je vidio sina prije nego što mu se približio; iz toga možemo zaključiti da ga je otac često promatrao. Otac je prihvatio sina rasipnika jednostavno iz suosjećanja, jer ga je volio. Svaka je dobra djela koja je sin učinio bila izgubljena. Sin je postupio loše prema ocu i pokazao nepoštovanje, ali otac je slobodno oprostio svome sinu koji se vratio. Gozba je mogla biti način da se slugama, susjedima i drugima pokaže tko je sin i njegovo ponovno uspostavljanje.

Jedan zapadni kršćanin jednom je ispričao prispodobu raznim ljudima na Bliskom istoku, koji nisu bili kršćani i nisu bili upoznati s njom, i upitao ih što bi bilo da sin zatraži nasljedstvo. Dobio je odgovore poput: " se nikada ne bi dogodio", i "Prebio bih svog sina da je to rekao." Drugi je odgovor bio da je jedan čovjek rekao kako je čuo da se to dogodilo, i da je otac unutar godinu dana umro od slomljenog srca.

Otac nije bio obvezan vratiti sina, pa ništa ne kaže da je to "trebao" učiniti. Međutim, otac je imao pravo biti velikodušan i velikodušno je prihvatio svog sina.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 582.

P: U Lk 15,25.29-30, je li stariji brat imao valjanu primjedbu?

O: Odgovor ovisi o tome smatra li se novac i blago važnijima od ljudi. Stariji brat je smatrao da ga otac treba voljeti zbog njegova rada. Stariji brat je dobio natrag brata, što očito nije cijenio koliko još jednu ugojenu junicu. Bratova briga o pravdi, do posljednje ugojene junice, odavala je nedostatak ljubavi. Primijetite da stariji brat nije rekao "moj brat", već "ovaj tvoj sin".

Kaže se da neki ljudi koriste stvari i vole ljude, dok drugi vole stvari i koriste ljude. Kad pravi kršćanin počne voljeti stvari više od ljudi, tada je njegova perspektiva daleko od onoga što Bog želi. Stvari mogu uključivati materijalnu imovinu, znanje, rituale, pa čak i religiju. Jedina stvar koju nam je rečeno da volimo više od ljudi jest Bog.

Za više informacija pogledajte Hard Sayings of the Bible, str. 476-477, The Tony Evans Bible Commentary, str. 995, i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 245.

P: U Lk 15,28, što je Isusova poanta o reakciji starijeg brata?

O: Vlasnik ovaca s 99 ovaca bio je imućan, a žena s samo deset novčića prilično siromašna. No osim toga, sve tri ove parabole prilično su slične; sve dok ne dođemo do Luka 15,28. 99 ovaca i 9 nikad izgubljenih novčića ne žale se niti se ljute. Otac nije vratio sina rasipnika zbog pravde, već zbog milosrđa i ljubavi. Očev izraz doslovno je "moje dijete" (teknon), što je nježnije od izraza "moj sin". Čak i danas neki su ljudi više zabrinuti za pravdu i kaznu nego za milosrđe i ljubav. Mjesto ima i za jedno i za drugo, ali milosrđe nadvladava sud prema Jakovljevoj 2,13.

Je li stariji brat na kraju popustio i proslavio ili nije? Isus to nije rekao, i to namjerno. Isus je u suštini pitao farizeje gdje im je srce. Hoćete li se i vi otvoriti i podijeliti srce Božje ili nećete?

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 984-985, Evangelical Commentary on the Bible, str. 827 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 993.

P: U Lk 16,1, je li bogati čovjek / gospodar Isus, Bog Otac ili netko drugi?

O: Ništa ne povezuje gospodara s Isusom ili Ocem. To je jednostavno bogataš, a Isus koristi prirodnu situaciju kako bi iznio neke životne pouke. Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 827.

P: U Lk 16,6-9, kako je upravitelj točno bio nepošten?

O: Upravitelj (ili kućni financijski upravitelj) uhvaćen je u "rasipanju" imetka svoga gospodara prije prispodobe, stoga je bio nepošten ili nemaran prije nego što je prispodoba započela. Možda je obećao dati sve od sebe u upravljanju gospodarovim novcem, a nije imao na umu gospodarove najbolje interese. Dakle, nepoštenje upravitelja bilo je prije smanjenja računa, iako gospodar nije imao prethodno znanje o tome da će računi biti smanjeni.

Točan izraz korišten je u Qumranskim svascima gdje je značio "svjetovni" ili je opisivao karakter doba, prema The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 987.

P: U Lk 16,6-8, zašto je pohvaljen nepošteni upravitelj?

O: Potrebno je poznavati određeni kulturni kontekst da bi se vidio odgovor. Iako je Izraelcima bilo zapovijeđeno da jedni drugima ne naplaćuju kamatu na zajmove (Levitski zakonik 25,35; Izlazak 22,25), stvarnost u to vrijeme bila je da su to često činili. Osim toga, naplaćivanje kamate strancima bilo je dopušteno (Ponovljeni zakon 23,20).

Upravitelj je vratio 50 od 100 bačvi maslinovog ulja i 20 od 100 spremnika pšenice. Wycliffe Bible Dictionary na str. 1761 navodi da je tadašnja kamatna stopa na žitarice iznosila od 25 % do 33 1/3 %. 80 spremnika pšenice plus 25 % kamate bilo bi 100 spremnika. Čuo sam da je kamata na maslinovo ulje bila 100 %, ali to nisam uspio potvrditi, iako Novi genevski studijski biblijski komentar, str. 1636, također nudi tu teoriju. Komentar Biblije Expositor, 8. svezak, str. 988, navodi da je 100 sanduka pšenice bilo velika količina: prinos od oko 100 jutara prema knjizi Jeremias Parables of Jesus, str. 181. Isto tako, Evanđeoski komentar Biblije, str. 828, navodi da je sluga ukidao kamatu koja je bila naplaćena, iako zakon Starog zavjeta izričito zabranjuje naplaćivanje kamate.

Stoga, dajući te "popuste", upravitelj možda nije varao gospodara, već je skidao kamate koje ionako nije smio naplatiti drugom Izraelcu. Važno je istaknuti da se upravitelj nije TRudio vratiti na posao; već je znao da to ne može. Upravitelj se pokušavao udvoriti vjerovnicima kako bi mu oni možda ponudili posao.

Bilo da je gospodar znao za popuste ili nije. Believer's Bible Commentary, str. 1430-1431, navodi da je gospodar znao i da je (možda nevoljko) pohvalio upravitelja zbog njegove dalekovidnosti. Tumačenje "Bible Knowledge Commentary: New Testament" (str. 246) i "The Expositor's Bible Commentary" (sv. 8, str. 987) također navode da je bogataš znao i ipak pohvalio upravitelja zbog njegove lukavosti.

Ponekad, kada je tvrtka ili ulagač pred bankrotom, banka će proizvoljno malo smanjiti iznos zajma. Bolje je dobiti nešto manje novca i ne morati ovršiti, nego ne dobiti nikakav novac i dobiti samo založnu imovinu.

P: U Lk 16,9, kako vjernici trebaju steći prijatelje pomoću novca?

Nečasni upravitelj u to je vrijeme djelovao velikodušno, ne zbog nesebičnog altruizma, već zbog hladnog pragmatizma. Kada vjernici shvate prolaznu vrijednost zemaljskog bogatstva, trebali bi biti još spremniji odreći se bogatstva radi Evanđelja. Kao što je poznati kršćanski misionar i mučenik Jim Elliot napisao u svom dnevniku: "Nije budala onaj tko daje ono što ne može zadržati da bi dobio ono što ne može izgubiti."

U knjizi "Teško shvatljive izjave iz Biblije" (Hard Sayings of the Bible, str. 477–478) dodaje se: "'Vidite,' rekao je Isus, 'svjetovni ljudi, koji nemaju misli izvan ovog sadašnjeg života, ponekad će se ponašati razboritije i promišljenije od onih koji su usmjereni na drugi svijet, 'sinova svjetla'. Oni će koristiti materijalno bogatstvo kako bi se pripremili za svoju zemaljsku budućnost; zašto ga sinovi svjetla ne bi mogli koristiti da se pripreme za svoju vječnu budućnost?'…"

P: U Lk 16,9, ako ustanovite da ste već bili nepravedni ili nevjerni, što biste tada trebali učiniti da ugodite Bogu?

S: Prepoznavanje vlastitog grijeha i moljenje Boga za oprost odličan je početak, ali postoji i nešto više. Možda biste se trebali ispričati i ljudima kojima ste naudili. Također, kada je to moguće, učinite naknadu štete kako biste im vratili ono što je od njih uzeto, bilo izravno od vas ili neizravno kao posljedicu vaših postupaka.

P: U Lk 16,9, zamislite kako bi bilo lijepo imati kupce, prodavače i poslovne suradnike koji bi se uvijek prema vama odnosili pošteno, čak i kada ne biste bili svjesni nepravednog postupanja, i uvijek vam govorili istinu. Što možete učiniti da postanete takva osoba?

O: U redu je sklapati poslove i nije loše ne reći svima sve što znate. Ali ne biste smjeli lagati, čak i ako je to ono što ljudi nazivaju "bijelom laži". U redu je dobro se cenkati kako biste dobili dobru ponudu, ali postoji trenutak, ako je osoba s kojom pregovarate očajna, kada možete prijeći granicu dobivanja dobre ponude i početi iskorištavati tuđu očajnost. Čini drugima ono što želiš da oni čine tebi. Jeste li osoba za koju biste željeli raditi, nadzirati je ili s kojom biste željeli poslovati?

Ne postoji obećanje da ćete time postati bogatiji. Ali time ćete više ugoditi Bogu.

Za više informacija pogledajte Biblijski komentar Tonyja Evansa, str. 994.

P: U Lk 16,9, kako se možemo bolje sjetiti da smo upravitelji, a ne vlasnici, onoga čime nas je Bog blagoslovio?

Odgovor: Prvo razmislite o darovima ili talentima koje imate, a koje niste zaslužili. Niti jedan takav nemate. Zatim razmislite o posjedima ili novcu koje imate osim Božje milosti. Možda ste stekli neke plodove i postigli neke stvari napornim radom, ali tko vam je dopustio da imate sposobnost i situaciju u kojoj bi vaš naporan rad donio plod?

Drugo, razmislite koliko dugo ćete imati zemaljske blagoslove koje trenutno imate. Netko je rekao da iza pogrebnih kola nema U-Haulova. Sve će to nestati, bit će dano drugima, koji će to možda mudro iskoristiti, a možda i ne, kako kaže Propovjednik 2,18-19.

Konačno, vjerujte Izreke 8,10-11 gdje stoji da je mudrost bolja od zlata i srebra. Potrošite sve svoje slobodno vrijeme i energiju tražeći Božju mudrost i Njegovo kraljevstvo, a ne zlato ili srebro. Bogatstvo koje imate nije cilj; ono je alat koji vam pomaže da postignete svoj cilj služenja Bogu i unapređenja Njegovog kraljevstva.

Za više informacija pogledajte Biblijski komentar Tonyja Evansa, str. 994-995.

P: Komentar "The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet" (str. 246) dobro to objašnjava, navodeći da je Isus bio siromašan čovjek, kojega su pratili drugi siromašni ljudi, te da ih je pokušavao poučiti o novcu. Jedna šesta cjelokupnih stihova iz evanđelja bavi se novcem.Vidi The Tony Evans Bible Commentary, str. 994-995 za više informacija. P: U Lk 16,14, zašto bi farizeji, koji su voljeli novac, podsmjehivali Isusu?

A: Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 246, dobro to objašnjava, navodeći da je Isus bio siromašan čovjek, kojega su slijedili drugi siromašni ljudi, te da ih je pokušavao poučiti o novcu. Jedna šesta cjelokupnih stihova u evanđeljima bavi se novcem. U Evanđelju po Luki, 18 od 40 prispodoba bavi se novcem. Farizeji su smatrali da je kompatibilno služiti i novcu i Bogu.

Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 828.

P: U Lk 16,15 sl., što su neke stvari koje svijet visoko cijeni, a koje su gnjusoba pred Bogom?

O: Svijet cijeni određenu nepoštenost i djelovanje temeljeno na lukavosti. U filmovima iz serijala Oceanovih jedanaest "junaci" su banda koja krade milijune iz kasina. U filmovima o Minionima "dobri momci" su oni koji kradu od drugih. Ljudi su ponekad uzori ako učine nešto financijski pogrešno ili upitno, a da pri tome ne budu kažnjeni. Psalam 49,18 i dalje kaže da će te ljudi hvaliti ako si dobro priskrbiš. No, zanimljivo je da se ti isti ljudi osuđuju kao zlikovci ako pogriješe ili budu uhvaćeni. Gotovo kao da ih ne cijenimo zbog njihovog moralnog karaktera, već iz zavisti. Očito je da je Kim Kardashian postala slavna nakon što je snimila scenu seksa. Dakle, koliko ste epizoda TV serije o Kardashianima pogledali? Ako je to više od nule, zašto ste to učinili?

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 995, i Believer's Bible Commentary, str. 1432.

P: U Lk 16,16 i Mt 11,12, je li "nebo" aktivno u nečemu ili pasivno u tome što se u tim stihovima nešto čini njemu ili protiv njega?

O: Prvo malo gramatike, zatim tri stajališta, a potom odgovor.

Hard Sayings of the Bible str. 479–480 i Evangelical Commentary on the Bible str. 829 navode da u grčkom glagolu ovdje postoji dvosmislenost. Može biti aktivno, kao u primjeru "Kraljevstvo nebesko hitno poziva sve da dođu", ili pasivno, kao u primjerima "ljudi se trude ući u kraljevstvo nebesko", ili "Kraljevstvo nebesko trpi nasilje…", ili "ljudi se silom uvlače u kraljevstvo nebesko".

1) Aktivno: "Kraljevstvo nebesko hitno poziva sve da dođu." NET Biblija zastupa ovo stajalište, a Evanđeoski komentar na Bibliju, str. 829, navodi da je ono najprihvatljivije.

2) Pasivno: Svi pokušavaju ući. Believer's Bible Commentary, str. 1432, podržava ovo stajalište.

3) Pasivno i nasilno: Ljudi koriste svjetovno nasilje kako bi pokušali ući. Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 247, i većina prijevoda zastupa ovo stajalište.

Odgovor: Matej 11,12 koristi riječ "nasilje" dvaput i ukazuje da su ljudi aktivni i nasilni. U kontekstu farizeja, to je kritika religioznih ljudi koji pokušavaju upotrijebiti nasilna ili svjetovna sredstva kako bi ušli u kraljevstvo. Cijelo Luka 16. odnosi se na vjernost i pohlepu, a farizeji su posebno spomenuti u Luka 16., jer se sve te stvari također odnose na njih.

P: U Lk 16,16 i Mt 11,12, kako neki nastoje nasilno ući u kraljevstvo Božje/nebesko?

O: U komentaru "Biblijski komentar za vjernike" (The Believer's Bible Commentary), str. 1432, ističe se da se kontekst oko Lk 16,16 u potpunosti odnosi na farizeje i njihovu pohlepu i pohlepnu licemjernost. To vrijedi bez obzira na to jesu li ljudi pokušavali ući u Božje kraljevstvo ili uništiti kraljevstvo koje je propovijedao Ivan Krstitelj. Komentar Biblije za vjernike, str. 1244, ističe da je propovijedanje Ivana Krstitelja izazvalo snažnu reakciju.

Važno je razumjeti na koje se kraljevstvo ovdje misli. To ne znači nužno da će svi koji se silom probijaju primiti spasenje, već da si oni silom osiguravaju mjesto u Božjem vidljivom izrazu Njegova kraljevstva na zemlji.

Primjena je u tome da moramo razmotriti i sredstva i ciljeve. Neki su željeli ići na nebo, što je dobra stvar, ali su pokušavali koristiti svjetovna oružja da mu se približe.

Za više informacija pogledajte Hard Sayings of the Bible, str. 479-480 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 828.

P: U Lk 16,17, budući da je lakše nebu i zemlji nestati nego da padne i najmanji dio Zakona, zašto kršćani mogu jesti svinjetinu, devu i školjke i zašto više ne prinosu žrtve životinja?

O: Isus je ovdje nadjačao Zakon Starog zavjeta.

Hrana: Isus je rekao da čovjeka nečistim ne čini ono što ulazi u čovjeka, nego ono što izlazi iz čovjeka, u Mateju 15,10.17-20 i Marku 7,14-15.

Marko 7,19 dodaje da je time Isus proglasio svu hranu čistom.

Anđeo Božji zapovjedio je Petru da zakolje i pojede životinje koje su prije bile nečiste u Djela apostolskih 10,12-16.

Muslimani bi se trebali moći poistovjetiti s ovom točkom, budući da se ni Muhamed nije pridržavao Zakona Starog zavjeta kada je jeo devino meso.

Žrtve: Izraelci su trebali prinositi žrtve; nažalost, za mnoge je to postao ritual u kojem je izgubljeno značenje. Žrtva je za kršćane jednako važna, pa čak i važnija, nego što je bila za Izraelce, što pokazuju Hebrejima 7:23-10:26. I nama je trebala žrtva, a naša je žrtva prinesena jednom zauvijek od našeg velikog svećenika, Isusa Krista, koji je sebe žrtvovao na križu.

P: U Lk 16,19, zašto se bogataš često naziva Dives?

O: Budući da se Lazar u ovoj prispodobi spominje po imenu, neke su tradicije bogataša nazvale "Dives". Međutim, "Dives" je samo latinska riječ za bogataša.

Lazar je grčki oblik hebrejskog imena Eleazar, što znači "Bog je pomogao". Had, hebrejski Šeol, je grob. Ta se riječ koristi deset puta u Novom zavjetu. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, svezak 8, str. 992.

P: U Lk 16,19-31, koji su glavni elementi ove prispodobe?

O: Isus je pričao prispodobe o novcu i nastavlja s još jednom. Mnogi Židovi smatrali su da je materijalno bogatstvo znak Božje naklonosti. Bio bi to šok čuti da je bogati Židov otišao u vatru.

Postoje tri glavne točke.

1) Konačnost smrti i svijest nakon nje.

2) Bolje je za pobožne nego za bezbožnike koji se ne brinu za siromašne.

3) Ljudi imaju dovoljan vodič u Svetom pismu.

Za više informacija pogledajte Novi međunarodni biblijski komentar (New International Bible Commentary) na str. 1216. i Biblijski komentar za vjernike (Believer's Bible Commentary) na str. 1433.

P: U Lk 16:19-31, kakvo je tumačenje Jehovinih svjedoka o Lazaru i bogatašu?

O: Ova parabola opovrgava učenje o snu duše, prema Believer's Bible Commentary, str. 1433. Međutim, Jehovini svjedoci se ne slažu. To mi je usmeno rekao Jehovin svjedok, a dijelove sam vidio i u pisanom obliku. Držite se čvrsto, jer je ovo prilično čudno.

Bogataš je farsijski (ili svećenički) stalež koji se osjeća posramljenim pred vjernim slugama (koje slijede Boga). Psi predstavljaju lažne učitelje, mrvice označavaju Božju nauku. "U životu" u Luki 16,24 znači da su živjeli pod sustavom zakona. Smrt ne znači fizičku smrt, već promjenu položaja. To što je Lazarus odnesen od anđela, dok je bogataš bio pokopan, znači da su promijenili stanje, što se dogodilo ili nakon što je Isusov duh uskrsnuo u duhovnom tijelu, ili pak na Duhove. (Ovo mi nije sasvim jasno.) Mučenje ovdje ne uključuje značenje fizičke nelagode i ograničenja kao što je to slučaj drugdje. Radije, ono znači duševnu bol zbog toga što pobožni propovjednici govore loše o njima. Budući da [navodno] ljudi koji goru ne žele vodu, vatra nije doslovna vatra. Veliki jarak jednostavno znači da cijela klasa ne može prijeći, iako pojedinci mogu.

Kao što kaže u knjizi *As When Cultists Ask*, str. 149: "Budući da ovaj odlomak tako očito podupire ideju svjesnog postojanja nakon smrti – kao i svjesne patnje za zlikovce nakon smrti – Jehovini svjedoci ulažu velike napore da ga reinterpretiraju."

Vidi također sljedeće pitanje.

P: U Lk 16,19-31, koji je odgovor na tumačenje Jehovinih svjedoka?

O: Četiri točke za razmatranje u odgovoru.

1. Rani kršćani, koji su govorili grčki, jednoglasno su vjerovali u svjesnu muku nakon smrti za bezbožnike. Osim ranih kršćanskih spisa, može se jednostavno pročitati Matej 13,40-42,50, Otkrivenje 20,10 i Otkrivenje 14,9-11

2. I Židovi su također vjerovali isto. To dokazuju 1 Henok 22,1-4, Uznesenje Mojsija 10,10, 2 Esdras 7,36, Judita 16,17 i Solomoni psalmi 3,13. Za stvarne citate pogledajte raspravu o Luki 23,43. Rabi su smatrali da Šeol/Hades ima dva odvojena dijela zidom, dlanskom širinom ili prstom (vidi Weber, Lehre des Talmud, str. 326 i dalje) prema djelu The Expositor's Greek Testament, str. 589.

3. Isus nije učinio ništa da opomene ili ispravi ta navodno pogrešna uvjerenja. Zapravo ih je odobrio koristeći ih bez ispravljanja. Nadalje, pojmovi koje je Isus upotrijebio: "Abrahamovo krilo" i "Raj" zapravo su pojmovi koji se koriste u židovskom Talmudu.

4. Ili je Isus varao, podržavajući navodno lažno uvjerenje o svjesnom postojanju nakon smrti, ili je Isus prihvaćao kao istinito nešto što je bilo općeprihvaćeno.

Primjer koji sam dao dvojici misionara Jehovinih svjedoka ilustrira ovu poantu.

Zamislite da jednog dana uzmem primjerak časopisa "Budite" Jehovinih svjedoka i da u njemu pročitam priču o dva dječaka. Jedan je odrastao i slijedio Boga, i dobre su mu se stvari događale nakon što je umro. Drugi je dječak odrastao odbacujući Boga, i nakon što je umro reinkarniran je kao kukac. Zatim sam ih pitao misle li da bih ikada pročitao nešto takvo u časopisu 'Bdijte', a oni su rekli da sigurno ne, jer reinkarnacija nije biblijska. Složio sam se, ali sam ih onda upitao ne bi li ipak pokušali iskoristiti lažnu doktrinu poput reinkarnacije kako bi dokazali istinitu poantu, da biste trebali slijediti Boga? Oni su se snažno usprotivili, rekavši da bi to od njih bilo obmanjujuće. Složio sam se, ali sam rekao da, ako je doktrina o svijesti bezbožnika nakon smrti lažna, zar oni time ne kažu da je Isus učinio upravo to?

P: Što nam Lk 16,19-31 govori o siromahu?

O: Ovaj odlomak snažna je prijekor mnogim (ali ne i svim) bogatašima. Bogataš je tri puta nazvan "bogatašem" prije smrti, ali on i Lazar nisu nazvani bogatašem ili siromahom nakon smrti. Ime "Lazar" znači "onaj koga Bog pomaže", a ipak je bio toliko bijedan da su mu rane lizali psi. Slina pasa je antiseptičnija od naše, pa su čak i lutajući psi više pomogli Lazaru nego bogataš. Siromašni, zatvorenici i potlačeni mogu biti nevidljivi nama, ali nimalo nisu nevidljivi Bogu. Isto tako, neki od ljudi koji su obožavani u ovom svijetu mogu biti nečasni u Božjim očima. Ne bismo se trebali diviti onima čiji životi Bogu smetaju. Kad bismo samo mogli gledati ljude i stvari Božjim očima!

P: Što nam Lk 16,19-31 govori o bogatima?

O: Posebno ne kaže da su bogatstvo i bogatstvo zli, jer spominje Abrahama u raju, a Abraham je, bilo prema starim ili suvremenim mjerilima, bio iznimno bogat čovjek. Međutim, mnogi bogataši pate od onoga što Darrell Bock naziva "komom bezosjećajnosti" i ne mogu vidjeti ni siromaha izvan vrata svoje palače. Siromah Lazar bio je gotovo nevidljiv bogatašu. Ako niste oprezni, bogatstvo vam može naštetiti vidu i sluhu, učinivši vas slijepima za siromašne i gluhima na vapaj potlačenih. No, bez obzira na vaše bogatstvo, kad biste mogli vidjeti i čuti malo bolje nego što sada vidite i čujete, duhovno govoreći, koji biste jedan korak mogli poduzeti kako biste pomogli siromašnima, zatvorenicima i potlačenima, kako biste im dali do znanja da nisu zaboravljeni i da se netko brine za njih te da ih želi pomoći?

P: Ako je Lk 16,20-25 prispodoba, zašto je to jedina prispodoba u kojoj se spominje nečije ime?

O: Iako se ljudi mogu prepirati o tome slijedi li ovo u potpunosti prispodobu ili ne, ime Lazara služilo je važnoj svrsi u prispodobi. Nitko u ovoj prispodobi nema ime osim Lazara; Lazar je možda djelovao nevažno, ali Bog je znao njegovo ime. Lazar znači "onaj koga je Bog pomogao", a ipak vidimo nekoga tko nije dobio mnogo pomoći od Boga, bogataša, ili bilo koga drugog u ovom životu. Nije nam čak ni rečeno da je Lazar dobio dostojan sprovod, no dobio je mnogo veću pomoć odlaskom u Raj gdje je bio Abraham. Bogataš zna Lazarovo ime u Luki 16,24, pa je bio barem nejasno svjestan da Lazar postoji tik izvan udobnosti vrata njegove palače. Ali ljudi koji se možda čine nevidljivima bogatašima (a nažalost možda čak i nama) poznati su i važni Bogu. Svi su stvoreni na sliku Božju i trebali bismo poštovati sve ljude, bez obzira na to jesu li cijenjeni u ovom sadašnjem svijetu ili ne.

Lazar, odnosno njegov grčki oblik Eleazar, bila su uobičajena imena i u Svetom pismu nije naveden razlog zašto je ovaj prosjak dobio isto ime kao brat Marije i Marte. Međutim, ovo bi moglo biti predskazanje. Kada je Lazar kasnije uskrsnuo od mrtvih, netko bi se mogao sjetiti da je čuo ovu prispodobu i molbe bogataša da pošalje Lazara natrag od mrtvih.

P: U Lk 16,25, kakav je značaj načina na koji je Abraham obraćao bogatašu?

O: Grčka riječ ovdje je teknon, što znači "dijete", a ne "moj sine". To je nježna, blaga riječ, ali ne implicira da je Abraham govorio da je taj bogataš njegovo dijete ili potomak, čak i ako je bogataš bio Židov.

P: U Lk 16,26, što je veliki jarak/rascjep između mučenja i Raja?

O: To je provalija koju je Bog stvorio između Raja (raja) i Pakla (zatvora). Ovo je jedino mjesto u Novom zavjetu gdje se koristi ova grčka riječ, chasma, i moramo zapamtiti da će mnogi ljudi s kojima se svakodnevno družimo biti na drugoj strani velike provalije nakon smrti. C. S. Lewis u svom romanu o Raju i Paklu, pod nazivom "Veliko razdvajanje", nagađa da bi ljudi u Paklu mogli putovati u Raj, ali da bi se rijetki ikada odlučili na to. Međutim, Luka 16,26 proturječi toj spekulaciji C. S. Lewisa. Juda 7 i Matej 25,46 također kažu da je njihova kazna vječna.

Zanimljivo je da bogataš nikada nije zatražio da izađe, već je samo tražio olakšanje. Zatim je zamolio, odnosno zapovjedio Abrahamu da pošalje Lazara upozoriti njegovu bratu, govoreći u suštini: "Nisam imao dovoljno dokaza; pošalji dokaze mojoj braći."

Uzgred, riječ "raj" koristi se samo tri puta u Novom zavjetu. Ako bi netko iz pakla mogao poslati poruku, što bi rekao? Prije svega, bogataš je želio umanjiti svoju muku. Drugo, bogataš je želio poslati poruku kako bi njegova braća mogla izbjeći mjesto gdje se on nalazio. Čak je i ta osoba u paklu željela da netko drugima prenese evanđelje. Također, primijetite da je bogataš mogao vidjeti Abrahama i Lazara, ali ne stoji da je Lazar mogao vidjeti bogataša.

Za više informacija pogledajte knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 480-482.

P: U Lk 16,31, što je Isus time htio reći da oni i dalje neće vjerovati, čak i da netko uskrsne od mrtvih?

A: To je bilo i opažanje njihovog sadašnjeg stava i predviđanje njihove reakcije na Isusovo uskrsnuće. Zanimljivo je da je Abraham i dalje nazivao bogataša "djetetom". Naravno, Isus je to ubrzo i dokazao uskrsnućem brata Marije i Marte, Lazara, u Ivanovom evanđelju 11,45-53 i 12,10-11.

P: U Lk 16,31 je li Abraham bio na nebu, kako navodi skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju na str. 985?

O: Ne, Biblija ne kaže gdje je Abraham bio. Iako su Abraham i Lazar bili na ugodnom mjestu, mnogi kršćani učili su da oni još nisu bili u raju, već na "privremenom mjestu", kamo je Isus rekao da će tog dana poći razbojniku s Njegove desne strane, a koje je Isus nazvao Rajem. Raj je dio zagrobnog života kamo su išli oni koji su slijedili Boga, sve dok Isus nije uskrsnuo od mrtvih.

P: U Lk 16,31, dokazuju li čuda Isusovu misiju?

O: Čuda su bila svjedočanstvo koje je podržavalo Isusovu misiju prema Hebrejima 2,4, ali samo čudo samo po sebi ne "dokazuje" nešto jer mogu postojati lažna čuda. Međutim, čak i uz dokaze o uskrsnuću i druga čuda, sva ispunjena proroštva i svjedočanstvo ranih kršćana, i dalje nemamo "apsolutni dokaz", jer nikada ne možete imati apsolutni dokaz o povijesnom događaju.

Ipak, iako je Isus pružio uvjerljive dokaze, pružanje uvjerljivih dokaza jedna je stvar, a prihvaćanje tih dokaza od strane slušatelja nešto sasvim drugo. Čak i u moderno doba možete pronaći nekoliko ljudi koji vjeruju da je Zemlja ravna, misle da holokaust nikada nije ni dogodio ili da ubijanje određenih ljudi i pijenje njihove krvi štiti od AIDS-a. Ali činjenica da nekoliko ljudi vjeruje u svaku od tih triju laži, unatoč ogromnim dokazima suprotnog, ne znači da dokazi protiv tih ludih stvari nisu ogromni.

Pogledajte knjigu When Critics Ask, str. 392-393, za dopunski odgovor.

P: U Lk 17,1-2, zašto je tako teška prijestupa navesti nekoga na grijeh?

A: Posljedice su ozbiljne ako budete Satanin alat koji nekoga odvodi od vječnog života u radosti s Bogom.

P: U Lk 17,2 tko su ovdje oni najmanji?

O: Razmotrimo tri mogućnosti.

a) Mogli bi biti djeca, ali ništa drugo u ovoj nauci ne spominje djecu, kao u drugim naukama. Isus i Biblija tretiraju djecu jednako vrijednima kao i odrasle, ali ih ne smatraju vrijednijima.

b) Mogli bi biti novi vjernici, djeca u vjeri i oni čija se vjera još oblikuje, bez obzira jesu li fizički djeca ili odrasli.

c) Mogli bi biti "mali", tj. siromašni ljudi svijeta. Međutim, osim blizine prispodobe o Lazaru i bogatašu, ništa drugo ne bi preporučivalo ovo tumačenje.

Odgovor: Budući da se kontekst odnosi na vrijeđanje ili navođenje nekoga na spoticanje, odgovor bi bio b). Postoje materijalno siromašni ljudi koji su bogati vjerom i ne bi bili podložni spoticanju.

Komentar Biblije Expositor, svezak 8, str. 994 također kaže da to definitivno ne može biti a), a Believer's Bible Commentary, str. 1434, The Tony Evans Bible Commentary, str. 996 i New International Bible Commentary, str. 1216 kažu da je riječ o b).

P: U Lk 17,3-4, zašto je toliko uvredljivo za vjernika da ne oprosti drugima?

O: Možda ovdje može pomoći analogija. Zašto je toliko važno da naša krv prenosi kisik i hranu do stanica u našem tijelu i odvodi ugljični dioksid i otpadne tvari? Kao što su ove fizičke stvari znak života, tako su ljubav i oprost znak našeg duhovnog života. Sve što blokira funkciju krvi ozbiljan je problem.

Kao što naša tijela trebaju hranu i kisik, tako nam je neprestano potrebna Božja milost i ljubav. Kao što se naša tijela trebaju osloboditi ugljičnog dioksida i otpada, tako nam je potrebna Božja oprost i pročišćenje. Drugima možemo lako oprostiti zbog toga koliko nam je Bog oprostio u Kristu. Ako netko ne može oprostiti, onda ili nije shvatio koliko mu je Bog oprostio, ili možda nije spašen.

P: U Lk 17,5-6 što Isus ovdje uči o vjeri?

Vjera nije supstanca koja vam je dana i ono što imate je sve što ćete ikada imati. Stoga se ne radi o dobivanju više "dijelova" vjere, već o uzgoju onoga što već imate od trenutka kada ste prvi put povjerovali u Krista. Dapače, živa vjera je poput sjemena, ona ima život i raste. Čak i ako imate samo malu količinu žive vjere, ona i dalje može narasti u veliku vjeru, sve dok se korov i štetočine drže podalje, te se zalijeva i njeguje. Stoga vam ne treba "velika vjera"; trebate samo istinsku vjeru, jer ona može narasti u veliku vjeru. Ako ste istinski kršćanin, kako njegujete svoju vjeru?

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1435 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 996-997.

P: U Lk 17,6, što znamo o stablima smokve?

Iako postoji 12 vrsta smokvara, vrsta koja se uzgajala u Izraelu i na Mediteranu općenito je bila crni smokvar, koji se naziva i sikominom. Uzgajali su se zbog svojih plodova, a u zapadnom svijetu se za svilene bube nisu koristili sve do mnogo kasnije od Isusova doba.

Drveće smokve ima plitak korijenski sustav i jaki vjetrovi mogu oboriti stablo i odnijeti ga. Metaforički govoreći, može se zamisliti snažan vjetar (Duh Sveti) koji premješta stablo smokve u more, što je ishod koji izgleda nemoguć, a koji se nesumnjivo dogodio.

Drugi odgovor: Novi međunarodni komentar Biblije (The New International Bible Commentary), str. 1217, i Komentar biblijskog znanja: Novi zavjet (The Bible Knowledge Commentary: New Testament), str. 248, navode da smokvina ima vrlo snažne korijene. Međutim, "https://homeguides.sfgate.com/potting-soil-and-cactus-mix-13768053.html" navodi da dudovi općenito imaju širi i plići korijenski sustav od mnogih drugih vrsta drveća kako bi bolje apsorbirali hranjive tvari. No, u rastresitom tlu i pri jakom vjetru to bi drvo učinilo podložnijim iskorenjivanju.

P: U Lk 17,7-10 što Isus uči o sluganstvu govoreći o slugi koji dolazi s polja i priprema jelo?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Ponos zbog naše poslušnosti je ludost. Poslušnost je samo naša primjerena dužnost. Naša poslušnost trebala bi biti izraz naše zahvalnosti Bogu.

Hvalisanje: Ne bismo trebali govoriti Bogu koliko smo veliki i poslušni. Isus je dao primjer toga u molitvi farizeja i carinika (pobirača poreza) u Luki 18:9-14.

Poseban tretman: Ne bismo trebali misliti da zaslužujemo poseban tretman zbog svoje poslušnosti. Nijedna razina duhovnosti ili prošla poslušnost ne oslobađa nas obveze da slušamo Boga i poslušamo Ga u budućnosti. Ne bismo trebali imati osjećaj da nam nešto pripada, niti bismo trebali drugima davati takav osjećaj, kao što pokazuje Jakovljeva 2,1-9.

P: U Lk 17,11-19, zašto je Isus bio uvrijeđen devetero gubavaca?

Svi su izliječeni, ali samo je jedan pokazao zahvalnost vraćajući se Isusu da Mu zahvali. A taj prosjak nije bio iz Judeje i vjerojatno nije imao priliku učiti Stari zavjet kao ostali. Može biti uvredljivo, i drugima i Bogu, kada toliko mislite o sebi da ne uspijete pokazati zahvalnost. Sva su desetorica bila izliječena od svoje gube, ali samo je onaj koji se vratio primio poseban blagoslov od Isusa. To naglašava da je poruka evanđelja jednako namijenjena onima bez židovskog podrijetla kao i onima s njim.

Nakon što ih je Isus iscijelio, poslao ih je svećenicima kako bi poslušali Levitski zakonik 14,2-32. Svećenik je trebao pregledati osobu, i ako bi guba bila iscijeljena, proglasiti je čistom, nakon čega se mogla ponovno uključiti u društvo. To bi također bilo svjedočanstvo svećenicima. Ne znamo jesu li svećenici bili grubi prema gubavcima kada su saznali da ih je Isus iscijelio i ne znamo jesu li im dali kakva upozorenja. Unatoč bilo kakvom protivljenju, oni su se svejedno trebali vratiti kako bi iskazali zahvalnost Isusu.

Ali prije nego što budete previše strogi prema devet gubavaca, shvatite da su mnogi ljudi danas takvi. Vrlo su prijateljski nastrojeni kada traže pomoć, ali čim dobiju svu potrebnu pomoć, ne pokazuju zahvalnost jer osobu vide samo kao sredstvo za postizanje cilja na koji su smatrali da imaju pravo. Kao vjernici moramo paziti da i mi ne budemo nezahvalni prema drugima. Isus je bio uvrijeđen kada devet gubavaca nije pokazalo nikakvu zahvalnost, već su Ga uzeli zdravo za gotovo. Osjeća li se Bog uvrijeđen kada Mu mi ne pokazujemo zahvalnost i uzimamo Ga zdravo za gotovo? Nadam se da svakodnevno "brojite svoje blagoslove" i da uvijek s molitvom zahvaljujete Bogu.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1436 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 829.

P: U Lk 17,19, zašto je Isus često govorio ljudima: "Vjera tvoja te ozdravila"?

O: Prvo, Isus je želio pohvaliti njihovu vjeru, a i mi bismo trebali činiti isto. Danas nije dovoljno da kršćani samo trpe i prihvaćaju vjernike u drugim Božjim službama. Trebali bismo se moliti za njih, hvaliti Boga zbog njih i javno ih pohvaliti zbog njihove vjere i rada za Gospodina.

P: U Lk 17,20, jesu li ti farizeji bili iskreni kad su Isusa pitali kada dolazi kraljevstvo, ismijavali su li ga ili su ga samo pokušavali uhvatiti u zamku?

O: Na temelju konteksta ne možemo reći je li to bio jedan od slučajeva, ili je bilo dijelom iskreno, a dijelom skeptično. Netko tko je tada čuo pitanje možda ne bi mogao reći ni sam. No, nije važno. Kad nam se postavi pitanje koje bi moglo biti iskreno, ne trebamo trošiti vrijeme pokušavajući procijeniti tuđu namjeru; samo odgovorimo na pitanje.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1436.

P: U Lk 17,21, budući da je kraljevstvo Božje u vjernicima, znači li to da su ljudska kraljevstva nestvarna, kao što uči kult Kršćanske znanosti?

O: Ne. Da bi se to reklo, moralo bi se vjerovati u nerealnu definiciju stvarnosti. Naravno, sve na zemlji, ne samo kraljevstva, nije stvarno kao nebo. Međutim, zemaljska kraljevstva koja su "zaista" mučila i mučenički ubijala kršćane, kao i zemaljska kraljevstva i filozofija koje "zaista" okreću ljude prema zlu, ne treba bagatelizirati kao puku fantaziju.

Za drugačiji, ali dopunjujući odgovor pogledajte knjigu *When Cultists Ask*, str. 150.

P: U Lk 17,21, budući da je kraljevstvo Božje unutar vjernika, znači li to da su ljudi božanski, kako uči kult Kršćanske znanosti?

A: Ne. Možemo biti sigurni da je apostol Pavao znao odgovor na to. U Djela apostolskih 14,11-18 Pavao i Barnaba nisu bili voljni dopustiti da ih likijanski narod obožava. Imati kraljevstvo Božje u sebi pokazuje da ste dijete Božje, ali vas to ne čini božanskim niti Bogom. Zanimljivo je da je, odgovarajući farizejima, Isus rekao da traže ono što je već ovdje, dok je odmah nakon toga, govoreći učenicima, rekao da budu na oprezu u budućnosti. Za više informacija pogledajte When Cultists Ask, str. 150–151, i Believer's Bible Commentary, str. 1436.

P: U Lk 17,31-33 što Isus govori o sjećanju na Lotovu ženu?

O: Postoje barem dvije pouke.

Odjednom je Lotaova žena bila uništena upravo kada se osjećala sigurno nakon što su je anđeli spasili. Bog joj je spasio život, no ona je potom propala zbog vlastite neposlušnosti. Problem je bio, kako kaže Believer's Bible Commentary na str. 1437, u tome što je "ona izašla iz Sodome, ali Sodoma nije izašla iz nje."

Općenito, kršćani se mogu pitati koliko će godina proći prije nego što mogu opustiti svoju čuvarstvo od iskušenja i grijeha, uključujući materijalizam, pohotu, oholost i obeshrabrenje. Kada će biti toliko duhovno zreli da mogu zaboraviti na otpor tim zlima? Odgovor je da, s ove strane Nebesa, nikada ne možete opustiti svoju čuvarstvo. Iznova i iznova, Biblija nas upozorava na našu potrebu da nastavimo ustrajavati. Neki od načina su:

Pažljivo nadgledati svoj život i doktrinu. 2. Timoteju 1,14; Kološanima 1,23; Izreke 22,5

Ne slijediti mudrost ovoga svijeta. Kološanima 2:8-9; Jakovljeva 3:15; 1. Korinćanima 1:17-27; 2:6,8,14; 2. Korinćanima 1:12

Općenito ustrajanje. Hebrejima 10:23,36; 12:1,12-13; 1. Ivanova 2:24; 1. Korinćanima 13:7; Rimljanima 5:3-4; Jakovljeva 1:3-4,12; 5:11; 2. Petrova 1:8-10

Vjernici moraju ustrajati u patnji. Rimljanima 8:17-18; 2 Korinćanima 1:8-9; 4:8-12; 6; 2 Timoteju 2:3; 4:5

P: U Lk 17,34-36, što to govori o danu i noći na zemlji?

O: To ukazuje na spoznaju da u stihovima 34. i 35. može biti noć za neke ljude, a istovremeno dan za druge u 17:36. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1437.

P: U Lk 17,37, što je Isus mislio rekavši: "Gdje je lešina, ondje se sabiru lešinari"?

O: Bez obzira radi li se o orlu-lešinaru ili običnom lešinaru, Isus koristi metaforu velikih ptica lešinara kao simbol niza nadolazećih sudova. Naravno, kada postoje stvari poput mrtvih tijela, općenito se javljaju određene posljedice, poput dolaska ptica lešinara. Međutim, to nije glavna poanta ovdje, jer je Isus mogao koristiti velik broj drugih metafora da je samo želio reći da stvari imaju posljedice.

Opća primjena za sva vremena: u knjizi "Teško razumljivi stihovi Biblije" (Hard Sayings of the Bible) na stranicama 482–483 navodi se da neki ovo vide kao da kaže: "gdje god postoji situacija zrela za sud, ondje će sud i pasti."

Primjena na posljednje vrijeme: Isus govori prispodobu o jednoj posljedici bezakonja prije Njegova dolaska. Bezbožnici će biti ubijeni, a ptice grabljivice imat će obilja hrane. To je detaljnije opisano u Otkrivenju 19,17-21.

Primjena iz 70. godine: Neki ovdje "orlove" vide i kao simbol rimskih orlova koji su bili na zastavama koje su nosile legije. Rimski su vojnici došli i uništili Jeruzalem 70. godine. Evangelical Commentary on the Bible, str. 830, The Tony Evans Bible Commentary, str. 998 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 249 ovo shvaćaju samo kao lešinare.

Za više informacija pogledajte i Believer's Bible Commentary, str. 1437.

P: U Lk 18,1-8, ako je Bog poput nepravednog suca u prispodobi, znači li to da se Bog ikada čini nepravednim?

B: Bog nije nepravedan, ali Bog u Svojoj providnosti može se na neko vrijeme činiti nepravednim – samo pitajte Jobu. Svrha ove prispodobe je pokazati da, budući da su žrtve ustrajne čak i pred nepravednim sucem, koliko više djeca Božja trebaju biti ustrajna prema svom Nebeskom Ocu, koji je pravedan. Isus je želio ilustrirati određenu točku nepravednim sucem, slično kao što je želio pokazati određenu točku s bogatašem koji je otpustio lukavog upravitelja u Luki 16,1-9. Stvari na zemlji često su nepravedne, ali Bog može ispraviti sve na posljednjem sudu. Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1217-1218; The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 249-250; The Tony Evans Bible Commentary, str. 999; i The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 596.

P: U Lk 18,4-6, što Isus uči o našoj potrebi za ustrajnošću u molitvi?

O: Ako čovjek treba biti ustrajan pred sucem koji se ne brine za pravdu, koliko više trebamo biti ustrajni pred Bogom. To se može odnositi na molitvu općenito, ali prema komentaru Believer's Bible Commentary, str. 1437, njezino mjesto odmah nakon 17. poglavlja evanđelja po Luki sugerira da se ova prispodoba posebno odnosi na dugotrajno moljenje za Kristov povratak.

1. Solunjanima 5,17 zapovijeda nam da se neprestano molimo. Grčka riječ "wears me out" zapravo je teško prevesti. Doslovno znači "daj mi modru oko", što može značiti i "pretuci me" i "osramoti me".

Za više o tome kako to znači "štetiti mojem ugledu" pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1000. Međutim, Evangelical Commentary on the Bible, str. 830, kaže da sudac NIJE mario za to što su ljudi mislili, već je bio samo umoran od te žene koja ga je neprestano gnjavila.

P: U Lk 18,4-5, kako se nositi sa situacijom u kojoj netko misli da ste previše nevažni da bi za vas učinio ono što bi trebao?

O: Pouka ove prispodobe jest da ne odustajete dok ne dobijete ono što želite. Postoje trenuci kada moramo biti ustrajni. Ne grubi, niti gubiti živce, već biti ljubazno ustrajni bez popuštanja.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 998-999 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 830.

P: U Lk 18,8n., što je Isus mislio pitanjem hoće li naći vjeru na zemlji?

A: Isus nije našao mnogo vjere na zemlji, kako pokazuje Ivan 1,10-12. Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 249-250, kaže da Isus nije bio u neznanju kad je govorio o otmici, niti je dovodio u pitanje o njoj, nego ih je poticao da čuvaju vjeru molitvom i većom službom. Pogledajte Teško shvatljive izjave iz Biblije, str. 483-484, za dopunski odgovor.

P: U Lk 18:9, je li u redu pouzdati se u sebe u nekim stvarima?

Odgovor: Moramo preuzeti odgovornost za vlastite postupke i imati povjerenja da uz Božju pomoć možemo učiniti ono što On namjerava da učinimo.

Međutim, ne bismo ni nastavili postojati bez Boga, našeg Stvoritelja i Uzdržavatelja. Nadalje, ne možemo učiniti ni jednu dobru stvar vječnog značaja bez Boga. Stoga nemamo osnove pouzdavati se u vlastitu dobrotu, moć ili sposobnosti bez Boga.

P: U Lk 18,9-14, jesmo li obvezni davati desetinu?

O: Desetak, ili desetina, je dio vašeg prihoda koji se daje za Gospodinov rad. Levitski zakonik 27,30-33 kaže da je pripadalo Bogu, a u Starom zavjetu služilo je svećenicima i levitima (Brojevi 18,21-32; Postanak 14,20; 28,22; 2. Ljetopis 31,5; Malachija 3,7-12).

U Novom zavjetu, od uskrsnuća Isusa, ne nalazimo se pod Zakonom Starog zavjeta (uključujući i davanje desetine), nego pod milošću. Možemo dati i više! No "desetinu" se i dalje može smatrati mjerilom za velikodušno davanje. Novi zavjet spominje davanje desetine u Luki 18,9-14; 1. Korinćanima 16,1; i 2. Korinćanima 8.

P: U Lk 18,9-14, je li moguće da je carinik bio Zakej? Može li to objasniti zašto ga je Gospodin pozvao da siđe u sljedećem poglavlju, Lk 19,1-10?

O: Iako bi Zahekija odgovarao ovoj situaciji, većina komentatora smatra da je Luka 18,9-14 prispodoba i da se ne odnosi na nikakvog konkretnog carinika ili farizeja.

P: U Lk 18,11, trebamo li ikada zahvaljivati Bogu što smo moralno bolji od nekoga drugoga?

O: Ova prispodoba ukazuje na to da ne bismo trebali. Nemamo ništa dobro što nam Bog nije dao. Arogantno je tvrditi, čak i pred Bogom, da smo bolji ili važniji od nekoga drugoga. Filipljanima 2,3 i nadalje kaže da trebamo smatrati druge važnijima od sebe.

Kao što kaže Novi međunarodni biblijski komentar (New International Bible Commentary), str. 1218, farizej "bacuje pogled na Boga, ali promišlja o sebi". Nasuprot tome, carinik se nije mogao podnijeti kad je pogledao Božju svetost.

Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 830 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 250.

P: U Lk 18,12 kada su Židovi postili dva puta tjedno?

O: Židovi koji su postili obično su postili ponedjeljkom i četvrtkom.

P: U Lk 18:14, može li molitva opravdati osobu?

O: Ne. Zanimljivo je da bi, kada priča počinje, mnogi pretpostavili da je pravedni farizej junak, a carinik zlikovac. Bog je taj koji odlučuje opravdati ili ne. Molitva ili naši drugi postupci ne "tjeraju" Svevišnjeg Boga da ikoga opravda. Međutim, Isusova poanta u ovom odlomku jest da je Bog odabrao opravdati pokajnog carinika, a ne ponosnog farizeja. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 999.

P: U Lk 18,16, zašto su učenici namjeravali ukoriti djecu?

O: Isus je bio zauzet čovjek za kojeg su oni "očito" mislili da nema vremena vidjeti svakoga tko ga je želio vidjeti. Učitelji su pokušavali sačuvati Isusovo dragocjeno vrijeme od onoga što su smatrali gubitkom Njegova dragocjenog vremena. Pokušavali su "pomagati Bogu" eliminirajući one koje su smatrali manje vrijednima. Primijetite da Isus nikada nije tražio takvu pomoć.

Danas bismo trebali biti oprezni kad god pomislimo da Bog treba našu pomoć, osobito radeći stvari koje nam nikada nije rekao da radimo.

Suprotno pogledu učenika na djecu, pobožni evanđelist D. L. Moody jednom je rekao prijatelju: "Danas su spašene dvije i pol osobe." Prijatelj je upitao: "Jeste li mislili na dvoje odraslih i jedno dijete?" Moody je odgovorio: "Ne, dvoje male djece i jedan stariji odrasli." U biti, djeca su imala cijeli život pred sobom da služe Bogu. Bilo je sjajno što je stariji odrasli mogao i otići na nebo i služiti Bogu sada, ali je imao manje od pola života preostalo da služi Bogu na zemlji.

Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 830–831.

P: U Lk 18,16n., kako je kraljevstvo Božje za djecu?

Jedan je način da djeca shvate da su djeca. Često su poniznija od odraslih jer shvaćaju da nemaju znanje, snagu ili sposobnost za mnoge stvari. To ih, međutim, ne smeta ako su im roditelji tu da im pomognu. Mala djeca u odnos roditelja i djeteta ne donose ništa osim svoje slabosti, potrebe, ovisnosti i ljubavi. Ali iako znaju da su ovisni, imaju očekivanja i uzbuđenje. Isto tako, trebali bismo biti kao djeca kada ulazimo u kraljevstvo Božje.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 999 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 250.

P: U Lk 18,18-23, zašto je Isus naglašavao Zakon bogatom mladiću?

O: Ovo se događa odmah nakon situacije s malom djecom i pokazuje nekoga tko KROAT KRALJEVSTVO neće primiti kao malo dijete. Bogati mladić nije sebe vidio kao izgubljenog, u potrebi za oprostom ili da mu je potrebna milost za spasenje. Isus je sišao na njegovu razinu i spomenuo pet od Deset zapovijedi, iako još ne i pohlepu. Isusova zapovijed mogla bi se smatrati i implicitnim pitanjem: "Koliko su ti zapravo važni tvoji novci?" Umjesto da samo kaže upravitelju da vjeruje u Njega, Isus je prvo želio pokazati upravitelju da njegova djela i srce nisu dovoljni da sam dođe u nebo. Isus nije optužio bogatog mladića za licemjerje; naprotiv, Isus mu je želio dati dublje razumijevanje vlastitog srca.

Iako su i bogati mladić i slijepi čovjek došli k Isusu – a slijepi čovjek čak i nakon što mu je rečeno da prestane pokušavati – Isus je vrlo malo ljudi pozvao da ostave sve i slijede Ga. No, mladić se ipak odvratio. Da možete biti bilo tko u povijesti, zar ne bi bilo sjajno biti taj bogati mladić i, kada bi vas Isus pozvao da Ga slijedite kao učenik, radosno dati sve i učiniti to!

Za više informacija pogledajte When Cultists Ask, str. 151-152; Believer's Bible Commentary, str. 1438-1439; i Evangelical Commentary on the Bible, str. 831.

P: U Lk 18,18-23 i Mt 19,21, moramo li dati sve što imamo siromašnima, kao što je Isus zatražio od mladog bogataša?

O: Sveto pismo to nikada ne kaže, a Abraham je zapravo bio vrlo bogat čovjek. Pavao je zadržao privatno vlasništvo, svoj ogrtač u 2. Timoteju 4,13. Umjesto da kažemo da bogati moraju činiti ovo ili ono, jednostavno pogledajmo što je Pavao rekao o bogatima u 1. Timoteju 6,17-19.

"Naredi onima koji su bogati u sadašnjem svijetu da ne budu drski i da ne polažu nadu u nesigurnost bogatstva, nego u Boga, koji nam obilno sve daruje da uživamo. Naredi im da čine dobro, da budu bogati u dobrim djelima, da budu velikodušni i spremni dijeliti, sakupljajući sebi čvrstu osnovu za budućnost, da bi dohvatili ono što je istinski život." (BSB)

Primijetite da je bogati mladić vjerojatno bolje slijedio zakon od Zakeja, ali njih dvoje su imali vrlo različite reakcije.

Uzgred, u grčkom jeziku postoji barem dvije riječi za "dobro". Grčka riječ kalos znači lijepo ili dobro plodove, a agathos znači suštinski dobro. Ovdje je upotrijebljena druga riječ.

Za više informacija pogledajte When Critics Ask, str. 502 i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 251.

P: U Lk 18,31, budući da je Krist ustvrdio: "Mi se uzdižemo u Jeruzalem i sve što je napisano preko proroka o Sinu Čovječjem bit će ispunjeno", zašto se proročanstva o Drugom dolasku još nisu ispunila?

O: Svaka će se profetija ispuniti. Unatoč unaprijed znanom odbijanju Krista od strane Židova, te će se profetije ipak ostvariti. Međutim, da je Kristovo vječno kraljevstvo na zemlji započelo prije nego što je On bio odbijen i da Isus nikada nije bio odbijen, onda bi profetije u Izaiji 53 bile neistinite.

To ilustrira važnu stvar o Bogu. Bog ima osjećaj za vrijeme za svoje djelo i ponekad moramo biti strpljivi i čekati Božje vrijeme, kao što nas podsjeća prva parabola u Luki 18.

P: U Lk 18,34, zašto im je Isus rekao stvari koje nisu razumjeli?

O: Isus im je jasno rekao, ali oni se nisu jasno sjećali i nisu razumjeli. Ovo je treći incident u prva tri evanđelja u kojem im je Isus rekao da će biti ubijen. Ponekad, kada nekoga učite, a oni imaju problema s razumijevanjem kako bi se to moglo dogoditi, morate strpljivo ponavljati više puta. Ipak, svaki put im je Isus govorio više detalja. Učenici će kasnije jasno razumjeti. Za više informacija pogledajte raspravu o Lk 9,45, The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 251, i Evangelical Commentary on the Bible, str. 831.

P: U Lk 18,40-41, što nam to govori o Isusu?

O: Isus bi sve prekinuo zbog slijepog prosjaka. Kao što kaže Believer's Bible Commentary, str. 1440, dok je Josua vidio da se sunce zaustavilo na nebu, Gospodar sunca zaustavio se zbog jednog slijepog prosjaka. Zatim je, neobično, Isus upitao slijepca što želi. Nije da Isus nije mogao shvatiti očito, već je želio da on izgovori svoju potrebu.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 1000-1001.

P: U Lk 19,1-9, što u iskustvu Zakeja posebno daje nadu?

O: Tekst započinje ovim zlom čovjekom koji traži Isusa, ali zapravo je Isus sve vrijeme tražio Zakeja. Isus nije zamolio da ostane u Zakejevoj kući; Isus je rekao Zakeju da mora ostati u njegovoj kući, kao da Zakej nije imao izbora. Zakej nije morao prvo očistiti svoj dom, niti je Isus to od njega očekivao. Zakej nije imao priliku prvo pospremiti svoj život, niti je Isus to od njega očekivao.

Mogli bismo predvidjeti da nakon što je pravedni bogataš odbio dati svoje imanje da bi slijedio Isusa, pokvareni bogataš gotovo da nema nikakve šanse da daruje svoj novac i poželi slijediti Gospodina. Ovo samo pokazuje koliko je važno , da ne bismo pokušavali predviđati tko će prihvatiti Krista, a tko neće. Samo propovijedajte, a Bog će se pobrinuti za odgovor.

Ljudi su znali tko je Zakej i, iako je bilo nečasno da se Zakej popne na stablo, u očima drugih bi bilo još gore da je Isus prihvatio Zakeja. Ali Isusu nije bilo stalo. Ljudi su se možda rugali Zakeju misleći da bi ga Isus htio, ali Zakeju nije bilo stalo. Živeći pred mnogim gledateljima, tražimo li pljesak Jednoga?

Zakhej se promijenio, i to iznutra. Isus nije rekao Zakheju da vrati novac koji je uzeo od siromaha i drugih. Zakhejevo novo srce reklo mu je da to mora učiniti.

P: U Lk 19,2 što je neobično u ovom stihu?

O: U Luki 19,2 grčka fraza "glavni carinik" ne koristi se nigdje drugdje u cijeloj grčkoj književnosti, uključujući Bibliju. To je vjerojatno naslov za carinika koji je nadgledao druge carinike. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 603, Evangelical Commentary on the Bible, str. 831 i New International Bible Commentary, str. 1219.

P: Zašto je Zakej u Lk 19,8 dao polovicu svoje imovine siromašnima?

O: Sveto pismo ne navodi, ali jedan od čimbenika bila je njegova nova briga za siromašne. Drugi razlog mogao bi biti taj da, ako bi vratio sve što je prevario drugima, možda ne bi imao više od polovice. Prema komentaru Believer's Bible Commentary, str. 1441, grčki izraz ne bi se trebao prevoditi kao "ako", već radije kao "budući da". Primijetite da se, dok se bogati mladić nije htio odreći svog bogatstva, Zakej namjeravao dati većinu svoga imetka. Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 252.

P: Zašto je Isus u Lk 19,13a spomenuo deset slugu u prispodobi o talentima?

Isus je ispričao i druge prispodobe o novcu, a ispričao je i druge prispodobe o vlasti. Ova je prispodoba neobična po tome što kombinira i novac i vlast. Isus u Luki 19,15-26 spominje samo ishode tri sluge; stoga mnogi ljudi pogrešno misle da je u prispodobi bilo samo tri sluge. Isus spominje da je deset slugu dobilo novac, ali šuti o tome što su ostalih sedam učinili sa svojim. Gotovo kao da Isus nije sasvim dovršio prispodobu; ostalih sedam slugu smo mi, Njegova crkva, i mi dovršavamo prispodobu onim što činimo sa svojim minama.

To podsjeća na završetak Knjige proroka Jonu, gdje ostaje neodgovoreno pitanje je li se Jonah pokajao zbog svog strašnog stava prema izgubljenima ili nije.

P: U Lk 19,14, zašto je Isus spomenuo podanike koji šalju izaslanstvo govoreći: "Ne želimo da ovaj vlada nad nama"?

O: Isusovi slušatelji itekako su se mogli poistovjetiti s ovim opisom, budući da je oko 4. g. pr. Kr. delegacija od Heroda Velikog i njegovog sina Heroda Arhelaja otišla iz Jerihona u Rim upravo iz tog razloga. Međutim, ljudi iz Judeje poslali su poruku rimskom caru da ne žele da Arhelaj bude njihov kralj. Uzgred, Rim je na kraju svrgnuo Heroda Arhelaja zbog stalnih peticija njegovih podanika. Vidi The NIV Study Bible str. 1577, The Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 603, The Believer's Bible Commentary, str. 1441, The New International Bible Commentary, str. 1219, koji se za više informacija oslanjaju na Josipov Djela Židovska 2.6.1 i Židovske starine 17.9.3 (napisane oko 93. – 94. g. n.e.).

P: U Lk 19,16-26, zašto je gospodar povjerio ovaj novac svojim slugama?

A: Mina je bila otprilike troipolska plaća radnika prema The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 252 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 832. Bila je to otprilike 100 dana prema The Tony Evans Bible Commentary, str. 1001. Dok bi gospodar možda želio još nekoliko srebrnih mina, netko tko će vladati gradovima vjerojatno bi imao mnogo veći razlog. Tražio je upravitelje za gradove kojima će vladati i želio je znati tko će biti vjeran, a tko neće. Služabnik koji je od jedne mine napravio deset mina morao je biti snalažljiv. Isto tako, kada smo vjerni u onome što nam je Bog dao, ne radi se samo o tome da Bog dobije nekoliko dodatnih priloga, već nas On kuša da vidi možemo li mu se povjeriti veliko. Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 606.

P: U Lk 19,20 što ovdje znači grčka riječ za "drugi"?

O: Na neki način grčki je precizniji od drugih jezika i imaju tri različite riječi za "drugi". Riječ koja se ovdje koristi je eteros (Strong 2087), od koje potječe naš prefiks hetero, i znači "drugi različitog roda". Ova se riječ također koristi u 1. Korinćanima 3,4; Hebrejima 7,15 i Djela apostolskih 1,20. Druga riječ, allos (Strong 243), znači "drugi istog roda". Allos se koristi u Mateju 4,21; 6,15; 20,3; 21,23; 27,42; i Djela apostolskih 19,32.

P: U Lk 19,20, dok treći sluga nije želio imati nikakve veze s odgovornošću upravitelja, kako kršćani (nažalost) danas mogu biti takvi?

O: Nema naznaka da je sluga bio nepošten. Barem sluga nije izgubio ono što mu je povjereno. Ali sluga nije bio zainteresiran za to da bude p an u kraljevskim poslovima, u kraljevoj odsutnosti. Poput tog sluge, kršćani mogu ostaviti svoje darove i sposobnosti neiskorištenima ili ih ne koristiti za Boga. Ako ne iskoristimo svoje prilike, mogu nam biti oduzete. Onda, kada se ništa ne dogodi, poput sluge, neki mogu biti skloni okriviti gospodara.

Jedna vrsta lijenosti je ne raditi ono što biste trebali raditi. Drugi oblik lijenosti je nevolja za planirati ili razmišljati o onome što biste trebali raditi. Nijednom od slugu nije rečeno u što da ulažu. Prva dva sluge morala su biti snalažljiva i iskoristiti vlastitu inicijativu kako bi smislili načine za zarađivanje novca. Naša inicijativa treba biti pod Kristovim gospodarstvom; kada bi nam se neki smjer činio dobrim, ali Bog želi da krenemo drugim putem, trebali bismo krenuti Božjim putem. No, mi bismo ipak trebali imati inicijativu i biti snalažljivi u pokušaju da svoje talente upotrijebimo za Boga. Ne znamo je li treći sluga bio lijen u onome što je učinio, lijen jer nije htio planirati ili je učinio ono što je učinio zbog svog stava prema gospodaru. Vjerojatno je da je riječ o svemu troje, pri čemu su dvije vrste lijenosti proizašle iz njegovog stava.

Kad je treći sluga iskopao rupu da sakrije svoju minu, u neku je ruku iskopao rupu za sebe. Nijedan od slugu nije mogao biti siguran da će uspjeti. No, iz pretjerane opreza, treći je sluga učinio najgoru stvar koju je mogao učiniti, u očima gospodara. Ponekad ljudi, iz straha ili kada se osjećaju ugroženo, čine glupe stvari. Kada su anđeli rekli pastirima "ne bojte se", to je moglo značiti dvije različite, ali povezane stvari. Prva je "ne osjećajte strah", a druga "ne postupajte iz straha."

Konačno, kada nam Bog da dar ili talent, a mi odlučimo da ga nećemo koristiti, ili da ga nećemo koristiti za Boga, zar nismo jednako loši kao i treći sluga? Najočitiji prirodni dar na koji ljudi misle jest bogatstvo i karijera, ali možda je važniji prirodni dar vrijeme. Kad jednostavno "ne možete" više služiti Bogu jer svaki dan provodite previše sati gledajući televiziju ili filmove, zar ne kopate rupu u koju ćete zakopati svoje talente? Kao što je jednom rekao jedan televizijski propovjednik, za neke je prvi korak u služenju Bogu podići kažiprst ravno prema gore, zatim okrenuti ruku tako da pokazuje od sebe i pritisnuti gumb za isključivanje na televizoru. Stoga ne osuđujte trećeg slugu preoštreno, jer se to može obiti o vas. Pokajte se zbog načina na koje ste možda nenamjerno kopali rupu da biste prokockali svoje darove i talente koji bi se mogli koristiti za Boga.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 1002; The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 252–253; i Believer's Bible Commentary, str. 1442.

P: Zašto u Lk 19,38 i sl. nisu rekli "mir na zemlji" kao pri Isusovom rođenju?

O: Luka 19,38 citira Psalam 118,26a i Psalam 148,1; međutim, mogli su ponoviti ono što su anđeli rekli pri Isusovom rođenju, ali nisu. Govorili su nadahnuti Duhom Svetim, a mir na nebu uskoro će uslijediti, ali su vođe i mnogi Židovi odbacili Isusa, pa je mir na zemlji morao pričekati. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1443.

P: U Lk 19,39, zašto su farizeji rekli Isusu da ukori svoje učenike?

O: Hosana znači hvala, i vidjeli su da učenici hvale Isusa, a samo se Bog treba slaviti. Bili su u pravu u jednom pogledu: samo se Bog treba ovako slaviti.

P: U Lk 19,40 što znači da će kamenje povikati?

O: Farizeji su bili nezadovoljni jer je Isus djelovao kao da mu pripadaju Hram i grad. Ako ljudi ne budu štovali Isusa, sami će kamenovi slaviti Njega. Židovi su bili upoznati s tom slikom, jer u Habakuku 2,11 stoji da će čak i kamenovi povikati. Habakuk 2,11 ipak pokazuje da neće biti dobro za one koji odbace Krista, jer će kamenovi povikati na sud. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1443.

P: Zašto je Isus ovdje dirnut suzama u Lk 19,41-44?

O: To NIJE zbog onoga što će On uskoro pretrpjeti; već zbog onoga što će se dogoditi Jeruzalemu. Kasnije, u Getsemanskom vrtu, Isus će pitati postoji li ikakav način da ova čaša prođe, pa je Isus znao što će se dogoditi Njemu. Ali ovdje je Isusov fokus na tuzi zbog buduće patnje Jeruzalema. Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 832; The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 253-254; i The Tony Evans Bible Commentary, str. 1002-1003.

P: U Lk 19,44, zašto je Isus prorekao da će židovska djeca biti razbijena o kamen?

O: Isus to nije govorio s radošću, niti je to zapovijedao, već je to samo predviđao s velikom tugom i plačem. Bog dopušta da se takve stvari događaju, ali neke stvari tješe Božje srce.

P: U Lk 20,2 zašto su čelnici pitali Isusa odakle mu vlast?

O: Postoji pitanje, a zatim pitanje iza pitanja. Postavljeno pitanje samo je glasilo zašto je Isus mislio da ima ovlasti da ga gomile slave i da istjera mjenjače iz tuđeg hrama. Na , na površini zvuči kao da su bili samo znatiželjni odakle mu diploma, zaređenje ili rabinski certifikat.

Ali pravo pitanje bilo je više ovakvo: "Kako se usuđuješ činiti te stvari, budući da nemaš ovlasti za to." Rabin može imati sljedbenike, ali obični rabin ne bi trebao biti tako hvaljen, osim ako rabin zapravo nije bio Mesija ili nešto više. I Isus i svi vođe već su znali da nijedan vjerski ili politički vođa, odnosno itko na zemlji, nije dao Isusu tu vlast. Ipak, koliko god to bilo razljutilo moćne vrhovne svećenike i druge, bilo je očito da Isusu nije bilo stalo. Isus je bio Bog, a Njegova je vlast dolazila od Oca.

Isus im nije izravno odgovorio, nego je postavio vlastito pitanje. Na površini, pitanje je glasilo: "Također sam bio znatiželjan mislite li da je ovlaštenje Ivana Krstitelja bilo zakonito ili ne." Ali iza tog pitanja Isus ih je prozivao licemjerima. Ako im je odgovor bio jasan, zašto su ga uopće morali prvo raspraviti među sobom? Da je Isus pitao za Jeremiju, odmah bi odgovorili: "Da, bio je od Boga." Zašto oklijevanje kad je riječ o Ivanu Krstitelju? Nisu mogli odgovoriti ni na jednostavno pitanje jer su ili se bojali da će ih narod kamenovati ili su shvatili kamo to pitanje vodi. Ako Ivan Krstitelj također nije imao ljudsku vlast, nego vlast od Boga, zašto me onda ispitujete kad ste sami zaključili da znate da je Ivan od Boga, a ipak ne slijedite Božju vlast.

Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible str. 832, The Tony Evans Bible Commentary str. 1003, Believer's Bible Commentary str. 1444, New International Bible Commentary str. 1220, The Bible Knowledge Commentary: New Testament str. 254–255 i The Expositor's Greek New Testament svezak 1 str. 611.

P: U Lk 20,8, zašto je Isus odbio odgovoriti na njihovo pitanje?

O: Prije nego što odgovorite, primijetite da oni među sobom nisu pitali "koji je ispravan odgovor" ili "što bi Bog želio da kažemo", već su se radije pitali koji bi odgovor mogli smisliti da zvuči najbolje. Ovdje ih nije zanimalo jesu li odgovorili iskreno ili ne.

Odgovor: Glavni svećenici i pisari znali su da imaju Božje svjetlo u učenju Ivana Krstitelja, no odbili su prihvatiti svjetlo koje su imali. Isus im je odbio dati više svjetla kada su odbacili svjetlo koje su imali. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1013.

P: U Lk 20,9-14, kako su vrhovni svećenici i sadukeji bili slični zakupcima vinograda u prispodobi?

Iznajmljivači zemljišta koji nisu živjeli na posjedu bili su u Palestini u to vrijeme česti, pa bi im se okruženje prispodobe činilo poznatim. Izaija 5,1-7 sadrži sličnu alegoriju u kojoj je Bog vlasnik vinograda, a Izrael vinograd koji je davao beskorisne grozdove.

Postoje četiri sličnosti. I zakupci i glavni svećenici/sadukeji zauzimali su i živjeli od onoga što je pripadalo nekome drugome, što je bilo u redu. Ali oboje su odbili prihvatiti autoritet Gospodara. Obojici je počela ulaziti u glavu ideja da to zapravo pripada njima, a ne pravom vlasniku. Obojica bi pribjegla ubojstvu kako bi dobili ono što su smatrali da im po pravu pripada.

Kad god skupina na vlasti misli da štovanje Boga pravo pripada pod njihovu vlast, nastaju problemi. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1014, The Believer's Bible Commentary, str. 1444 i Evangelical Commentary on the Bible, str. 833.

P: U Lk 20,18 što Isus govori o kamenu koji je istovremeno pod nogama i pada na nekoga?

O: Ovdje postoji samo jedan kamen. Kamen koji smeta pod nogama su vjerski vođe uznemireni Isusovim prvim dolaskom. Ali kamen, isti taj kamen, koji će kasnije pasti s neba i smrskati neke, dogodit će se Isusovim drugim dolaskom. Nema načina da se to izbjegne; ne možete odbaciti kamen i ostati neozlijeđeni. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 1004. i Believer's Bible Commentary, str. 1444-1445.

P: U Lk 20,19-22, zašto su glavni svećenici i pismoznanci pitali Isusa o davanjima?

O: Ovo pitanje nije bilo samo o porezima, već i o novcu, religiji i politici. Vidjeli su Isusa kao prijetnju svojoj moći nad vjerskim sustavom. Pokušali su uhvatiti Isusa u zamku, što znači da bi, ako bi Isus odgovorio na jedan način, mnogi Njegovi sljedbenici mogli biti razočarani u Njega jer bi im rekao da i dalje plaćaju poreze. Ali da je Isus odgovorio drugačije, odbijajući platiti poreze, to bi bilo još bolje. Mogli su otrčati Pilatu ili Herodu i reći im da je taj čovjek službeno rekao da se treba opirati plaćanju poreza, a ako ste odani Rimu, dobit ćete Isusa.

Mnogi Židovi imali su tri problema s plaćanjem poreza. Nisu željeli davati novac stranim sustavu koji je pomagao u održavanju njihovog potlačivanja. Porez im je iznosio i do trećine njihovog prihoda, prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1015. Drugo, rimske su kovanice obično imale lik cara, a oni su smatrali da bi ta izrezbarena slika prekršila drugu zapovijed. Treće, u to su se vrijeme carevi proglašavali bogovima, pa je rimska kovanica s likom cara bila bogohulna slika idola.

Međutim, Isus im nije izravno odgovorio i upao u njihovu zamku. Prvo, Isus je prozvao da je to zamka ili kušnja u Luki 20,23. Drugo, Isus je postavio jednostavno pitanje kako bi uspostavio zajedničku osnovu, a treće, Isus je vratio loptu na njihovu stranu. Isus je rekao da se Cezaru da ono što je Cezarovo, a Bogu ono što je Božje. Isus, međutim, nije precizirao koliko bi trebalo pripasti Cezaru. No, odakle je Isus uopće uzeo novčić? Jedan od Židova ga je nosio. Ako je lik bio bogohulni idol, zašto ga je onda nosio Židov?

Za više informacija pogledajte Evanđeoski komentar Biblije, str. 833; Biblijski komentar Tonyja Evansa, str. 1004; Novi međunarodni biblijski komentar, str. 1220; Komentar biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 255; i Biblijski komentar za vjernike, str. 1445.

P: U Lk 20,27-38, zašto su sadukeji na tome iskušavali Isusa?

O: Ovo je drugačija vrsta iskušenja. Sadukeji su mislili da imaju nepobitan argument, i da bi to ne samo dokazalo Isusa, već i farizeje, krivima. Ponovljeni zakon 25,5-10 kaže da brat preminulog muža treba oženiti udovicu. Ako bi se pretpostavilo da su bračni odnosi na nebu isti kao i na zemlji, onda bi mogli imati valjanu primjedbu. Ali Isus im je pokazao da je njihova pretpostavka ovdje pogrešna. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 1004-1005, New International Bible Commentary, str. 1220-1221, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1016.

P: U Lk 20,35, kako su neki "smatrani dostojnima"?

O: Općenito, osoba je dostojna (zaslužna) nečega dobrog iz jednog od dva razloga.

1. Sami su platili za to, zaradili ga ili su ga posjedovali.

2. Netko drugi je platio za to, zaradio to u njihovo ime ili im to dao.

Isus je namjeravao drugo značenje, a ne prvo, jer ne kaže da smo dostojni, već da smo smatrani dostojnima.

U očima ljudi, anđela i demona, mi doista jesmo smatrani dostojnima da sudjelujemo u vječnom životu, jer je Isus platio cijenu za naše grijehe darovavši nam ovaj dragocjeni dar. Ljudi koji pokušavaju zaslužiti svoj put u nebo i pravi kršćani mogu se složiti da su vjernici spašeni zaslugom. Točka neslaganja je u tome je li to zasluga Isusa ili njihova vlastita zasluga.

P: U Lk 20,41-44, koja je ovdje bila Isusova poanta?

O: Ta su dva dijela, da je Mesija Davidov potomak i Davidov Gospodin, u istom stihu Psalma 110:1, stoga moraju biti ista osoba. Gdje je u njihovoj teologiji mjesto za jedno biće koje je istovremeno ljudski potomak Davida i Gospodin kralja Davida? Ako u njihovoj teologiji nema mjesta za ovu Božju Riječ iz Starog zavjeta , onda se moraju vratiti i prepraviti svoju teologiju.

P: U Lk 20,44–47, zašto je Isus bio posebno protiv pismoznanaca?

A: Navode se tri vrste razloga. Prvo, voljeli su duge halje, titule i pozdrave te najbolja mjesta. Drugo, uzimali su novac od siromašnih udovica za svoju raskoš. Treće, molili su se dugo samo da bi zvučali dobro. Zloupotrebljavali su svoju vjersku vlast radi vlastite oholosti i financijske koristi. Nažalost, od tada su se mnogi vjerski vođe u dugim haljama ponašali slično. U Lk 20,47 nadalje stoji da će vjerski vođe koji su takvi imati strožiji sud. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 1005; The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 256; New International Bible Commentary, str. 1221; te The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1018.

P: U Lk 21,1-4, zašto je Isus pohvalio udovicu?

O: Ta su dva novčića nazivala lepta i vrijedila su otprilike osminu penija. Bio je to iznimno mali iznos, ali to je bilo sve što je imala.

Isus je pohvalio udovicu iz nekoliko razloga. Isus je upravo govorio o onima koji proždiru kuće udovica u Luki 20,47. Isus sada to stavlja u kontrast gledajući na stvari iz perspektive udovice. Dok su drugi davali mali postotak iz svog obilja, ona je dala sve što je imala iz svoje siromaštine. Dok su se drugi možda malo oslanjali na Boga, njezina je žrtva pokazala ovisnost o Njemu. Udovicama je u davna vremena bilo teško uzdržavati se, osim ako su imale sinova i kćeri. Neki bi mogli očekivati da će udovica biti u hramu i prositi, no umjesto toga bila je u hramu i davala novac.

Vidi Evangelical Commentary on the Bible str. 834, The Tony Evans Bible Commentary str. 1005, The Bible Knowledge Commentary: New Testament str. 256, the Believer's Bible Commentary str. 1446, The Expositor's Greek New Testament sv. 1 str. 618, the New International Bible Commentary str. 1221 i The Expositor's Bible Commentary sv. 8 str. 1018 za više informacija.

P: U Lk 21,5-6, kako se ono što mi smatramo veličanstvenim razlikuje od onoga što Bog smatra veličanstvenim?

O: Herod Veliki je započeo preuređenje Hrama 20./19. pr. Kr. i ono još uvijek nije bilo dovršeno u Isovo vrijeme. Dovršen je tek 63. g. po. Kr. Isus je više pažnje posvetio udovici nego raskošnim zgradama koje je sagradio Herod Veliki.

Za više informacija pogledajte Evanđeoski komentar Biblije, str. 834, i Biblijski komentar Tonyja Evansa, str. 1005.

P: U Lk 21,5-6, trebaju li se crkve i vjerske građevine raskošno ukrašavati?

O: Isus je ovdje komentirao kako će sve to biti uništeno, što se i dogodilo 70. godine. Općenito, neki su ljudi više zainteresirani za darivanje skupih stvari Bogu nego za predavanje svojih života Bogu.

Dva koncepta u Bibliji daju dokaz da je uređenje crkve u lijepom stilu prihvatljivo.

U Starom zavjetu Šator sastanka, a kasnije i Hram, bili su raskošno ukrašeni u čast Bogu.

Grešna žena koja je pomazala Isusa uljem koje je koštalo godišnju plaću, pravilno je obožavala Isusa. Stoga je i danas u redu trošiti nešto novca na stvari koje slave Boga, osim davanja novca siromašnima (što također slavi Boga).

P: U Lk 21,7, zašto su učenici bili toliko zainteresirani za to kada će Hram biti uništen?

A: S jedne strane, bili su zapanjeni što će takva golema građevina biti toliko srušena da neće ostati ni kamen na kamenu. S druge strane, kad se dogodila tako velika stvar, pogrešno su mislili da će mesijansko kraljevstvo uslijediti odmah nakon toga.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1446 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 1005-1006.

P: U Lk 21,8-28 je li Isus točno odgovorio na njihovo pitanje?

O: Da, Isus je odgovorio na ono što su pitali, ali je također odgovorio i na ono što su vjerojatno mislili. Oni su izričito pitali kada će Hram biti uništen. Isus je najprije govorio o znakovima, kao što su lažni Kristovi, ratovi i glasine o ratovima itd. No, ono što nisu znali jest da će se dio toga dogoditi vrlo brzo, prije nego što je Hram uništen 70. godine, dok će konačno ispunjenje biti u posljednjim vremenima kada će obnovljeni Hram biti uništen.

Uzgred, kada su se Židovi pobunili protiv Rimljana i porazili dvije legije, Rimljani su se oko 67. godine vratili s pet legija. Nakon što su Rimljani opkolili Jeruzalem (Luka 21:20-21), povukli su se na kratko prije povratka. Moglo bi se pomisliti da je radi sigurnosti ostati unutar gradskih zidina. Ali kršćani su znali da trebaju posebno pobjeći iz Jeruzalema i otići negdje drugdje, poput Pele, istočno od rijeke Jordana i južno od Galilejskog mora, na današnjem području Jordana. Jeruzalem je osvojen, a njegovi stanovnici ubijeni ili ropstvo dovedeni 70. godine.

Zanimljivo je da je u pokušaju da opovrgne istinitost kršćanstva rimski car Julijan Apostata 362. godine izdao dvije odredbe: jednu da Židovi ponovno izgrade Jeruzalem, a drugu da ponovno izgrade hram. Julijan je umro 363. godine boreći se protiv Perzijanaca. Nekoliko dana nakon što je gradnja započela, izbio je požar i gradnja je napuštena.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1447; The Tony Evans Bible Commentary, str. 1006; The Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 620; i Believer's Bible Commentary, str. 1446.

P: U Lk 21,8-28, kako se povijest do 70. g. po. Kr. podudara s tim proroštvima?

Ovdje je bilo nekoliko proročanstava, pa ih razmotrimo redom.

1 (da, ali samo od 3 do 6) Lažni proroci i Kristovi (Lk 21,8): U Dj 5,34-37 slavni židovski rabin Gamaliel govori o Tudasu (oko 44. g.) i Judu iz Galileje, koji su sa svojim sljedbenicima ustali da spase Izrael od rimskog jarma. U Djela apostolskih 8,9-24 Petar ukorava lažnog vjerskog vođu po imenu Simon, kasnije poznatog kao Simon Magus. Crkvena povijest kaže da je Simon Magus potom osnovao vlastitu religiju, navodno utemeljenu na Kristu, i postao lažni Mesija. Prva poslanica Ivana vjerojatno je napisana nakon 70. godine, ali u 1. Ivanovoj 4,3 spominje se da su mnogi lažni proroci s duhom Antikrista izišli. Rani crkveni spisi spominju Menandra, Kerinfa, Karpokrata, ali nije jasno jesu li oni bili prije 70. godine n.e. ili ne.

2 (da, 19 ratova) Ratovi (Luka 21:9-10): Iako je u to vrijeme bilo mnogo borbi u Kini i nešto u Indiji, usredotočimo se samo na Rimsko i Parthijsko Carstvo.

35.–42. g. partski je general Vardanes ugušio ustanak grada Seleukije.

37. g. n. e. Herod Antipa poražava nabatajskog kralja Areta.

40. g. Drugi ustanak protiv Rima u Mauritaniji

48. g. Rimljani ponovno osvajaju Frizijce, koji su se 20 godina pobunili.

43. – 51. g. Rimljani pod vodstvom Aulusa Plautija invaziraju na Englesku, zauzimajući Kent i Maiden Castle.

44. g. Rimljani ponovno osvajaju Mauritaniju.

44. g. Rimljani osvajaju Panoniju (Srbija)

44. g. n. e. Teudas se u Palestini pobuni protiv Rima.

46. g. Rimski Plinije Stariji vodi kampanju u Njemačkoj.

47.–77. g. n.e. Siluri se opiru Rimljanima u Engleskoj.

47./49. g. Parthovac Vardanes kontrolira Babilon sve dok nije ubijen.

51. g. Parthijci poražavaju i ubijaju parthijskog pretenzenta Meherdatesa.

54. g. Djela apostolska 21,38 spominju Židova koji je poveo 4000 ubojica u pustinju. Povijest kaže da se zvao Ben Stada.

60./61. g. Britanska kraljica Boudicca predvodi masovnu pobunu protiv Rimljana. Poginulo je oko 80.000 ljudi.

66.–67. godine Židovi se pobune protiv Rima, porazivši dvije legije. Rimljani se vraćaju s još pet legija.

68. g. Batavi i Frizijci pobune se protiv rimskog cara Nerona.

69. g. Roxolani napadaju Meziju i uništavaju rimsku 3. galicijsku legiju.

69.–70. g. Vespazijan pobjeđuje svoje suparnike za rimskog cara.

69.–70. g. Rimljanin Vespazijan guši batavski ustanak pod vodstvom Julija Civilisa

3 (da, ali samo 3) potresa na raznim mjestima (Luka 21:11):

33. g. Potres u Bitiniji i Niceji prema svjetovnom piscu Flegonu.

60. g. n.e. Laodikeja je uništena potresom. Laodikejci su je obnovili vlastitim sredstvima, bez ikakve rimske pomoći.

62. g. potres na planini Vezuv u Italiji. (Pompeje nisu uništene erupcijom do 79. g.)

4 (ne) Glad (Luka 21,11): Nije zabilježena u Rimskom i Partskom carstvu.

5 (ne) Kuge (Luka 21,11): Nije zabilježena nijedna u Rimskom i Partskom carstvu.

6 (ne) Strašni prizori i veliki znaci s neba (Luka 21,11) Nitko nije zabilježio da se išta dogodilo.

7. (da, ali samo 2) Progoni (Luka 21,11):

54. g. prva lokalna rimska progonja kršćana pod carem Neronom.

64. g. prva opća (na razini cijelog Carstva) kršćanska progonja pod rimskim carem Neronom.

Iskreno, bilo je mnogo više progona nakon 70. godine.

8 (ne) Kršćani izdani od bliskih rodbine (Luka 21,16): Ništa posebno nije zabilježeno.

9 (ne) Kršćani mrzljeni od svih zbog Kristova imena (Luka 21:17): Ne baš, osim za vrijeme Neronevih progona, a ljudi su mrzili Nerona više nego kršćane.

10 (definitivno da) Stanovnici Jeruzalema ubijeni mačem i odvedeni u ropstvo (Luka 21:24) To se dogodilo. Sve detalje možete pročitati kod Josipa Flavija.

11 (da, iako je neobično nazvati to gnječenjem) Jeruzalem gnječen od pogana (Luka 21,24 i dalje). Rimljani su preuzeli grad i uništili hram.

12 (ne) Znakovi na suncu, mjesecu i zvijezdama (Luka 21,25): Nije zabilježeno ništa.

13 (ne) Tjeskoba među narodima i nemir na moru (Luka 21,25): Manje nego tijekom građanskih ratova Rimljana i Parthijaca u drugim razdobljima. Mnogo manje nego za Hune i tijekom sporog pada Rimskog Carstva i pljačke Rima.

14 (ne) Isus dolazi s velikom silom i slavom (Luka 21,27): Kršćani o tome nisu znali ništa 70. godine.

Samo šest od četrnaest dijelova (43 %) moglo bi se smatrati ispunjenima do 70. godine.

Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 256-257 i The Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 619.

P: Kako se Lk 21,8-28 podudara s Otkrivenjem?

O: 1 (da, ali samo 3 do 6) Lažni proroci i Kristovi (Luka 21,8): U Djela 5,34-37, poznati židovski rabin Gamaliel govori o Teudasu (oko 44. g.) i Judu iz Galileje, koji su sa svojim sljedbenicima ustali da spase Izrael od rimskog jarma. U Djela apostolskih 8,9-24 Petar opominje lažnog vjerskog vođu po imenu Šimun, kasnije poznatog kao Šimun Čarobnjak. Crkvena povijest kaže da je Šimun Čarobnjak potom osnovao vlastitu religiju, navodno utemeljenu na Kristu, i postao lažni Mesija. Prva poslanica Ivana vjerojatno je napisana nakon 70. godine, ali u njoj se spominje da su mnogi lažni proroci izišli s duhom Antikrista (1. Ivanova 4,3). Rani crkveni spisi spominju Menandra, Kerinfa, Karpokrata, ali nije jasno jesu li oni bili prije 70. godine n.e. ili ne.

2 (da, 19 ratova) Ratovi (Luka 21:9-10): Otkrivenje 6:2-3, 12; 13:7

3 (da) Zemljotresi na raznim mjestima (Luka 21:11): Otkrivenje 6:12; 11:13

4 (da) Glad (Luka 21,11): Otkrivenje 6,6,12

5 (da) Kuge (Luka 21,11): Otkrivenje 11,6.

6 (da) Strašni prizori i veliki znaci s neba (Luka 21,11) Otkrivenje 6,12-13.

7 (da) Progonstva (Luka 21,11): Otkrivenje 12,17

8 (ne) Kršćani izdani od bliskih rođaka (Luka 21,16): Ništa u Otkrivenju, samo u Mateju 24 i Marku 13.

9 (da, donekle) Kršćani mrzeni od svih zbog Kristova imena (Luka 21:17): Otkrivenje 11:9-10, raduju se smrti pravednika.

10 (ne) Stanovnici Jeruzalema ubijeni mačem i odvedeni u ropstvo (Luka 21,24)

11 (da) Jeruzalem gaziše pogani (Luka 21:24 i dalje) Otkrivenje 11:2 i dalje

12 (da) Znakovi na suncu, mjesecu i zvijezdama (Luka 21,25): Otkrivenje 6,12-13.

13 (da) Tjeskoba naroda i hućenje morskih valova (Luka 21,25): Otkrivenje 6,15-17; 13,1

14 (da) dolazak Isusa s velikom silom i slavom (Luka 21,27): Otkrivenje 19,11-16

Dakle, 12 od 14 događaja (86 %) u Luki također se spominju u Otkrivenju. Naravno, Knjiga Otkrivenja sadrži mnogo događaja koji se ne spominju u Luki 21.

P: U Lk 21,23 tko je "ovo pokoljenje"?

A: Postoji razlika od jednog slova između riječi "generacija" i riječi "rasa", pa bi to mogla biti jedna generacija od trenutka kada se pojave prvi znakovi, ili bi to mogla biti rasa židovskog naroda koja će postojati sve dok se ti znakovi ne dogode. Generacija se smatrala otprilike 40 lunarnim godinama ili otprilike 39,5 solarnih godina. Budući da proročanstvo ima dvostruko ispunjenje, generacija koja je vidjela prvi od tih znakova vidjela bi i ispunjenje. Godina 70. n.e. udaljena je samo nekoliko godina od jedne generacije nakon 33. g. n.e. Budući da se prvi znakovi vide u posljednjim vremenima, sve će proći unutar jedne generacije od prvih znakova. Dakle, i "rasa" i "generacija" odgovaraju.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1448, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1022.

P: U Lk 21,24n što znači "gaze ga pogani"?

Odgovor: Otkrivenje 11,2 kaže da će u posljednjim vremenima pogani gaziti Sveti grad 42 mjeseca.

P: Zašto Isus u Lk 21,29–31 uspoređuje ovo s smokvom?

O: Isus ne uči ništa novo o stablima; to je svima već bilo očito. Isus je koristio metaforu nečega što su svi znali kako bi objasnio da ti znakovi neće biti neka suptilna stvar, već će biti očiti svima. Stablo smokve često u Svetom pismu predstavlja Izrael i ovo se zasigurno odnosi na Izrael. Međutim, Isus kaže stablo smokve "ili bilo koje drugo stablo", pa ovo ovdje nije samo Izrael.

Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 1006; Evangelical Commentary on the Bible, str. 835; The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1022; i The Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 622.

P: U Lk 21,34-36, kako vjernici postaju opterećeni ili zapleteni u brige ovoga svijeta?

O: Vjernici ne moraju ništa odbaciti ili izričito zanijekati da bi postali ravnodušniji. Postupno mogu Božje stvari činiti sve manjim prioritetom, a svjetovne stvari sve većim prioritetom. Koje su najvažnije stvari u vašem životu trenutno? Ako to ne uključuje slavljenje Boga, dijeljenje evanđelja s drugima, pomaganje drugima, jačanje drugih kršćana i obranu stada, razmislite o tome da su vaši prioriteti možda potpuno poremećeni.

Sotona i demoni mogu nas kušati "vatrenim strijelama". Vatrena strijela može odskočiti od Božjeg oklopa, ali i dalje možete osjetiti toplinu. Ponekad se vatrena strijela može uvući kroz pukotinu u oklopu, i kao vjernici trebamo iscjeljenje od Isusa, Velikog Liječnika.

U jednom smislu bitka je dobivena kada prvi put dođemo k Kristu. Ali u drugom smislu, bitka, bitka za posvećenje, tek je započela. Pobrinite se da se doista borite, a ne da se samo predajete svijetu. Zapovijed iz Rimljanima 12,2, da se preobrazimo, nije zapovijed za nebo, već zapovijed za naš sadašnji život. Iako bi to možda bilo lakše da smo izvan ovog svijeta, Bog nas želi da ostanemo u svijetu; ali ne smijemo biti od njega, kako kaže Ivan 17,14-16.

Ponekad moramo donijeti odluku da zauzmemo stav protiv neprijatelja koji nas lišava radosti koju možemo imati u Bogu. Ovdje ne govorim o Sotoni, demonima ili drugim ljudima. Jedan ključni neprijatelj s kojim se moramo boriti i kojeg moramo pobijediti je naše prirodno ja.

P: U Lk 21,34-36, kako vjernik može utvrditi da postaje opterećen ili zamrščen?

O: Ponekad to možete osjetiti samo u srcu. Što vas tjera iz kreveta ujutro? Što vas uzbuđuje, a što vam je dosadno. O čemu razmišljate kad nemate ništa o čemu doista trebate razmišljati? Jesu li to Božje stvari ili manje važne stvari?

P: U Lk 21,36 o čemu točno trebamo bdjeti i moliti se?

O: Cijelo poglavlje može se sažeti kao razlozi zašto trebamo ozbiljno shvatiti zapovijed da budemo na oprezu i molimo se. Bdenje nad tim stvarima i molitva za ono što je Bog odredio da se dogodi samo je sekundarno značenje. Primarno značenje jest da pazite na svoj život i molite se da vas Bog smatra vrijednima da izbjegnete te stvari.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1448.

P: U Lk 22,3 i Jn 13,2.27, kako i zašto je ovdje Sotona ušao u Judu?

O: Iako bi se ovo moglo odnositi na opsjedanje Judasa demonom, to ne znači nužno tako. Opsjedanje demonom često je kada osoba izgubi kontrolu ili ne zna što radi. Nema naznake da je Juda izgubio kontrolu ili da nije bio u potpunoj kontroli nad onim što je radio. Stoga "demonska suradnja" nije uvijek "opsjedanje demonom".

Također, odakle je potekao novac koji su svećenici platili Judi u Luki 22,5? Potekao je iz hramske riznice; drugim riječima, novac koji je iskreno prinesen Bogu iskoristio je u svrhu plaćanja za izdaju Isusa. Sotona nije stvoritelj; on nije stvorio novac. On čak nije ni nagovorio ljude da prinesu vlastiti novac za izdaju Isusa. Sve što je Sotona trebao učiniti bilo je natjerati velikog svećenika da iskrivi svrhu prinošenja kako bi služila Sotonskoj svrsi.

P: Nažalost, da. Iako kršćanin nije opsjednut, demoni ga i dalje mogu utjecati ako im to dopusti. Ako kršćanin odluči vjerovati onome čime ga demon kuša, okrećući se mračnim stvarima.

O: Nažalost, da. Iako kršćanin nije opsjednut demonom, kršćanin može biti pod utjecajem demona ako im dopusti. Ako kršćanin odluči vjerovati onome čime ga demon kuša, okreće se mračnim stvarima radi užitka ili dopušta demonima da preuzmu kontrolu nad određenim područjem njegovog života, tada može, barem djelomično, biti pod utjecajem demona.

P: U Lk 22,10, što je ovdje pomalo neobično?

O: Nije slučajnost da je Isus mogao predvidjeti nositelja vode, a zatim i gospodara kuće kojemu je rečeno da osigura gostinjsku sobu, te da je to rado učinio. Zapravo, mnogi misle da je gospodar kuće vjerojatno već bio Isusov sljedbenik.

Drugo, u to su društvo mnogi muškarci radili kao dnevni radnici, a žene su često bile te koje su nosile vodu. Muškarac koji nosi vodu ne bi bio jedinstven, ali bi ipak bio rjeđi. U komentaru The Believer's Bible Commentary, str. 1449, također stoji da su učenici zatražili gostinjsku sobu, ali im je domaćin dao nešto više od onoga što su tražili; veliku, namještenu gornju sobu. Taj je čovjek vjerojatno znao tko je Isus. Također, ljudi su vjerojatno u to vrijeme imali sobe za iznajmljivanje jer je velik broj posjetitelja dolazio na Uskrsnu blagdan. Za više informacija pogledajte Evangelical Commentary on the Bible, str. 835, The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 259 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 1007.

P: U Lk 22,19–21 Isus je već bio jeo mnogo obroka sa svojim učenicima, pa koja je bila posebna važnost ovog obroka?

Odgovor: Umjesto da nagađamo, pogledajmo što je sam Isus rekao o tome.

Opća važnost

U Luki 22,15 Isus je rekao da je "željno želio" (doslovno želio sa željom) jesti ovu posljednju večeru sa svojim učenicima.

U Luki 22,16. i 18., Mateju 26,29. i Marku 14,25. Isus je rekao da više neće jesti kruh niti piti plod vinove loze dok ne dođe kraljevstvo Božje, stoga je ovo imalo značaj za posljednje vrijeme.

Poseban značaj

U Ivanu 13,14-15 Isus je rekao da im je dao primjer pranja nogu svojih učenika.

U Ivanu 13,18 Isus je izričito jeo s Judom, čime je ispunio Psalm 41,9.

U Luki 22,19 Isus je slomio kruh i rekao da to čine na spomen na Njega.

Naravno, Isus je slavio Pashu kako su to trebali činiti pobožni Židovi, a poučavao je i svoje učenike.

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1450., i Evangelical Commentary on the Bible, str. 836.

P: U Lk 22,19 zašto kruh i vino nisu Kristovo tjelesno tijelo?

A: Vidimo da je Isus htio reći da su kruh i vino simbolično Njegovo tijelo iz dva razloga.
Prvo, nema ni trunčice dokaza da su se ljudi klanjali kruhu i vinu, ni u Bibliji ni u ranoj crkvi. Ne smijemo obožavati ništa ni nikoga osim Boga. Obožavamo Isusa, ali ako kruh i vino nisu Isus, ne smijemo obožavati kruh i vino.
Drugo, ako bi netko ovu metaforu shvatio tako da su kruh i vino Isus ili da su postali Isus, onda bismo, da bismo bili dosljedni, morali i druge metafore o Isusovu tijelu shvatiti kao samoga Isusa, kao što je slučaj u 1. Korinćanima 12,27. Mi (crkva) smo Kristovo tijelo. Mislite li da ljudi trebaju obožavati vas ili zajednicu kojoj pripadate? Ako ni jedno ni drugo, zašto onda ne biste obožavali kršćanina, stvorenog na Božju sliku, više nego kruh i vino, koji nisu stvoreni na Božju sliku?
Naravno, mi ne smijemo obožavati kršćane. Ali bi li obožavanje drugih ljudi, opravdano Kristovom metaforom, bilo gore od obožavanja kruha i vina, opravdanog Kristovom metaforom?

Za više informacija pogledajte When Critics Ask, str. 393-394.

P: U Lk 22,24-30, koja su tri izdaje u ovom poglavlju?

Odgovor: Prvo i najveće bilo je to što je Juda prihvatio novac da izda Isusa. Drugo je to što su, čak i nakon više od tri godine provedenih s Isusom, učenici još uvijek bili ispunjeni sebičnom ambicijom. Treće je Petrov strah za vlastiti život koji je nadvladao njegovu ljubav prema Isusu. Kao kršćani, čak i ako ne podlegnemo prvoj kušnji, moramo paziti da ne podlegnemo posljednje dvije.

P: U Lk 22,31 kako Sotona prosijava nekoga kao pšenicu?

O: Sveto pismo to ne kaže, ali implicira da Sotona slama njihov otpor i duhovnu snagu, postojanost njihovog života, te ih ostavlja kao plastelin u Sotonskim rukama i nesposobnima za poslušnost Bogu. Grčka riječ za "ti" ovdje je u množini, a ne u jednini. Dakle, s jedne strane, Sotona je želio prosijati sve učenike kao pšenicu. Ali s druge strane, Isus se obraćao samo Petru, onome koji će držati grupu na okupu. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 1008.

P: U Lk 22,32, je li Isusova molitva da vjera Šimuna Petra ne posrne odgovorena potvrdno ili negativno?

O: Grčki se izraz može prevesti kao "propasti" ili "ugasnuti". Isusova je molitva ubrzo dobila negativan odgovor jer je Petrova vjera na neko vrijeme propala kada je Petar tri puta zanijekao Isusa. No, u drugom smislu, Isusova je molitva na kraju dobila pozitivan odgovor jer se Petar vratio. Ponekad vjernik potpuno odvrati od Gospodina, ali se kasnije vrati. U Luki 22,32 Isus nije rekao Petru što da radi AKO se okrene, već je, znajući ono što je znao, rekao Petru KADA će se okrenuti. Petar je ovdje bio previše samouvjeren jer je imao pogrešan pogled na vlastitu slabost. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1028-1029 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 1008.

P: U Lk 22,38, zašto je Isus želio biti siguran da imaju dva mača?

O: Postoji barem pet različitih tumačenja o tome što je Isus želio prenijeti učenicima.

Zahtjev ispunjen: Isus je želio da uzmu dva mača. Znao je da će im mač zatrebati, budući da je Isus još trebao izvršiti čudo, iscijeliti uho sluge koje je trebalo biti odsječeno.

Prebacivanje: "Dovoljno je" značilo je da je Isus govorio o mačevima simbolički, a učenici su riječi "s mačem" shvaćali doslovno. Isus je rekao da je toga dovoljno. Ovo je tumačenje iz knjige New Geneva Study Bible, str. 1649., i Believer's Bible Commentary, str. 1452.

Neutralnost: Isus ih nije ni korio ni hvalio. Jednostavno je rekao da su dva mača dovoljna i da se više ne opterećuju time.

Ispunjeno proročanstvo: Isus je želio da imaju dva mača kako bi se ispunilo proročanstvo da će biti svrstani među kriminalce. Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 260, raspravlja o tri druga gledišta, ali preferira ovo.

Knjiga "Teške izjave iz Biblije" (Hard Sayings of the Bible) str. 486–488 dodaje da to pokazuje koliko su se razlikovali od skupine zelotskih revolucionara. Ratnička skupina bila bi mnogo bolje opremljena za borbu.

P: U Lk 22,40 što nam to govori o kušnji?

O: U ovoj konkretnoj situaciji Isus im je rekao da izbjegavaju napast molitvom. No, to je dobar savjet i općenito. Kad smo u napasti, molimo se; a još bolje, molimo se s nekim drugim.

P: U Lk 22,42, što je točno bio "čaša" koju je Isus molio da je, ako je moguće, zaobiđe?

Odg: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor.

Ono što nije odgovor: Neki su smatrali da je Isus molio da ne pobjegne ili ne pozove anđele da ga spase i tako ne propadne u svojoj misiji umiranja na križu. Drugi su spekulirali da je Isus molio da ne umre od napora prije nego što stigne na križ.

Odgovor: Znajući i nadolazeću fizičku bol, i još gore, nadolazeću odvojenost od Oca, Isus je pitao postoji li neki drugi put kojim bi se mogli ispuniti zahtjevi za spasenje. Bilo je u redu da Isus pita, ali pojava straže dok je još molio ukazuje da je Otac na Isusov zahtjev odgovorio "ne".

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1032.

P: U Lk 22,50-52, što je značajno kod ovih svetišnih stražara?

O: To su židovski hramski "policajci" koji su uhitili Isusa, a ne rimski stražari. Hramski stražari imali su dužnost održavati red u Božjem Hramu, ali ovdje su otišli daleko izvan područja Hrama kako bi ih Sotona iskoristio za očuvanje reda. Ponekad Sotona nekoga ne sprječava da obavlja svoj posao, već on nastavlja obavljati svoj posao, preusmjeren za Sotonu i demone.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Greek New Testament, svezak 1, str. 623–624.

P: U Lk 22,54–60, što vidimo o Petrovom poricanju?

O: Petar je jedini spomenuti učenik koji je uopće imao hrabrosti slijediti Isusa. Petar je bio hrabar, ali je njegova hrabrost nestala kada ga je sluškinja iznenadila pitanjem je li i on Isusov sljedbenik. Petar nije zanijekao Isusa zato što je izgubio ljubav prema njemu; naprotiv, Petrov strah za vlastiti život i sumnja u Božju zaštitu bili su u tom trenutku veći od njegove ljubavi. Da je Isus predan svećenicima umjesto da bude zaštićen, Petar bi se mogao zapitati kakva bi zaštita postojala za njega. Međutim, čini se da je Petar dobro naučio svoju lekciju. U Djela apostolskih 4,3-21 i također 5,18-33 Petar se nije brinuo za život bez Božje zaštite. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1035; New International Bible Commentary, str. 1224; The Expositor's Greek New Testament, sv. 1, str. 628 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 1008–1009.

P: U Lk 22:57-60, što je tako nespretno u Petrovom poricanju?

A: Petar nije samo zanijekao da je učenik; Petar je u potpunosti zanijekao da uopće zna tko je Isus. S obzirom na to da je Isus propovijedao u Galileji i Judeji oko tri godine, da je ušao u Jeruzalem trijumfalnim ulaskom, da je propovijedao u hramu gotovo tjedan dana i da je istjerao mjenjače novca, pitam se koji je postotak Židova u Jeruzalemu, s galilejskim naglaskom, mogao reći da nikada nisu čuli za sunarodnjaka iz Galileje, Isusa? Petar nije samo zanijekao Isusa, nego u tome nije bio ni baš dobar!

P: U Lk 22,64 su Isusa povezali ili nisu?

O: Isusa su zaslijepili tijekom dijela vremena dok su se igrali s njim. Ne piše da je Isus bio zaslijepljen cijelo vrijeme. Sigurno se niste htjeli igrati s rimskim vojnicima.

P: U Lk 22,70; 23,3, što je Isus mislio kad je rekao: "Ti kažeš da jesam"?

O: To je bio izraz snažnog potvrđivanja onoga što je rečeno. Novi standardni prijevod (NIV) to ispravno prevodi kao: "U pravu si kad kažeš da jesam".

Svitci s Mrtvog mora bacaju dodatno svjetlo na ovo pitanje postavljeno Isusu. Jedno od vjerovanja sekte u Kumranu bilo je da će Mesija činiti čuda i iscjeljenja, ali će osobno ubiti rimskog cara. Trebalo bi godina da se pokopaju svi mrtvi iz Mesijevih vojnih pobjeda. Stoga, kako navodi Christian News (23. 11. 1998.), "Sada znamo da je, kada je Kajafa vodio Isusov sud, sve što je trebao učiniti bilo natjerati Isusa da prizna da je on Mesija. Kako je Isus, koji je izveo predviđena čuda, to priznao, smatralo se da je kriv za izdaju cara."

P: U Lk 23,2, budući da je cijela svrha suđenja u Sanhedrinu bila pronaći optužbe koje bi iznijeli Pilatu, koje su bile optužbe protiv Isusa i koliko su bile značajne?

O: Židovski je sabor nemao ovlasti pogubiti nikoga, stoga su Isusa predali najvišoj rimskoj vlasti u zemlji: Pontiju Pilatu. Kada je Sanhedrin predao Isusa Pilatu s optužbama, to je bila službena osuda Isusa od strane židovskih vlasti. Bilo je tri optužbe.

Subverzija židovske nacije vjerojatno ne bi bila previše značajna u Pilatovim očima, iako bi se mogao pretvarati da mu je stalo.

Zabranjivanje plaćanja rimskih poreza bilo bi značajno, a ta bi nepodložnost bila vrijedna smrti. Židovske vlasti znale su da je ta optužba laž.

Nazivanje samoga sebe Mesijom, kraljem. Ovo je složenije. Pilatu ne bi smetalo da nekoga nazivaju nekim nepoznatim religijskim pojmom, ali židovski starješine su dodali da to znači "kralj". Naravno, nazivanje samoga sebe kraljem bilo je vrlo značajno; guverner nikako nije mogao dopustiti da mu mogući ustanak samoproglašenog kralja promakne. Stoga je Pilat započeo s ovom posljednjom točkom.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1039–1040; Evangelical Commentary on the Bible, str. 837; New International Bible Commentary, str. 1224; Believer's Bible Commentary, str. 1453–1454; The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 262; i The Tony Evans Bible Commentary, str. 1010.

P: U Lk 23,4, zašto je Pilat bio spreman pustiti Isusa nakon što je Isus rekao da je kralj?

Moramo zapamtiti da evanđelja nikada ne tvrde da su diktat cijelog razgovora. Iako to nije spomenuto u Luki, nakon što su o tome razgovarali, kao što pokazuje Ivan 18,33-38a, Pilat je znao da Isus ne tvrdi da je politički kralj ovoga svijeta i da Isus ne bi želio da se Njegovi sljedbenici bore. Stoga Pilat tada nije imao problema s Isusom. Zapamtite, Pilat je imao iskustva s pravim buntovnicima, ali je znao da Isus nije bio takav. No, kao što ćemo vidjeti za nekoliko stihova, ispravno proglašenje čovjeka nevinim ili krivim nije bila Pilatova primarna briga. Više se brinuo za održavanje reda nego za pravdu.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1040, The Tony Evans Bible Commentary, str. 1011 i Believer's Bible Commentary, str. 1454.

P: U Lk 23,6-8, zašto je točno Poncije Pilat poslao Isusa Herodu Antipi?

O: Površinski razlog bio je taj što je Isus živio u Herodovoj nadležnosti. No Pilat je to mogao zanemariti. Pravi razlog bio je jedna ili više od tri stvari.

Pilat se nije želio baviti Isusom. Budući da je imao izgovor da ga preda Herodu, neka se Herod time bavi. Ili je možda Pilat vidio priliku da rasprši odgovornost za sve što bi se dogodilo.

Pilat je želio saznati više: budući da je Herod puno bolje poznavao židovske običaje od Pilata, Pilat je želio čuti od stručnjaka u toj stvari koliko je ozbiljan taj navod o mesiji.

Pilat je htio učiniti uslugu Herodu. Pilat i Herod nisu imali dobar odnos, i možda je Pilat mislio da će, ako se na ovaj neznatan način povuče pred Herodom i zadovolji njegovu znatiželju, to pomoći njihovom odnosu.

Ali Pilat nije našao krivnju u Isusu u Luki 23,4, a ni Herod Antipa ni Pilat nisu našli krivnju u Isusu u Luki 23,14-15.

Za više informacija pogledajte Evanđeoski komentar Biblije, str. 837.

P: U Lk 23,16 zašto je Pilat rekao da će kazniti/bičevati Isusa, a zatim ga pustiti, ako je smatrao da je Isus nevin?

O: Prije svega, grčka riječ za kažnjavanje/bičevanje ovdje, paideusas, drugačija je riječ od one za stvarno bičevanje, phragellosas, koje je Isus kasnije pretrpio u Mateju 27,26 i Marku 15,15.

Pilatova je ideja bila osloboditi Isusa nakon blage kazne. Pilat je možda želio upozoriti Isusa da "održava mir" kako bi židovski vođe mogli vidjeti da je Isus ipak kažnjen. Također, Pilat možda nije bio zadovoljan što se Isus ponašao na način zbog kojeg su židovski vođe uopće i naljutili. Na kraju, u Mateju 27,19 spominje se da je Pilatova žena upozorila muža da ne čini ništa Isusu jer je zbog toga mnogo patila u snu. Dakle, Pilat je vidio kako bi mogao pronaći "zlatnu sredinu" u svemu tome. Međutim, Pilatova ideja nije se ostvarila. Kao što Helmut Gollwitzer kaže: "Pilat ima moć, ali ne i slobodu".

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1040–1041, Believer's Bible Commentary, str. 1454, New International Bible Commentary, str. 1225, Evangelical Commentary on the Bible, str. 837 i The Tony Evans Bible Commentary, str. 1010.

P: U Lk 23,31, u kontekstu smokve, što je Isus htio reći kad je rekao: "Jer ako ljudi ovo čine dok je stablo zeleno, što će se dogoditi kad osuši?"

A: Zeleno drvo ne gori dobro, a nevini ljudi ne bi trebali biti pogubljeni. Ali ako se (nevin) zeleni drvni materijal metaforički spali, što će se dogoditi sa suhim drvom i krivima? Ako ljudi čine te stvari dok je Isus prisutan, čak i nakon što su vidjeli Njegova čuda, koliko će više odbaciti Boga kad Isus nije fizički uz njih i ne vide čuda? Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1225, i Believer's Bible Commentary, str. 1455.

P: U Lk 23,33, je li mjesto Isusovog raspeća nazvano Kalvarija ili je bilo Golgota, kao što kaže Mt 27,33?

O: I jedno i drugo, budući da su ljudi bili višejezični. Kalvarija potječe od latinskog rimskog naziva za lubanju, a Golgota od aramejskog. Isto navode New International Bible Commentary, str. 1225, i Asimov's Guide to the Bible, str. 893.

P: U Lk 23:33-49, što je zanimljivo u vezi s tim stihovima?

O: Ljudi su na ovaj jedan događaj imali toliko različitih reakcija. Vojnici su bili previše zauzeti kockanjem da bi obraćali veliku pozornost na Isusa. Žene su plakale, Isus je umirao u agoniji, a većina židovskih vođa bila je sretna. Jedan razbojnik na križu ismijavao je Isusa, a drugi je vjerovao u Njega. Stotnik, koji je prethodno bio ravnodušan prema Isusu, promijenio se i sada je zadivljen. Za više informacija pogledajte New International Bible Commentary, str. 1225, i Evangelical Commentary on the Bible, str. 837-838.

P: U Lk 23,40-43, mogu li ljudi koji cijeli život odbacuju Boga, a Isusa prihvate u zadnjem dahu, ipak ići u nebo?

O: I da i ne.

Da: Ako netko u trenutku smrti dođe do istinske vjere u Krista, onda će, poput razapetog razbojnika u Luki 23:40-43, ići u nebo. Možda neće dobiti sve nagrade koje Pavao spominje u 1. Korinćanima 3:11-15, ali će zasigurno biti u nebu.

Ne: Ako netko samo izgovara riječi, nekako kao da su osiguranje od požara, a da uistinu ne preda svoju dušu Kristu, onda, kao što spominje R.C. Sproul u knjizi Now That's a Good Question (str. 113–115), oni samo "izjavljuju vjeru", a ne "posjeduju vjeru".

P: U Lk 23,40-43, što je paradoksalno kod razbojnika s Isusove desne strane?

A: Iako su neki vidjeli Isusa kako uskrisuje mrtve, ipak nisu povjerovali. Razbojnik je vidio Isusa kako je doveden na smrt i ipak je povjerovao. Nakon što je Isus uskrisio Lazara, odgovor Sanhedrina bio je da smisle kako ubiti Isusa. Čak i danas, da možete činiti jednako mnogo čuda kao Isus, to bi za neke samo učvrstilo njihov otpor evanđelju.

P: U Lk 23,40-43, što nas kradljivac na križu uči o krštenju vodom?

O: U odgovoru treba uzeti u obzir dvije točke.

1. Jedan kršćanin iz Crkve Kristove rekao mi je da ga je dugo mučilo pripovijedanje o razbojniku na križu koji je bio s Isusom u raju, budući da uče da se netko mora krstiti vodom da bi bio spašen. No onda je zaključio da, budući da razbojnik nije imao priliku biti kršten, Bog zasigurno razumije ljudske situacije.

Njegov je zaključak apsolutno točan. Bog nije ograničen u spašavanju nekoga tko nije kršten vodom. Iako je krštenje vodom nešto što svaki poslušni kršćanin čini ako i kada je u mogućnosti, Bog nije ograničen našim okolnostima.

2. Drugo gledište koje mi je javno izneseno tijekom rasprave s pripadnikom Crkve Kristove jest da je razbojnik s desne strane morao biti prethodni sljedbenik Isusa ili Ivana Krstitelja te da je bio kršten prije nego što je bio na križu.

3. Treće stajalište Crkve Kristove jest da je razbojnik na križu umro prije Kristova uskrsnuća, a da je krštenje nužno tek nakon uskrsnuća. Naravno, tada se i Ivan 3,5: "nitko ne može ući u kraljevstvo Božje ako se ne rodi od vode i Duha" također učilo kao istinito i prije uskrsnuća.

To je stajalište koje ograničava Božju moć. Zamislite da osuđenik u zatvoru u nekršćanskoj zemlji dođe do istinske vjere u Krista, a čuvari mu ne dopuste da bude kršten vodom prije pogubljenja. Bi li postupci čuvara "vetoirali" sveznajućoj moći Boga da dovede u nebo osobu koja istinski vjeruje u Krista?

Štoviše, oko 400. godine poslije Krista, u vrijeme Ambrozija, Augustina i Prospera Akvitanskog, postalo je uobičajeno mišljenje da krštena dojenčad koja u u umru odlaze u raj, a nekrštena dojenčad koja umru odlaze u pakao. "Slučajno", dječje krštenje postalo je vrlo popularno. Tijekom većine povijesti, sve do vremena anabaptista tijekom Reformacije, kršćani su gotovo univerzalno prakticirali dječje krštenje. Idu li svi kršćani od 400. do otprilike 1514. godine u pakao zbog Božje nemogućnosti ili nevolje da ih spasi?

P: U Lk 23,43, kako je Isus mogao reći razbojniku s Njegove desne strane da će danas biti s Njim u raju, kad Isus nije uskrsnuo sve do trećeg dana?

O: Isus je otišao u raj i propovijedao duhovima u tamnici odmah nakon svoje smrti i prije svog uskrsnuća. Zanimljivo je da Isus nije rekao razbojniku "danas ćeš biti sa mnom u raju", već "danas ćeš biti sa mnom u raju".

P: U Lk 23,43, kaže li ovaj stih "Zaista ti kažem danas", kao što tvrde Jehovini svjedoci, ili "Zaista ti kažem, danas"?

O: Ne. Ne postoji dokaz da su kršćani koji su govorili grčki razumjeli da se "danas" odnosi na vrijeme kada je Isus govorio, a ne na vrijeme kada će se riječi ispuniti. U knjizi *When Cultists Ask*, str. 152, navodi se da bi, od 74 pojave izraza "zaista kažem vam", ovo bilo jedino mjesto gdje se "danas" stavlja uz taj izraz. Kada moderna skupina ljudi dođe do nove interpretacije drevne grčke gramatike, trebalo bi postojati barem neko svjedočanstvo da su je tako razumjeli neki od ranih kršćana.

P: U Lk 23,43, što je točno raj?

O: Budući da će razbojnik s Isusove desne strane tog dana biti s Isusom u Raju, Raj je mjesto kamo je Isus otišao toga dana. Prije Isusova rođenja Židovi su razumjeli da je grob, Šeol, podijeljen na dva odjeljka, "zatvor" za nepravedne i "raj" za pravedne. Budući da je Isus upotrijebio taj izraz bez ikakve kvalifikacije, u suštini nije imao nikakvu ispravku za tu doktrinu. Pavao je posjetio Treće nebo, raj, u 2. Korinćanima 12,2.4.

Židovska referenca na dva dijela Sheola je 1. Henok 22:1-4. Nakon suda, nepravednici će imati bol i kugu zauvijek. Druge židovske reference na vječnu kaznu za zlikovce su:

Povijest o uznesenju Mojsija 10:10

2. Esdras 7:36, kada su sinovi Makabejaca bili spaljivani na smrt, rekli su: "Mi ćemo gorjeti samo neko kratko vrijeme, a vi ćete gorjeti zauvijek."

Judita 16,17: "vatru i crve dat će njihovome tijelu; oni će plakati u boli zauvijek."

Psalmi Solomona 3:13. 4. Makabejci u LXX koriste ga za hebrejske riječi poput 'asam, za otklanjanje krivnje. U Septuaginti se koristi u 1 Samuel 6:3, f. , 8, 17 kao žrtva za grijeh. Preveden je kao sram, pognjenost u Ezekielu 16:52, 42; 32:24,30, i kao uzrok grijeha i nesreće u Ezekielu 3:20 i 7:19. Ezekiel 16:52,52 i 32:24,40 pokazuju Božje kazne. Mudrost 3:1 kaže da pravednici nisu pogođeni nijednim basanosom.

2. Makabejci 7,13 i često u 4. Makabejcima imenica i glagol koriste se za mučenja židovskih mučenika. Upotrebljava se za mučenje kršćanskih mučenika u 1. Klementu 6:1,15, 2. Klementu 17:7, u Eusebijevoj Crkvenoj povijesti 5,1,20 i 24 te u Mučeništvu Polikarpa 2,3.

Za više informacija pogledajte Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 367–368, i Hard Sayings of the Bible, str. 488–489.

P: U Lk 23,44, kada je bila šesta satina?

O: Židovski dan započinjao je oko 6:00 ujutro, pa bi šesta satnica bila oko podneva. Studijska Biblija NIV na str. 1587, NET Biblija, Studijska Biblija New Geneva na str. 1652 i Komentar biblijskog znanja: Novi zavjet na str. 262 sve navode isto. To ne može biti pomrčina Sunca, jer bi se Pashah prema djelu The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 641, dogodila tijekom punog mjeseca.

P: U Lk 24,4 zašto je Luka nazvao te dvije osobe muškarcima umjesto anđelima?

O: Luka piše kako su se stvari činile, a činilo se da su to ljudi. Međutim, sam Luka je razumio da su to bili anđeli, budući da ih tako naziva u Luki 24,23. Također, čak i u Luki 24,4 ti su ljudi imali sjajnu odjeću (tj. platno, a ne oklop), što bi bila anđeoska odjeća. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1048 i The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 643-644.

P: U Lk 24,5n., kako ljudi danas traže živoga među mrtvima?

O: Kao što su žene tražile uskrsnulog Spasitelja na pogrešnom mjestu, tako i ljudi danas mogu gledati u mrtve stvari kako bi pokušali pronaći život. S jedne strane, mogu doslovno prakticirati okultne stvari, poput odlaska na seanse ili traženja od medija da stupe u kontakt s mrtvima, što vjernici ne bi smjeli činiti. Metaforički, za život mogu gledati u mrtve institucije, liberalne crkve i lažne religije. Za život mogu gledati u svoje organizacije, svoje tradicije, svoje pokojne svece ili junake ili zakone. Ali život dolazi samo kroz Isusa. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 1013.

P: U Lk 24,13, gdje se nalazilo selo Emmaus?

O: Emmaus je bio malo mjesto i nismo posve sigurni. Luka kaže da je bilo šezdeset stadija, što je oko sedam milja. No budući da je bio samo kratka šetnja od a Jeruzalema, postoje tri mogućnosti. Abu-Ghosh je udaljen oko devet milja, a El-Qubeibeh oko sedam milja. Motza-Illit je udaljena samo tri i pol milje, ali bi povratak bio sedam milja. Josip Flavije ga spominje kao Emmaus, a Talmud kao Motza. Semitska riječ Ha-Motza slična je Emmausu. Kasnije je ondje postojala bizantska crkva.

Postoji i drugo mjesto, Imwas, također nazvano Nikopolis, koje je u to vrijeme postojalo, ali bilo je udaljeno 160 stadija, oko 15 milja. Sinaiticus i neki drugi rukopisi navode 160 stadija.

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 8, str. 1055.

P: Kako se to odnosi na nas danas u Lk 24,13-35?

Ovi vjernici nisu prepoznali Isusa iako je On hodao pokraj njih. Danas biste vi mogli biti na svojoj vlastitoj emauskoj cesti. Još ne vidite Isusa, iako On hoda tik uz vas. Ponekad je ono što Bog želi da učinite pred vašim očima, ali vi to ne vidite.

Iako je moguće da ih je Bog nadnaravno spriječio da prepoznaju Isusa, vjerojatnije je da ga nisu prepoznali iz prozaičnijih razloga. Osim što je možda nosio drugačiju odjeću, znali su da je Isus mrtav, nisu očekivali da će biti živ i nisu vidjeli ono što nisu tražili. Znali su ono što su im rekle žene i ostali, i srca su im gorjela u njima dok su hodali s Onim koga su ljubili, ali nisu imali vjere i bili su prespori povjerovati da je Bog mogao uskrsnuti Isusa. Kad imamo znanje i ljubav, stvari se i dalje možda neće uklopiti u naš hod s Gospodinom ako nemamo vjere.

P: U Lk 24,16 kako su učenici bili spriječeni prepoznati Isusa?

O: Nadnaravno, Bog ih je mogao lako spriječiti da Ga prepoznaju, baš kao što muškarci na Lotovim vratima nisu mogli pronaći ni obična vrata u Postanku 19,11. Prirodno gledano, ako je netko nosio nešto slično beduinskoj odori kako bi se zaštitio od sunca i prašine, tada bi imao malo šanse vidjeti mu lice. Također, možda su bili previše preplavljeni tugom da bi doista pomno promatrali ljude. Nisu vjerovali da će Isus pobijediti smrt, pa bi, čak i da su mislili da čovjek izgleda kao Isus, odbacili tu misao zbog svoje nevjere. Naposljetku, sigurno nisu tražile Isusa, budući da su znale da je ubijen. Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 646, ne vidi nikakvu potrebu za nadnaravnim razlogom zašto nisu prepoznale Isusa. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 1013, 1014.

P: U Lk 24,19-21, dvojica učenika su pričala kako su stavili svu svoju nadu u Isusa i kako su im se sve nade i snovi srušili. Kako biste odgovorili vi, ako Bog dopusti da vam se sruše nade i snovi?

O: Naš je cilj ugoditi Bogu, a ne ostvariti vlastite ambicije. Trebali bismo biti iznimno zainteresirani za ono što Bog čini i kako mu možemo biti dio. S druge strane, trebali bismo biti manje "slabije zainteresirani" za stvari u kojima Bog nije sudjelovao. Ponekad može biti bolno pustiti ono što se čini da će zadovoljiti vašu ambiciju, ali trebali bismo shvatiti da Bog ima nešto bolje. Kršćani bi, u pravom smislu riječi, trebali biti vrlo ambiciozni. Ali trebali bismo biti ambiciozni s Njegovom ambicijom, za Njegovo kraljevstvo, a ne za našu.

P: U Lk 24,30-31 gost, Isus, postao je domaćin. Kako Isus može prijeći od gosta do domaćina u našem životu?

O: Mnogi ljudi su naklonjeni kršćanstvu i Isusu. Drugi žele slušati ono što je On učio i možda slijediti neke dijelove, a odbaciti druge. Ali hoćete li dopustiti da Isus bude Gospodar vašeg života, odrekavši se onoga što se čini obećavajućim ili ugodnim, jer On to kaže, bilo u Božjoj napisanom riječi ili nakon molitve, i slijediti ono što On želi?

Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1458 i New International Bible Commentary, str. 1226-1227.

P: U Lk 24,39, kako su se Isusovo tijelo i krv razlikovali prije i poslije uskrsnuća?

O: Sveto pismo to ne kaže, ali možemo spekulirati o nekim stvarima. Nakon uskrsnuća Isus više nije bio podložan boli, smrti ili bilo kakvoj mogućnosti oštećenja Njegova tijela. Nesumnjivo, s Njegovim proslavljenim tijelom mogao je učiniti više nego s običnim ljudskim tijelom. Isus je u svom tijelu mogao prolaziti kroz vrata i zidove, ali je također mogao biti čvrst da bi jeo i da bi ga se dodirivalo. Za opširnije rasprave pogledajte knjige *Kad kultisti pitaju* (When Cultists Ask), str. 154–157, i *Kad kritičari pitaju* (When Critics Ask), str. 395–399.

P: U Lk 24,39-43, što to znači za Jehovine svjedoke i članove Moonove crkve Ujedinjenja?

O: Imaju stvarne probleme s ovim stihom, jer obje skupine uče da je Isus bio "duhovno uskrsnuo", što znači da je Njegovo fizičko tijelo još uvijek bilo u grobu. Ili

1. Isus je lagao i ovdje nije imao fizičko tijelo.

2. Budući da su učenici sporo vjerovali, Isus je privremeno stvorio fizičko tijelo i predstavio ga kao svoje (ovu sam teoriju čuo od Jehovinih svjedoka). Drugim riječima, Isus se predstavio svojim učenicima netočno. Ako netko tko prihvaća evanđelje ovo prihvaća, onda ne bi trebao previše ozbiljno shvaćati da kršćani netočno predstavljaju Isusa kao onoga koji je fizički uskrsnuo od mrtvih, jer je i Isus to netočno predstavio.

3. Isus je govorio istinu. Isus je to rekao jer je doista uskrsnuo iz mrtvih.

Što se mene tiče, vjerujem da je Isus govorio istinu. Pogledajte knjigu *When Cultists Ask*, str. 152-154, za drugačiji, ali dopunjujući odgovor.

P: U Lk 24,39-43, što to znači za lažnu religiju kršćanske znanosti?

O: Kršćanski znanstvenici vjeruju da Isus nije uskrsnuo iz mrtvih na tjelesni način. Prema knjizi *When Cultists Ask*, str. 157–158, Mary Baker Eddy, osnivačica kršćanske znanosti, kaže da se Isus "jednostavno prilagođavao nezrelim idejama svojih učenika (Eddy, 593)".

Eddy kaže da je Isus otvoreno prevario učenike. Budući da su učenici učili da je Isus uskrsnuo u tijelu, onda je Isusova navodna prijevara obmanjivala zapadni svijet gotovo 2000 godina. Nadalje, ako se Isus samo prilagođavao nezrelim idejama, kako to da je, kada Toma nije vjerovao da je Isus uskrsnuo u tijelu, Isus navodno prevario Tomu da promijeni svoje mišljenje s "prosvjetljenijeg" na "nezrelije"?

P: U Lk 24:41-43 i Dj 10:10-16, je li u redu da kršćanin bude vegetarijanac?

O: Da, to je u redu. Međutim, nije kršćanski reći da je jedenje mesa moralno pogrešno. Isus je jeo ribu u Lk 24:41-43, a Petru je zapovijeđeno da ubije i pojede u Dj 10:10-16. Naravno, jedenje ribe pokazuje da je Isus mogao jesti, stoga je imao fizičko, proslavljeno tijelo. Za više informacija pogledajte The Tony Evans Bible Commentary, str. 1018.

P: U Lk 24,44, kako su Mojsijevi spisi govorili o Isusu?

O: Pogledajmo glavna načela, zatim specifična proročanstva, i na kraju slike u Tori, prvih pet knjiga Biblije.

Ključni principi: Ne može se čitati Toru, a da ne upadne u oči učestalost i važnost žrtvovanja. Bog je od njih tražio da taj koncept prakticiraju 1400 godina, sve dok nije postao toliko redovit dio njihove kulture da bi, kada je Ivan nazvao Isusa "Janjetom Božjim", svi znali na što je mislio.

Specifična proročanstva:

Postanak 3,15 kaže da će sjeme (u jednini) žene satrti glavu zmiji.

Postanak 49:10 kaže da štap neće odstupiti od Jude dok ne dođe "Šilo". To se odnosi na to da oni neće izgubiti pravo na izvršenje presuda sve dok ne dođe Krist. Pogledajte raspravu o Postanku 49:10 za potporu ovoj tvrdnji.

Ponovljeni zakon 18,15-19 kaže da će nakon Mojsija doći netko od Židova i da mu se moraju pokoravati.

Slike: Postoji niz odlomaka koji pružaju slike i najavu Kristova dolaska, ali to nisu specifična proročanstva.

Bakarni zmija (Ivan 3,14; Broj 21,8.9)

P: U Lk 24,46, gdje je u Starom zavjetu rečeno da Mesija mora patiti i umrijeti i trećeg dana uskrsnuti od mrtvih?

O: Neki od stihova koji govore da će Mesija patiti i umrijeti su Danijel 9,26; Izaija 53,1-12; i Zaharija 12,10 (tužaljka za onoga kojega su proboli). Prije toga, Isus je u Mateju 12,40-41 poučio da je Jonina boravak u utrobi ribe bio predznak za njega.

P: U Lk 24,50-51, je li Isus uzašao s Betanije ili s Maslinske gore, kao što kaže Dj 1,9-11?

O.: Oboje. Betanija se nalazila na jugoistočnoj padini Maslinske gore, otprilike jednu milju od vrha. Knjiga "When Critics Ask" (str. 401) također sugerira da su učenici mogli stajati na vrhu Maslinske gore s Isusom, a da je Isus uzlazio prema istoku (podalje od Jeruzalema) iznad Betanije. Za više informacija pogledajte i knjige Bible Difficulties & Seeming Contradictions, str. 200; The Expositor's Greek Testament, sv. 1, str. 651; te Evangelical Commentary on the Bible, str. 839.

P: U Lk 24,53, treba li se Iv 7,53–8,11 dodati na kraj Evanđelja po Luki?

O: Ne. Jedini rukopis za koji Aland i sur. (3. izdanje) kažu da je to sadržavao jest rukopis 1333, napisan u jedanaestom stoljeću. Štoviše, dodan je tom rukopisu kao ispravak, očito drugom rukom.

P: Zašto bi Evanđelje po Luki trebalo biti u Bibliji?

O: Postoje dva razloga, a treći razlog čini prva dva manje važnima.

1. Luka se smatra jednim od najpreciznijih drevnih povjesničara.

2. Budući da Luka bilježi točan prikaz Isusovih riječi, željeli bismo čitati riječi i djela Mesije.

3. Pavao i rani crkveni pisci prepoznali su ga kao Božju riječ. Kao što ističe knjiga "The Complete Book of Bible Answers" (str. 27–28), u Prvoj poslanici Timoteju 5,18 Pavao je citirao iz knjiga Ponovljenog zakona [Pnz 25,4] i Luka [Lk 10,7], nazivajući ih obje Svetim pismom. Prva poslanica Timoteju napisana je 63. godine, samo tri godine nakon Evanđelja po Luki, a ipak se Evanđelje po Luki i dalje naziva Svetim pismom na istoj razini kao i Ponovljeni zakon.

P: U Evanđelju po Luki, koji su dokazi da je Luka napisao evanđelje koje nosi njegovo ime?

O: Rana je Crkva univerzalno prihvatila Luku, Pavlova suputnika, kao autora Evanđelja po Luki.

Irenaeus u djelu Protiv hereza, str. 439, poglavlje 14, stihovi 1 i 3 (napisano 182. – 188. g.), citira Lk 1,2 i spominje da je autor Luka.

Tertulijan (198. – 220. g.) u djelu Protiv Marciona, knjiga IV, poglavlje 2, kaže da su "evanđeoski Testament njegovi autori apostoli". U istom poglavlju Tertulijan priznaje da Luka nije bio "apostol", već "apostolski čovjek" jer je bio s Pavlom. Za pouzdanost Evanđelja po Luki općenito, vidi sljedeća tri pitanja.

Kiprijan, biskup Kartage (oko 246. – 258. g.), citira Luka kao da je od Lukea u Tractatu 12, treća knjiga, 116.

P: Kada je Evanđelje po Luki napisano?

O: Sa sigurnošću znamo da je napisano nakon 33. g., prije Djela apostolskih, i vjerojatno prije 70. g.

Stavovi raznih pisaca

Studijska Biblija NIV, str. 1533, navodi da su dva najčešća predložena razdoblja 59.–63. g. i 70-ih ili 80-ih.

Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 199, navodi da je, budući da je Djela apostolska napisana dok je Pavao još bio živ, a Luka je napisana prije toga, mogla biti napisana prije 64. godine. Predlaže se razdoblje od 58. do 60. godine.

Nova genevska studijska Biblija, str. 1599, navodi da su Luka i Djela možda napisani oko 63. godine.

Komentar Biblije za vjernike (The Believer's Bible Commentary) na stranicama 1367–1368 navodi da je najvjerojatniji datum vrlo rani dio 60-ih godina. "Iako neki datiraju Luku između 75. i 85. godine (ili čak drugog stoljeća), to je obično barem djelomično posljedica poricanja da je Krist mogao točno predvidjeti uništenje Jeruzalema."

Novi međunarodni rječnik Biblije na str. 605 navodi da naglo prekidanje Djela apostolskih ukazuje na to da Luka nije dugo preživio Pavlovo zatočeništvo. Također, nije vjerojatno da je napisano nakon razaranja Jeruzalema. Navodi se da bi razdoblje od 58. do 59. godine po. Kr. dalo Luki dovoljno vremena za istraživanje.

Wycliffeov rječnik Biblije, str. 1056–1057, jednostavno navodi drugu polovicu prvog stoljeća.

The New International Bible Commentary, str. 1182, navodi razloge za tri stajališta.

80. – 85. g. ako se poriče proroštvo: Navodi se da se ovo najraširenije gledište temelji na tome što Luka 21,20, koji kaže "kad vidite Jeruzalem opkoljen vojskama", ne može biti proročansko predviđanje.

100. g., ako su Luka i Djela temeljeni na Josipu Flaviju: Josip Flavius i Luka bilježe neke iste događaje, pa neki smatraju da je Luka prepisao iz Josipa Flavija.

Prije 70. g. n.e., jer se Djela apostolska završavaju Pavlom još u životu.

Skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju na str. 912 navodi da je to očito bilo neko vrijeme nakon 70. g. n.e. Iako neki predlažu datume čak do 100. g. n.e., 80. g. n.e. je općenito prihvatljivija.

P: Kako znamo da je Luka danas pouzdano očuvana verzija onoga što je izvorno napisano?

O: Postoje barem tri dobra razloga.

1. Bog je obećao sačuvati Svoju riječ u Izaiji 55:10-11; Izaiji 59:21; Izaiji 40:6-8; 1. Petrova 1:24-25; i Mateju 24:35.

2. Dokazi rane Crkve. Evo nekoliko pisaca koji su se pozivali na stihove iz Luka.

1. Klement (96.–98. g.) citira Lk 6,36–38; 8,5 (parafraza prispodobe o sijaču); 17,2. Citat iz Lk 6,36–38 (gl. 13. str. 8.) može se odnositi i na Mt 6,12–15; 7,2. Parafraza Luka 17,2 može se također odnositi na Matej 18,8; 26,24; Marko 9,42.

Didache (oko 60. – 120. g.) sv. 7., gl. 1., str. 377 citira Lk 6,30: "Daj svakome tko te moli i ne traži si natrag;"

Poslanica Barnabina (oko 70.–130. g.) glava 5., str. 139, citira Luka 5,32 (također Matej 9,13; Marko 2,17)

Poslanica Barnabe (oko 70.–130. g.) gl. 19, str. 148 citira polovicu Luka 6,30 (također Matej 5,42)

2. Klementovo pismo (120.–140. g.) gl. 13, str. 254, slobodno citira Luka 6,32 kao riječi Gospodnje: "Ne čine li i pogani ono što vi činite, ako ljubite one koji vas ljube? Vi pak činite dobro onima koji vas mrze." Također se poziva na Luka 16,12.

2. Klement (120. – 140. g.) u poglavlju 13. na str. 254. citira dio Matejeva evanđelja 9,13 i Luka 6,32 kao Pismo. "A drugo Pismo veli: 'Ne došao sam zvati pravednike, nego grešnike.'" 2. Klement također citira Matej 6,24 i Luka 16,13, u 16. poglavlju na str. 252.

2. Klement (120.–140. g.) u 5. poglavlju (str. 252) spominje razgovor Petra i Isusa koji nije u Svetom pismu, a završava ga citatom iz Matejeva evanđelja 10,28 i Luka 12,4–5.

To su sve reference koje 2. Klementin ima na Luku.

Polikarp (100. – 155. g.) citira treći dio Luka 6,37: "oprostite i bit će vam oprošteno;" Polikarpovo Pismo Filipancima, gl. 2, str. 33.

Polikarp (100.–155. g.) navodi ono što je u Mateju 7,2 i Luki 6,38: "kakvom mjerom mjerite, takvom će se i vama mjeriti;" Polikarpovo Pismo Filipancima, pog. 3, str. 33.

Polikarp (100. – 155. g.) slobodno citira ono što je i u Mateju 5,3 i 10 te u Luki 6,20. "Blagi su siromašni i oni koji trpe progon zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko." Polikarpovo pismo Filipljanima, 3. poglavlje, str. 33.

To su sve reference koje pismo Polikarpa ima na Luku.

Justin Mučenik pisao je oko 138. – 165. godine. On citira ili parafrazira Lk 1,32.35.38; 6,28-30.34-36; 9,22; 10,16.19; 12:48; 13:26; 18:18 i dalje; 20:34,35; 22:19,42,44; 23:46; 24:32

Luka se spominje u Muratorijevom kanonu (oko 170. g.) zajedno s ostala tri evanđelja.

Pastir Herme (oko 160.) knjiga 2, poglavlje 6, stranica 30 citira pola Luka 12,5, što je također Matej 10,28.

Atenagoras (177. g.) citira Lk 6,27–28, što je također Mt 5,44–45. Zaštita kršćana, pog. 11, str. 134

Atenagoras (177. g.) citira Lk 6,32.34, što je također Mt 5,46. Zaštita kršćana, pog. 12, str. 134

Meliton Sardski (170.–180. g.) citira dio Luka 11,20: "a u Evanđeljima: 'Ako izgonim demone prstom Božjim…'" Iz Ognjenog govora o Gospodinovoj muci, sv. 8, str. 761

Tatiјанov Diatessaron (oko 172. g.) citirao je 77,4 % Luka ili sve osim 260,3 od 1151 stihova.

Kršćani iz Beča i Lugdunuma (177. g.) aludiraju na Lk 1,67 "i imajući samoga Utješitelja, Duha, obilnije od Zaharije;" sv. 8, str. 779

Teofil Antiohijski (168.–181./188. g.) citira Lk 18,27 u djelu Teofilu Autolikusu, knjiga II, poglavlje 13, str. 99

Irenaeus iz Liona (182-188. g.) citira sve ili dio 130 stihova iz Evanđelja po Luki.

Irenaeus iz Liona (182. – 188. g.) citira Lk 1,6 kao djelo Luka. Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 10.1, str. 423

Muratorijev kanon (190.–217. g.) 1. Treća knjiga evanđelja je Luka. (Tako se neimenovani Matej i Marko računaju kao dva.)

Klement Aleksandrijski (193-202. g.) citira Lk 3,1-2.23 kao Evanđelje po Luki u Stromata, knjiga 1, poglavlje 21, str. 333

Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.) citira Lk 16,9 kao riječ Gospodina. Tko je onaj bogataš koji će se spasiti? gl. 13, str. 594-595.

Tertulijan (198. – 220. g.) naglašava autorstvo Mateja, Marka, Luka, Ivana, Otkrivenja i mnogih Pavlovih pisama u djelu Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 4, poglavlje 5, str. 350.

Hipolit (222.–235./6. g.) citira Lk 21,28; 21,18 kao "gospodin kaže" Tractatus de Christo et Antichristo, str. 218

Komodijan (oko 240. g.) aludira na Marko 12,42 i Luka 21,2. Upute Komodijana, gl. 72, str. 217

Teodot, vjerojatni montanist (oko 240. g.), citira dio Lk 12,49 kao riječ "Spasitelja" Izvodi iz Teodota, gl. 27, str. 46

Teodot, vjerojatni montanist (oko 240. g.), citira Lk 1,43 kao "Evanđelje" Izvodi iz Teodota, gl. 50, str. 49

Julius Africanus (232. – 245. g.) spominje "evanđelista Mateja" i "Luku" uspoređujući dva Isusova rodoslovlja. Pismo Aristidetu, gl. 3, str. 126

Origen (225. – 254. g.) spominje Mateja, Marka, Luku i Ivana. Protiv Kelsa, knjiga V., poglavlje 56, str. 568. Također citira Matej 18,1 u Origenovom komentaru na Matej, knjiga 13, poglavlje 14, str. 482.

Novacijan (250./4.–256./7. g.) "Jer oni predlažu i iznose ono što je rečeno u Evanđelju po Luki" i poziva se na Lk 1,35. O Trojstvu, gl. 24, str. 635

Traktat protiv Novatijana (254.–256. g.) gl. 15, str. 662 citira Luku 8,1–5 kao što je rekao sam Gospodin u Evanđelju.

Tretat protiv Novatijana (254. – 256. g.) gl. 6, str. 659 citira Lk 10,19 kao riječ Gospodina u Evanđelju. Ovo djelo također se poziva na Lk 11,10 i 7,39.

Tractatus o ponovnom krštenju (oko 250. – 258. g.) gl. 14, str. 675 "u Evanđelju po Luki" i citira Lk 12,50.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) citira Lk 11,41 i kaže: "Gospodin ovo također uči u Evanđelju", u Ciprijanovim traktatima, Traktat 8, gl. 2, str. 476

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) "U Evanđelju po Luki: 'I mrzit će vas svi ljudi zbog imena mojega.'" (Luka 21,17) Tractati svetog Kiprijana, Tractat 3, glava 29, str. 542

Firmilijan iz Cezareje u pismu Ciprijanu (256. g.) citira Lk 11,23 kao riječ " Krista, Gospodina našega". (Pismo 74, gl. 14, str. 394)

Grgur Čudotvorac (240. – 265. g.) aludira na Lk 21,2, prinos siromašne udovice, kao na nešto "zabranjeno u svetim spisima" (Govor i pohvala upućeni Origenu, argument 3, str. 23).

Dionizije Aleksandrijski (246. – 265. g.) "Bilo je 'na kraju subote', kako kaže Matej; bilo je 'rano, dok je još bilo mračno', kako piše Ivan; bilo je 'vrlo rano ujutro', kako navodi Luka; i bilo je 'vrlo rano ujutro, na izlasku sunca', kako nam kaže Marko. Tako nam nitko nije jasno pokazao točno vrijeme kada je uskrsnuo." Pismo 5 biskupu Bazilidu, str. 94

Pismo Himeneja (268. g.)

Pierius Aleksandrijski (275. g.) napisao je knjigu

pod naslovom "O evanđelju po Luki" Fragment 1 str. 157

Anatolije Aleksandrijski (270.–280. g.) citira Luku 15,6 kao riječi samog Gospodina. Pashalni kanon Anatolija Aleksandrijskog, poglavlje 10, str. 149

Adamantius (oko 300. g.) "Hoćete li se složiti ako pokažem iz Evanđelja da ona nisu izmišljotina?" … "Učenici Kristovi ih napisali: Ivan i Matej; Marko i Luka. Dijalog o pravoj vjeri Prvi dio "b 5" str. 41

Adamantius (oko 300. g.) citira Luka 23,46; 50–53 kao iz evanđelista. Dijalog o pravoj vjeri, Peti dio, 12. poglavlje, str. 163

Adamantius (oko 300. g.) citira Lk 1,35 kao iz Evanđelja. Dijalog o pravoj vjeri, peti dio, glava 9, str. 159.

Viktorin iz Pettaua, biskup Pettaua u Austriji (mučen 304. g.), spominje Mateja, Marka i Luku u Komentaru na Otkrivenje blaženog Ivana, iz četvrtog poglavlja, stihovi 7–10, str. 348

Pamphilus (mučeništvo 309. g.) "Stoga dajemo ovaj prikaz nakon povijesti Luka, evanđelista i povjesničara." Prikaz poglavlja Djela apostolskih, str. 166

Metodije (270. – 311./312. g.) (djelomični citat) citira Mk 11,9b, što je također Psalam 118,26a; Mt 21,9b; Lk 19,38a; i Iv 12,13b. "Umjesto naših haljina, prosijmo naša srca pred Njim. U psalmi i himni podignimo Mu svoje uzvici zahvalnosti; i neprestano uzvikujmo: 'Blagoslovljen je Onaj koji dolazi u ime Gospodnje;'" Govor o psalmih, gl. 1, str. 394

Atanazije (318. g.) citira Luka 19,10: "kao što On [Isus] sam kaže u Evanđeljima: 'Došao sam potražiti i spasiti izgubljeno.'" O utjelovljenju Riječi, gl. 14, str. 43. Također citira Luku 4,34, što je isto što i Marko 5,7, u djelu O utjelovljenju Riječi, gl. 32.5, str. 53.

Atanazije (318. g.) citira Luka 10,18 u djelu O utjelovljenju Riječi, pog. 25, str. 50

Eusebijeva Crkvena povijest (318. g.) knjiga 3., poglavlje 24., str. 152 raspravlja o četirima evanđeljima: Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Očevi crkve iz Niceje i postnicejskog razdoblja, Druga serija, svezak 1, str. 152

Laktancije (oko 303. – oko 325.) citira Luka 14,2 u Božanskim institucijama, knjiga V, poglavlje 16, str. 151.

Laktancije (oko 303. – oko 325.) aludira na Matej 14; Marko 6, Luka 9 i Ivan 6 kada pripovijeda o događaju s pet hljebova i dvije ribe. Božanski instituti, knjiga 4., poglavlje 15., str. 115.

Pogledajte sljedeće pitanje da vidite koji su stihovi i dijelovi stihova citirani, a koji nisu.

Nakon Niceje

Juvencus (329. g.) napisao je epsku pjesmu kombinirajući četiri evanđelja.

Euzebije je napisao cjelovite komentare na Luku i 1. Korinćanima. Očevi crkve iz Niceje i postnicejski, Druga serija, sv. 1, str. 41

Afrahat Sirijac (337.–345. g.) Odabrane demonstracije

Hegemonius (4. stoljeće) citira Luka 4:34. Disputacija s Manesom, pog. 48, str. 225.

Filon iz Karpasa (četvrti stoljeće) poziva se na Luka 23:11

Optatus (četvrto stoljeće) poziva se na Lk 8,45

Zenon (četvrto stoljeće)

Hilari iz Poitiersa (355. – 367./368. g.) autoritativno se poziva na Ivana, Luku, Mateja i Marka. O Trojstvu, knjiga 10., poglavlje 43., str. 193

Hilari iz Poitiersa (355. – 367./368. g.) citira iz Luka 18,19 kao riječi Isusa. O Trojstvu, knjiga 1, poglavlje 31, str. 48. Također se poziva na Luka 1,35.

Atanazije (367. g.) navodi knjige Novog zavjeta u Prazničnom pismu 39, str. 552

Synopsis Scripturae Sacrae (350.–370. g. ili 5. stoljeće) spominje Luku kao dio Novog zavjeta. Citira cijeli Lk 1,1.

Šizmatik Lucifer iz Cagliarija (370./371. g.) poziva se na Luka 13,27; 19,25

Efrem Sirijski (373. g.)

Titus iz Bostre (prije 378. g.)

Bazilije Veliki (357.–379. g.) citira Luku kao riječ Isusovu. Također se poziva na Luku 9,26. Također se poziva na Luku 14,29 kao na riječ Gospodnju u Pismu 42, gl. 1, str. 143.

Ambrosiaster (nakon 384. g.)

Kiril Jeruzalemski (oko 349. – 386. g.) citira dio Luka 4,41 kao Pismo u Predavanju 10.15, str. 4. Na to se odnosi kao na Evanđelje u Predavanju 2.4, str. 9.

Sinoda u Laodikeji (u Frigiji) (343.–381. g.) u kanonu 60. (str. 159.) navodi knjige Starog i Novog zavjeta. Kanon 59. (str. 158.) kaže da se u crkvi smiju čitati samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.

Cheltenhamski kanon (= Mommsenov katalog) (oko 360–370/390. g.) spominje svako od četiri evanđelja.

Ambrosije Milanski (370.–390. g.)

Apolinarius iz Laodikije (oko 390. g.) poziva se na Luka 1,35

Grgur Nazijanski (330.–391. g.) aludira na Luku

Amfiloخije (-397. g.) citira Luku u Iambi ad Seleucum

Grigorije iz Nysse (oko 356.–397. g.) poziva se na Luka 6,36 kao na riječ Gospodina u djelu Protiv Eunomija, knjiga I, poglavlje 34, str. 89

Didimus Mračni (398. g.)

Sirijski Knjiga stupnjeva (Liber Graduum) (350-400) navodi dio Luka kao riječ Isusa.

Maxim iz Turina (4./5. stoljeće)

Asterije iz Cezareje (oko 400. g.)

Sirijski katalog svete Katarine (oko 400. g.)

Efrem Sirijski (360.–403. g.) Luka 1,28

Rufinov komentar na Apostolsko vjerovanje (376.–406. g.)

Ivan Zlatousti (–406. g.) kaže da je Lukȋna rodoslovna tablica potpunija od Matȇjeve. Komentar na Evanđelje po Mateju, Homilija 1.14, str. 7 (sv. 10)

Gaudencije (nakon 406. g.)

Kromat (umro 407. g.)

Severijan (aktivno djelovao 400. – 408. g.)

Jeronim (317.–420. g.) spominje po imenu sva četiri evanđelja u pismu 53.9, str. 101.

Sozomen (370/380.–425. g.) naziva Luku Svetim pismom. Sozomenova Crkvena povijest

Petarđanski sabor (393.–419. g.) (218 biskupa) (implicitno)

Niketa iz Remesijana (361.– oko 415. g.) citira iz Luka. Poziva se na Lk 12,39.

Orosius/Hosius iz Brage (414-418. g.) citira Luku

Sulpicius/Sulpitius Severus (363.–420. g.) spominje Luku po imenu u Povijesti, knjiga 2, poglavlje 28, str. 110

Augustin iz Hipona (354. – 430. g.) poziva se na sva četiri evanđelja u svom djelu pod nazivom Harmonija evanđelja.

Jan Kasijan (polupelagijanac) (419.–430. g.) spominje Luku 4,27 kao djelo Luke u djelu Konferencija opata Nestorosa, poglavlje 1, str. 445

Nilus (oko 430. g.) poziva se na Luku

Hesihije Jeruzalemski (?-450. g.) (izgovara se HESS-us) poziva se na sva četiri evanđelja

Kirilo Aleksandrijski (444. g.)

Teodorit iz Cira (biskup i povjesničar) (423.–458. g.)

Speculum (peti stoljeće)

Patrik Irski (420.–461. g.) citira Luku. Pismo Cortiku

Papa Lav I. Rimski (440.–461. g.)

Proklo (412. – 485. g.)

Dokazi o hereticima i lažnim knjigama

Enkratitski heretik Tatijan (oko 172. g.) napisao je harmoniju četiriju evanđelja pod nazivom Diatessaron, što znači "kroz četiri". U njoj se poziva na 890,7 stihova iz Evanđelja po Luki. To je 77,4 % cjelokupnog Evanđelja po Luki.

Apostolske konstitucije (375-380. g.)

Ptolemej i Valentinijan prema Irenaeu iz Liona (182-188. g.)

Priscilijan (oko 385. g.) poziva se na Lk 1,35 i druge stihove.

Nestorijev Bazarskog Herakleida (451/452. g.)

Manichejski heretik Faustus Milevički (383.–400. g.) citira Luka 3,22–23 kao po Luki. Augustinova odgovor Faustu Manihejcu, knjiga 23, poglavlje 2, Nikejski i postnikejski očevi, Prva serija, svezak 4, str. 313

Pelagijanski heretik Julijan iz Eclanuma (oko 454. g.) poziva se na Luka 20,36

3. Najraniji rukopisi Luka koje imamo pokazuju da postoje male varijacije u rukopisu, ali ne i teološki značajne pogreške.

Lukov rukopis u Parizu za Luku 3:23; 5:36 datira Philip Comfort na oko 100. godine. Više o tome nalazi se u knjizi Thiede, Carsten P. i Matthew d'Ancona, Eyewitness to Jesus: Amazing New Manuscript Evidence About the Origin of the Gospels (NY Doubleday 1996, 206 str.). Oni ga datiraju kao "ne mnogo kasnije od 68. godine n.e." Naravno, Evanđelje po Luki napisano je prije Djela apostolskih.

str. 3 Luka 7:36-45; 10:38-42 6./7. stoljeće. Aleksandrijski tekst.

6. ili 7. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p4 Luka 1:58-59; 1:62-2:1; 2:6-7; 3:8-4:2; 4:29-32, 34-35; 5:3-8; 5:30-6:16 (sredina 2. stoljeća prema The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, str. 33.) Fotografija p4 nalazi se u djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, str. 32. p4, p64 i p67 potječu iz istog rukopisa.

Datiranje rukopisa je sljedeće:

3. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

3. stoljeće - 1975. - Aland, 3. izdanje

Slično ranom 2. stoljeću - 1990. - Philip Comfort u djelu *Early Manuscripts and Modern Translations of the New Testament* (Rani rukopisi i moderni prijevodi Novog zavjeta), str. 32, navodi da je do nedavno datiran u 3. stoljeće (oko 250. g.), ali budući da je p4 ili dio istog rukopisa kao p64 i p67, ili ga je napisao isti prepisivač, a za p64/67 se zna da potječu iz ranog drugog stoljeća, p4 mora imati sličan datum. (Međutim, drugi kažu da nisu isti.)

3. stoljeće - 1998. - Aland, 4. izmijenjeno izdanje

Sredina 2. stoljeća - 1999. - Philip Comfort u djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, str. 33

p7 Luka 4:1-3 (bio u Kijevu, sada izgubljen) (3. do 4. stoljeće?)

5. stoljeće - 1968. - The Text of the New Testament navodi da sadrži samo Luka 4:1-2.

p42 Luka 1:54-55; 2:29-32 (7. do 8. stoljeće) Usklađeno je s Aleksandrijusom.

7. do 8. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p45 Chester Beatty I (sva četiri evanđelja i Djela) (100. – 150. g.) (ranije se smatralo da je iz kasnog 2. ili ranog 3. stoljeća) 233 stiha evanđelja po Luki. (Luka 6:31-41; 6:45-7:7; 9:26-41; 9:45-10:1; 10:6-22; 10:26-11:1; 11:6-25, 28-46; 11:50-12:13 (12:9 nikada nije bilo napisano); 12:18-37; 12:42-13:1; 13:6-24; 13:29-14:10; 14:17-33) Cjeloviti tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta sadrži fotografiju koja prikazuje dio p45 na str. 146. Na str. 150–151 stoji da je prijepis bio labava parafraža, u kojoj je nastojao istaknuti misao svake fraze. U općem uvodu " " u Bibliju (str. 389) navodi se da se smatralo kako je originalni svitak imao oko 220 listova, od kojih je sačuvano 30. Imamo 7 listova iz Evanđelja po Luki.

3. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta

3. stoljeće - 1975. - Aland i dr. Treće izdanje

3. stoljeće - 1998. - Aland i dr., četvrto izmijenjeno izdanje

kraj 2. ili početak 3. stoljeća - 1999. - The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.

p69 (=Papirus Oxyrhynchus 2383) Lk 22:40,45-48,58-61 (sredina 3. stoljeća). Nikada nije sadržavao Lk 22:43-44. Cjeloviti tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta sadrži fotografiju koja prikazuje dio p69 na str. 460, kao i Tekst najranijih grčkih rukopisa Novog zavjeta na str. 470.

3. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p75 Bodmer 14/15 Papyrii (većina Luka i Ivana) Sadrži Luka 3:18-22; 3:33-4:2; 4:34-5:10; 5:37-6:4; 6:10-7:32; 7:35-39,41-43; 7:46-9:2; 9:4-17:15; 17:19-18:18; 22:4-24:53. Obično se datira u razdoblje od 175. do 200. godine n.e., odnosno od 175. do 225. godine n.e. Međutim, rukopis je vrlo sličan drugom dokumentu, Papirusu Fuad XIX, za koji se zna da je napisan 145.–146. godine n.e. Tekst je vrlo sličan Vaticanusu (A General Introduction to the Bible, str. 390) The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts ima fotografiju dijela na str. 495 i navodi da je ovaj rukopis napisao profesionalni kršćanski pisar, a na str. 496 stoji da je 97% identičan s Vaticanusom (92% isto u Ivanu). Archaeology of the New Testament (Finnegan) ima fotografiju Luka 9:23-33 na str. 383. International Standard Bible Encyclopedia (1982.) sv. 6, str. 414 ima fotografiju Luka 16:9-21, za koju se navodi da je iz razdoblja od 175. do 225. g.

početak 3. stoljeća – 1968. – The Text of the New Testament sadrži Luka 3:18-22; 3:33-4:2; 4:34-5:10; 5:37-6:4; 6:10-7:32,35-43; 7:46-8:18; 22:4-24:53

p82 Luka 7:32-34,37,38 (4. do 5. stoljeće)

p97 Luka 14:7-14 (6. do 7. stoljeće)

p111 (3. stoljeće) Oxyrhynchus Luka 17:11-13, 22-23

0171 (oko 300. g.) sadrži Luka 22:44-50; 22:52-56

Vatikanski kodeks [B] (325.–350. g.), Sinajski kodeks [Si] (340.–350. g.) i Aleksandrijski kodeks [A] (oko 450. g.) sadrže cijeli Luka.

Washington kodeks (4. / 5. stoljeće) sadrži cijeli Luka.

Cambridge 5./6. stoljeće

Bohajski koptski [Boh] 3. / 4. stoljeće

Jermenjski [Arm] od 5. stoljeća

Sahidski koptski 3. / 4. stoljeće

Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće

Gotska 493.–555. g.

Etiopski [Eth] od oko 500. g.

Kuretonijski sirijski [Syr C] 4. – 7. stoljeće

Sinaitski sirijski [Syr S] 4. – 7. stoljeće

Gruzijski [Geo] 5. stoljeće

Postoji slika Lk 16,16–21 s papirusa Bodmer (oko 180. g.) u Novom međunarodnom rječniku Biblije, str. 604. Fotografija dijela svitka papirusa Bodmer 14/15 nalazi se u Novom međunarodnom rječniku Biblije, str. 706.

Do 200. godine poslije Krista sačuvani su rukopisi koji sadrže 71 % stihova evanđelista Luka (818 od 1151 stiha). To su: Luka 1:58-59; 1:62-2:1; 2:6-7; 3:8-4:2; 4:29-32; 4:34-5:10; 5:30-7:32; 7:35-39,41-43; 7:46-9:2; 9:4-17:15; 17:19-18:18; 22:4-24:53.

Pogledajte www.BibleQuery.org/Luke Manuscripts.html za više o ranim rukopisima Evanđelja po Luki.

P: U Luki, koji su stihovi i dijelovi stihova citirani od strane prednikeneških pisaca (prije 325. g. po Kr.)?

O: Prije 325. godine crkveni pisci citirali su oko 84,7 % stihova u Luki. To je 975,25 stihova. Drugim riječima, svaki od 1151 stiha u Evanđelju po Luki je citiran, osim 175,75 stihova. Stihovi i dijelovi stihova koji nisu citirani su: Luka: 1:1; 1:3-4; 1:5m (ne 5 3 ne 19 riječi);

3:21m (ne 12 1 ne 3 riječi); 3:24-38; 4:2a (7/9 riječi);

4:3m (5 ne 5 7 riječi); 4:4; 4:8-11; 4:12; 4:22f (7/24 riječi); 4:31a (8/14 riječi); 4:38f (10/23 riječi); 4:40a (1/24 riječi); 4:41a (5/28 riječi); 4:42m (3 ne 5 9 ne 8 riječi);

5:13; 5:14m (7 ne 7 6 ne 4 riječi); 5:17a (5/16 riječi); 5:36f (9/36 riječi);

6:1-2; 6:5; 6:10-11; 6:13a (8/17 riječi); 6:17f (10/30 riječi); 6:21a (6/12 riječi); 6:29m (1 ne 9 1 ne 11 riječi);

7:1a (11/14 riječi); 7:3f (8/19 riječi); 7:7; 7:37m (ne 1 1 ne 19 riječi);

8:4; 8:5m (ne 5 3 ne 16 2 ne 2 riječi); 8:10-12; 8:13f (10/29 riječi); 8:14; 8:16; 8:21; 8:22m (19 ne 6 2 riječi); 8:23; 8:28a (11/26 riječi); 8:29f (ne 10 11 ne 11 riječi); 8:37n (6/23 riječi); 8:40a (6/15 riječi); 8:41m (2 ne 22 3 riječi); 8:42-44; 8:45a (13/21 riječi); 8:51-52; 8:54;

9:4; 9:6; 9:10; 9:12; 9:13a (4/32 riječi); 9:14a (5/17 riječi); 9:16-17; 9:18a (14/23 riječi); 9:19f (4/18 riječi); 9:23a (4/22 riječi); 9:26m (ne 3 1 ne 10 1 ne 13 riječi); 9:28; 9:29a (12/18 riječi); 9:30a (6/11 riječi); 9:31a (4/13 riječi); 9:32m (ne 9 2 ne 12 riječi); 9:35; 9:38a (4/20 riječi); 9:39m (ne 5 13 ne 2 riječi); 9:40; 9:42a (22/28 riječi); 9:43f (12/20 riječi); 9:50a (10/17 riječi); 10:23a (8/15 riječi); 10:24f (17/23 riječi); 10:25f (7/14 riječi); 10:26; 10:27m (4 ne 22 6 ne 6 riječi); 10:34-35; 10:36m (ne 2 2 ne 6 3 riječi); 10:37m (3 ne 6 3 ne 5 riječi); 10:38a (3/17 riječi); 11:1a (12/30 riječi); 11:3-4; 11:15; 11:18m (4 ne 4 4 ne 9 riječi); 11:29; 11:33; 11:42; 11:44; 11:48-50;

12:6-7; 12:9m (ne 10 2 ne 1 riječ); 12:34; 12:39 (miješani 1/4 citat); 12:40; 12:42a (4/26 riječi); 12:43; 12:44m (ne 7 1 ne 3 riječi); 12:57a (2/9 riječi); 12:59a (8/12 riječi);

13:18a (2/18 riječi); 13:20a (2/9 riječi); 13:21; 13:35f (17/23 riječi);

16:13m (ne 5 20 ne 3 riječi);

17:1-2; 17:19a (5/10 riječi); 17:22a (5/20 riječi); 17:23-24; 17:26f (10/16 riječi);

18:15-17; 18:25-26; 18:27a (3/12 riječi); 18:32; 18:40f (7/10 riječi); 18:41;

19:34; 19:44m (9, a ne 8 riječi); 19:45; 19:46a (1/5 citat);

20:3; 20:4f (6/9 riječi); 20:5a (7/10 riječi); 20:7; 20:8a (5/14 riječi); 20:9a (9/21 riječi); 20:10-12; 20:15-16; 20:18-19; 20:21-22; 20:23a (3/8 citat); 20:23f (3/8 citat); 20:24; 20:27-28; 20:33f (pola citata); 20:40-47;

21:1-2; 21:6; 21:10a (3/10 citat); 21:15m (nije 10 2 nije 5 riječi); 21:29a (4/11 citat); 21:32-33;

22:1; 22:2a (11/15 riječi); 22:4f (8/16 riječi); 22:5; 22:6f (6/12 riječi); 22:11f (16/22 riječi); 22:13; 22:17-18; 22:20; 22:22a (10/18 riječi); 22:24; 22:25a (11/16 riječi); 22:26; 22:33a (10/16 riječi); 22:34a (10/15 riječi); 22:39; 22:42a (1/19 riječi); 22:45f (2/15 riječi); 22:46f (9/12 riječi); 22:47; 22:50; 22:51a (5/14 riječi); 22:54; 22:55f (4/14 riječi); 22:56; 22:58f (15/19 riječi); 22:59a (9/20 riječi); 22:60a (4/16 riječi); 22:66a (4/20 riječi);

23:1; 23:2a (5/22 riječi); 23:3; 23:5m (nije 2 1 nije 17 riječi); 23:17; 23:18f (5/11 riječi); 23:24; 23:25f (7/19 riječi); 23:26a (12/19 riječi); 23:34a (17/19 riječi); 23:38; 23:45f (7/10 riječi); 23:47a (10/16 riječi); 23:50; 23:51m (ne 10, 5 ne 6 riječi); 23:52-54;

24:3a (3/10 riječi); 24:4a (2/17 riječi); 24:8-9; 24:12-13; 24:49f (12/23 riječi)

Svaki stih ili dio stiha koji ovdje nije naveden bio je citiran. Pogledajte www.bibleQuery.org/Bible/BibleCanon/EarlyChristianNTQuotes.xlsx za više informacija.