< Upit o Bibliji iz Jude
P: U Jde 1, tko je Juda?
O: Juda je brat Jakova. Postojalo je više Jakova, ali Jakov i Juda spomenuti ovdje vjerojatno su bili Isusovi polubraća. Druge su mogućnosti Juda (ne Iskariotski) apostol i Juda, vođa u Jeruzalemu koji je poslan s Pavlom, Barnabom i Silom u Djela apostolskim15:22 .
P: U Jde 1, koje su sličnosti i razlike između ove knjige i 2. Petrove?
O: Sličnosti:
1. Služitelj Isusa Krista u 2. Petrova 1,1 i Judina 1
2. Zajednička spasenja u 2. Petrovoj 1 i Judinoj 3
3. "Dragi" (4 puta u 2. Petrovu i 3 puta u Judinoj poslanici)
4. Upotreba neobične grčke riječi (despotes) u 2. Petrova 2,1 i Judina 4.
5. Klevetanje slavnih bića u 2. Petrova 2,10 i Judina 8
6. Sodoma i Gomora u 2. Petrovoj 2,6-9 i Judinoj 7
7. Kristov nadolazeći sud u 2. Petrovoj 3,7.10.12-14 i Judino pismo 13-15.21
8. Slični završeci: "i sada i do dana vječnosti. Amen" u 2. Petrovoj3:18 i "sada i za vječne vjekove. Amen" u Judinoj 25
Razlike:
1. Gdje god postoje sličnosti, 2. Petrova općenito ulazi u više detalja, iznimka su slavna bića.
2. apostol 2. Petrova 1,1 nasuprot bratu Jakova, Juda 1
3. Milost i mir kroz spoznaju 2. Petrova 1,2 nasuprot milosrđu, miru i ljubavi Juda 2
4. Duljina: 2. Petrova je dvostruko dulja od poslanice Juda (937 riječi naspram 458 riječi na grčkom).
5. Dodatne teme: na primjer, 2. Petrova 3,15-16 spominje Pavla.
6. Juda ima vrlo živopisne metafore
7. U 2. Petrovoj poslanici nalaze se dodatni primjeri Noe i pasa.
8. Dvije apokrifne reference u Judi
9. Borba za vjeru u Judinoj poslanici naspram izbjegavanja propadanja u 2. Petrovoj poslanici.
10. Juda 7,13 naglašavaju vječnost, dok 2. Petrova 3:3-8,12 naglašava vrijeme.
11. Dok je poslanica Juda vrlo kratka, 2. Petrova je napisana na način koji štiti od vjerovanja u "strogi kalvinizam". Primjeri su: "ne želi da itko propadne, nego da se svi pokaju" (2. Petrova 3,9), "poriču Gospodina koji ih je otkupio" (2. Petrova 2,1) i oni koji pobjegnu od pokvarenosti svijeta, a zatim ponovno zapadnu (2. Petrova2:19 –22).
Sažetak: Razlike i sličnosti mogu se objasniti time da su to bila dva čovjeka s donekle različitim stilovima, koji su vrlo vjerojatno razgovarali međusobno i pisali u slično vrijeme o sličnim problemima, pri čemu je Petar napisao opsežnije pismo.
P: Skeptik Bart Ehrman piše: "Teško je povjerovati da su ta dva pisma [Jakovljevo i Judino] mogla napisati dva seljaka niže klase koji su govorili aramejski iz Galileje (čiji poznatiji brat [Isus] nije poznat po tome da je znao pisati, a kamoli sastaviti komplicirani traktat na grčkom)." Jesus, Interrupted, str. 134-135
Drugdje Ehrman piše: "Imamo neke informacije o tome što je značilo biti seljak niže klase u ruralnim područjima Palestine u prvom stoljeću. Jedna od stvari koju je to značilo jest da ste gotovo sigurno bili nepismeni. Sam je Isus bio vrlo izniman po tome što je očito mogao čitati (Luka4:16 –20), ali nema nikakvih naznaka da je mogao pisati…. Koliko je ljudi moglo čitati? Nepismenost je bila raširena po cijelom Rimskom Carstvu. U najboljem slučaju možda je 10 posto stanovništva bilo otprilike pismeno. A tih 10 posto činile bi imućne klase … Ništa u Evanđeljima ili Djelu apostolskom ne ukazuje na to da su Isusovi sljedbenici znali čitati, a kamoli pisati. Zapravo, u Djelu apostolskom postoji priča u kojoj se Petar i Ivan nazivaju "nepićem" (Djela apostolska4:13 ) – drevna riječ za nepismene. (Jesus, Interrupted str. 105–106). Također u Lost Christianities str. 203.
A: Ehrman to kaže jer ne vjeruje da bi ljudi Galileje govorili grčki. To unatoč tome što su imali grčki na svojim novčićima i što su bili okruženi s tri strane regijama u kojima se govorilo grčki. Postoje najmanje četiri argumenta koja ukazuju na to da Ehrman griješi.
1. Blizina Kapernauma i Feničije: Nazaret, gdje je Isus odrastao, bio je udaljen oko 15 milja od Feničije u jednom smjeru, a samo oko 20 milja od Kapernauma, gdje je živjelo mnogo govornika grčkog jezika. Galileja je na zapadu, sjeveru i istoku graničila s regijama u kojima se govorilo grčki. Na istoku Galileje nalazila se "Dekapolis", što na grčkom znači "deset gradova". Gerasenski opsjednuti živio je na tom području. Stada svinja uzgajali su (a time ih i jeli) Grci koji su ondje živjeli. Isus je ondje propovijedao kad je prešao Galilejsko jezero. Sigurno je govorio grčki kad im je propovijedao.
2. Novčići Galileje: Sljedeći odlomak potječe iz djela *Greco-Roman Culture and the Galilee of Jesus* autora Marka A. Chanceyja (Cambridge University Press, 2005.). On kaže da su, promatrajući kovanje u Galileji, "natpisi obično bili na grčkom, iako nekoliko novčića pronađenih u Palestini ima hebrejske natpise." (str. 168) … "Još jedna značajka koja je razlikovala novac Hasmonejaca bila je njihova ograničena upotreba grčkog jezika. Grčki znakovi i monogrami, čija je značenje nejasno, nalaze se na određenim novčićima Hirkana I. Međutim, većina njegova novca koristi hebrejsko pismo koje je već bilo drevno za vrijeme njegove vladavine;" (ibid str. 169) … "najmanje jedna kovanica Agrippe II. vjerojatno je kovana u Galileji, što odražava grčki natpis 'Tiberias' okružen vijencem na njezinoj poleđini. Na licu se nalazi prikaz palmine grane i natpis … [na grčkom] 'Kralj Agrippa, Pobjeda cara'." (ibid str. 183)
3. Pismenost u Rimskom Carstvu nije relevantna: Ehrman zaboravlja da postotak ljudi u Rimskom Carstvu (Španjolska, Britanija, Njemačka itd.) koji nisu znali čitati nije bitan; važno je postotak obrazovanih ljudi među Židovima u Judeji i Galileji. Židovi su imali mnogo viši standard obrazovanja od većine drugih naroda u Rimskom Carstvu. Činjenica da je Sanhedrin optužio Petra i Ivana da su neobrazovani ne znači da je to bilo tako.
4. Pismenost u Palestini: Uzgred, u Deir Alli u Jordanskoj dolini arheolozi su pronašli školarsku vježbu pisanja u kojoj se tri puta spominje Bileam, sin Beorov. Radiokarbonskom datiranjem utvrđeno je da datira iz razdoblja od 800. do 760. g. pr. Kr.
P: Je li Jude u Jde 3 napisao još jedno pismo o našem zajedničkom spasenju?
O: Juda je namjeravao napisati jednu vrstu pisma, ali je potom promijenio mišljenje. Grčka riječ prevedena kao "s žarom se boriti" ona je od koje potječe naša riječ "agonizirati". Ne postoje dokazi, ni za ni protiv, da je Juda kasnije napisao drugo pismo. Ako jest, Bog nije bio dužan osigurati njegovo očuvanje; Bog je mogao sačuvati koja god pisma je želio.
Štoviše, ova fraza nimalo ne implicira da je Juda morao napisati drugo pismo. To jednostavno znači da je Juda radije pisao o tome koliko je veliko naše zajedničko spasenje, te je žalio što je postojala potreba za ovakvim pismom.
Uzgred, kada mi (ispravno i zakonito) kritiziramo druge vjernike kao što je to učinio Juda, trebali bismo slijediti Judin primjer i činiti to s brigom i žaljenjem što je situacija takva da je potrebna opomena.
P: U 3. stihu pisma Juda, u kojoj mjeri bismo trebali samo svjedočiti o vjeri, nasuprot borbi za vjeru protiv hereza?
O: To uistinu ovisi o neposrednoj situaciji i općoj kulturi. Jude je radije želio svjedočiti o vjeri, ali je osjetio hitnu potrebu promijeniti pristup, možda na temelju onoga što je čuo. Ponekad moramo hitno promijeniti pristup i pozabaviti se učenjem vukova koji napadaju crkvu. Kada situacija nije hitna, i dalje bismo trebali davati pouke kako bismo obranili stado. No općenito, većinu vremena trebali bismo biti poput Judea i radije svjedočiti o našem zajedničkom spasenju.
P: U Jud 4-10, kako su ljudi koji su bili razvratni, prepuštali se nenormalnim porocima, pokvarili tijelo, tulumarili zajedno i slijedili bezbožne strasti mogli uhvatiti zajednicu kršćana nespremnu?
O: Ljudi mogu raditi stvari u tajnosti. Juda ne kaže da su činili bilo što od toga tijekom bogoslužja. Naprotiv, činili su te stvari ne znajući za to članovi zajednice, ili su možda čak pokušali odvesti u zabludu i neke druge članove zajednice, a ipak su bili tolerirani. Još gore, neki otpadnici kojima je potrebno razotkrivanje su vođe u crkvi.
P: U Jud 5., koja je bila svrha spašavanja Izraelaca iz Egipta, a zatim uništenja većine njih?
O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.
1) Ljudi su mogli izabrati hoće li ići s Mojsijem ili ne. Zapravo, pomiješana gomila, uključujući i one koji nisu bili Izraelci, pošla je s njima u Izlasku 12,38.
2) Narod je isprva bio voljan otići i slijediti Boga i Mojsija, ali je potom promijenio mišljenje i poželio da se vrati u Egipat u Izlasku 16,3.
3) Trebali bismo naučiti da, kao i oni, nije korisno krenuti u dobrom smjeru ako odstupimo i poželimo se vratiti odakle smo krenuli.
P: U Jde 6, tko su vezani anđeli koje spominje Juda?
O: To su pali anđeli, koji su trenutno vezani. Postoje tri različita gledišta.
1. Neki su vezani, neki slobodni: Danas su neki demoni vezani, a neki su slobodni i čine zlo na zemlji. Čak su se i slobodni demoni s kojima se Isus susreo bojali da će ih on baciti u bezdan.
2. Svi su djelomično vezani: Drugo je stajalište da su svi demoni trenutačno vezani, ali čak i vezani mogu utjecati na ljude. Kao što u djelu Bible Difficulties and Seeming Contradictions (str. 225–226) kaže analogijom: "Osoba može biti doživotno zatvorena u kazneno-popravni zavod, a ipak joj se može dati privilegij šetnje u zatvorskom dvorištu ili čak izvan njega pod određenim uvjetima i ograničenjima." Za više o ovom gledištu pogledajte knjigu Christian Theology Millarda J. Ericksona, str. 447–448.
3. Kombinacija: Moje je stajalište hibrid ta dva. Različiti demoni mogu imati različita ograničenja i različite stupnjeve slobode. Juda jasno kaže da su ograničenja nekih demona pooštrena. Međutim, nijedan demon ne može ići protiv Kristovih zapovijedi.
P: U Jde 6, jesu li vezani anđeli oni iz Postanka 6, gdje su Nefilimi bili potomci anđeoskih bića i ljudskih žena?
O: Ljudi se ne slažu oko toga.
Da. Židovska apokrifna Knjiga Henokova 1, u prvoj i najranijoj od svojih pet "knjiga", kaže da jesu (Henok 1, 6). Neki su rani kršćani gajili veliko poštovanje prema Knjizi Henokovoj 1.
Ne. To bi se moglo odnositi na demone koji su se općenito pobunili. Za više o ovom odgovoru pogledajte knjigu 1001 Bible Questions Answered, str. 65.
U svakom slučaju, ovo se odnosi na mnoštvo palih anđela i ne kaže ništa o tome da je Sotona iskušao Evu, kako vjeruje lažna religija Unificirane crkve reverenda Moona.
P: Prema Judinim 6-7, možemo li "zaključiti da su anđeli pali kao rezultat nemorala čina neprirodne požude" kako je heretik Rev. Moon učio u petom izdanju (1977.) Božanskog načela, str. 71-72?
O: Ne. Juda 5-7 navodi tri primjera: Izraelce koji su izašli iz Egipta (stih 5), anđele koji su napustili svoj dom (stih 6) i Sodomu i Gomoru (stih 7). Juda ne spominje Pad čovječanstva.
P: U Judinoj 9, kada se nadangel Mihovil posvađao sa Sotonom oko Mojsijeva tijela?
O: Sveto pismo to ne kaže, i to nigdje drugdje nije spomenuto u Svetom pismu. Juda to navodi da bi istaknuo nešto drugo, pa je očito pretpostavio da su čitatelji to već čuli. To je spomenuto u apokrifnom djelu Prijenos Mojsija, koje se također naziva i Mojsijev zavjet. Imamo veći dio djela Prijenos Mojsija, osim završetka, koji je vjerojatno sadržavao ovaj prikaz.
P: U Jud 11, što je put Kainov?
O: Kajin, sin Adama i Eve i ubojica svoga brata Abela, spominje se u Postanku 4,1-24. Malo što drugo znamo o Kajinu osim jedne značajne činjenice: njegova je žrtva Gospodinu bila bezkrvna i Bog je nije prihvatio. I danas u nekim liberalnim crkvama i tada u gnostičkim religijama ljudi su pokušavali imati "krvno bezkravno kršćanstvo"; Isusa čija krv nije platila naše grijehe.
P: U Jud 11, zašto je ovdje spomenut Bileam?
O: Bileam se razlikovao od prethodna dva po tome što se nije otvoreno suprotstavio Božjoj vlasti. Bileam je i dalje odavao čast Bogu. No Bileam je vidio da je biti prorok izvor bogatstva. Sve što je Bileam mislio da mora učiniti bilo je pokušati hodati tankom linijom, biti što je moguće dalje od Božje volje, a da pritom ne pređe granicu neposluha prema Bogu.
P: U Jde 11, zašto je ovdje spomenut Korah (Core)?
Korah je bio levit spomenut u Brojevima 16,1–38. On i njegovi saveznici ogorčili su se na Mojsija, optužujući ga da pokušava "postaviti se za vladara nad nama" (Brojevi 16,13), i ogorčili su se na Arona što je bio veliki svećenik koji je prinosio žrtve. Korah je nagovorio 250 ljudi, plus druge, da se pobune protiv Božjeg vodstva. Mojsije se nije borio protiv Koraha, već je prepustio stvar Bogu. Bog je otvorio zemlju da proguta šatore i obitelji Koraha i vođa pobune. Zatim je Bog poslao vatru da uništi preostalih 250 ljudi. Zajednička nit između Kaina, Bileama i Koraha jest to što su odbili pokoriti se Božjoj vlasti.
P: U Jak 12, što su oblaci bez vode?
O: Za suho tlo, to su velike, važne stvari koje obećavaju mnogo, ali ne ispunjavaju ništa. Prave veliku predstavu, ali ih onda vjetar odveje.
P: U Jud 12., što su besplodna stabla u jesen, dvaput mrtva?
O: To bi moglo značiti potpuno mrtva stabla ili stabla dvaput ubijena. Bez obzira na to, mnoga stabla izgledaju mrtvo u jesen, kada im otpadne lišće, a većina plodova donijet će tek sljedeće godine. Ali ovo su stabla koja su doista mrtva, koja nikada neće procvjetati niti roditi plod. Njihov vrh izgleda mrtvo poput uspavanih stabala bez lišća. Ali budući da su iskorijenjena, korijenje, grane i cijelo stablo su mrtvi, odozgo do dolje.
Za osobu, to bi se moglo odnositi na drugu smrt u Otkrivenju 21,8, ili na one koji su poznavali Krista, ali su kasnije otpali u Poslanici Hebrejima 6,4-8 i 2. Petrovoj 2,20-22.
P: U Jde 13, zašto se spominju divlje valove mora?
O: Divlje valove mora odlikuje velika snaga. Iako se snaga često može iskoristiti za dobro, poput mlina na rijeci, ova snaga neće biti ničim kontrolirana. Voda nasilno ide naprijed-natrag, stvarajući samo pjenu. Ne samo da je snaga beskorisna, već je i zapravo razorna.
P: Zašto su u Jud 13 spomenute lutajuće zvijezde?
O: Slika lutajuće zvijezde odnosi se na jednu od šest ili sedam zvijezda koje ne drže svoje određeno mjesto među ostalim zvijezdama, već lutaju kamo god žele na nebu. Danas ih nazivamo planetima. Kada biste koristili lutajuću zvijezdu kao pomagalo za navigaciju, postali biste jednako izgubljeni kao što se činila i sama lutajuća zvijezda.
P: U Jde 14, o kojem se Henoku radi?
O: Ovo nije Henok, sin Kajinov iz Postanka 4:17. Radi se, naprotiv, o Henoku, potomku Sita i sedmom od Adama iz Postanka 5:21-24. To je isti Henok koji je hodao s Bogom i kojega je Bog uzeo na nebo. Henok iz Postanka 4:17, sin Kajinov i treći od Adama, druga je osoba.
P: U Jde 14-15, zašto je Juda citirao iz pseudoapokrifne Knjige 1. Henoka kao istinitu?
O: Zato što je ovaj stih istinit, iako u drugim dijelovima 1. Henokove knjige, koja je bila poznata prije 110. g. pr. Kr., ima pogrešaka. Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.
1. Iako se citat nalazi u 1. Henokovu, nije sigurno da je Juda citirao izravno iz knjige 1. Henokova. Iako su riječi gotovo iste, mogle su potjecati iz zajedničkog izvora. Taj zajednički izvor mogao je biti knjiga s ovom istinitom proročanstvom ili sam Bog.
2. Knjiga 1. Henok je podlijegala izmjenama. Iako je knjiga nastala prije kršćanstva, neki smatraju da je ovaj citat umetnut nakon što je Juda napisan, a prije 15. stoljeća od strane zabludjelog redovnika. Prosudite sami; evo citata iz svitka s Mrtvog mora 4Q204; obratite pozornost na praznine. "… bezbroj njegove svece … tijelo za sve njihovo … oholo i zlo …" (Ovaj citat potječe iz djela The Dead Sea Scrolls Translated by Florentino García Martínez; izvorno objavljeno na španjolskom kao Textos de Qumrán).
3. Nije nevjerojatno da je Juda citirao iz Knjige 1. Henokove, i to je u redu. Knjiga 1. Henokova imala je najmanje pet različitih autora, a ovaj stih potječe iz prvog i najranijeg dijela. Knjiga 1. Henokova mješavina je istine i pogreške, a Bog je možda namjerno natjerao Judu da citira istinu iz nje kako se ta istinita proročanstva od Boga ne bi sačuvala samo u izvanjerotkim izvorima.
4. Iako 1. Henokova knjiga sadrži barem jednu božansku istinu, to ne znači da je trebala biti dio Svetog pisma. Nije dovoljno da knjiga sačuva nekoliko Božjih riječi; mora biti u potpunosti ono što Bog želi u Svetom pismu. Spisi Wesleyja, Luthera i Kalvina također sadrže mnogo Božje istine, ali to ne znači da su bez pogrešaka, a i sami bi se usprotivili da se njihovi spisi smatraju Svetim pismom.
Ukratko, kao što je Hank Hanegraaff rekao u radijskoj emisiji Bible Answer Man na10/29/1997 : knjiga 1. Henok bila je cijenjena. Cijenjena znači da sadrži mnogo istina, ali to ne znači da je božanski nadahnuta. Mogu reći da će Isus ponovno doći. To je istina, ali to ne znači da sam božanski nadahnut.
P: U Judinim 14-15, budući da je Juda [navodno] primio nadahnuće iz nenadahnuće knjige 1. Henok 1:9, kako kršćani mogu kritizirati Josepha Smitha za primanje nadahnuća iz paganske egipatske Knjige mrtvih kad je Joseph Smith napisao mormonsku Knjigu Abrahama?
O: Knjiga 1. Henok je izvanbiblijska židovska knjiga složenog podrijetla, s mješavinom istine i pogreške. Judin citat odgovara stihu iz Knjige 1. Henoka. Ništa ne isključuje mogućnost da je Henok to doista rekao.
Nasuprot tome, mnogi su dokazali da je svitak za koji je Joseph Smith prijevarno tvrdio da je preveo u Mormonsku Knjigu Abrahama bio idolopoklonička, poganska knjiga.
Ukratko:
1. Ne može se dokazati (niti opovrgnuti) da je Juda prepisao ovaj stih iz Henokovog spisa.
2. Čak i ako je Juda ovo preuzeo iz Knjige 1. Henoka, Knjiga 1. Henoka je kompozitna knjiga i mogla je sadržavati fragmente božanski nadahnutih proročanstava.
3. Suprotno tome, lažni prijevod Josepha Smitha potječe iz knjige o idolima, egipatske Knjige mrtvih.
Više o Josephu Smithu i mormonskoj Knjizi Abrahama
Pozadina o židovskoj knjizi 1. Henok:
1. Henok je složena knjiga, s pet dijelova koje su u različito vrijeme napisali različiti autori. Navod o kojem je riječ potječe iz prvog i najranijeg dijela. Međutim, moguće je da je navod dodan kasnije. Najraniji primjerak koji posjedujemo je fragment iz Qumranovih svitaka. Međutim, najraniji primjerak s ovim navodom potječe iz 15. stoljeća iz Etiopije. Sadrži određenu istinu, ali i mitološke aspekte, sa svim raspravama o raznim anđelima i demonima. Knjiga 1. Henokova nije izgubljena za suvremeni svijet.
Pozadina o Egipatskoj knjizi mrtvih:
Egipatska Knjiga mrtvih vjerojatno se nije mnogo čitala. Njezina je svrha bila biti pokopana s bogatim mrtvacem kako bi djelovala kao magični amajlija i olakšala mu ulazak u zagrobni život. Postojalo je onoliko varijacija Knjige mrtvih koliko je i bilo primjeraka, budući da je u svakoj bio upisan ime preminule osobe. Mnogi su preveli stvarni fragment koji je Joseph Smith navodno koristio za prijevod Knjige Abrahama. Iz mormonskog izvora prijevod možete pročitati u djelu Hugh Nibleyja The Message of the Joseph Smith Papyri (Deseret Book, 1975). Za ne-mormonske izvore možete pročitati knjigu Jerala i Sandre Tanner "The Changing World of Mormonism" (Moody Press, 1981.), str. 360, ili "The Book of Abraham Papyrus Found", str. 14. Sve tri prijevoda su u suštini iste.
Pozadina o mormonskoj Knjizi Abrahama:
Prema Josephu Smithu, mormonska Knjiga Abrahama navodno je napisana od Abrahama o njegovim putovanjima u Egiptu. Joseph Smith je tvrdio da je napisana na istom jeziku kao i Knjiga Mormona te da ju je preveo uz nadnaravnu pomoć. Mormoni iz Salt Lake Cityja (LDS) imaju četiri sveta pisma, a jedno od njih, biser velike vrijednosti, sadrži Knjigu Abrahama kao jednu od svojih knjiga. Knjiga Abrahama 1:21-26 jedini je mormonski biblijski temelj za mormonsku doktrinu protiv crnaca. Ta je doktrina tvrdila da crnci nikada ne mogu držati najviše svećeništvo. Tu je doktrinu Mormonska crkva promijenila 1978. godine.
Pozadina tvrdnje Josepha Smitha:
1. Joseph Smith je tvrdio da je "preveo" svitke u biseru Velike vrijednosti, str. 29.
2. Tri od četiri originalne engleske kopije imale su egipatske znakove pored engleskog teksta.
3. Tri slike se podudaraju
4. Najznačajnije od svega, Joseph Smith napisao je knjigu "Egipatska abeceda i gramatika", u kojoj je navodno pokušao naučiti druge svom lažnom egipatskom pismu.
5. Smith je u prosjeku "preveo" više od 100 riječi po egipatskom hijeroglifu, dok je trebalo biti jedna do dvije riječi po hijeroglifu.
6. Nitko tada nije uhvatio Josepha Smitha u ovoj prijevari, jer u to vrijeme u Americi nije bilo nikoga tko je mogao čitati drevni egipatski.
Ukratko: Mormoni imaju kao dio Svetog pisma lažan prijevod idolopokloničke, poganske knjige. Iako su neki od njih uočili sličnost između svoje situacije i činjenice da se Juda 14 nalazi u Knjizi Henokovoj, situacija je potpuno drugačija jer:
1. Čak i da je Juda citirao iz Knjige o Henokhu, ona nije idolopoklonička, okultna knjiga. To je židovska knjiga s mješavinom istine i pogreške.
2. Ne može se utvrditi je li Juda doista citirao iz Knjige o Henokhu. Mogli su imati zajednički izvor ili je to mogao dodati u Knjigu o Henokhu prije 15. stoljeća neki zabludjeli redovnik.
P: U Jud 16 i 2 Pet 2,18, što se misli pod ustima koja "izbacuju oholost" i pod "uzvišenim, ali praznim riječima", i čine li ljudi to danas?
O: Grčka riječ ovdje, hyperonka, doslovno znači "napuhan" ili "natečen". Koristi se u oba stiha, a govoriti takve "napuhane" riječi znači iznositi napuhane izjave o vlastitoj važnosti i korisnosti. Ljudi danas mogu misliti da će ih drugi više cijeniti ako o sebi iznose neistinite ili pretjerane tvrdnje. Njihova prva pogreška je to što misle da će im drugi vjerovati. Kad se vjerodostojnost izgubi, teško ju je ponovno steći.
P: U 2. Ivanovoj 21, budući da ne možemo izgubiti svoje spasenje, kako i zašto se čuvamo u Božjoj ljubavi?
O: Neki istinski kršćani vjeruju da ljudi mogu izgubiti svoje spasenje. Drugi ne. Bez obzira na to, svi se mogu složiti da, kao što dijete može učiniti stvari koje dovedu do suza u očima i njegovih roditelja i samog djeteta, tako i mi možemo učiniti stvari koje slome Božje srce. Kao što dijete može poželjeti pobjeći od kuće, mi, poput Jonu, možemo pokušati pobjeći od Boga. Čak se i kršćani mogu upustiti u kult ili odstupiti od vjere. Međutim, ako idu u raj, ustrajat će i vratiti se.
P: U Jakovljevoj poslanici 22., koja su sedam zapovijedi danih vjernicima?
O: Postoji sedam zapovijedi.
Juda 3 Žarko se borite za vjeru
Juda 17 Sjetite se učenja, a osobito upozorenja apostola.
Juda 20 Izgrađujte se u svojoj najsvetijoj vjeri
Juda 20 Molite se u Duhu Svetom
Juda 21 Čuvajte se u ljubavi Božjoj
Juda 21 Očekujte milosrđe našega Gospodina Isusa Krista za vječni život
Juda 22-23: Pokažite milosrđe onima koji sumnjaju, spasite druge izvlačeći ih iz vatre, a prema drugima pokažite milosrđe pomiješano sa strahom.
P: U Jde 23, što znači izvući nekoga iz vatre?
O: Ovo je slično Amosu 4,11, gdje su Izraelci opisani kao "ugljenac izvučen iz vatre". Veliki svećenik Josua također je bio "ugljenac izvučen iz vatre" u Zahariji 3,2. Kada se štap već zapali u vatri, izvući ga znači izvaditi ga iz vatre kako se ne bi spalio. Na sličan način, želimo podijeliti evanđelje sa grešnicima kako bi mogli čuti evanđelje kroz naše riječi, i Bog, preko nas, može ih izvući iz vatre pakla. Ne možemo zamijeniti križ, ali možemo biti sredstvo u donošenju poruke križa kako bismo doveli ljude k Kristu.
P: U Jdeu, kako znamo da je ovu knjigu napisao Juda?
O: Autor je rekao da je Juda, i to je jedini dokaz koji imamo, za ili protiv.
P: U Jd, kako znamo da je danas Pismo pouzdano očuvano u odnosu na ono što je izvorno napisano?
O: Postoje najmanje četiri razloga.
1. Bog je obećao sačuvati Svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrova 1,24-25; i Mateju 24,35.
2. Dokazi rane Crkve. Ovo su pisci koji su se pozivali na stihove u Poslanici Jude. Od 25 stihova Poslanice Jude, pisci iz razdoblja prije Nikejskog sabora citirali su ili aludirali na svaki stih osim na sedam (6 stihova i 2 polustih). To su Jude 2, 18, 20–22a, 23b–25.
Irenaeus (182. – 188. g.) Juda 3 "vjera predana nama" Irenaeusov fragment 36, str. 574. U grčkom jeziku, Juda 3 glasi "svetima" umjesto "nama", ali osim toga ovo je točna formulacija. Ova se formulacija nalazi samo u Judi 3.
Irenaeus (182-188. g.) aludira na Judu 7, spominjući Sodomu i Gomoru u Lotova vremena kao primjer pravednog Božjeg suda. Irenaeus Protiv hereza, knjiga 4, poglavlje 36.4, str. 516. Koncept Sodome i Gomore kao primjera nalazi se u Bibliji samo u Judinoj poslanici 7 i 2. Petrovoj poslanici 2,6.
Muratorijev kanon (190.–217. g.) "Ivan je napisao Otkrivenje. Dva pisma pripadaju Ivanu, ili nose ime Ivan. Poslanica Jude." ANF sv. 5, str. 603.
Klement Aleksandrijski (193.–217./220. g.) navodi Jude 5,6 kao Jude. The Instructor, knjiga 3, poglavlje 8, str. 282
Klement Aleksandrijski (193.–202. g.) citira dio iz Juda 19,22b,23a u Stromata, knjiga 6, poglavlje 8, str. 495
Klement Aleksandrijski (193–202. g.) naziva Juda 8–17 "Jude proročanstvo". Stromata, knjiga 3, poglavlje 2, str. 383
Klement Aleksandrijski (193–217/220. g.) navodi Judu 1,4–14,19 kao Judino u fragmentima iz Kasiodora, str. 573.
Tertulijan (198-220. g.) spominje pismo apostola Jude u djelu O odijevanju žena, knjiga 1, str. 16.
Tertulijan (198. – 220. g.) aludira na Judu 23 u djelu O kreposti, poglavlje 18, str. 94. "... uskraćeno je grešnicima, a osobito onima koji su bili 'opljunjeni od strane tijela',"
Origen (225. – 254. g.) pri raspravi o knjigama Svetog pisma citira 1. Judino kao Judino djelo. Origenov komentar na Matej, knjiga 10., poglavlje 24., str. 430. Također citira dio 1. Judina kao Judino djelo u svom komentaru na Matej, knjiga 13., poglavlje 27., str. 491.
Origen (225. – 254. g.) slobodno citira tri četvrtine Juda 8. Origenov komentar na Matej, knjiga 10, poglavlje 24, str. 430
Anonimni traktat protiv Novatijana (254-256. g.) gl. 16 str. 662 citira Judu 14,15
Nakon Niceje
(polu) Eusebijeve Crkvene povijesti (323.–326. g.) knjiga 2., poglavlje 23., str. 128 kaže da su Jakov i Juda navodno napisali pisma koja nose njihova imena, iako je to sporno. Očevi nikijski i postnikijski, Druga serija, svezak 1., str. 128
Atanazije (367. g.) ne poziva se na određene stihove u poslanici Juda, ali navodi knjige Novog zavjeta, uključujući i poslanicu Juda, u Uskrsnom pismu 39, str. 552.
Synopsis Scripturae Sacrae (350.–370. g. ili 5. stoljeće) spominje knjigu Juda kao dio Novog zavjeta. Citira cijelo Pismo Juda 1.
Kiril Jeruzalemski (oko 349.–386. g.) spominje poslanicu Judu u "Sedam općih poslanica Jakova, Petra, Ivana i Jude" u predavanju 4.36, str. 28
X Didimus slijepi (398. g.) poziva se na Judu 4,19. Međutim, on odbacuje poslanicu Jude kao Svetu knjigu jer citira apokrifne knjige.
Šizmatik Lucifer iz Cagliarija na Sardiniji (361.–ok. 399. g.) poziva se na Judu 1,3,4,5,8,12
Efrem Sirijski (306.–373. g.) poziva se na Juda 8
Efrem Sirijski (306. – 373.) spominje četiri evanđelja, 14 Pavlovih pisama, Jakovljevo, Petrov, Ivanovo i Judino pismo, Djela apostolska, Ivanovu Apokalipsu, Knjigu mudrosti Sirahovu i Siraha (=Ecclesiasticus).
Jerome (373-420. g.) poziva se na Judu 8,23
Jerona (373.–420. g.) spominje po imenu "Novi zavjet", Matej, Marko, Luka i Ivan kao "Gospodinov četvorac", sedam poslanica crkvenih Pavlovih, Hebrejima, Timoteju, Titu, Filemonu, Djela apostolska, sedam epistola među Jakovljevom, Petrovom, Ivanovom i Judinom te Otkrivenje Ivana sve u pismu 53, gl. 9, str. 101–102.
Augustin iz Hipona (388. – 430.) poziva se na Judu 1,19
Augustin iz Hippa (388.–430. g.) citira Juda 19 u djelu O krštenju, protiv donatista, glava 50, str. 651
Augustin iz Hipona citira Juda 24 kao djelo apostola Jude u djelu O opomeni i milosti, pog. 10, str. 475 (sv. 5). Također u Božjem gradu, knjiga 18, pog. 38, str. 383
Jan Kasijan (419.–430. g.) citira Juda 5 kao od Apostola u djelu Sedam knjiga, knjiga 5.9, str. 586
Ivan Kasijan spominje jednog od apostola i citira Jude 6 u Drugoj konferenciji opata Serenusa, glava 8, str. 378
Kirilo Aleksandrijski (444. g.) poziva se na Judu 4, 5, 19
3. Svjedočanstva heretika i drugih pisaca
Heretik Priscillian (385. g.) poziva se na Judu 8.
4. Najraniji rukopisi Poslanice Judine koje posjedujemo pokazuju da postoje male varijacije u rukopisu, ali ne i teološki značajne pogreške.
p72 Bodmer 7 i 8 Papiri 1. Petrova 1:1-5:14, 2. Petrova 1:1-3:18 i Juda 1-25. (oko 300. g.) Fotografija dijela ovog rukopisa (koja prikazuje 2. Petrova 1,16–2,2) nalazi se u djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, str. 468. Navodi se da je rukopis napisan "u dokumentarnom pismu".
p74 (=Bodmer 17) Djela 1:2-5,7-11,13-15,18-19,22-25; 2:2-4; 2:6-3:26; 4:2-6,8-27; 4:29-27:25; 27:27-28:31; Jakov 1:1-6,8-19,21-23,25,27; 2:1-3,5-15,18-22,25-26; 3:1,5-6,10-12,14,17-18; 4:8,11-14; 5:1-3,7-9,12-14,19-20; 1. Petrova 1:1-2,7-8,13,19-20,25; 2:6-7,11-12,18,24; 3:4-5; 2. Petrova 2:21; 3:4,11,16; 1. Ivanova 1:1,6; 2:1-2,7,13-14,18-19,25-26; 3:1-2,8,14,19-20; 4:1,6-7,12,16-17; 5:3-4,9-10,17; 2. Ivanova 1,6-7,13; 3. Ivanova 6,12; Judina 3,7,12,18,24 (7. stoljeće)
7. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta sadrži Jakov 2,4 i 1. Petrova 1,12
7. stoljeće - 1975. - Aland i dr. treće izdanje
6. stoljeće - 1998. - Aland i dr., četvrto izmijenjeno izdanje
p78 (= papirus Oxyrhynchus 2684) oko 300. g. n.e. Juda 4-5,7-8 Cjeloviti tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta, str. 602, navodi da ovaj tekst nije vrlo pouzdan. "u četiri stiha sadrži dva jedinstvena i tri rijetka čitanja, sva u nesuglasju s najranijim svjedokom [p72]." (citirano prema Grenfell i Hunt, Oxyrhynchus Papyrus, 34:4) Ranije nije uvijek bolje.
Sirijski peshitto nema Juda.
Sinaiticus [Si] (340–350. g.) ima cijelo Pismo Jakovljevo
Vaticanus [B] (325–350. g.) i Alexandrinus [A] (oko 450. g.) imaju cijelo Pismo Judino.
Bohajrska koptska [Boh] 3. / 4. stoljeće
Sahidski koptski [Sah] 3. / 4. stoljeće
Filoksenski sirijski [SyrPh] 507./508. g.
Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće
Jermenjski [Arm] od 5. stoljeća
Harclean Sirijac [SyrH] 616. g.
Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća
Etiopski [Eth] od oko 500. g.
Pogledajte www.BibleQuery.org/Jude Manuscripts.html za više o ranim rukopisima Evanđelja po Judi.