< Upit iz Biblije iz Knjige Izlaska

P: U Izlasku, kako znamo da Knjiga Izlaska treba biti u Bibliji?

O: Između ostalih razloga, zato što su Isus i mnogi drugi u Bibliji potvrdili Staru zavjet i nazvali ovu knjigu Tore Svetim pismom. Za daljnje proučavanje pogledajte pitanja na kraju ovog odjeljka o židovskim i ranokršćanskim piscima koji su se pozivali na Knjigu Izlaska. Vidi također pitanja o Mateju 22:32 i Luki 2:23.

P: Koja je vrijednost Knjige Izlaska?

O: Izlazak je knjiga koja se treba čitati i doživjeti, a ne koristiti samo za učenje njezinih činjenica. Iako i Izlazak i Ponovljeni zakon donose Deset zapovijedi, Izlazak je jedinstven po onome što nam govori o pošastima i oslobođenju iz Egipta. To je više od pukih zanimljivih povijesti; one pokazuju Božji karakter i Božji odnos s Njegovim narodom. Bog ne oslobađa svoj narod od teških vremena, već ga provodi kroz teška vremena. Bog je koristio prirodna sredstva (porodne babice), prirodna sredstva u nadnaravnoj intenzivnosti (neke od kuga), kao i nadnaravna sredstva (razdvajanje Crvenog mora u pravom trenutku) kako bi oslobodio svoj narod.

Izlazak pokazuje kako se Bog odnosi pojedinačno prema Mojsiju i Aronu, pa čak i prema Faraonu. Bog je bio vrlo strpljiv s Mojsijevom nesigurnošću u vodstvu, no istovremeno se činio "strogi" kada je Mojsije izgubio strpljenje pred svim Izraelcima.

Iskustva iz Izlaska bila su ključna u definiranju identiteta Izraela kao Božjeg izabranog naroda. Ostali su zajedno u teškim vremenima, doživjeli su veliko oslobođenje i blagoslov, ali najvažnije od svega, vidjeli su Božje djelovanje u svojim životima kroz sve to.

Bez Knjige Izlaska ne bismo imali pojma o Pashalnoj večeri i propustili bismo velik dio tipologije Gospodnje posljednje večere. Kao što su Izraelci bili pošteđeni uništenja krvlju janjeta, tako smo i mi pošteđeni uništenja krvlju Jaganjca, koji oduzima grijehe svijeta.

P: U Izlasku, na koje se sve načine knjiga može razumjeti?

O: Knjiga Izlaska je duboka i može se razumjeti i proučavati na mnogo različitih razina.

1) Osim što općenito jača našu vjeru, Izlazak rješava nekoliko malih misterija, kao što su zašto je u Egiptu bilo toliko semitskih pokazatelja, a potom su nestali, zašto je potom Tutmozis IV postao faraon iako je naznačio da nije prvi u redu, i tko su bili kasniji "Habiru koji su harali" i uništili neke kanaanske gradove.

2) To je točna povijest Izraelaca i kako su postali narod od plemena.

3) To je knjiga o Bogu koja otkriva Njegov karakter u pogledu toga kako On ophodi s čovječanstvom. Pokazuje kako je kombinirao prirodna i nadnaravna sredstva kako bi djelovao u povijesti i ophodio se sa svojim narodom i njihovim tlačiteljima.

4) To je knjiga zakona, ono što je Bog zapovjedio da mu narod poštuje.

5) Poput Nehemije, to je knjiga o pobožnom vodstvu, o tome kako su jedan čovjek i Bog mogli svrgnuti vojsku i uspješno voditi toliki narod tijekom 47 godina.

6) To je knjiga za sav Božji narod, da i mi možemo biti ohrabreni da će nas Bog izbaviti, i da i mi možemo iskusiti susret s Njim, i da Bog može učiniti svoje prebivalište u šatoru naših srca.

7) To je knjiga uzora (Izlazak 25,40), oslobođenja, susreta i života u štovanju te onoga što je Bogu ugodno i neugodno.

P: U Izlasku, koji je pregled knjige?

O: Budući da se Izlazak može promatrati na različite načine, različiti komentari imaju prilično različite sažetke. Evo općeg sažetka.

I. Roptanje u Egiptu (Izl 1-14)

A. Put do faraona (Izl 1-4)

1. Porobljavanje Izraela (Izl 1)

2. Mojsijeva opasnost (Izl 2)

3. Božji poziv (Izl 3,4)

B. Oslobođenje – Pusti moj narod (Izl 5-14)

1. Dva sukoba (Izl 5-7:13)

2. Prva kuga – krv (Izl 7:14-25)

3. 2. kuga – žabe (Izl 8,1-15)

4. Treća kuga – žohari (Izl 8:16-19)

5. 4. kuga – muhe (Izl 8:20-32)

6. 5. kuga – pomor stoke (Izl 9:1-7)

7. 6. kuga – čirevi (Izl 9:8-12)

8. Sedma kuga – Grad i vatra (Izl 9:13-35)

9. 8. kuga – Skakavci (Izl 10,1-20)

10. Deveta kuga – Tmina 3 dana (Izl 10,21-29)

11. 10. kuga – Prvorođenci i Pashalna žrtva (Izl 11:1-12:30)

12. Prelazak Crvenog mora (Izl 12:31-14:31)

II. Život u pustinji (Izl 15-40)

A. Put prema Sinaju: Putovanje pouzdanja u Boga (Izl 15,1 – 18,27)

1. Pjesma Mirjamina - sjećanje na Božje izbavljenje (Izl 15,1-21)

2. Mara i Elim – hoće li Bog osigurati na suhoj zemlji? (Izl 15,22-27)

3. Mana i prepelice – hoće li Bog nahraniti na neplodnom mjestu? (Izl 16)

4. Masa – neuspjeh u kušnji vjere (Izl 17,1-7)

5. Amaleci – hoće li Bog zaštititi? (Izl 17,8-15)

6. Mogu sve sam – još stavova koje treba promijeniti (Izl 18)

B. Susret s Bogom na Sinaju (Izl 19-24)

1. Doživjeti Boga (Izl 19)

2. 10 zapovijedi, oltari, nema idola (Izl 20)

3. Građanski zakoni (Izl 21-23:10)

4. Subote i blagdani (Izl 23,11-19)

5. Božje obećanje za poslušnost (Izl 23,20-33)

6. Večera s Bogom (Izl 24)

C. Obožavanje u Šatoru sastanka - Priprema za Boga među vama

1. Izgradnja našeg razumijevanja

a. Materijali - darivanje Bogu (Izl 25:1-9)

b. Kovčeg – mjesto susreta s Bogom (Izl 25,10-22)

c. Božja prisutnost za stolom (Izl 25,23-30)

d. Svijećnjak – Božje svjetlo u našim životima (Izl 25,31-40)

e. Šator sastanka – intimni susret s Bogom (Izl 26)

f. Žrtvenik za paljenice – odričanje za Boga (Izl 27:1-8)

g. Dvorište Šatora sastanka – okupljanje za Boga (Izl 27:9-19)

h. Nikada neka vam ne ponestane ulja za štovanje (Izl 27:20-21)

2. Odvajanje

a. Odjeća Božjih svećenika (Izl 28)

b. Posvećenje svećenika Božjih (Izl 29)

3. Što svećenici čine

a. Žrtvenik za tamjan – jesu li tvoje molitve ugodnog mirisa? (Izl 30,1-10)

b. Nikada ne zaboravite da smo kupljeni cijenom (Izl 30,11-16)

c. Umivaonici – naša potreba za svakodnevnim pranjem (Izl 30:17-21)

d. Ulje za pomazanje (Izl 30,22-33)

e. Tamjan (Izl 30,34-38)

f. Umjetnici (Izl 31:1-11)

g. Znak poštivanja subote (Izl 31:12-18)

D. Pobuna, pokajanje i obnova (Izl 32-33)

1. Zlatno tele – kako su mogli? Mogli bismo li mi? (Izl 32)

2. Obnova – možemo li? (Izl 33)

3. Poslušnost i ponovni susret (Izl 34)

E. Ponovno uspostavljanje štovanja u Šatoru nakon pokore (Izl 35:1-39:43)

F. Bog među vama – kako je postavljen vaš Šator? (Izl 40)

1. Priprema za Boga (Izl 40,1-33)

2. Bog dolazi u slavi (Izl 40,34-38)

P: U knjizi Izlazak, tko je prvi dao odgovore na pitanja o Izlasku?

O: Koliko mi je poznato, prva osoba koja je napisala odgovore na pitanja o Knjizi Izlaska bio je Filon Aleksandrijski, helenistički Židov iz Aleksandrije, koji je živio od oko 20. pr. Kr. do 50. g. n. e. Nažalost, danas su sačuvani samo neki fragmenti njegovog djela o Izlasku.

P: U Izl 1, kako je moglo biti toliko ljudi u 430 godina?

O: Za odgovor pogledajte raspravu o Brojevima 1.

P: U Izl 1., zašto bi ljubazan Bog dopustio Hebrejima da budu robovi 400 godina?

A: Životni vijek čovjeka, pa čak i 400 godina, samo je kratak tren u usporedbi s vječnim životom u nebu. Bog dopušta svom narodu da trpi na zemlji, čak i nepravednu patnju, jer je to samo privremena faza, a Bog će nas nagraditi u nebu.

Međutim, Bog ne samo da je to dopustio, nego je to zapravo moglo biti veliki blagoslov za Izraelce. Tijekom tog razdoblja u Kanaanu bilo je mnogo bitaka: evo nekih od njih:

Budući da su bili robovi u Egiptu i pastiri koje su Egipćani prezirali, Izraelci se nisu mogli asimilirati Egipćanima. 735 Baffling Bible Questions Answered, str. 49, dobro to objašnjava: "Često su stvari koje se čine najbolnijima u našim životima zapravo Božji blagoslovi u prerušju, koje prepoznajemo tek kad tijek vremena otkrije svrhu koju je Bog imao na umu."

P: U Izl 1,7-8, koliko je godina imala Mirjam?

O: Ne znamo, ali očito je bila dovoljno stara da pazi na bebu, a opet premlada da bi morala raditi. Možda je bila 8-12 godina starija od Mojsija.

P: U Izl 1,8, kako se arheološki uklapaju vladari Hiksosi?

O: Hiksi su bili bliskoistočni narod koji je osvojio Egipat zbog svojih nadmoćnih kola u razdoblju od 1760. do 1640. g. pr. Kr. Vladali su Egiptom neko vrijeme i postupno su protjerani od 1573./55. do 1540. g. pr. Kr. Kada su Jakov i njegova obitelj migrirali u Egipat, Egipćani na vlasti bili su pred-hiksoski, prema Postanku 46:34 i 43:32.

Postanak 46,34 kaže da se Egipćani ne bi družili sa pastirima, a Hiksi su nazivani "pastirskim kraljevima".

Postanak 43:32 kaže da ti Egipćani ne bi jeli s [azijatskim] Hebrejima.

Stoga, ako Hiksi nisu mogli biti egipatski vladari kada je Jakovljeva obitelj došla u Egipat, "novi bi faraon" bio sumnjičav prema onima na visokim položajima pod prethodnim faraonom. Nadalje, kada su Hiksi protjerani, domorodački Egipćani mogli su i dalje biti sumnjičavi prema neegipatskim Azijatima, poput Hebreja.

P: U Izl 1,8-10, ukratko, je li istina da ne postoji arheološki dokaz koji bi potvrdio boravak Izraelaca u Egiptu, kao što je tvrdio ateist (Capella)?

O: Ne, postoji obilje dokaza. Ne samo da postoje spominjanja "Habirua", već i Papirus Brooklyn 35.1446 pokazuje mnoge primjere Azijata kojima su davana egipatska imena. Neki od tih Azijata potječu iz plemena Izakara i Ašera. Za opširniji odgovor pogledajte i sljedeće pitanje, a za više informacija raspravu o Izlasku 11,5–12,30.

P: U Izl 1,8-10, jesu li neki predkršćanski poganski pisci spomenuli Mojsija?

O: S jedne strane, Origen (225. – 254. g.) kaže da nitko to nije učinio u svojoj Prvoj homiliji na Pjesmu nad pjesmama, str. 273, a prijevodne fusnote 37 to potvrđuje. (Ancient Christian Writers, sv. 26.) Međutim, Julije Afrikanus (235. – 245. g.) tvrdi suprotno. On piše: "Polemon, na primjer, u prvoj knjizi svoje Grčke povijesti, kaže: 'Za vrijeme Apiona, sina Foroneja, dio vojske Egipćana napustio je Egipat i naselio se u Palestini zvanom Sirijskom, nedaleko od Arabije: to su očito oni koji su bili s Mojsijem.' A Apion, sin Poseidonov, najmarljiviji od gramatičara, u svojoj knjizi Protiv Židova i u četvrtoj knjizi svoje Povijesti, kaže da su se u vrijeme Inakha, kralja Argosa, dok je Amosis vladao Egiptom, Židovi pobunili pod vodstvom Mojsija. Također i Herodot spominje ovo ustanak i Amosisa u svojoj drugoj knjizi, a na neki način i same Židove, računajući ih među obrezane, i naziva ih Asircima Palestine, možda preko Abrahama. A Ptolemej Mendijski, koji pripovijeda povijest Egipćana od najranijih vremena, daje isti prikaz svega ovoga; tako da među njima općenito nema razlike vrijedne spomena u kronologiji." Ante-Nicene Fathers, svezak 6, Julij Africanus, fragment 13, str. 124.

P: U Izl 1,8-10, osim Biblije, postoji li ikakav dokaz da su Izraelci bili porobljeni u Egiptu ili da su izašli iz Egipta?

O: Neki kritički "znanstvenici" još uvijek vjeruju zastarjeloj teoriji da ne postoji dokaz o tome da su Izraelci bili u Egiptu ili iz njega izašli. Možda bi trebali pročitati "pismo na zidu". Zidni oslik na grobnici Khnumhotepa (1892. g. pr. Kr.) u Beni Hasanu u Egiptu prikazuje 37 "Azijata", odnosno neegipatskih ljudi s Bliskog istoka. Imali su crnu kosu, šiljate brade, duge višebojne plaštove, lukove i bacačke štapove.

Kršćanski znanstvenici koji pišu u Wycliffeovom rječniku biblijske arheologije, The Expositor's Bible Commentary i drugim knjigama prikupili su mnogo dokaza da su Izraelci bili u Egiptu. Ne samo da kršćanski učenjaci uče da su Izraelci bili u Egiptu od oko 1875. do 1445. g. pr. Kr., već i svjetovni arheolog David M. Rohl u svojoj knjizi *Pharaohs and Kings: A Biblical Quest* (Crown Publishers 1995.) također dokumentira dokaze koji su u skladu s izlaskom Izraelaca iz Egipta. Slijedi popis "Top 10" činjenica koje podupiru izlazak Izraelaca iz Egipta.

10. Kosturi azijskih ovaca s dugom dlakom pokazali su da su se prvi put pojavili u delti Nila otprilike u vrijeme Josipa (1900. – 1800. pr. Kr.). Josipovo egipatsko ime "Zaphenath-Paneah" vjerojatno je bilo "Zat-en-aph" (onaj koji je pozvan) i "Ipiankhu" (Ipu je živ). Ime Ipiankhu i njegove varijacije bile su uobičajene u Josipovo vrijeme, ali ne i vrlo česte ranije ili kasnije. Mnogi drugi hebrejski nazivi nalaze se na egipatskom papiru u Brooklynskom muzeju (35.1446). Za vrijeme faraona Sobekhotepa III. (otprilike 1540. g. pr. Kr.) velik broj robova prebačen je na područje Teba. Od 95 imena, više od 50 % imena pripadalo je Azijatima, a uz njih su navedena i njihova egipatska imena. Mnogi egipatski nazivi imaju "onaj/ona koji se zove" kao prvi dio imena. Neki od tih ljudi zabilježeni su kao pripadnici plemena Izakara i Ašera.

Osim toga, neka hebrejska imena su Menahem i Šifra. Međutim, ovo je bilo 100 godina prije Šifre iz Izlaska 1. Walter Kaiser u djelu A History of Israel, str. 84, i The Expositor's Bible Commentary, svezak 2, str. 307, spominje da za dva semitska imena, Shiphrah vjerojatno potječe od Sp-ra (lijepa), a ime Puah vjerojatno je izvedeno iz ugaritske riječi "Pgt" koja znači "djevojka" ili "sjajna".

Također, Leiden papirus 348 nalaže "podjelu žitnih racija vojnicima i 'Apiruima koji prevoze kamenje do velikog pilona Rames[s]esa." 'Apirui su vjerojatno bili Hebreji.

9. Neegipatski drugi u zapovjednom lancu imao je smisla. Da se Josip pokušao pobuniti, Egipćani mu ne bi slijedili. Zabilježeno je da su Kanaančani, poput Meri-Ra i Ben-Mat-Ane, imali visoke položaje na egipatskom dvoru. Semit po imenu Yanhamu bio je zamjenik Amenofisa III. sa sjedištem u Gazi.

8. Cigle su se koristile za izgradnju nekih egipatskih gradova, poput Pitoma. U Pithomu su na najnižoj razini pronađene cigle napravljene od slame. Na srednjoj razini cigle su sadržavale samo stabljike. Na gornjoj razini arheolozi su otkrili da su cigle bile napravljene bez ikakvog veziva. U grobnici egipatskog plemića Rekhmere / Rek-mi-Rea u Tebama iz 15. stoljeća pr. Kr. nalazi se slika robova koji izrađuju cigle.

7. Pronađeni su dokazi o velikoj katastrofi s velikim brojem žurno pokopanih tijela. Međutim, veliki broj smrtnih slučajeva ne dokazuje niti opovrgava da je to bilo uzrokovano iznenadnim događajem preko noći.

Također, Tacit u Povijestima, knjiga V, navodi različite spekulacije o Židovima kao potomcima Kretanca, Egipćana, Etiopljanaca ili Asiraca, a zatim pripovijeda zanimljivu priču. "Većina pisaca, međutim, slaže se u tome da je, kad je u Egiptu izbila bolest koja je strašno rugobila tijelo, kralj Bocchoris, tražeći lijek, posavjetovao se s proročištem Amona i dobio zapovijed da očisti svoje kraljevstvo i da ovu rasu, odbojnu bogovima, prenese u neku stranu zemlju. Narod, koji je bio okupljen nakon marljivog traženja, našavši se u pustinji, većinom je sjedio u stuporu tuge, sve dok ih jedan od prognanika, imenom Mojsije, nije upozorio da ne traže nikakvo olakšanje ni od Boga ni od čovjeka, budući da su bili napušteni od obojega, nego da se oslanjaju na sebe, uzimajući za svoga nebeskog vođu onoga čovjeka koji im prvi pomogne da se oslobode sadašnje nevolje…. Mojsije, želeći za budućnost osigurati svoju vlast nad narodom, dao im je nov oblik obožavanja, suprotan svemu što prakticiraju drugi ljudi. … Žrtvuju jarca, naizgled iz podsmijeha Amonu, i žrtvuju bika, jer ga Egipćani štuju kao Apisa." (citirano iz Djela Anala i Povijesti P. Kornelija Tacita, Encyclopedia Britannica, Inc. 1952.)

6. Egipatski tekst datiran oko 1350. g. pr. Kr. opisao je čudan raniji događaj: "Sunce je prekriveno i ne sja ljudima na vidiku. Život više nije moguć kad je sunce skriveno iza oblaka. Ra [bog] je okrenuo svoje lice od čovječanstva. Kad bi barem sjalo i samo jedan sat! Nitko ne zna kada je podne. Sjena se ne može razaznati. Sunce na nebu nalikuje mjesecu…." Ovo bi se moglo odnositi na tamu nad zemljom. Vjerojatno se ne odnosi na erupciju vulkana na otoku Thera jer se to dogodilo oko 200 godina ranije. (Ovo je iz Ipuwerovog papirusa).

5. Čini se da faraon Thutmose IV nije bio prvorođenac. Na Snježnoj steli Thutmosea IV (1421. – 1410. pr. Kr.), pronađenoj između prednjih šapa Gizarske sfinge, bog Harmakhis obećao je Thutmoseu posebnu pomoć da postane sljedeći faraon zauzvrat za uklanjanje pijeska koji se nakupio uz Sfingu. Vjerojatno mu ne bi bila potrebna posebna pomoć da je bio prvi u nasljednom redu svoga oca Amenofisa II. (1450/1447-1401/1385). Walter Kaiser u djelu "A History of Israel" (str. 90) navodi da se najstariji brat Thutmosea IV. zvao Webensenu. Webensenu je dobio grobnicu u kraljevskoj grobnici i vjerojatno je on umro tijekom desetog biblijskog zla. Drugi sin Amenhotepa II. bio je Khaemwaset, koji se oženio prije smrti. Kao što kaže Kaiser: "Dakle, iako se Sfinska stela ne može uzeti kao izravan dokaz smrti prvorođenca, egiptolozi su iznijeli dovoljno dokaza koji podupiru rani datum Izlaska i činjenicu da Tutmozis IV doista nije očekivao da će naslijediti oca na prijestolju."

4. Miješano egipatsko-hebrejsko pismo u pećinama blizu planine Sinaj opisuje razdvajanje mora, Mojsija i hvatanje prepelica. No, najzanimljivija je činjenica da je jezik bio mješavina egipatskog i hebrejskog. Povjesničar Diodor Sicilski (10. pr. Kr.) također je znao za to. Također, na ulazu u rudnike bakra na Sinaju nalaze se stotine natpisa. Većina njih je u hijeroglifskom egipatskom pismu, ali oko 40 natpisa je u nekoj vrsti proto-sinajitskog abecednog pisma iz 15. stoljeća pr. Kr. Međutim, ovaj je dokaz "upitan", jer ne postoji način da se utvrdi kada su ti zapisi nastali.

3. Egipatska vojska, koja je do tog vremena kontrolirala Kanaan, bila je neobično odsutna. O egipatskoj vojsci više ne čujemo mnogo sve do vremena faraona Seti I., koji je uništio Hazor 1300. godine pr. Kr.

2. U Jerihonu je Bryant G. Wood pronašao čvrste zidove, velike količine žita (što znači kratku opsadu) i nikakvo pljačkanje (budući da je žito još uvijek bilo tamo). John Garstang bio je taj koji je prvi pronašao obilje ugljičnog žita. Knjiga "Hard Sayings of the Bible" (Teške izjave iz Biblije), str. 182-183, spominje neke dokaze o potresu magnitude 8 na Richterovoj ljestvici, koji je mogao ostaviti pukotine u zidovima. Unutarnji zidovi od blata srušili su se preko vanjskog kamenog zida, formirajući praktičnu rampu. Kada se to zauzimanje dogodilo? Keramičko posuđe s Cipra ukazuje na datum između 1450. i 1400. g. pr. Kr. Egipatski amajlije su ispisane imenom tadašnjeg faraona, sve do Josuina vremena. Početkom 20. stoljeća John Garstang je pogrešno datirao zidine Jerihona u Josuino vrijeme, no Kathleen Kenyon je, prema Wycliffeovom rječniku Biblije (str. 575), dokazala da je Garstang pogriješio. Datiranje metodom C-14 određuje razdoblje uništenja na 1410. g. pr. Kr. +/- 40 godina.

1. Što se tiče uništenja gradova u Kanaanu, Jošua navodi da su uništeni samo sljedeći gradovi: Debir, Eglon, Hazor, Hebron, Jerihon, Lakis, Libna, Makeda i Aj. Arheolozi su otkrili da su u to vrijeme uništeni sljedeći gradovi: Arad, Debir, Hazor, lokalitet u el-Halilu (Hebron?), Jerihon i Lakis. Naselje u Beitinu (Bet-El?), grad Gibeon i lokalitet Khirbet Nisya napušteni su. Možda je mali grad Ai uništen toliko temeljito da se lokalitet nikada neće pronaći. Tko je uništio te gradove? Tablice iz Tell el-Amarne jasno nam govore. Pisma iz Tell el-Amarne pisana su iz Kanaana egipatskom faraonu otprilike između 1500. i 1370. pr. Kr. U njima se spominju strašni "Habiru koji haraju". Zanimljivo je da se u njima također spominje kralj Lab'ayu iz Sichema [gibeonitskog grada], koji je bio izdajnik jer je bio u savezništvu s habiruskimi osvajačima. Kasnije, na Steli faraona Merenptaha/Merneptaha (1229./1225. pr. Kr.) također se spominje narod nazvan Izrael u sjevernom Kanaanu.

Osim toga, časopis Biblical Archaeology Review, svezak 7 (rujan–listopad 1981.), navodi da postoje dokazi o sirijsko-palestinskim ostacima u blizini Qantira u Egiptu iz razdoblja od 1700. do 1500. g. pr. Kr.

Osim toga, Julije Afrikanus (koji je pisao od 235. do 245. g.) spominje drevne grčke povjesničare koji su pisali o Izlasku. "Polemon, na primjer, u prvoj knjizi svoje Grčke povijesti, kaže: 'U vrijeme Apija, sina Foroneja, jedan je odjel egipatske vojske napustio Egipat i naselio se u Palestini zvanu Sirijskom, nedaleko od Arabije: to su očito oni koji su bili s Mojsijem.' A Apion, sin Poseidonov, najmarljiviji od gramatičara, u svojoj knjizi Protiv Židova i u četvrtoj knjizi svoje Povijesti, kaže da su se u vrijeme Inakha, kralja Argosa, dok je Amosis vladao Egiptom, Židovi pobunili pod vodstvom Mojsija. Također i Herodot spominje ovo ustanak i Amosisa u svojoj drugoj knjizi, a na neki način i same Židove, računajući ih među obrezane i nazivajući ih Asircima Palestine, možda preko Abrahama. A Ptolemej Mendijski, koji pripovijeda povijest Egipćana od najranijih vremena, daje isti prikaz svih tih stvari; tako da među njima općenito nema razlike vrijedne spomena u kronologiji." The Ante-Nicene Fathers, svezak 6, Julija Afrikana, fragment 13, str. 124.

Ovo nije prvi put da kritički "znanstvenici" nisu bili svjesni arheologije. Na primjer, arheolozi su za Hetite saznali 1892. godine. Međutim, neki su znanstvenici i deset godina kasnije (1902., E.A.W. Budge) još uvijek sumnjali u njihovo postojanje.

Zaključak: Teško je plivati protiv struje kada se ova skeptična teorija utapa u moru činjenica. Stoga arheologija danas ukazuje na to da biblijski zapis pokazuje vjerodostojnost Biblije. Budući da je Biblija točna u prikazivanju toliko sitnih detalja, možda bismo je trebali smatrati točnom i u onome što sama predstavlja: Božju komunikaciju s nama.

Drugi izvori zanimljivih arheoloških informacija o Izraelcima u Egiptu su: Can Archaeology Prove the Old Testament? autora Ralpha O. Muncastera, Encyclopedia Britannica, Encyclopedia of Bible Difficulties autora Gleasona Archera (Zondervan), Evidence for Faith Johna Warwicka Montgomerya, The New International Dictionary of the Bible J. D. Douglasa i Merilla C. Tenneyja, 735 Baffling Bible Questions Answered, str. 53, The New Evidence That Demands a Verdict Josha McDowella i časopis Biblical Archaeology Review.

Pogledajte i zanimljiv video o datiranju Izlaska: https://www.youtube.com/watch?v=2JusQxiTXnE.

P: U Izl 1,8-10, je li istina da "dobro je utvrđeno da su Egipćani izgradili sve svoje gradove i spomenike", kako je tvrdio ateist (Capella)?

O: Nimalo. Odgovor potražite u prethodnom pitanju.

P: U Izl 1,8-10, zašto je Bog dopustio da Njegov narod bude potlačen?

A: Bog ponekad dopušta da Njegov narod bude potlačen iz raznih razloga: zbog discipline (Sudci), zbog odvajanja onih koji nisu željeli slijediti, poput izgnanstva itd. No u ovom slučaju, iako Biblija to ne navodi izričito, možemo spekulirati.

Zamislite da su to bili dobro plaćeni zidari koji su bili dobro tretirani, kad se pojavio Mojsije govoreći da će ih Bog osloboditi. Zašto bi željeli slijediti Mojsija, ako im je faraon bio tako prijateljski nastrojen? Iako bi sloboda u obećanoj zemlji bila bolja, mnogi od njih ne bi željeli napustiti udobnost. Zamislite neke od njih kako se, dok pakiraju da odu, pitaju kako bi mogli preživjeti težak život u pustinji, kad su poznavali samo život u udobnosti. Zamislite da moraju vjerovati Bogu za samu vodu i hranu, kad u pustinji nije bilo ničega, kad su bili toliko ugodni da nisu morali ničemu vjerovati Bogu. Stoga možemo vidjeti barem neke razloge zašto je Bog dopustio da dožive te poteškoće.

Unatoč tome, neki su se ljudi i dalje žalili u pustinji, neki su se htjeli vratiti u Egipat, a neki su dovodili u pitanje Mojsijev autoritet.

Možda ne volimo to čuti, ali ponekad nas Bog mora učiniti nelagodnima prije nego što ustanemo, pokrenemo se i učinimo ono što On želi da učinimo.

P: U Izl 1,11, što znamo izvan Biblije o egipatskim nadzornicima?

O: Egipatski izraz ser nalazi se na zidnoj slici u tebanskoj grobnici Rekhmire, koji je bio nadzornik izrade opeke za Tutankamona III. Zidna slika prikazuje nadzornike robova s teškim bičevima. Egipatski hijeroglif je zanimljiv: glava i vrat žirafe.

Zidni oslik na lokalitetu Abd-el-Gurnah prikazuje izgradnju Amonova hrama u Karnaku sa robovima koji izgledaju semitski. Iznad njih je nadglednik s natpisom: "Glavni radnik kaže svojim radnicima: bič je u mojoj ruci; ne budite lijeni." Zanimljivo je da su Izraelci u Izlasku 5,17 izričito optuženi za "lijenost".

P: U Izlasku 1,11, gdje su se nalazili gradovi Pitom i Ramese?

O: Pitom (kuća [boga] Atuma) nalazi se na vadi Tumilat, neposredno istočno od delte Nila. To su ili ruševine u Tell er-Rababehu ili Tell el-Maskhuta, 8-9 milja istočnije. U Tell el-Maskhuti pronađene su cigle napravljene bez slame. Septuaginta dodaje da je to isto što i grad "On" ili Heliopolis.

Nekada se smatralo da se grad Rameses nalazio u Tanisu/Zoanu. Međutim, sada se smatra da se nalazi blizu Qantira prema Hansu Goedickeu u časopisu Biblical Archaeology Review, sv. 7 (rujan–listopad 1981.). Postoje dokazi o sirsko-palestinskim ostacima iz razdoblja od 1700. do 1500. pr. Kr.

P: U Izl 1,11, odakle potječe naziv "Faraon"?

O: Značenje riječi ponekad se mijenja tijekom vremena. Od 2500. do 2000. g. pr. Kr. "Faraon" je izvorno značilo "velika kuća" (palata), ali je postupno počelo značiti kralja Egipta koji je ondje živio.

P: U Izl 1,15, kako su dvije hebrejske primalje mogle brinuti o tolikom broju hebrejskih poroda?

O: Očito nisu prisustvovale svakom porodu, već su nadgledale druge. Nadzornici različitih zanata regulirali su egipatsko društvo.

P: U Izl 1,15-19, postoji li ikakav dokaz o imenima Šifra i Pua izvan Biblije?

O: Nije mi poznat nikakav dokaz o imenu Puah. No, egipatski papirus u Muzeju u Brooklynu (35.1446), napisan otprilike 1540. g. pr. Kr., spominje Šifru. Ta je Šifra živjela više od stoljeća prije Šifre spomenute u Izlasku.

P: U Izl 1,16-19, kako je Bog mogao blagosloviti hebrejske primalje Šifru i Pua zato što su lagale Faraonu?

O: Kršćani se razlikuju u odgovoru.

1. Mnogi kažu da je Bog blagoslovio njihovu vjeru u zauzimanje za ono što je ispravno i oprostio im laž zbog toga. Također, Deset zapovijedi još nije bilo dano.

2. Drugi kažu da vjernici ne bi trebali govoriti istinu u situacijama života i smrti zlim ljudima koji to ne zaslužuju.

3. Šifra i Pua nisu mogle osobno poroditi svu tu djecu: vjerojatnije je da su nadgledale "vojsku" primalja koje su obavljale taj posao. Primalje pod njima mogle su lagati ili namjerno kasniti.

P: U Izl 1,16, nije li bilo nerazumno da Faraon želi ubiti Izraelce, budući da su bili dobri robovi?

O: Vjerojatno je bilo oko 4,1 milijuna Egipćana (plus-minus milijun). S obzirom na to da je stopa nataliteta Izraelaca bila viša od egipatske, njihova je populacija mogla doseći oko 2 milijuna, pa je faraon postao zabrinut.

Uzgred, iako je faraon naredio da se ubiju sva hebrejska muška dojenčad, Bog je ironično dopustio da jedno odrasta u njegovoj vlastitoj kući.

P: U Izl 1,16, zašto je Faraon želio ubiti hebrejske dječake, a ne djevojčice, u vrijeme rođenja Mojsija? Čovjek bi pomislio da bi bilo obrnuto, budući da su muškarci/dječaci rođeni ranije mogli oploditi više žena u istom razdoblju, što bi uzrokovalo veći porast stanovništva. Ili zašto nije ubio oba spola?

O: Sveto pismo ne navodi zašto je faraon donio tu odluku. Međutim, možemo vidjeti nekoliko mogućih razloga.
1) Egipćani su se možda bojali da bi dječaci mogli odrasli u vojnike i pobuniti se. Egipćani se ne bi toliko bojali žena.

2) Djevojke su i dalje bile prilično korisne radnice, budući da je Egipat bio veliki izvoznik tkanina, a one su mogle biti tkalačice.

3) Djevojke su mogle biti supruge ili konkubine egipatskim muškarcima i rađati djecu koja bi odrasla kao Egipćani.

P: U Izl 1,16, zašto je Mojsije bio u opasnosti da ga Faraon ubije, budući da njegov stariji brat Aron očito nije bio u takvoj opasnosti?

O: Prema Walteru Kaiseru u djelu "A History of Israel", str. 89, ako je Mojsije rođen 1526. (80 godina prije Izlaska), rođen bi bio u prvoj godini vladavine Thutmosea I. (1526. – 1512. pr. Kr.), a on je očito bio faraon koji je izdao tu zapovijed.

Uzgred, faraon koji je želio ubiti Mojsija nakon što je ubio Egipćanina vjerojatno je bio Tutmozis III. (1504. – 1450. pr. Kr.). Nijedan drugi faraon nije živio dovoljno dugo, a ili je pripovijest u Izlasku točna, ili bi se moralo reći da je to bila "velika slučajnost" da je jedini faraon koji je živio dovoljno dugo upravo vladao u pravo vrijeme da se sve poklopi.

P: U Izl 1,17, trebaju li vjernici bojati se Boga?

O: Da. Pogledajte drugi dio odgovora za Izlazak 9:30.

P: U Izl 2,1, koliko je priča o Mojsiju u košari slična Sargonovoj priči?

O: Sargon iz Akkata (oko 2355. – 2279. pr. Kr.) prema legendi stavljen je u košaru od trske premazan smolom i ostavljen na rijeci. Akki, vrtlar, spasio ga je i odgojio kao sina. Međutim, Mojsijeva majka to je učinila zbog kraljevskog zakona i nije ga napustila, već je poslala Mirjam da pazi na njega.

P: U Izlasku 2:2,3, što je neobično u vezi s hebrejskim riječima ovdje?

O: U Izlasku 2,2 pridjev u izrazu "lijepo/zdravo dijete" isti je hebrejski riječ za "dobro" koja se nalazi u Postanku 1. U Izlasku 2,3 hebrejska riječ za "korbicu" ista je riječ koja se koristi za Noinu barku. Hebrejska riječ za "trsku" (bez samoglasnika) ista je riječ kao i za Crveno/Tršćansko more koje su prešli Mojsije i Izraelci.

P: U Izl 2,3, ako je Bog volio Mojsija, zašto je dopustio da Mojsije bude u tako velikoj opasnosti od utapanja, izloženosti i krokodila?

O: Bog sve vidi i sigurno neke stvari ne vidi onako kako mi vidimo. Svemogući Bog bio je dovoljno moćan da osigura Mojsijevu sigurnost. Čak i ako smo usred najstrašnije poplave, najsigurnije mjesto je u središtu Božje volje.

Siguran sam da je to iskustvo ojačalo Mojsijevo uvjerenje da je spašen za posebnu misiju. Drugi su mogli vidjeti da ako je Bog mogao sačuvati Mojsija, može i njih sačuvati.

P: U Izl 2,5, zašto bi se kupaćica faraona htjela kupati u Nilu i što je s krokodilima?

O: Danas se krokodili ne nalaze sjeverno od Asvana, ali u davna vremena stizali su sve do Memfisa. Princeza se željela okupati u sjevernoj delti (gdje su živjeli Hebreji), kako bi bila sigurna od krokodila. Vjerojatno se kći faraona kupala u nekoj manjoj pritoci, a ne nužno u glavnom toku Nila. Također, ovo kupanje bilo je vjerojatnije radi ritualnog pročišćenja nego samo radi čišćenja.

P: U Izl 2,7-10, znamo li išta o Faraonovoj kćeri izvan Biblije?

Možda, jer je to mogla biti kraljica Hatshepsut. Mojsije je imao 80 godina kada je započeo Izlazak, a on je započeo oko 1447. pr. Kr., plus ili minus 4 do 5 godina. To bi značilo da je faraon Tutmozis III (1504.–1450. pr. Kr.) bio onaj koji je tlačio Izraelce. Lutanja iz vremena Izlaska dogodila su se uglavnom za vrijeme vladavine njegovog sina, Amenofisa II. (oko 1445.–1425. pr. Kr.). Usput, na Snježnoj steli Tutmoza IV. Sfinga mu se pojavljuje u snu i govori mu da će on biti sljedeći faraon, iako nije bio najstariji. U svakom slučaju, 80 godina prije 1447. pr. Kr. je 1527. pr. Kr. Kraljica Hatšepsut, kći faraona Thutmosea I., vladala je kao regent dok je Thutmose III. još bio dijete (1504.–1482. pr. Kr.). Stoga nije sigurno da je kći faraona ovdje bila kraljica Hatshepsut, budući da je faraon nesumnjivo imao i druge kćeri, ali mogla je biti. No, ako je to bila ona, neko je vrijeme bila druga najmoćnija osoba u Egiptu.

P: U Izl 2,10, je li ime Mojsije egipatsko ili hebrejsko?

O: Ime Mojsije je neobično jer je istovremeno i jedno i drugo. Na hebrejskom ime Mosheh potječe od riječi masah, što znači "izvući". U egipatskom jeziku glagol ms/mes znači "izvučen, rođen" ili "(ovaj ili onaj bog) se rađa". Gramatički je to egipatski stari perfektivni oblik. ms je uobičajeni nastavak u imenima Ptahmose, Thutmose, Ahmose i Ramose. Ungerov rječnik Biblije kaže da egipatsko ime ms' može značiti "dijete ili sin".

P: U Izlasku 2,14-15 Mojsije je napustio Egipat bojeći se kraljeve gnjeva, a u Hebrejima 11,27 Mojsije je napustio Egipat ne bojeći se kraljeve gnjeva?

O: U Izlasku 2,14-15, kada je imao 40 godina, Mojsije je prvi put napustio Egipat bojeći se kraljeve gnjeva. U Izlasku 13-14, kada je imao 80 godina, Mojsije je drugi put napustio Egipat ne bojeći se kraljeve gnjeva, a Hebrejima 11,27 opisuje taj drugi put. Mojsije se drugi put vratio da se suoči sa svojim strahom, ali ovaj put je znao da ima misiju koju mora ispuniti i da će ga Bog zaštititi.

Za nas, ako pobjegnemo u strahu od kušnje naše vjere, ponekad nas Bog kasnije vrati da se suočimo s istom vrstom kušnje.

P: U Izl 2,18, kako to da se Mojsijev punac zvao Reuel, kad je u Izl 3,1 i 4,18 bio Jetró?

O: Moj vlastiti punac imao je dva nepovezana imena (na kineskom i engleskom), pa ne mislim da je to neobično. To vjerojatno nisu smatrali neobičnim Abram/Abraham, Sarai/Sara, Jacob/Izrael, Ben-Oni/Benjamin, Zaphenath-Paneah/Josip, Hoshea/Jozua, Gideon/Jerubbaal, Ammiel/Eliam, Bathsheba/Bath-shua, Azariah/Uzija, Abijam/Abija, Jehovahaz sin Josijah/Šalum, Eliakim/Jehovakim, Jehojakin/Jekonija/Konija, Sedekija/Matanjah, Hananija/Šadrak, Mišail/Mešak, Azarija/Abed-nego, Daniel/Beltemesar, Simon/Petar, Josip/Barnaba, Silas/Silvan, i Saul/Pavao.

Ljudi su često imali različita imena na različitim jezicima, a očito je i kasnije stjecanje drugog imena na istom jeziku bilo prilično uobičajeno, što bi vam mogli potvrditi Gideon/Jerubbaal i Hoshea/Jozua. Jedna je teorija da je to češće u kulturama koje nemaju prezimena. U tom je slučaju Walter Kaiser u djelu "A History of Israel" (str. 92), pozivajući se na "Ugaritic Textbook" Cyra H. Gordona (1965.), naveo da se ime Jetro (kao i Hobab) nalazi u ugaritskom jeziku. Re'u'el znači "prijatelj ili pastir Boga".

U drugim kulturama također su bila uobičajena višestruka imena. U Egiptu su Oziris, Wennofer i Khent-amentiu bila imena istog idola. Sebek-khu i Djaa bile su ista osoba. U Mezopotamiji je Ahiqar ista osoba kao Aba'enlil-dari, a Tiglath-Pileser je Pul. Zakoni Lipit-Ištara istog boga nazivaju Enlil i Nunamnir, a Hammurapijevi zakoni imaju Inana/Ištar/Telitum i Nintu/Mama. U knjizi Expositor's Bible Commentary, svezak 2, str. 313, navodi se da su dvostruka imena za istu osobu dobro poznata i iz južnoarapskih izvora. Osim navođenja tih primjera, Kenneth Kitchen u knjizi Ancient Orient and Old Testament (IVP 1966.), str. 121. – 124., spominje da su dvostruka imena bila uobičajena u Kanaanu, staroj Južnoj Arabiji, među Hurritima i Hetitima.

Josip Flavije je imao alternativno objašnjenje. Pretpostavio je da je Reuel bilo njegovo ime, a Jetró njegov naslov.

P: U Izlasku 2,21-22, zašto bismo se ugledali na Mojsija, koji je [navodno] imao vanbračno dijete?

O: Sveto pismo nikada nije reklo da je Mojsije imao vanbračno dijete. Kada u Izlasku 2,21 stoji da je Reuel dao Mojsiju svoju kćer Ciporu, dao ju je Mojsiju za ženu. Kao dokaz za to, Izlazak 4,20 naziva Ciporu njegovom ženom, a u Izlasku 4,25 Cipora, njegova žena, naziva Mojsija svojim "krvnim mladoženjom".

To je, međutim, zanimljiva studija iz psihologije, vidjeti do koje će mjere neki ljudi čitati stvari u Svetom pismu (kao što su Izlazak 2,21-22), zanemarujući pritom povezane odlomke (Izlazak 4,20,25) kako bi pokušali pronaći neku optužbu protiv Boga i Njegove Biblije.

P: U Izl 2,23-25, zašto je Bog čekao dok Mojsije nije navršio 80 godina prije nego što je izbavio Izraelce?

O: Sveto pismo to ne kaže, ali u Svetom pismu možemo pronaći naznake nekih mogućih razloga.

Mojsije je očito bio fizički dovoljno snažan da ubije Egipćanina (Izlazak 2,12) i otjera više pastira (Izlazak 2,17). Možda je bio impulzivan pa je iznenada uzeo stvar u svoje ruke i ubio Egipćanina u Izlasku 2,11-12. Možda je Mojsije prvo morao naučiti neke stvari o čekanju na Božje vodstvo i činu Božje volje na Božji, a ne na svoj način.

Mojsije je imao 80 godina kada ga je Bog pozvao iz gorućeg grma. Možda je nakon 40 godina života u zabačenoj pustinji bio bolji u oslanjanju na Božju moć.

Izlazak 2,23 kaže da je egipatski kralj (isto što i faraon) umro. Budući da je faraon koji je pokušao ubiti Mojsija u Izlasku 2,15 umro, Mojsije je mogao ponovno stati pred sud.

Tijekom cijelog njihovog ropstva Biblija nikada ne kaže da su Hebreji vapili Bogu za pomoć, sve do Izlaska 2,23-24. Tada i samo tada Bog je ponovno doveo Mojsija na scenu. Možda ovo zvuči elementarno, ali ako imate problem, znate da imate problem i trebate Božju pomoć, zašto biste oklijevali vapiti Bogu?

P: U Izl 3,2, zašto se anđeo Gospodnji ukazao u gorućem grmu?

O: Iako Sveto pismo ne kaže, gorući grm nam daje neke stvari za razmišljanje.

Božje čudo gorućeg grma koji nije izgorio privuklo bi Mojsija s daljine. U budućim vremenima, Božje čudesno djelovanje u Izlasku bilo bi poput svjetla koje kroz stoljeća svijetli i privlači ljude k Bogu. Kada drugima prenosimo Božju poruku, pobrinimo se da im pokažemo svjetlo Božjeg karaktera i djela, a ne samo naše vlastite, sićušne, ljudske vatre.

Vatra u pustinji može biti opasna stvar ako morate prijeći mnogo milja da biste došli do vode kako biste je ugasili. Pijesak ne služi tako dobro. Ipak, taj grm je bio siguran i nije izgorio. Narod Izrael bio je u opasnim situacijama, s Egipćanima koji su željeli ubiti dječake, a kasnije i u pustinji. Ipak, u poslušnosti Bogu mogli su ostati sigurni.

S druge strane, nisu svi bili sigurni u pustinji. Kada su neki neposlušali, neki su bili pogođeni kugom, ubijeni vatrom ili progutani zemljom. Nemojte nasjesti na laž da je "Bog siguran". Bog nije siguran, ali je dobar. Obratimo se Bogu u vjeri i poslušnosti, da po Njegovoj milosti vidimo dobrotu i milosrđe Božje, a ne strogost i gnjev.

P: U Izl 3,2, tko je točno bio anđeo Gospodnji u gorućem grmu?

O: Riječ "anđeo" može značiti glasnik. Postoje tri mogućnosti i razmotrimo ih sve.

Dobro anđeosko biće stvoreno od Boga: U Izlasku 3,2 stoji "anđeo GOSPODINOV". Međutim, ako je to bio samo anđeo, zašto je Mojsije morao skinuti sandale jer je to bilo sveto tlo u Izlasku 3,5?

Bog (bilo Trojstvo ili Otac): Biće je reklo: "Ja sam Bog tvoga oca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev." Usput, pojava Boga u Starom zavjetu naziva se teofanija.

Isus Krist: Rana je crkva to razumjela kao pojavu Isusa, Riječi Božje, prije Njegova utjelovljenja na zemlji. Isus je mogao reći: "Ja sam Bog…", a Isus je također mogao biti glasnik, odnosno Riječ Boga Oca. Usput, pojava Sina Božjeg u Starom zavjetu naziva se Kristofanija.

Rani crkveni pisci koji su tvrdili da je to Isus uključuju Prvu apologiju Justina Mučenika, poglavlje 63, str. 184 (oko 150. g.), Irenej (182.–188. g.), Irenej Protiv hereza, knjiga IV, poglavlje 29.2, str. 502 (182.–188. g.), Klement Aleksandrijski, Podražba poganima, gl. 1, str. 173 (193–217/220. g.), i Tertulijan, Odgovor Židovima, gl. 8, str. 163 (198–220. g.).

P: U Izl 3,8 i Post 23, kako su Heti mogli biti u Palestini u vrijeme Mojsija i Jošue?

O: Hetiti su bili narod širokog rasprostranjenja i kolonija naseljena u planinama Palestine. Indoevropski Hetiti opljačkali su Babilon 1590. g. pr. Kr. Drugi vjeruju da se ovo odnosi na Hatte, neindoevropski narod koji je osvojen prije 2000. g. pr. Kr. Hatti i Hitti pišu se isto na hebrejskom.

P: U Izl 3,8.17 i Još 5,6, zašto se Kanaan naziva zemljom mlijeka i meda?

O: Za stočarske Izraelce, bila je to zemlja bujnih brežuljaka i dolina za uzgoj dobro hranjenog stada i cvijeća za pčele.

P: U Izl 3,10 i Izl 6,10-13, je li Mojsije bio pozvan od Boga u Midjanu ili u Egiptu?

O: Mojsije je prvi put pozvan od Boga u Midjanu. Međutim, Mojsije je počeo sumnjati nakon što se vratio u Egipat, a Bog je u Egiptu ponovno potvrdio Mojsijev poziv. Ponekad i danas ljudi trebaju ponovnu potvrdu onoga što znaju da je istina.

P: U Izl 3,10–4,17, zašto je Mojsiju bio potreban poziv i zašto je i nama?

O: Prije nego što je Mojsije riskirao život, Bog mu je potvrdio da će činiti Njegovu volju. Kada su drugi Izraelci dovodili u pitanje tko je Mojsije i tko mu je dao pravo da im govori što je ispravno, Mojsijevi znakovi uvjerili su ih da je istinski pozvan. Kada je Mojsije osjetio bijes faraona i demonska čuda faraonovih čarobnjaka, trebao je biti siguran da je na pravom mjestu.

Ponekad se kršćane pita: "Zašto mislite da imate monopol na istinu?" ili: "Tko vas je pozvao da govorite drugima da će ići u pakao ako odbace Krista, Sina Božjega?" Da nemamo poziv i poruku od Boga, možda bi bili u pravu. Ali svi kršćani imaju opći poziv, koji je dao sam Isus u Mateju 28,18-20. Pavao odražava taj poziv u 2. Timoteju 4,1-2. Svi mi trebamo sjati kao zvijezde u svemiru dok pružamo riječ života u Poslanici Filipljanima 2,15-16 i 2. Korinćanima 5,18-20. Kada ljudi dovode u pitanje vaše vjerodajnice, nije da imaju problem s vašim autoritetom, iako to možda tako zvuči. Naprotiv, njihov neslagaj odnosi se na riječi i isključiva prava Kristova. Ponekad naš posao nije samo uvjeravati ljude, već i pokazati da postoji razlika između onoga u što oni udobno vjeruju i onoga što je Isus rekao. Kad vide tu razliku, onda moraju odabrati koga će slijediti.

Neki kršćani dobili su specifičan poziv, da odu u određenu službu, crkvu ili skupinu ljudi. Ne osjeća svaki kršćanin specifičan poziv i ne mora svaki kršćanin imati isti specifičan poziv. Lako je zamisliti da je vaš poziv najvažniji aspekt službe, a da druga poziva nisu toliko važna, no 1. Korinćanima 12. pokazuje da je to pogrešno. Bez obzira vjerujete li da imate specifičan poziv ili ne, svi smo odgovorni da poslušamo opće pozive upućene svim vjernicima u Bibliji: da dijelimo Riječ, volimo druge i živimo živote koji slave Boga.

P: U Izl 3,18, je li Mojsije bio prijevaran kada je zamolio Faraona da im dopusti trodnevno putovanje radi prinošenja žrtava?

O: Ne. Šest točaka za razmatranje, a zatim vjerojatni razlog zašto.

1. Bog je rekao da će na kraju Izraelce trajno izvesti (Izlazak 3,17), i u svoje vrijeme je to i učinio.

2. Bio je to Božji zapovijed, a ne Mojsijeva vlastita inicijativa, da u to vrijeme Mojsije od Faraona zatraži samo trodnevno putovanje, umjesto dopuštenja da napuste Egipat. (Izlazak 3,18)

3. Bog je sa sigurnošću znao, i rekao je Mojsiju, da Faraon neće čak ni udovoljiti ovom manjem zahtjevu. (Izlazak 3:19)

4. Hipotetski govoreći, da je Faraon udovoljio tom zahtjevu, nema naznaka da bi Mojsije prevario Faraona i nije se vratio.

5. Naravno, da su otišli i vratili se u Egipat, to ih ne sprječava da kasnije zatraže trajni odlazak.

6. Šutjeti o nečemu nije laganje. Konkretno, tražiti manju molbu, a šutjeti o većoj molbi koju ćete kasnije zatražiti, nije laganje.

Zašto je Bog naložio Mojsiju da u početku zatraži samo ovaj manji zahtjev? To vjerojatno nije bila prijevara, već milost. Bog je dao faraonu i Egipćanima priliku da se prvo slože s manjim zahtjevom i postupno se naviknu na ideju da puste Izraelce. Međutim, istovremeno kada je Bog dao tu priliku, Bog je već sa sigurnošću znao ishod faraonove slobodne volje. Danas Bog svima nudi divnu priliku spasenja, ali Bog već zna ishode slobodne volje svakoga.

P: U Izl 3,22 i Izl 12,33-36, kako je Bog mogao reći Izraelcima da traže stvari od Egipćana?

O: Hebrejska riječ sa'al znači "pitati", a ne "posuditi". Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Nema obmane: Egipćani su znali da Izraelci odlaze i da zadržavaju predmete: Izlazak 12,31-36. Hebrejska riječ za plijen, nissaltem, izričito ne sugerira krađu, prijevaru ili obmanu. Također se navodi da se "'posudio/posuditi' često smatra zbog utjecaja loših prijevoda iz vremena kada hebrejski nije bio poznat ili, kao i danas, zbog racionalističkih predrasuda."

2. Nema prisile: Egipćani su bili naklonjeni prema njima i poticali su ih da odu (Izlazak 12,33-36).

3. Nema nepravde: Stvari su bile mala naknada za ubojstvo novorođenčadi i 400 godina ropstva. Ovaj treći pojam (kao i prva dva, neizravno) izrazio je Tertulijan u djelu Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 2., poglavlje 21., str. 313-314 (207./208. g.). Ovaj odgovor nalazi se i kod Irenea (182. – 188. g.) u djelu Protiv hereza, knjiga 5., poglavlje 30., stih 2.

Sažetak: Izraelci su uputili otvoren zahtjev, a Egipćani, koji su im do tada simpatizirali, udovoljili su im.

P: U Izl 3,22 i Izl 12,33-36, kako je Bog [navodno] mogao naučiti Izraelce da budu nepošteni i kradu? (pitao je ateist)

O: Jeste li ikada zatražili nešto? Ako da, čini li vas to lopovom? Naravno da ne, to je glupo. Isto tako:

1. Egipćani su znali da Izraelci odlaze. Zapravo, Egipćani su u Izlasku 12,33 tražili od Izraelaca da se požure i odu.

2. Izraelci su tražili od Egipćana te stvari (Izlazak 12,35-36)

3. Egipćani su bili naklonjeni Izraelcima i dali su im te stvari (ne posudili). (Izlazak 3,22; 12,36).

Kao što je spomenuto u prethodnom odgovoru, u knjizi The Expositor's Bible Commentary, svezak 2, str. 324, stoji da hebrejska riječ za plijen, nissaltem, konkretno ne sugerira krađu, prijevaru ili obmanu.

P: U Izlasku 4, što možemo naučiti iz Mojsijevog odgovora na Božji poziv?

A: Bog je najprije pokazao Mojsiju svoju čudesnu moć (Izl 3,2), zatim strpljenje da prevlada Mojsijeve nevjerne izgovore (Izl 4,1-13), a naposljetku se njegov gnjev rasplamsao protiv Mojsija. Imamo odgovornost poslušati Božji poziv i ne neposlušati ga zbog straha, pobune ili vjerovanja u vlastitu nesposobnost. Nadamo se da nećete doći do točke da razljutite Boga prije nego što poslušate njegov poziv.

Kad je Mojsije rekao da nije dorastao, možemo vidjeti dvije istine i jednu nevjernu laž.

1. Mojsije je iznio činjenične istine da ljudi vjerojatno neće htjeti vjerovati nepoznatom strancu i da je bio spor u govoru.

2. Mojsije je iskreno znao da u svom prirodnom ja nije bio dorastao uspješnom izvršavanju zadatka.

3. Mojsije je povjerovao nevjerničkoj laži da Bog nije dovoljno velik da ostvari Svoju volju upravo kroz Mojsijevu nesposobnost. Molim se da, ako imate tu laž u srcu, otkrijete je, ispovjedite taj grijeh Bogu i odlučite povjerovati da je Božja veličina veća čak i od vaših najgorih slabosti.

P: U Izl 4:3-5, kako štap bez života može postati zmija?

O: Ovo nije puka optička iluzija, jer je zmija u Izlasku 7:12 mogla gutati. Bog je veći od prirodnih fizičkih i bioloških zakona, a ne obrnuto.

P: U Izl 4,11, ne samo da Bog dopušta, nego i stvara ljude nijemima, nagluhima i slijepima?

O: Sviđalo se to nekome ili ne, Bog svjesno dopušta svako zlo i svaki hendikep koji se dogodi. Osim toga, Bog često ima posebnu svrhu u tome da ljude stvori na određeni način. Toliko je moćnih čuda učinjeno po Mojsiju, a ipak je Bog odabrao i to da mu da nedostatak govora (Izlazak 4:10-13, 6:12,30) i da ga ne ukloni. Isto tako, toliko je čuda učinjeno po Pavi, a ipak je u 2. Korinćanima 12:7-9 Bog odabrao da ne ukloni Pavlov trn.

P: U Izl 4,18, zašto je ime "Jitro" napisano na različite načine?

O: Mnogi jezici, uključujući arapski, imaju različite završetke za imenicu ovisno o tome kako se ona koristi u rečenici. Ime Jetro je transliterirano na hebrejski na jednom mjestu s jednim završetkom, a na drugom mjestu s drugim završetkom. Isto je učinjeno i s Geshemom/Gashmuom Arapinom u Nehemiji 2,19; 6,1-2,6. Ono što je posebno zanimljivo kod Izlaska 4,18 jest da su oba nastavka prisutna u istom stihu. Očito, pisci nisu bili previše izbirljivi u stvaranju dosljednog pisanja imena, a ni mi ne bismo trebali biti.

P: U Izlasku 4,18, zašto je Mojsije rekao da želi ići u Egipat "da vidi jesu li još uvijek ondje?"

O: Bilo da su njegovi razlozi bili ispravni ili pogrešni, Mojsije je odlučio biti nejasan i sakriti svoj glavni razlog za povratak u Egipat. Biblija ne brani Mojsijevu tajnovitost; ona je samo bilježi.

P: U Izl 4,22, kako je Izrael bio Božje prvorođenče?

O: Prvorođenče je imalo posebna prava, povlastice i odgovornosti. Izrael je bio Božji izabrani narod; kroz njega bi se Božja riječ širila po cijeloj zemlji. Izrael je imao sljedeće povlastice:

Usvojeni kao sinovi (Rimljanima 9:4)

Povjerena im je sama riječ Božja (Rimljanima 3,2), primanje zakona (Rimljanima 9,4)

Patriarsi (Rimljanima 9,5)

Ljudsko podrijetlo Krista (Rimljanima 9,5).

P: U Izl 4,24, zašto je Bog gotovo ubio Mojsija?

O: Četiri točke za razmotriti u odgovoru:

Situacija: Iako je Bog znao da Mojsije neće umrijeti, stvari su se činile beznadnima Mojsiju i Cipori.

Uzrok: Ne kaže se kako je Mojsije bio blizu smrti, možda zbog bolesti, ali znali su da Bog ne samo da je to dopustio, nego je to i namjerno prouzročio.

Disciplina: Cipora i Mojsije nisu slijedili savez obrezivanja s Abrahamom, i Bog ih je disciplinirao dok to nisu učinili ili je Mojsije bio doveden blizu smrti.

Upozorenje: Kao što je Mojsije otkrio, nitko ne može postati toliko velik da više ne mora slušati Boga.

P: U Izl 4,30, trebaju li ljudi vjerovati zbog znakova?

O: Ljudi ne bi trebali vjerovati u Boga samo zbog znakova. Znakovi imaju svoje mjesto u potvrđivanju vjere u Božje poslanike. Ti znakovi nisu služili da dokažu postojanje Boga tim ljudima; naprotiv, znakovi su služili da se potvrdi da je Mojsije od Živoga Boga.

P: U Izl 4,31 i Izl 6,9, vjerovali li su ljudi Mojsiju ili ne?

A: U Izlasku 4,31 isprva su povjerovali Mojsiju, ali su kasnije posumnjali u Izlasku 6,9 nakon što im je faraon povećao teret.

P: U Izl 5:2, tko je bio egipatski faraon i kada je bio Izlazak?

O: Faraon koji je ovdje umro bio je vjerojatno Thutmose III. Njegova glavna kraljica bila je Hatshepsut Meritre (različita od njegove majke, poznate Hatshepsut). Izlazak se dogodio oko 1446./1445. pr. Kr. Razlog za ovu dataciju 1446./1445. jest 1. Kraljevima 6,1, u kojem stoji da je Solomon počeo graditi Hram 480 godina nakon što su Izraelci izašli iz Egipta, a arheolozi su uvjereni da bi to bilo 966. pr. Kr.

Uzgred, povjesničar Eusebije iz Cezareje (318. – 339./340. g.) u djelu Praeparatio Evangelica 9.27 navodi da se ime kćeri faraona koja je izvukla Mojsija iz vode glasilo Merris. Josip Flavije navodi Thermuthis u Djelu "Jevrejske starine" 2.224 (9.5), a u Knjizi jubileja 47:5 stoji da se zvala Tharmuth.

To bi bilo za vrijeme Тутмоса III., ili, što je vjerojatnije, za vrijeme faraona Amenofisa II. (1450/20. – 1401/1385. pr. Kr.). Njegova glavna kraljica zvala se Tia. Drugi kršćani nekada su smatrali da se Izlazak dogodio mnogo kasnije za vrijeme Ramzesa II. (1290. – 1224. pr. Kr.). Datum 1446./1445. pr. Kr. odgovara jer:

1. 1. Kraljevima 6,1 navodi 480 godina prije Solomonskog hrama.

2. Za vrijeme Amenofisa II. Semiti su bili prisiljeni raditi cigle.

3. Stela o snu Thutmosea IV. Vidi raspravu o Izlasku 12:29.

4. Sudci 11,26 navode 300 godina prije Jiftaha.

5. Hazor nije bio naseljen nakon 13. stoljeća.

6. Tabulice iz Tell el-Amarne iz razdoblja 1400. – 1370. pr. Kr. spominju strašne "Habiru" ili "Abiru" koji haraju. U njima se spominje da su gradovi Arad, Gezer, Aškelon i Lakis već bili osvojeni.

7. Klement Aleksandrijski, u djelu Stromata (193. – 202. g.), knjiga 1., poglavlje 2., spominje 450 godina od vremena Jošue do Davida.

8. Ime Rameses korišteno je prije 13. stoljeća. Vidi KRONOLOŠKE I POZADINSKE TABLICE STAROG ZAVJETA, str. 29-30 i KADA KRITIZERI PITU, str. 67-68. Ramose je bilo ime plemića iz vremena Amenofisa III.

Datiranje radioaktivnim ugljikom-14 utvrdilo je da je uništenje Jerihona bilo oko 1410. pr. Kr. Faraon koji je vladao 40 godina prije toga bio bi Tutmozis III.

P: U Izl 5,2, je li to bio isti faraon kao onaj u Izl 15?

O: To nije bio isti faraon. Faraon iz Izlaska 1, vjerojatno Thutmose III, želio je ili istrebliti ili smanjiti broj stanovnika Izraelaca. Faraon iz Izlaska, vjerojatno Amenhotep II (1450/1420-1401/1385), usredotočio se na njihovo korištenje kao robova. Zapamtite, postojala je osamdesetogodišnja praznina između Izlaska 1. i Izlaska 5.

P: U Izl 5,3; Izl 8,26-27 i Izl 10,26, je li Mojsije samo izmišljao razloge za odlazak?

O: Sveto pismo ne kaže je li Bog rekao Mojsiju da faraonu iznese te razloge za odlazak ili ih je Mojsije iznio iz vlastite inicijative. Ako je riječ o potonjem, primijetite da Sveto pismo šuti o tome je li Mojsije sve rekao ispravno.

Q: U Izlazu 5,6 zašto su koristili slamu za izradu opeka?

A: Slama je opekama davala veću čvrstoću na istezanje, jer se glina prianjajuća uz slamu manje raspada.

P: U Izl 5,6-7, kako su se Izraelci snašli morajući sami skupljati slamu?

A: Prvo morate razumjeti da je slama bila važna za izradu čvrstih opeka, jer je djelovala kao vezivo koje je sprječavalo da se opeke jednostavno raspadnu. Također, iako su cigle bile uobičajenije u Mezopotamiji nego u Egiptu, neki egipatski gradovi poput Pithoma bili su izgrađeni od cigle. Grobnica egipatskog plemića po imenu Rekhmere / Rek-mi-Re u Tebama iz 15. stoljeća pr. Kr. ima sliku robova koji izrađuju cigle. Slika toga nalazi se u The New International Dictionary of the Bible, str. 174.

Ruše u Pithomu pokazuju cigle sa slamom na najnižoj razini, cigle samo sa stabljikama na srednjoj razini i cigle bez vlaknastog materijala na gornjoj razini. Veličina cigli varirala je od 13 x 13 x 3,5 inča (33 x 33 x 9 cm) do 16 x 8 x 6 inča (41 x 20 x 15 cm).

P: U Izl 6,1, zašto je ovdje posebno spomenuta silna Božja ruka?

O: U to su vrijeme egipatski faraoni rutinski koristili izraz "nositelj [moćne] ruke" kao dio svojih titula. Izlazak 6,1 naglašavao je da njihove ponosne ruke nisu ništa u usporedbi s Božjom rukom.

P: U Izl 6,3 i drugim odlomcima, koji su neki od problema s JEPD teorijom?

O: Teoriju JEPD-a prvi su put smislili u devetnaestom stoljeću, prije nego što su znanstvenici mogli dokazati da su obični ljudi u Mojsijevo vrijeme znali pisati. Prema njoj, prvih pet (a ponekad i šest) knjiga Biblije sastavljeno je od četiri prethodna izvora, nazvanih J (za Jehovu), E (za Elohim), P (za svećenički) i D (za Ponovljeni zakon).

Postoji mnogo problema s JEPD teorijom, ali evo tri.

1. Liberalni znanstvenici ne slažu se oko toga koji stihovi pripadaju J-u, E-u, P-u i D-u.

2. Ova teorija ovisi o upotrebi različitih imena za Boga u Postanku 1. i Postanku 2. No i druga djela čine istu stvar. U Poslanici Hebrejima Isus i Krist nisu spomenuti u poglavlju 1, samo "Sin". Međutim, Krist i Isus su nakon toga često spomenuti. Ipak, nikad nisam čuo da itko dovodi u pitanje jedinstvo Poslanice Hebrejima. Knjiga proroka Jonu koristi samo božansko ime, osim kada mornari govore u Jonu 3,4. Nakon toga pripovijest također koristi Elohim za označavanje Istinitog Boga.

3. Mnogi stihovi moraju se razdvojiti na pola. Prema knjizi "Evidence that Demands a Verdict", svezak II, str. 134, verzija JEPD teorije iz komentara "Interpreter's One-Volume Commentary on the Bible" razdvaja sljedeće stihove na dva ili više izvora.

Postanak 2:4; 7:16,17; 8:2,3,13; 10:1; 12:4; 13:11,12; 16:1; 19:30; 21:1,2,6; 25:11,26; 31:18; 32:13; 33:18; 35:22; 37:25,28; 41:46; 42:28; 45:1,5; 46:1; 47:5,6,27; 48:9,10; 49:1,28

Izlazak 1:20; 2:23; 3:4; 4:20; 7:15,17,20,21; 8:15; 9:23,24,35; 10:1,13,15; 12:27; 13:3; 14:9,19,20,21,27; 15:21,22,25; 16:1,15; 17:1,2,7; 19:2,3,9,11,13; 24:12,15,18; 25:18; 31:18; 32:8,34,35; 33:5,19; 34:1,11,14

Brojevi 13:17,26; 14:1; 16:1,2,26,27; 20:22.

(Proroci se ne spominju jer se smatraju u potpunosti "D".)

Koliko bi se stihova prema ovoj teoriji moralo podijeliti na pola prije nego što ta teorija više ne bude održiva? Devedeset i jedan stih je vjerojatno previše.

P: Prije Izl 6,3, zašto 197 odlomaka koristi ime Jahve, budući da Izl 6,3 kaže da se Bog nije objavio tim imenom Abrahamu, Izaku i Jakovu?

O: Prvo ono što nije odgovor, a zatim odgovor.

a) Istinite činjenice, koje nisu dio odgovora.

a1. Budući da je Mojsije napisao Postanak u svoje vrijeme, a ne Jakovljevo, mogao je koristiti bilo koje ime koje je želio. Na primjer, ljudi ispravno pišu da je Kolumbo stigao u Ameriku, iako Kolumbo nije znao ime "Amerika". To samo po sebi objašnjava sva mjesta osim 53, koja su izravni citati ili slično.

a2. Usporedba Septuaginte i masoretskog teksta pokazuje da su prepisivači bili donekle slobodni u mijenjanju Božjih imena. Julius Wellhausen je rekao da je to najveća slabost njegove vlastite dokumentarne hipoteze.

a3. Božje ime bilo je poznato Abrahamu, Izaku i Jakovu, ali Bog nije bio prvenstveno poznat kao Jahve. Bog je objavljivao Mojsiju značenje koje nije objavio trima spomenutim muškarcima.

b) Odgovor se nalazi unutar same Izlaska 6,3.

b1. Izlazak 6,3 ne kaže da je objavljeno "prije Mojsijeva vremena". Samo kaže: "Abrahamu, Izaku i Jakovu".

(Time se eliminira 5 od 53 odlomka.)

b2. Knjiga Izlaska ne kaže da nisu znali za Božje božansko ime. Samo kaže: "Javio sam im se … ali po imenu svojem Jahve nikada se nisam objavio njima." Iako se Bog barem 15 puta (8, 1, 6) obratio Abrahamu, Izaku i Jakovu ili im se ukazao, Bog se nikada tim ljudima nije ukazao na poseban način povezan s Njegovim božanskim imenom kao što se ukazao Mojsiju. Zapravo, kada je Jakov zatražio ime nakon borbe u Postanku 32:29, Jakovu je namjerno odgovoreno: "Ne".

P: U Izl 6,3, budući da se Bog nije osobno objavio kao Jahve Abrahamu, Izaku i Jakovu, što je s onim mjestima gdje se Bog naziva Jahve u sljedećim odlomcima? Postanak 15,7: "Ja sam Jahve, koji te izveo iz Ura"; Postanak 18,14: "Je li išta preteško za Jahve?"; Postanak 28,13: "Ja sam Jahve, Bog tvoga oca…"

O: To su vjerojatno kasnije pisarske izmjene. U sva tri slučaja u grčkoj Septuaginti koristi se riječ za Boga (theos), a ne grčka riječ za "Ja Jesam" u Izlasku 3:14 (o u) niti grčka riječ u Izlasku 6:3 (kurios). Vidi također prethodno pitanje.

P: U Izl 6,16-20, kako su Izraelci mogli biti u Egiptu 430 godina, budući da su između Levija i Mojsija spomenute samo tri generacije?

O: Bilo je više od tri generacije, jer u rodoslovima često postoje praznine, budući da riječ dijete također znači potomak, a riječ otac također znači predak.

P: U Izl 6,20, zašto se Amram oženio Jokebed, svojom tetkom, budući da je to zabranjeno u Levitskom zakonu 18,12?

O: Dva su aspekta koja treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Knjiga Levitskog zakona još nije bila napisana, pa se na njih nije mogao primijeniti budući zakon.

2. Također, Biblija ovime ne odobrava postupak, nego iskreno izvještava o onome što se dogodilo.

P: U Izl 6,20, jesu li Johebeda i Amram, praunuk Levijev, bili Mojsijevi roditelji?

O: Ne nužno, budući da riječ sin može značiti potomak, a Johebeda nije spomenuta po imenu u Izlasku 2,1-9. Budući da je Kohat u Mojsijevo vrijeme imao 8.600 muških potomaka (Brojevi 3,28), malo je vjerojatno da je Amram, Kohatov sin, bio Amram, Mojsijev otac.

P: U Izl 6,26–27, je li Mojsije napisao ovu knjigu, budući da je o njemu pisano u trećem licu?

O: Nema razloga sumnjati da je Mojsije ovo napisao. Pisanje u trećem licu nije bilo neuobičajeno u staroj književnosti. Drugi primjeri uključuju sljedeće:

1. Julije Cezar pišući o Galijskim ratovima.

2. Julije Cezar piše Građanske ratove.

3. Ksenofont pišući Anabasis.

4. Josip Flavije pišući Židovske ratove.

5. Apostol Ivan pišući Evanđelje po Ivanu.

P: U Izlasku 7-11, zašto je Bog najprije poslao kuge na Egipćane, umjesto da jednostavno utječe na Egipćane da ih pusti?

O: Izlazak 9,16 (i Rimljanima 9,17) kažu da je Bog to učinio kako bi pokazao svoju moć i da se njegovo ime objavi po svoj zemlji. Šest točaka za razmatranje.

a) Bog je suveren i ima "pravo" odabrati koja god sredstva poželi.

b) Bog nije bio nepravedan prema Egipćanima, koji su 400 godina imali "kulturni normativ" ropstva Hebreja.

c) Ljudi pod vodstvom često trpe posljedice odluka svojih vođa.

d) Bog im je dao priliku da odluče pustiti svoje robove. Međutim, odabrali su ekonomske prednosti porobljavanja drugih umjesto da postupaju s drugima onako kako bi oni željeli da se postupa s njima.

e) Ovo je bila osuda ne samo Egipta, već i egipatskih bogova. To je pokazalo i da su ti bogovi bili lažni, i da je On jedini istinski Bog s moći.

f) Božje ime bilo je proslavljeno po cijeloj zemlji. Zapravo, Egipćani danas smatraju Mojsija junakom i prorokom Božjim.

P: U Izl 7,1, kako je Mojsije mogao biti Bogu faraonu?

O: Ova usporedba ne kaže da je Mojsije bio božanski, već da je sva komunikacija i interakcija koju je faraon imao s pravim Bogom bila preko Mojsija, uz pomoć Arona kao proroka. Vidi također 2. Korinćanima 3:2-3, gdje smo mi pisma (pisma) od Boga drugima. Kao što je jedna gospođa rekla: "Možda smo jedini Bibliji koje neki ljudi ikada pročitaju."

P: U Izl 7,11.22 i Izl 8,7, kako su faraonovi čarobnjaci mogli pokazivati čarobnu moć?

O: Uzgred, čarobni trik koji se danas izvodi, a pri kojem se kuglice prekrivaju trima šalicama, prakticirao se u drevnom Egiptu. Iako ljudi mogu prevariti druge domišljatim, nadrabinskim trikovima, Sotona ima čudesnu moć, kao što pokazuju 2. Solunjanima 2,9 i Otkrivenje 13,13. Ti su čarobnjaci vjerojatno činili stvari pomoću Sotoneove moći.

P: U Izl 7:17-22, kako je voda mogla postati krvlju?

O: Iako su Egipćani vjerojatno bili upoznati s crvenim talogom iz Etiopije, crvena zemlja ne bi utjecala na vodu u posudama i kamenim kantama. Postoje dva gledišta. Budući da ništa nije nemoguće s Bogom, besmisleno je pitati na koji je način Bog "morao" to učiniti. Umjesto toga, mogli biste pitati koje gledište ima najbolje dokaze za to kako je Bog odabrao to učiniti.

1. Krv je doslovna krv.

2. Voda je bila crvena, poput one koju uzrokuju toksične alge koje izazivaju "crveni plimni val" viđen u raznim oceanima i u Nilu. Alge proizvode neurotoksin koji ubija ribu i čini vodu neupotrebljivom za piće.

P: U Izl 7:19 i Izl 8:16,24, jesu li kuge došle na "cijeli" i "po cijelom" Egiptu, ili su zaobišle Gosjen u Izl 8:20,22?

O: Izlazak 9,6 odgovara na to pokazujući da je, kada su rekli "cijeli Egipat", bilo podrazumijevano da je Gosjen izuzet.

P: U Izlasku 7,20, kako su čarobnjaci mogli pretvoriti dio vode u krv, budući da je Mojsije već bio pretvorio vodu u rijeci u krv?

Odgovor: Izlazak 7,20 samo kaže da se voda u rijeci pred Faraonom odmah pretvorila u krv. Ostala voda mogla se promijeniti nakratko kasnije.

Ponekad, kada Sotona zna Božje vrijeme, može pokušati prisvojiti zasluge za ono što Bog čini. Pogledajte raspravu o Izlasku 12,29 za još jedan mogući primjer. Međutim, neki imaju drugačije viđenje, da je "sve" značilo veći dio vode.

P: U Izl 7,22 i Izl 4,21 tko je otvrdnuo Faraonovo srce?

O: Prvi je to učinio Faraon, a Bog mu je također otvrdnuo srce. Ovi stihovi kažu tko mu je otvrdnuo srce:

Gospod će otvrdnuti: Izlazak 4,21

Faraon je otvrdnuo vlastito srce: Izlazak 8:15,32; Izlazak 9:34; 1 Samuelova 6:6.

Postalo je tvrdo (tj. Faraonovo srce samo je postalo tvrdo): Izlazak 7:13-14,22; 8:19; 9:7; 9:35

Gospodin ga je otvrdnuo: Izlazak 9:12; 10:1,20,27; 11:10; 14:4-5,17

Ukratko, kršćani poput Klementa Rimskog, koji je pisao u 1. Klementovoj poslanici, poglavlje 51, str. 20 (96. – 98. g.), nisu ovo vidjeli kao situaciju "ili-ili", već su smatrali da su oboje bili uključeni.

Slična je situacija u Poslanici Rimljanima 1,21-32, gdje je Bog predala nevjerne pokvarene ljude većoj pokvarenosti. Bog je čak otvrdnuo srce Izraelu u Izaiji 63,17.

Uzgred, Bog je također otvrdnuo srca Kanaanaca u Jošui 11,20 i Sihona, kralja Heshbona, u Ponovljenom zakonu 2,30.

P: U Izl 8,10 zašto je Faraon zamolio Mojsija da sutra ukloni žabe, a ne danas?

O: Možda zato što je dan bio kasno, ali čak i tako, mogle su biti uklonjene odmah. To bi moglo pokazati koliko je Faraonovo srce bilo tvrdo. Htio je biti siguran da žabe već ne odlaze do trenutka kada je razgovarao s Mojsijem.

P: U Izl 8,16-19, što su bili ti "komarci"?

O: To su možda bili ono što danas nazivamo "komarcima", koji su dosadni, ali ne peckaju. Alternativno, vrlo su dobro mogli biti komarci. Ljudi nisu sigurni u točno značenje hebrejske riječi kinnim, jer je ovo jedino mjesto u Bibliji gdje se ta riječ koristi.

P: U Izl 8,19; Izl 31,18; Pon 9,10; Ps 8,3 i tako dalje, ima li Bog prst?

O: Ne. To je antropomorfni izraz koji označava Božju moć. Uzgred, lingvistički pojam za korištenje dijela nečega da označi cjelinu je figura govora koja se naziva sinecdoche. Za sličan primjer u drugoj religiji, islamu, Buharijev hadisi, tom. 9, knjiga 93, poglavlje 26, br. 543, str. 409 spominje Allahov prst.

P: U Izl 8,19; Izl 31,18; Pnz 9,10; Ps 8,3 i tako dalje, budući da je bilo pogrešno izrađivati bilo kakve slike Boga, zašto Biblija koristi antropomorfizme za Boga, poput toga da ima ruke itd.? (To je prije mnogo godina rekao John L. MacKenzie.)

O: Razlika između njih dvoje je razlika između komunikacije i obožavanja. Bog je odabrao komunicirati na načine koje ljudi mogu razumjeti, uključujući upotrebu poezije i antropomorfnih izraza, kao što je "Njegova desna ruka".

Međutim, Bog je vrlo jasan u tome da ne želi da izrađujemo idole ili crtamo slike u svrhu obožavanja ili štovanja Boga.

P: U Izl 8,20-32, o kakvim je to mušicama riječ?

O: Postoji nekoliko teorija. To su možda bile takozvane "psine muhe", koje imaju bolne ugrize. Mogle su predstavljati egipatskog boga Rea. Alternativno, mogle su biti ichneumon muhe, koje su predstavljale boga Uatchita. Muhe su možda bile privučene trulim žabama.

P: U Izl 9,4; Izl 11,7 i Izl 12,13, kako je moguće da kuge nisu pogodile Izraelce kao što su pogodile Egipćane?

O: Bog ima moć činiti što god želi. Također, u Izlasku 15,26 Bog je obećao da, ako Izraelci budu poslušni Njemu, ni u budućnosti neće imati te bolesti.

P: U Izl 9:6, 19-20, budući da su sve stoke i konji umrli, kako su konji preživjeli u Izl 14:9?

O: U Izlasku 9:6, "sve" se odnosi ili na svu stoku diljem cijelog Egipta, ili na svu stoku na poljima Egipta, ili na oboje. U kontekstu, blizina Izlaska 9:19-20 u odnosu na Izlazak 9:6 čini očitim da pisac nije namjeravao da se to shvati kao svaka pojedina životinja, unutra ili vani, već kao stoka na poljima.

P: U Izlasku 9,6.19-20 što znamo o uzgoju goveda u Egiptu?

Egipatska stoka obično se držala u štalama od svibnja do prosinca tijekom poplava Nila kada su pašnjaci bili poplavljeni. Komentar Biblije Expositor, svezak 2., str. 357, navodi da je vjerojatno ova kuga nastupila u siječnju, kada su neke stoke izvedene na pašnjak. Budući da je poplava zahvatila deltu kasnije nego ostatak Egipta, stoke su kasnije bile u štalama. Ako su stoke umrle od bolesti kopita i usta zbog trulih žaba, to bi uglavnom utjecalo na stoku koja je bila na pašnjaku.

P: U Izl 9,16; Izl 11,9, je li Bog podigao Faraona samo da bi ga kaznio?

O: Ne, Pismo to ne kaže. Kaže da je Bog podigao Faraona, sa svojom tvrdoglavom zlobom, kako bi pokazao svoju sposobnost da Izraelce izbavi iz ropstva. Osim što koristi zlo kako bi drugima pokazao svoju moć i sud, Bog također dopušta zlu da se neko vrijeme širi, a Bog sudi o plodovima koji se proizvedu.

P: U Izl 9,19 i Izl 9,27, kako je Mojsije mogao izaći van i otići k Faraonu tijekom razorne kuge tuče?

O: Očito, tuča nije padala svugdje u isto vrijeme. Čak i u uraganu, u središtu oluje je mirno. Mojsije je možda otišao k Faraonu tijekom privremene stanke nad dijelom Egipta. Alternativno, Bog je možda zaštitio Mojsija dok je išao k Faraonu.

P: U Izl 9,20; Iz 28,25 i Ez 4,9, kakvu su hranu tada uzgajali poljoprivrednici?

O: Prehrana ljudi tada bila je vrlo različita od one u današnjim industrijaliziranim društvima, s većom raznolikošću prirodne hrane. Nisu imali kukuruz (šparog) ili krumpir u Starom svijetu, jer potječu iz Amerike. Imali su pšenicu i raž kao i danas, ali uzgajali su i značajne količine drugih, drevnih žitarica koje danas uzgajamo samo kao specijalitete. Na primjer, enkorn, emmer i špelta ponekad se nazivaju "pokrivenim pšenicama"; ne lome se tako dobro kao pšenica. Raž, sirak i proso nisu tako hranjivi kao pšenica, iako se sirak i proso još uvijek koriste u Africi. Gajila se i kamut, žitarica izvrsnog okusa. Ostale drevne žitarice su amarant i kvinoja. Nisu imali drugu žitaricu, tritikale, križanac pšenice i raži, jer je prvi put uzgojena u Škotskoj 1875. godine. Za više informacija pogledajte http://www.hort.purdue.edu/newcrop/proceedings1996/V3-156.html#EINKORNOrigin.

Kao zaslađivač, osim šećerne repe u Europi i šećerne trske daleko u tropskim zemljama, ljudi su u osnovi imali samo med. Med sadrži velik broj različitih kemikalija, a svaka partija divljeg meda malo se razlikuje jer ovisi o cvijeću koje su pčele posjećivale. Netko je jednom rekao o medu da ako bi neka nova hrana danas sadržavala tisuće nepoznatih tvari i imala različite kemikalije svaki put kad se proizvede, ne bi bilo šanse da dobije odobrenje Američke agencije za hranu i lijekove!

P: U Izl 9,23, kako može postojati vatra pomiješana sa gradom?

O: Naravno, to se stalno događa u jakim olujama tuče praćenim munjama i grmljavinom. Prema Izlasku 9:29, to je vjerojatno bila ta vatra. Međutim, Bog je to mogao učiniti na bilo koji način koji je želio.

P: U Izl 9:30, kako ljudi trebaju strahovati Boga?

O: Boga ne trebamo se bojati na isti način kao što se možda bojimo nepravedne, zle osobe. Međutim, Boga trebamo se bojati na dva načina.

1. Nevjernici trebaju strahovati Božju sudbinu i gnjev.

2. Strah također znači poštovanje. Svi bi trebali poštovati Boga, koji nas je stvorio, Onoga koji je svrha našeg postojanja i Onoga koji će sve suditi te ljudima podijeliti vječni život ili ih osuditi na vječnu propast u paklu, kozmičkoj odlagalištu smeća. Neki nekršćani mogli bi smatrati da se Bog ne uklapa u ono što oni žele da bog bude. Pravi se Bog ne prilagođava svom vlastitom karakteru, ali možda mu uopće nije stalo do toga da se prilagodi vašim standardima. Vidi također odgovor za Izlazak 20,20.

P: U Izl 10,21-23, kako je moglo biti tame samo nad Egiptom?

O: Bog je stvorio svjetlo i On ga može kontrolirati. Bilo da se radilo o privremenoj promjeni na suncu, prirodnom zakonu, tamnom oblaku, vulkanskoj pepeli, nekoj drugoj prepreci ili ni o čemu od navedenog, Bog može djelovati kako On želi.

P: U Izl 10:21-33, postoji li ikakav arheološki dokaz za tamu nad Egiptom?

O: Možda. Časopis Biblical Archaeology Review, siječanj/veljača 1991., str. 50, navodi:

"Egipatski tekst datiran nakon kraja 18. dinastije (oko 1350. g. pr. Kr.) opisuje katastrofu na sljedeći način:

'Sunce je prekriveno i ne sja pred očima ljudi. Život više nije moguć kad je sunce zaklonjeno iza oblaka. Ra [bog] je okrenuo svoje lice od čovječanstva. Kad bi barem sjalo i samo jedan sat! Nitko ne zna kada je podne. Sjena se ne može razaznati. Sunce na nebu nalikuje mjesecu….'"

To bi se moglo odnositi na tamu koja je prekrila zemlju, ali ne i na erupciju vulkana na otoku Thera, jer se ona dogodila oko 200 godina ranije.

P: U Izlasku 10,29 Mojsije kaže da se više nikada neće pojaviti pred Faraonom. Ipak, Faraon poziva Mojsija i Arona k sebi u Izlasku 12,31. Kako je to moguće? Je li Mojsije pogriješio u Izlasku 10,29 i, ako jest, je li mu to Bog rekao da kaže ili je to bila njegova vlastita inicijativa?

O: U Izlasku 10,29 Faraon je očito postajao umoran od viđenja Mojsija, pa je Mojsijeva namjera bila da se više nikada ne pojavi pred Faraonom. Ipak, kad ga je Faraon zapovjedio da dođe, Mojsije je morao doći. Pogledajmo to na tri načina:

a) Ako je ovo bila proroštvo, onda to nije bilo istinito.

b) Ako je ovo izrazilo Mojsijevu namjeru, onda je to bilo istinito; Mojsije nije došao iz vlastite inicijative; bio je pozvan.

c) Ako je ovo bilo obećanje, onda je to ljudsko (ne božansko) obećanje poništeno time što je morao poslušati faraonovu zapovijed.

Ukratko, Mojsije nije lagao niti bio prijevaran, ali je jasno očekivao da se više neće pojaviti pred Faraonom, i u tome je pogriješio.

Važno je shvatiti da su proroci bili ljudi i da su i oni mogli pogriješiti u onome što su govorili i činili. Klasičan primjer je Natana koji je rekao Davidu da može izgraditi hram, a zatim je Bog ispravio Natana u 2. Samuelovoj 7,3-17. Prorok Božji griješio je samo kad je govorio kao prorok, tj. "ovako veli Gospodin" ili nešto slično. Kad je Mojsije izgubio živce, udario u stijenu više puta i nazvao Izraelce buntovnicima, bez sumnje je kasnije požalio te riječi.

P: U Izl 11,3 i Brojevima 12,3 je li Mojsije pisao o sebi da je visoko cijenjen i ponizan?

O: Postoje tri različita gledišta:

a) Mojsije je suhoparno pružao osnovne podatke o svojoj reputaciji.

b) Kako je ovo zapisivao pisar za Mojsija, pisar je, pod božanskim nadahnućem, to dodao.

c) To je kasniji pisarski dodatak tekstu, koji je Bog dopustio da se sačuva kroz stoljeća. Vidi također raspravu o Brojevima 12,3.

P: U Izl 11,5 – 12,30, osim Biblije, postoji li ikakav dokaz o bilo kakvim pošastima koje su se dogodile u Egiptu u to vrijeme?

O: Možda. David M. Rohl u knjizi *Pharaohs and Kings: A Biblical Quest* (1995.), str. 278–279, spominje da postoje dokazi o velikoj katastrofi s velikim brojem žurno pokopanih tijela. Međutim, velik broj smrtnih slučajeva ne dokazuje niti opovrgava da je to bilo uzrokovano iznenadnim događajem preko noći. To je otkrio Manfred Bietak u Tell ed-Dabi. To je u djelu Avaris and Piramesse: Archaeological Exploration of the Eastern Nile Delta (London, 1979.), str. 295.

Osim toga, Josifov citira Manetona koji kaže da nas je "božji udar udario". Međutim, to je u kontekstu invazije osvajača s istoka na Egipat, pa bi to mogao biti nepovezan događaj ili je tijekom Mojsijeva razdoblja, o kojem Izlazak šuti, došlo do osvajača Egipta.

P: U Izl 12,19 znači li "odvojiti od Izraela" biti izopćen iz zajednice ili možda smrt, odnosno pogubljenje?

O: Kršćanski učenjaci se ne slažu, kako navodi The Expositor's Bible Commentary, svezak 2, str. 375.

Izgon: The Bible Knowledge Commentary: Stari zavjet, str. 128. The Believer's Bible Commentary, str. 98, kaže: "to jest, isključen iz kampa i njegovih povlastica. U nekim kontekstima izraz 'odrezan' znači osuđen na smrt." Većina komentatora reći će da to znači smrt.

P: U Izl 12,29, kako je [navodno] sve-ljubavi Bog, koji je što je moguće puniji ljubavi, mogao ubiti egipatske prvorođence?

O: Nijedan stih u Bibliji ne kaže da je Bog svemilosrdan, niti da je Bog što je moguće puniji ljubavi. Božja je ljubav uravnotežena Njegovim ostalim atributima. Što se tiče toga kako je Bog iz Biblije mogao ubiti egipatske prvorođence, pogledajte odgovor na sljedeće pitanje.

P: U Izl 12,29-30, zašto je Bog [navodno] bio nepravedan što je ubio svu egipatsku prvorođenciju umjesto samog faraona, budući da je faraon griješio?

O: Bog nije bio nepravedan. Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Svi su Egipćani porobili Izraelce. Sam Faraon nije bičevao robove; to su činili egipatski nadzornici. Četiri stotine godina egipatsko društvo smatralo je normalnim profitirati od hebrejskih robova.

Ljudi često snose posljedice postupaka drugih. Majke ovisnice o kokainu rađaju bebe s manjim mozgovima, ovisne o kokainu. Milijuni su umrli zbog ubojitog ludila Hitlera i drugih. Te se stvari događaju u palu, nepravednom svijetu. No, pogledajte sljedeću točku.

Potpuna pravda odgađa se do dana sudnji. Na primjer, u Luki 13,1-5 ispričano je Isusu o Galilejcima čiju je Pilat prolio krv zajedno s krvlju njihovih žrtava. Isus je rekao da se to nije dogodilo zato što su bili gori od drugih Galilejaca, nego da ćete i vi propasti ako se ne obratite. Neki su u ovom životu kažnjeni strože od drugih za iste stvari. Međutim, na dan sudnji Bog će suditi pravedno i ispraviti sve.

P: U Izl 12,29, koji arheološki dokazi ukazuju na to da je faraonov sin umro neposredno prije Izlaska?

O: U Snovnoj steli Thutmosea IV (1421. – 1410. pr. Kr.), pronađenoj između prednjih šapa Gizinih sfinki, bog Harmakhis obećao je Thutmoseu posebnu pomoć da postane sljedeći faraon zauzvrat za uklanjanje pijeska koji se nakupio uz sfingu. Vjerojatno mu ne bi bila potrebna posebna pomoć da je bio prvi u nasljednom redu svoga oca Amenhotepa II. (1450/1447-1401/1385)

Walter Kaiser u djelu "A History of Israel" (str. 90) navodi da se najstariji brat Thutmosea IV zvao Webensenu. Webensenu je dobio grobnicu u kraljevskoj grobnici i vjerojatno je on umro tijekom desetog biblijskog zla. Drugi sin Amenofisa II. bio je Khaemwaset, koji se oženio prije smrti. Kao što Kaiser kaže: "Stoga, iako se Stela sfinge ne može uzeti kao izravan dokaz smrti prvorođenca, egiptolozi su iznijeli dovoljno dokaza koji podupiru rani datum Izlaska i činjenicu da Tutmose IV doista nije očekivao da će naslijediti oca na prijestolju."

P: U Izl 12,29-30, kako je pravedan i pun ljubavi Bog mogao ubiti prvorođence Egipćana kad oni nisu mogli utjecati na Faraonovu odluku?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Smrtni slučajevi ne dokazuju da su ni Egipćani ni njihove životinje krivi za Faraonovu odluku.

2. Protiv ubojstva dojenčadi i ugnjetavanja, narod Egipta očito se nije pobunio niti učinio išta sve do Izlaska 12,33. Čak i u Izlasku 14,5 Egipćani su htjeli da se Izraelci vrate kao robovi.

3. Važno je ustati, jer ljudi, uključujući djecu, često trpe nerazmjerne posljedice zbog odluka političkih vođa.

4. U ovom životu mnogo je nepravde. Ali dolazi dan, Dan sudnji, kada će sve biti ispravljeno. Bog je pravedan i bogati i siromašni, tlačitelji i potlačeni, nacisti, Kambodžanci, Sudančani i svi ostali dobit će potpunu pravdu na kraju vremena, iako tko može reći da je sve što žele pravda, bez milosrđa?

P: U Izl 12,30, kako je moguće da nije bilo kuće u kojoj nije bilo mrtvaca, budući da su Izraelci bili pošteđeni?

O: U kontekstu, ovo se odnosi na kuće u Egiptu u kojima se nije slavila Pasha.

P: U Izl 13., što predstavljaju četiri čaše pashe?

O: Iako je Pashah ustanovljen u Knjizi Izlaska, različita čaša koja se poslužuju za Pashah nisu u Starom zavjetu, već su dio židovske tradicije koja je započela u rimsko doba. Dokumentirani su u Talmudu (Pesachim 10:1).
Čini se da je postojalo različito tumačenje simbolike, ali evo jednog: različite čaše predstavljale su različite vrste otkupljenja.

Prva čaša bila je za blagoslov kiduša koji se govori na početku Pashe. Ova čaša služi za proslavu toga što ih je Bog izveo iz Egipta.

Druga je bila prije glavnog obroka kako bi se proslavilo oslobođenje od egipatskog ropstva.

Treća čaša pila se nakon blagoslova nakon obroka kako bi se proslavila demonstracija Božje moći.

Četvrta čaša bila je na kraju Hallela kako bi se proslavilo njihovo postajanje narodom.
Neki su imali i petu čašu, "Elijinu čašu", koju se nije pilo.

Neke od ovih informacija potječu s židovske stranice: http://2-passover.tripod.com/thefourcupsofwineforpassover.html.

P: U Izl 13,2.13. jesu li Izraelci morali posvetiti svoju prvorođenu djecu (sinove i kćeri) ili samo prvorođene sinove, kao što stoji u Izl 22,29?

Odgovor: Hebreanski i moderni prijevodi svi navode sinove:

Izlazak 13:2 "ono što otvara svako utrobu među sinovima Izraelovim"

Izlazak 13:13 "svaki prvorođenac među sinovima tvojim"

P: U Izl 13,4, je li prvi mjesec bio Abib ili se zvao Nisan kao u Nehemija 2,1?

O: U to vrijeme (1445. g. pr. Kr.) Izraelci su ga nazivali Abib. Stoljećima kasnije (oko 500. g. pr. Kr.), za vrijeme Perzijanaca, nazivan je Nisan. Današnji Iranci (Perzijanci), bez obzira na vjeroispovijest, slave Novu godinu pod nazivom Nowruz.

P: U Izl 13,19, znači li očuvanje Josipovih kostiju da kršćani trebaju štovati svete relikvije, kao što neki katolici kažu?

O: Ne. To što su kosti bile sačuvane za pokop ne znači da su se štovale. U Bibliji ne postoje dokazi da su Josipove kosti, ili kosti bilo koga drugog, smatrane svetim predmetima štovanja.

Druga zapovijed je da se ne prave nikakvi likovi ispred Boga. Tijekom srednjeg vijeka, razni katolici pokušali su kategorizirati grijehe, pri čemu su "sedam smrtnih grijeha" najpoznatiji. Zanimljivo je kod tih raznih popisa to što su autori svih zaboravili na drugu zapovijed.

P: U Izl 13,21-22; Izl 14,19-20; Izl 40,38, kako je Bog mogao slijediti Izrael kao oblak i stup od ognja?

O: Budući da se Bog već pojavio kao tri posjetitelja Abrahamu i kao vatra u grmu Mojsiju, pojavljivanje kao oblak ili stup od ognja ne bi bilo nimalo teško za Boga. Vjerojatno je nama teže razbiti svoje kalupe o tome što mislimo da Bog mora činiti, nego je Bogu da se pojavi kao nešto.

P: U Izl 14,6-7, zašto je Faraon potjerao sve Izraelce sa samo 600 kola?

O: Iako su kola bila strašno ratno oružje u davna vremena, a većina Izraelaca nije imala oružje, odgovor je da Izlazak 14,7 kaže da je Faraon uzeo 600 najboljih kola i sva ostala kola, a Izlazak 14,9 kaže i vojsku. Izlazak 15,4 također spominje Faraonova kola i njegovu vojsku.

P: U Izl 14,6-7, kakvi su bili egipatski kolosijeci u to vrijeme?

Arheolozi nam kažu da su se kolosijeci na sjeveru Mezopotamije sastojali od trojice ili četvorice ljudi i do četiri magarca ili konja. Egipćani su imali neke takve kolosijece sve dok Hiksi nisu osvojili veći dio Egipta nakon 1586. pr. Kr. sa svojim nadmoćnijim kolosijecima. Nakon tog razdoblja egipatski su kolosijeci bili vrlo laki, s dva konja i dvojicom ljudi. Jedan je čovjek bio vozač kola, a drugi strijelac. Kotači su bili veliki, obično s šest žbica. Na osovinama kola nije bilo bodlji sve do perzijskog razdoblja. Kola su bila važno oružje u ratu na suhom ravnom terenu, ali nisu bila vrlo korisna na planinama ili na mokrom, blatnom terenu.

P: U Izl 14,9-28 i Još 24,6, kako je faraon imao "konjanike", budući da vojske u to vrijeme nisu imale konjicu?

O: To se može odnositi na "vozače kola", a ne na konjicu. Kada se ta riječ koristi, uvijek je u suprotnosti s redovnom vojskom.

P: U Izl 14,14, budući da je Bog tada ratovao za Izraelce, zašto Bog kasnije nije uvijek ratovao za Izraelce?

O: Bog nije bio obvezan uvijek se boriti za Izraelce. Mogao se boriti za njih, a i suzdržati se od borbe za njih kad god je to želio. Čini se da ih je često ostavljao da se sami bore.

P: U Izl 14,17; 15,21, kako potapanje Egipćana uzvisuje Boga i daje Mu slavu?

O: To je Izraelcima pokazalo da Bog ima moć spasiti ih čak i od moćne vojske i da će pazio na njih.

P: U Izl 14,17; 15,21, zašto je Bog bio tako nepravedan da je potopio egipatsku vojsku u Crvenom moru, kad su vojnici samo izvršavali naredbe?

O: Ovdje postoji važna pouka: vojnici ne bi trebali poslušno izvršavati zlo naređenje. Tada, kada je egipatskim vojnicima naređeno da ubiju mirne štovatelje Boga, bili su odgovorni za Božji sud zbog svoje "zle poslušnosti". Danas, kada muslimanskim "svetim ratnicima" naređuju da ubiju mirne štovatelje Boga samo zato što su kršćani, i oni su odgovorni za Božji sud vatrene pakao.

P: U Izl 14,18, jesu li Izraelci prešli "Crveno" more ili vrlo plitko "Šikaro" more?

O: Hebrejski izraz je Yam Suph i mogao bi označavati bilo koje od ta dva; ne znamo točno gdje su prešli. Knjiga "When Critics Ask", str. 75-76, sugerira da bi to moglo biti jezero Ballah, koje je bilo plitko "more" širine 10-15 milja (16-24 km). (Jezero Ballah je uništeno izgradnjom Sueckog kanala.)

Čak ni Tamošnje more možda tada nije bilo plitko. U Izlasku 14,22 stoji da su vode činile "zid" s obje strane, pa je ondje moralo biti znatno vode. Da je more koje su prešli bilo plitko, a Izraelci su ga prešli, onda bi, kako je netko duhovito primijetio, bilo puno veće čudo da su prešli plitko Tamošnje more, da bi utopili sve te konje i kola u samo nekoliko centimetara vode.

P: U Izlasku 14:21-29, kako je Bog mogao razdvojiti more?

O: Svemogući je to mogao učiniti na bilo koji način koji je htio. U Izlasku 14,21 spominje se jak istočni vjetar, ali mogli su postojati i drugi čimbenici.

P: U Izl 14,21-29, je li golema vulkanska erupcija There mogla uzrokovati razdvajanje Crvenog mora?

Ovo je stajalište zagovarao knjiga The Bible as History i Hans Goedicke. Ta je teorija nekoć bila popularna jer se činilo da je erupcija vulkana na otoku Thera bila oko 1500. g. pr. Kr., što je bilo blizu Goedickeova stava da se Izlazak dogodio 1477. g. pr. Kr. (Sada se vjeruje da se Izlazak dogodio 1445. g. pr. Kr.) Međutim, proučavanje kalibrirane radioaktivne datiranja godova hrastova u Irskoj i bristlecone čempresa u Kaliforniji neovisno ukazuje na globalno zahlađenje koje je usporilo rast drveća oko 1628. g. pr. Kr. +/- 20 godina. Datiranje ledenjaka na Grenlandu ukazuje na zahlađenje oko 1645. g. pr. Kr. Stoga je vulkanska erupcija na otoku Thera bila oko 200 godina ranije.

P: U Izl 14,21-29, kako su 2 milijuna Izraelaca mogli prijeći Crveno more za samo 24 sata?

O: Pretpostavimo da 602.000 muškaraca znači oko 2 do 2,5 milijuna ljudi. Ako je prelazak bio širok možda 2 do 2,5 milje (3,2 - 4 km), a međusobno su bili udaljeni u prosjeku dvije jarde, to bi bilo 1.760 kolona u jednom redu, od po 1.136 ljudi. Uzimajući u obzir kola i životinje, ako su u prosjeku bili udaljeni deset jardi od osobe ispred sebe i kretali se sporo brzinom od jedne milje (1,6 km) na sat, mogli su proći određenu točku za 6,5 sati.

P: U Izlasku 15. ima li ikakvih dokaza o tome da su Hebreji lutali poluotokom Sinaj?

O: Da, postoje neki dokazi. U pećinama na planini Sinaj pronađeni su zapisi o razdvajanju mora, Mojsiju i hvatanju prepelica. Najzanimljivija je stvar jezik: bila je to mješavina egipatskog i hebrejskog. Povjesničar Diodor Sicilski (10. pr. Kr.) također je za to znao. Međutim, autentičnost zapisa ne može se dokazati niti opovrgnuti. To je vjerojatno zato što ne postoji način za datiranje zapisa na stijenama.

Wycliffeov rječnik biblijske arheologije (str. 535) navodi da se na ulazu u rudnike bakra na Sinaju nalaze stotine natpisa. Većina njih je u egipatskim hijeroglifima, ali oko 40 natpisa je u nekoj vrsti proto-sinajske abecedne pisave iz 15. stoljeća pr. Kr. To su jedni od najranijih artefakata abecednog pisanja koji su sačuvani do danas.

P: U Izlasku 15,1-21, treba li ovaj odlomak pripadati prethodnom dijelu Izlaska ili sljedećem?

O: Budući da je ovo pripovijest, može pripadati i jednoj i drugoj. Mnogi komentatori smještaju je u prethodni odjeljak, budući da je vjerojatno pjevana vrlo brzo nakon njihova oslobođenja. Međutim, pri organizaciji Knjige Izlaska, radije je smještam u sljedeći odjeljak, jer prva polovica 15. poglavlja Knjige Izlaska i druga polovica istog poglavlja čine tako dobar ogledni prikaz. Dok su putovali pustinjom, moramo se sjetiti da Izraelci nisu mogli "čitati unaprijed" u Knjizi Izlaska i saznati kamo su išli ili što će im se dogoditi. Dok su putovali, u osnovi su mogli raditi samo dvije stvari. Mogli su se sjećati Božje veličine i milosti prema njima ili su se mogli žaliti na svoje trenutne prilike.

U našim životima danas u osnovi možemo činiti samo dvije stvari: ugoditi Bogu slaveći Ga i poslušno Mu zahvaljujući, ili usmjeriti svoju naklonost prema svijetu te prigovarati ili ići svojim putem, sumnjajući u Božju skrb i opskrbu.

P: U Izl 15,1, kako je bilo "jahača", budući da egipatska vojska tada vjerojatno nije imala konjicu?

O: Riječ "jahači" ne precizira na čemu se jaše. Vojske u to vrijeme oslanjale su se na kola, a to su jahači kola, također nazvani kolačari.

P: Budući da Izl 15,11 kaže: "Tko je među bogovima kao ti", postoji li više od jednog Boga?

O: Ne. Ovaj stih, kao i Izaija 40,18, pokazuje da je Bog neusporediv. 1. Korinćanima 8,1-7 pokazuje da postoji mnogo idola, ali postoji samo jedan istinski Bog, što pokazuju Ponovljeni zakon 4,35-39; 6,4; Marko 12,29-33; Izaija 43:10-12; 44:6,8; 45:5-6,14,21; 46:9; Joil 2:27; 1. Timoteju 1:17; 2:5; i 6:15-16.

P: U Izl 15,16, kako je Bog "kupio" Izraelce?

O: Jedan od načina na koji pripadaju Bogu jest taj da im je Bog spasio živote.

P: U Izl 15,22–27, što možemo naučiti iz voda Mara i Elima?

O: Bog je iskušavao narod prema Izlasku 15,25. Narod je očajnički trebao vodu i pronašao je obilnu vodu u Marah, ali je to moglo izgledati kao okrutna šala jer je bila gorko i nepitka. Gorka voda često je takva jer je vrlo alkalna. Dakle, ne samo da ima loš okus, već je i štetna za vaše tijelo. Bog ne samo da je učinio gorku vodu podnošljivom i dovoljno zdravom za piće, već ju je zapravo učinio slatkom i ugodnog okusa.

Može li Bog za vas pobrinuti u suhoj i žednoj zemlji? Bog zna vaše potrebe, ali što ako ste u potrebi, a jedino zbrinjavanje čini se ničim više od okrutne šale? Hoćete li i dalje biti vjerni, i čekati da vam Bog osigura drugu vodu ili, kao u ovom slučaju, čudesno pretvori očitu "nerješenost" vašeg problema u rješenje koje je i prikladno i čak donosi zadovoljstvo?

Izraelci su bili iskušani mnogo puta, kao i David, kasniji Židovi, Isus i prvi kršćani. Ne bismo se trebali čuditi kada i mi budemo iskušani.

P: U Izlasku 16,1-36, što možemo naučiti od mane i prepelica?

Hitna potreba naroda za vodom bila je zadovoljena, ali što je s njihovim dugoročnim opstankom? Umjesto da pitaju Boga za svoju potrebu, prigovarali su protiv Mojsija. Kada imate legitimnu potrebu, a Bog je još nije zadovoljio, što radite? Žalite li se ili nastavljate moliti Bogu? Može li vas Bog nahraniti na neplodnom mjestu? Kada nema hranjivih tvari, bilo fizičke hrane, emocionalne, prijateljske, duhovne, mislite li da je Bog dovoljno moćan da se pobrine za vas dugoročno? Trebamo planirati za budućnost (poput mudre mrave u Izreke 30,25), ali možete li gledati u budućnost s pouzdanjem u Njega, a ne sa strahom?

P: U Izl 16,23-30, zašto su Izraelci trebali čuvati subotu na mjestu zvanom Pustinja grijeha, budući da je zapovijed dana kasnije s Deset zapovijedi na Sinaju?

O: Bog im je ovu zapovijed dao prije davanja svih deset zapovijedi.

P: U Izl 16,23, je li Pustinja greha ista kao Pustinja Zin?

A: Ne. Pustinja Sina bila je zapadno od planine Sinaj, dok je pustinja Zin bila južno od Judeje i sjeveroistočno od Kadeša Barneje. U knjizi Expositor's Bible Commentary, svezak 2, str. 404, navodi se da je početni hebrejski suglasnik različit.

P: U Izl 16,31; Brojevima 11,7–9; Ponovljenim zakonima 8,3.15; Jošui 5,12; Psalmu 78,24–25; 105,40 i Nehemiji 9,15, što je točno manna?

O: Sveto pismo samo kaže da je to bila hrana koju je Bog čudesno dao.

Neki su teorizirali da je to bila jestiva izlučevina tamariska na Sinaju, izlučevine insekata itd., ali prirodno objašnjenje je nedovoljno. Dolazila je šest dana u tjednu, ali ne i subotom. Štoviše, ne bi bilo dovoljno insekata niti izlučevina tamariska da se prehrani tako velika populacija.

Hebrejima 9,4 spominje da je u Kovčeg stavljena posuda s manom.

P: U Izlasku 17,1-7, zašto je Bog bio ljut na ljude koji su Mu poslušali?

Odgovor: Izlazak 17,1 kaže da su se ljudi kretali s mjesta na mjesto kako im je Gospodin zapovjedio. Ali su gunđali dok su poslušno išli. Poslušnost nije dovoljna; trebamo imati radosnu poslušnost, bez prigovaranja ili prepirki, kako stoji u Filipljanima 2,14.

P: U Izl 17,2 i Pon 6,16, kako ljudi mogu kušati Boga, budući da Bog ne može biti kušan zlim u Jak 1,13?

O: Bolji prijevod od "kušati Boga" jest "staviti Gospodina na kušnju". Boga se zapravo ne može iskušati zlim, ali ljudi to i dalje mogu pokušati. To je izraz grijeha ljudi koji govore Bogu: "Učini ovako i učini ovo čudo, inače."

P: U Izl 17,8, kada su Izraelci pobjeđivali samo dok su Aron i Hur držali Mojsijeve ruke, ne zvuči li to kao sujevjerje?

O: Svi su znali da je moć u Bogu, a ne u rukama. Bog ponekad koristi fizičke radnje kako bi usmjerio Svoju moć. Za druge primjere pogledajte 2. Kraljevima 13,21 (Elizejeve kosti), Brojevima 21,4-9 (bakrena zmija) i Ivanu 9,6-7 (Isus pravi blato da ga stavi na oči slijepcu).

P: U Izl 17,15-16, koja je važnost Božjeg imena ovdje?

O: Vrlo je značajno što je Mojsije nazvao Boga Jahve Nissi, "Gospodin je moj stijeg". U vojnim bitkama stijeg je bio čast vojske ili divizije, a vojnici bi se borili do kraja da ga spase po svaku cijenu. To znači mnogo više od toga da je Bog snažan i moćan. Kad je velika vojska, odlučna poraziti Izraelce, krenula ravno na njih, Izraelci nisu samo vjerovali da je Bog daleki moćni biće koji bi im mogao pomoći ako bi mu se dalo. Naprotiv, vjerovali su ne samo da je Bog moćan, nego i da će u ključnom trenutku ispuniti obećanje i spasiti one koji zazivaju Njegovo ime. Danas svi kršćani vjeruju da je Bog svemoguć, ali živite li doista kao da vjerujete da će Bog za vas ispuniti obećanje u ključnom trenutku? Ako je tako, onda ne samo da vjerujete da je Bog vaša stijega i da ćete se do kraja boriti da čvrsto stojite za Njega, već znate i da ste vi Božja stijega, u smislu da nosite Njegovo ime i da ste jabuka Njegova oka (Ponovljeni zakon 32,10; Psalam 17,8), te da će Bog zasigurno biti s vama. Čak i ako budete ubijeni za Boga, znate da je "dragocjena u očima Gospodnjim smrt svetaca njegovih." (Psalam 116,15)

P: U Izl 18,7, budući da bismo trebali štovati samo Boga, zašto je Mojsije odao počast svom puncu?

O: Naklanjanje iz poštovanja nije obožavanje. Čak i danas ljudi se naklanjaju ili čine poklon kralju Engleske iz poštovanja. Abraham se naklonio kraljevima iz poštovanja, a klanjanje je u redu sve dok se ne tumači kao obožavanje. Suprotno tome, procjenjuje se da je do 50.000 kršćana stradalo tijekom rimskih progona i mnogi ljudi ne razumiju zašto. Rimljani nisu imali problema s time što su kršćani obožavali Isusa. Rimljani nisu tolerirali odbijanje kršćana da obožavaju bilo koga osim Boga, osobito rimskog cara. Da stvar bude gora, rimski pogani nazivali su kršćane "ateistima" jer nisu vjerovali u njihove idole.

P: U Izl 18,17-26, zašto je Mojsije prihvatio Jitrov savjet umjesto Božjeg?

O: To nije bilo protiv Božje volje, nego je Mojsije to prepoznao kao dobar savjet za služenje Bogu. Trebamo biti praktični i prihvaćati dobre i iskrene savjete od drugih, kao i od Boga.

P: U Izl 19,3.20; 24,9.13.15.18; 34,4, zašto je Mojsije sedam puta uzlazio na goru i vraćao se da vidi Gospodina (Izl 32,31), a ipak je zabilježeno da je silazio samo četiri puta (Izl 19,14.24; 32,15; 34,29)?

O: Neki su to koristili kako bi pokušali potkrijepiti višestruko autorstvo Knjige izlaska, ali The Expositor's Bible Commentary, svezak 2., str. 416, kaže da to zapravo ne pomaže odgovoriti na pitanje. Knjiga izlaska ne mora biti u kronološkom redu; nema problema s time da ovdje jest; slijed je zapravo prilično jasan.

Izlazak 19:3 Mojsije se sam popeo

Izlazak 19:14 Mojsije siđe sam

Izlazak 19:20 Mojsije se sam popeo na vrh

Izlazak 19:24 Mojsije se nakratko spustio po Arona

Izlazak 24:9 Mojsije i još 73 osobe su se popeli

Izlazak 24:12-13 Bog kaže Mojsiju da se popne, pa Mojsije ostavlja starješine tamo gdje jesu, a Mojsije i Jošua popeli su se dalje.

Izlazak 24:15 kaže da je Mojsije uzlazio, očito sam, pa je uzlazio dalje.

Izlazak 24:18 kaže da je Mojsije tada ušao u oblak dok je uzlazio, pa je to isto putovanje kao u Izlasku 24:15.

Izlazak 32:15 Mojsije se spustio [cijelim putem] s dvije ploče, susrećući se s Josuom. (Mojsije je razbio ploče u Izlasku 32:19)

Izlazak 32:31 Mojsije se vratio Gospodinu. To ne znači da je nužno penjao se i spuštao s planine, iako je to mogao učiniti.

Izlazak 34:4 Mojsije se popeo s dvije prazne kamene ploče

Izlazak 34:29 Mojsije siđe s gora s dvjema kamenim pločama.

Kad smo već kod Mojsija i planina, sličan slijed događaja zbio se tijekom Isusove preobrazbe. Putujući sa svojih dvanaestorice učenika, odvojio se i s samo trojicom od njih otišao na goru. Luka 9,32-33 pokazuje da je Isus bio na nekoj udaljenosti od njih trojice kada se preobrazba dogodila. Zatim ih je oblak obuhvatio. Luka 9,36-37 pokazuje da su se ostali učenici ponovno pridružili Isusu prije nego što su ga mnoštvo dočekala na podnožju gore.

Sažetak: Uzevši u obzir da se netko može popeti dio planine s većom skupinom, a dalje s manjim brojem ljudi, te da povratak s svakog putovanja nije nužno spomenut, ne postoji poteškoća s brojem Mojsijevih uspona.

P: U Izl 19,4, kako su ljudi mogli imati orlova krila?

O: To je metafora načina na koji ih je Bog vodio i nosio, bez ikakvog njihovog napora. (Kad se suočavamo s golemim poteškoćama, Bog nas i danas nosi na orlovim krilima.)

P: U Izl 19,11, gdje se točno nalazi gora Sinaj?

O: Područje: Sinajski poluotok je trokut usmjeren prema jugu s planinama na južnom dijelu, koje Izlazak 19,2 i Brojevi 3,14; 9,1.5; 10,12 nazivaju Pustinja ("Pustinja") Sinaj. Pustinja Sin odvaja Elim od Sinaja. U Brojevima 33:3-50 navedeno je svako mjesto gdje su se Izraelci zaustavili. Nažalost, ne znamo lokaciju mnogih od tih logora, ali promatrajući ih, možemo vidjeti što se nalazi između kojih mjesta.

Unutar pustinje Sinaj zapravo se nalaze dvije planine, blizu jedna druge, koje odgovaraju lokaciji planine Sinaj.

Gebel Musa/Mousa (7.363 stope) Ovo je tradicionalno stajalište, barem od oko 500. godine n.e. Ima vrlo strme litice. Samostan svete Katarine nalazi se u podnožju ove planine. Mnogi, ali ne i svi muslimani, također ovu planinu smatraju Sinajskom gorom. Novi međunarodni rječnik Biblije (The New International Dictionary of the Bible), str. 674, sadrži sliku Jebel Muse.

Ras es-safsafeh (6.540 ft, 1.993 metra) nalazi se dvije milje (3,2 km) sjeverno od Gebel Muse na istoj grebeni. Ima širu ravnicu u podnožju.

Gebel Serbal (nevjerojatno): Eusebije iz Cezareje (325. g.) je to vjerovao. Međutim, Novi rječnik Biblije (1978.) na str. 1193-1194 spominje da u blizini njegovog podnožja nema pustinje.

Neki ljudi misle da je gora Sinaj na Jebel al-Lawzu u Arabiji, možda zato što

a) Pogriješno misle da je Sinajski poluotok bio dio Egipta tijekom Izlaska

b) Zaboravljaju da je gora Sinaj bila izvan zemlje Midjana prema Izlasku 18:27 i Brojevima 10:29-30

c) Pavao je rekao da je gora Sinaj u Arabiji (Galaćanima 4,25), a zaboravljaju da je Sinajski poluotok bio u rimskoj provinciji Arabija.

www.christiananswers.net/abr/scoop.html, nakon iznošenja prethodnih razloga, također navodi da bi udaljenost do Arabije bila predaleka od Kades Barne, budući da bi ljudi sa stadima i stadaštima putovali samo oko 6 milja dnevno. Ipak, udaljenost od Džebel el-Lauza do Kades Barne iznosi oko 150 milja, a oni su od Sinaja do Kades Barne stigli za samo 11 dana.

Muslimani ponekad pokušavaju tvrditi da je gora Sinaj Meka. Uostalom, Galaćanima 4:25 kaže da se gora Sinaj nalazi u Arabiji. Međutim, to nije moderna Saudijska Arabija, već je poluotok Sinaj bio dio rimske provincije Arabija. Također, 11-dnevno putovanje od oko 800 milja od Meke do Kades Barneje, sa stadima i stadaima, mladim životinjama i malom djecom, pješice, bilo bi nevjerojatno. Pogledajte kartu u djelu The Roman World na str. 107 ili u Enciklopediji Britannica pod naslovom Rimski svijet.

Da je Sinaj zaista Meka, to ne bi imalo nikakve važnosti za kršćane, osim što etape izraelskog putovanja više ne bi imale smisla. Međutim, to je očito važno nekim muslimanima jer bi to dalo vjerodostojnost ideji da je Meka imala neku ulogu u Božjem djelu prije Muhameda. Međutim, drugi muslimani, kao što je to slučaj s fusnotom 2504 u Svetom Kur'anu: Engleski prijevod značenja i komentar, poistovjećuju planinu Sinaj s Gebel/Jabal Musa, kao i većina kršćana.

P: U Izl 20,4-5, je li kršćanima dopušteno nositi i imati križeve i druge vjerske predmete?

O: Kao podsjetnici, to je u redu, baš kao što su Židovi kopirali Svetu knjigu kao podsjetnike na temelju Ponovljenog zakona 6,8-9. Međutim, ni križevi, ni Sveta knjiga, ni išta drugo ne smije se obožavati umjesto Boga.

P: Budući da u Izl 20,4-5 stoji da se ne smiju imati rezbareni likovi, zašto je bilo toliko likova u šatoru sastanka (Izl 25-27), a kasnije i u hramu (1 Kraljevima 6,1-38; 7,13-51)?

O: Bilo je u redu izrađivati likove koje je Bog zapovjedio za ukras, a ne za obožavanje. Međutim, kada su se čak i likovi koje je Bog zapovjedio da se izrađuju koristili za obožavanje, trebali su biti uništeni. Kao primjer pročitajte o brončanom zmaju u Brojevima 21:4-9 i 2. Kraljevima 18:1-4. Za više informacija pogledajte Tertulijanovo Djelo protiv Marciona (207/208. g.) knjigu II., poglavlje 22.

P: U Izl 20,5; Pon 4,24; 6,15; Jo 2,18; Sof 1,18, je li Bog ljubomoran Bog, budući da 1 Kor 13,4 kaže da ljubav ne zavidi?

Odgovor: Tri su točke koje treba uzeti u obzir:

1. Mnogi stihovi pokazuju da ne bismo trebali zavidjeti drugima na onome što imaju, pa čak ni na stvarima kojima ih je Bog blagoslovio.

2. Bog nije stvorenje i prema Njegovim pravilima u redu je da bude ljubomoran na štovanje i odanost koja mu s pravom pripada. To je slično kao kad netko očekuje odanost i vjernost od supružnika ili roditelj očekuje čast i poslušnost od djeteta.

3. Čak i izvan toga, 2. Korinćanima 11,2 pokazuje da bismo trebali imati pobožnu ljubomoru da drugi nastave biti odani pravom Isusu, a ne lažnom.

P: U Izl 20,5, ukratko, zašto pravedan Bog posjećuje nepravdu otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena?

Odgovor: Ezekiel 18 i Ponovljeni zakon 24,16 pokazuju da Bog ne proglašava sina krivim za grijehe oca, ali Izlazak 20,5 i drugi stihovi ukazuju na to da djeca snose loše posljedice zbog tuđih grijeha. Mnogi vjeruju da Božja presuda uzima u obzir odakle su krenuli i što im je bilo dostupno, a ne počinju svi s istog mjesta niti imaju iste prilike.

P: U Izl 20,5; Izl 34,7; Bro 14,18; i Pon 5,9, kako Bog kažnjava djecu za grijehe njihovih otaca do trećeg i četvrtog koljena, kada Iz 18,4,18-19 i Pon 24,16 kažu da će svatko umrijeti za svoj grijeh, a ne za grijeh svoga oca, a Iz 18,19 kaže da sin ne nosi krivnju oca?

A: Bog je očito smatrao da je to važan pojam, jer četiri stiha u Zakonu ponavljaju istu stvar koristeći ista dva hebrejska riječi.

"Posjet" je paqad (Strong 6485), što je neutralna riječ koja može značiti posjet s prijateljskim ili neprijateljskim namjerama.

Bezbožnost je 'avon (Strong 5771), što znači izopačenost, zlo, mana, bezbožnost, nevaljalost, kazna (za bezbožnost), grijeh.

Neki su ljudi smatrali da njihov grijeh nema utjecaja na njihovu djecu; drugi su smatrali da dijete može biti krivo samo zbog svojih roditelja. Jeremija 31,29–30 i Ezekiel 18,2 koriste se tom izrekom da bi ukorili ljude koji je izgovaraju: "Oci su jeli kiselo grožđe, a djeci se zubi kvrčaju." U Jobu 21,19 Job kaže nešto slično. Istina zapravo nije ni jedno od tih krajnosti. Prvo, dvije stvari koje nisu odgovor, a zatim odgovor.

Ranije naspram kasnije objave (nije odgovor): Tora (Zakon) dana je oko 1440. g. pr. Kr., a Ezekiel je napisan nakon 587. g. pr. Kr. Kako je Božji način ophođenja s ljudima uvelike razlikovao u Noino vrijeme, Abrahamovo vrijeme, pod Mojsijevim Zakonom i nakon Krista, Božji način ophođenja s ljudima manjim je načinom razlikovao između Mojsija (kada su imali samo Zakon) i Ezekiela (kad su imali i proročka pisma). Međutim, oba su bila pod Mojsijevim zakonom i nije bilo eksplicitne promjene saveza/doba između njih. Nadalje, Ponovljeni zakon 24,16 također kaže da očevi i djeca ne smiju biti pogubljeni jedni za druge, a napisan je u isto vrijeme kao i ostatak Ponovljenog zakona.

Posjetiti nepravdu vs. umrijeti za grijehe (nije odgovor): Stihovi u Zakonu ne kažu da će djeca umrijeti zbog grijeha svojih roditelja/predaka, već samo da će nepravda biti posjednuta na njih. Ezekiel 18 i Ponovljeni zakon 24,16 samo kažu da dijete neće umrijeti za grijehe svoga oca. Međutim, iako Ponovljeni zakon 24,16 i Ezekiel 18 pokazuju da [fizička i duhovna] smrt i vječne posljedice nisu odgovornost roditelja, već same osobe, ne možete izbjeći činjenicu da ostali stihovi dokazuju da grijeh ima generacijske učinke. Postoje barem tri različita učinka.

Posljedice: Fizičke posljedice najlakše je vidjeti: bebe rođene od majki ovisnica o drogama rađaju se ovisne o drogama. Neke bebe su proklete sindromom fetalnog alkoholizma zbog majki alkoholičarki. Ako počnu piti alkohol, imat će osobito jaku ovisnost o njemu. Ali Bog ponekad postavlja i nefizičke posljedice. Kanaan i njegovi potomci bili su prokleti posljedicama zbog Hamova grijeha u Postanku 9:25-27. Eliovi potomci bili su prokleti u 1 Samuelu 2:31-33 zbog velikih grijeha Eliovih sinova. Potomci Jehojakina više nikada neće vladati u Jeremiji 22:28-30. No, postoje i dobri generacijski učinci poslušnosti, kao što su za potomke Rehabita u Jeremiji 35:18-19 i za Abrahamove potomke u Postanku 12:2 itd. Na kraju, Poslanica Rimljanima 8:28 obećava da sve služi na dobro onima koji vole Boga. Kada strpljivo podnosimo prokletstva, Bog je dovoljno moćan da i njih pretvori u blagoslove.

Odgoj u grijehu: Izlazak 20,5 i Ponovljeni zakon 5,9 kažu da Bog kazni potomstvo onih koji mrze Boga. Djeca često odrastaju učeći vrijednosti svojih roditelja. Ako su roditelji nekoga mrzili Boga, vjerojatno su i njima to učili, bilo izravno ili neizravno. Međutim, poput Abrahama iz Ura, gibeonaca iz Kanaana, Rute Moabitke i pogana kojima su rani kršćani propovijedali, možemo slijediti Božji poziv da nadmašimo svako loše odgojno naslijeđe i živimo novi život ugodan Njemu.

Moramo odabrati borbu protiv grijeha: Kada su roditelji djeteta bili uključeni u grijeh, a osobito ako su mrzili Boga, to dijete će se suočiti s prilikom da upadne u isti grijeh. Sin ili kći moraju odabrati da se suprotstave obrascima svojih roditelja, pa čak i normama svoje kulture, i slijede Boga. Baš kao što je Abrahamu rečeno da napusti svoju obitelj i narod tamo gdje ga je Bog vodio, i mi svi, na ovaj ili onaj način, moramo ostaviti dijelove svoje kulture i odgoja i slijediti Krista.

Jednostavan primjer tri aspekta: Izraelci su često griješili obožavajući idole sve do izgnanstva. Izraelska djeca rođena nakon toga trpjela su posljedice izgnanstva zbog grijeha svojih roditelja i predaka. Tijekom njihova odgoja bilo je osobito primamljivo krenuti lakšim putem i obožavati babilonske bogove oko sebe kao što su to svi ostali činili; mnogi su to i učinili te su se asimilirali u tu kulturu. No neki su, suočeni s idolima tijekom prokletstva svoga boravka u Babilonu, izabrali Boga i suprotstavili se grijehu te se vratili u zemlju Izraela. Nakon toga Izrael nikada više nije imao problema s idolima.

Zaključak: Sviđalo se ljudima ili ne, Bog je pokazao da postoje generacijski aspekti grijeha. Bog je pravedan i možemo razumjeti ono što je Bog objavio o Svojoj pravednosti. Međutim, Božja pravednost definirana je Njegovom riječju; nemamo slobodu zanemariti Njegovu Riječ i zahtijevati da se Bog prilagodi našim vlastitim idejama o pravednosti. U "neovisnoj, autonomnoj" kulturi zapadnog društva možda bismo se željeli kloniti činjenice da grijeh ima generacijske aspekte, ali Božja pravednost definirana je onim što je Bog rekao, a ne onim što mi želimo.

P: Budući da Izlazak 20,8 kaže da trebamo poštovati subotnji dan (subotu), zašto kršćani danas vjeruju da je u redu raditi subotom?

O: Pravi kršćani imaju tri različita stajališta:

Subota: U Starom zavjetu subota je trajala od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu. Jedan od razloga zašto je narod Jude bio u izgnanstvu u Babilon 70 godina bio je zbog 70 * 7 = 490 godina nepoštivanja subote. (Njihova je godina imala 360 dana.) Vidi Levitski zakonik 26:31-36; Jeremija 25:11-12; 29:10,16; i Danijel 9:2.

Nedjelja: Nakon što je Isus uskrsnuo od mrtvih, nedjelja je postala Gospodnji dan i slavili su je prvi kršćani. Pavao nije objasnio Korinćanima zašto prvi dan u tjednu u 1. Korinćanima 16,2; Pavao je pretpostavio da su to već znali. Otkrivenje 1,10 također se odnosi ili na nedjelju, ili na viziju Gospodnjeg dana. Prva apologija Justina (oko 138. – 165. g.) pog. 67, str. 185. – 186. također spominje obožavanje u nedjelju. Irenaeus (182. – 188. g.) u fragmentu 7 (str. 569) također spominje da je Irenaeus govorio o Uskrsu i Gospodnjem danu.

Svi dani: U vrijeme Starog zavjeta vjernici su trebali biti u Božjem odmoru jedan dan u tjednu. Međutim, Hebrejima 4,11 ukazuje da danas imamo drugačiji i bolji odmor. Svaki dan u tjednu trebali bismo posvetiti Božjem odmoru. U Poslanici Kološanima 2,16 Pavao prekorava Kološane jer nastavljaju čuvati subotu. Poslanica Rimljanima 14,5 govori, bez odobravanja, o kršćanima koji sve dane smatraju jednakima. U 1. Korinćanima 16,2 prikupljali su milostinju nedjeljom.

Pogledajte pitanje o Rimljanima 14:5 da vidite što je činila crkva Novog zavjeta. Crkva nakon Novog zavjeta bogoslužila je u nedjelju, što pokazuju

Ignacije, učenik Ivana Evanđelista (110-117. g.)

Poslanica Barnabe (oko 70.–130. g.)

Prva apologija Justina Mučenika (150. g.) poglavlje 67, str. 185-186

Dionizije Korinatski (175. g.)

Meliton Sardski (175. g.)

Apostolske konstitucije (2. stoljeće)

Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.)

Tertullijanov Apologeticus (198. – 220. g.)

Čak i heretik Bardesanes (180. g.)

Augustin je rekao da nije bilo potrebno prakticirati subotu u vrijeme Novog zavjeta.

Odstupanja od toga spomenuo je Justin Mučenik (pisao oko 138. – 165. g.) (Dijalog s Triphonom, pog. 47, str. 218), koji naziva čuvare subote "slabijim braćom", a Euzebije iz Cezareje (324. g.) spominje ebionitske heretike kao one koji čuvaju subotu.

P: Budući da Izl 20,13 i Pon 5,17 kažu: "Ne ubijaj?", zašto je ubijeno toliko ljudi i životinja?

O: To je dobro pitanje o često pogrešno shvaćenoj temi. Da Izlazak 20,13 doista znači da nikada ne smije ubiti nijednog čovjeka, to bi bilo novost za Mojsija. Više puta je Bog rekao Mojsiju da vodi ratove i pogubljuje prekršitelje zakona. Da Izlazak 20,13 doista znači da nikada ne smije ubiti ništa, to bi bila novost za Boga, koji zapovijeda žrtvovanje životinja.

Hebrejski izraz râtsach mogao bi značiti 'ubiti čovjeka', ali u knjizi "Teško shvatljiva mjesta u Bibliji" (Hard Sayings of the Bible), str. 148-149, stoji da od sedam hebrejskih riječi za "ubijanje", ova riječ, koja se pojavljuje 47 puta u Starom zavjetu, znači "ubojstvo". Kontekst Knjige Izlaska ukazuje na to da neki ratovi i zakonite egzekucije nisu samo dopušteni, već i zapovijeđeni.

Kao zanimljiva sporedna napomena, bivši guverner Pennsylvanije stavio je veto na zakon o ponovnom uvođenju smrtne kazne, citirajući ovaj stih i pogrešno ga tumačeći.

P: U Izl 20,13 i Pon 5,17 piše: "Ne ubij". On je zapovjedio da ne ubijamo, a ipak je poslao svoga jedinog Sina da bude prinesen u žrtvu (tj. ubijen) od strane njegovog naroda, Židova, što me zbunjuje. … Molim te, objasni zašto je Isus morao umrijeti za moje grijehe. Zašto sam ja morao ubiti Isusa? Zašto smo morali prekršiti jednu od Njegovih zapovijedi kako bismo ispravili stvari s našim Bogom i našim dušama?

O: Zapovijed zabranjuje ubojstvo; Izraelci su i dalje vodili ratove i izvršavali pogubljenja. Pogledajte odgovor na prethodno pitanje o ubijanju životinja, pogubljenjima i ratovima. Što se tiče pomirenja, Bog je poslao Isusa znajući da će ga zlikovci ubiti. Međutim, oni su to učinili u stanju neposluha prema Bogu. Unatoč tome, Bog čak koristi i ljudsku pobunu i zlo za svoje svrhe. Rimljanima 8,28 doista je nevjerojatan stih. U njemu stoji: "...u svemu Bog djeluje zajedno na dobro onima koji ga ljube, koji su pozvani prema njegovom naumu." Ne kaže da Bog samo djeluje sve dobre stvari zajedno. Naprotiv, kaže da Bog sve stvari (dobre i loše) djeluje zajedno na dobro onima koji ga ljube.

Naravno, mi nismo ubili Isusa; to su učinili rimski vojnici. Ipak, Bog je dopustio da Isus bude nepravedno ubijen kako bi podnio kaznu za naše grijehe.

P: Budući da Izl 20,13 i Pon 5,17 kažu da ne treba ubijati, zašto Bog ponekad ubija ljude?

O: Deset zapovijedi je dano ljudima; a Bog, koji sve zna, nije ograničen onim što je dao nama. Na primjer, Bog prihvaća obožavanje, a mi ne smijemo prihvaćati obožavanje.

P: Budući da Izl 20,14 i 17 kaže da ne smije biti preljuba, zašto je nakon toga bilo poligamnih brakova?

O: Poligamni brak nije preljuba. Poligamija je bila dopuštena, ali ne i poticana u Starom zavjetu, a u Novom zavjetu nije dopuštena crkvenim vođama.

Iako Izlazak 20,17 kaže da ne poželiš ženu bližnjega svoga (jedninu), ova zapovijed vrijedi bez obzira na to je li tvoj bližnji imao jednu ili više žena. Da je pisalo ne poželi žene bližnjega svoga (množina), neki bi to mogli protumačiti tako da je požuditi samo jednu od njegovih žena u redu. Naravno, to nije ono što je Bog mislio.

P: U Izl 20,20 zašto se narod nije trebao bojati, budući da su se trebali bojati u istom stihu?

O: I oni i mi ne bismo trebali biti uplašeni i u strahu od Boga, koji ima tako veliku ljubav prema nama. Ali trebamo se bojati Boga u smislu poštovanja Boga, Njegove moći i svetosti. Danas se također trebamo bojati za izgubljene, to jest, bojati se Božjeg gnjeva koji će ih uništiti ako se ne pokaju, kako uči Juda 23.

Međutim, otkako se Krist objavio, nemamo isti strah koji su oni imali u Starom zavjetu, kako uči Hebrejima 12,18. Vidi također raspravu o Izlasku 9,30.

P: U Izl 20,24, je li žrtvenik trebao biti od zemlje ili od drva akacije, kao što kažu Izl 27,1; 30,1; 37,1 i 38,1?

O: Na gori Sinaj napravili su oltar od zemlje. Kasnije su za šator sastavili prijenosni oltar od drva akacije.

Za drugačiji odgovor pogledajte When Critics Ask, str. 79, i Haley's Alleged Discrepancies of the Bible, str. 427–428.

P: U Izl 20,25-26 i Još 8,31, zašto ljudi nisu smjeli koristiti obrađene kamenove?

O: Biblija ne navodi zašto je Bog to zapovjedio, već samo da jest. Međutim, stijene obrađene željnim dlijetom s vremenom bi pokazale tragove crvene hrđe. Plavozelene mrlje bile bi vidljive kod alata od bronce ili bakra.

P: Zašto Izl 21,2-21 i Lev 25,46 odobravaju ropstvo?

Robstvo u Bibliji bilo je slično ugovornom kmetstvu. Svi hebrejski robovi trebali su biti oslobođeni svake sedme godine (Izlazak 21,2–5). Kad bi rob bio oslobođen, bivši gospodar je trebao obilno opskrbiti oslobođenika iz onoga što je imao, prema Ponovljenom zakonu 15,13–15. Jedini izuzetak od oslobađanja hebrejskog roba bio je slučaj kada je rob toliko volio gospodara da je odlučio ostati rob doživotno (Izlazak 21,5–6). Međutim, Hebreji nisu uvijek oslobađali svoje robove, što pokazuje Jeremija 34,8–22; Bog ih je zbog toga ukorio. Sljedeći su postali robovi:

Kradljivci koji nisu mogli vratiti ljudima (Izlazak 22:3)

Žene koje su roditelji prodali kao konkubine (Izlazak 21:7-11)

Osobe koje su se prodale u ropstvo ako su gladovale

P: U Izl 21,13 što znači "Božja kazna"?

O: To je vrlo slično zapadnoj pravnoj upotrebi izraza "božja sila", što znači nešto što je izvan ljudske kontrole. U knjizi Expositor's Bible Commentary, svezak 2, str. 432, navodi se da se slični izrazi nalaze u Hammurabijevom zakoniku 249:38-39; 266:77.

P: U Izl 21,17, je li ovo bila surova kazna za nepoštovanje djece?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Iako bi nam se ovo danas činilo surovim, saznanje da su roditelji imali ovu moć spriječilo bi tinejdžere da potpuno prezru autoritet svojih roditelja. Međutim, to je bilo blago u usporedbi s Kanaanitima i Feničanima, koji su prakticirali žrtvovanje djece. Samo zamislite kanaanitsko ili feničko dijete koje se ponaša neposlušno, a roditelj kaže: "Tvoje se ponašanje počinje činiti vrlo religioznim." Jedini Izraelci koji su prakticirali žrtvovanje djece bili su idolopoklonici koje je Bog osudio.

2. Za pobožne Izraelce, s obzirom na njihovu snažnu obiteljsku orijentaciju, ne postoje dokazi da su djeca ikada bila toliko neposlušna da bi se roditelji na to pribjegli.

3. Čak i da su postojala neposlušna djeca, Izlazak 21,17 ne navodi da su roditelji to morali učiniti; to je bila samo opcija. Ne postoje dokazi da je ijedan roditelj to odabrao učiniti.

4. U kasnijim rimskim vremenima, rimski očevi imali su "pravo paterfamiliasa". To je bilo zakonsko pravo rimskog oca da ubije svoju novorođenu djecu iz bilo kojeg razloga.

Sažetak: Ponekad donošenje zakona koji nudi strogu opciju postiže željeni rezultat bez da dođe do slučaja u kojem ga je potrebno provesti.

P: U Izlasku 21,20, zašto je netko samo "kaznjen" ako istuče roba i ubije ga?

Odgovor: Izlazak 21,12 precizira kaznu: smrt za namjerno ubojstvo i bijeg u utočište za ubojstvo iz nehaja. To se odnosi i na robove i na slobodne ljude.

Nije bilo spomena o drugačijoj kazni za roba, a nije bilo ni potrebe spominjati da je kazna ista, budući da su u Egiptu, gdje su živjeli, ubojstvo slobodnjaka i roba bila ista kaznena djela. Ovaj egipatski zakon spominje se u knjizi Bernard Romanta "Život u Egiptu u davna vremena", u prijevodu J. Smitha (Minerva 1978./81.), na str. 124.

P: U Izl 21,21, zašto Knjiga Izlaska odobrava premlaćivanje robova?

O: Neka ponašanja u Starom zavjetu nisu bila zagovarana, već su bila dopuštena jer su srca ljudi bila tvrda. Na primjer, razvod je bio dopušten u Starom zavjetu zbog tvrdoglavosti ljudi (Matej 19,8), a ipak je u Malachiju 2,16 Bog rekao da mrzí razvod. Tukli su osobu, bez trajne ozljede, novčanom kaznom za izgubljeno vrijeme u Izlasku 21,18-19. Izlazak 21,21 samo ukazuje na to da gospodar robova nema kaznu za izgubljeno vrijeme, jer je to bio gospodar koji je (možda nepromišljeno) izgubio vrijeme roba. Međutim, bez obzira na to je li riječ o robu ili ne, ako netko nekoga udari tako da žrtva umre, taj čovjek bit će pogubljen prema Izlasku 21,12 i 21,20. Isto tako, ako netko nanese trajnu ozljedu, slijedi ili novčana kazna, oslobođenje roba ili oko za oko.

P: Pokazuje li Izl 21,22-23 da je pobačaj pogrešan ili da je fetus manje vrijedan od djeteta?

Odgovor: Kada kritičari pitaju, str. 79 spominje da, prema hebrejskom znanstveniku Umbertu Cassutu, u njegovom komentaru Knjige izlaska (Magnes Press, 1967.): "…Ali ako se dogodi kakva šteta, to jest, ako žena ili djeca umru, tada ćete dati život za život."

Također, hebrejska riječ (yatsa') znači iznijeti u živom rođenju, kao i pri pobačaju. Postoji druga hebrejska riječ za pobačaj koja ne znači živo rođenje, ali ovdje nije korištena. Na kraju, riječ "dijete" je riječ koja se koristi za bebe.

Uzgred, pobačaj kemijskim sredstvima prakticirao se u biblijsko doba. Prema časopisu Discover Magazine (rujan 1998.), biljka koja je rasla u Kireneji, zvana Silphium, mogla je izazvati pobačaj. Minucije Felix (210. g.) je napisao zašto su kemijski pobačaji pogrešni u djelu "Oktavije" Minucija Feliksa, pog. 30, str. 192, kao i Hipolit u "Pobijanju svih hereza", knjiga 9.7, str. 131 (225.–235./6. g.). Silfij se prodavao po težini u srebru.

Također su i kirurški pobačaji detaljno opisani i osuđeni od strane Tertulijana (198.–220. g.) u Tractatu o duši, glava 25, str. 206

Tertullijanova Apologija, pog. 9, str. 25 (198. – 220. g.) "U našem slučaju, budući da je ubojstvo jednom zauvijek zabranjeno, ne smijemo uništiti ni fetus u maternici, dok ljudsko biće još prima krv iz drugih dijelova tijela za svoju prehranu. Sprječavanje rođenja samo je brže ubojstvo čovjeka; nije važno hoćeš li oduzeti život onome koji je već rođen ili uništiti onoga koji dolazi na svijet. To je čovjek koji će tek biti; već imaš plod u sjemenu."

Tertulijan (198. – 220. g.) kaže, "Zakon Mojsijev, doista, kažnjava odgovarajućim kaznama onoga tko izazove pobačaj, budući da već postoji začetak ljudskog bića, kojemu se već sada pripisuje stanje života i smrti, jer je već podložan ishodima obojega, iako, budući da još živi u majci, uglavnom dijeli svoje stanje s majkom." Tractatus de Anima, gl. 37, str. 218

Tertulijan također spominje kemijski pobačaj kao pogrešan u djelu O poticanju na čednost, pog. 12, str. 57

P: U Izlasku 21,29-30, zašto smrtna kazna nije izvršena za neka ubojstva?

O: Kao i u suvremenom pravu, za ubistvo iz nehata često ne postoji smrtna kazna. Jedno je namjerno ubiti osobu, a nešto drugo ubiti osobu iz nehaja.

P: U Izlasku 21-22, kako se ovi zakoni uspoređuju s drugim zakonima iz istog razdoblja?

O: Evo nekoliko usporedbi.

Izl 21,2-4 Kad bi samac postao rob, a njegov gospodar mu dao ženu i on bi bio oslobođen, žena i djeca i dalje su bili robovi gospodara u akadskim tekstovima iz Nuzija.

Izl 21:9 Asirski dokument navodi da ako je netko kupio djevojku za ženu svome sinu, a brak se ne ostvari, kupac je ne može vratiti kao robinju, "već je mora tretirati kao svoju kćer, Asirkinju".

Izl 21:18-19 Kodeks Hammurabija (206) kaže da ako jedan čovjek slučajno ozlijedi drugoga i to potvrdi zakletvom, i dalje mora platiti liječnikovu naknadu. Hetitski zakoni (10) kažu da mora brinuti o čovjeku kojega je ozlijedio, platiti liječnikovu naknadu, a također mu mora platiti i šest (kasnije, deset) šekela srebra.

Izl 22:16-17, ako je muškarac zavedeo neudanu ženu, Zakon srednjoasirski 56. nalaže da muškarac mora platiti 1/3 miraza, a otac je mogao odlučiti hoće li mu dopustiti da se oženi njome ili ne.

Izl 22,19, Hetitski zakoni (187-188, 199:16-18) također su nalažili pogubljenje onoga tko je imao spolni odnos s ovcom, kravom ili svinjom, ali ne i s konjem ili mazgom. Očito je to bilo rašireno među Kanaanitima.

P: U Izl 22,8-9 i 1 Sam 2,25, jesu li ljudi ovdje dolazili pred sudovima ili pred Bogom?

Odgovor: Nema dvojbe oko hebrejske riječi; to je elohim. Međutim, elohim može značiti Istinski Bog, lažni bogovi ili sudci. U Psalmu 82:6 znači sudci.

Sažetak: Evo što The Expositor's Bible Commentary, svezak 3, str. 586, navodi o 1. Samuelovoj 2,25: "Kao što navodi fusnota u prijevodu NIV, ne možemo uvijek biti sigurni znači li (elohim) u određenim kontekstima 'Bog' ili '(sudeći) sudci'. … Ovdje u stihovima 25. i 26., kao i u odlomcima iz Izlaska, možda je najbolje ostaviti to pitanje otvorenim, budući da se u svakom slučaju 'sudci' (ako su takvi) smatraju Božjim predstavnicima koji odražavaju njegovu volju i provode njegove želje."

P: U Izlazu 22,18 zašto su vještice ubijene, a [navodno] ne i vještaci?

A: Zabranu čarobnjaštva, medija i bavljenja okultnim praksama jednako se primjenjivalo na muškarce i žene. Bez obzira na spol, Bog smatra pokušaje čarobnjaštva vrlo ozbiljnima. Kršćani ne bi trebali osramotiti ime koje nose baveći se seanse, Ouija pločom, proricanjem ili drugim pokušajima čarobnjaštva.

P: U Izl 22,18, jedna je učiteljica nedjeljne škole jednom rekla da može otkriti kako liječiti tjelesne tegobe tako da drži metalni lanac s metalnim privjeskom iznad zapešća i postavlja svom tijelu pitanja. On će se njihati drugačije, što znači ne ili da. Što mislite o tome?

O: To je protivno Bibliji. To je traženje odgovora od [neke vrste] duha. To zvuči nejasno slično okultnoj (sotonskoj) praksi igre s duhovima (Ouija). Pitajte je kako zna o kojem se duhu radi. 1. Ivanova 4,1-2 kaže da ne smijemo vjerovati svakom duhu. 2. Korinćanima 6,17 kaže da ne smijemo dodirnuti ništa nečisto.

Jednom sam čuo pastora kako [ispravno] kaže s propovjedaonice da ne smijemo prakticirati astrologiju. Međutim, da bi dokazao da u tome nema ničega, dao si je pročitati horoskop i namjeravao je svima pokazati kako je sve to laž. Pa, ispostavilo se da su se stvari počele ostvarivati. Uplašio se i pokajao se pred crkvenom zajednicom zbog onoga što je učinio. Tek nakon toga ostala predviđanja nisu se ostvarila.

Sotona doista ima sposobnosti koje nadilaze naše, i ponekad može ispravno predvidjeti stvari (ili osigurati da se dogode). On to koristi kako bi ljudi vjerovali tom izvoru savjeta, kako bi ih kasnije mogao lakše prevariti.

Evo što bih učinio da sam član nedjeljne škole.

1. Otiđite učiteljici i objasnite joj da svoju vjeru polažete u Krista, a ne u duhove srodne. Pokažite joj stihove koji se protive okultizmu, i možda će uvidjeti i pokajati se. Neki stihovi koji govore da nemamo imati nikakve veze s okultizmom, općiti s mrtvima itd. su:

Nemojte imati nikakve veze s magijom i okultizmom, kao što su kanaliziranje, vještičarenje, astralna projekcija, mediji, proroci, astrologija, Ouija ploče, TM, EST ili Qi-gong. Lev 19:26,31; 20:6-8,27; Dj 19:19; Ez 13:18; 22:18; Pnz 18:9-14; Mich 5:12; Otk 9:21

Ne pokušavajte komunicirati s mrtvima. Pon 18,10-12; Iz 8,19; 1 Sam 28,3.7-12 + Lev 20,6-8

Što se tiče zla, budimo djeca. 1 Kor 14:20; Mt 10:16, ipak budimo na oprezu. Mt 10:16-17

2. Ako ne bude uvjerena da se pokaje, recite pastoru i starješinama crkve da se to ne bi smjelo događati u crkvi koja se uzda u Krista i predložite da je uklone s mjesta učiteljice nedjeljne škole.

3. Ako ni to ne uspije, član je dužan napustiti tu crkvu i reći svima koji žele znati zašto odlazi. Vaše odlaske bit će bolje svjedočanstvo nego da ostanete i nastavljate ih pokušavati uvjeriti. Dokle god ostajete, implicitno govorite da to nije tako loše.

Usput, ne bih dao ovaj savjet učitelju nedjeljne škole koji vjeruje i uči pogrešku o sporednom pitanju. Ali ne smijemo imati nikakve veze s korištenjem "lukavosti" za komunikaciju sa svijetom duhova radi dobivanja savjeta.

P: U Izl 23,19; 34,26 i Pon 14,21, zašto ljudi ne bi kuhali jare u majčinom mlijeku?

O: Jednostavno zato što im je Bog rekao da to ne čine. Je li neki čin idolopoklonnički, magijski, profani, okrutan ili prezirao vrijedan nije glavna stvar; konačni razlog je da se Bogu to nije svidjelo i da je rekao da to ne čine.

Postojala je i drevna kanaanska i sirijska praksa koja seže barem do 15. stoljeća pr. Kr. Paganski ugarički epos pod nazivom "Rođenje lijepih i milostivih bogova" prikazuje praksu kuhanja jarca u majčinom mlijeku kako bi se bogovima molilo za kišu u Kanaanu. To je dokumentirano na pločicama iz Ras Shamre iz 15. stoljeća.

Kasniji Židovi proširili su to pravilo tako da se meso i mlijeko ne poslužuju na istom obroku, pa čak ni ne pripremaju istim posuđem.

P: U Izl 23,28; Pon 7,20 i Još 24,12, kako su "stršljenovi" istjerali Kanaance?

O: Prvo, dvije stvari koje nisu odgovor, a zatim odgovor.

To nije odgovor, doslovne stršljenove: Primjer je da grčki povjesničar Aelian u djelu hist. anim. 11,28 kaže da su Faselijci, Kanaaneci koji su živjeli blizu Solimita, izbačeni iz svoje zemlje od strane osa. Bochart (Hieroz. iii. str. 499) navodi primjere plemena koja su napustila svoje zemlje zbog žaba, miševa i drugih životinja. Međutim, u svim navedenim detaljima Jošua ne spominje nikakve životinje, ni kukce ni druge, koje protjeruju Kanaance. U komentaru The Bible Knowledge Commentary: Stari zavjet, str. 145, stoji da se neki drže tog gledišta, dok drugi smatraju da je riječ o Egiptu.

Ne odgovor, već sami Izraelci: Dok neki smatraju da su "osice" na koje je Bog mislio bili sami Izraelci, Izlazak 23:28 jasno se odnosi na "vanjsku pomoć" koju je Bog providno osigurao.

Odgovor je: Egipat. Međutim, grb faraona Tutmoza III. bio je stršljen. Imao je 17 pohoda, uglavnom u Palestini. Njegovi nasljednici Amenofis II. i Tutmozes IV. također su pohodili Palestinu. To je priznanje da vojska Izraelaca nije bila jedina koja je oslabila Kanaanece; Egipćani su također odigrali ulogu.

Biblija je u potpunosti istinita, ali to ne znači da Bog ne može komunicirati s ljudima koristeći njihove vlastite metafore.

P: U Izl 23,31, kako su Filistejci mogli biti u Kanaanu u Mojsijevo vrijeme?

O: Odgovor potražite u raspravi o Postanku 20.

P: U Izl 24,1, što možemo naučiti od Nadaba i Abihu?

O: Kao Aronovi sinovi, bili su u redu da postanu sljedeći veliki svećenik. Ali to što su bili djeca pobožne osobe nije ih učinilo "sigurnijima" od opasnosti; zapravo je to opasnija pozicija ako netko ne želi slijediti Boga. Što više znate, to ćete više biti odgovorni za neposluh, kao što pokazuje 2. Petrova 2,21.

P: U Izl 24,4, kako je Mojsije mogao napisati "i Mojsije je napisao sve riječi Gospodnje"?

O: Na isti način na koji je napisao Izlazak 6,26-27. Pogledajte raspravu o tome. Alternativno, ovo je mogao napisati Mojsijev pisar.

P: U Izl 24,9-11, kako su starješine mogle doći na goru Sinaj, budući da bi ljudi bili pogubljeni ako bi prišli gori Sinaj u Izl 19,12-13?

O: Na planinu Sinaj mogli su doći samo kada su bili pozvani. Slično tome, trebali su otići u Obećanu zemlju, ali nakon obeshrabrujućeg izvješća izvidnika odbili su ići. Nakon što ih je Bog disciplinirao i rekao im da će umrijeti u pustinji, odlučili su sami otići u Obećanu zemlju. Njihovi su ih neprijatelji odbili. Činiti ispravne stvari nije najvažnije. Najvažnije je voljeti i poslušati Boga, što uključuje činjenje ispravnih stvari na ispravan način i u pravo vrijeme.

P: U Izl 24,10, kako su mogli vidjeti Božji oblik, budući da Bog nema fizičko tijelo?

O: Bog može poprimiti bilo koji fizički oblik koji želi imati.

P: U Izl 25,18, zašto je Bog zapovjedio Mojsiju da napravi izrezbarene likove kerubina?

O: To su bile slike koje su krasile Šator sastanka, ali te slike nisu bile predmet obožavanja, molitve ili štovanja. Kerubini su bili dekorativni element, nisu bili prikazi Boga i nisu bili ni za obožavanje ni za štovanje.

P: U Izl 28,30, što su "Urim i Tummim"?

O: Bili su sredstvo koje je Bog dao svećenicima za bacanje žreba kako bi saznali Božju volju. Opis njihovog točnog izgleda izgubljen je, osim što Josip Flavije tvrdi da su bili kamenje na prsnom oklopu. Knjiga 1001 Bible Questions Answered, str. 357, kaže da "Urim i Tummim" mogu značiti "svjetla i savršenstvo".

P: U Izl 28,34-35, kako zvona sprječavaju Arona i njegove potomke da ne umru?

O: Sami po sebi, zvončići to ne čine. No, ispravan oblik obožavanja u ovom Šatoru bio je Bogu ozbiljna stvar, a ignoriranje ove zapovijedi rezultiralo bi smrću. Vidi također sljedeće pitanje.

P: U Izl 28,34-35 i Izl 39,22-26, koja je bila svrha zvončića na haljini svećenika?

O: Sveto pismo ne navodi, ali možemo pretpostaviti dva razloga.

1. Dok su ljudi vani slušali, mogli su čuti svećenika, kojega nisu mogli vidjeti, kako prinosi pomirbenu žrtvu za njih.

2. Ako bi zvončići utihnuli, to bi moglo značiti da je Bog bio nezadovoljan svećenikom i da ga je ubio. Tada bi ga narod mogao izvući užetom koje je bilo oko njega.

P: U Izl 29,20 i Lev 8,23-24, zašto se krv stavljala na Aronovo desno uho, desni palac i desni palac na nozi?

A: Iako Sveto pismo izričito ne navodi zašto je Bog to želio, simboliku nije teško uvidjeti. To predstavlja povezivanje sa žrtvom. Kao drugi primjer, to je učinjeno osobi očišćenoj od kožne bolesti, kada bi donijela svoju žrtvu čišćenja svećeniku. (Levitski zakonik 14:1-2,14-17)

P: U Izlasku 30, koje je značenje tih predmeta i što oni predstavljaju?

O: Prije svega, moguće je da postoje neke tajne koje još ne znamo; Bog možda nije nužno otkrio svaki razlog zašto je sve bilo upravo na taj način. U Poslanici Hebrejima 8,5 stoji: "Mjesto gdje oni služe je prikaz i sjena nebeskog svetišta, kao što je Bog upozorio Mojsija dok je gradio šator. Jer on kaže: 'Pazi da sve napraviš po uzoru koji si vidio na gori.'" (NET Bible) Pogledajte 9. i 10. poglavlje Poslanice Hebrejima za više o značaju Šatora sastanka i predmeta unutar njega.

Ovdje su više detalja o Izlasku 30.

Izlazak 30,1-9 Žrtvenik od drveta akacije bio je malen, visok oko 3 stope i kvadratan poprečnog presjeka od 18 inča, ali vrlo težak jer je bio obložen zlatom. Zlato može predstavljati svetost i Boga, a zlato je bio jedan od tri darova koja su mudraci donijeli Isusu. Ovaj žrtvenik je tip Kristove žrtve za nas. Zanimljivo je da nijedan ukras u hramu nije nazvan "najsvetijim" osim žrtvenika.

Sekundarna primjena na naše živote jest da, baš kao što je svećenik morao paliti tamjan na oltaru svako jutro i svaku večer, i mi bismo trebali razgovarati s Bogom barem svako jutro i svaku večer. Kako je Krist žrtvovao svoj život za nas, tako bismo i mi, na manji način, trebali biti spremni trpjeti za druge, kao što je Pavao pokazao u Kološanima 1,24.

Izlazak 30,10 Jednom godišnje veliki svećenik Izraelaca morao je obaviti pomirenje na rogovima žrtvenika.

Kao što Izraelci u Izlasku 30. imali velikog svećenika, tako i mi imamo Velikog svećenika koji se žrtvovao za nas u Poslanici Hebrejima 4,14: Isusa.

Izlazak 30,17-21 Bakrena umivaonica za pranje. Aron i njegovi sinovi [potomci] trebali su oprati ruke i noge prije ulaska u Šator sastanka i prije pristupanja oltaru.

Prvenstveno, ne smijemo pred Boga dolaziti misleći da ne moramo biti čisti. Moramo biti oprani. Naravno, kršćani su svećenici i kraljevi te smo oprani krvlju Isusovom, pa je On to ispunio za nas. No, trebamo živjeti opranim, čistim životima. Vidi 1. Petrova 1,15-16; 2,11-12.

Usput, bronca je potekla od brončanih zrcala koja su darovale žene (Izlazak 38,8). Sporedna primjena na naše živote jest da je ono što se nekada koristilo za oholost i ukrašavanje ponovno rastopljeno kako bi se koristilo za pročišćenje. Bogu bi se svidjelo da smo voljni da se neki od naših uobičajenih običaja i navika "ponovno rastope" kako bi se mogli pretvoriti u Njegovo djelo. Vidi Rimljanima 12,1-2 i Jakovljevu 1,23-25.

Izlazak 30,22-33 Pomazno ulje na svete stvari. Mislim da je formula jednostavno napravljena jer ima ugodan miris. Pomazno ulje je tip Ducha Svetoga i predstavlja posvećenje od Boga. Mirra je bila vrlo skupa i jedan od darova koje su mudraci donijeli Isusu.

Prvenstveno, budući da je miris ulja pomazanja "postavljao atmosferu" za sve, naše pročišćenje i posvećenje po Duhu Svetom daju nam Kristov miris u potpunosti. Za više o tome da smo Kristov miris pogledajte 2. Korinćanima 2,14-16.

Sekundarna primjena na naše živote jest da se ovo ulje pomazanja nije smjelo uzimati zdravo za gotovo i "običajiti" tako što će se koristiti za bilo što drugo. Naša tijela (Božja svetišta, 1. Korinćanima 6,19–20), naša jedinstva u Duhu (Efežanima 4,3) i naši životi ne smiju se posvjetiti nečasnim uporabama. Ne smijemo bacati bisere pred svinje, stavljati se pod isti jaram s nevjernicima (2. Korinćanima 6,14-18), smatrati svetim ono što sveto nije, niti se odvesti od naše iskrene i čiste predanosti Kristu (2. Korinćanima 11,3-4).

Izlazak 30,34-38 Tamjan predstavlja zagovornu molitvu. No tamjan se nije smio koristiti ni za što drugo. Tamjan je bio vrlo skup i bio je jedan od triju darova koje su mudraci donijeli Isusu. Bio je posoljen u Izlasku 30,35, vjerojatno radi konzervativnog učinka. Vidi Otkrivenje 8,3-4 o povezanosti tamjana s molitvom.

Prvenstveno, budući da je tamjan koji je svećenik palio ispunjavao sve svojim mirisom, Duh Sveti, poslan od Oca i Isusa (Ivan 16,7), trebao bi ispunjavati naše živote. Krist, i samo Krist, naš je posrednik (Efežanima 2,13-17; Kološanima 1,20; Hebrejima 8,6), a Duh Sveti posreduje za nas uz uzdahe preduboke za riječi (Rimljanima 8,26-27).

Sekundarna primjena na naše živote jest da, slijedeći Krista, trebamo neprestano moliti, hvaliti Boga i zagovarati druge. (1. Solunjanima 5,17; Filipljanima 4,6)

P: U Izl 30,11.15, zašto su siromasi morali platiti isto kao i bogati, koji su si to mogli bolje priuštiti?

O: Porez u shekelima bio je otkupnina za njihov život i ovdje je važna jedna stvar. Život bogataša nije ni važniji ni manje važan od života siromaha. U svim zakonima Starog zavjeta nije postojala blaža kazna za ubojstvo ili nanošenje štete siromahu nego bogatašu.

Porez se plaćao samo za osobe starije od dvadeset godina, i vjerojatno samo za muškarce, što znači da se radilo o obiteljskoj jedinici. Obitelj nije bila kažnjavana za to što ima više djece. Također, šekel je bila mala novčana jedinica.

P: U Izl 30,12 i Lev 9,7, kako janje ili bik mogu iskupiti čovjeka?

O: Sam po sebi ne može učiniti pomirenje, prema Hebrejima 9:9 i 10:4. Međutim, Hebrejima 9–11 pokazuju da su žrtve Starog zavjeta bile tip, ili prikaz, Kristove žrtve.

Da to izrazimo svakodnevnim jezikom, zamislite da su neki ljudi imali veliki dug (ili grijeh) toliko velik da nikada ne bi mogli nadati da će otplatiti svome vjerovniku (Božjim nepristranim zahtjevima za pravdu). Njihov kredit nije pouzdan. Ali bogati kralj (Bog) stupa na scenu i potpisuje sporazum o potpunoj otplati duga. Zatim dolazi Njegov sin i plaća cijeli dug. Kad je vjerovnik došao po novac, narod je, u poslušnosti kralju, imao stvarni znak da je njihov dug preuzeo kralj.

P: U Izl 30,31-34, zar nije strogo ubiti nekoga zbog izrade određene formule parfema?

O: Da, strogo je. Međutim, nije nepravedno ako svi znaju pravila. Nema dokaza da je itko ikada prekršio ovo pravilo ili bio kažnjen zbog toga.

P: U Izl 31,12, zašto je bilo tako važno promatrati subotnji dan?

O: Mnogi istinski kršćani vjeruju da su svi dani subotnji odmor u Kristu (Hebrejima 4,8-11), dok drugi istinski kršćani vjeruju da trebamo čuvati subotu i danas. Pavao prepoznaje obje prakse u Poslanici Rimljanima 14,5-7 i kaže da je važno živjeti za Gospodina.

Bez obzira na to, svi kršćani moraju se složiti da je održavanje subotnjeg dana bilo vrlo važna zapovijed u vrijeme Mojsijskog zakona te da bismo, da smo tada živjeli, morali marljivo čuvati tu zapovijed.

Postoje tri izričita zapovijedi i pet izričitih razloga u vezi sa subotom, ali možemo vidjeti i više razloga.

Zapovijedi o suboti:

1. Sveti dan sabatni (Izlazak 20,8; Ponovljeni zakon 5,12)

2. Ne radi (Izlazak 20,10; Ponovljeni zakon 5,13-14)

3. Oni pod tvojom vlašću: sin, kći, sluge, pa čak i (nežidovski) stranci unutar tvojih vrata, pa čak i životinje, neka imaju dan odmora. (Izlazak 20,10; Ponovljeni zakon 5,14)

Izričiti razlozi za subotu:

1. Jednostavna poslušnost: Oni trebaju poslušati Božje zapovijedi.

2. Sjećanje na našeg Stvoritelja: Kao što je Bog stvorio zemlju u šest dana, a zatim se odmorio, tako i mi častimo Njega odmarajući se subotom. (Izlazak 20,11)

3. Sjećanje na ropstvo i našeg Osloboditelja: Kao što su Izraelci bili robovi u Egiptu (vjerojatno bez odmora), a Bog ih je izveo, trebaju se toga sjećati i promatrati Šabat. (Ponovljeni zakon 5,15b)

4. Kao znak između Božjeg naroda Starog zavjeta i Boga, da bi znali da nas Bog posvećuje. (Izlazak 31,13)

5. Bog je blagoslovio subotu i posvetio je, stoga to trebamo priznati. (Izlazak 20,11b)

Mogući dodatni razlozi:

1. Šabat je bio uvreda za vlastitu mudrost i trud ljudi. Činilo bi se očitim nekome mudrom u ovom svijetu da ako uložiš više rada, dobit ćeš veću korist. A čak i kad si želio odmoriti, i dalje si mogao natjerati svoje zaposlenike, sluge i životinje da rade više. Bog se nije usprotivio toj misli, niti je rekao je li ona istinita ili ne. Bez obzira na percipiranu istinu tog načina razmišljanja, Bog je rekao da Mu se prvo posluša.

2. Šabat je bio uvreda njihovoj samostalnosti i neovisnosti. Trgovac, poljoprivrednik, obrtnik ili bilo koji drugi radnik želio bi raditi u subotu ako bi mislio da od toga ovisi blagostanje ili čak opstanak njega i njegove obitelji. Ali sve se svodi na povjerenje: ovisi li vaše blagostanje i opstanak o vama ili vjerujete da ovise o Bogu?

3. Dan odmora učinio bi njih, ljude pod njima, pa čak i njihove životinje zdravijima, tjelesno, mentalno i emocionalno, jer bi imali vremena da se osvježe i oporave od radne sedmice. Ljudi danas, bez obzira na svoja uvjerenja, trebaju vrijeme za odmor i osvježenje.

4. Dan odmora pomaže spriječiti izgaranje od godinama dugog ponavljanja iste stvari bez ikakve promjene. Čak i kršćani koji smatraju da su svi dani isti i dalje trebaju vrijeme za odmor i oporavak.

Iako se istinski kršćani ne slažu oko toga trebaju li ne raditi u subotu (subotu) ili nedjelju, ili su li svi dani isti, sva bi se kršćana ovdje trebala složiti oko dviju stvari.

a) Ako vjerujemo da Bog danas od nas želi da ne radimo jedan dan, trebali bismo to i učiniti.

b) Svi naši dani, a ne samo jedna sedmina, trebaju biti posvećeni služenju Bogu.

P: U Izl 31,17 može li se Bog umoriti?

O: Bog se ne umara fizički (Izaija 40,28). Međutim, baš kao što ljudi mogu reći da su umorni od jadikovanja i neiskrenog ljubavi, ovo je izraz koji pokazuje Božju nezainteresiranost za neiskreno obožavanje Njega. Izaija 43,24 kaže da su grijesi Izraelaca umorili Boga. Izaija 1,14 kaže da su Njegovi blagdani umorili Boga kada su bili zli ljudi. Nevjerovanje Ahaza umorilo je Boga u Izaiji 7,13. Malachija 2,17 kaže da su Ga umorile njihove riječi kada su govorili da su zli dobri i pitali gdje je Bog pravednosti. Za dodatnu raspravu pogledajte Biblijske poteškoće i naizgledne proturječnosti, str. 212-213.

P: U Izl 32:2-5, kako je prorok Aron mogao zagovarati obožavanje idola?

O: Aron je strašno sagriješio. Nema opravdanja za ono što je učinio, ali evo mogućeg objašnjenja za njegove postupke. Kada se Mojsije nije vratio, mnogi su se pitali hoće li se uopće ikada vratiti. S obzirom na pritisak tolikih ljudi pod stresom i bez vođe koji su tražili od Arona da napravi idol, Aron je popustio. Možda je više cijenio svoje vođenje naroda kao svećenik kako bi obnovio strukturu i normalnost nego beskrajno čekanje na Gospodina.

P: U Izl 32,1-10, zašto je Bog ubio Izraelce koji su obožavali zlatnog teleta, a ne Arona, koji ga je napravio?

O: Bog bi bio pravedan da ih sve ubije. Međutim, Bog ima pravo odgoditi pravdu. On također ima pravo iskazati milosrđe kako želi, što pokazuje Poslanica Rimljanima 9,15.

Okolnosti: Narod je predložio zlatnog teleta i osigurao materijal. Sveto pismo ne kaže je li Aron bio entuzijastičan ili se osjećao prisiljenim poslušati sav narod oko sebe. Zlatno tele je u Izlasku 32:5 koristilo sliku za obožavanje Gospodina, a ne drugog boga. Naravno, iako nam okolnosti mogu pomoći shvatiti zašto je Aron to učinio, one ga i dalje ne opravdavaju.

Bog je milosrdan prema nekima i može odgoditi svoju pravdu: Bog je bio vrlo ljut u stihu 10 i razmišljao je o tome da ih sve uništi. Bog bi bio pravedan da je uništio Arona i sve ostale. Bog je bio milosrdan ne samo prema Aronu, već i time što nije ubio sve Izraelce.

P: U Izl 32,14, mijenja li Bog svoje mišljenje, suprotno Brojevima 23,19 i 1 Samuelu 15,29?

O: Kada se promijene naše srce i djela, Božja objavljena volja prema nama također se može promijeniti. Za više informacija pogledajte odgovor za Izlazak 33:3, knjigu *When Critics Ask* str. 85 i knjigu *Hard Sayings of the Bible* str. 209-210.

P: U Izl 32,30, kako je Mojsije mogao pokušati iskupiti narod?

O: Ljudi mogu pokušati učiniti nemoguće stvari, ali čak ni Mojsije nije mogao zauzeti mjesto nikoga drugoga, što pokazuje Jeremija 15,1. Mojsije je molio Boga da oprosti narodu za njihov veliki grijeh, a ako ne, da ga izbriše iz Božje knjige. To zvuči vrlo slično osjećajima Pavlovim u Rimljanima 9,1-4.

P: Pokazuje li Izl 32,30-32 da je Mojsije mogao zauzeti mjesto naroda, slično katoličkom vjerovanju u "blagajnu zasluga"?

O: Ne. Ako išta, to implicira upravo suprotno, iz dva razloga.

1. U Izlasku 32,33-34 Bog je rekao da Njegova ponuda nije prihvaćena. Uzgred, Pavao je imao sličan osjećaj žrtvene ljubavi prema Židovima u Rimljanima 9,3, ali ni to Židovima nije donijelo nikakve koristi.

2. Mojsije se nije ponudio da trpi za narod. Mojsijeva ponuda da bude u potpunosti izbrisan iz knjige znači slanje u pakao. Katolici, pravoslavci, protestanti i kopti svi se slažu da nijedan kršćanin ne ide u pakao za druge kršćane.

Uzgred, u crkvenoj tradiciji, ideja "blagajne zasluga" potpuno je odsutna iz svih kršćanskih spisa nastalih prije Nikejskog sabora.

P: U Izl 32,12, zašto je Mojsije zamolio Boga da se "pokaje za ovo zlo protiv svoga naroda"?

O: Riječ "zlo" ovdje također može značiti katastrofu. Mojsije je zamolio Boga da odustane od donošenja prijetnje katastrofe, jer u Ponovljenom zakonu 9,8 stoji da je Božji gnjev bio dovoljno potaknut da uništi narod.

P: U Izl 33,3 i Jošui 1, je li Bog pošao s Izraelcima u Obećanu zemlju ili nije?

O: Otkrivena Božja volja često je pravovremena i uvjetovana te se ponekad objašnjava kao antropomorfni izraz.

Na vrijeme: Bog je pobunjenoj generaciji rekao da neće ići s njima. Svi su umrli, a Bog je pošao s generacijom koja je uslijedila.

Uslovno: Mnoge Božje prijetnje ili obećanja imaju izričiti ili prešutni uslov. Za neke primjere prešutnih uslovnih prijetnji vidi Jonu 3 i Postanak 20,3.

Antropomorfno: Bog, koji je izvan vremena, već je znao što će oni učiniti i što će On učiniti. Međutim, ljudima je ponekad teško to uvidjeti, a istovremeno i shvatiti da su ljudi ipak imali stvarni izbor. Sigurno, da im je Bog jednostavno rekao što će oni zasigurno učiniti i što će On zasigurno učiniti, to bi ograničilo njihov izbor.

Čovjek ne mora nužno pristajati na ili čak razumjeti koncept da je Bog izvan vremena. Ne moraju razmišljati o bezvremenskom stanju prije nego što Bog uspostavi smislenu komunikaciju s njima. Bog komunicira s ljudima na način koji svi mogu razumjeti. Za više o tome kako Bog komunicira na antropomorfan način, pogledajte knjigu Now That's A Good Question, str. 202–205.

P: U Izl 33,5-6, zašto su Izraelci trebali skinuti svoje nakit kako bi Bog znao što učiniti s njima?

O: Trebali su skinuti nakit koji su nosili dok su griješili, kao znak žalosti i (nadamo se) pokajanja. Ovdje je dotaknuto jedno ključno načelo. Božja nam objavljena volja može se promijeniti kada se promijeni naše srce. Imali su izbor: poslušati i žalovati za svoj grijeh ili ne.

Za više informacija pogledajte raspravu o Postanku 20:3-6, Ponovljenom zakonu 20:17; Jeremiji 15:6; Joninoj 3-4; Joninoj 3:10 i Joninoj 4:1-2.

P: U Izl 33,11, je li Mojsije mogao razgovarati s Bogom licem u lice?

O: Kako pišu Norman Geisler i Thomas Howe, slijepa osoba može razgovarati licem u lice s nekim, a da ne vidi njegovo lice. To je izraz koji pokazuje da su Mojsije i Bog imali blizak odnos u razgovoru, ali to ne znači da je Mojsije vidio Božje lice, kao što pokazuje Izlazak 33,20.

P: U Izl 33,11.23; 24,10; i 1 Moj 32,30, kako su Mojsije, Abraham ili bilo tko drugi mogli vidjeti išta od Boga, budući da je Bog nevidljiv, kako navode Iv 1,18; Izl 33,20; Kol 1,15; i 1 Tim 1,17; 6,16?

O: To je bio argument koji su gnosti pokušali upotrijebiti kako bi rekli da je, unatoč tome što je Isus poštovao zakon, Bog Starog zavjeta bio drugi Bog od Boga Novog zavjeta.

Nevidljiv ne znači bez oblika, niti da je Bog neotkriviv anđelima ili demonima. To zasigurno ne znači da Svemogući Bog nije dovoljno moćan da se može pojaviti u vidljivom obliku. To jednostavno znači da mi, sa svojim vidljivim očima, ne možemo vidjeti stvari u nevidljivom kraljevstvu, a Bog je u tom kraljevstvu.

Ali Bog, iako i dalje ostaje na nebu, također može "prijeneti se" i ući u fizički svijet u prostoru i vremenu. Bog bi po svojoj prirodi i dalje bio nevidljiv, ali bi mogao učiniti da se vidi. Mi smo po prirodi gotovo nevidljivi tijekom noćne tame, ali ako imamo baterijsku lampu, ljudi i dalje mogu vidjeti gdje se nalazimo. Bog je mogao učiniti isto s gorućim grmom.

Ali Bog je učinio još više. Na način koji nema 100 % savršenu prirodnu analogiju, Bog je prešao u lokalizirano prisustvo u prostoru i vremenu, ne samo se pojavljujući kao čovjek, već kao stvarni, živi, čovjek koji diše: Isus Krist. Isus je bio i još uvijek je 100 % čovjek i 100 % Bog.

Povijesno gledano, Irenaeus je bio prvi kršćanin za kojeg se zna da je odgovorio na ovaj prigovor. Naglasio je da, budući da je Bog svemoguć, On može učiniti da smrtni ljudi vide nevidljive stvari, kako u viđenjima, tako i nakon što obuku besmrtnost. Za opširniji odgovor pogledajte Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 4, poglavlje 20.4-10, str. 489-491.

P: U Izlasku 33,19-20, kako je Mojsije mogao vidjeti Božju "leđa", budući da je Bog duh?

O: Teško je opisati različite aspekte duha bez upotrebe antropomorfnih pojmova. "Leđa" ovdje ne znače "dio s leđnom moždinom". Radije, "leđa" mogu značiti "stražnja strana" nasuprot "prednjoj strani".

To se odnosi na odraz nekih od Božjih atributa. To nije sva Božja slava, jer je Bog odbio Mojsijev zahtjev da vidi Božju slavu (vjerojatno radi Mojsijeve sigurnosti).

P: U Izl 34,20, Izl 13,2 i Bro 18,15-16, trebaju li ljudi ubiti nečistu životinju ili je otkupiti novcem?

O: U Izlasku 34,20 stoji da je vlasnik morao ili ubiti prvorođeno životinje ili je otkupiti novcem, uz iznimku da je magarca mogao otkupiti jagnjetom. Nije se pravila nikakva druga razlika između čistih i nečistih životinja. Kasnije, u Brojevima 18,15-16, zakon je sužen tako da je dopušteno samo otkupljivanje novcem prvorođenih nečistih životinja.

Neki bi mogli imati problem s bilo kakvom promjenom Božjih zakona jer ne razlikuju tri različita aspekta: moralni, građanski i obredni. Obredni je zakon mijenjan i na druge načine kako su se mijenjale i situacije. Na primjer, žrtve se nisu prinosile u hramu prije nego što je hram izgrađen.

P: U Izlasku 34,23, zašto su se morali pojaviti svi muškarci, a ne žene i djeca? (Pitao je musliman.)

O: Odgovor možemo vidjeti kada pažljivo pročitamo i Izlazak 34,23 i 24. Tamo stoji: "Tri puta godišnje neka se pojave svi tvoji muževi pred Gospodinom, Bogom Izraelovim. Izgonit ću narode pred tobom i proširit ću tvoje područje, i nitko neće poželjeti tvoju zemlju kad ti tri puta godišnje budeš dolazio da se pojaviš pred Gospodinom, svojim Bogom." Žene nisu ratovale, samo muškarci. Nijedan muškarac nije smio "se sakriti" time što se ne bi pojavio.

P: U Izlasku 35-40, koja je bila simbolika namještaja unutar Šatora sastanka?

O: Neki vide sljedeće:

Bakarni oltar simbolizirao je da je čak i ulazak zahtijevao žrtvu

Mesingana umivaonica pokazivala je da oni unutra trebaju čišćenje

Hljeb Prisutnosti pokazivao je da je Krist naš kruh; On nam daje sve što nam je potrebno za život

Zlatni svijećnjak predstavljao je hvalu i molitvu

Kovčeg je predstavljao Božju prisutnost

Vijelo je pokazivalo da put do Božje prisutnosti nije bio otvoren svima (osim svećeniku jednom godišnje). To se promijenilo kada je vijelo natprirodno poderano na dva dijela u trenutku kada je Isus umro na križu.

Ovo je slobodno preuzeto iz komentara Lawrencea O. Richardsa "The Teacher's Commentary".

P: U Izl 36,8-14 rečeno mi je da su dimenzije koje je Mojsije primio od Boga za izgradnju Šatora sastanka bile gotovo točno iste dimenzije koje su drugi stari narodi (ne Hebreji) koristili za izgradnju svojih svetišta. Utječe li to na vjerodostojnost Božjih dimenzija za Šator sastanka?

O: Prvo, pretpostavimo da je ta pretpostavka točna. (To ću kasnije osporiti). Ako su to bile iste dimenzije koje su drugi stari narodi koristili za svoje hramove, to ne bi utjecalo na vjerodostojnost Biblije. Da je bilo nešto posebno u tim dimenzijama, Sotona bi iskoristio tu informaciju kako bi stvorio lažnu verziju.

S druge strane, ozbiljno sumnjam u tvrdnju da su to bile dimenzije koje su drugi stari narodi koristili za svoje hramove, i to iz nekoliko razloga.

a) Različita drevna mjesta štovanja imala su različite dimenzije među sobom. Kao pojednostavljeni primjer, pretpostavimo da je postojalo 10 drevnih hramova s dimenzijama 100, 105, 110, 120, 125, 130, 135, 140, 145 i 150, a dimenzija Šatora sastanka bila je negdje između 100 i 150. Sada, bez obzira na dimenzije tabernakla, netko bi mogao tvrditi da je vrlo sličan jednom od tih 10 hramova, ali to ne dokazuje ništa.

b) Stari hramovi općenito nisu imali svetište nad svetištima, a oni za koje znamo bili su stacionarni hramovi, a ne šatori.

c) Konačno, imajte na umu da je Šator sastavljen oko 1400. g. pr. Kr., stariji od svih rimskih i grčkih hramova, osim mikenskih. Dakle, ako su dimenzije bile iste kao kod kasnijeg hrama, ili nije bilo prepisivanja, ili su kasniji prepisivali ranije, a ne obrnuto. Općenito, nije mudro vjerovati takvim stvarima, osim ako se ne mogu pružiti primjeri.

P: U Izl 37,17-24, upućuje li sedmerostruki svijećnjak na kasnije autorstvo, budući da se sedmerostruki svijećnjaci [navodno] nisu pojavili sve do 600. g. pr. Kr.?

Neki su to nekada smatrali, ali knjiga Can Archaeology Prove the Old Testament? (Može li arheologija dokazati Stariji zavjet?) na stranicama 31–32 ističe da su arheolozi pronašli sedmerostruke svijećnjake u Tell Beit Mirsimu, a u nekim grobnicama u Dotanu iz Mojsijeva doba nalaze se sedmerostruke svijeće. Wycliffeov rječnik Biblije, str. 1006, navodi da su svjetiljke s sedam lijevaka pronađene u grobnicama i u ruševinama kanaanskih hramova, "Stoga koncept sedmerostruke svjetiljke za sveto korištenje u Mojsijevom šatoru nije bio anakronističan, kako su to ranije tvrdili kritičari Starog zavjeta."

P: Je li Izl 38,8 dokaz kasnijeg nastanka, budući da tada [navodno] nisu imali brončana zrcala?

O: Ne, jer su imali brončana zrcala, kako kaže knjiga Can Archaeology Prove the Old Testament? na str. 31. Bakar je legura bakra i 2-18 posto kalaja. (U KJV-u je stajalo mesing, jer se prije 400 godina svaka legura bakra nazivala mesingom.) Wycliffe Bible Dictionary, str. 1123-1124, navodi da su u Uru pronađeni predmeti od bakra iz oko 2500. g. pr. Kr.

Na str. 1139. piše da su brončana zrcala bila rijetka, osim u Egiptu. Ipak, bila su vrlo vrijedna, jer, kako kaže Wycliffeov rječnik biblijske arheologije na str. 389., brončana zrcala nisu se proširila među običnim ljudima sve do helenističkog razdoblja. Također se navodi da su u vrijeme Jošue, u pismima iz Tell el-Amarne, spomenuta vazalna darivanja faraonu Ehnatonu od 32 polirana brončana zrcala. Hetitski kralj mu je dao jedno srebrno ogledalo.

Uzgred, najstariji poznati rukopis Starog zavjeta koji je danas sačuvan je 4Q17 iz Qumranovih spisa. Datiran je u 250. godinu pr. Kr. i sadrži odlomke od Izlaska 38. do Levitskog zakona 2. U djelu "Qumranov spisi u prijevodu" (The Dead Sea Scrolls Translated, str. 474) stoji da je praktički identičan masoretskom tekstu.

P: U Izl 40., kako su mogli izgraditi šator, budući da je šator već bio ondje u Izl 33:7-8?

O: Prvo, dvije činjenice koje vjerojatno nisu toliko relevantne, a zatim odgovor.

1. Ne zahtijeva se da su Izlazak 33,7-8 i Izlazak 40 napisani kronološkim redoslijedom, iako su vjerojatno bili.

2. Nakon stalne uporabe na suncu, šator se mogao istrošiti.

Odgovor: U Izlasku 33,7-8 stoji da je Mojsije uzeo postojeći šator i nazvao ga šatorom sastanka. Nakon što je Bog pomazao Besalela i Oholiaba u Izlasku 31,2-7; 35,30; 36,1, oni su izradili svete predmete, uključujući novi šator sastanka, prema Božjem nacrtu.

P: U Knjizi Izlaska, koje pouke možemo izvući iz cijele knjige?

Odgovor: Postoje barem tri primjene.

Kao što su Mojsije i Izraelci napustili Egipat, tako i mi možda imamo strahove, grijehe, druge stvari i situacije od kojih se trebamo osloboditi. I kada se oslobodimo, moramo otići. Postoje li u vašem životu određeni "stari, udobni načini" na koje radite, a koje trebate napustiti i prestati s njima?

Mojsije je već napustio egipatsko ropstvo 40 godina prije Izlaska. Ali Bog je poslao Mojsija natrag u Egipat, ne u ropstvo, već da oslobodi druge. Možda smo oslobođeni nekog ropstva koje smo imali, ali što je s našom obitelji, prijateljima i drugima? Možda Bog želi koristiti nas da i njima pomognemo da se oslobode.

Iako su svi Izraelci bili spašeni, na putu je bilo žrtava. Neki su Izraelci poginuli od kuge i ognja kad su obožavali zlatnog teleta, osporavali Mojsijev autoritet i bili nemoralni s moabitskim ženama. Mirijam je neko vrijeme bila gubavica zbog svojih predrasuda. Čak ni Mojsiju samome nije bilo dopušteno ući u Zemlju obećanu zbog gubitka samokontrole pred narodom kod voda Meribe. Kada budete oslobođeni nečega, to nije kraj vaših izazova. I dalje morate ustrajati. Ako učinite nešto zbog čega postanete žrtva, brzo se pokajte i, iako će možda i dalje biti posljedica, svejedno poslušajte Boga do kraja svog puta.

P: U Knjizi Izlaska, koji su neki od najranijih rukopisa koji i danas postoje?

O: Evo najranijih.

Svici iz Ketef Hinnoma potječu iz razdoblja od 650. do 587. g. pr. Kr., na srebrnim listićima (stoga su preživjeli) i sadrže fragmente Izlaska 20,6; Brojeva 6,24–26; Ponovljenog zakona 5,10; 7,9; Nehemije 1,5; i Daniela 9,4.

Skripture s Mrtvog mora: (od 250. g. pr. Kr.) 17 odvojenih primjeraka (The Dead Sea Scrolls Today, str. 30 i The Dead Sea Scrolls Translated: The Qumran Texts in English, 2. izd.), od najmanje 23 originalna primjerka (The Dead Sea Scrolls in English, 4. izd.). Wycliffe Bible Dictionary, str. 436–438, navodi da postoji 15 primjeraka. Jedan rukopis iz špilje 4 pripada samaritanskoj obitelji. Prema knjizi The Dead Sea Scrolls Translated: The Qumran Texts in English, 2. izdanje, str. 474, fragment 4Q17 u špilji 4 (koji sadrži Izlazak 38–Levitski zakonik 2) jedan je od najstarijih rukopisa, prepisan oko 250. g. pr. Kr. Praktički je identičan masoretskom tekstu. Ti se rukopisi nazivaju

1Q2 (=1QExodus) Izlazak 16:12-16; 19:24-25; 20:1,5-6,25-26; 21:1,4-5

2Q2 (=2QIzlazak(a)) Izlazak 1:11-14; 7:1-4; 9:27-29; 11:3-7; 12:32-41; 21:18-20?; 26:11-13; 30:21?; 30:23-25; 32:32-34

2Q3 (=2QIzlazak(b)) paleo-hebrejski od Izlazak 4:31; 12:26-27?; 18:21-22; 19:9; 21:37; 22:1-2,15-19; 27:17-19; 31:16-17; 34:10. Zanimljivo je da Egzodus 19:9 izravno slijedi prazan red, a zatim Egzodus 34:10

2Q4 (=2QExodus(c)) Izlazak 5:3-5

4Q1 (=4QGenesis-Exodus(a)) Postanak i Izlazak. Izlazak 2:1-5; 3:8-16, 18-21; 4:4-9,26-31; 5:1,3-17; 6:4-21,25; 7:5-13,15-20; 8:20-22; 9:8?

4Q11 (=4QpaleoGenesis-Exodus(l)) paleo-hebrejski od Postanka 50:26; Izlazak 1:1-5 (dvaput?), 2:10,22-25; 3:1-4,17-21; 8:13-15,19-21; 9:25-29,33-35; 10:1-5; 11:4-10; 12:1-12,42-46; 14:15-24; 16:2-7,13-14,18-20,23-31,33-36; 17:1-3,5-11; 18:17-24; 19:24-25; 20:1-2; 22:23-24; 23:5-16; 25:7-20; 26:29-37; 27:1, 27:4?; 27:6-14; 28:33-35,40-42; 36:34-36; 40:15?

4Q13 (=4QExodus(b)) sadrži 6 fragmenata Izlaska 1-5

4Q14 (=4QExodus(c)) sadrži 36 fragmenata Izlaska 7-18

4Q15 (=4QExodus(d)) Izlazak 13:15-17, odmah nakon čega slijedi 15:1

4Q16 (=4QIzlazak(e)) Izlazak 13:3-5

4Q17 (=4QExod-Lev(f)) Izlazak 38–Levitikus 2. (250. pr. Kr.)

4Q18 (=4QExodus(g)) Izlazak 14:21-27

4Q19 (=4QExodus(h)) Izlazak 6:3-6

4Q20 (=4QExod(j)) Izlazak 7-8

4Q21 (=4QExodus(k)) Izlazak 36:9-10

4Q22 (=4QPaleoExodus(m)) Izlazak, samaritanski tip, na paleohebrejskom. Paleografski je datiran u razdoblje od 100. do 25. pr. Kr. Datiranje akceleratorskom masenom spektrometrijom (AMS) u laboratoriju u Tucsonu dalo je datum od 116. pr. Kr. do 48. g.

4Q37 (=4QDeuteronomy(j)) (uključuje Ponovljeni zakon 11:21, nakon čega slijedi Izlazak 12:43-13:5)

7Q1 (= 7QLXXExod) je kopija grčke verzije Septuaginte izlaska 28:4-6 (100. g. pr. Kr.).

među svitcima s Mrtvog mora pronađeni su filakterije i mezuzote (nose se na čelu, odnosno na rukama) s odlomcima iz Knjige Izlaska i Ponovljenog zakona, prema knjizi The Dead Sea Scrolls Today, str. 33.

8Q3 je filakterija koja sadrži Izlazak 13:1-10; 13:11-16; 12:43-51; 20:11; Ponovljeni zakon 6:5-9; 11:13; 6:1-3; 10:20-22; 10:12-19; 5:1-14; 10:13(?); 11:2; 10:21-22; 11:1,6-12.

8Q4 je mezuzah iz Ponovljenog zakona 10,12–11,21.

Među svitcima s Mrtvog mora pronađen je paralelni Pentateh. Kao što su neki sastavili jednu evanđeosku priču postavljajući različite evanđeoske odlomke jedan uz drugi, zajednica iz Kumrana učinila je isto s Torom, koja se naziva svitak 4Q158.

Sveukupno, u svitcima s Mrtvog mora sačuvano je 767 od 1215 stihova iz Knjige Izlaska (63,1 %).

Izl 1:1-22; 2:1-18,22-25; 3:1-4,8-21; 4:1-9,26-31; 5:1,3-17; 6:3-21,30; 7:1-13,26-29; 8:1,5-22; 9:5b-35; 10:1-28; 11:3-10; 12:1-2,6-8,12-22,31-51; 13:1-7,12-13,15-16,18-22; 14:1-13,15-27; 15:1,9-21,23-27; 16:1-8,13-14,18-20,23-36; 17:1-16; 18:1-27; 19:1,7-17,23-25; 20:1-2,18-19a; 21:1,4-6,13-14,18-20?,22-32,37; 22:1-4,6-7,11-13,15-30; 23:5-16,29-31; 24:1-4,6-11; 25:7-29,31-34; 26:8-15,21-37; 27:1-3,4?,6-14,18-19; 28:3-12,22-24,26-28,30-43; 29:1-5,20,22-25,31-41; 30:10,12-18,21?,23-25,29-31,34-38; 31:1-8,13-17; 32:2-19,25-30,32-34; 33:12-23; 34:1-3,10-13,15-18,20-24,27-28; 35:1; 36:9-10,21-24,34-36; 37:9-16; 38:18-22; 39:3-24; 40:8-27; 40:15?. Izl 34:23-24,27-28 su vrlo fragmentarni.

Nashov papirus, datiran u 150. godinu pr. Kr., sadrži Deset zapovijedi kombiniranih iz Izlaska 20,2–17 i Ponovljenog zakona 5,6–6,4 i sl. Nashov papirus bio je najstariji poznati biblijski tekst sve dok nisu otkriveni Svitci s Mrtvog mora. Fotografija se nalazi u djelu New International Dictionary of the Bible, str. 228.

Papirus Oxyrhynchus 1074 iz Knjige Izlaska potječe otprilike iz drugog stoljeća.

Vatikanus (325. – 350. g.) sačuvao je cijelu Knjigu izlaska, osim da nedostaju stihovi 28:23–28.

Ne posjedujemo nijednu stranicu Sinaitica (340. – 350. g.) koja sadrži Knjigu Izlaska.

Alexandrinus (oko 450. g.) sadrži cijelu Knjigu izlaska, osim što nedostaju stihovi 28,23–28.

Septuaginta je grčki prijevod Starog zavjeta i Apokrifa. Grčki rukopisi Biblije, str. 60-61, prikazuje sliku fragmenta, nazvanog Rahlfs 803 (= Rukopis s Mrtvog mora 7Q1), iz Knjige Izlaska 28:4-6, koji datira iz 100. g. pr. Kr.

Samaritanci su izradili vlastitu kopiju Tore u drugom stoljeću pr. Kr., iako najranije sačuvane samaritske kopije potječu iz srednjeg vijeka. The Dead Sea Scrolls Today, str. 125–126. Encyclopedia of the Dead Sea Scrolls, sv. 1, str. 277 kaže: "Samaritski Pentateh ima tendenciju proširivati tekst čestim umetanjem paralelnog materijala iz drugih mjesta u Pentatehu."

Sirijska prijevod Septuaginte napravio je biskup Pavao iz Telle (616.–617. g.), koji nam je sačuvan do danas, prema knjizi Manuscripts of the Greek Bible, str. 35 (fusnota).

P: U Knjizi Izlaska, kako znamo, na temelju židovskog pisca Filona, da je ono što imamo isto što je izvorno napisano?

Kao kršćani vjerujemo da je Stari zavjet koji imamo onaj koji je Krist potvrdio. Štoviše, muslimanima njihov Kur'an kaže da je Isusu dana Tora u suri 5:46. Imamo rane rukopise iz vremena Krista, što je tema sljedećeg pitanja. Međutim, postoji i dodatni niz dokaza. Filo Aleksandrijski bio je židovski učenjak koji je živio od 15./20. pr. Kr. do 50. g. Po. Pisao je na grčkom, no zanimljivo je da se njegovi grčki citati iz Starog zavjeta bliže slažu s hebrejskim masoretskim tekstom nego s grčkom Septuagintom. Opširno je objašnjavao što različiti stihovi znače. Evo stihova na koje se Filo pozivao u Izlasku.

1:8,9,11,15,18,20,21; 2:1,3,6,12,15-16,18,21,23,25; 3:1-2,4-6,9,14-15,17; 4:3,10,12,14,22; 5:2; 6:3,12,16,23,26,29; 7:1,12,15,17,23; 8:1,9,19,26,29; 10:20-23; 11:7; 12:2-4,8,11-12,16,23,34,38; 13:2,11-13,15,19; 14:4,7,13-14,19,27,30; 15:1,4,9,17,20,23,25,27; 16:4,6,13,15,18,36; 17:6,11-12; 18:4,7,11,14,16,25; 19:6,17-20; 20:2,5,9,12-13,16,18-22; 21:5-6,10,12-16,22,26,28,31,33; 22:1,6-7,26; 23:1-5,8,10,13,18-20,28; 24:1,6,10-11,18; 25:1,22,30,31,33,40; 26:1; 27:9; 28:17,30,34,36; 30:8,13,15,34; 31:1-2,39; 32:1,7,16-17,20,26,27,32; 33:5,7,12-13,17-18,23; 34:12,28; 35:22,30; 38:8; 39:3,26

Q: Koji su rani pisci spominjali Knjigu Izlaska?

A: Filon Aleksandrijski (15/20. pr. Kr. – 50. g. n. e.) opsežno citira iz Knjige Izlaska u djelima O zbrci jezika, Tko je nasljednik božanskih stvari, Pripremne studije i drugim djelima.

Rani crkveni pisci prije Nikejskog sabora opsežno su se pozivali na Knjigu Izlaska.

Klement Rimski (96.–98. g.) citira Izlazak 2,14 u 1. Klementovoj, poglavlje 4, str. 6. On citira Izlazak 3,11 u 1. Klementovoj, poglavlje 18, str. 10.

Didache (=Nauk dvanaestorice apostola) (oko 60. – 120. g.) raspravlja o Izlasku 20,13–17.

Poslanica Barnabina (oko 70.–130. g.) u poglavlju 12. na str. 145 citira Izlazak 17,14.

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) "jer Mojsije negdje u Izlasku kaže" i citira Izlazak 6,2 i nadalje u Dijalogu s Tрифom Židovom, pog. 126, str. 263.

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) naziva Izlazak 3,2–4 svetim pismom u Dijalogu s Tripofom Židovom, pog. 60, str. 227

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) "Jer Pismo ovako kaže:" zatim Justin citira Izlazak 3,2–4. Dijalog s Židovom Trifom, gl. 49, str. 220

Meleto/Melito iz Sardesa (170.–180. g.) "Prst Gospodnji – Sveti Duh, čijim je djelovanjem, kako se kaže, napisane ploče Zakona u Izlasku" fragment 9 str. 761

Meliton Sardski (170.–177./180. g.) "pošto sam se točno upoznao s knjigama Starog zavjeta, naveo sam ih u nastavku i šaljem vam popis. Njihova imena su sljedeća: pet Mojsijevih knjiga – Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon; Jošua, Sudci, Ruta, četiri knjige Kraljeva, dvije Knjige Ljetopisâ, knjiga Psalama Davidovih, Izreke Solomona, koja se naziva i Knjiga mudrosti, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Job, knjige proroka Izaije, Jeremije, dvanaest malih proroka u jednoj knjizi, Daniel, Ezekiel, Esdra." Iz Knjige izvataka, str. 759.

Teofil Antiohijski (168. – 181./188. g.) citira Izlazak 20,3; 23,6; 22,21 kao riječ Božju. Teofilov odgovor Autolikusu, knjiga III., poglavlje 9., str. 114.

Irenaeus iz Liona (182-188. g.) citira Izlazak 3,7-8 kao riječ Božju. Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 4, poglavlje 12.4, str. 476.

Klement Aleksandrijski (193.–217./220. g.) "On je također taj koji poučava Mojsija da djeluje kao učitelj. Jer Gospodin kaže: 'Ako tko sagriješi preda mnom, izbrisat ću ga iz svoje knjige; a sada idi i povedi ovaj narod u mjesto o kojem sam ti rekao.'" (Izlazak 32:33,34) Učitelj, knjiga 1., poglavlje 7., str. 224. Vidi također Učitelj, knjiga 1., poglavlje 8., str. 218, gdje Izlazak 3:8 naziva Svetim pismom.

Tertulijan (198. – 220. g.) najprije citira Izlazak 3,17, a zatim kaže: "Isto tako u istoj knjizi Izlaska:" i citira Izlazak 20,2,22 i 23. Scorpiace gl. 2, sv. 3, str. 634

Tertulijan (204./205. g.) citira polovicu Izlaska 20,16. Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 4, poglavlje 12, str. 363

Hipoliti (222.–235./6. g.) kritizira Simonovu pretjeranu alegorizaciju Postanka i Izlaska u djelu Protiv svih heresa, knjiga 6., poglavlje 10., str. 78, te Simonovu alegorizaciju Levitskog zakona, Brojeva i Ponovljenog zakona u poglavlju 11., str. 78

Origen (240. g.) poziva se na Izlazak, Levitski zakonik i Brojke. Komentar na Pjesmu nad pjesmama, uvod, str. 47

Origen (225. – 254. g.) napisao je komentare na Poslanicu Rimljanima, Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Jošuu, Prvu knjigu kraljeva, Jeremiju i Luku

Novacijan (250./4.–256./7. g.) "I premda nebeska Pisma često božanski prikaz pretvaraju u ljudski oblik, kao kad kaže," i citira Psalam 34,15 "ili kad kaže," i citira Postanak 8,21. "ili gdje su Mojsiju dane ploče" i citira Izlazak 31,18. "ili kada je narod sinova Izraelovih oslobođen iz zemlje Egipta" i citira Psalam 136:12 "ili gdje se kaže," i citira Izaiju 1:20. Tractatus de Trinitate, gl. 6, str. 615.

Novacijan (250/4.–256/7. g.) citira Izlazak 4,13 pripisujući ga Mojsiju. Traktat o Trojstvu, gl. 9, str. 618

Tractatus protiv Novatijana (ok. 246. – 258. g.) gl. 12, str. 660 citira Izlazak 9,28.

Kiprijan Kartaginski (oko 246.–258. g.) citira iz Izlaska, navodeći da je iz Izlaska, u Tractatu 12, treća knjiga 11, 13, 113, između ostalih mjesta.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) spominje Knjigu Izlaska u Ciprijanovom Traktu, Traktat 12, druga knjiga, pog. 15, str. 521

Grgur Čudotvorac (240. – 265. g.) "A u Knjizi Izlaska stoji, ne samo u vezi s pronalaskom onoga što pripada prijatelju, nego i onoga što pripada neprijatelju: 'Zasigurno ćeš ih vratiti u kuću njihovog gospodara.'" Kanonsko pismo, kanon 4, str. 19

Dionizije Aleksandrijski (oko 246. – 256. g.) aludira na Izlazak 12,30 u Poslanici 12 Aleksandrijcima, str. 108.

Anatolije Aleksandrijski (270.–280. g.) "dva Agatobula, koji su dobili nadimak Učitelji, i istaknuti Aristobul, koji je bio jedan od Sedamdesetorice koji su preveli sveta i božanska Pisma Hebreja za Ptolemeja Filadelfa i njegova oca, i posvetio svoje egzegetičke knjige o Mojsijevu zakonu istim kraljevima. Ovi pisci, rješavajući neka pitanja koja se postavljaju u vezi s Izlaskom, kažu da svi jednako trebaju" Pashalni kanon Anatolija Aleksandrijskog, gl. 3, sv. 6, str. 147

Adamantius (oko 300. g.) citira Izlazak 20,13–15,16. Dijalog o pravoj vjeri, Drugi dio, 15 b, str. 94.

Viktorin iz Pettaua (mučen 304. g.) citira polovicu Izlaska 24,8 kao što kaže Mojsije. Komentar na Otkrivenje, peto poglavlje, stih 5, str. 350.

Metodije s Olimpa i Patare (270. – 311./312. g.) citira Izlazak 30,1–9 kao što On [Bog] kaže. Banket deset djevica, govor 5, glava 7, str. 328.

Atanazije (318. g.) citira iz Postanka 1:6-11,29; Izlaska 20:3; Ponovljenog zakona 6:4,5,13; Psalma 119:90; 146:7-9; 33:6 u djelu Protiv pogana, pog. 46, str. 28-29.

Laktancije (oko 303.–320./325. g.) aludira na Izlazak 23,20. Božanski instituti, knjiga IV, poglavlje 10, str. 108

Pisci nakon Nikejskog sabora koji su se pozivali na Izlazak

Euzebije iz Cezareje (318-339/340. g.)

Aphrahat Sirijac (337.–345. g.)

Hegemonius iz Sirmiuma (4. stoljeće), prevodeći Arhelaja (oko 262.–278. g.), aludira na Izlazak 12,35 kao na Mojsijev. Disputacija s Manesom, poglavlje 40, str. 214

Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.)

Atanazije (367. g.) navodi knjige Starog zavjeta u Uskrsnom pismu 39, gl. 4, str. 552.

Efraim Sirijski (350.–378. g.) napisao je komentare na Knjigu Postanka i Knjigu Izlaska. (Nicene and Post-Nicene Fathers Second Series vol. 13 str. 125 [uvod])

Bazilije iz Kapadokije (357.–378./379. g.) naziva Knjigu izlaska svetim pismom.

Kirilo Jeruzalemski (oko 349.–386. g.) kaže da je Izlazak 7,23 napisao Mojsije u Predavanju 13,3, str. 82

Ambrosije Milanski (370.–390. g.)

Grgur Nazijanski (330.–391. g.) aludira na Izlazak

Pacijan iz Barcelone (342-379/392. g.) kaže da se Bog obraća Mojsiju i citira Izlazak 32,33. O pokornicima, gl. 5,1, str. 75

Grigorije iz Nisse (oko 356.–397. g.)

Didimus Mračni (398. g.) citira Izlazak 7,13 i 22 kao Izlazak. Komentar o Zahariji 7, str. 147

Rufin (374.–406. g.)

Epifanije iz Salamise (360.–403. g.) citira Izlazak 1,7 kao Sveto pismo. Panarion, odjeljak 1, glava 8,4,5, str. 25

Ivan Zlatousti (–407. g.) poziva se na Izlazak 17,12 kao na Mojsijevu riječ, sv. 14, Komentari na Evanđelje po Ivanu, Homilija 14, str. 50

Orosius/Hosius iz Brage (414.–418. g.) aludira na Izlazak 6,23; 24,1; Levitski zakonik 10,1–2; Brojevi 3,2,4; 1. Ljetopis 6,3. Obrana protiv pelagijanaca, pog. 9, str. 125.

Sabor u Kartagi (393.–419. g.)

Sulpicius Severus (363.–420. g.) poziva se na Izlazak 20,14 kao Izlazak u Povijesti, knjiga 1., poglavlje 13., str. 77

Jerona (373.–420. g.) raspravlja o knjigama Starog zavjeta. Posebno raspravlja o Postanku, Izlasku, Levitskom zakonu, Brojevima, Ponovljenom zakonu, Tori, Jobu, Isusu Navinovom [Jozua], Sudcima, Rutu, Samuelu, Kraljevima (2 knjige), dvanaestorici proroka, Ozeju, Joelu, Amosu, Obadiji, Jonasi, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Agej, Zaharija, Malachija, Izaija, Jeremija, Ezekiel, Danijel, Estera, Ezra, Nehemija, Pismo 53, gl. 7-8, str. 99-101.

Augustin iz Hipona (338.–430. g.) napisao je cjeloviti komentar na Knjigu Postanka i komentar na Knjigu Izlaska.

Ivan Kasijan (polupelagijanac) (319.–430. g.)

Među hereticima

Ebioniti citiraju dio Izlaska 33,20 kao "zakon". Klementove prepoznaje, poglavlje 29, str. 122

Pelagijanski heretik Teodor iz Mopsuestije (392.–423./429. g.) citira Izlazak 32,4. Komentar o Ozeju, gl. 2, str. 45

P: U Izlasku, što kaže "paralelni Pentateuh" (svitak s Mrtvog mora 4Q158)?

O: Evo malog dijela. Pisma na koja se poziva su u kurzivu. Prijevod je preuzet iz The Dead Sea Scrolls Study Edition, svezak 2, str. 307.

"Izl 20:12-17 Oca svojega i majku svoju [da se dugi dani tvoji na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje]. Ne ubij. Ne čini preljuba. Ne kradi. Ne daj] lažno svjedočanstvo [protiv] bližnjega svojega. Ne poželi ženu [svoga] susjeda, niti kuću njegovu, niti slugu njegova, niti sluškinju njegovu, niti magarca njegova, niti išta od onoga što pripada susjedu tvome. I reče YHWH Mojsiju: Dt 5:30-31, Idi i reci im: Vratite se [svojih šatora! Vi, međutim, ostanite ovdje sa mnom, jer ću vam objasniti sve zapovijedi, zakone] i odredbe koje ćete ih poučavati, da ih izvršuju u zemlji koju [im dajem da je mogu posjedovati…] I narod se vratio, svatko u svoj šator. A Mojsije je ostao u prisutnosti [GOSPODA…]."

P: U Izlasku, koje su neke od razlika u prijevodu između hebrejskog i grčke Septuaginte?

O: Evo nekoliko njih u 1.213 stihova Izlaska. Kako bi se dobio uzorak razlika između masoretskog teksta i Septuaginte, sljedeće se usredotočuje na poglavlje 30. Osim gdje je drugačije naznačeno, prva fraza je masoretski tekst (MT), a druga Septuaginta (LXX).

Izl 1,5 "A sve duše koje su izišle iz Jakovljevih bokova bilo je sedamdeset duša, a Josip je bio u Egiptu." (MT) nasuprot "Ali Josip je bio u Egiptu. I sve duše koje su se rodile od Jakova bilo je sedamdeset pet." (Septuaginta) I Svitci s Mrtvog mora također navode 75 potomaka. U Djela 7,14 Štefan je rekao 75 potomaka.

Izl 1,22 "rođeno" naspram "rođeno Hebrejima" (Samaritski pentateh, Septuaginta i targumi)

Izl 2:25 "[Bog] ih je poznavao/brinuo se za njih" naspram "[Bog] im se objavio" (The Expositor's Bible Commentary, svezak 2, navodi da je Septuaginta ovdje u pogrešci.)

Izl 3,6 "Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. I Mojsije sakri lice svoje, jer se bojao gledati u Boga." (MT) nasuprot "Ja sam Bog oca tvoga, Bog Abrahamov, i Bog Izakov, i Bog Jakovljev; i Mojsije okrenu lice svoje, jer se bojao gledati u Boga." (Septuaginta) vs. "Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Mojsije se prestraši i ne usudi pogledati" (Samaritski pentateh, Djela apostolska 7,32)

Izl 3,19 "idi, osim ako te ne prisili ruka moćna" naspram "idi, ne, ne rukom moćnom" (Septuaginta, Vulgata)

Izl 4,22 "prvorođeni sin moj" nasuprot "narod moj" (Samarijanski pentateh)

Izl 8,22 "razdvojiti/postupati drukčije" naspram "čudesno razlikovati" (The Expositor's Bible Commentary, sv. 2, str. 356 kaže da su prevoditelji Septuaginte ovdje pogrešno razumjeli hebrejsku riječ)

Izl 8:32 "na tvoj narod" vs. "od tvoga naroda" (Septuaginta)

Izl 8:23 "učiniti razliku" nasuprot "staviti spasenje/otkup" u Septuaginti i Vulgati.

Izl 9:32 Hebrejska riječ za drugu vrstu žita, vjerojatno "emmer" (dvoredna pšenica), nasuprot "raži" u Septuaginti, nasuprot "biljkama" u koptskoj verziji. (U komentaru The Expositor's Bible Commentary, svezak 2, navodi se da se žitarica emmer nalazi u egipatskim grobnicama, dok se žitarica spelta ne nalazi.)

Izl 12:22 "umivaonik" nasuprot "praagu"

Izl 12:40 "sinovi Izraelovi živjeli su u Egiptu" (MT, Svitak s Mrtvog mora 2Q2 (=2QExod(a)), Dj 7:6; Postanak 15,13) naspram "sinovi Izraelovi živjeli su u Egiptu i Kanaanu" (Septuaginta) naspram "sinovi Izraelovi i njihovi očevi živjeli su u Egiptu i Kanaanu" (Samarijanski pentateh). Josif Flavije, pišući oko 93. – 94. godine u Djelu "Jevrejske starine", 2.15.2, također navodi da su bili u Egiptu 215 godina, što je u skladu sa Samarijanskim pentateukom i Septuagintom. Josif Flavije je rekao da je to bilo 430 godina nakon što je Abraham došao u Kanaan. Vidi http://dssenglishbible.com/scroll2Q2.htm za više o 2Q2.

Izl 14,25 "uklonio" nasuprot "začepio" (samaritski Pentateh, Septuaginta, sirijac)

Izl 15,8 "dah iz tvojih nozdrva" naspram "dah od tebe" (Samaritanski pentateh)

Izl 18:5 "jesti kruh" (MT, Septuaginta) nasuprot "prinijeti kruh" (sirijsko, targumi, Vulgata)

Izl 18:12 "donio" (MT, Septuaginta) nasuprot "prinio" (sirijac, targum i Vulgata) The Expositor's Bible Commentary, sv. 2, str. 413–414, navodi da je "donio" ispravna riječ, a "prinio" je bila samo interpretacija.

Izl 19,18 "cijela gora" nasuprot "sav narod" u nekim hebrejskim rukopisima i Septuaginti.

Izl 20,12 "…majku, da dugo živiš" (MT) naspram "…majku, da ti bude dobro i da dugo živiš na dobroj zemlji" (Septuaginta). Ponovljeni zakon 5,16 glasi: "…majku, da dugo živiš i da ti bude dobro na zemlji"

Izl 20,17 neposredno slijede Ponovljeni zakon 11,29–30 i 27,2b–3a,4–7, u kojima se Izraelcima u Samarijanskom pentateuku naređuje da sagrade hram na gori Gerizim.

Izl 20,18 U Nashovom papiru šesta i sedma zapovijed su zamijenjene.

Izl 20,24 "na mjestu gdje sam postavio svoje ime" nasuprot "na svakom mjestu gdje postavim svoje ime" (Samarijanski Pentateh)

Izl 22:8 "Gospodar kuće pojavit će se pred Elohimom" nasuprot "Gospodar kuće pojavit će se pred Elom" (Samaritski Pentateh) (The Anchor Bible Dictionary, sv. 5, str. 938. Navodi se da samaritanski Pentateuh "izbjegava svaku sugestiju politeizma: npr. množina predikata s 'elohim' u hebrejskom tekstu (Gen 20:13; 31:53; 35:7; Izl 22:8) mijenja se u jedninu.") (U grčkoj Septuaginti to je Theon)

Izl 23,20 "Evo, šaljem anđela pred tobom da te čuva na putu i da te dovede na mjesto koje sam pripremio." vs. "I gle, šaljem anđela pred lice tvoje da te dovede u zemlju koju sam pripremio za tebe."

Izl 23,21 "Budi oprezan pred Njim i slušaj Njegov glas. Ne buni se protiv Njega, jer ti neće oprostiti tvoje prijestupe; jer je moje ime u Njemu." vs. "Čuvaj se i slušaj ga, i ne prkosi mu; jer ti neće popustiti, jer je moje ime na njemu."

Izl 23,25 "on [Bog] će blagosloviti" nasuprot "Ja ću blagosloviti" (Septuaginta, Vulgata)

Izl 24,10 "I vidješe Boga Izraelova. … jasnoća" vs. "I vidješe mjesto gdje stajaše Bog Izraelov … čistoća"

Izl 24:11 "Ne pruži ruku Svoju na knezove sinova Izraelovih. I vidješe Boga" nasuprot "nije nedostajao ni jedan, i pojaviše se na mjestu Božjem"

Izl 28:23-28 prisutno u hebrejskom masoretskom tekstu i komplementarnoj Septuaginti. Svitak s Mrtvog mora 4Q22 (=4QPaleoExodus(m)) sadrži fragmente 28:22-24,26-28,30-43. Izostavljeno iz vatikanske i aleksandrijske verzije Septuaginte.

Izl 29,9 "na Arona i njegove sinove" nasuprot "na njih" u Septuaginti.

Izl 30,1 "oltar, mjesto za paljenje tamjana" nasuprot "oltar za tamjan" u Septuaginti.

Izl 30,1 "drvo akacije" nasuprot "nepokvarenom drvu" u Septuaginti.

Izl 30,6 "[oltar] pred/ispred vela" (MT, Septuaginta) nasuprot "[oltar] iza vela" (Samaritski pentateh)

Izl 30:12 "uništenje" nasuprot "kugi" u Septuaginti

Izl 30:21 "noge, i neće umrijeti" nasuprot "noge oprati vodom, kad god ulaze u šator sastanka; oprat će se vodom da ne umru." (Možda je prevoditelj Septuaginte slučajno ponovio dio rečenice.)

Izl 30:27,28 Septuaginta je četiri puta dodala "i sav njezin pribor"

Izl 30:35 "posoljeno, čisto i sveto" naspram "čist i svet posao" u Septuaginti

Izl 31:4-5 "bronce i u rezbarenju kamenja za uokvirivanje" nasuprot "mesingu i plavoj, i ljubičastoj, i grimiznoj pređi, i radu u kamenu"

Izl 32:29 "Danas se posvetite" naspram "Danas ste se posvetili" (grčki, Vulgata)

Izl 33:16 "su odvojeni" naspram "bit će proslavljeni" (The Expositor's Bible Commentary, svezak 2, str. 356, navodi da su prevoditelji Septuaginte ovdje krivo razumjeli hebrejsku riječ)

Bibliografija za ovo pitanje: hebrejski prijevod potječe iz doslovnog prijevoda Jaya P. Greena, a prijevod Septuaginte iz prijevoda sira Lancelota C.L. Brentona "The Septuagint: Greek and English". Također su korišteni The Expositor's Bible Commentary, The Anchor Bible Dictionary, svezak 5, te fusnote u Bibliji NASB, NIV, NKJV i NRSV.