< Biblijsko pitanje od Ivana

Pitanja koja se nalaze u više od jednog Evanđelja raspravljaju se u odjeljku o Evanđeljima ili pak u prvom evanđelju u kojem se pojavljuju.

P: U Ivanovom evanđelju, koji su neki od prepoznatljivih elemenata?

O: Ivan naglašava da je Isus Bog. Isus Krist, Bog i Sin Božji, došao je i umro da njegove ovce povjeruju i, vjerujući, imaju svjetlo i život po Sinu. Riječ "vjerovati/vjera" koristi 89 puta, što je više nego što je to zajedno učinjeno u Mateju, Marku i Luki. Krist je jedina nada. Onima koji se nadaju u Krista, On oprašta samarijanskoj ženi, preljubnici, Petru i drugima krivima za teža grijeha od ovih.

Općenito se smatra da je Ivanovo evanđelje posljednje napisano, vjerojatno čak i nakon spisa Klementa Rimskog iz 96. – 98. godine. U Ivanu 20,30 Ivan navodi da nije napisao mnoge stvari koje je Isus učinio. Ivan je vjerojatno bio svjestan drugih evanđelja te u njegovu evanđelju manje naglašavaju Isusova djela, a popunjavaju se praznine u poukama koje nisu u drugim evanđeljima. Ključni stih je Ivan 20,31, gdje je napisano: "a ovo je napisano da povjerujete".

Što se tiče kultova, Ivan 5,23 i Ivan 20,28 ističu se kao dobri stihovi za upotrebu s Jehovinim svjedocima.

P: U Ivanovom evanđelju, koji je pregled ove knjige?

O: Evo pregleda Ivanova evanđelja. Sedam znakova dovršeno je prije Stradalničkog tjedna.

Jn 1:1-18 Prolog: Riječ utjelovljena

Jn 1,19–51 Početak službe: Ivan Krstitelj i prvi učenici

Jn 2-11 Javno poslanje u Sedam znakova

- Jn 2:1-11 Znak 1: Prvo čudo: pretvaranje vode u vino u Kani

- Jn 2:12-25 Prvo čišćenje Hrama

- Iv 3,1-21 Nikodemus pita Isusa

- Iv 3,22–4,3 Paralelno s Ivanom Krstiteljom

- Iv 4,4-42 Žena kod studenice

- Iv 4:43-54 Znak 2: U Kani, iscjeljenje službenikova sina u Kapernaumu

- Iv 5: Praznik u Jeruzalemu

- - Iv 5,16-47 Znak 3: Ozdravljenje invalida kod Ovčijeg bazena u Jeruzalemu 5,1-15

- - Isus i Otac

- Iv 6,1-14 Znak 4: Hranjenje 5000 ljudi kraj Galilejskog mora

- Iv 6,15-21 Znak 5: Hodanje po vodi

- Iv 6,25-71 Prva izjava: Ja sam kruh života

- Iv 7-8 Protivljenje: Blagdan kućica u Jeruzalemu

- - Iv 7:1-52 Židovsko nevjerovanje

- - Iv 7,53 – 8,11 Oprost: Žena uhvaćena u preljubi

- - Iv 8,12-59 Druga izjava: Ja sam svjetlo svijeta

- Iv 9 Znak 6: Iscjeljenje čovjeka rođenog slijepog u Jeruzalemu

- Iv 10,1-21 Izjave 3. i 4.: Ja sam vrata ovaca i Dobri pastir

- Iv 10,22-39 Rasprava na blagdan Posvećenja

- Iv 10,40-42 Poslanje u Pereji

- Iv 11 Znak 7: Uskrsnuće Lazara u Betaniji. Izjava 5: Ja sam uskrsnuće i život

Iv 12-19 Tjedan muke

- Iv 12,1-11 Pomazanje Isusovih nogu

- Iv 12,12-19 Trijumfalni ulazak

- Iv 12,20-36 Dolazak Grka

- Jn 12:37-50 Neprestano židovsko nevjerovanje

- Iv 13-17 Privatna služba

- - Iv 13-14 Posljednja večera

- - - Iv 13 Posljednja večera

- - - Iv 14 Objava 6: Ja sam Put, Istina i Život

- - Jn 15-16 Izjava 7: Ja sam istinska loza

- - Iv 17 Isusova velika svećenička molitva

- Iv 18-19 Muka

- - Jn 18:1-12 Juda Iskariotski izdaje Isusa i uhićenje

- - Jn 18:13-19:15 Isusovi sudovi

- - Jn 19:16-42 Raspelo, smrt i pokop

Jn 20 Pobjeda uskrsnuća

Iv 21 Epilog: Riba i kruh

- Čudesni ulov od 153 ribe 21:1-14

- Petar vraćen na dužnost 21:15-25

Ovanđelje po Ivanu stilom je vrlo slično Prvoj, Drugoj i Trećoj Ivanovoj poslanici. Ivan ne pokušava ponizno odgovoriti na pitanje: "Tko je Isus?". Naprotiv, Ivan je odvažan i gromoglasno proglašava: "Ovo je Isus!" Ni mi ne bismo trebali biti bojažljivi u svojem naviještanju evanđelja.

P: U Ivanovom evanđelju, jesu li detalji o Isusovom životu prilično različiti od onoga što prva tri sinoptička evanđelja imaju zajedničko, kako tvrdi skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 952?

O: Ivan donosi različite detalje, ali oni su kompatibilni. Ivan je najvjerojatnije napisan nakon prva tri evanđelja. Manje se usredotočio na povijesne detalje, koji su već bili opsežno obrađeni u prva tri evanđelja, a više na značenje onoga što je Krist učio.

Pogledajte odjeljak o evanđeljima za potpunu harmoniju od 317 točaka četiriju evanđelja.

P: U Iv 1,1 treba li to prevesti kao "bio je božanski", "bio je Bog" ili "bio je bog", kako kažu Jehovini svjedoci?

O: Trebalo bi biti "bio je Bog". Ovdje je sažetak jezičnih i drugih dokaza.

Ne samo "bog": ista gramatika, theos bez ho u grčkom, odnosi se na Jehovu-Boga u Luki 20:38. Čak ni Jehovini svjedoci ne prevode iste grčke riječi kao "bog" u Ivanu 1:6,12,13,18.

Iako su Jehovini svjedoci od 1962. do 1983. godine citirali prijevod Johanna Grebera kako bi potkrijepili vlastiti prijevod, već su 1956. godine znali da je Greberova supruga djelovala kao duhovna medijkinja kako bi proizvela prijevod!

Ne samo božanski: Da je Ivan namjeravao reći samo da je Isus božanski, mogao je upotrijebiti pridjev theios. Međutim, Ivan je naglasio da je Isus zapravo Bog.

Riječ je bila Bog:

Imajte na umu da postoje i snažniji dokazi od suvremenih lingvističkih istraživanja koji pokazuju da je Ivan 1,1 značio da je Riječ bila Bog. Postoji i drugi pristup. Što ako bismo mogli pitati kršćane koji su bili izvorni govornici grčkog jezika Novog zavjeta što je značio Ivan 1,1? To možemo učiniti. Odgovore potražite u pitanju nakon sljedećeg, iako vam se vjerojatno neće svidjeti kako su rani kršćani razumjeli vlastiti jezik ako ste Jehovin svjedok.

P: U Iv 1,1, koji su još primjeri načina na koje Jehovini svjedoci iskrivljuju svoje Pismo?

O: Evo nekoliko primjera.

Ivan 1,1 Dodano je "a" u riječ da je bila bog.

Luka 23,43 "Zaista ti kažem danas: bit ćeš sa mnom u raju." (Time se stvorio dojam da Isus govori o današnjem danu, umjesto grčkog značenja da će pokajni razbojnik biti u raju danas.)

Djela 10,36 dodan je riječ "drugi" stavljena u kvadratne zagrade.

Rim 8,32 Dodan je riječ "drugi" bez kurziva ni okruglih zagrada.

Kološanima 1,16-20 dodan je riječ "drugi" četiri puta.

Filipljanima 2:9 dodan je riječ "drugi" bez kurziva i okruglih zagrada.

P: U Iv 1,1, što je rana Crkva učila o ovom stihu i o Riječi kao Bogu?

O: Ponekad je zanimljivo čuti što moderni znanstvenici, 2000 godina kasnije, kažu da je grčki tekst značio. Međutim, još je zanimljivije kako su crkveni vođe koji su živjeli prije 1700–1800 godina, od kojih su mnogi govorili grčki jezik Novog zavjeta od rođenja, razumjeli što je Ivan 1,1 značio na njihovom jeziku.

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.)

jer kad izgovorimo neku riječ, rađamo tu riječ; ipak ne odijeljenjem, tako da umanjimo riječ [koja ostaje] u nama, kad je izgovorimo; i kao što vidimo da se to događa i s vatrom, koja se ne umanjuje kad zapali [drugu], nego ostaje ista;... Riječ Mudrosti, koja je sama po sebi , ovaj Bog rođen od Oca svega, i Riječ, i Mudrost, i Moć, i Slava Roditelja, posvjedočit će za mene..." Dijalog s Trifom, gl. 61. Vidi također poglavlja 55, 56, 59, 62–64, 66, 74–78.

Teofil, biskup Antiohijski (168.–181./188. g.) "Jer nas sam božanski spis uči da je Adam rekao da je čuo glas. A što je taj glas drugo nego Riječ Božja, koja je i Njegov Sin?" Pismo Autolycu, knjiga II., poglavlje 22., str. 103.

Irenaeus iz Liona (182-188. g.)

"Ali da je On [Isus] sam po sebi, iznad svih ljudi koji su ikada živjeli, Bog i Gospodin i Kralj Vječni i Riječ Utjelovljena, proglašen od svih proroka, apostola i samog Duha, može vidjeti svatko tko je dospio i do najmanjeg dijela istine." (Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 19.2, str. 449).

"Znaj da je svaki čovjek ili prazan ili pun. Jer ako nema Duha Svetoga, nema spoznaje Stvoritelja; nije primio život, Isusa Krista; ne poznaje Oca koji je na nebesima;..." (Irenaeus, fragment 26, str. 572)

"Ona [crkva] također vjeruje u ove točke [nauka] kao da ima samo jednu dušu.... Jer crkve koje su posađene u Njemačkoj ne vjeruju ni ne predaju ništa drukčije, niti one u Španjolskoj, niti one u Galiji, niti one na Istoku, niti one u Egiptu, niti one u Libiji, niti ..." Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 1., poglavlje 10.2, str. 331

Tertulijan (oko 213. g.) (latinski) "Riječ je, dakle, uvijek u Ocu, kako On kaže: 'Ja sam u Ocu;' i uvijek je s Bogom, prema onome što je napisano: 'I Riječ bijaše kod Boga;' i nikada odvojena od Oca, niti drukčija od Oca, budući da 'Ja i Otac jedno smo'." Protiv Praxeasa, poglavlje 8, str. 603.

Hipoliti (225-235/6. g.) nakon citiranja dijela Ivanova 1,1: "Ako je dakle Riječ bila s Bogom i bila je također Bog, što slijedi? Tko bi rekao da govori o dva Boga?" Doista neću govoriti o dva Boga, nego o jednome; no o dvjema osobama i o trećoj ekonomiji (načinu), tj. o milosti Svetoga Duha. Jer je doista Otac jedan, ali postoje dvije osobe jer postoji i Sin; a zatim je treći Sveti Duh. Otac zapovijeda, Riječ izvršava, a Sin se objavljuje, po kojemu se vjeruje u Oca. Ekonomija sloge vodi se natrag k jednome Bogu; jer je Bog Jedan. To je Otac koji zapovijeda, Sin koji posluša i Duh Sveti koji daje razumijevanje; Otac je iznad svega, Sin koji je u svemu i Duh Sveti koji je u svemu. I ne možemo drukčije misliti o jednome Bogu, nego vjerujući istinito u Oca i Sina i Duha Svetoga." Protiv hereze jednog Noeta, poglavlje 14, str. 228

P: U Iv 1,1, je li istina da doktrina da je Isus bio Bog u ljudskom obliku nije bila finalizirana sve do nakon 300. g.?

O: Ne. Karen Armstrong je to kategorički izjavila u knjizi *A History of God* na str. 81, i nevjerojatno je što se u nekim tiskanim knjigama može proći s takvim tvrdnjama. Nema pravoslavnih kršćana ni arijanaca koji su tvrdili da Isus nije bio Bog, iako su arijanci tvrdili da je Isus bio drugačije supstance, i Bog na drugačiji i manji način. Prije 300. godine po Kr. pet ranih crkvenih pisaca navedenih u prethodnom pitanju zasigurno nije smatralo da doktrina o Isusu kao Bogu u ljudskom obliku treba kakvo konačno utvrđivanje. Ignacije, koji je bio učenik Ivana apostola, često je govorio da je "Isus Bog". Apostolu Tomi nije bio potreban nijedan sabor kada je rekao Isusu u Ivanovom evanđelju 20,28: "Gospodin moj i Bog moj!"

Iako je istina da su gnostici bili heretici koji su imali vrlo čudne poglede na Boga, pravoslavni kršćani ih nikada nisu prihvatili kao kršćane. Unatoč tome, čak su i oni prihvaćali da je Isus Bog, iako u vrlo drugačijem i čudnom smislu.

Arijanci su bili još jedna heretička skupina osuđena na Prvom nicejskom saboru 325. godine. Imali su "niži" poimanje Isusa, vjerujući da je bilo vrijeme kada On nije postojao i da je Isus bio drukčije supstance od Oca. Međutim, čak su i oni priznavali da je Isus Bog; problem je bio u tome što su pogrešno vjerovali da Isus nije iste naravi kao Otac.

Pretpostavljam da je nedostatak vjerovanja u tome što neki mogu pogrešno protumačiti njihovu svrhu. Nikijska kontroverza o arijanizmu nije bila o tome je li Isus Bog ili nije, nego o tome kako je Isus Bog.

P: U Iv 1,1, kako Riječ može biti i Bog i s Bogom?

O: Na isti način na koji je Sin mogao biti i Bog i imati Boga u Hebrejima 1:8,9. Osim što se odnosi na lažne bogove, riječ "Bog" ima barem četiri značenja u odnosu na istinitog Boga. "Bog" može značiti samo Oca, samo Sina, samo Duha ili trojicu u Trojstvu.

Evo što je rani crkveni pisac Hipoliti (225-235/6. g.) rekao u djelu Protiv hereze jednog Noeta, poglavlje 14, str. 228: "Ako je dakle Riječ bila s Bogom i bila je također Bog, što slijedi?" Doista neću govoriti o dva Boga, nego o jednome; međutim, o dvjema osobama i o trećoj ekonomiji (raspoloženju), tj. o milosti Svetoga Duha. Jer Otac je doista jedan, ali postoje dvije osobe jer postoji i Sin; a zatim postoji i treći, Sveti Duh."

P: U Iv 1,1, kako je Bog mogao utjeloviti se u čovjeka?

O: S jedne strane odgovor je jednostavan: Svemogući Bog može se pojaviti kako god želi. S druge strane, ovo je duboko čudo. Meliton iz Sardike (170.–180. g.) promišljao je o misteriju utjelovljenja u svom Govoru o Križu (sv. 8, str. 756) "Zbog tih je razloga došao k nama; zbog tih je razloga, iako je bio bez tijela, oblikovao za sebe tijelo po našoj mjeri, pojavljujući se kao ovca, a ipak ostajući Pastir; bio je smatran slugom, a ipak nije odricao od Sinaštva; nosio je Marijino utrobu, a ipak odjeven u [narav] Očevu; hodao je zemljom, a ipak ispunjavao nebo; ukazujući se kao dijete, a ipak ne odbacujući vječnost svoje prirode; utjelovivši se, a ipak ne ograničavajući neizmiješanu jednostavnost svoje Božanstvenosti; smatran siromahom, a ipak ne lišen svoje bogatosti; trebajući hranu budući da je bio čovjek, a ipak ne prestajući hraniti cijeli svijet budući da je Bog; obukavši lik sluge, a ipak ne umanjujući lik svoga Oca."

Justin Mučenik u svom Dijalogu s Tripofom Židovom, poglavlje 61, str. 227, dao je analogiju o tome kako se vatra pali od vatre. Izvorna vatra ni na koji način nije umanjena.

(Napomena: citati ranih crkvenih otaca na ovoj internetskoj stranici potječu isključivo iz djela Ante-Nicene Fathers i Post-Nicene Fathers I i II.)

P: U Ivanovom evanđelju 1,1 mučim se razumjeti teandričku narav Krista. Je li Isus bio mentalno potpuno zreo, znajući sve čak i kao novorođenče? Iako je postao čovjek, je li i dalje imao beskonačni um Božji? U Luki 2,52 piše: "A Isus napredovao u mudrosti i visini i u naklonosti kod Boga i ljudi." Ako se Isus nije promijenio u svojoj biti kada je uzeo tijelo, zašto je onda rastao u znanju, mudrosti i milosti kod Boga, kada je već bio beskonačni Bog?

A: Mnoge stvari o Bogu mogu se lakše razumjeti usporedbom s analogijom iz prirode. Međutim, misterij utjelovljenja nema analogiju ni s čim u prirodi.

Iako ne možemo znati sve o utjelovljenju, možemo naučiti ono što je Pismo o njemu objavilo. Dakle, ukratko, postoji pet ključnih točaka koje treba znati.

1. Isus je 100 % Bog. Bio je 100 % Bog prije rođenja, na zemlji i sada na nebu. (Ivan 1,1; 20,28; Kološanima 1,5-20; Hebrejima 1,6,8,9)

(Naravno, nebo nije bilo prazno kada je Isus došao na zemlju. Međutim, to ne navodim kao točku jer je ta nepodijeljenost Boga, zajedno s razlikom između Oca, Sina i Duha, svojstvo Trojstva, a ne Utjelovljenja.)

2. Isus je bio 100 % čovjek od trenutka kada je bio u majčinoj utrobi. Bio je poput nas u svakom pogledu, osim što nije griješio. (Hebrejima 2:14-18; 4:15; 5:1-2)

3. Isus je bio samo jedna osoba. (Nije postojalo dva različita bića, božanski Isus i ljudski Isus, kako to naginje ekstremni nestorijanizam.)

4. Isus je imao dvije različite naravi. (Isusova ljudskost nije bila podređena Isusovoj božanstvenosti. Kad se kaže da je Isus patio, On je doista patio. Kad se kaže da je Isus bio na kušnji, On je doista bio na kušnji. Te se stvari poriču u ekstremnijim oblicima pogreške monofizitstva.)
Ali ako prihvatite ove četiri stvari, još uvijek nedostaje jedna stvar koju morate vidjeti kako bi se sve to uklopilo.
5. Većina Isusove slave bila je prikovana. Isus se dobrovoljno odrekao mnogih svojih božanskih svojstava prema Filipljanima 2:6-7. Zato je Isus posebno molio Oca da mu vrati slavu koju je imao prije nego što je svijet nastao, u Ivanu 17:5. Dakle, da odgovorim na prvi dio vašeg pitanja, na zemlji je Isus rastao u mudrosti, tjelesnom rastu i visini te u milosti, ne samo kao savršeno dojenče, već i kao savršeni dječak, savršeni tinejdžer, a zatim i savršeni muškarac. Isus je naučio poslušnost, patio je i umro, što je mogao učiniti samo ako je dio njegove moći bio dobrovoljno i privremeno ustupljen.

P: U Iv 1,1, kako još znamo da je Isus Bog?

Odg: 1001 Bible Questions Answered, str. 27, kaže da je to dokazano sedam točaka.

1. Sva imena Boga iz Starog zavjeta spajaju se u Isusa Krista.

2. Isus je primao ljudsko štovanje. Ili je pogriješio što je to učinio, ili je bio u pravu.

3. Isus je opraštao grijehe protiv Boga.

4. Isus je pokazao Božju moć.

5. Isus je pokazao svemoćno znanje (iako možda to nije imao na zemlji prije svog uskrsnuća).

6. Isus je tvrdio svoju sveprisutnost.

7. Novi zavjet kaže da je Isus Bog i da mu se treba odavati čast kao Ocu.

Za više o Ivanu 1,1 i Trojstvu pogledajte knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 490-492.

P: U Iv 1,1, je li ovaj koncept vječnog Logosa posuđen iz grčke filozofije?

O: Ne, za to nema dokaza. Grčki filozof Platon je pisao o vječnoj riječi logos prije Ivanova evanđelja, a Heraklit iz Efeza (oko 500. g. pr. Kr.) je koristio logos za označavanje racionalnog načela. Židov Filon također je koristio pojam logos. Međutim, ne postoji dokaz da je Ivan posudio taj pojam od njega.

Umjesto da je Ivan posuđivao od grčke filozofije, čak bi i sekularna osoba mogla tvrditi da je koncept moćne i žive Riječi posuđen iz starozavjetnog načina razmišljanja, kao što je Postanak 1,1 na hebrejskom.

Stari zavjet nije posuđen od grčke misli, jer Mojsije i Izraelci prethode svim poznatim pisanim grčkim književnostima. Teofil iz A a, koji je pisao (168. – 181./188. g.), bio je prvi koji je to istaknuo u svojoj Knjizi o Autolikusu, knjiga 3, poglavlje 30, str. 121.

Wycliffeov rječnik Biblije, str. 441, navodi da svitci s Mrtvog mora ukazuju na to da je Evanđelje po Ivanu, umjesto da je helenistički dokument iz drugog stoljeća, "jasnije no ikad pokazano da je proizvod Palestine iz prvog stoljeća zbog svojih brojnih paralela s kumranskim tekstovima."

P: U Iv 1,1, je li postojao vrijeme prije nego što je Isus postojao?

O: Ne. To su mislili arijanski heretici, ali pravoslavni kršćani su više-manje jednoglasno tvrdili da je Isus rođen od Oca prije nego što je vrijeme počelo. Jedan izuzetak od toga bio je rani crkveni pisac Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.). Međutim, iako se Jehovini svjedoci pozivaju na Justina Mučenika kako bi pokušali potkrijepiti svoja uvjerenja, njihovo se pozivanje temelji na obmani. U svom Djelu Dijalog s Trifom Justin je posvetio trinaest poglavlja (55-56, 59, 61-64, 66, 74-78) dokazivanju da je Isus Bog.

Biblija ne daje konačan odgovor na mnoga pitanja o tome kakvo je stanje bilo prije nego što je vrijeme započelo. Čak i da odgovara, bismo li razumjeli odgovore? U Titu 1,2 stoji da je Bog obećao vječni život "prije nego što je vrijeme započelo". Sve je stvoreno po Kristu (Kološanima 1,16; Ivan 1,3). Ako sve uključuje i vrijeme (što je ovdje pretpostavka), onda je Isus postojao prije nego što je vrijeme postojalo.

Za više o tome da nije postojalo vrijeme prije Isusova postojanja pogledajte knjigu 1001 Bible Questions Answered, str. 27–28.

P: U Iv 1,1 je li Isus samo predpostojao u Božjem predznanju, kako uči organizacija Way International?

O: Ne. Svi smo mi bili predznani od Boga, ali Isus se razlikovao od nas po tome što je On postojao na nebu prije nego što je vrijeme započelo.

P: U Iv 1,1, budući da je Riječ (Logos) Bog, znači li to da je Bog neosoban, kako je Mary Baker Eddy, osnivačica kulta Kršćanske znanosti, učila u djelu *Znanost i zdravlje sa ključem za Sveto pismo*, str. 117?

O: Ne. To što Bog ima neke osobine koje mi nemamo (beskonačnost, nevidljivost, trojstvo u jedinstvu itd.) ne isključuje da Bog također ima neke osobine koje imamo i mi, iako često u manjoj mjeri (sposobnost ljubavi, inteligencija, volja, emocije itd.). Dakle, samo zato što je Riječ Bog, ne znači da moramo poricati brojne biblijske stihove koji pokazuju da Bog ima osobnost.

Dakle, koji biblijski stihovi pokazuju da Bog ima osobnost? Osobnost uključuje um, volju i emocije. Iako računalo može pohranjivati znanje bez osobnosti, računalo nema ljubav, gnjev i druge emocije te nema volju.

Kada uzvikujemo "Abba", ili "Tata" u Galaćanima 4:6; Marku 14:36; i Rimljanima 8:15, slavimo Boga i obraćamo se osobnom biću.

P: Vjerojatno da, iako ovaj stih nije napisan da to dokaže. Međutim, logička istina, poput a = a, i logička proturječnost, poput a ne jednak a, nisu stvari, a ovaj stih ne govori o njima.

O: Vjerojatno, iako ovaj stih nije napisan da to dokaže. Međutim, logička istina, poput a = a, i logička proturječnost, poput a ≠ a, nisu stvari i ovaj stih o njima ne govori.

P: U Iv 1,4, kako je Isus život ljudi?

O: Isus je život ljudi na barem tri načina.

Fizički, sve je ujedinjeno u Isusu, prema Kološanima 1,17.

Vječno, samo je po Isusu spašavamo, kako pokazuje Djela apostolska 4,12.

Život u Kristu danas: Isus daje smisao, radost i ispunjenje životu kršćana na zemlji danas.

P: U Iv 1,4 je li Isus dovršio svoje poslanje čak i prije nego što je bio razapet, kako Jamal Badawi tvrdi u svojoj seriji snimki 9, tablici 3?

O: Ne. Ivan 1,4 doista je napisan prije pripovijesti o Isusovom raspeću. Međutim, svatko bi trebao vidjeti da Badawi ovdje traži prigovore: Ivan 1,4 napisan je čak i prije pripovijesti o Isusovom rođenju.

P: U Iv 1,6 i 19, je li Ivan koji se ovdje spominje autor ove knjige?

O: Ne. Ivan spomenut ovdje je Ivan Krstitelj, dok je autor Ivan Apostol, brat Jakova.

Q: U Ivanu 1,8 je li bilo nekih nakon raspeća koji su mislili da je Ivan Krstitelj Mesija, kako navodi Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 965?

Odgovor: Ne postoji izravan dokaz za to. Međutim, postojala je jedna skupina, poznata u kasnijim vremenima, nazvana mandejci, koja je u to vjerovala. Mandejci su živjeli u močvarama južnog Iraka, ali nije poznato kada su se pojavili ni odakle potječu.

P: U Iv 1,9, kako je Isus istinsko svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka?

O: Na najmanje dva načina.

Za sve: Istina i ponuda evanđelja o Isusu Kristu objavljuju se svima. Isus je jedino istinsko svjetlo. Neki odlučuju živjeti kao djeca svjetla, želeći znati što se sviđa Gospodinu (Efežanima 5,8-10), a drugi ne.

Za vjernike: Isus je svjetlo našeg života. On nam daje radost, zadovoljstvo, smisao i svrhu zbog kojih je sve vrijedno.

P: U Iv 1,13, zar nije naša volja ono što nas čini rođenima iznova?

O: To je Božja milost. Bog je vrlo milosrdan, milostiv i pravedan. Međutim, te činjenice ne bi nas smjele navesti da zaboravimo da pravo da se ponovno rodimo pripada Bogu, a ne nama.

P: U Iv 1,14, kako je Svemogući Bog, s Vječnim Životom, mogao postati smrtnik koji je umro?

O: Budući da je Trojstveni Bog svemoguć, Bog može učiniti da jedna posebna osoba od Sebe postane smrtnik. Kad je Isus bio na zemlji, to ne znači da je Nebo bilo prazno. Kad je Isus umro na križu, to ne znači da su Otac ili Duh Sveti ikada umrli.

P: U Iv 1,14, kako su vidjeli slavu Isusovu, budući da se Isus ispraznio u Fp 2,6-7?

O: Slava Isusa nije binarna stanja. Također, u Filipljanima 2,6-7 stoji da se Isus ispraznio, ali se ne spominje slava sama po sebi. Filipljanima 2,9 kaže da je Bog uzvisi Isusa na najviše mjesto, što podrazumijeva uzvišen, "slavljen" položaj Isusa, ali ne i bilo kakvu unutarnju promjenu.

P: U Ivanu 1,14, kako je Božja narav mogla biti pomiješana/sintetizirana/postavljena uz Isusovu ljudsku narav?

O: Mnoge su hereze na to pogrešno odgovorile. Krist nije bio Bog koji se samo prikazao kao čovjek (doketisti), čovjek i Bog samo po imenu umjesto Svemogućeg Boga (ebioniti), fantom (gnostičari), čovjek na kojega se Krist nastanio (Pavao iz Samosate), odvojen/podijeljen (nestorijanci) ili pomiješan (monofiziti). Vjerojatno ne postoji nijedna analogija iz života na zemlji koja je zaista dovoljna kao primjer božanske i ljudske naravi Isusa Krista. Evo dviju pogrešaka.

Nestorijanizam (dvije volje): Nestorije je učio da je Isus imao dvije odvojene volje: božansku i ljudsku. Dok je Nestorije bio samo u zabludi, neki od njegovih kasnijih sljedbenika išli su još dalje. Gotovo kao da su se u Getsemanskom vrtu Isusova ljudska volja i božanska volja borile jedna protiv druge, a božanska volja je pobijedila. Oko 200 biskupa na Efremskom saboru osudilo je nestorijanizam 431. godine.

Monofizitizam (jedna priroda): Suprotno nestorijanizmu, monofizitizam je tvrdio da su se te dvije prirode spojile kao da je kap meda ljudske volje pala u ocean božanske volje. Monofizitizam može dovesti do neugodnih scenarija. U ekstremnom obliku, Isus je mirno prolazio kroz život, a sve Isusove borbe protiv iskušenja tijekom 40 dana, u Getsemanskom vrtu i na križu bile su gotovo puka predstava. Monofizitiзам je osuđen od strane -a, 250 do 350 biskupa na Kalcedonskom saboru 451. godine. U moderno doba Katolička crkva i Koptska (monofizitska) crkva obnovile su svoje odnose.

Pravoslavni (opći) kršćanski stav: Nakon ta dva traumatična sabora, konačni je stav bio: "Isus Krist, Božji logos utjelovljen, jest jedna osoba u dvije naravi, koja postoji u toj jednoj Osobi bez pomutnje, bez promjene, bez podjele i bez razdvajanja."

Biblija daje sljedeće naznake o Isusovim ljudskoj i božanskoj naravi.

a. Naglašeno da je Isus Sin čovječji: Luka 5,24; 6,5; 6,22; 8,31; 22,22,69; Ivan 12,34; Otkrivenje 1,13

b. Porijeklo: Luka 1:32; Rimljanima 1:3; 9:5; 2. Timoteju 2:8; Hebrejima 7:14; Matej 1:1.

c. Fizičko tijelo: Luka 24:39; Ivan 4:2; Hebrejima 10:5,10; 1. Ivanova 1:1; 1. Timoteju 3:16; 2. Ivanova 7.

d. Čovjek (s ljudskom prirodom) dok je bio na zemlji: Djela 2:22,23; Filipljanima 2:7,8; Hebrejima 2:14.

e. Još uvijek čovjek na nebu: 1. Timoteju 2,5; podrazumijeva se iz Poslanice Hebrejima 13,8.

f. Naš brat: Marko 3,35; Luka 8,21; Hebrejima 2,11,12,17

g. Trpio kao ljudi: Hebrejima 2:9,18; 5:8; Rimljanima 8:17; 1. Petrova 1:11; 4:13; 5:1.

h. Kušan poput nas: Hebrejima 2,18; 4,15; Matej 4,1-10; Marko 1,13; Luka 4,1-12.

i. Isus je bio čovjek u svakom pogledu, osim što nije bio grešan: Hebrejima 2,17.

P: U Iv 1,14, kada je Isus došao na zemlju, je li izgubio svoje božanstvo, kao što je rekao Herbert W. Armstrong?

O: Ne. Isus se ispraznio (Filipljanima 2,7) i privremeno se odrekao velikog dijela svoje slave (Ivan 17,5), ali Isusu se i dalje klanjalo na zemlji prije njegova raspeća kao Bogu: mudrcima (Matej 2,11-12), učenicima (Matej 14,33) i slijepcu (Ivan 9,38). Isus je u Ivanu 8,58 nazvao samoga sebe najsvetijim Božjim imenom.

P: U Iv 1,15, kako je Isus bio prije svoga starijeg rođaka, Ivana Krstitelja?

O: Iako je Ivan Krstitelj rođen nekoliko mjeseci prije Isusa, Isus je postojao na nebu od početka. Isus je također bio veći od Ivana Krstitelja po časti, budući da je Isus Bog Sin.

P: U Iv 1,17, je li Mojsije dao Zakon ili ga je dao Bog?

O: I jedno i drugo. Bog je dao Zakon Mojsiju da ga da narodu, i to je ono što je Mojsije učinio. Bog je pisac, a Mojsije je bio "poštar" koji je dostavljao pismo.

P: U Iv 1,18, budući da nitko nije vidio Boga, kako bi Isus mogao biti Bog, kad su ga ljudi vidjeli?

O: Kad je Isus došao na zemlju, kako kaže u Filipljanima 2,7, Isus se odrekao velikog dijela svoje slave. Isus je molio Oca da mu vrati slavu u Ivanu 17,5.

Kad je Mojsije bio s Bogom, stavio je veo na lice (Izlazak 34,33-35; 2. Korinćanima 3,13-16). I dalje su vidjeli Mojsija, ali ne slavu koja se pokazivala na njegovu licu nakon što je bio s Bogom. To je vrsta dolaska Isusa na zemlju kao Boga u zavezenom obliku.

Za dopunski odgovor pogledajte knjige *Hard Sayings of the Bible*, str. 492–493, i *When Critics Ask*, str. 403–404.

P: U Iv 1,18, budući da nitko nije vidio Boga, kako je onda Isus mogao vidjeti Boga?

O: Isus nije bio ljudsko biće prije nego što je začeo od Marije; Isus je postojao od vječne prošlosti. Dakle, zanimljivo je da je Ivan Krstitelj bio nekoliko mjeseci stariji od Isusove ljudskosti, ali je sam Isus bio mnogo stariji od Ivana Krstitelja.

P: U Iv 1,18 je li Isus jedini Božji Sin ili možemo i mi biti Božji sinovi, kao što kaže Iv 1,12?

O: Možemo biti Božji sinovi, ali Isus je Jednorodni Sin Božji. Biblija daje dvije metafore u vezi s nama: posvojeni smo u Božju obitelj i ponovno rođeni u Božju obitelj. Isus nije bio ni posvojen ni ponovno rođen. Isus je bio Bog Sin od vječne prošlosti i utjelovio se kao čovjek bez biološkog oca.

P: U Iv 1,21, zašto je Ivan Krstitelj rekao da nije Ilija, kad je Isus rekao da jest u Mt 11,14?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Malachija 4,5 kaže da će Ilija doći prije velikog i strašnog dana Gospodnjeg. Sam Ilija (ne Ivan Krstitelj) pojavio se na Preobraženju i gotovo je sigurno jedan od dva svjedoka u Otkrivenju 11,1-12.

2. Da je Ivan jednostavno rekao da je Ilija, protumačili bi to kao da je doslovno ista osoba kao Ilija, a Ivan bi govorio netočno.

3. Ivan je mogao objasniti da nije doslovni Ilija, već da je došao s ulogom i svrhom Ilije, što je bilo Isusovo značenje u Mateju 11,14.

4. Međutim, iako je Ivan znao da je preteča Mesije, možda sam Ivan nije znao da je on ispunjenje Ilije koji je trebao doći. Stoga je Ivan možda govorio samo na temelju onoga što je znao.

P: U Iv 1,21, je li Ivan Krstitelj pogriješio kada je rekao da nije Ilija, kako uči heretik reverend Moon u djelu Božanski princip (peto izdanje, 1977.)?

O: Prvo slijedi ono što kaže rev. Moon, koji navodno jest Krist koji se vratio, a zatim odgovor.

Božanski princip Rev. Moona, str. 161: "...Ivan Krstitelj koji je uvrijedio Isusa. Kako ga je Ivan Krstitelj uvrijedio? Ivan nije uspio izvršiti svoju misiju služenja i posluživanja Isusu."

Oporba: 1. Ako je Ivan u svom učenju podbacio, zašto je onda Isus u Mateju 21,32 rekao da ljudi trebaju vjerovati Ivanu Krstitelju?

2. Ivan 10,41-42 pokazuje da je Ivanovo svjedočanstvo navelo mnoge da povjeruju u Isusa. Trebali bismo biti oprezni pri osuđivanju mučenika koji je umro za Boga kao onoga tko je podbacio i uvrijedio Boga. Isusova izjava da je onaj tko je najmanji u kraljevstvu nebeskom veći od [Ivana Krstitelja] odnosi se na činjenicu da Isus još nije otvorio put u nebo, a Ivan Krstitelj je zapravo bio posljednji prorok pod starim saveznim zakonom.

3. Da je Ivan Krstitelj doista bio reinkarnacija Ilije, onda bi to, više od svih ljudi, znao Ivan. Ipak, Ivan Krstitelj je bio u pravu kada je rekao da on nije Ilijin povratak iz mrtvih.

4. Ivan je propovijedao u duhu i moći Ilije, ali Isus nikada nije rekao da su Ivan i Ilija ista osoba.

Ivan Krstitelj bio je velik u očima Gospodnjim u Lk 1,15, a Gospodin zna budućnost.

P: U Iv 1,29, zašto je Bog zahtijevao žrtvu da oprosti naše grijehe, budući da mi trebamo opraštati drugima ne zahtijevajući više od pokajanja?

O: Oprostili smo svojim braći ne zahtijevajući više od pokajanja, jer je grijeh protiv nas drukčije vrste od grijeha protiv Boga.

P: U Iv 1,31.33, kako Ivan nije poznavao Isusa, budući da su im majke bile rođakinje?

O: Grčka riječ ovdje, oida, znači puninu znanja. Ivan je govorio da Ga prirodno ne bi poznavao. Ivan je odmah dodao da Ga je ipak poznavao jer mu je Bog to objavio.

Knjiga "Kad kritičari pitaju" (When Critics Ask, str. 404–405) ističe da je Ivan poznavao Isusa po glasu, a možda i osobno, ali tek je po Duhu Svetom poznavao Isusa božanskom objavom.

P: U Iv 1,32-33, kako je Sveti Duh mogao imati lokaliziranu prisutnost i počivati na Isusu u obliku goluba?

O: To što Duh Sveti na neko vrijeme ima posebnu lokaliziranu prisutnost ne ograničava Ga općenito u tome da bude bilo gdje drugdje gdje On želi. Kao analogiju za pretjerano pojednostavljenje, postojala je znanstvenofantastična TV serija pod nazivom Doctor Who. Kada je jedan lik doživio nesreću s vremenom-putujućim strojem, imao je lokalnu prisutnost u tri različita vremena istovremeno. Budući da to možemo zamisliti, zašto Bog ne bi mogao imati više lokalnih prisutnosti, ili čak beskonačan broj lokaliziranih prisutnosti?

Vidi također raspravu o Habakuku 3:3.

P: U Iv 1,38–39, zašto se Isus nije požalio kad su ga nazvali Rabinom (Učiteljem), budući da je Isus rekao u Mt 23,7–8 da te nitko ne naziva učiteljem?

O: Isus, budući da je Sin Božji, ima vlast i čast koju mi nemamo. Ni koga drugoga ne bismo smjeli nazivati našim Bogom, Spasiteljem ili Gospodinom, a Isusu je prikladno pripisati sva ta imena.

P: U Iv 1,39, kada je bila deseta ura?

O: U njihovoj je kulturi dan započinjao izlaskom sunca, oko 6:00 sati ujutro. Deseta je satnica bila nakon 16:00 sati.

P: U Iv 1,40, jesu li učenici tražili "dostojanstvenijeg Isusa" u Ivanovom evanđelju, za razliku od toga kako je Isus tražio i birao učenike u ostala tri evanđelja, kao što sugerira skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 968-969?

O: Ne. Od dvanaestorice učenika, u Ivanu 1,35-42 spominju se samo dvojica učenika koji su napustili Ivana i pošli za Isusom. No zatim se spominje kako Isus traži Filipa, a Filip dovodi Natanaela.

P: U Iv 1,42, je li Isus ovdje prvi put nazvao Šimuna "Kefa / Petar" ili kasnije u svojoj službi u Kafarnaumu, kao u Mt 16,18?

O: Jednostavno objašnjenje jest da ga je Isus ovdje nazvao Petrom, ali mu je značenje tog imena objasnio u Mateju 16,18.

P: U Iv 1,51, kada će Natanael vidjeti anđele kako uzlaze i silaze na Isusa?

A: Iako je moguće da je Natanael mogao sanjati, vjerojatnije je da će to vidjeti na nebu. Isusova slika ovdje podsjeća na Jakovljevu ljestvu u Postanku 28:11-13.

Međutim, zašto bi Natanael mirno sjedio pod smokvom? U komentaru "Believer's Bible Commentary" na str. 1472 stoji da je vjerojatno Natanael proučavao Božju Riječ ili meditirao o Jakovljevoj viziji ljestava (ili stepenica).

P: U Iv 1,51, zašto se Isus često naziva Sinom Čovječjim?

O: Vjerojatno iz sljedećih razloga

1. Da naglasi svoju običnu ljudskost

2. Ljudi su se mogli složiti s tim, bez obzira na to jesu li Ga prepoznali kao Sina Božjega ili ne.

3. Isus se još nije objavio kao Jednorodni Sin Božji.

P: U Iv 2,1, kakvi su bili vrčevi?

A: Iako postoji neslaganje oko toga gdje se nalazila drevna Kana, komadići keramike iz prvog stoljeća n.e. pronađeni su na dvije lokacije: u današnjoj Kani između Nazareta i Kapernauma i na drugoj lokaciji nekoliko milja sjevernije. Komadići keramike ukazuju na to da su posude imale promjer od oko 12 do 16 inča. Vidi članak Associated Pressa "Stručnjaci kažu da su možda pronašli biblijsku Kanu" u novinama The St. Louis Post Dispatch od 22. prosinca 2004.

P: U Iv 2,3-10 uvijek vidim da Isus nikada ne čini stvari bez svrhe ili nasumično. Zašto je prvo zabilježeno čudo pretvaranje vode u vino na vjenčanju? Može li to imati veze s vinom = Njegovom krvlju, ceremonijalnim čišćenjem ili novim saveznim odnosom braka sa svima koji vjeruju u Njega? To su stvari o kojima sam razmišljao i pitam se koliko sam u krivu; ne želim nadilaziti Pisma kao što je danas postalo popularno.

O: Postavljate zanimljivo pitanje. Da je Isusovo pretvaranje vode u vino bilo čudo koje simbolizira Njegovu krv, smrt na križu ili ceremonijalno čišćenje, nitko u to vrijeme, nakon Njegove smrti ili čak u ranim crkvenim spisima nije shvatio tu poruku. Radije mislim da je ovo čudo učinjeno zbog okolnosti, ali u njemu možemo vidjeti dublje razumijevanje Božjeg karaktera i primjenu za nas.

Postojala je jednostavna ljudska potreba, vino za gozbu je ponestalo. Kad je Marija zamolila Isusa da se pobrine za to na nadnaravan način, Isusov je prvi odgovor bio: "Još nije došlo moje vrijeme." Drugim riječima, to nije bio cilj Njegove službe da to učini kako bi nešto pokazao. Međutim, postojala je potreba i od Njega se to zatražilo, pa je odstupio od onoga što je prvotno planirao i učinio to. Isto tako, kada je žena s nečistoćom dodirnula Isusovu haljinu, to nije bilo na Njegovoj "listi obaveza" za taj dan.

Mnogo puta nas Bog susreće tamo gdje jesmo. Kao tužan primjer, Bog je preko Izaije poručio kralju Ezekiji da posloži sve u redu jer će umrijeti. Vjerni kralj Ezekija postao je toliko gorak zbog toga da se Bog predomislio i podario mu još 15 godina života. Međutim, tijekom tih petnaest godina rodio se kralj Manase, možda jedan od najzločestijih kraljeva Judeje. Nije da Bog nije znao, ili da je nestalan i promijenio mišljenje. Naprotiv, često se Božja percipirana volja za nas mijenja kada se promijeni naš stav (na bolje ili na gore). Kad je faraon bio s Abrahamovom ženom Sarom, Bog je faraonu u snu rekao da će umrijeti, bez ikakvih 'ali'. Ali kada je Faraon rekao da je postupio u neznanju, Bog je rekao da je On to znao i da je zato upozorio Faraona. Faraon je vratio Abrahamovu ženu i Faraon nije umro. Isto tako, Jonatan je prorekao da će Ninive biti uništena za 40 dana. Međutim, oni su se pokajali i Ninive nije bila uništena.

Kad smo zauzeti svojim službama, planovima i životom, ljudi nam se često obraćaju s potrebama koje su važne ili ponekad nevažne, ali oni misle da jesu. Možda bismo to smatrali ometanjima i prekidima, ali i mi ih trebamo prihvatiti tamo gdje jesu. Igranje lopte, odlazak u kino ili provođenje malo vremena u "zabavljanju" s nekim možda nam se ne čini vrlo važnim u onome što smatramo Božjim planom, i doista, možda i nije. No, čak i tako, to bi mogla biti jedina stvar koju Bog želi da učinimo upravo sada, ako želimo biti u središtu Njegove volje.

P: U Iv 2,3-10, je li ovo vino bilo alkoholno?

A: Nije bilo poput žestokog pića, ali vino tog vremena bilo je alkoholno. Ako pustite sok od grožđa da stoji u boci bez hlađenja godinu dana, sadržavat će alkohol. Čak je i "novo vino" bilo alkoholno u Djela apostolskih 2,13. Međutim, kao što ističe knjiga "Teškoće u Bibliji" (Difficulties in the Bible) na str. 147–149, ne kaže se da je čudesno vino bilo opojno.

Dječja knjiga "Isusovo prvo čudo" Vivian Dede (Concordia 1990.) ima izvrstan sažetak pouke iz ovog čuda: "Kad je nešto potrebno, bilo da je to novi život ili vino, Isus rješava svaki problem u svoje vrijeme."

P: U Iv 2,1-11 je li to bilo Isusovo vlastito vjenčanje i, prema Lk 8,3-4, je li se Isus oženio jednom ili više žena koje su pratile učenike, kao što vjeruju poligamni mormoni i neki drugi kultovi?

O: Ne. Prvo, evo žena za koje znamo da su pratile Isusa i učenike. Prema Luki 8,3-4, žene koje su putovale s Isusom bile su Marija Magdalena, Ivana, Cuzina žena, Suzana i druge. Drugi odlomci spominju Salomu (Marko 15,40), Mariju, majku Jakova (Marko 15,40; Luka 24,10), i Martu, sestru Marije Magdalene.

U Ivanu 2,2 stoji da je Isus bio pozvan kao gost na svadbu. Mladoženja nikada nije pozvan na vlastitu svadbu.

Nema osnove tvrditi da se Isus ikada oženio, da je imao djecu ili da je djeca rođena bez griješne naravi. Iako nijedan stih izričito ne kaže da se Isus nikada nije oženio, nijedan stih također ne kaže da Isus nije poletio na Mars. Argumenti iz šutnje ne dokazuju ni jedno ni drugo.

Ovdje su svi ostali odlomci iz razdoblja prije uskrsnuća koji govore o ženama:

Joana i Saloma nigdje drugdje nisu spomenute.

Marta (s Marijom) spominje se samo u tri odlomka prije uskrsnuća: na večeri (Luka 10,38–41), pri ozdravljenju njihovog brata Lazara (Ivan 11,1–45) i na drugoj večeri s Lazarom (Ivan 12,1–8).

Budući da nema drugog spomena, gotovo da ne bi postojao jači argument da je Isus bio u braku s Marijom nego da je bio u braku s njezinom sestrom Marthom. Međutim, Isus je poštovao Mojsijev zakon, a brak jednog muškarca s dvije sestre, dok su obje bile žive, bio je zabranjen u Levitskom zakonu 18,18. Mormoni koji to uče vjerojatno nisu svjesni da time uče kako je Isus navodno ovdje prekršio zakone o braku iz Starog zavjeta.

P: U Iv 2,4, zašto je Isus rekao da Njegovo vrijeme još nije došlo?

I: Isus je svojoj majci govorio da još nije došlo vrijeme da započne svoje djelovanje čudesa. No, iako još nije bio spreman izvršiti mnoga čudesa, ovo je čudo izveo na molbu svoje majke.

P: U Iv 2,4, zašto je Isus nazvao svoju Majku "Ženo", koristeći isti izraz kojim je nazvao bludnicu "Ženo" u Iv 8,10? (Na to je ukazao musliman Ahmad Deedat.)

O: Čini se da Deedat implicira da je Isus imao jednako nepoštovanje prema svojoj Majci kao i prema bludnici. Međutim, to je suprotno od istine. Isus je poštovao svoju Majku, a poštovao je i bludnicu. Koliko god nekima bilo teško povjerovati, Isus je imao poštovanja prema siromašnima, izgubljenima i krivim grešnicima kojima je bio potreban spasitelj.

P: Kako bi se crkva danas mogla ovako očistiti?

O: U redu je i ispravno da služitelji evanđelja žive od evanđelja, kao što kaže 1. Korinćanima 9,13-14. Međutim, njihov motiv ne bi trebao biti bogaćenje. Oni koji o crkvi prvenstveno razmišljaju kao o načinu da se obogate ne bi trebali biti vođe crkve i ne bi ih trebalo slijediti kao vođe crkve. S jedne strane, krivnja leži na zlim crkvenim vođama. S druge strane, krivnja leži i na onima u crkvi koji nastavljaju slijediti te crkvene vođe nakon što postanu svjesni što se događa.

P: U Iv 2,17 navodi se: "U srcu svoga naroda". Na koji način kršćani gube strahopoštovanje prema Bogu i kako ga mogu ponovno steći?

O: Jedan čest loš dio ljudske prirode jest da "prevelika bliskost rađa prezirom". Drugim riječima, ljudi imaju tendenciju biti nezahvalni i uzimati zdravo za gotovo dobre stvari ako ih stalno doživljavaju. Zapravo, dana nam je izvrsna povlastica da upućujemo molbe Svemogućem Gospodinu svemira. Iako je Bog savršen, On se zapravo spustio s neba da dođe na zemlju i umre za naše grijehe. Kako biste i dalje osjećali strahopoštovanje prema Bogu, provodite vrijeme u molitvi s Njim, čitajte Njegovu riječ i okupljajte se u zajedništvu s drugim vjernicima koji također osjećaju strahopoštovanje prema Bogu.

P: U Iv 2,20 zašto su rekli da je hram gradio 46 godina, kad to nije bilo tako?

O: Prve dvije stvari koje nisu odgovor, a zatim odgovor.

Odgovor nije: Drugi hram, čija je izgradnja započela kad su Židovi 538. g. pr. Kr. vratili kući, nije se gradio 46 godina, iako izgradnja nije bila neprekidna. Dovršen je 12. ožujka 516. g. pr. Kr., prema 1. Esdrine 6,15. Vidi također Hagaj 1,14 – 2,3. To je 23 godine, a ne 46.

Netočan odgovor: Biblija ne kaže da je izgradnja hrama trajala 46 godina, već samo da su Židovi rekli da je trajala 46 godina. Židovi su se mogli prevariti, a Biblija bi jednostavno mogla bilježiti ono što su rekli. Iako bi to potencijalno moglo biti istinito, postoji mnogo jednostavnije objašnjenje: Židovi su bili u pravu.

Odgovor: Kralj Herod Veliki započeo je obnovu hrama 19. pr. Kr., a dovršen je tek 63. g. n.e. 19. pr. Kr. plus 46 godina, uzimajući u obzir da je razdoblje od 1. pr. Kr. do 1. n.e. dugo jednu godinu, iznosilo bi oko 27. g. n.e., kako navodi Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 449, 977.

P: U Iv 2,20, zašto mislite da je Isus ovdje uopće spomenuo hram?

J: Židovi su Isusa zamolili za čudesan znak. Isus je mogao izravno reći najveći od svih znakova: da će uskrsnuti od mrtvih. No umjesto toga, Isus je neizravno spomenuo svoje uskrsnuće rekavši: "Srušite ovaj hram...". Na kraju, Isus je mogao neizravno uputiti na svoje uskrsnuće, kao što je i učinio, ali koristeći se čudom pretvaranja vode u vino koje je upravo izveo. Isus je također mogao uputiti na budući znak.

Isus je mogao izravno reći najveći od svih znakova: da će uskrsnuti od mrtvih. No umjesto toga, Isus je neizravno spomenuo svoje uskrsnuće rekavši "porušite ovaj hram…". Na kraju, Isus je mogao neizravno uputiti na svoje uskrsnuće kao što je to učinio, samo koristeći drugu metaforu umjesto hrama.

Mnogi Židovi bili su usredotočeni na Hram, a ne na Boga. Štoviše, vjerojatno ni sami nisu bili toga svjesni. Isus je bio mnogo važniji od hrama u Jeruzalemu, pa je njihov odgovor na Isusovu izjavu vjerojatno bio negativniji nego da je on upotrijebio samo neku drugu metaforu.

Isus je s njima razgovarao o temi za koju su mislili da je najvažnija. Time je poručivao da to nije normalno i da se mora promijeniti. Ponekad smo toliko usredotočeni na nešto važno da potpuno izgubimo iz vida ono što je najvažnije. Kao što je jedan pastor rekao: ne dopustite da vas činjenje dobrih stvari spriječi u činjenju najboljih stvari.

P: U Ivanu 2., je li Isus očistio hram na početku svog djelovanja ili u posljednjem tjednu u Marku 11.?

O: Bilo je dva čišćenja; sigurno Isus ne bi očistio hram jednom, a zatim, kada je došao tri godine kasnije, prošao pored njega u tišini. Prvi put je bio popraćen znamenjima i čudima, pa bi bilo teško uhititi Isusa, a da se ne pobuni narod. Čak ni drugi put vlasti nisu uhitile Isusa – osim ako ga nisu mogle pronaći odvojeno od mnoštva, primjerice noću.

Vidi Johna Warwicka Montgomeryja za u suštini isti odgovor u članku "Vremenske proturječnosti u evanđeljima?" na www.Christian NewsMo.com, str. 20-21.

P: U Iv 3,1-21, što se dogodilo s Nikodemom?

A: Kasnije, u Ivanu 7,50–51 stoji da je Nikodem uskrivio Sanhedrin što je osudio Isusa, a da ga prije nisu saslušali. To pokazuje i da je Nikodem bio član tog elitnog tijela od 70 ljudi i da je i dalje podržavao Isusa. U Ivanu 19,39 stoji da je nakon Isusove smrti Nikodem pomogao Josipu iz Arimateje položiti Isusovo tijelo u grob. U predniksejskoj crkvenoj povijesti, Tatiјанov Diatessaron, Tertulijan i Origen svi spominju Nikodima, ali ne dodaju ništa osim onoga što je u evanđeljima. Nakon Niceje, Atanazije i Ivan Zlatousti također raspravljaju o Nikodimu, ali ne dodaju ništa iznad onoga što evanđelja sadrže. Nikodim je možda bio stariji čovjek kada je upoznao Isusa.

P: U 3. poglavlju Ivanjelja po Ivanu, kako se 2,1–12 razlikuje od 2,13–3,21?

O: U Galileji je Isus našao ljude koji su željeli vjerovati i vjerovali su. U Jeruzalemu je Isus našao mjenjače novca koji nisu željeli vjerovati. Zatim je Isus našao Nikodima, nekoga tko je želio vjerovati, ali još nije mogao razumjeti. U Galileji, gdje su vjerovali, Isus je sačuvao njihovu svadbenu ceremoniju i preobrazio njihov rad. U Jeruzalemu je Isus bio disruptivan, i za njihove hramovne financije i za njihovo rabinski učenje.

P: U Iv 3,1-18, Nikodem je došao Isusu noću; ili zato što se bojao da ga netko vidi danju, ili zato što nije imao drugog vremena. Na koje načine smo i mi previše zauzeti ili previše uplašeni da dođemo Isusu kada bismo trebali?

O: Većina kršćana smatra da je Nikodemus došao noću jer kao cijenjeni rabin na svojoj dužnosti nije želio da ga se vidi kako dolazi k Isusu. Neki kažu da je možda bio neki drugi razlog; Nikodemus je bio preokupiran tijekom dana. Zapamtite, biti rabin, iako je to bilo časno zvanje, bilo je neplaćeno; stoga su rabini imali i redovne poslove. No, u svakom slučaju, Nikodem nije došao u normalno vrijeme. Ponekad ni mi ne želimo doći k Isusu ili činiti Njegovu volju u uobičajeno vrijeme, jer smo previše zauzeti ili previše uplašeni. Ali barem je Nikodem ipak došao. I ako osoba kasno ili sa strahom dođe slijediti Krista, barem je ipak došla.

U Evanđelju po Mateju 21,28–32 Isus je ispričao prispodobu o ocu koji je rekao svoja dva sina da rade na vinogradu. Prvi je rekao ne, ali je potom otišao. Drugi je rekao da, ali nije otišao. Isus je rekao da je prvi učinio volju svoga oca. Poslušnost je najbolja ako je brza, radosna i potpuna, ali čak je i odgođena poslušnost bolja od nikakve poslušnosti.

Slično tome, možda smo u svom životu rekli Bogu "presretan sam", "previše se bojim" ili jednostavno "ne". To je tužno i možda nikada nećete saznati što ste propustili. Ali nije prekasno. Poput prvog sina iz Matejeva evanđelja 21,28-32, i vi sada možete reći "da" i otići. Bog će i dalje prihvatiti tvoju poslušnost unatoč tvojoj prošloj oklijevanju ili neposlušnosti.

P: U Iv 3,3, kaže li grčki tekst "rođen iznova" ili "rođen odozgo"?

O: Grčka riječ anothen može značiti i jedno i drugo, prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 281 i knjizi Hard Sayings of the Bible, str. 495.

P: U Iv 3,1-21 Bart Ehrman spominje da je u razgovoru s Nikodemom Isus upotrijebio grčki dvostruki smisao (igru riječima): "odozgo" i "drugi put" bili bi različiti na aramejskom. Ehrman ne vjeruje da je Isus mogao govoriti grčki.

O: Ehrman je Amerikanac, a Amerikanci obično imaju manje dvojezičnih govornika nego Europljani i druge kulture. Nazaret, gdje je Isus odrastao, bio je udaljen samo 15 do 20 milja od ne-židovskog, grkokatoličkog stanovništva na zapadu, sjeveru ili istoku. Galilejski novčići obično su bili na grčkom. Istočno od Galileje bila je regija koju su nazivali "Dekapolis", što na grčkom znači "deset gradova".

U Djela apostolskih 9,36 Tabita (hebrejski) također se zvala Dorka (grčki), a oba imena znače "gazela".

Nikodemus potječe od riječi nike i demos. To NE znači birača koji nije republikanac, a nosi tenisice! Naprotiv, to je grčko ime koje znači "pobjednik naroda". Sada pretpostavimo, radi rasprave, da je netko s tradicionalnim grčkim imenom, razgovarajući s nekim iz male regije okružene s tri strane grkofonskim stanovništvom, odlučio razgovarati na aramejskom, hebrejskom ili nekom drugom jeziku osim grčkog. Sada pretpostavimo da su oboje znali grčki; mislite li doista da ne postoji mogućnost da su izgovorili jednu rečenicu ili frazu na tom jeziku?

S druge strane, čak i da je izvorno značenje u aramejskom bilo "ponovno rođen", a ne dvosmislenost s "rođen odozgo", odlomak bi i dalje imao potpuni smisao i da nema dvosmislenosti.

P: U Iv 3,3, je li Isus učio o reinkarnaciji kada je spomenuo ponovno rođenje?

O: Ne. Učio je o "drugom" rođenju, a ne o stotinama ili tisućama višestrukih rođenja. Isus je učio o rođenju po Duhu, a ne o fizičkom rođenju. Reinkarnacija bi bila u suprotnosti s učenjem da čovjek umire samo jednom (Hebrejima 9:25-28) i ne bi imala smisla za ljude koji se nakon jedne smrti šalju u nebo ili u pakao. Za više informacija pogledajte opsežnu raspravu o Hebrejima 9:25-28.

P: U Iv 3,5, rađaju li se samo mali "pomazani razred" od 144.000 i žive zauvijek na nebu, kako uče Jehovini svjedoci (Časopis Stražarski toranj, 15. veljače 1986., str. 14)?

O: Ne. Prvo što uče Jehovini svjedoci, a zatim zašto je dio njihova učenja toliko opasan.

Svjedoci Jehovini uče da će oni Svjedoci Jehovini koji nisu dio 144.000 živjeti zauvijek, ali to će biti u raju na zemlji, a ne na nebu.

Međutim, Rimljanima 8,9 kaže: "Vi, međutim, niste pod vlašću tijela, nego Duha, ako Duh Božji u vama prebiva. A ako tko nema Duha Kristova, on ne pripada Kristu. Ali ako je Krist u vama, vaše je tijelo mrtvo zbog grijeha, a duh je živ zbog pravednosti." Dakle, ako Krist nije u vama, ne pripadate Kristu. 1. Ivanova 5,12 i 1. Petrova 1,23 imaju slično učenje.

P: U Iv 3,3-21, možete li, molim vas, objasniti razliku između stvoriti i ponovno stvoriti, roditi se i ponovno se roditi, biti stvoren i biti obnovljen?

O: "Re-" jednostavno znači ponovno. Postoje tri aspekta vašeg pitanja.

Prošlo: Svi mi, vjernici i nevjernici, stvoreni smo od Boga, na Božju sliku. Sve što postoji stvoreno je od Boga Oca po Isusu Kristu. Ne postoji ništa i nitko što nije stvoreno, osim što Otac, Sin i Duh Sveti nikada nisu stvoreni, već su oduvijek postojali kao Bog u Trojstvu.

Sadašnjost: Ali stvoreni smo pali, sa grešnom prirodom i izvan Božjeg otkupljenja. Moramo biti "ponovno stvoreni" ili "rođeni iznova", ne iz majčine utrobe, već duhovno rođenje po Duhu Svetom (Ivan 3:3-21). To se događa kada stavimo svoju vjeru u Isusa.

Budućnost: Kada je čovječanstvo palo i izgubilo vlast nad zemljom, samo je stvorenje podloženo propadanju (Rimljanima 8,20–21). Bog će sve očistiti vatrom (2. Petrova 3,10) i stvoriti nova nebesa i novu zemlju (Otkriće 21).

P: U Iv 3,3-8, što znači ponovno se roditi?

O: Billy Graham je napisao cijelu knjigu o ovoj temi pod nazivom Kako se ponovno roditi. Međutim, ukratko rečeno, "ponovno rođenje" je ono što Bog čini u tebi po Duhu Svetom kada u Njega položiš svoju vjeru. To znači

1. Vjerujte u Jednog, Istinitog Boga, da je On Stvoritelj svega i priznajte Njegovo pravo nad vama. Vjerujte da nam je On objavio svoju istinu u svojoj riječi, Bibliji.

2. Priznajte da ste odvojeni od Boga zbog grijeha i da ste nemoćni pomiriti se s Njim. Problem nisu samo vanjske radnje koje smo učinili ili propustili učiniti, već i tko smo iznutra.

3. Pouzdajte se u pravog Krista. Kada je bilo nemoguće da grešnici poput nas dođu k Bogu, Bog je to omogućio poslavši Isusa Krista da dođe na zemlju u tijelu, rođen od Djevice Marije, da živi bezgrešan život. Umro je na križu, a Njegovo tijelo i krv bili su pomirbeno žrtvovanje za naš grijeh. Trećeg je dana uskrsnuo u tijelu i uzašao na Nebo.

4. Pozovite Boga. Svi koji prizovu Gospodina bit će spašeni, i ako se pokajete za svoje grijehe i zamolite Isusa da bude Gospodin i Spasitelj vašeg života, bit ćete spašeni. On će vam dati novi život i započet će proces da vas učini sličnijima sebi. Nakon što umrete, otići ćete u Raj i bit ćete zauvijek s Bogom.

Q: U Iv 3,5, je li nemoguće otići na nebo ako se netko nije rodio od vode i Duha?

Odgovor: Ne, Isus to zapravo nije rekao. Isus je rekao da tko se ne rodi od vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.

Kraljevstvo Božje i Raj nisu isto. Raj je mjesto kamo vjernici odlaze kada umru. Wycliffeov rječnik Biblije, str. 991, kaže da mnogi uče da se Božje kraljevstvo odnosi na Kristovu duhovnu vladavinu u srcima onih koji su spašeni. Međunarodni rječnik Biblije, str. 568, kaže da se općenito riječ "kraljevstvo" može odnositi na a) područje nad kojim kralj vlada, b) narod nad kojim kralj vlada ili c) samu vladavinu. Novi međunarodni rječnik Biblije (The New International Bible Dictionary, 1962 IVP) kaže da kraljevstvo Božje ima sadašnje, kao i buduće aspekte. Dakle, jasno je da je kraljevstvo Božje šire od Raja, budući da uključuje sadašnje zemaljske aspekte. Raj može biti širi od kraljevstva Božjega, jer je moguće da se dojenčad i drugi ne pridruže kraljevstvu Božjemu dok ne stignu u Raj.

Dojenčad nema Duha Svetoga, no općenito se slaže da ništa u Bibliji ne kaže da ne mogu ići u nebo.

Većina vjernika Starog zavjeta nije imala Svetog Duha, no ipak nisu bili trajno isključeni iz Raja.

Za nijednu od tih skupina ne može se reći da žive na zemlji kao dio kraljevstva Božjega (s Kristom koji vlada), a ipak mogu biti na nebu.

Ukratko, Duh je potreban da bi netko na zemlji bio dio Božjeg kraljevstva. Međutim, "Božje ruke nisu vezane" u pogledu svetaca Starog zavjeta, dojenčadi, teško mentalno onesposobljenih osoba i onih koji nisu imali priliku čuti Evanđelje.

P: U Iv 3,5, vrlo ukratko, što je ovdje voda?

O: Pet točaka za razmatranje u odgovoru.

1. Grčki tekst može značiti "voda i Duh" ili "voda čak i Duh". Dakle, to bi moglo značiti "voda, simbol Duha". Grčki Novi zavjet Alanda i suradnika (3. izdanje, 1975.) kaže da kai znači "i, također, ali, čak i; to jest, naime;". Prošireni prijevod Kennetha S. Wuesta također koristi riječ "čak i".

2. Voda koja prati tjelesno rođenje ono je o čemu su neki, počevši od Augustina, razmišljali. Međutim, čini se da Isus govori samo o jednom rođenju, a ne o dva, ova je metafora odsutna u ostatku Biblije i u židovskoj kulturi do tog vremena. Ne znamo za nijednog ranog kršćanina koji je govorio grčki, a koji je stih tako razumio.

3. Drugi kažu da "voda" znači riječ Božju (prvenstveno na temelju Efežanima 5,26). Jedina zasluga ovog gledišta jest to što izbjegava probleme povezane s tvrdnjom da je krštenje vodom nužno. Znači li to da su Nikodem i farizeji bili napola rođeni iznova, jer su poznavali riječ Božju u Starom zavjetu? - Naravno da ne. Ovo tumačenje također otvara vrata pogrešci koja se naziva ultra-dispensacionalizam, a koja tvrdi da se vodeni krštenje danas ne bi smjelo prakticirati. Štoviše, nije poznat nijedan grkofoni kršćanin koji je tako razumio Ivan 3,5, a to zahtijeva da Isus ukori Nikodema jer nije razumio Novi zavjet koji još nije bio napisan.

4. Primjena na krštenje je ono što su rani crkveni pisci jednoglasno učili, iako komplementarna značenja nisu bila isključena. Mnogi umivaonici u Hramu bili su tamo kako bi ljudi mogli poslušati pravila Starog zavjeta o umivanjima. Je li moćno djelovanje Ivana Krstitelja bilo besmisleno? -Samo u zatvorenim umovima nekih farizeja. Moglo se očekivati da će Isus ukoriti Nikodima, učitelja, jer nije razumio pokajanje, potrebu za pročišćenjem i potrebno unutarnje pročišćenje koje predstavlja krštenje, prije nego što osoba može biti prihvatljiva kao dio Božjeg kraljevstva.

5. Kraljevstvo Božje nije Nebo, jer uključuje ono čiji dio vjernici mogu biti dok žive na zemlji. Krštenje vodom važan je dio ulaska u Božju Crkvu na zemlji danas. Međutim, dojenčad, sveci Starog zavjeta, " i teško mentalno onesposobljeni, a možda i drugi, trebali bi se veseliti što je Bog taj koji šalje ljude na Nebo, a ne kršćanska voda.

P: U Iv 3,5, što je ovdje voda?

O: Svi se slažu da je duh Duh Sveti koji je uključen u novo rođenje, ali pravi kršćani imaju različita gledišta o vodi. Navedeni su neki činjenice relevantne za utvrđivanje ispravnog tumačenja, a zatim i različita gledišta o vodi, prednosti i nedostaci te tko zastupa ta gledišta.

Relevantne činjenice:

Grčki tekst ukazuje na samo jedno rođenje, po vodi i Duhu, a ne na dva. Grčka riječ za i, kai, može značiti "i" ili "čak/naime". U prijevodu Wuestovog Novog zavjeta: Prošireni prijevod (The New Testament: An Expanded Translation) stoji: "tko se ne rodi iz vode kao izvora, čak ni iz Duha kao izvora, ne može ući u kraljevstvo Božje."

Židovi nisu koristili nijednu sliku vode za fizičko rođenje sve do stoljeća nakon Isusa.

U Jeruzalemu, gdje su govorili, Hram je imao mnoga mjesta za ritualno kupanje, nazvana mikve.

Ivan Krstitelj u to je vrijeme izazivao priličnu pomutnju svojim propovijedanjem krštenja za pokoru.

Krštenje je postojalo i prije Ivana Krstitelja, budući da su obraćenici na judaizam bili kršteni. Tako je krštenje označavalo pokajanje, pročišćenje i obraćenje. Prema Wycliffeovom rječniku Biblije, str. 441, i židovska sekta u Kumranu također je prakticirala krštenje uranjanjem.

Nikodem je u to vrijeme već poznavao svu Božju riječ, budući da Novi zavjet još nije bio napisan.

Svi farizeji, kada vide mikve, trebali bi se podsjetiti na brojne zapovijedi za ritualno pranje u Starom zavjetu i na vodu za pročišćenje u Ezekielu 36,25-27.

Svaki rani crkveni spis koji imamo, a koji spominje Ivan 3,5, sve do oko 400. godine poslije Krista, jednoglasno razumije Ivan 3,5 kao da se odnosi na pranje krštenjem.

Tito 3,5 ima vrlo sličan izraz kao Ivan 3,5, govoreći o "kupelji ponovnog rođenja i obnove po Duhu Svetom"

Kraljevstvo Božje je ono na što Isus ovdje misli, a ne nebo ili spasenje. Pogledajte prethodno pitanje za raspravu o tome.

RAZNI ODGOVORI:

1. Fizičko rođenje.

Budući da je amnionska tekućina iz majčine utrobe povezana s rođenjem, Duh Sveti je uključen u drugo rođenje. Nikodem je pitao o rođenju iz majčine utrobe drugi put, a Isus je upotrijebio tu tautologiju kako bi Nikodemove misli o rođenju ( ) preusmjerio s majčine vode prvog rođenja na duhovnu/kršćansku vodu drugog rođenja.

Međutim, Židovi nikada nisu koristili vodu kao simbol rođenja sve do najmanje nekoliko stoljeća nakon Isusa. Također, to bi bila tautologija; a upućivanje nekome da se treba roditi kao osoba nije naročito korisno.

Također, grčka gramatika ukazuje da voda i Duh nisu dvije stvari, već jedna, prema Novom genevskom studijskom priručniku, str. 1665. i knjizi Hard Sayings of the Bible, str. 495.

Ipak, ne možete previše naglašavati grčku gramatiku, jer je Isus vjerojatno govorio Nikodemu aramejski ili hebrejski, a ne grčki.

Ovo stajalište, u kombinaciji sa stajalištem o krštenju, prvi je zagovarao Augustin iz Hipona u svojoj propovijedi o Ivanu 2,23–3,5 (oko 400. g.). (Augustin je govorio latinski i u svojim Ispovijestima je rekao da ne voli grčki, što ga je spriječilo da u njemu previše napreduje.) Na fizičko rođenje upućuje i Ron Rhodes u djelu Complete Book of Bible Answers (str. 211), kao i Warren Wiersbe u Nelson's Quick Reference (str. 390).

2. Voda simbolizira Božju riječ.

Psalam 119,9 spominje da mladić može očuvati svoj put čistim živeći prema Božjoj riječi (iako se ovdje ne spominje voda).

Efežanima 5,26 kaže da je Krist očistio crkvu kupanjem u vodi po/kroz/s/u riječi.

U Ivanu 15,3 Isus kaže da su čisti po riječi koju im je on rekao. (iako se voda ne spominje)

Jakovljeva 1,18 kaže da smo rođeni po riječi. (nema spomena vode)

1. Petrova 1,23 kaže da smo ponovno rođeni, ne od kvarljivog, nego od nekvarljivog sjemena, po riječi Božjoj. (bez spomena vode)

Međutim, kako je točno Isus rekao Nikodemu da se treba "roditi iz riječi"? Sjetite se, poslanica Efežanima, Ivan 15,3 i 1. Petrova 1,23 nisu bile relevantne za Nikodema, budući da Novi zavjet još nije bio napisan. Nikodem je već poznavao sva postojeća Božja pisma. Znači li to da je Isus govorio Nikodemu da je već na pola puta jer je poznavao Stari zavjet? Pomisao da je Isus hvalio Nikodema zbog njegovog razumijevanja daleko je od značenja ovog stiha.

Nasuprot tome, Isus je izrazio iznenađenje što Nikodem, učitelj Izraela, nije razumio. Za razliku od sadukeja, nikada se nije tvrdilo da Nikodem i farizeji ne poznaju Božju riječ. Kad je Isus spomenuo vodu, govorio je o nečemu što je Nikodem, kao židovski učitelj Zakona, već trebao znati. O čemu je Isus prigovarao Nikodemu? Otprilike 200 godina prije Krista, Židovi pod vodstvom farizeja odmaknuli su se od razumijevanja svetosti, ljubavi i duhovnog odnosa s Bogom te skliznuli u vjerski legalizam. Jedan u , koji je proučavao Stari zavjet, trebao je znati više o pokajanju i pročišćenju povezanome s ritualnim pranjem te o važnoj ulozi koju bi Duh Sveti imao, kako su govorili Joil i drugi proroci.

Ako se riječ "voda" može shvatiti suprotno njezinom očiglednom značenju, zašto ultra-dispensacionalisti ne mogu riječi "voda" i "krštenje" u drugim odlomcima Novog zavjeta također shvatiti suprotno njihovom očiglednom značenju? Za daljnju raspravu o ovom odlomku pogledajte i sljedeće pitanje.

Ovo stajalište zagovaraju djela "1001 Bible Questions Answered" (str. 225–226), James Boice i "Believer's Bible Commentary" (str. 1478, odnosno 1948 za Efežane 5,26).

3. Vanjsko čišćenje krštenjem vodom, koje označava unutarnje pokajanje i čišćenje

Nikodem bi trebao biti upoznat s metaforom krštenja vodom radi čišćenja, temeljenom na Ezekielu 36,25-27, Tori i drugim odlomcima. Vidi također stavove 3a. i 3b.

Međutim, od Nikodema se teško moglo očekivati da razumije puno kršćansko krštenje, budući da su bile otkrivene samo pranja iz Starog zavjeta i Ivanovo krštenje. Isus je očekivao da je Nikodem to već mogao razumjeti. Stoga tvrdnja da se ovdje govori samo o kršćanskom krštenju ne može biti točna.

Ipak, budući da je Isus u Ivanovom evanđelju 6,51–56 govorio o predskazanjima svoje smrti i zajedništva, on nije govorio samo o predskazanjima kršćanskog krštenja, već su oni već bili vrlo upoznati s krštenjem za pokoru, zahvaljujući Ivanu.

Ovo stajalište zagovaraju:

Ivan Zlatousti (392. – 407. g.) Homilije o Evanđelju po Ivanu, Homilija 25, str. 87. – 90.

Grgur Nazijanski (330-391. g.) Govor o svetom krštenju, pog. 8, str. 362

F.F. Bruce u knjizi Hard Sayings of the Bible, str. 495-496

Jamieson, Fausset, Brown

Harper's Bible Commentary.

3a. Voda simbolizira kršteno preporođenje.

Rani crkveni pisci držali su ovo stajalište.

Međutim, The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 281, navodi da se ovo tumačenje protivi spasenju po vjeri same, kako pokazuju Efežanima 2,8–9 i Ivan 3,16.

Ovo stajalište zagovaraju

Justin Mučenik (oko 150. g.) Prva apologija, poglavlje 61, str. 183

Irenaeus iz Liona (182-188. g.) u fragmentu 34, str. 574

Tertulijan (198. – 220. g.) u djelu O krštenju, poglavlje 12

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) u Poslanici 71., poglavlje 1., str. 378

Grgur Nazijanski (330-391. g.) Govor o svetom krštenju, poglavlje 8, str. 362

Bazilije iz Kapaodokije (357. – 379. g.) O Duhu 15:35 str. 22

Ambrosije Milanski (378.–381. g.) O Duhu Svetom, knjiga III., glava 10, stihovi 63.–64., str. 144

Apostolske konstitucije (375. – 380. g.) knjiga 6., odjeljak 3., poglavlje 15., str. 456 (Radi se o lažnom djelu koje je rano nastalo. Između ostalog, podržava i krštenje dojenčadi.)

3b. Vodo krštenje je vanjski znak unutarnjeg čišćenja Duhom.

Većina tumača koji poriču 3 to čini isključivo na temelju toga da 3a nije ispravan, bez ispitivanja alternative 3b. Ivan 3,5 ne pokazuje "mehanizam" kako se vodeni krštenje odnosi na kraljevstvo Božje, već samo da se odnosi. Naše vodenu krštenje ne spašava nas više nego što nas spašavaju naše pokajanje, naša ljubav, naša vjera ili naša poslušnost Bogu. Međutim, bilo bi pogrešno poricati da su sva četiri povezana s kraljevstvom Božjim.

Grčka konjunkcija kai je uobičajena riječ za "i", ali može značiti i "čak/naime". Dakle, iako vjerojatno znači "voda i duh", mogla bi značiti "voda, naime duh".

Kad je Ivan Krstitelj potaknuo narod na pokajanje, nitko nije pitao "što je ta nova stvar zvaná krštenje koju provodite?". Razlog je u tome što je Hram u Jeruzalemu bio ispunjen mikvahima, koji su bili slični krsnim zdencima za pročišćenje štovatelja. Neposredna publika ovdje bio je Nikodem, a Luka prekorava farizeje u Luki 7,29-30 jer su odbacili Božje namjere za sebe time što se nisu krstili od Ivana.

Međutim, ovakvo tumačenje Ivana 3,5 zvuči kao da se krštenje (bilo Ivanovo ili kršćansko) nameće kao uvjet za spasenje.

Ipak, Ivanovo krštenje išlo je za spasenjem, a ne bilo nešto što je donosilo spasenje. U Djela apostolskih 2,38 Petar je rekao da se narod mora pokajati i krstiti te će primiti Duha Svetoga. U Poslanici Hebrejima 4,2 stoji da neki nisu spašeni jer nisu prihvatili vjeru (ili je nisu združili s vjerom). Stvari poput pokajanja, vjere i poslušnosti, uključujući poslušnost u vodenom krštenju, dokaz su da smo primili spasenje, a ne ono što nas spašava.

Ovo stajalište zastupaju:

Komentar Novog zavjeta za praktičnu primjenu, str. 368

Komentar Mateja Henryja kaže da je "vjerojatno da je Krist imao na umu obred krštenja."

4. Voda simbolizira obraćenje.

Novoprevjernici u judaizam prolazili su kroz obred krštenja. Isus je nagovještavao da se treba obratiti kako bi se doživjelo novo rođenje. Dakle, Isus je govorio "putem obraćenja i po Duhu". Ovo stajalište ne isključuje mogućnost prihvaćanja i drugih stajališta.

Međutim, iako su se židovski obraćenici tušili, češća je bila scena Židova koji se tušili radi ritualnog pročišćenja. Ovaj pogled možda nije toliko pogrešan, koliko je preuski pogled na 3.

Ovo stajalište zastupaju:

IVP Biblijski komentar: Novi zavjet (1993.), str. 270.

5. Voda simbolizira krstiteljsku službu Ivana Krstitelja, a Duh službu Isusa.

Nitko u to vrijeme nije mogao pomisliti na "krštenje" i "nove stvari" u istoj rečenici, a da ne pomisli na službu Ivana Krstitelja.

Ovo stajalište zagovara F. B. Meyer u djelu The Gospel of John, str. 64. Commentary on the Bible: Novi zavjet (The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 281) iznosi pet stajališta, ali preporučuje samo ovo stajalište kao ono koje ima "zasluge povijesne ispravnosti kao i teološke prihvatljivosti". Biblija za životnu primjenu (The Life Application Bible) iznosi različita stajališta, od kojih jedno jest pokajanje koje je označavalo služba Ivana Krstitelja.

6. Voda je slika izlijevanja Duha u vrijeme Starog zavjeta.

Isus je rekao u Ivanu 7,38: "Tko vjeruje u mene, kao što je Pismo reklo: 'Rijeke žive vode poteći će iz njega.' Govorio je o Duhu kojega oni koji su vjerovali u njega trebaju primiti kasnije. Jer Duh još nije bio dan, jer Isus još nije bio proslavljen." Nova genevska studijska Biblija, str. 1676, kaže da, iako ovo nije točan citat nijednog starozavjetnog pisma, može biti opća referenca na Izaiju 44,3 i Ezekiela 36,25-27. Titu 3,5 ima vrlo sličan izraz kao u Ivanu 3,5, govoreći o "kupelji ponovnog rođenja i obnove po Duhu Svetom". Iako Djela apostolska pokazuju neke posebne slučajeve, norma je bila da se kršćani krste doslovnom vodom i Duhom Svetim.

Međutim, voda se koristi za ritualna pranja, a ne za izlijevanje Duha u Tori. Također, u komentaru "Believer's Bible Commentary" na str. 1478 ističe se da bi, ako voda ne predstavlja ništa više od službe Duha, stih glasio: "osim ako se tko ne rodi od Duha i Duha", što bi bilo suvišno.

1. Ivanova 5,8 govori o vodi, Duhu i krvi. Budući da su Duh i krv različiti, različita je i voda.

Ovo stajalište zagovara Novi genevski studijski priručnik (New Geneva Study Bible) na str. 1665.

The Companion Bible kaže da je to "duhovna voda", a ne doslovna voda. IVP Bible Commentary: Novi zavjet kaže da se grčki tekst može prevesti ili kao "voda i Duh", ili kao "voda, to jest, Duh".

MOJ ZAKLJUČAK:

1. nije naročito uvjerljiva. Smisao ima samo ako umanjite preciznost grčkog jezika i smatrate da je Isus Nikodemu govorio da se netko mora fizički roditi.

2. se oslanja na to da je Isus prigovarao Nikodemu jer je razumio Pismo koje još nije bilo napisano. Za neke je ovo stajalište nužno zbog mišljenja da ako "krštenje" mora značiti pogrešku regeneracije krštenjem, onda to ne može biti krštenje.

3a. je nebiblijska, budući da Djela apostolska 10 pokazuju da su se ljudi mogli spasiti i primiti Duha Svetoga prije krštenja vodom.

3b, 4. i 5. mogu se povezati. Ovo stajalište ima prednost jasnog značenja, kao i univerzalnog razumijevanja rane grkokatoličke crkve.

6. nema zasluga, osim kao sekundarna implikacija stavova 3b, 4 i 5.

Možda bismo se trebali manje usredotočiti na "što bi to značilo za mene", a više na "što bi to značilo za Nikodema i rane kršćane". Najvjerojatniji odgovor je kombinacija stavova 3b, 4 i 5. Iako su stavovi 2 i 6 implicirana simbolika, Nikodem ih ne bi prepoznao kao njihovo glavno značenje, a nisu ih prepoznali ni poznati kršćani koji su govorili grčki.

Knjiga *When Critics Ask*, str. 406, također raspravlja o nekim od tih stajališta, ne opredjeljujući se za nijedno.

P: U Iv 3,5, je li "krštenjska regeneracija" istinita, vjerovanje da je vodeno krštenje potrebno za spasenje?

O: Ne. Poganji koji su bili ispunjeni Duhom Svetim i govorili jezicima u Djela apostolskih 10,44-48, prije nego što su bili kršteni vodom, vjerojatno nisu tako mislili. Čini se da ni Isus nije tako mislio kada je govorio razbojniku s desne strane. Moglo bi se pokušati tvrditi da se radi o razbojniku na križu prije Isusova uskrsnuća, ali tada su Isusove riječi upućene Nikodemu izgovorene, i bile su istinite, također prije Isusova uskrsnuća. Naravno, sve se to dogodilo prije dolaska Duha Svetoga na Duhove i prije kršćanskog krštenja; sve što su znali bilo je Ivanovo krštenje i pranja iz Starog zavjeta.

Međutim, ako tumačenje stiha čini dio stiha posve besmislenim, onda je to tumačenje nesumnjivo netočno. Dakle, što znače Isusove riječi ovdje?

Odgovor je naznačen u Luki 7,29-30, gdje je rečeno da su farizeji i tumači Zakona odbacili Božji naum za sebe. Navedeni razlog je taj što nisu bili kršteni od Ivana. Krštenje vodom nije ni besmisleni ritual ni tek nešto neobavezno, poput vježbe zbora, kojom se Bogu iskazuje posebna ljubav. Ako osoba s punim znanjem odbaci krštenje vodom i istinu koju ono predstavlja, odbacila je Boga. Ako se ne obrate, neće ići u nebo.

P: U Iv 3,5, ako bi netko vjerovao u pogrešnost regeneracije krštenjem, bi li to bila hereza koja dovodi do propasti duše?

A: Ne. Ovo pitanje nije važno da bi nas naučilo istini, nego da bi nam dalo perspektivu o vrstama pogrešaka zbog kojih se trebamo, a zbog kojih se ne trebamo dijeliti. Budući da bismo trebali ozbiljno shvatiti zapovijed u Rimljanima 15,7 da bismo trebali primati jedni druge k , baš kao što nas je Krist prihvatio, moramo znati kakve pogreške ljudi mogu imati, a da i dalje budu istinski kršćani.

Rane kampbelitske skupine učile su o regeneraciji krštenjem, a većina skupina Crkve Kristove vjeruje u oprost grijeha krštenjem. Druge protestantske denominacije to ne čine. Katolička, pravoslavna i anglikanska crkva učile su o nekoj vrsti regeneracije krštenjem, iako vrlo različitoj od one u denominaciji Crkve Kristove. Međutim, ako ste mislili da u baptizamski regeneracijski nauk mogu vjerovati samo nevjernici-hereze, onda više ne biste trebali nazivati kršćanima Justina Mučenika, Ireneja, Tertulijana, Bazilija, Grgura Nazijanskog, Ambrozija Milanskog, Augustina, Prospera Akvitanskog, Ciprijana i vjerojatno Atanazija. Evo što su rekli o Ivanu 3,5 i krštenju.

Justin Mučenik, koji je pisao oko 138. – 165. g. n.e. u svojoj Prvoj apologiji, poglavlje 61, str. 183: "Tada ih mi dovedemo k vodi i oni se obnavljaju na isti način na koji smo se i mi sami obnovili. Jer, u ime Boga, Oca i Gospodara svemira, i našega Spasitelja Isusa Krista, i Duha Svetoga, tada primaju kupanje u vodi. Jer i Krist je rekao: 'Ako se ne rodite iznova, ne možete ući u kraljevstvo nebesko…. A za ovaj [obred] od apostola smo naučili ovaj razlog.'

Irenej u fragmentu 34, str. 574, rekao je: "Nije bez razloga što je Naaman nekada, bolujući od gube, očišćen po krštenju, nego [to je poslužilo] kao naznaka nama. Jer kao što smo gubavci u grijehu, očišćeni smo posredstvom svete vode i prizivanja Gospodina od naših starih prijestupa; duhovno se obnavljamo kao novorođena djeca, kao što je Gospodin objavio: 'Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo nebesko.'"

Tertullijan, O krštenju, gl. 12, str. 674-675, "Međutim, kada se izrijekom [po Tertullianovom mišljenju] utvrdi da 'bez krštenja nitko ne može steći spasenje' (uglavnom na temelju te Gospodnje izjave, u kojoj kaže: 'Ako tko ne rodi se iz vode, nema života'), tada se odmah kod nekih javljaju sumnje puna skrupula, štoviše, drske, 'Kako, u skladu s tim propisom, spasenje mogu postići apostoli, koje – osim Pavla – ne nalazimo krštenima u Gospodinu? … A sada ću, koliko budem mogao, odgovoriti onima koji tvrde 'da su apostoli bili nekršteni.'"

Kiprijan u Poslanici 71, gl. 1, str. 378: "...osim ako ne primiju i krštenje Crkve. Jer tada se konačno mogu u potpunosti posvetiti i biti sinovi Božji, ako su rođeni iz svakog sakramenta; budući da je napisano: 'Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje'." (Također Poslanica 72, gl. 22, str. 385)

Grgur Nazijanski (330. – 391. g.) u Govoru o svetom krštenju, gl. 8, str. 362, "A budući da smo dvostruki, mislim po tijelu i duši, i jedan dio je vidljiv, a drugi nevidljiv, tako je i čišćenje dvostruko, po vodi i Duhu; jedno se primaju vidljivo u tijelu, a drugo djeluje zajedno s njim nevidljivo i izvan tijela;… Jer, da sve kažem jednom riječi, vrlina Krštenja treba razumjeti kao savez s Bogom za drugi život i čistiји život."

Bazilije iz Kapadokije (357.–379. g.) O Duhu, poglavlje 15:35 str. 22 "Odatle slijedi da je odgovor na naše pitanje zašto je voda povezana s Duhom jasan: razlog je u tome što su u krštenju postavljena dva cilja; s jedne strane, uništenje tijela grijeha, da nikada ne rađa plod za smrt; s druge strane, naše življenje za Duha i naše plodove u svetosti…"

Atanazije, arhitekt Nikejskog vjerovanja, imao je visoko mišljenje o krštenju, iako nije komentirao Ivanovu 3,5 kao takvu. Još nisam uspio pronaći vjeruje li u regeneraciju po krštenju ili ne.

Ivan Zlatousti (392. – 407. g.) nije spomenuo regeneraciju krštenjem, ali radi referencije, evo što je rekao u svojoj propovijedi o Ivanu 3,5. Ivan Zlatousti, Homilije o Evanđelju po Ivanu, Homilija 25, glava 2, svezak 14, str. 89. "Koja je dakle korist od vode? I to ću vam reći poslije, kada vam otkrijem skrivenu tajnu. ... U Krštenju se ispunjavaju obećanja našeg saveza s Bogom; ukop i smrt, uskrsnuće i život; i sve se to događa odjednom."

Ambrozije Milanski (378.–381. g.) u djelu O Duhu Svetom, knjiga III., glava 10.64, str. 144, rekao je o Ivanu 3,5: "Tko je onaj koji se rađa od Duha i postaje Duh, ako ne onaj koji se obnavlja u Duhu svoga uma? To je zasigurno onaj tko je ponovno rođen vodom i Duhom Svetim, budući da primamo nadu vječnog života kroz kupelj preporoda… Jer tko je onaj tko je kršten Duhom Svetim ako ne onaj tko je ponovno rođen vodom i Duhom Svetim?"

Ambrozije je također vjerovao da krštenje ima moć, te da za dojenčad ono otvara kraljevstvo nebesko (O Abrahamu 2:79)

Augustin iz Hipona također je vjerovao u djelotvornost krštenja. Vjerovao je u zabludu da krštene bebe idu u raj, a nekrštene u pakao.

Prosper Akvitanski također je vjerovao u istu zabludu, da krštenje vodom uklanja izvornu grijeh i prethodne osobne grijehe i izabranih i osuđenih. (Odgovor na galske članke 2. i 3.).

Kao završnu napomenu, suprotna zabluda, da kršćani ne bi trebali prakticirati vodeni krštenje, dio je zablude koja se naziva "ultra-dispensacionalizam". Za detaljniju raspravu o tome pogledajte tri pitanja koja se odnose na 1. Korinćanima 1,17.

P: Budući da se čini da Ivan 3,13 kaže da nitko nikada nije uzlazio na nebo, što je s Iliom i Henokom itd.? Ili što je sa svim svetcima Starog zavjeta? Gdje su bili, ako ne na nebu? (Na to je ukazao musliman Ahmad Deedat.)

O: Iako je Ilija uznesen na nebo, nitko se samostalno nije uzdigao s zemlje na pravo nebo sve dok to nije učinio Isus. Prvo pogledajmo što Biblija govori o Iliji i Henoku, a zatim o vjernicima Starog zavjeta općenito.

Ilijina i Henokova: Postanak 5,24 kaže da je Henok hodao s Bogom, a zatim ga je Bog uzeo. Ne navodi se točno kamo je Bog odveo Henoka, iako sam siguran da je Henok bio vrlo sretan što je ondje. 2. Kraljevima 2,1 i 11 kaže da je Ilija uznesen na nebo. Hebrejski izraz za nebo ovdje, shameh (Strong 8064), znači i nebo i nebeski svod. Na primjer, koristi se u značenju nebeskog svoda u Postanku 15,5; Postanku 26,4 (gdje su zvijezde); Postanku 16,4; 1. Kraljevima 18,45 (odakle dolazi kiša). Ali znamo da je Ilija napustio ovaj svijet da bude s Bogom.

Komentar Biblije za vjernike, str. 1479, spominje da Biblija ne kaže da su Ilija i Henok uzdignuti [svojom snagom] na nebo; već da su odvedeni na nebo.

Vjernici prije Krista: Svi ljudi išli su u Šeol, što se prevodi kao "grob". Međutim, Židovi su razlikovali dva dijela: zatvor i raj. Kad je Isus umirao na križu, nije rekao razbojniku s desna: "danas ćeš biti sa mnom u raju". Već je rekao: "danas ćeš biti sa mnom u raju." To je isto mjesto kao Abrahamova utroba u Luki 16,22-26. Kada je Isus uskrsnuo od mrtvih, Raj je ispraznjen i Isus ih je sve poveo sa Sobom u Nebo.

Zaključak: Iako su Mojsije i vjernici Starog zavjeta bili u Raju prije dolaska Isusa, a Ilija je čak uznesen na nebo u ognjenom kočiju, nitko se vlastitom snagom nije uzdigao s zemlje i nitko nije uzlazio na pravo nebo sve dok to nije učinio Isus.

Q: Usporedite Iv 3,13 ("I nitko se nije uzdigao na nebo, osim onoga koji je sišao s neba, Sin Čovječji...") s 2 Kr 2,11 ("... i Ilija se uzašao na nebo u vihoru"). Je li Isus pogriješio, jer 2 Kr 2,11 pokazuje da je Ilija ranije uzašao?

O: Isusovo uznesenje na Nebo bilo je u suštini različito od Ilije u vihoru i kolima na dva načina.

1) Manja je napomena da grčka riječ u Ivanu 3,13 (anabebeken, oblik od anabaino) znači ustati, popeti se, uzdići se itd. Isus se sam uzdigao, dok je Ilija odnesen u vihoru.

2) Što je još važnije, vjernici prije Kristova uskrsnuća nisu išli na isto mjesto o kojem je Isus govorio. Kad je Isus bio na križu, nije rekao da će ga razbojnik s njegove desne strane danas vidjeti na nebu; već da će danas biti s Isusom u raju. U Luki 16. Isus je govorio o "Abrahamovom krilu", mjestu odmora. U Efežanima 4,8, kada je Isus uskrsnuo od mrtvih, On je otvorio vrata neba, tako da su sveci Starog zavjeta iz Raja otišli s Njim. Nitko nije ušao u nebo osim Isusa ili prije Isusa.

P: U Iv 3,13 i Iv 6,38,42, je li Kristov silazak s neba samo duhovna simbolička činjenica, a ne materijalna činjenica, kako Bahaisti uče u djelu Some Answered Questions, str. 103-105?

O: Ne. 'Abdu'l-Baha to tvrdi jer Ivan 3,13 i sl. kaže: "…ali onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji koji je na nebesima," u vrijeme kada je Isus bio na zemlji. (str. 103).

Prije svega, ova posljednja fraza varijanta je rukopisa koja nije prisutna u najranijim rukopisima, iako se nalazi u kasnijem bizantskom lekcionaru. Čudno je temeljiti doktrinu na samo jednoj varijanti.

Drugo, Isusova božanska priroda može se smatrati i na nebu i na zemlji.

Konačno, i što je najvažnije, čak i ako prihvatite rukopisnu varijaciju, u istom stihu stoji da je Isus sišao s Nebesa. Iz Biblije je trivijalno pokazati da je Isus postojao na Nebu prije utjelovljenja, a da je taj isti Isus "sišao" je materijalna činjenica.

P: U Iv 3,14, kako se brončana zmija u pustinji odnosila na Isusa?

O: U Brojevima 21:4-9 Bog je kaznio Izraelce zbog njihovih grijeha ugrizom otrovnih zmija. Međutim, Bog je osigurao način za njihovo iscjeljenje. Bog im je zapovjedio da naprave brončani lik nalik zmijama koje su ih ugrizle. Kada bi pogledali u brončanu zmiju, živjeli bi.

Čini se da je Božje postavljanje ove analogije ovdje osobito izvrsno. Mi trpimo krivnju i posljedice za svoje grijehe. Isus, koji je bio bezgrešan, uzeo je na sebe kaznu za naše grijehe. Kada pogledamo na Isusa, živjet ćemo.

P: U Iv 3,15; 10,28; 17,3 znači li grčka riječ za "vječno", aionion, samo do kraja dobi?

O: Iako ovaj riječ u doslovnom prijevodu znači "do kraja doba", ona znači i vječno, jer se odnosi i na slavu i biće Boga. To je jedina riječ koju su Grci imali na raspolaganju za vječnost.

P: U Iv 3,16, voli li Bog ljude koji nisu spašeni ili ih mrzi?

O: Bog ih voli. Međutim, kao gruba analogija, kada beba ima groznicu, zarazna je i spremna vam povratiti po cijelom odijelu, uživat ćete držati svoju slatku, preslatku bebu u budućnosti, ali možda ne baš upravo sada.

Bog može i mrziti grijeh i biti suosjećajan prema svima. Međutim, Bog zna da izabrani mogu iščekivati vječnost s Njim, dok neizabrani ne mogu.

P: U Iv 3,16, je li kontradiktorno da je Kristova smrt i žrtva i kozmički događaj? (Tako je učio Rudolph Bultmann)

O: Ne. Zamislite na trenutak da je maloj mravici odjednom dan tijelo, dio inteligencije, ali samo djelić znanja ljudskog bića. Ili bi mravica shvatila da postoje situacije i stvari izvan njezina dosadašnjeg razumijevanja, ili bi pak vidjela proturječnosti posvuda. Na primjer, kako bi žohar mogao pojesti čovjeka, a da mu ne naudi? I koja je razlika u tome što je "žohara" proizveo Volkswagen? Kako bi kukci mogli živjeti unutar računalnog softvera? – i tako dalje. Ako kažete da je nešto proturječnost, naravno da morate imati osnovu zašto je to proturječnost. Ono što je teško pokazati za Bultmanna (ili bilo kojeg drugog nevjernika) jest da se pretpostavke i zahtjevi koje primjenjujemo u naše vrijeme na svakodnevni život na Zemlji mogu primijeniti na vječnog, beskonačnog Boga koji ispunjava Nebesa.

Mnogi ljudi imaju idole koji su jednostavno, grube statue. Neki moderni "teolozi" imaju sofisticiranijeg idola, koji u potpunosti živi u njihovim vlastitim umovima. Kada ljudi smišljaju ograničenja za Boga, umjesto da vjeruju onome što je Bog otkrio o Sebi u Bibliji, idolopoklonstvo je prikladan opis boga kojeg opisuju.

P: U Iv 3,16, voli li Bog svaku osobu na svijetu ili samo one koji će ići u nebo?

O: Pravi kršćani se ne slažu oko toga. Po mom mišljenju, ovaj odgovor ima tri dijela.

Svim ljudima: Bog ima ljubav i nešto milosrđa prema svima, kao što pokazuje Psalam 145:9,13. Bez obzira na to koliko je osoba zla i odvratna, Bog ih i dalje moli i poziva da vjeruju u Njegova Sina, zatraže oprost i pročišćenje za svoje grijehe te da žive zajedno u svetosti s Bogom na nebu. Kao Božji sluge, mi smo glasnici poslani da prenesemo ovu poruku svima.

Izabrani: Bog pokazuje posebnu ljubav prema nekima koju nije pokazao prema drugima. To je prije njihova spasenja. Neki primjeri su Jakov i Esav u Poslanici Rimljanima 9,10-12, izabrani i odbačeni općenito u Poslanici Rimljanima 9,22-25 te dva sina Davida i Bat-Šebe u 2. Samuelovoj 12,15-25.

Vjernici?: Voli li Bog kršćanina više nakon što je spašen nego prije nego što je spašen? Nijedan stih to ne ukazuje, niti kako bi se to odnosilo na bezvremenskog Boga.

P: U Iv 3,16, budući da Isus nije stvoreno biće, kako On može biti rođen od Boga? Muslimani poriču da je Isus rođen od Boga.

O: "Rođen" ne znači "stvoren", jer mi možemo stvoriti mnoge stvari, ali djecu rađamo. Mnogi muslimani imaju blagu sličnost u svom vjerovanju o Kur'anu , da je on od Allaha, a da ga Allah nije stvorio. Prije početka vremena, Isus, koji se također naziva Riječ Božja, došao je od Boga Oca. Dakle, na različite načine, i kršćani i mnogi [ne-mu'tazilitski] muslimani kažu da je Riječ Božja došla od Boga, ali da je nenastajnika.

P: U Iv 3,16, zašto ljudi mogu odbaciti Isusa i otići u pakao?

O: Isus je rekao da će svi koji Ga odbiju otići u pakao, u Ivanu 3:36. Zašto nam je Bog dao ovu odgovornost, istovremeno veličanstvenu i strašnu, da odaberemo hoćemo li prihvatiti ili odbiti Isusa i da nam prema tome bude određena vječna sudbina? Odgovor bi mogao biti povezan s vrijednošću koju Bog pridaje nama. Bog nas je stvorio na svoju sliku, a ne kao robote. On toliko cijeni našu slobodnu volju da nam dopušta da odaberemo svoju sudbinu i živimo s našim izborom. Dopustio je Adamu i Evi da učine isto, s užasnim posljedicama za njih i njihove potomke. Možda je Bog mogao vratiti vrijeme unatrag i "ne-stvoriti" Adama i Evu, ali iz kojih god razloga, Bog je odlučio ne učiniti to i dopustiti da ljudski izbori ostanu na snazi.

P: U Iv 3,18, jesu li svi ljudi doista rođeni u osuđenom ili otuđenom stanju?

O: U stanju otuđenosti, da. U stanju osuđenosti, ne nužno. Iako su Augustin iz Hipona i Prokop iz Akvitanije učili da sva djeca koja umru prije krštenja automatski idu u pakao, Biblija to ne kaže i danas malo kršćana u to vjeruje. Ljudi se rađaju bez Duha Svetoga u sebi i, da, svi se rađaju odvojeni od Boga. Međutim, u vrijeme Starog zavjeta Bog je mogao izabrati da spasi ljude koji nisu imali Duha Svetoga, i ništa ne ograničava Boga da danas spasi bebe.

P: U Iv 3,17; 8,15; 12,47 Isus nije došao suditi svijetu, ili će suditi svijetu prema Iv 5,22,27; 9,39?

O: Oboje je istina.

Prvi put Isus nije došao suditi svijetu, nego je došao kao jagnje da ga spasi umirući za naše grijehe. Međutim, posljedica Isusova dolaska jest da će oni koji su Ga odbacili pasti pod budući sud.

Pri Drugom dolasku Isus će doći kao lav da sudi onima koji Ga odbacuju. Vjernici su pokriveni krvlju Kristovom i nemaju se čega bojati Velikog bijelog suda. Međutim, nevjernici trebaju vrlo se bojati Kristova suda nad svojim djelima kada On ponovno dođe.

P: U Iv 3,18, je li to pravda, da se rađamo u stanju otuđenosti?

A: Bog je pravedan, ali to ne zahtijeva da smo se rodili u bilo kojoj određenoj državi. Pogledajte raspravu o Rimljanima 9:19-22 i Rimljanima 11:8,10 za odgovor.

P: U Iv 3,25-26, zašto mislite da je čovjek koji se raspravljao pitao Ivana o Isusu?

Odgovor: Ne vidimo nikakav dokaz da je Židov slijedio Ivana ili Isusa, niti da je imao namjeru slijediti bilo kojeg od njih. Možda je Ivanovo učenje smatrao pogrešnim i pokušavao je ukazati na ono što je vidio kao proturječnost između Ivanova i Isusova učenja.

No, osim toga, možda je Židov želio posijati razdor između Ivana i Isusa. Ako je uspio iskoristiti Ivana i njegova učenika da se Ivan i Isus ne slože, obojica bi bili diskreditirani, budući da je Ivan potvrđivao Isusa, a Isus je potvrđivao Ivana. Danas, ako netko uspije navesti kršćane da javno stupe jedni protiv drugih, to može dovesti do diskreditacije obojice u očima svijeta. Stoga nikada ne omalovažavajte druge kršćane, ni javno ni privatno. Budi vrlo oprezan pri kritiziranju drugih kršćana, osim ako se ne radi o kršćanima koji su upali u ozbiljnu pogrešku ili grijeh, ili zapravo nisu kršćani.

P: U Iv 3,27-30, zašto je Ivan odgovorio na taj način?

O: Kada ste prijatelj mladenke ili mladoženje na vjenčanju, želite da par bude počašćen; ne da vi dobijete čast. Ivanova misija bila je proslaviti Boga. Ponekad je to značilo govoriti odvažno, što bi povećalo njegovu slavu. Ponekad je to značilo povući se u stranu kako bi se Isus mogao slijediti. Ivanu je bilo ugodno i u jednom i u drugom.

P: U Iv 3,27, kako danas možemo primijeniti izreku "čovjek ne može primiti ništa što mu nije dano s neba"?

O: Budite zadovoljni blagoslovima, darovima i vještinama koje vam je Bog odabrao dati. Nemojte biti nezadovoljni svim onim što vam Bog nije dao. Čak i kada nevjernici imaju veću sposobnost zarađivanja novca, bolje zdravlje, mogu biti slavniji itd., budite zadovoljni što vam je Bog dao sve što vam je potrebno.

P: U Iv 3,32, budući da nijedan čovjek nije primio Kristovo svjedočanstvo, kako su onda Ivan Krstitelj i drugi prihvatili Krista?

O: Stih 32. pojašnjen je stihom 33. U modernim spisima ljudi često pišu: "Nitko …. Osim …". Staro pisano izražavanje je slično, osim što je "osim" ponekad podrazumijevano.

Ivanova izjava ovdje odnosi se na Isusovu izjavu u Ivanu 6,44, da nitko ne može doći k Bogu, osim ako ga Otac ne privuče. Bez Božje pomoći, ljudi prepušteni sami sebi ne žele tražiti Boga, kako kaže Rimljanima 3,11.

P: U Iv 3,34, budući da je Bog Duh, kako Isus može biti Sin Božji?

O: Kršćani NE vjeruju da je Isus bio Sin Božji u grubom fizičkom ili seksualnom smislu. Naprotiv, taj je pojam izraz dubokog značenja o tome kako je Isus drugačiji od svakog stvorenog bića.

P: U Iv 3,36, idu li u nebo svi koji ne odbacuju Krista ili morate zaista vjerovati u Krista?

O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Svi koji odbace Isusa "umrijet će u [svojim] grijesima", prema Isusovim riječima u Ivanu 8,24. Ivan 3,36 također je vrlo jasan: oni koji odbace Isusa otići će u pakao. Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) bio je rani kršćanin koji je također podučavao na sličan način, da svi Židovi koji odbace Krista odlaze u pakao, u Dijalogu s Tripofom Židom, poglavlje 26.

Nikada se ne kaže da sva umrla djeca idu u pakao. Naravno, bebe nemaju razumijevanje da prihvate Isusa, pa ako sva umrla djeca ne idu u pakao, to pokazuje da Bog nije ograničen na djelovanje unutar te granice. Vidi također sljedeće pitanje.

P: U Iv 3,36, što je s onima koji nisu čuli za Krista? Osuđuje li ih pravedan Bog na Pakao bez ikakve šanse?

O: Ne. Bog je pravedan i pošten, kao i milosrdan. Bog kaže da ne uračunava grijeh ondje gdje nema zakona (Rimljanima 4,15; 5,12). Znamo da će Bog osigurati način da ih pravedno sudi. Izuzevći čistilište, limbo i neke ekstremne kalvinističke stavove, evo raznih spekulacija o načinima na koje bi Bog mogao odabrati da to učini.

Bog osigurava da svi koji bi prihvatili čuju: Ljudi koji odbacuju Boga imaju veću osudu, temeljenu na većem znanju (vidi 2. Petrova 2,21). Jedina nada osobe je da čuje Evanđelje i prihvati ga prije smrti, ali Bog osigurava da svi koji ga trebaju čuti, čuju.

Neki čuju Evanđelje i prihvate ga nakon smrti:

Ovo stajalište ovisi o tumačenju triju biblijskih odlomaka: 1. Petrova 3,19-20; 1. Petrova 4,5-6 i Efežanima 4,8-10. 1. Petrova 3,19-20 kaže da je Krist nakon smrti propovijedao duhovima u tamnici. Tamnica nije izraz koji opisuje mjesto kamo su pravedni mrtvi (poput Abrahama) išli prije Krista. Radije opisuje ili kamo su išle izgubljene ljudske duše prije Krista ili pak druge duše (neki demoni i/ili Nephilim) koje su postojale prije Krista. Umjesto da ih jednostavno obavijesti o onome što se dogodilo na zemlji, ovo gledište kaže da je Isus propovijedao kako bi mogli donijeti istu odluku koju bi donijeli na zemlji. To ne znači da postoji druga prilika nakon smrti; umjesto toga, to je prva prilika za one koji nikada nisu imali priliku.

Neki čuju Evanđelje i prihvate ga tijekom tisućljeća:

Ovaj odgovor vrlo je sličan pogledu na spasenje nakon smrti. Ako postavite pitanje "što se događa s onima koji nikada nisu čuli" uz pitanje "zašto će Bog uskrsnuti ljude koji nisu donijeli odluku za njega", čini se da ta dva pitanja međusobno odgovaraju.

Tražitelji mogu biti spašeni kroz Krista:

Može li se netko danas spasiti poput Abrahama i Joba? Oni su tražili Stvoritelja umjesto stvorenja, shvatili su svoju potrebu za oprostom, tražili su Božje milosrđe i spasenje te su se pokoravali onome što su znali. Ovo stajalište ne kaže da svi idu u nebo ili da postoji mnogo puteva do Boga. Ono kaže da, čak i ako ste na pogrešnom putu koji ne vodi k Bogu, Bog i dalje može cijeniti vašu iskrenost ako istinski tražite Istinitog Boga i niste odbacili dostupnu istinu. Ovo se ne odnosi na one koji su mogli istražiti Krista, ali to nikada nisu odabrali ili nisu smatrali dovoljno važnim.

Za više informacija pogledajte i raspravu o Ivanu 6,45.

P: U Iv 4,1-2, zašto Isus nikoga nije krstio?

O: Sveto pismo to ne kaže, ali možemo nagađati. U kontekstu Efežanima 2,20, temelj nisu Isus, već apostoli i proroci, a Isus je glavni kamen temeljac na kojem se temelj temelji. Da je Isus krstio mnogo ljudi, neki bi mogli pomisliti da mogu zaobići temelj. Duhovno, svi istinski kršćani kršteni su s Kristom. Međutim, naša vjera počiva na temelju apostola i proroka. (Naravno, riječ je o apostolima Novog zavjeta, a ne o neutemeljenim modernim oponašačima.)

P: U Iv 4,1-2, je li Isus ikada tko zna koga krstio?

O: Sveto pismo to zapravo ne kaže. Imamo samo dva mjesta u Novom zavjetu gdje se kaže da je Isus krstio ili nije. U Ivanovom evanđelju 3,22 stoji da su Isus i njegovi učenici bili u okolici i krštavali, a nije precizirano tko je krštavao. Ivanovo evanđelje 4,1-2 pojašnjava da su, iako su farizeji čuli da Isus krsti, zapravo Isusovi učenici bili ti koji su krštavali.

Možda Isus osobno nikoga nije krstio jer nije želio da netko bude u iskušenju pomisliti da je "bolji" u vjeri zato što je kršten izravno od Njega, a ne od nekog drugog. To bi mogao biti i isti razlog zašto je Pavao dopuštao drugima da krste umjesto njega (osim što je on krstio Krispo, Gaja i dom Stefanov). Drugi su mogli obavljati krštenje, ali Pavao je trebao propovijedati (1. Korinćanima 1,17).

P: U Iv 4,4, je li Isus doista morao proći kroz Samariju?

O: Samaria se nalazila na najizravnijoj ruti od Judeje do Galileje, ali većina samopoštovanih fariseja svjesno bi skrenula s puta kako bi zaobišla tu zemlju. Isus nije morao ići najizravnijom rutom, ali je odabrao to učiniti. Naravno, kad je jednom krenuo najizravnijom rutom, onda je morao proći kroz Samariju.

P: U Iv 4,4, zašto se Samaritanke iznenadilo što je Krist razgovarao s njom?

O: Židovi se nisu družili sa Samaritanima, jer Samaritanima

1. Vjerovali su da središte štovanja treba biti na gori Gerizim u Samariji, a ne u Jeruzalemu.

2. Bili su samo mješančići, a ne čistog izraelskog podrijetla. Budući da nisu bili pravi Židovi, Židovi s njima nisu jeli.

3. Nisu prihvaćali nijedan dio Starog zavjeta osim prvih pet knjiga.

4. Mrzili su Židove.

Samaritani su zamjerali Židovima jer

1. Nehemija, Ezra i drugi isključili su ih iz pomoći pri izgradnji zida Jeruzalema i iz bogoslužja u Jeruzalemu.

2. Židovi su se ljutili na Samaritanima.

P: U Iv 4,6, budući da se Isus umorio, a Bog se ne umara u Ps 121,4, znači li to da Isus nije bio Bog?

Odgovor: Ne, to znači da je Isus dobrovoljno odustao od dijela svoje moći kada je došao na zemlju, što pokazuju Filipljanima 2:6-7 i Ivan 17:5. Isus je morao biti čovjek poput nas u svakom pogledu, prema Hebrejima 2:14-17. Psalam 121:4 napisan je dok je Isus bio na nebu. Na zemlji je Isus doživio umor, patnju, naučio je poslušnost i nije znao sve, kao što je vrijeme Svojeg drugog dolaska.

Evo što je kršćanski pisac Hilary (355-367/368. g.) rekao: "Djela Božja stoga nadilaze razum naše ljudske naravi i ne uklapaju se u naš racionalni proces razmišljanja jer djelovanje bezgranične vječnosti zahtijeva beskonačno shvaćanje mjerenja stvari. Dakle, nije to zaključak razuma, nego ograničenje moći kada je Bog postao čovjek, kada je Besmrtni umro, kada je Vječni bio pokopan. S druge strane, to ne ovisi o našem načinu razmišljanja, nego o svemoći da se On pojavljuje kao Bog iz čovjeka, kao besmrtan iz onoga tko je mrtav i kao vječan iz onoga tko je pokopan. Stoga nas Bog u Kristu oživljava po njegovu smrti." (O Trojstvu, knjiga 1., poglavlje 13., str. 44)

P: U Iv 4,9, kako je žena kod bunara znala da je Isus Židov?

O: Sveto pismo ne kaže, ali postoje tri moguća razloga?

1. Putnik koji prolazi kroz Samariju vjerojatno bi bio Židov.

2. Očito, ljudi iz Galileje imali su prepoznatljiv naglasak (Matej 26,73), koji je Isus vjerojatno imao.

3. Možda po odjeći, iako biblijski odlomak ne daje nikakav dokaz za to.

P: U Iv 4,14, budući da tko god pije Isusovu vodu života vječnoga neće ožednjeti, kako to da neki kršćani ne žive zadovoljno kao što bi trebali?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Kršćani uvijek mogu biti zadovoljni i nikada ne "osjećati žeđ" u ovom životu. Međutim, kršćani koji ne ostaju u Kristu mogli bi biti nezadovoljni. Kao što kaže poznata kršćanska himna: "Oh, kakav mir često gubimo, oh, kakvu nepotrebnu bol nosimo, sve zato što ne donosimo sve Bogu u molitvi."

2. Može se raspravljati o tome uključuje li ovaj stih implicitni uvjet da kršćanin odluči ostati u Kristu ili ne.

3. Točka 2 je nebitna za istinitost ovog stiha. Bez obzira na to kako kršćanin boravi u Kristu na zemlji, ovaj je stih bezuvjetno istinit za vjernike na nebu.

P: U Iv 4,23, što znači obožavati Boga "u duhu i u istini"?

O: Isus je ovdje to suprotstavio i samaritanskom i starozavjetnom obožavanju.

Samaritsko štovanje: Samarijanci su potjecali od mješavine Izraelaca i drugih naroda koji su živjeli u zemlji nakon izgnanstva. Samaritsko štovanje temeljilo se na tradiciji, uključujući planinu Samariju kao najsvetiju planinu. Imali su mnogo pogrešaka, uključujući neprihvaćanje nijednog dijela Starog zavjeta osim Tore. Anonimno djelo Protiv svih hereza, pog. 1, str. 649 kaže da je Dositej bio prvi koji je odbacio proroke.

Židovsko štovanje: Židovi su slijedili rituale koje je Bog ustanovio u Starom zavjetu, ali ni oni nisu imali Svetog Duha, koji još nije bio izliven. Iako su Židovi imali istinu iz Starog zavjeta, čak ni oni nisu imali potpunu istinu koju je Krist došao objaviti.

P: U Iv 4,23, budući da trebamo štovati Boga Oca, znači li to da ne trebamo štovati Isusa, kako kažu Jehovini svjedoci (Časopis Stražar, 15. veljače 1983., str. 18)?

O: Ne. Što bi Isus rekao? Isus je prihvatio kad ga je Toma nazvao Gospodinom i Bogom u Ivanu 20,28. Isusa su obožavali mudraci u Mateju 2,11), no Isus je tada bio beba i nije imao izbora. Međutim, kao odrasla osoba Isus je obožavan od strane učenika (Matej 14:33), nekada slijepog čovjeka iz Efeza (Ivan 9:38), žena kod groba (Matej 28:9), anđela (Hebrejima 1:6) i nebeskih vojska (Otkrivenje 5:12)

P: U Iv 4,24, budući da je Bog Duh, a Isus je Bog, kako je Isus uistinu mogao imati fizičko tijelo? Je li Isus samo izgledao kao čovjek, kako je učeći rana hereza doketizam?

O: Ne. Isus je plakao stvarne ljudske suze u Getsemanskom vrtu. Isusova patnja na križu bila je stvarna. To što je Bog duh ne ograničava Krista da se utjelovi kao čovjek, baš kao što nas to što smo tijelo i krv ne sprječava da nosimo odjeću. Iako ne postoji zemaljska analogija koja se u potpunosti uklapa u utjelovljenje, možda je analogija umjetnog organa jednako bliska (i jednako udaljena) od točne analogije kao i nošenje odjeće.

P: U Iv 4,26, je li nemoguće da je Isus gotovo tri godine mogao propovijedati da je on Mesija, a da nije bio uhićen (to tvrdi skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 968)?

O: Čak i bez pozivanja na Božju zaštitu, to uopće nije nemoguće. Isusa su često okruživale naklonjene mase. Rimljane nije zanimala Mesija sve dok nije izazivao političku strukturu. Činio je čuda, a oprezni vođe, iako su ga dugo htjeli ukloniti, nisu željeli riskirati da otuđe narod. Na kraju, židovskim vođama u Jeruzalemu bilo je teško proširiti svoj doseg na kosmopolitsku Galileju.

P: U Iv 4,34, kaže li Isus da je ovdje prehranjivan na nadnaravan način?

O: Vjerojatno ne. Njegova je misija i svrha bili posvećeni ispunjavanju Božje volje. U ovom je slučaju razgovor sa samaritanskom ženom u grijehu bio viši prioritet od njegove gladi za redovitim obrokom. Hoćete li vi biti spremni propustiti obrok kako biste ispunili Božju volju?

P: U Iv 4,44, budući da prorok nema časti u svoje vlastito selo, što je s Mojsijem, Ezekielom i Danielom?

O: Nijedan od ta tri proroka nije živio u svojoj domovini dok je bio prorok, ali to zapravo nije poanta. Ovaj stih kaže da proroci nisu univerzalno cijenjeni na mjestu odakle potječu, a Isus nije bio drugačiji u tom pogledu.

U Isusovom slučaju, On ne kaže da ga nijedna osoba u regiji Galileje nije poštovala. (Uostalom, učenici su ga poštovali.) Radije, većina ljudi imala je poteškoća s vjerovanjem da običan čovjek iz njihovog kraja može biti veliki prorok Božji, a kamoli Mesija.

Čak ni danas ne bismo smjeli zaboraviti da Bog često koristi obične kršćane da čine velike stvari.

P: U Iv 4,54 kako je ozdravljenje službenikova sina drugi čudesni znak, budući da je u Iv 2,11 bio prvi čudesni znak pretvaranja vode u vino, a u Iv 2,23 u Jeruzalemu za Pashu mnogi su vidjeli čudesne znakove (u množini)?

O: Prvo ono što nije odgovor, a zatim obrazloženje odgovora.

Ono što nije odgovor: Ivan nije izričito pokazao da je Ivan 2,23 kronološki povezan s onim što mu prethodi i što mu slijedi. Stoga bi Ivan 2,23 mogao biti nakon Ivan 4,54. Međutim, najvjerojatnije su kronološki poredani.

Odgovor: Ivan 4,54 ne kaže samo da je ovo bio drugi znak; radije, bio je "drugi znak koji je Isus izveo nakon što je došao iz Judeje u Galileju". Ivan to ne bi mogao namijeniti kao drugi znak općenito, zbog Ivanova 4,45: "A kad dođe, Galilejci su ga primili. Jer vidjeli su sva ona velika djela koja je učinio u Jeruzalemu za blagdan, jer i oni su otišli tamo." (BSB)

To što Ivan numerira prva dva čuda u Galileji pokazuje da je to tim bolnije jer su mnogi Galilejci odbacili Isusa. Suprotno tome, čak su i Samarijanci povjerovali u Isusa bez ikakvog čuda. Vjera izgrađena samo na čudima nije potpuna vjera, a mnogi Galilejci nisu imali ni to. No Galilejci su kasnije pokušali kamenovati Isusa čak i nakon što su ta čuda ondje učinjena. The Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 735, i Believer's Bible Commentary, str. 1488, 1489 također navode da je ovo drugi znak u Galileji.

U Ivanu 21,25 stoji da je Isus učinio i mnoga druga znamenja. No od svih Isusovih čudesnih znamenja, Ivan je odabrao izričito spomenuti samo sedam prije Isusova uskrsnuća:

Jn 2:1-11 – voda u vino, pokazujući da Isus utažuje našu žeđ i ima moć nad prirodnim procesima

Jn 4:46-54 – uskrsnuće službenikova sina, pokazujući da je Isus naš iscjelitelj s moći nad bolešću

Ivan 5:1-9 – Isus liječi 38-godišnjeg paralitika u subotu, pokazujući da je Isus Gospodar subote

Ivan 6,5-13 – Hranjenje 5000 ljudi, pokazujući da je Isus kruh života

Ivan 6:19-21 – Isus hoda po vodi, pokazujući da je Isus veći od svih naših strahova

Ivan 9:1-7 – Isus liječi čovjeka slijepog od rođenja, da kaže da je došao da slijepi vide, a vidljivi postanu slijepi (Ivan 9:39)

Ivan 11,1-44 – Isus uskrsnuo Lazara, pokazujući da je Isus uskrsnuće i život

Nakon uskrsnuća dogodio se čudesni ulov riba u Ivanu 21,1-11, pokazujući da je Isus ostao isti i da su ga i oni trebali slijediti na isti način.

P: U Iv 5,1, o kojem se blagdanu ovdje radi?

O: Izlazak 23:14-17 kaže da su tri puta godišnje svi židovski muškarci morali ići na blagdan u Jeruzalem: blagdane Pashe, Pedesetnice i Šatora. Ivan nije rekao koji je to bio blagdan, možda zato što se ni sam nije sjećao. Iako možemo nagađati koji je to bio blagdan, nema puno smisla to činiti. Biblija je riječ Božja koju su napisali ljudi. Bog nije bio obvezan da se sjećaju svakog detalja, već samo onih koje je On želio da zapamte i prenesu. Mnogi Isusovi čini i ključni događaji u njegovu životu poklapali su se s židovskim blagdanima, kako ističe Evanđeoski komentar Biblije, str. 853.

P: U Iv 5,2, postoje li arheološki dokazi za bazen Betesda u Jeruzalemu?

O: Da. Zapravo su to bila dva bazena u sjeveroistočnom dijelu Starog grada. Taj je dio u vrijeme Krista nazivan "Bezetha", odnosno "novi grad". Svici s Mrtvog mora spominju bazene, kršćanski je hodočasnik opisao ih je 333. godine, a moderni su arheolozi otkrili 1888. godine.

P: U Iv 5,4; Dj 14,12; 2 Sol 2,10; Otk 16,9,11, budući da je Bog svemoguć i Njegovi su proglasovi neizbježni, kako ljudi mogu odbiti doći k Njemu? Ili je ponuda bila neiskrena (nije dana dovoljna milost za sve) ili Bog nije mogao ili nije htio osigurati da ljudi prihvate tu ponudu.

O: Bog dopušta: u te dvije riječi leži golema količina značenja. Da, Svemogući Bog zasigurno može natjerati sve svoje lutke da savršeno odigraju svoju ulogu, točno na vrijeme. Ali nije nas stvorio kao lutke. Bog može učiniti sve što želi, kako god smatra prikladnim. Bog može kontrolirati sve, čak i samoga sebe. Ako Bog može učiniti sve, onda može i dopustiti. Ali čak i kada Bog dopušta, ništa se ne događa izvan onoga što Bog dopušta unutar granica koje je postavio.

P: Zašto je Isus u Iv 5,6 postavio čovjeku to očito pitanje?

O: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor.

Ono što nije odgovor: Neki osobe s invaliditetom ne žele ozdraviti. Bilo je slučajeva u kolonijama gubavaca gdje su roditelji namjerno zarazili svoju djecu gubom kako bi mogli živjeti uz besplatnu hranu i skrb do kraja života. Međutim, taj čovjek je doista želio ozdraviti, a Isus je to već znao.

Odgovor: Iako je Isus to već znao, želio je da mu čovjek to izgovori i zatraži. Ponekad nam Isus neke stvari ne daje ako ne zatražimo. Kada je čovjek javno zamolio Isusa da ga izliječi, Isus je udovoljio njegovoj molbi. Ne vidimo da Isus liječi bilo koga tko nije želio biti izliječen.

Ponekad trebamo pitati nevjernike osnovna pitanja poput: "Želiš li ići u nebo?", ili pitati kršćane koji su odlutali: "Želiš li voljeti i poslušati Boga?" Trebamo od njih dobiti potvrdu da je to ono što žele.

P: U Iv 5,10, je li ozdravljeni čovjek prekršio subotu, budući da je poslušao Isusa noseći svoj prostirka?

O: Ne. Čovjek je samo neposlušan dodatnim ograničenjima farizeja za Šabat. To ograničenje nalazi se u Mišni Šabat 7:2 prema Evanđeoskom komentaru na Bibliju, str. 854. To je zapravo prilično smiješno. Ono izričito zabranjuje pomicanje kreveta ili namještaja za vrijeme Šabata. Međutim, kaže da je pomicanje pacijenta koji leži u krevetu u redu. Međutim, to ne obuhvaća slučaj u kojem se pacijent sam pomakne jer je čudesno izliječen. To je nekako poput pravila hitne pomoći prema kojem paraliziranim pacijentima nije dopušteno nositi vlastitu nosila. Osim toga, čovjek je nosio svoj prostirak, a ne krevet. Dakle, u suštini mu je Bog rekao da podigne svoj prostirak, a farizeji su rekli da je Bog [Isus] u krivu što krši njihova pravila.

Stari zavjet kaže da ljudi nisu smjeli raditi subotom. Nikada nije rekao da netko ne smije nositi svoj prostirak, a to su bili farizeji koji su to tumačili kao rad. Drugo čudo je to što bi, ako je netko bio nepokretan 38 godina, čak i da je ozdravio, bio fizički preslab da hoda, a kamoli da nosi prostirak. Mišići su mu također morali ojačati. U neku ruku, Isus je ovdje učinio ne jedno, nego dva čuda.

"Ali Isuse, nisi li mogao pričekati do nedjelje da ovo učiniš?" Gotovo da ne bi bilo nikakvog protivljenja da si samo udovoljio farizejima i njihovim tradicijama. No, trenutak ozdravljenja bio je važan kako bi se farizejima i narodu dao jasan izbor: slijediti Mesiju ili slijediti njihovu tradiciju. Farizeji su jasno vidjeli taj izbor: zato su prvi put isplanirali ubojstvo Isusa u Ivanu 5,18.

Znao sam za jednog ne-židovskog kršćanina kojeg su plaćali strogi ortodoksni Židovi da živi s njima. Subotom su vjerovali da ne smiju činiti ništa što stvara nešto novo. Pritiskanje prekidača za svjetlo dovršava strujni krug i stvara protok struje. Stoga je, uz ostale dužnosti, morao subotom paliti svjetla za njih.

P: U Iv 5,14-15 zašto mu je Isus rekao da ne griješi više?

O: Iako Sveto pismo ne navodi o kojim se točno grijesima radi, postoji mnogo grijeha koje invalid ne može počiniti, barem dok se ne oporavi. Njegovo invaliditet, međutim, nije bio posljedica nekog specifičnog grijeha. No, Ivan 5,14-15 ne daje nam nikakav pokazatelj zahvalnosti koju je taj čovjek osjećao prema Isusu. Kada Bog danas učini nešto za neke ljude, oni nemaju zahvalnosti. Ako očekujete da vam se zahvali svaki put kad se žrtvujete za nekoga, bit ćete razočarani u ovom životu.

P: U Iv 5,14-15 koja je razlika između lažne vjere, vjere koja istinski vjeruje u Boga i spasonosne vjere?

Odgovor: Čovjek je zaista vjerovao da ga je Bog iscijelio; ionako je hodao. Ali znati da je to istina ne znači da ste napustili svoj grješan život i da želite povjeriti svoj život Bogu. Ako agnostik, koji je alkoholičar, na drogama, nemoralan i pljačka banke, dođe do istinskog vjerovanja da je Isus stvaran i da je umro na križu za naše grijehe, a nastavlja biti alkoholičar, na drogama, nemoralan i pljačka banke, hoće li mu ta vjera išta koristiti ili ga dovesti u nebo? Jakovljeva 2,17-20 kaže ne.

P: U Iv 5,18, kada je Isus nazvao Boga svojim Ocem, kako je time izjednačio sebe s Bogom?

O: Unutar obitelji, otac i sin imaju različite uloge, i sin posluša oca, ali su obojica jednaki po prirodi. Dobar otac ne smatra svoj život vrijednijim od života svojih sinova, i obrnuto. Unutar Trojstva, isto je tako. Sin Božji je podređen po ulozi, ali nije inferioran po prirodi, titulama ili časti.

Iako je Isus ustvrdio svoju jednakost s Ocem, u Ivanovom evanđelju 5,18-19 također je ustvrdio da je ovisan o Ocu.

P: U Iv 5,18, je li u redu da Boga nazivamo našim Ocem, budući da nismo jednaki Bogu?

O: Ne, osim ako nam Bog nije dao dopuštenje. Bog nam doista daje dopuštenje da Ga nazivamo našim Ocem, s poštovanjem. To je bila velika povlastica koju nam je Isus dao kada je započeo prve dvije riječi svoje molitve s "Oče naš".

P: U Iv 5,19-20, budući da je Isus imao slobodnu volju, zašto nije mogao učiniti ništa osim onoga što je vidio da Otac čini?

O: Isus je izabrao poslušati sve što mu je Otac naložio. Na zemlji je Isus naučio poslušnost, prema Hebrejima 5,8. Isus je rekao da nije došao da ugodi sebi, nego svome Ocu, u Ivanu 5,30. Usput, riječ za "ljubav" u Ivanu 5,20 kaže da Otac ima bratsku ljubav/prijateljsku ljubav (phileo) prema Sinu.

Isus je rekao da ga je Otac poslao, što je ključna točka: Isus je to spomenuo 25 puta u Evanđelju po Ivanu. Isus nije došao samostalno i nije ništa na zemlji učinio samostalno.

P: U Iv 5,19-22, kako je točno Otac prvi učinio sve što je Isus učinio?

O: Iako je Isus rekao da je Otac prebivao u njemu, to nije glavna poanta koju je ovdje želio istaknuti.

Očito je da su svi razumjeli da Otac nije rođen na zemlji i da ga Ivan Krstitelj nije krstio. Naprotiv, Isus kaže da će činiti samo ona djela koja mu je Otac namijenio.

Q: U Iv 5,22, sudi li nam Isus ili Otac?

Odgovor: Isus je rekao da je Otac povjerio svu vlast suđenja Njemu. To se dobro uklapa s Djela apostolskih 4,12, gdje nema drugog imena pod nebom po kojem se ljudi mogu spasiti.

P: U Iv 5,23, kako trebamo častiti Sina jednako kao što častimo Oca koji ga poslao?

O: Isusovi sljedbenici časte ga na sljedeće načine.

1. Mi obožavamo Isusa, kao što to čine anđeli u Otkrivenju i Hebrejima 1,6.

2. Molimo se Isusu, kao što je to učinio Stjepan u Djela 7,59.

3. Nazivamo Isusa Bogom, kao što stoji u Poslanici Hebrejima 1,8–9.

4. Nazivamo Isusa "moj Bog", kao što je Toma učinio u Ivanu 20,28.

5. Vjerujemo i slušamo ono što je On učio, kao i ono što su Njegovi apostoli učili o Bogu i o Njemu samome.

Slijeđenje ovih biblijskih stihova jedna je od ključnih stvari koje razlikuju sekte Jehovinih svjedoka, The Way i druge sekte s jedne strane, od suvremenih i ranih kršćana s druge strane. Evo što su rekli rani kršćani.

Hilari (355-367/368. g.) je komentirao Ivanovu 5,23: "Jer ako stvari nisu iste prirode, nikada im se ne odaje jednaka čast, a jednakost časti ne dovodi do razdvajanja onih kojima se odaje čast. No, tajna rođenja zahtijeva jednakost časti." O Trojstvu, knjiga 9, poglavlje 23, str. 162

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) rekao je: "Stoga ova riječ izričito svjedoči da On [Isus] dobiva svjedočanstvo od Njega [Oca], koji je te stvari utvrdio, da je dostojan obožavanja kao Bog i kao Krist." Dijalog s Triphonom, pog. 63, str. 229.

Ignacije, Irenej, Tertulijan, Novatijan, Hipolit i drugi također su govorili o časti Isusa kao Boga.

P: U Iv 5,26, što znači "imati život u Sebi"?

O: Dok mi imamo vječni život u Raju, to je izvedeni vječni život koji je i omogućen i održavan od Boga. Međutim, Isus nema izvedeni vječni život, već vlastiti vječni život.

P: U Iv 5,27, kako to da činjenica da je "Sin Čovječji" daje Ocu razlog da Isusu da vlast da nas sudi?

O: Sveto pismo to ne kaže izričito, ali ipak daje odgovor. U Poslanici Hebrejima 2,14-17 stoji da, budući da imamo tijelo i krv, Isus je morao sudjelovati u našoj ljudskosti kako bi njegova smrt bila pomirba za nas. Isus je morao biti jedan od nas da bi postao naš Veliki svećenik.

P: U Iv 5,28-29, budući da će oni koji su činili dobro uskrsnuti u život, znači li to da je spasenje djelima istinito?

O: Ne. Ne kaže da su dobri djela uzrokovala njihov život. Dobra djela vjernika, ma koliko bila ograničena, dokaz su da smo jedno od Božjih djece koja će vječno živjeti u Njemu.

P: U Iv 5,30, kako Isus može biti Bog ako sam po sebi nije mogao ništa učiniti? Čak je i njegovo istjerivanje demona bilo prstom Božjim u Lk 11,20. (To je istaknuo musliman Ahmad Deedat.)

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

a) Važan je kontekst stiha. Isus nije rekao da nikada ne može učiniti ništa. Naprotiv, Isus nije činio nikakva čuda u njihovom gradu, ne zbog nedostatka Božje moći, već zbog njihova nedostatka vjere.

b) Što se tiče istjerivanja demona prstom Božjim, Isus je Bog i NE djeluje neovisno ili protiv Boga Oca ili Duha Svetoga.

c) Kada je Isus utjelovio na zemlji, dobrovoljno je i privremeno odustao od velikog dijela svoje moći i slave te se u svom zemaljskom stanju osobito oslanjao na Oca i Duha Svetoga.

P: U Iv 5,30, koja je ključna razlika u našem životu između služenja Bogu zato i kada nam se sviđa i služenja Bogu kada nam se ne sviđa?

O: Poslušnost može biti promjenjiva, nasumična i nepotpuna kada ovisi o tome kako se osjećamo u vezi s njom. Neki naglašavaju da će Bog uvijek učiniti ono što je najbolje za njih; drugi, poput molitve Jabeza u 1. Ljetopisima 4,9-10, žele služiti Bogu bez boli. Bog može uslišiti taj zahtjev, ali gdje bi bila crkva Novog zavjeta da je Pavao želio služiti samo bez boli? Misliš li da je Pavao podnio ta premlaćivanja i zatvor da bi udovoljio samome sebi? Dakle, mnogo je bolje kada ne poslušamo da bismo udovoljili sebi.

S druge strane, osjećamo zadovoljstvo i radost od Boga kada poslušamo. Nije bilo zabavno da Pavao i Silas budu pretučeni i zatvoreni u filipski zatvor, ali s druge strane, Pavao je svoje voljene Filipljanе vidio kao svoju radost i vijence u Poslanici Filipljanima 4,1. Dakle, Pavao nije trpio propovijedajući evanđelje zbog užitka, ali paradoksalno, na kraju je iz toga dobio radost.

P: U Ivanovom evanđelju 5,31, ako bi Isus svjedočio o sebi, bi li to učinilo njegovo svjedočanstvo neistinitim?

O: Ne, to nije ono što Isus ovdje govori. Isus odgovara na optužbu farizeja da, ako je Isus jedini koji svjedoči o sebi, to na sudu ne bi utvrdilo njegovu vjerodostojnost. Da jedan svjedok nije dovoljan, navodi se u Ponovljenom zakonu 17,6 i u rabinskoj Misni Kethuboth 2,9, prema Evanđeoskom komentaru na Bibliju, str. 854.

Isus je naveo četiri svjedoka: Ivana Krstitelja, svoja čuda, Pismo i Boga Oca. Knjiga "When Critics Ask" (Kad kritičari pitaju), str. 410, ističe da je Isusovo svjedočanstvo samo po sebi bilo istinito i osobno. Međutim, Isusovo svjedočanstvo nije bilo službeno i zakonski dovoljno Židovima.

P: U Iv 5,33-34, što je toliko važno u svjedočanstvu?

Odgovor: Na negativan način Židovi su, primjenjujući dvostruke aršine, tvrdili da odbacuju Isusa zbog nedostatka svjedočanstva, unatoč Ivanu Krstitelju, čudima i mesijanskim proročanstvima Svetog pisma. Na pozitivan način, ključna svrha Isusa i nas jest biti svjedočanstvo. Prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 291–293, riječ "svjedočanstvo" ili "svjedočiti" pojavljuje se kao imenica na 60 mjesta u Novom zavjetu, a kao glagol na 76 mjesta u Novom zavjetu. 30 puta kao imenica i 47 puta kao glagol nalazi se u Evanđelju po Ivanu, 1. Ivanovoj, 2. Ivanovoj i 3. Ivanovoj poslanici te u Otkrivenju.

Trebamo poučavati i pružati razloge za nadu koju imamo (1. Petrova 3,15b), te trebamo moliti i pomagati drugima. No, ne zaboravimo da je još jedan ključni razlog zašto smo još uvijek na ovom svijetu pružanje svjedočanstva. To činimo svojim riječima i svojim životima. Arapska poslovica kaže: "Najveći zločin u pustinji je pronaći vodu i šutjeti". (Citat je iz predavanja KayLyn Hopper održanog 29. 4. 2018.)

P: U Iv 5,34 koristi li Isus argument ad hominem, koji On sam nije prihvatio?

O: Ne. Prvo ćemo razmotriti što je ad hominem argument, a zatim što je Isus rekao.

ad hominem na latinskom znači "na čovjeka". To je argument u koji govornik sam ne vjeruje, ali ga spominje kako bi uvjerio slušatelje. Na primjer, ako političar prekrši obećanje, netko kome je svejedno za prekršena obećanja to može spomenuti kako bi uvjerio ljude kojima je stalo do ispunjavanja obećanja da glasaju za njega. (Pretpostavlja se da bi taj drugi bolje ispunio svoja obećanja, ali to je samo neizrečena pretpostavka)

Zanimljivo je da Isus, koji je liječio u subotu, izazivajući time protivljenje iako je mogao pričekati do nedjelje, ovdje se posebno trudi objasniti svoje opravdanje na načine koje oni mogu razumjeti.

Isus je u potpunosti prihvatio ono što je rekao Ivan Krstitelj. Međutim, Isus je u biti rekao da koristi argument ad hominem, jer dok su farizeji željeli više svjedoka prije nego što bi povjerovali da je nešto istina, Isus se nije slagao s tim pristupom. No, ako su već namjeravali koristiti taj pristup, svjedočanstvo Ivana Krstitelja potvrđivalo je Isusovo svjedočanstvo o samome sebi. Ivanove riječi nisu "učinile" Isusovo svjedočanstvo istinitim; njegove su riječi samo pokazale da je ono istinito.

Danas ljudi često mogu izgubiti tu razliku na sudu. Sudac ili porota može proglasiti optuženika "nevinim". Zapravo, presuda ne čini optuženika krivim ili nevinim. Oni su krivi ako su počinili zločin, bez obzira na ispravnost presude. U Sjedinjenim Američkim Državama, na kaznenom suđenju, ako porota smatra da je optuženik vjerojatno počinio djelo, ali postoji razumna sumnja, nalaže se da optuženika proglasi "nevinim". Čini li to optuženika nevinim? - ne.

P: U Iv 5,37, zašto je Isus rekao Židovima da nikada nisu čuli glas Božji niti vidjeli njegov lik?

O: Naravno da gomila kojoj je Isus govorio nije čula Božji glas niti vidjela Njegov lik. Ali, za razliku od proroka Starog zavjeta, obični Židovi Starog zavjeta također nisu čuli Božji glas niti vidjeli Njegov lik. Ali Isus ovdje ne iznosi samo neke činjenično točne tvrdnje. Ovo im se izriče kao prijekor. Dok oni nisu doživjeli ni ono što su doživjeli proroci u Starom zavjetu, sada je sam Bog stajao pred njima, a oni i dalje nisu prepoznatljivo čuli Božji glas niti vidjeli Njegov lik.

P: U Iv 5,39, imamo li vječni život vjerujući Bibliji ili ne?

O: Zapravo, ne. Vječni život daruje Bog. Međutim, Židovi su bili djelomično u pravu, u tome što nam Sveto pismo pokazuje put k Bogu, kako bismo imali vječni život. Moguće je da se osoba više brine o Svetom pismu nego o Bogu, kao što su se farizeji brinuli u Isusovo vrijeme.

P: U Iv 5,42-43, je li to bio glavni problem farizeja?

O: Glavni problem bio je što farizeji nisu imali Božju ljubav u svojim srcima. Simptom da je problem bio u njihovom srcu, a ne u njihovoj logici, jest to što su imali dvostruke aršine u tome hoće li prihvatiti Isusa ili druge (Ivan 5,43).

Slično tome, efeska crkva je upozorena da je napustila svoju prvu ljubav u Otkrivenju 2,4. Ako osoba nema ljubavi prema Bogu, može i dalje biti religiozna i činiti mnoge stvari koje izgledaju dobro, barem u očima svijeta, ali je propustila ono što je od vitalne važnosti.

U Ivanu 5,38 Isus je također rekao farizejima da Riječ ne prebiva u njima. To bi se moglo činiti prilično šokantnim, budući da su ti farizeji proveli toliko vremena proučavajući Sveto pismo. No proučavanje Svetog pisma, vjerovanje u njega i njegova primjena mogu biti dvije različite stvari.

P: U Iv 5,43, budući da je Isus došao u ime Očevo, znači li to da Isus ima isto ime kao i Otac i da je stoga Isus Otac?

O: Dijele brojne titule. Međutim, ja slučajno imam isto prezime kao i moji roditelji, ali to ne dokazuje da smo svi samo jedno ljudsko biće. U knjizi *When Cultists Ask* (str. 168-169) navodi se da neki pentekostalci jedinstva, poput Campbella iz 1975., zapravo to i kažu. Da su u tome dosljedni, pentekostalci jedinstva nikada ne bi propovijedali u Isusovo ime jer bi mislili da ih svako djelovanje "u Isusovo ime" također čini Isusom.

P: U Iv 5,44, kako se primanje časti od drugih odnosi na nevjerovanje?

O: Isus ne kaže da ne ugoduju Bogu, Isus kaže nešto još gore. Oni se čak ni ne trude ugoditi Bogu. A koliko god to bilo loše, izgleda još gore s obzirom na trud koji ulažu da ugode ljudima.

P: U Iv 5,45-46, kako oni koji vjeruju Mojsiju vjeruju Isusu? Mnogi Židovi danas se ne bi složili.

O: Isus je možda upućivao slušatelje na Ponovljeni zakon 17,18-19. Ako tko ne posluša riječ budućeg proroka (Isusa), Bog će sam taj čovjek pozvati na odgovornost. Ivan 5,46 kaže nešto slično.

Mojsije je bio pobožan prorok. No njihovo poznavanje Mojsijeva zakona i učenja, i njihovo nepridržavanje Onoga na koga je upućivao, bilo bi za njih još gore na sudu. Pročitajte 2. Petrovu 2,20-22 za više o većoj osudi uz veće znanje.

Komentar Biblije Expositor, svezak 9, str. 60, ovdje iznosi zanimljivu poantu. Poslušnost Mojsiju bila je dobra, ali njihova poslušnost Mojsiju bila je izvor ponosa za njih. Čitanje Biblije, odlazak u crkvu, širenje evanđelja, klonjenje zla ( ) i općenito poslušnost Bogu sve su to dobre stvari koje trebamo činiti. Ali oprez ako to za vas postane izvor ponosa.

P: U Iv 6,5–6, zašto je Isus postavio pitanje, budući da je već znao odgovor?

Odg: U Ivanu 6,6 stoji da je Isus postavio pitanje da iskuša Filipa. Korištenje onoga što se danas naziva Sokratovom metodom, odnosno postavljanje pitanja učeniku na koje učitelj već zna odgovor, je u redu. Očito, učenici nisu bili neupućeni u to, kao kada je Petar odgovorio na Isusovo pitanje u Ivanu 21,17, rekavši: "Gospodine, ti sve znaš; ti znaš da te volim." (BSB)

Konkretno, Filip je mogao odgovoriti pokušajem da nahrani ljude, svojim odgovorom (beznađem da se ta potreba može prirodno zadovoljiti) ili vjerom da ih Krist može nahraniti.

P: Iako Sveto pismo ne kaže sa sigurnošću, možda daje naznaku. U Ivanu 1,44 stoji da su Filip, kao i Andrija i Petar, bili iz Betsaide, koja se nalazila u tom kraju.

O: Iako Pismo ne kaže sa sigurnošću, možda daje naznaku. U Ivanovom evanđelju 1,44 stoji da su Filip, kao i Andrija i Petar, bili iz Betsaide, koja se nalazila u tom kraju.

P: U Iv 6,13, budući da je Isus mogao tako lako umnožiti hranu, zašto su sakupljali ostatke?

O: Božja dobrota koju nam je dao ne bi se trebala rasipati. Isus neće uvijek biti s njima, a kruh bi bio koristan drugima.

Osim toga, dvanaest košara ribe i pet plovaca je imalo simboličko značenje. Bog je signalizirao jedinstvo pogana i Židova u Kristu. Broj dvanaest predstavlja plemena Izraela, kao i dvanaestoricu učenika, a broj pet Božju milost prema svim ljudima, poput pet tisuća muškaraca plus žena i djece.

P: U Iv 6,19, kako je Isus mogao hodati po vodi?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Galičko more bilo je vrlo duboko, pa Isus nije izvodio neku vrstu trikova hodajući po kamenju.

Isus je bio stvarna osoba od krvi i mesa, pa nije bio neka vrsta fantoma bez težine.

Bog, koji je stvorio prirodni zakon, može ga nadvladati kad god poželi. To nazivamo čudom, ali možda je Bogu to samo alternativna metoda djelovanja.

Znanstveno zapažanje

Da biste znanstveno razumjeli ovo natprirodno čudo, prvo morate razumjeti zašto voda uopće može podnijeti bilo kakvu težinu, poput plutajućeg broda. U statističkoj mehanici, ansambl je vjerojatnosna raspodjela stanja sustava. Na površini tekućine, molekule vode koje se kreću brže neprestano "iskakuju" iz tekućine i bježe u atmosferu. To nazivamo isparavanjem. Većina to ne čini iz tri razloga:

1) Površinska napetost čini molekule vode "ljepljivima" i otporima se oslobađanju,

2) Samo određeni postotak molekula vode koje imaju dovoljno veliku brzinu

3) Samo određeni postotak molekula vode velike brzine kreće se prema gore.

Možemo promijeniti 1) premazivanjem površine nečim.

Možemo promijeniti 2) povećanjem brzine molekula vode: to nazivamo zagrijavanjem vode.

Nemamo moć promijeniti treću točku (osim ako nemamo magnetsku tekućinu i ne primijenimo magnete), a to samo po sebi moglo bi podići bilo što.

Kad bi stripovski superjunak imao samo jednu supermoć, a to je moć mijenjanja statističke vjerojatnosti, mogao bi učiniti gotovo sve, uključujući lebdeći po zraku, prolaziti kroz zidove i oživjeti neorganizirane mrtve stanice.

P: U Iv 6,23, što znamo o gradu Tiverijadi?

Odg: Bio je to novi grad u Isusovo vrijeme, budući da ga je Herod Antipa sagradio između 16. i 22. godine n.e. kao svoju upravnu prijestolnicu. Bio je to grad pogana, a u Asimovljevom vodiču kroz Bibliju (str. 822–823) stoji da su ga Židovi izbjegavali jer je izgrađen na groblju.

Međutim, Encylopaedia Britannica i Wycliffe Bible Dictionary (str. 1704) navode da je u drugom stoljeću urednik Misne (oko 198.–220. g.) Judah hak-Kadhosh potekao odande. Također, Talmud je ondje uređen oko 400. godine. Među poznatim rabinima koji su ondje pokopani su Maimonides, 'Akiba (Akiva), Yohanan Ben Zakkai i Eliezer Veliki.

P: U Iv 6,27 Isus je rekao da ne radimo za hranu koja propada. Kako danas radimo za hranu koja propada?

O: Prije svega, moramo neke stvari raditi iz nužde, poput nabavljanja hrane za jelo. Ali Isus kaže da to ne bi trebalo biti svrha i usredotočenje našeg života. Svoju životnu energiju trebali bismo usmjeriti na vječne stvari; a ono što je vječno, a ipak nas okružuje, jesu duše ljudi.

Možda bi analogija mogla pomoći. Ako se ujutro vozite na posao, plaća li vam šef vrijeme putovanja? Ako se ne vozite iz zadovoljstva, a šef vam ne plaća, zašto se onda ne prestanete voziti na posao? Odgovor je obično: "Zato što moram, ako želim dobiti plaću." Ideja o tome da " " radite nešto što nije produktivno, a što je nužno za ono što jest produktivno, naziva se "izdatak". Postoji mnogo stvari koje moramo raditi u ovom životu, a koje su "excise", zapravo toliko da možemo nenamjerno upasti u način razmišljanja da se život svodi samo na "excise" i zabavu. Ali te su stvari samo nužne kako bismo mogli raditi stvari koje su zaista važne: slaviti Boga, voljeti druge, dovoditi ljude k Kristu, pomagati ljudima da rastu u Kristu.

P: U Iv 6,27b, što je Isus mislio pod izrazom "Otac je stavio svoj pečat odobrenja"?

O: Isus je bio ugodan Ocu, poslan od Oca na zemlju i činio je Otčevu volju. Otčev pečat odobrenja bio je očit i dokazivan Isusovim čudima. Da je netko želio štovati Oca, ne bi odbacio onoga na koga je Otac stavio svoj pečat odobrenja. Isus je više puta spomenuo da je sišao s neba u Evanđelju po Ivanu 6, u stihovima 33, 38, 41, 50 i 58.

Čak i ako ste već vjernik, trebate se zapitati: ima li vaš život Božji pečat odobrenja? Sviđa li se Bogu način na koji živite?

P: U Ivanovom evanđelju 6,31-36, 48-51, kako je Isus kruh (ili manna) života?

O: Riječ za "istinski" kao u istinski kruh je alethinos, što znači pravi ili izvornik. Isus je kruh života na najmanje dva načina.

Za sve: Isus održava sve u svemiru, prema Kološanima 1,17

Za vjernike: Slatko je imati život u Isusu, koji nas hrani, štiti i čuva te priprema da vječno prebivamo s Njim.

Kao što Isus daje živu vodu u Ivanu 4:15, ovdje je Isus kruh života.

P: U Iv 6,37, budući da svi koje je Otac dao Isusu dolaze k Isusu, a neki ne dolaze k Isusu, znači li to da ih Otac nije dao Isusu?

O: Da. Evanđelje spasenja iskreno se nudi svima. Međutim, Hebrejima 4,2 kaže da evanđelje ne koristi onima koji ga ne povežu s vjerom. Luka 7,30 je drugi primjer, a za više informacija pogledajte raspravu o Luki 7,30.

P: U Iv 6,39, je li Isus imao volju odvojenu od Boga Oca ili nije?

O: Da preformuliram pitanje kao što je to učinio jedan učenik četvrtog razreda: koliko mozgova ima Trojstvo? Osim činjenice da Bog nije ograničen na stanice, moglo bi se reći da imaju svoje mozgove. Isus je imao posebnu volju, što pokazuje Njegova molitva u Getsemanskom vrtu. Međutim, Isus je uvijek birao da Njegova volja bude u skladu s voljom Očevom, što također ukazuje Njegova molitva u Getsemanskom vrtu.

P: U Iv 6,42, je li djevičansko rođenje istinito, budući da su Židovi rekli da poznaju Josipa, Isusova oca?

O: To ne poriče djevičansko rođenje.

Prvo, budući da je Josip bio Marijin suprug, on je bio zakonski otac Isusa u očima zakona.

Drugo, mnogi Židovi pretpostavljali su da je Josip također bio biološki otac Isusa. Svaka pretpostavka koju ljudi čine ne mora nužno biti istinita.

P: U Iv 6,43-70, zašto se ljudi gunđaju na Boga i što im možete reći da ih pomognete?

O: To se obično svodi na jedan temeljni uzrok: Bog nije ispunio njihova očekivanja. Job se bunio protiv Boga; jer Job nije vidio što se događa iza kulisa, niti konačni ishod. Ljudi se također bune jer ne znaju što se događa iza kulisa ili ne vide konačni ishod.

P: U Iv 6,43-70, ako netko misli da je nešto u vezi s Bogom neprihvatljivo, kako mu odgovoriti?

Zapravo, Bog nije tražio vaše odobrenje. On je Bog i može činiti što god želi. Bog vam nudi način da uživate u vječnom životu, a ako to ne želite, onda postoji samo alternativa. Neke se osobe trebaju osloboditi svojih predrasuda o Bogu. Možda je zato Isus rekao da moramo dolaziti k Bogu kao malo dijete u Lk 18,16-17 i Mt 19,14.

P: U Iv 6,44.65 i Iv 6,37.39, što znači da nitko ne može doći k Isusu ako ga Otac ne privuče?

O: Grčki izraz može značiti prisiliti, privući (kao kad se crpi voda), ili nagovoriti/uvjeriti. Za više o grčkom izrazu pogledajte knjigu Now That's a Good Question, str. 27–29. Budući da grčka riječ ima različita značenja, različiti kršćani ovaj stih na različite načine uključuju u svoju teologiju.

Umjereni neokalvinisti kažu da Isus sve privlači izvana te da je ponuda spasenja dostupna svakom pojedincu. Iznutra Duh Sveti (također nazvan Duh Kristov) uvjerava svijet (i izabrane i propale) u grijeh. Međutim, svi koje je Otac predodredio privučeni su u nebo, a oni koji nisu izabrani ne dolaze k Bogu. Neki nekalvinisti bi rekli da predestinacija i predznanje idu ruku pod ruku, a drugi nekalvinisti bi rekli da predznanje prethodi predestinaciji, budući da se u dva navrata kada se spominju zajedno u Svetom pismu, predznanje uvijek spominje prvo.

Kalvinisti ne poriču da se Evanđelje treba ponuditi svima, ali Otac privlači samo izabrane, i ni Otac ni Duh Sveti ne djeluju spasonosno za proklete, budući da Isus nije umro za njih.

Hiperkalvinisti ovdje vjeruju isto kao i kalvinisti, osim što uče da se Evanđelje može propovijedati svima, ali da je pogrešno nuditi ga svima.

Za više informacija pogledajte i sljedeće pitanje.

P: U Iv 6,44 i 6,65 te Iv 6,37 i 39 privlači li Otac samo neke ljude ili Isus privlači sve k sebi, kao što stoji u Iv 12,32?

O: U grčkom jednostavno stoji da Isus privlači "sve". Zapravo ne kaže da Isus privlači "sve ljude" ili "sve ljude". Postoje tri stajališta.

Otac privlači svakog pojedinca: Mi smo tako grešni da nitko ne može doći k Ocu ako ga Otac ne privuče (ne omogući mu to). Međutim, Otac privlači svakoga. Kada Ivan 6,37 i 6,39 kažu da će svi koje je Otac dao Isusu doći k Njemu, Otac sve privlači, ali Isusu daje samo one koje je unaprijed poznavao (i time predodredio) da dođu k Isusu. Međutim, ovo tumačenje krši očiti smisao Ivanova 6,64-65, koji ukazuje da je činjenica da Otac mora privući ljude bila razlog zašto neki nisu povjerovali.

Isus privlači izvana, a Otac bira iznutra: Isus privlači k sebi i izabrane i odbačene. I izabrani i odbačeni donose odluku hoće li vjerovati Isusu ili ne. Međutim, Otac je predodredio izabrane, i stoga ih samo oni privlače.

Sve vrste ljudi, Otac i Isus privlače samo izabrane. Stav da se ne privlači svaku pojedinu osobu je kalvinistički pogled, zagovaran u Novom genevskom studijskom biblijskom rječniku (New Geneva Study Bible, str. 1688).

Za više informacija pogledajte i prethodno pitanje.

P: U Iv 6,45, budući da svatko koga je Bog poučio dolazi k Isusu, znači li to da svi koji nikada nisu čuli za Isusa nisu imali priliku izbjeći Pakao?

O: Biblija to nikada ne kaže. Naprotiv, Poslanica Hebrejima 11 pokazuje da Abel, Enok, Noa i mnogi drugi očito nikada nisu čuli za Isusa (dok su bili na zemlji), a ipak su vjerojatno otišli u nebo. U odgovoru treba uzeti u obzir još dvije točke:

2. Beba koja umre nikada ne čuje za Isusa. Biblija nikada ne kaže da oni ispod dobi odgovornosti idu u pakao.

3. Isus je doista rekao da će svi koji Ga odbace umrijeti u svojim grijesima u Ivanu 8,24.

Za više informacija pogledajte i raspravu o Ivanu 3,36.

P: U Iv 6,50-51, budući da tko jede kruh nebeski (Isusa) živi zauvijek i neće umrijeti, zašto kršćani ipak umiru?

O: Postoje dva načina na koja se to može razumjeti.

1. Kršćani će živjeti zauvijek na nebu i tako ćemo dosegnuti stanje u kojem naša proslavljena tijela nikada neće umrijeti. Za više o toj temi pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1505.

2. Osim toga, iako naša tijela umiru samo jednom, od trenutka kada prvi put povjerujemo, naš duh nikada ne umire. Otkrivenje naziva Jezero ognjenim drugom smrću.

Fizička smrt "samo je sitnica" u usporedbi s vječnim životom ili drugom smrću. Ovaj je stih važan jer nam govori da, kad vjernik ode na nebo, nema straha da će sagriješiti i pasti.

P: U Iv 6,51-56, što je Isus ovdje doista mislio?

O: Postoje barem tri tumačenja.

1. Isus vjernicima daje duhovnu hranu

Komentar Biblije za vjernike: Novi zavjet, str. 297, ističe da se, budući da Gospodnja večera nije uslijedila tek godinu dana kasnije, ovdje radi o duhovnoj hrani i piću koje će Isus dati vjernicima.

2. Ilustracija duhovnog jedinstva

Isus je govorio mnoštvu, koje u to vrijeme nije znalo ništa o Gospodnjoj večeri, kako ističe Novi genevski studijski prijevod Biblije (New Geneva Study Bible), str. 1673. Knjiga Teško shvatljivi izrazi Biblije (Hard Sayings of the Bible), str. 498-500, jasno kaže da je to ovo stajalište, a istovremeno predlaže i kombinaciju s trećim stajalištem.

3. Osim prethodna dva, i predznak Gospodnje večere

Kada je Isus rekao "…ovaj kruh, koji ću dati za život svijeta, jest tijelo moje", Isus je prorekao svoju smrt na križu. Isto tako, Isus je prorekao njihovo sjećanje na to na Gospodnjoj večeri.

Za više o ovom gledištu pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1505. Knjiga Hard Sayings of the Bible, str. 498–500, predlaže ovo gledište uz prethodno jer Ivan ne bilježi Posljednju večeru, a ovo bi bilo njegovo učenje o važnosti pričesti.

Pitanja ovdje su donekle slična problemima tumačenja "vode i duha" u Ivanu 3,5.

P: U Iv 6,52-56, zašto Isus nije razjasnio zabunu mnoštva?

O: Isus je očito želio izreći te riječi na ovaj način i nije se čudio što su neki otišli u tom trenutku. Govoriti Židovu o pijenju krvi zvučalo bi im uvredljivo. Svaka je osoba ovdje imala izbor. Mogli su vjerovati Bogu, ali samo do granica onoga što su u potpunosti razumjeli, ili su mogli u potpunosti vjerovati Bogu, znajući da će Bog biti i činiti stvari izvan njihovog razumijevanja. Kao što je jedan kršćanin rekao, ne smijemo se uvrijediti zbog ne nih neobjašnjenih stvari. Budući da su farizeji slušali Njegove riječi samo da bi mu se suprotstavili, Isus im je dao nešto na što su se mogli uhvatiti.

Sveto pismo ne navodi sve razloge zašto je Isus tako govorio, ali evo jedne spekulacije. Ljudi koji su vidjeli čuda mogli su vjerovati u Isusa, bez obzira na to jesu li željeli slijediti Boga ili ne, jer su imali živ dokaz pred sobom. Isus je također ubio nade onih koji su u njega gledali kao u političkog mesiju. Isus je tako govorio kako bi oni koji su ga željeli slijediti, po njegovim uvjetima, kasnije razumjeli, a oni koji ga nisu željeli slijediti imali bi izgovor za odlazak.

P: U Iv 6,53a, je li Isus učio da kruh doista postaje Njegovo tijelo, kao što uči Rimokatolička crkva, nazivajući to transubstancijacijom?

O: Ne, jer su Isus (kao i Pavao) često koristili metafore. Na primjer, mi smo Kristovo tijelo, ali se ne pretvaramo fizički u Kristovo tijelo. Isus je jednom Petra nazvao Sotonom, ali to ne znači da se Petar pretvorio u Sotonu; dapače, Sotona je koristio Petrove riječi kako bi napastovao Isusa. Kad je Isus rekao da je on loza u Ivanu 15:1, je li se Isus fizički pretvorio u lozu? Je li Isus držao svoje "drugo tijelo" u rukama? – samo u metaforičkom smislu. Ovo je više od trivijalne točke, jer primjena ovoga određuje misli li netko da bi trebao obožavati kruh i vino ili ne.

Za opsežnije odgovore pogledajte knjige *Kad kultisti pitaju* (When Cultists Ask), str. 168. – 173., i *Kad kritičari pitaju* (When Critics Ask), str. 412. – 413.

P: U Iv 6,60-66, zašto Isus ovdje djeluje gotovo fatalistički? - Ako dođu, doći će. Ako ne dođu, ne će.

O: Isus nije bio fatalist, ali je dobro poznavao ograničenja govora. Ako netko nikada ne želi povjeriti svoj život Kristu, nikada neće prihvatiti ono što ne može dokazati istinitim ili lažnim. Ako ljudi ne žele slijediti istinu, gotovo će uvijek moći pronaći neku ispriku za to.

P: U Iv 6,67, zašto je Isus iskušao dvanaestoricu učenika pitajući hoće li i oni otići?

Odgovor: Isus je znao da neće otići, ali je postavio pitanje iz najmanje dva razloga. Želio je da imaju priliku otići; tako bi im bilo jasno da je njihov ostanak vlastiti izbor. Drugo, želio je da se povuku korak unatrag i ponovno donesu, odnosno preispitaju tu odluku. Morali su "povući crtu u pijesku" i odlučiti hoće li sve ostaviti s Isusom, u dobru i zlu. Na sličan način, Naomi je natjerala Rutu ( ) da donese odluku u Knjizi o Ruti 1,15-18. Naravno, kao što navodi Ivan 6,70, Isus je već znao njihovu odluku; ali oni su je ipak morali donijeti.

Kada je netko poput Petra donio pogrešnu odluku, poričući Krista, Krist ga je mogao ponovno uspostaviti u Ivanu 21:15-19. Ako imate odluku koju trebate donijeti, a vi je upropastite, ne ostajte daleko od Boga zbog krivnje, nego se vratite Bogu radi oprosta.

P: U Iv 6,70, budući da je Isus izabrao dvanaestoricu učenika, a Juda je bio jedan od njih, je li Juda bio jedan od izabranih koje je Isus izabrao?

O: Ne. Poput drugih ljudi, Isus je imao slobodu donositi mnoge odluke. Isusov izbor da pojede određenu smokvu ne čini tu smokvu jednom od izabranih. Isto tako, Isusov izbor dvanaestorice učenika razlikovao se od izbora izabranih koji idu u nebo.

P: U Iv 7,5, tko su Isusovi "braća" koji nisu vjerovali u njega?

O: Marija je bila djevica, i Josip nije spoznao Mariju dok se Isus nije rodio, i Josip nije bio u zajednici s Marijom "dok ne rodi sina", prema Mateju 1,25. Matej 12,46; 13,55-56; Marko 6,3-4; Ivan 2,12; Djela 1,14; 1. Korinćanima 9,5 također spominju Isusove braće, a Pavao spominje "Jakova, Gospodinova brata" u Galaćanima 1,18–19. U knjizi 1001 Bible Questions Answered, str. 39–40, također se ističe da se u mesijanskom Psalmu 69,7–9, gdje stoji "braća … djeco majčine utrobe",

Da su vjerovali u Isusa, činilo bi im se logičnim da Isus sada otkrije išta. Međutim, ovaj stih kaže da u to vrijeme oni nisu vjerovali Isusu, pa je njihova primjedba posve opravdana: "Ako doista misliš da si Mesija, pokaži se svima sada."

P: U Iv 7,7 svijet nije mrzio učenike, ili ih je mrzio u Iv 15,20-21?

O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

U Ivanu 7, učenici su se još uvijek učili i svijet ih još nije mrzio jer još nisu dosljedno propovijedali obraćenje k Isusu. Židovi i Rimljani još nisu došli do točke da žele progoniti kršćane.

U Ivanu 15,20-21 Isus je prorekao da će uskoro doći vrijeme kada će ih svijet mrziti jer pripadaju Kristu.

P: U Iv 7,8, zašto je Isus rekao da On ne ide ili još ne ide na blagdan?

O: Pet točaka za razmatranje u odgovoru.

1. Neki rukopisi kažu "ne idem". Ti rukopisi uključuju Sinaiticus, Cantabrigiensis, bohairski koptski, armenski i Diatessaron.

2. Drugi rukopisi, kao što su Bodmer II (125.–175. g.), Bodmer 14,15 (treće stoljeće) i Vaticanus, kažu "još ne".

3. Čak i da se zna točan grčki original, ne može se previše naglašavati precizne riječi, jer nije poznato je li Isus ovdje govorio grčki ili aramejski.

4. Bez obzira na to, Isus nije davao obećanje, već je iznosio svoje namjere, stoga je svako čitanje rukopisa u redu.

5. Možda rukopisne varijacije služe Božjoj svrsi. Mogle bi nam pokazati načine na koje ne bismo smjeli shvaćati riječi Svetog pisma s pretjeranom točnošću.

P: U Iv 7,8, zašto je Isus ovdje rekao da Njegovo vrijeme još nije došlo?

Odgovor: Još nije bilo vrijeme da Isus započne svoje javno djelovanje, koje je kulminiralo Njegovom smrću na križu za naše grijehe.

P: U Iv 7,10, zašto je Isus očito promijenio mišljenje i otišao u Jeruzalem, nakon što je svojim braći rekao da neće ići?

O: Isus nije prekršio obećanje, već je promijenio mišljenje o onome što je namjeravao učiniti. Međutim, iza ovog jednostavnog odgovora krije se važna pouka. Postoji razlika između izražavanja namjere i obećanja.

Knjiga "Kad kritičari pitaju", str. 414, daje drugačiji odgovor. Isusovi su braća željeli da Isus ode u Jeruzalem i "javno se objavi kao Mesija". Isus je kasnije i otišao, ali ne na način na koji su mu braća predložili.

P: U Iv 7,13, zašto su se ljudi bojali Židova? Svi su bili Židovi!

O: Ljudi ovdje bojali su se židovskih vlasti. Često je korisno razlikovati vjerovanja i prakse običnih ljudi od službene vjerske nauke. Nadalje, Matej i Marko, napisani za židovsku publiku, razlikuju Židove koji su farizeji i sadukeje. Ivan, koji je očito pisao prvenstveno ne-židovskoj publici, obično ne pravi razliku, već ih jednostavno naziva Židovima. Ivan spominje farizeje samo u Ivanu 3,1.

P: U Iv 7,17, idu li u nebo svi koji odluče činiti Božju volju? – čak i hindusi, muslimani, budisti itd.

O: Kao što je Cain, Adamov sin, naučio, Bog ne prihvaća sve žrtve prinesene Njemu. Kao što 1. Korinćanima 10,20 pokazuje, morate barem prinijeti svoje žrtve Istinskom Bogu. Mnogi se ljudi usredotočuju na to kako druge religije uče pogrešne doktrine i "zabrljaju čovjeku glavu". Jednako je važno da one otupijevaju ljude u želji za onim što je najbolje i "zabrljaju im srce".

1. U nekim religijama, uključujući neke oblike hinduizma, činjenje dobra nije cilj. Cilj je, naprotiv, iskusiti i dobro i zlo. Dokaz za to potražite u sljedećem pitanju.

2. U nekim religijama, uključujući budizam i hinduizam, oni ne žele živjeti zauvijek na nebu. Njihov je cilj pobjeći iz nepoželjnog ciklusa reinkarnacije i ući u Nirvanu u budizmu ili se spojiti s vječnom vatrom u vedantskom hinduizmu.

3. U nekim religijama istina nije važna. Hinduizam je poznat kao religija u kojoj "zakon neprotivurečnosti" nije od velike važnosti.

P: U Iv 7,17, što lažna religija, hinduizam, uči o činiti dobro?

O: Uči barem dvije vrlo različite stvari.

Blagoslovljeni su oni koji čine dobro. "Dobro je jedno, a ugodno drugo. Ova dvojica, različita u svojim ciljevima, oboje potiču na djelovanje. Blaženi su oni koji biraju dobro; oni koji biraju ugodno promašuju cilj." Katha Upanišad str. 16

S druge strane…

1. "Znaj da su sva stanja postojanja – bila ona dobrote, strasti ili neznanja – očitovana Mojom energijom. Ja sam, u jednom smislu, sve, ali sam neovisan. Ja nisam pod utjecajem načina materijalne prirode, jer su oni, naprotiv, u Meni. Zbunjeni trima načinima [dobroćudnošću, strašću i neznanjem], sav svijet ne poznaje Mene, koji sam iznad načina i neiscrpan" Bhagavad Gita 7.12-13 str. 379-380.

2. "Čak i ako netko čini najodvratniji čin, ako je predan pobožnoj službi, treba ga smatrati svetim jer je ispravno pozicioniran u svojoj odlučnosti." Bhagavad Gita 9.30 str. 494

3. "Napisano je: 'Tko poznaje radost Brahmanove, koju riječi ne mogu izraziti, a um ne može dosegnuti, oslobođen je straha. Ne muči ga misao: 'Zašto nisam učinio ono što je ispravno? Zašto sam učinio ono što je pogrešno?' Tko poznaje radost Brahmanove, poznajući i dobro i zlo, nadilazi oboje.' Taittiriya Upanišad str. 58.

4. "Moji sinovi ubijaju svoje neprijatelje, moja kći je carica, a ja sam potpuno pobjednička. Moj glas je najviši u ušima moga muža. Prinos koji je Indra prinio i tako postao slavan i nadmoćan, to sam ja prinesla za vas, o bogovi. Doista sam postala bez premca među ženama. Bez premca među ženama, ubojica premca među ženama, pobjedna i nadmoćna, uzela sam za sebe privlačnost drugih žena kao da je to bogatstvo nestalnih žena." Ova kombinacija obožavanja i ranih hinduističkih "obiteljskih vrijednosti" potječe iz Rig Vede 10.159.3-5.

P: U Iv 7,18, kaže li Isus da u svim ljudima koji traže slavu Očevu nema nepravednosti?

O: Ne, već Isus neizravno govori o sebi, govoreći da u njemu nema nepravednosti.

P: U Iv 7,28, zašto je Isus propovijedao u Hramu, budući da je u Iv 6,10 tajno otišao u Jeruzalem kako ga se ne bi primijetilo?

O: Da je Isus došao otvoreno kao pojedinac, vlasti bi ga lako mogle uhititi. Međutim, jednom ondje, dok je Isus bio usred velikog i naklonjenog mnoštva, ne bi ga mogli uhititi. Željeli su pričekati da bude što je moguće manje drugih ljudi. Isus i učenici proveli su noć izvan Jeruzalema na mjestu gdje ih nikada ne bi pronašli, - to jest, osim ako ne budu izdani.

P: U Iv 7,38-39 stoji: "Gdje u Svetom pismu piše: 'Iz utrobe njegove poteći će potoci vode žive'?"

Odgovor: Stara književnost nije razlikovala točan citat, parafrazu jedne rečenice i parafrazu zajedničkog pojma više rečenica. Nova genevska studijska Biblija (The New Geneva Study Bible) na str. 1676. kaže da, iako ovo nije točan citat nijednog odlomka iz Starog zavjeta, može biti opća referenca na Izaiju 44,3 i Ezekiela 36,25-27.

Prema Evanđeoskom komentaru na Bibliju, str. 857, i Komentaru Biblije za vjernike, str. 1512, Židovi su imali običaj donositi vodu iz izvora Gihon/bazena Siloama i ulijevati je u srebrnu zdjelu pokraj oltara za paljenice dok su se pjevali Psalmi 113–118. Osmog dana to nisu činili.

P: U Iv 7,38-39, kako potječu potoci žive vode od Isusa?

A: Kao što voda daje život, rast, pročišćenje i utažuje žeđ, tako nam Isus to daje duhovno. To je Duh Sveti prema Ivanu 7,39.

P: U Iv 7,39, je li Duh Sveti bio u svijetu prije dolaska Isusa na zemlju?

O: Da, ali na ograničeniji način. U vrijeme Starog zavjeta Duh Sveti bio je s prorocima, ali prosječan vjernik tada nije imao Duha Svetoga.

P: U Iv 7,46, što točno grčki ovdje znači?

O: U Ivanu 7,46 grčki je ovdje vrlo naglašen. Iako je "Nikada nitko nije govorio ovako…" (NIV) točan prijevod, precizniji prijevod je "nikada čovjek nije govorio na takav način…" (Wuest), "Nikada čovjek ovako ne govori" (The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 302), ili "Nikada nijedan čovjek nije govorio na ovaj način" (The Expositor's Bible Commentary, sv. 9, str. 88).

P: U Iv 7,51-52, nisam siguran bih li, da sam živio u vrijeme Krista, uspio sve shvatiti što sam trebao učiniti. Je li to potrebno?

O: Iako možda tada ne biste sami sve shvatili, tko kaže da danas možemo sve sami shvatiti? Zato trebamo tražiti Božju pomoć i pomoć jedni od drugih. Svaki čovjek, prepušten sam sebi, može doći do nekih glupih i nepromišljenih stavova. Potrebna nam je Božja pomoć i pomoć jedni od drugih kako bismo si pružili pomoć i ispravljanje.

P: U Iv 7,52, je li Isus bio iz Betlehema u Judeji ili iz Nazareta u Galileji?

O: Oboje; Isus je rođen u Betlehemu u Judeji, a odrastao je u Nazaretu u Galileji.

P: U Iv 7,52, zašto su rekli da prorok nikada nije izišao iz Galileje, kad je Jonatan došao iz tog kraja, Gath-Hephera, otprilike tri milje od Nazareta? (O tome se spominje u skeptičnom Asimovljevom vodiču kroz Bibliju, str. 971.)

O: Primijetite da su govornici bili nevjerujući Židovi. Iako je Jonatan vjerojatno došao iz Gat-Hephera kod Nazareta, to nije sigurno. Biblija ne kaže "nikad nijedan prorok nije došao iz te Galileje". Naprotiv, rekli su: "nikad nijedan prorok nije došao iz Galileje". Govornici koji su odbacili Isusa vjerojatno su ovdje bili u krivu.

Zašto je Isus govorio na taj način? Nije to činio samo da bi izazvao probleme radi samog izazivanja problema, i sigurno to nije činio samo da bi povećao svoju popularnost. Neki bi mogli pomisliti da je Isus trebao odgovoriti na ljubazniji način. Ali očito je Isus poticao ljude da donesu odluku, u jednom ili drugom smislu. Tvrdili su da Ga odbacuju iz najneutemeljenijih razloga. Da je Isus učinio još jedno čudo da ga vide, nakon svih ostalih čuda, bi li to napravilo veliku razliku? Ne. Problem nije bio u nedostatku informacija ili nedostatku vjerodajnica, problem je bio potaknuti ih da donesu odluku.

P: U Iv 8,3-4, zašto su farizeji doveli Isusu ženu uhvaćenu na samom činu preljuba, a ne muškarca?

O: To je dobro pitanje, pogotovo jer Deuteronom 22,22-24 kaže da su oboje trebali biti dovedeni. Čini se da su bili manje zainteresirani za to da se pravda zadovolji u slučaju muškarca nego u slučaju žene. Ili, možda, uopće nisu bili zainteresirani za pravdu, već samo da uhvate Isusa u zamku. Enciklopedija poteškoća u Bibliji, str. 372, Kada kritičari pitaju, str. 415, te je i Josh McDowell (u predavanju) primijetio ovu nezakonitost.

P: Pokazuje li Iv 8,3-4 da Isus nije prihvaćao smrtnu kaznu?

O: Ne, ali postupak nije bio ispravan jer muškarac također nije doveden. Za više informacija pogledajte prethodno pitanje.

P: U Iv 8,3-4, gdje u Starom zavjetu stoji zapovijed da se žena kamenuje na smrt zbog preljuba (to je spomenuo musliman)?

O: Smrtna kazna za preljub bila je propisana u Levitskom zakonu 20,10 i Ponovljenom zakonu 22,22-24. Oblik izvršenja, kamenovanje, naveden je u Ponovljenom zakonu 22,24 u primjeru muškarca koji leži sa zaručnicom u gradu.

P: U Iv 8,6, u priči o preljubnici, što je Isus napisao u pijesku?

O: Šest točaka za razmatranje u odgovoru.

1. U većini biblijskih rukopisa stoji "napisao na zemlji". To uključuje Cantabrigiensis, Bizantski lekcionar, Bohajrički koptski i druge.

2. Međutim, armenski rukopisi (5. i 9. stoljeće) kažu: "napisao je na tlu grijehe svakoga od njih".

3. Međutim, drugi rukopisi i autori nemaju ovaj dio Evanđelja po Ivanu. To uključuje: Bodmer 2, Bodmer 14,15, Sinaiticus, Vaticanus, Alexandrinus, Sahidic Coptic, Gothic, Diatessaron.

4. Pod pretpostavkom da je većina rukopisa ispravna, Sveto pismo šuti o tome što je Isus učinio s palicom na tlu. Enciklopedija teškoća u Bibliji (Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 371. – 373.) kaže da je, što god to bilo, to ih je osudilo na njihove vlastite grijehe. Neki nagađaju da je Isus pisao njihove grijehe ili imena ljubavnica nekih od njih.

5. Doveli su samo ženu uhvaćenu na djelu; muškarca nikada nisu doveli. Možda je neki od muškaraca s kojima je žena počinila preljub bio u gomili.

6. S druge strane, u knjizi *Now That's a Good Question* (Stranice 586-587) stoji da ne samo da ne znamo, već ne znamo ni sa sigurnošću je li Isus išta pisao. Mogao je samo crtkati dok je razmišljao. Međutim, bilo je nešto što je natjeralo sve muškarce da odjednom odu.

P: U Iv 8,11, budući da je Isus slijedio Mojsijev zakon, zašto nije osudio ženu?

O: U odgovoru treba uzeti u obzir dvije točke.

Isus nije bio prisiljen kazniti ženu za koju je znao da je kriva, jer 1) Isus ovdje nije bio državni vlastnik, 2) Isus je bio taj koji je dao zakon i 3) postupak nije bio ispravan, budući da muškarac također nije doveden.

Međutim, Isus je doista slijedio Mojsijev zakon. Morao je postojati optužitelj, a optužitelja nije bilo. Osim toga, cijela je situacija bila čudna, jer je uhvaćena na djelu, a ipak nije doveden ni muškarac.

P: U Iv 8,12, kako je Isus svjetlo svijeta?

O: Svjetlo je neophodno za naš život. Ne samo da privlači ljude, već ih i sprječava da posrću u mraku, omogućuje nam da ispitamo sebe, prepoznamo jedni druge i uživamo u ljepoti. Čak su i tada ljudi mogli shvatiti da bez svjetla sobne biljke ne rastu. Isus je za nas važniji čak i od fizičkog svjetla.

P: U Iv 8,13-14, zašto su farizeji tvrdili da Isusovo svjedočanstvo o sebi nije valjano?

O: Ako netko iznese tvrdnju bez dokaza, ta bi tvrdnja bila sumnjiva. Isus je smatrao da bi bilo čudno primijeniti to na Njega. Uostalom, Otac je na neki način svima svjedočio o Isusu, proroštvima zapisanim stotinama do tisuću godina prije i time što je Isus u to vrijeme činio mnoga čuda.

P: U Iv 8,14-18, zašto je Isus odgovorio farizejima na taj način?

O: Vjerojatno postoji niz razloga.

1. Budući da je bio dio te kulture, Isus je općenito razumio predrasude farizeja.

2. Isus je razumio te farizeje pojedinačno.

3. Isus je često govorio figurativno po vlastitom izboru (Ivan 16,25.29).

4. Moglo bi biti milosrdno ne reći previše onima koji su Ga odbacili, kao što pokazuju 2. Petrova 2,21-22 i Ivan 15,22-25.

Također u Iv 8,17 Isus je rekao "vaš zakon" jer je Isusov odnos prema zakonu bio drugačiji od njihovog, baš kao što bi Isus rekao "moj Otac" i "vaš Otac", ali ne "Naš Otac", osim kad im je učio Očenaš.

P: Je li Isus u Iv 8,17 i Iv 10,34 rekao "vaš" zakon?

Odgovor: Tri su točke koje treba uzeti u obzir.

U Ivanu 8,17, Alandov grčki Novi zavjet (1975) ne spominje nijedan grčki rukopis koji kaže "zakon vas". Oni kažu "zakon"

Što se tiče Iv 10,34, većina rukopisa u Iv 10,34 kaže "zakon". Među njima su: Bodmer II 125–175. n.e., Bodmer 14, 15 (početak 3. stoljeća), Sinaiticus, Vaticanus, Alexandrinus, Bizantski lekcionar, sahidski koptski, bohairski koptski, gotski, armenski, Atanazije

Međutim, neki rukopisi u Ivanu 10,34 kažu "zakon vaš". Među njima su Chester Beatty I Papyrii 100-150. g., Sinaiticus (ispravljen), Cantabrigiensis i pisci Tertulijan (198-220. g.) i Hilary iz Poitiersa (355-367/368. g.).

P: U Iv 8,18-19 Isus je govorio o svom Ocu, pa što je loše u tome pitati Isusa gdje je njegov Otac?

O: Dok je Isus govorio o Bogu Ocu na nebesima, onaj koji je postavljao pitanje nije. Onaj koji je postavljao pitanje optuživao je Isusa da je rođen izvan braka. Onaj koji je postavljao pitanje nije tražio odgovor od Isusa; samo je želio podsjetiti mnoštvo na "neizvjesnosti" u vezi s Isusovim rođenjem kako bi diskreditirao Isusa u očima naroda. Ali postavio je pitanje kako mu ne bi bilo tako očito što je pokušavao učiniti.

P: U Iv 8,24.58; Iv 13,19; Iv 18,5.6, osim "Ja jesam", koje druge titule dijele Otac i Isus?

O: Evo djelomičnog popisa naslova Boga iz Starog zavjeta i naslova Isusa iz Novog zavjeta.

P: U Iv 8,29, kako Otac [navodno] nikada ne bi napustio Isusa, budući da je Isus rekao "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" u Mt 27,26 i Mk 15,34?

O: U Ivanovom evanđelju 8,29 NE stoji da Otac nikada neće napustiti Isusa. Tamo stoji: "nije Me ostavio samoga" (ili "nije Me ostavio"). Otac je napustio Isusa na križu, ali s druge strane, dok je umirao, Isus je rekao: "U ruke Tvoje predajem duha svojega." u Luki 23,47.

P: U Iv 8,31, je li ostajanje u Isusovoj riječi uvjet za to da se bude Isusov učenik?

O: To je dokaz, a ne preduvjet. Analogija može pomoći u odgovoru na ovo pitanje. Je li disanje uvjet za život? Disanje je dokaz života. Međutim, iako se na lešu može neprestano provoditi umjetno disanje, to ga neće oživjeti. Štoviše, živa osoba može zadržati dah na nekoliko minuta, ali tada će osjetiti snažnu potrebu za ponovnim disanjem i udahnut će.

Na sličan način, ustrajanje u poslušnosti Isusovoj riječi dokaz je novog života u Kristu. Nekršćanin može neko vrijeme slijediti iste zapovijedi, ali to ne znači da je zamolio Isusa da bude Gospodin i Spasitelj njegova života. Kršćanin bi mogao neko vrijeme odabrati neposluh prema Isusu, ali ako je istinski spašen, osjetit će snažnu potrebu da se vrati Kristu i učinit će to.

P: U Ivanovom evanđelju 8,32, što je Isus mislio pod "oslobodit ću vas"?

O: Isus nas oslobađa na najmanje četiri prekrasna načina.

Sudski: Bog proglašava sve naše grijehe "u potpunosti plaćenima" zbog darova Isusove smrti na križu

U ovom životu oslobađamo se od ropstva grijeha i prisile na griješenje.

Vječno smo oslobođeni od Druge smrti i živjet ćemo zauvijek s Bogom, bez straha od pada.

Iz dana u dan možemo živjeti život ispunjen nadom, ljubavlju i radošću u slobodi Kristovoj.

P: U Iv 8,37, kako je moguće da u njihovim srcima nije bilo mjesta za Isusovu riječ?

O: Isus je dao vrlo prikladan opis. U njihovoj su posebnoj logici nemali mjesta za to da Mesija dođe među njih. Nisu imali želju u srcima vidjeti Mesiju. Nisu namjeravali čekati Mesiju, niti Ga slijediti ako bi došao i ne bi se poklapao s njihovim željama. Nisu bili poučljivi, ne zato što nisu mogli razumjeti, nego zato što nisu htjeli razumjeti; nisu bili nesposobni, nego nevoljni.

Isus nije samo kritizirao njihove zaključke. Naprotiv, kritizirao je njihovu ravnodušnost da saznaju što je istina.

Danas kršćani koji traže istinu mogu naivno misliti da svi ostali, na pravi ili krivi način, također traže istinu. Mnogi moraju prvo poželjeti pronaći istinu prije nego što im njezino pronalaženje može išta koristiti.

P: U Iv 8,44, zašto je Isus ljudima koji su cijenili svoje podrijetlo rekao da im je otac đavao?

O: Pretpostavljam da je to zato što Isus nikada nije pohađao tečaj "Kako steći prijatelje i utjecati na ljude". Isusova politička korektnost ovdje je, kao i drugdje, vrlo upitna.

Ozbiljno, Isus se više brinuo za njih i njihovu vječnu sudbinu nego za to sviđaju li se Njegove riječi ili ne.

Danas je jedan od razloga zašto su neki kršćani (uključujući i mene) krivi što ne dijele Evanđelje onoliko koliko bi trebali taj što su više voljeli prijateljstvo nego što su se brinuli za prijatelja.

P: U Iv 8,47, kako oni koji su od Boga čuju Božju riječ?

O: Oni koji su od Boga čuju Božju riječ na dva različita načina.

Vjernici su već čuli Božju riječ, primili je s radošću i povjerili svoje živote Bogu.

Izabrani možda još nisu spašeni. Međutim, pojam "izabrani" znači da će prije ili kasnije biti spašeni.

Q: U Iv 8,48 zašto su pokušali "uvrijediti" Isusa optužujući Ga da je Samaritanin?

A: Oni bi to smatrali velikom uvrdom, a Isus bi jasno razumio što su time željeli izraziti o svojoj mjeri prezira prema Njemu. Međutim, Isus te riječi nije smatrao uvrdom i očito se nije ni trudio odgovoriti na to.

P: U Iv 8,50 kako je Otac sudac, budući da Iv 5,22 kaže da Otac nikoga ne sudi, nego je svu vlast suđenja povjerio Sinu?

O: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor. Postoje dva suda: Sud kod Velikog bijelog prijestolja i sud Kristov na bema-sjedalu za nagrade vjernika. Postoje različite grčke riječi za sud, koje znače razlučivanje i osuđivanje. Međutim, uzimajući u obzir razlike u vremenu, grčka riječ u oba stiha ista je: krinei.

Odgovor je da je za sud nad svim ljudima Otac konačni sudac i autoritet, ali Otac ne sudi ništa osim kroz Isusa. Biblija govori samo o Ocu kao onome koji nas predodređuje, ali predodređeni smo i spašeni kroz Krista. Ivan 5,22 ne kaže tek da Otac dopušta Isusu da sudi nekim ljudima; naprotiv, Otac ne sudi ništa osim onoga što je povjerio Kristu.

Evo kako se to odvija u Otkrivenju 20,11-15. Onaj koji sjedi na velikom bijelom prijestolju najvjerojatnije je Otac. Postoje dvije knjige: knjiga djela i Knjiga života. Knjiga života je "Knjiga života Jagnjetova" ( ) prema Otkrivenju 21,27. Otac šalje sve u jezero ognjenog u kojem nije upisan onaj tko nije napisan u Knjizi života Jagnjetova.

P: U Iv 8,51, kako oni koji čuvaju Isusove riječi nikada ne vide smrt?

O: Odgovor potražite u raspravi o Ivanu 6,50-51.

P: U Iv 8,57, može li to značiti da je Isus zapravo imao oko 50 godina, kako je učio Irenej Lionski (182.–188. g. po Kr.)?

O: Ne. Irenaeus je bio veliki rani kršćanski učitelj, ali čak i dobri kršćanski učitelji mogu pogriješiti, a Irenaeus je ovdje bio potpuno u krivu (Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 2, poglavlje 22.6, str. 392). To su bili farizeji koji su rekli da Isus ima manje od 50 godina. Možda su htjeli pretjerati s Njegovom mladošću. Kada gledate stih u Bibliji, od presudne je važnosti da identificirate govornika.

P: Zašto je Isus u Iv 8,58 ovdje koristio Božje ime?

O: Isus je Židovima jasno govorio da nije samo prorok, ne samo Mesija, nego da je Isus sam Bog. Abraham je znao za to ime, ali Bog se sam prvi put Mojsiju kod gorućeg grma (Izlazak 3) objavio u punoj težini značenja svoga imena

P: Znači li Iv 8,58 da je Isus preegzistirao, ali da nije vječno preegzistirao, kako uče Jehovini svjedoci (Reasoning from the Scriptures 1989, str. 418)?

O: Ne. U Ivanu 8,58 stoji da je Isus postojao prije nego što se Abraham rodio, ali se ne navodi koliko dugo je Isus postojao prije Abrahamova rođenja. Ivan 1,1 nam, međutim, kaže: "U početku bijaše Riječ…", i ništa nije stvoreno osim po Kristu. Kada kultisti pitaju, str. 173-174, da je to isti izraz koji se koristi za Boga Oca, i da ta upotreba nikako ne znači da je Bog Otac imao trenutak kada je prvi put počeo postojati.

P: Znači li Iv 8,58 da sva ljudska bića imaju prisutnost Boga "Ja Jesam" u sebi, kako uče pripadnici pokreta Nove ere Mark i Elizabeth Claire Prophet (Izgubljena Isusova učenja, str. 87) i Mary Baker Eddy, osnivačica Kršćanske znanosti (Znanost i zdravlje s ključem Svetog pisma, str. 333-334)?

O: Ne. Primijetite o čemu je Isus govorio i kako su Židovi reagirali. Isus je govorio o Sebi, a ne o nama. Židovi su negativno reagirali jer su vidjeli da Isus tvrdi da je On sam Bog. Nitko u evanđeljima i nijedan rani crkveni pisac nikada nije smislio ideju da je Isus govorio da se "Ja Jesam" odnosi na sve ljude.

P: U Iv 8,59, zašto se ovdje sakrio Isus, koji je Bog?

O: Isus se sakrio jer su ga pokušavali kamenovati. Isus je bio Bog, čak i na zemlji, ali kao što pokazuje Filipljanima 2,7, Isus se dobrovoljno ispraznio i učinio ništim kada je došao na zemlju. Osoba može činiti Božju volju i skrivati se od zlikovaca.

P: U Iv 9,1, je li ovaj čovjek rođen slijep zbog grijeha koje je počinio prije nego što se reinkarnirao, kako uči škola jedinstva kršćanstva?

O: Da je Isus rekao: "ovaj čovjek je rođen slijep zbog grijeha koje je počinio prije nego što se rodio u ovom životu", onda bi škola jedinstva takozvanog kršćanstva imala pravo.

Međutim, Isus ne samo da to nije rekao, nego je rekao suprotno. Zapravo, ovaj stih može se iskoristiti da se pokaže kako reinkarnacija NIJE bila čimbenik u sljepoći ovog čovjeka. Konkretno, kada su Isusa pitali je li ovaj čovjek ili njegovi roditelji griješili, Isus je odgovorio: ni jedni ni drugi.

P: U Iv 9,1-3, zašto je točno ovaj čovjek rođen slijep?

O: Isus je rekao da to nije zbog njegova grijeha ili grijeha njegovih roditelja. Ljudi općenito trpe u ovom životu, uključujući urođene mane, jer smo rođeni kao pale tvari koje žive u palu svijetu. Međutim, u ovom konkretnom slučaju, njegove su slijepe oči služile za proslavu Boga, jer ga je Isus iscijelio, a njegove su oči bile svjedočanstvo da bi drugi mogli vidjeti istinu o Isusu.

Suprotno tome, kasniji židovski rabini imali su sve razrađeno o tome zašto ljudi boluju. Hidropneja je značila da je osoba počinila seksualni grijeh; žutica je bila neugasla mržnja, siromaštvo i poniženje su značili da su počinili grijeh ponosa, a bolest jetre(?) je značila ogovaranje. U Shabbat 55a stoji: "Nema smrti bez grijeha, nema kažnjavanja bez zla djela."

P: U Iv 9,4 što je Isus mislio kad je rekao da dolazi noć u kojoj nitko ne može djelovati?

O: Odgovor ima dva aspekta.

Uskoro će završiti ova faza Božjeg djelovanja, kada je Isus hodao zemljom.

Na kratko, između razapinjanja i Uskrsnuća, svi će se razići. Neće ponovno raditi u službi, u velikoj mjeri, sve do Duhova, 50 dana nakon Pashe.

Najvažnije je da su Židovi bili otvoreni čuti Isusovo novo učenje, a ta će otvorenost ubrzo nestati nakon prvih dana rane Crkve.

Danas je u službi i dalje potreban osjećaj za pravo vrijeme. Zemlje se otvaraju i zatvaraju za Evanđelje ovisno o političkom režimu na vlasti. Cijele kulture postaju otvorenije i zatvorenije ovisno o svom prosperitetu, medijima i drugim zemaljskim (i ne samo zemaljskim) utjecajima.

P: U Iv 9,6, zašto je Isus napravio glinu od svoje pljuvačke, kad je mogao jednostavno izgovoriti riječi?

O: Postoji mnogo načina na koje je Isus mogao izliječiti čovjeka. Možda je Isus želio upotrijebiti ovaj način kako bi naglasio da je On, kao Božja riječ, taj koji je stvorio čovjeka, uključujući i njegove oči, od praha zemaljskog. Tehnički gledano, Isus mu nije vratio vid, jer on ga uopće nije imao. Jedna je teorija da taj čovjek nije imao očne jabučice, pa je Isus kao Stvoritelj stvarao očne jabučice. Također, rabinske tradicije zabranjivale su miješenje gline subotom, a Isus je kršio rabinsku tradiciju.

P: U Iv 9,7, zašto ga je Isus poslao u Silojsko jezero?

O: Isus ga je mogao iscijeliti odmah na licu mjesta bez odlaska do bazena, a Siloam se nalazio na samom jugoistočnom rubu grada, na nekoj udaljenosti. Taj slijepi čovjek, kojem su vjerojatno drugi radili sve u životu, morao je preuzeti inicijativu i nekoga potražiti da ga povede do bazena. Mnogi ljudi u Jeruzalemu vidjeli bi ovog slijepca, s blatom u očima, kako hoda gradom da bi otišao do bazena kako bi bio izliječen. Bio bi to neobičan prizor.

P: U Iv 9,7 zašto je značajno da riječ za bazen, Siloham, znači "poslan"?

O: Ivan je smatrao da je to značajno jer nam to posebno ističe. Na jednoj razini, čovjek je otišao tamo oprati se jer ga je ondje poslao Isus. Sam Isus bio je "poslani", poslan od Oca. Kao vjernici, mi smo "poslani" na različita mjesta i u različite okolnosti od Boga. Bog nas ne šalje uvijek na najugodnija mjesta, već na ona mjesta na koja nas Bog želi poslati.

Na drugoj razini, jedino veliko jezero u okolici zvalo se Siloam i "čini se kao neobična slučajnost" da postoji ta igra riječi: čovjek poslan do jezera Poslanog? – osim što s Bogom nema slučajnosti. Bog može gledati kroz povijest i mijenjati je kako bi stvorio igru riječi, no ova igra riječi nije bila radi zabave, već da pruži još jedan trag da je Isus bio ono za koga je tvrdio da jest. Iako je Isus bio u povijesti, on zapravo nije stvoren za povijest; povijest je stvorena za Isusa.

Q: U Iv 9,14–16, zašto su farizeji rekli da Isus nije čuvao subotu?

Odgovor treba razmotriti u tri točke.

Nijedan zakon Starog zavjeta nije zabranjivao liječenje, spašavanje života životinje ili spašavanje života čovjeka u subotu. Nijedan zakon nije govorio da ne možete pokazivati ljubav prema drugima i brinuti se za njih toga dana. Bilo je samo zabranjeno raditi.

Farizeji su dodali vlastita pravila Božjem djelu tvrdeći da se mnoge stvari ne smiju činiti (npr. da se smije prijeći jedna milja, ali ne i dvije) te da se ne smiju stvarati nove stvari. Očito su iscjeljivanje smatrali "stvaranjem" i stoga su ga zabranili prema vlastitoj interpretaciji.

Danas, kao i tada, vrlo je važno razlikovati ono što je Bog rekao i vašu interpretaciju onoga što je Bog rekao, kao što pokazuju 1. Korinćanima 4,6 i Izreke 30,5-6.

P: U Iv 9,24, zašto su farizeji rekli: "Daj Bogu slavu"?

O: To je bila svečana zapovijed da kaže istinu. U Jošui 7,19 koristi se slična fraza.

P: U Iv 9,26-27 zašto su farizeji opet postavljali pitanja? Kako možete znati kada su nečija pitanja iskrena?

O: Na površini je zvučalo kao da zaista žele znati ili da nisu čuli prvi put. Međutim, čak ni čovjek rođen slijep nije nasjeo; znao je da je to samo dimna zavjesa. Nisu postavljali pitanja jer su željeli saznati istinu; postavljali su ih kako bi pronašli neku rupu ili manu u svjedočanstvu čovjeka ili u Isusovim postupcima.

Nije svako pitanje iskreno; čak ni ona koja su postavljena na iskren način nisu iskrena, već iza njih stoji drugačija namjera.

Jednom sam razgovarao s jednim tipom koji je rekao da je ateist i pitao o predestinaciji i slobodnoj volji. Nakon što smo razgovarali sat vremena, napokon sam ga upitao: "Kad bih ti mogao pokazati da je Isus onaj za koga se predstavljao, bi li ga slijedio?" Bez ikakvog oklijevanja rekao je: "Nema šanse! Želim živjeti svoj život kako želim." Prošla mi je misao kroz glavu; možda je to bio Duh Sveti, a možda sam to samo ja. Ali misao je bila: "sat vremena, samo uzalud potrošeno." Što da sam mu to pitanje postavio na početku razgovora, i ako taj razgovor ne bi imao učinka na njegovo obraćenje Kristu, mogli bismo umjesto toga razgovarati o nečemu što bi ga dovelo do toga?

Kada s nevjernikom raspravljate o nekom pitanju, na početku biste ga trebali pitati bi li ga rješavanje tog pitanja približilo tome da položi svoju vjeru u Krista ili ne. Ako kažu da bi, onda nastavite. A na kraju razgovora, ako vide da je pitanje riješeno, pitajte ih što bi ih spriječilo da krenu naprijed i obaveze se Kristu.

Ponašali su se kao da žele znati istinu, a ipak nisu htjeli ni potvrditi da netko tko čini čuda koja se mogu učiniti samo kroz Boga može biti od Boga. Odgovor bivšeg slijepca ukratko glasi: "Sram vas bilo!" Ponekad, kada netko ima otvrdnulo srce, i mi bismo trebali to reći.

P: U Iv 9,34, ako bi nam dijete ili netko koga ne poštujemo rekao da nešto učinimo, a znali bismo da je to ispravno, bismo li to trebali učiniti?

O: Da, iako farizeji u Ivanu 9:34 nisu tako mislili. Ali ako želimo slijediti Boga i činiti ono što je sveto, trebali bismo činiti ono što je ispravno bez obzira na to tko nam to govori. Jakovljeva 4,17 kaže: "Tko dakle zna što je dobro činiti, a ne čini, griješan je." Nigdje se ne spominje da se to može zanemariti ako vam to govori dijete ili bilo tko drugi.

P: U Iv 9,34 zašto su farizeji rekli da je slijepi čovjek rođen u grijehu?

O: Vjerojatno nisu komentirali svoje viđenje ljudske prirode općenito. Radije su mislili da činjenica da je čovjek rođen slijep dokazuje da je, za razliku od drugih ljudi, rođen u grijehu. Isus je opovrgnuo to lažno učenje u Ivanu 9,1-3.

Židovski Midraš o Ponovljenom zakonu 31,14 kaže da trudnica koja griješi čini da i njezino nerođeno dijete sagriješi, prema Novom međunarodnom biblijskom komentaru, str. 1248, preuzeto iz (vidi N. P. Williams, Ideje o Padu i izvornom grijehu, 1927., str. 98).

Čovjek više nije mogao obožavati u sinagogi jer su ga farizeji izbacili. No, to nije bilo važno jer je umjesto toga obožavao Isusa.

P: U Iv 9,27-32 farizeji su zapravo zabranjivali Bogu da to učini. Kako ljudi danas pokušavaju zabraniti Bogu da čini stvari?

O: To čine na mnogo načina, iako nisu uvijek svjesni da je to ono što rade.

Muslimani vjeruju da Bog nema Sina, ali mnogi muslimani vjeruju da Svemogući Bog ne bi mogao imati Sina.

Sveci posljednjih dana (mormoni) vjeruju da je njihov bog, bog ovoga svijeta, postao bog slijedeći zakone i odredbe. Zakoni i odredbe su u neku ruku veći od njihovih bogova.

Mnogi adventisti sedmog dana vjeruju da Bog nije mogao promijeniti subotu.

Neki kalvinisti vjeruju da ako bi Bog dao bilo kojem biću slobodnu volju, onda Bog ne bi bio Bog. Više o tome možete pročitati u Sproulovoj nastavi o "jednoj odmetnutoj molekuli". Oni to ne vide ili ne žele vidjeti kao moguće da sveznajući Bog može dati određenu mjeru slobode, znajući sa sigurnošću što će biti odabrano, pa čak i da je ta sloboda pod Njegovom suverenitetom. Svemogući Bog ima moć "dozvoliti". Srećom, mnogi kalvinisti, poput Francisa Schaeffera, to vide.

Neki arminijanci vjeruju da Bog ne bi mogao predodrediti, jer to ne bi bilo "pošteno". Trebali bi uzeti u obzir da Biblija kaže da je Bog pravedan, ali nikada ne kaže da je Bog "pošten" ili "pravedan" prema nekom ljudskom standardu.

Postoje i druga primjeri.

P: U Iv 9,40, zašto su farizeji pitali misli li Isus da su slijepi?

O: Njihova fizička sposobnost vida nije imala nikakve veze s njihovim pitanjem niti s Isusovim odgovorom. Bili su navikli na metafore i pitali su Isusa njegovo mišljenje o sebi. Je li Isus mislio da su najviši duhovni vođe naroda zapravo duhovno slijepi?

Isus zapravo nije rekao "možete vidjeti ili ne možete vidjeti". Rekao je da, da su oni doista ravnodušni prema duhovnim stvarima (slijepi), ne bi bili krivi za grijeh. Ali budući da su tvrdili da mogu vidjeti duhovne stvari, bez obzira na to jesu li to doista mogli ili ne, oni nisu bili samo slijepi, već i krivi pred Bogom. Farizeji nisu bili samo slijepi, već su bili krivi za namjernu sljepoću.

P: U Iv 10,1-2, što Isus figurativno govori o lopovima i razbojnicima?

O: Svaka osoba, tada ili sada, koja ljudima kaže da je ona put ili da im može pokazati put, a ne dolazi od istinskog Boga, je lopov i razbojnik. Lopovi ovaca obično nisu dolazili i nasilno odvodili svaku ovcu jednu po jednu. Otvarali bi vrata i pokušavali odvesti cijelo stado. Lopovi pokušavaju ukrasti potajno, a razbojnici uzimaju nasiljem. Bez obzira na to, svatko tko je ušao u ovčje torilo popevši se preko zida nije imao dobre namjere. Način na koji ulazite jednako je važan kao i sama činjenica ulaska.

Često bi pomiješali ovce iz više stada u istom toru i nisu ih obilježavali da bi se znalo čija je koja. Umjesto toga, pastir bi zvao ovce, i samo bi one koje su bile pod njegovom skrbi išle za njim.

Od ovaca se ne može očekivati previše jer nisu baš pametne, ali ipak znaju slijediti svog pastira i nikoga drugoga. No, ono što je nevjerojatno jest broj ljudi koji misle da mogu slijediti Krista, a istovremeno se upuštaju u slijediti lopove i razbojnike.

P: U Iv 10,2 i 10,7, u ovoj prispodobi, je li Isus pastir ili vrata?

O: I jedno i drugo. Iako drevni pisci nisu bili protiv miješanja metafora, u ovom su slučaju oboje dio iste metafore. Ovčja ograda, izgrađena od blata ili kamenih zidova, često nije imala drvenu kapiju. Sam bi pastir legao ispred otvora kao kapija.

P: U Iv 10,8, tko su bili lopovi i razbojnici koji su došli prije Isusa?

O: To su bili lažni mesije i lažni proroci. Lažni mesije općenito nagovaraju ljude da polažu povjerenje u njih umjesto u pravog mesiju. Lažni proroci govorili bi da treba vjerovati lažnom mesiji ili lažnom bogu.

Također, ovo je izgovoreno tijekom Hanuke, koja obilježava ponovno posvećenje hrama pod vodstvom Judasa Makabejca. Tada su postojali pokvareni vođe Izraela, koji su se prodali Seleukidima, a u to su vrijeme postojali i pokvareni vođe, sadukeji, koji su se prodali Rimljanima.

P: U Iv 10,11 je li Isus pastir ili je Isus jagnje u 1 Kor 5,7 i Iv 1,29-34?

O: To su stilski izrazi koji se nazivaju metaforama i oboje je prikladno i istinito za Isusa. On je naš Pastir u tome što nas vodi i trebali bismo ga slijediti i poslušati. Ali Isus je došao umrijeti kao Pashalno Jagnje za naše grijehe.

P: U Iv 10,11 je li Isus položio svoj život za svoje ovce ili i za svoje neprijatelje, kao što upućuju Rim 5,6 i 10 te 2 Pt 2,1?

Isus nije položio svoj život samo za one koji su bili njegovi prijatelji prije njegova raspeća, nego je položio svoj život i za svoje neprijatelje, kao što je Saul iz Tarsa koji je mrzio ime "kršćanin". Ali se Saul kasnije pokajao i promijenio ime u Pavao. Poslanica Rimljanima 5,10 govori nam da Krist nije umro za ljude koji su željeli spasenje, nego je umro čak i za one koji u početku nisu željeli imati nikakve veze sa Kristovim spasenjem, ali se kasnije predomisle i pokaju.

Je li Krist umro čak i za one koji se nikada neće pokajati? Da, Kristova ponuda spasenja je za sve, kao u 1. Ivanova 2,2. Međutim, Kristovo spasenje "ne vrijedi ništa za njih, budući da nisu dijelili vjeru onih koji su ga shvatili." (Heb 4,2). Ne koristi onima koji "odriku Gospodina koji ih je otkupio" (2. Petrova 2,1), koji su "odbacili Božju namjeru za sebe" (Luka 7,30) i koji se "pridržavaju ništavnih idola [i] napuštaju Njegovu ljubavnu odanost" (Jonah 2,8) (BSB)

Pogledajte When Critics Ask, str. 416, za drugačiji, ali dopunjujući odgovor.

P: U Iv 10,14-33, u kojem bi trenutku Isusove riječi bile bogohuljenje da ih je izgovorio običan čovjek?

O: Iako Sveto pismo ne kaže, bilo koja druga osoba koja bi izgovorila riječi iz Ivanova evanđelja 10,1 bila bi lažan prorok, ako bi te riječi izrekla o sebi. Kada Isus govori o "Svojim ovcama" i "Svojoj vlasti", On potvrđuje svoje tvrdnje da je Bog, čak i prije odlomka Ivan 10,33-42.

P: U Iv 10,16, tko su ona druga ovce na koje Isus misli?

O: Isus misli na pogane (nežidove). To se ne odnosi samo na ljude Novog svijeta, kako uče mormoni. To se ne odnosi na sve koji vjeruju, a nisu među 144.000 Jehovinih svjedoka, kako uče Jehovini svjedoci. Za opsežnije odgovore pogledajte knjige The Complete Book of Bible Answers, str. 57–58; When Cultists Ask, str. 175–176; i Jehovah's Witnesses Answered Verse by Verse, str. 78–79.

P: U Iv 10,18, kako je Isusu dana vlast da položi svoj život i da ga ponovno uzme?

O: Isus se ispraznio kada je došao na zemlju, pa nije imao vlast osim one koju su mu dali Otac i Duh. Na zemlji su mu dali vlast da položi svoj život (fizički umre) i ponovno oživi.

P: U Iv 10,23, što je bio Praznik posvećenja, koji se slavio zimi?

Ovo je isto što i Blagdan svjetla, odnosno Hanuka, prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 310, i komentaru Believer's Bible Commentary, str. 1527. Hanuka je obilježavala ponovno posvećenje Hrama nakon što je on bio oskvrnjen u vrijeme kada su Makabejci oslobodili Izrael. Važno je napomenuti da Hanuka nije spomenuta kao blagdan u Starom zavjetu, ali ju je Isus slavio s drugim Židovima. U redu je slaviti blagdan koji nije u Bibliji.

P: U Iv 10,26, jesu li neki Židovi bili ovce Isusove zato što nisu vjerovali, ili nisu vjerovali zato što nisu bili Isusove ovce?

O: Prvo jednostavna studija riječi, a zatim tri stajališta.

Filološka analiza: Grčka riječ koja se ovdje prevodi kao "jer" jest gar. Strongov rječnik navodi da primarno značenje riječi jest "razlog". Također navodi da može značiti "i, kao, jer (da), ali, čak, za, doista, bez sumnje, budući da, onda, stoga, zaista, što, zašto, ipak". Alandov grčki Novi zavjet kaže da znači: za, budući da, onda; doista, sigurno; Što! Zašto! Dakle, grčka riječ gar ima niz značenja. Također, Isus je ovo mogao izgovoriti na aramejskom, a ne na grčkom, pa se jedna definicija ne može s preciznošću utvrditi. U svakom slučaju, evo tri mogućnosti, a treća je najvjerojatnija.

Stoga: Nisu bili Isusove ovce jer nisu vjerovali. Međutim, grčki jezik ima mnogo snažnije riječi za "stoga", kao što je oukoun, koje su se često koristile u Novom zavjetu, a te riječi ovdje nisu upotrijebljene.

Zbog: Vjerovali su jer nisu bili Isusove ovce. Iako je grčka riječ slična engleskoj riječi "for" po tome što može značiti i jedno i drugo, struktura rečenice favorizira ovo gledište nad prethodnim. Ljudi prirodno naglašavaju aspekt da oni nisu bili Isusove ovce z ato što nisu vjerovali. Međutim, ovaj stih kaže suprotno. Novi genevski studijski priručnik (The New Geneva Study Bible), str. 1683, spominje ovo stajalište, iako ne nužno isključujući drugo stajalište.

Obje: Govoriti o "ili-ili" je umjetno pojednostavljenje. To je slično kao da pitamo: jesu li ljudi živi zato što dišu ili dišu zato što su živi? Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 311, spominje da je to "jednostavna izjava o njihovom ponašanju. Također podsjeća na konačnu misteriju Božjeg izbora."

P: U Iv 10,28-29, što to kaže o mogućnosti da jedna od Isusovih ovaca izgubi svoje spasenje i ode u pakao?

O: Ovaj stih jasno uči da će Bog osigurati da nitko, bilo demoni ili ljudi, ne može nasilno oduzeti naše spasenje. Poslanica Rimljanima 8,35-36 također kaže da nas ništa ne može odvojiti od Božje ljubavi. Komentar biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 311, navodi da grčki tekst doslovno glasi "oni doista nikada neće propasti". Također se navodi da je riječ za "otrgnuti", harpasei, povezana s riječi za pohlepnog vuka: harpax. Za više informacija o tome da vječni život nije uvjetovan ponašanjem osobe pogledajte Komentar Biblije za vjernike, str. 1527.P: U Ivanovom evanđelju 10,28-29, što to govori o mogućnosti da jedna od Isusovih ovaca izgubi svoje spasenje i ode u pakao?O: Ovaj stih jasno uči da će Bog osigurati da nitko, bilo demoni ili ljudi, ne može nasilno oduzeti naše spasenje. Poslanica Rimljanima 8,35-36 također kaže da nas ništa ne može odvojiti od Božje ljubavi. Ipak, neizabrana osoba može uvjeriti svijet, pa čak i samu sebe, da je kršćanin, a kasnije odabrati da odustane od ispovijedanja vjere u Krista.

Međutim, neizabrana osoba može uvjeriti svijet, pa čak i samu sebe, da je kršćanin, a kasnije odabrati da odstupi od ispovijedanja vjere u Krista.

Međutim, neki kršćani kažu da, iako nam nitko ne može oduzeti spasenje, istinski kršćani mogu sami izabrati da iskoče iz Božje ruke i odu u pakao. Ovaj stih ni ne potvrđuje ni ne opovrgava to stajalište.

David O'Brien u knjizi *Today's Handbook for Solving Bible Difficulties* (Vodič za rješavanje teškoća u Bibliji), str. 307–310, kaže da vjernik nikada ne može "izgubiti" svoje spasenje, što znači da nijedan vjernik ne može sagriješiti toliko teško da mu, a da to ne zna, spasenje bude izgubljeno. Naše ostajanje spašenima ne održava se djelima više nego što se djelima postiže samo spašavanje. Međutim, istinski vjernik mogao bi svjesno odabrati da "vrati" svoje spasenje Bogu. Tada bi bili poput onih koji su poznali istinu i razapeli Isusa.

S druge strane, pogledajte knjigu Rona Rhodesa, Complete Book of Bible Answers, stranice 190–193, za stajalište da kad je osoba jednom spašena, ništa ni nitko (čak ni sama sebe) ne može odvojiti tu osobu od onoga što je Bog obećao.

P: U Iv 10,28–29, kakav je vaš stav o vječnoj sigurnosti (jednom spašen – zauvijek spašen)?

O: Vjerujem u nauku "jednom spašen, zauvijek spašen" iz dva razloga:

a) Iz vremenske perspektive, Bog obećava staviti svoj pečat Svetog Duha na nas, čime jamči naše naslijeđe. Nitko nas ne može izvući iz Božje ruke (Ivan 10,28). Svi koji su bili izabrani

b) Iz perspektive unutar vremena, Bog obećava staviti svoj pečat Svetoga Duha na nas, jamčeći naše naslijeđe. Nitko nas ne može izvući iz Božje ruke (Ivan 10,28). Svi koji su "... opravdani bit će proslavljeni" (Rimljanima 8).

Evo nekoliko stihova o tome.

- - - - - - -

Spasenje je dar milosti, a ne zasluga djela. Nijedna naša zasluga nas ne može spasiti. Ef 2,8-9; 2 Tm 1,9; Tt 3,5; Dj 26,20; Rim 3,23-24; 4,5; 6,14-15; 9,32; 11,5-6; Gal 3,2-3.10-14

Prava vjera rađa plodove, jer je vjera bez djela mrtva. Jak 2,14-26; ~1 Iv 3,17-19

Svi istinski vjernici nastoje poslušati Boga i iskazati ljubav prema Bogu i ljudima. 1 Iv 3:14-15

Vjernici mogu biti sigurni u svoj vječni život. 1 Iv 4:17; 5:11-19; 3:24; 4:13; Ef 3:12

Bog nas ne samo da spašava, nego nas i zapečaćuje i čuva. Ef 1:13-14; Jud 24; 1 Tim 1:14

S druge strane, vidio sam kako se doktrina "jednom spašen – zauvijek spašen" koristi na lažan, neuravnotežen način. Jedna mi je gospođa jednom pričala o svom sinu koji je studirao na fakultetu, napustio je dom i otišao živjeti u Kaliforniju sa svojom djevojkom. Ipak, znala je da će on ionako ići u raj, jer je prošao prolazom u crkvi.

Nauka "jednom spašen – zauvijek spašen" je istinita, ali treba poznavati i "uravnotežujuću doktrinu" lažnog obraćenja. Neki ljudi koji nisu spašeni moći će prevariti druge, pa čak i same sebe, misleći da su spašeni. Evo stihova o tome.

- - - - - - -

Moramo se ispitati, jer se lažni kršćani mogu prevariti. 2 Kor 13,5

Vjernici moraju biti marljivi do samog kraja kako bi njihova nada bila sigurna. Heb 6:11

Neki mogu imati lažnu sigurnost spasenja Jer 17:10, čak i ako oni:

• Imaju izgled pobožnosti; poznaju Pisma. 2 Tim 3:5; Jn 5:39-47

• Vjeruju (u intelektualnom, a ne u spasonosnom smislu), kršteni su. Dj 8:13,20; Jak 2:19

• Barem su sami vjerovali da su prorokovali u Isusovo ime, istjerivali demone i činili mnoga silna čudesa. Mt 7,21-23; 2 Sol 2,9-10

• Jednom su pobjegli od pokvarenosti svijeta spoznavši našega Gospodina i Spasitelja. 2. Petrova 2:17-22

Možemo biti sigurni u svoje spasenje, možemo ZNATI da imamo vječni život (1 Iv 5). Ipak, također imamo odgovornost ispitati sebe i biti na oprezu.

- - - - - - -

Odgovorni smo da pomno čuvamo svoj život i nauk. 2 Tim 1,14; Kol 1,23; Izr 22,5

Ne slijediti mudrost ovoga svijeta. Kol 2:8-9; Jak 3:15; 1 Kor 1:17-27; 2:6,8,14; 2 Kor 1:12

Istrajati. Heb 10:23,36; 12:1,12-13; 1 Jn 2:24; 1 Kor 13:7; Rim 5:3-4; Jak 1:3-4,12; 5:11; 2 Pet 1

Iako nisam kalvinist (priznajem univerzalne aspekte pomirenja), držim se ustrajnosti svetaca, što smatram spojem ove dvije doktrine.

a) Jednom spašen – zauvijek spašen: Bog nikoga neće dopustiti da ostane neraspoložen

b) Lažna preobrazba: Svi oni koji su istinski spašeni, čak i ako zalutaju, vratit će se Bogu. Inače, nisu bili istinski spašeni.

P: U Iv 10,30, dokazuje li to da je modalizam istinit, budući da su Isus i Otac jedno?

O: Ne. Prema Novatianovom Traktatu o Trojstvu, poglavlje 27, str. 637, i grčkoj gramatici, grčka riječ je Jedno (srednji rod), a ne Jedan (muški rod), stoga su oni jedno po naravi i suštini, ali ne i jedno po osobi.

P: Pokazuje li Iv 10,30 da je Isus Bog?

O: To pokazuje da je Isus Bog na veći način od ljudi koji su bili takozvani bogovi.

P: U Iv 10,30, kako su Otac i Isus jedno?

O: Sveto pismo otkriva mnoge načine na koje su oni jedno.

Jedno: Evo nekoliko načina.

1. Dijele zajedničke titule

Isus je nazvan Vječni Otac, što se može odnositi na to da je izvor vječnog života (Izaija 9,6).

Ambrozije Milanski (378.–381. g.) u svom djelu O Duhu Svetom, knjiga I., glava 13., stihovi 132.–139., napisao je više o dijeljenju božanskih imena. Za više o onome što je Ambrozije napisao pogledajte The Nicene and Post-Nicene Fathers, 2. serija, svezak 10., str. 110.–111.

2. Imaju istu narav. Filipljanima 2:5

3. Imaju istu čast. Ivan 5:23

4. Očev i Isusov posjed je zajednički. Ivan 16,15; 17,10.

5. Na zemlji je Otac živio u Isusu. Ivan 10,38; 14,10-11.

6. Na zemlji je Isus bio u Ocu. Ivan 10,38; 14,11

7. Ako zaista poznajete Isusa, onda poznajete i Oca i vidjeli ste Oca. Ivan 14,7-9

8. Nitko ne dolazi Ocu osim po Isusu. Ivan 14,6; 6,45; ~8,24; Djela 3,12

9. Oboje se s pravom obožavaju. Hebrejima 1:6

10. Obojica su s pravom nazvani Bogom. Ivan 1:1; 20:28, Hebrejima 1:8,9

11. Oboje se mole. Djela apostolska 7:7:59-60

12. Sve u svijetu stvoreno je kroz obojicu. Ivan 1,3.10., Kološanima 1,16.

13. U Isusu je punina božanstva. Kološanima 1,19

14. Jedno su u duhu, ljubavi i svrsi. Tko uistinu sluša jednoga, sluša i drugoga. ~Ivan 14,23-24

Međutim, oni nisu isti u svakom pogledu.

1. Oni su različiti. Isus nije bio ventriloquist. Matej 3,16; Ivan 8,18.

2. Otac, Isus i mi svi dijelimo neke stvari, poput vječnog života. Ivan 16,13-15

Očev nema neke stvari koje mi dijelimo s Isusom nakon Njegova ljudskog rođenja. Hebrejima 1:6-10; 2:14; 7:3

3. Otac nije postao, napredovao niti se pretvorio u Isusa. Hebrejima 13:8; 1:9; Ivan 14:10,24,26; 15:1; 16:27-8,32; 17:5

4. Isus nije postao, napredovao niti se pretvorio u Oca. Hebrejima 13:8; ~Otkrivenje 5:13; Ivan 20:17; 14:10,24,26; 15:1

5. Isus je bio napušten na Kalvariji. Marko 15,34; Matej 27,46

6. Koliko god su bili bliski na zemlji, Isus bi i dalje odlazio Ocu. Ivan 14:12; Marko 16:19; Ivan 20:11

To je sažeto ovako: "Ujedinjeni bez pomutnje, … razlikovani bez razdvajanja, nedjeljivi i bez stupnjeva." Dijelovi ovoga potječu iz Atanazijevog Propovijedanja o Luki 10,22, glava 2, str. 90.

Komentar Biblije za vjernike, str. 1528, daje nešto drugačiji odgovor. Iako kaže da su jedno u svim svojim atributima, navodi da se u ovom odlomku Isus odnosi na Oca i na to da su oni jedno u moći.

P: U Iv 10,31, kako su mogli pokupiti kamenje da kamenuju Isusa u Solomonskoj kolonadi?

O: Solomonov portik vjerojatno nije imao rasute kamenje; međutim, nalazio se uz istočnu stranu hrama koji je u to vrijeme obnavljao Herod, pa je bilo obilje kamenja za gradnju. No to znači da to kamenje nisu bili šljunak, već kamenje barem veličine ljudske ruke. Grčka riječ ovdje znači "nositi", a ne samo "podići", prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, sv. 9, str. 112–113.

P: U Iv 10,34, jesu li i ljudi bogovi?

O: Ne. U odgovoru treba uzeti u obzir pet točaka.

Bezbrojni su ljudi lažno tvrdili da su bogovi.

Nijedno ljudsko biće nije istinski Bog, osim Isusa.

Neki su ljudi u Bibliji imenovani kao elohim. Mojsije je bio kao Bog (elohim) za Faraona (Izlazak 7:1), u tome što se od Faraona očekivalo da posluša Božju poruku danu preko Mojsija.

U Psalmu 82,6 elohim se odnosi na obične ljude. Kršćani se ne slažu oko toga govori li Psalam 82,6 ironično, nazivajući zle ljude [takozvanim] "bogovima", ili kaže li da su imenovani suci (elohim) bili pokvareni.

Bez obzira na to, "elohim" u Psalmu 82:6 nepravedno sude, hodaju u tami i umiru kao ljudi.

P: U Iv 10,34-36, zašto se Isus ovdje pozvao na Ps 82,6?

O: Postoje i drugi načini na koje je Isus mogao izgraditi svoj argument, ali Evanđeoski komentar Biblije na str. 862 kaže da je Isus ovdje iznosio svoj slučaj kao što bi to učinio rabin. To je argument "a fortiori", tj. zaključivanje od manjeg prema većem. Isus je koristio tri biblijska pojma kao "polugu" kako bi pokušao otvoriti umove Židova.

Za oslonac poluge, Isus se oslonio na njihovo ispravno razumijevanje da postoji samo jedan Bog.

Na drugoj strani poluge, Isus je iskoristio koncept da su u Svetom pismu čak i zli ljudi nazvani elohim u Psalmu 82. Neki Psalam 82 vide kao napisan ironično (sarkastično) o tim ljudima koji su stajali kao "bogovi", ali će ipak umrijeti u prašini. Međutim, drugi vide da su ljudi koji su stajali kao suci nazvani titulom elohim, jer su stajali na Božjem mjestu, dijeleći Božju pravdu. Psalam 82 odnosio se na korumpirane suce. Što se tiče toga što je točno bilo zamišljeno kada su ljudi u Starom zavjetu nazivani Elohim, pogledajte prethodno pitanje. Bez obzira na to, smrtni ljudi u Psalmu 82 nazvani su elohim, u nekom smislu te riječi.

Na slabijoj strani poluge, budući da je ljudima bilo dopušteno čitati ovaj Psalm naglas i nazivati te ljude elohim, iako to nisu zaslužili, koliko je prikladnije nazvati Isusa Elohim, budući da je Isus jedini rođeni Sin Božji. Isus ovdje nije objašnjavao sve detalje odnosa između Sebe i Oca, niti je ulazio u detalje o tome kako je Trojstvo jedan Bog (oslonac), ali tri osobe. Naprotiv, Isus ovdje jednostavno kaže da, ako su ti zli ljudi nazvani elohim, razmislite o tome da bi Isus mogao biti elohim u većem smislu.

Argument tipa "koliko više" naziva se argumentom "a fortiori".

P: U Iv 10,37-38, zašto Isus kaže da barem povjeruju u njegova djela, ako mu ne namjeravaju vjerovati?

O: Isus nikada nije rekao da je vjerovanje u Njegova djela dovoljno za spasenje. U Dj 8,13.18-19, Šimun Čarobnjak je vjerovao u istinitost čudesa, a ipak nije bio spašen.

Naprotiv, Isus je bio zapanjen što, vidjevši ono što je učinio, nisu učinili ni prvi korak i povjerovali u stvarnost čudesa. To ne bi bilo dovoljno, ali bi to bio most da bi možda kasnije povjerovali onome tko je činio čudesa.

P: Znači li Iv 10,37-38 da je vjerovanje u Isusova djela, a ne u Isusa, dovoljno za spasenje?

O: Ne. To znači da ako mogu barem vjerovati u Isusova djela i vjerovati da su od Boga, to je prvi korak prema vjeri u Isusa. Ponekad morate ići korak po korak.

P: Zašto je Isus u Iv 10,40 otišao onamo gdje je Ivan krstio?

O: Isus se povukao zbog snažnog protivljenja farizeja i drugih Židova. Isus je došao ovamo jer je upravo ovdje započeo Njegov poslanje. Naravno, stvari su sada bile drugačije; Ivan Krstitelj bio je obezglavljen, a ljudi su i njega htjeli ubiti. Međutim, sljedbenici koji su došli k njemu mogli su se prisjetiti svoje prethodne obveze krštenja od Ivana Krstitelja. Ponekad je dobro biti nostalgičan i vratiti se na dobro pamtljeno mjesto kako bismo podsjetili druge (i sebe) na svoju prethodnu obvezu i ljubav.

P: U Iv 11,1-33, zašto se Lazarus ne spominje u ostalim evanđeljima, budući da je to tako klimaktičan trenutak u Ivanovu evanđelju, kako se pita skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 984?

O: Prije nego što odgovorimo na ovaj prigovor, učinimo ga još "težim". Zašto uskrsnuće kćeri Jairusove nije spomenuto u sva tri evanđelja, (Mt 9,18-26; Mk 5,21-43; Lk 8:40-56) ali je izostavljena u Ivanovom evanđelju? Zašto su učenici i žene obožavali Isusa u Mateju 14:33 i Mateju 28:9, ali ne i u ostalim evanđeljima? Zašto su pastiri obožavali Isusa u Luki 2:15-20, ali ne i u ostalim evanđeljima? Zašto je slijepi čovjek obožavao Isusa u Ivanu 9,38, ali ne i u ostalim evanđeljima? Uostalom, zašto se u bilo kojem evanđelju dogodilo nešto što nije zabilježeno i u svakom od preostala tri?

Ivan nam daje odgovor u Ivanu 21,25: "Još je mnogo toga što je Isus učinio. Kad bi se sve to zapisalo, mislim da u svijetu ne bi bilo mjesta za knjige koje bi se napisale." Postoje četiri točke:

1) Ivan i autori evanđelja bili su selektivni u tome što su nam pokazali, ističući ono što su smatrali ključnim aspektima kako bi nam dokazali tko je Isus bio.

2) Jedan autor mogao je znati informacije koje drugi nisu znali. Na primjer, čini se da Luka ima mnogo više informacija o Isusovom djetinjstvu. Možda je opširno razgovarao s Marijom.

3) Autori su pisali različitim čitateljstvima. Na primjer, ako je Isus umro u 15:00 sati, što bi bila deveta satina (Matej 27,45) budući da su Židovi dan započinjali oko 6 sati ujutro. No, za grčke i rimske čitatelje to bi bila šesta satina (Luka 23,44), jer je njihov dan započinjao u 9 sati ujutro. U Ivanovom evanđelju 20,19 noć se naziva prethodnim danom, kako su to činili Rimljani i Grci, dok bi Židovi noć nakon zalaska sunca smatrali sljedećim danom.

4) Konačno, smatra se da je Ivan pisao kasnije od ostalih evanđelja te je možda posebno želio uključiti informacije koje već nisu bile dane u prethodna tri.

Vidi također When Critics Ask, str. 411-412, za u suštini isti odgovor na srodno pitanje, o Ivanu 6,35.

P: Pokazuje li Iv 11,1-33 da je Isus imao spolne odnose s Marijom i Marthom, kako uči kult Djeca Božja (=Obitelj ljubavi)?

O: Nimalo! Ništa ne ukazuje na to da Isus nije bio čist. Vođa Obitelji ljubavi, Moses David Berg, u knjizi Ffer's Handbook! na str. 4 čak je učio da je, budući da je Isus morao za nas pretrpjeti sve, dobrovoljno dobio spolno prenosivu bolest ( ) od Marije Magdalene. Isus je volio Lazara jednako kao i Mariju i Marthu, a Njegova je ljubav bila prijateljska, a ne seksualna.

P: U Iv 11,3, što je bio temelj molbe Isusu ovdje?

O: Marija i Marta nisu rekle da dođeš jer te Lazarus voli, ili jer te mi volimo. Naprotiv, rekle su da dođeš jer je bolestan onaj koga ljubiš. 1. Ivanova 4,19 kaže da mi volimo Boga jer nas je On prvi ljubio, a ne obrnuto. Kad se molimo Bogu, nemojte tražiti od Boga da nam usliši molbu zbog naše pravednosti, ljubavi ili djela. Naprotiv, molite Ga zbog Njegovih obećanja i Njegove ljubavi prema nama. Naravno, Bog nam i dalje može reći ne u onome što nije najbolje za nas ili što nije u Njegovoj volji.

P: U Iv 11,4, zašto je Isus rekao da Lazar nije bolestan do smrti, budući da je Lazar kasnije umro u Iv 11,11-14,17?

O: Isus je ovdje očito imao drugačiju perspektivu od učenika. Bog općenito ima drugačiju perspektivu, kako na smrt tako i na ono što je moguće. U ovom slučaju, Isus je znao da će Lazarus uskrsnuti i Isus je govorio na taj način kako bi naglasio tu činjenicu. Za dopunski odgovor pogledajte When Critics Ask, str. 417-418.

P: U Iv 11,6, zašto je Isus odgodio prije nego što je vidio svog bolesnog prijatelja Lazara?

O: Konačni odgovor nalazi se u Ivanu 11,15. Zbog Isusovog odgađanja Lazar je umro, a uskrsnuće Lazara od mrtvih bilo bi veći pokazatelj njegove moći.

Je li Isus, znajući sve to, namjerno odlučio odgoditi iz tog razloga? Ili Isus to nije namjerno odabrao, nego je odgodio odlazak dok Ga Otac nije uputio da ode, i to je bio rezultat. Sveto pismo ne kaže, i moglo bi biti i jedno i drugo.

P: U Iv 11,9, kako to da ima dvanaest sati dnevne svjetlosti, budući da je dan kraći zimi, a duži ljeti?

O: Iako je Isus ovdje prvenstveno poučavao o službi, a ne o astronomiji, bio je vrlo precizan. Bez obzira na geografsku širinu, tijekom cijele godine postoji točno 12 sati dnevne svjetlosti. Danas smo ponekad toliko zaokupljeni satnim rasporedom ili trenutnim godišnjim dobom da ne vidimo kako se stvari s vremenom izjednačuju.

P: Pokazuje li Iv 11,11-14 da smo nakon smrti bez svijesti, budući da je Lazar "zaspao", kako uče Jehovini svjedoci u knjizi "Čovječanstvo u potrazi za Bogom", str. 128?

O: Ne, ovaj uobičajeni eufemizam za smrt, koji se također koristi u Starom zavjetu, ne bi se smio shvatiti kao da je Isus proturječio vlastitim riječima o svijesti nakon smrti u Marku 9:43-48; Luki 16:22-23; i Otkrivenju 19:20, kao i Pavlovim riječima u 2. Korinćanima 5:8 i Filipljanima 1:23.

P: U Iv 11,16 zašto je Toma rekao: "Idimo da umremo s njim?"

O: Toma je bio predan, ali zbunjen. Osim Tomine hrabrosti, Sveto pismo ne navodi koje su druge razloge potaknule Tomu da izgovori ovu čudnu, ali zapaženu opasku. Evo dvije spekulacije.

Očaj: Možda je Toma mislio da će vlasti vjerojatno pronaći Isusa i uhititi učenike. Danas, čak i u očaju, i dalje bismo trebali slijediti Isusa, čak i do smrti. Pavao je također osjetio očaj u 2. Korinćanima 1,8–10.

Nedostatak vjere: Možda je Toma mislio da, iako Isus može činiti čuda, ni on ne može uskrsnuti mrtve. Kad je Toma rekao: "Idemo i mi da umremo s Njim", očito nije očekivao da će Isus uskrsnuti Lazara. Danas, čak i kad sumnjamo, trebali bismo biti poput oca dječaka koji se grčio i koji je rekao Isusu: "Vjerujem; pomozi mojoj nevjeri!" u Marku 9,24.

P: U Iv 11,23-25, što Isus ovdje govori o uskrsnuću?

A: Reći da je uskrsnuće samo događaj znači iskreno govoriti o njegovom sekundarnom značenju, ali zanemariti primarni razlog koji stoji iza tog značenja. "Isus je uskrsnuće" znači da, kao što je Isus imao moć uskrsnuti iz mrtvih, u Isusu je i moć za naše uskrsnuće iz smrti.

P: U Iv 11,26, zašto je Isus rekao da oni koji vjeruju u Njega neće umrijeti?

O: Imali bi vječni život, prvo na zemlji, a zatim na nebu. Isus nije rekao da oni koji vjeruju u njega neće umrijeti, nego "živjet će, čak i ako umre".

P: U Iv 11,33.38, zašto je Isus bio uznemiren?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Isus je bio vidljivo uznemiren, jer 11,36. stih pokazuje da su ga ljudi primijetili.

2. Ivan 11,36 također implicira da je mnoštvo pretpostavilo da je Isus bio uznemiren zbog svoje ljubavi prema Lazaru i svoje tuge zbog Lazarove "trajne" smrti.

3. Iako je Isus uistinu ljubio Lazara, Sveto pismo zapravo ne navodi pravi razlog zašto je Isus bio vidno uznemiren.

4. Isus je možda bio uznemiren ne zbog Lazarevog fizičkog stanja, nego zbog krhkog duhovnog stanja njegovih sestara i drugih.

P: U Iv 11,35, kako možemo imati Boga toliko nemoćnog da plače, kao i da žedi u Iv 19,28? (Na to je ukazao musliman Ahmad Deedat.)

O: Prvo da govorimo o plaču, a zatim o žeđi. Isus je plakao: Deedat doista ističe zanimljiv kontrast. Kada netko napusti islam ili ne posluša Allaha, nikada se ne kaže da Allah plače ili pokazuje bilo kakvu zabrinutost zbog toga, osim ljutnje. Ali Isus je plakao zbog Jeruzalema, plakao je zbog Lazara. Psalam 116,15 kaže: "Draga je Gospodinu smrt svetaca svojih". Deedat nigdje nije naveo da bi to vrijedilo i za Allaha.

Isus je žudio: Bog na nebu nikada ne bi osjećao glad ni žeđ, pa kako bi onda mogao suosjećati s nama ili razumjeti naš ljudski položaj? Ali što ako je Svemogući Bog, koji može sve, odlučio postati čovjek? Isus nam ne samo da govori da budemo vjerni i ustrajni, već zna koliko je to ponekad teško i razumije našu patnju. Sada bi muslimani rekli da je Allah svjestan boli svakoga, ali Isus, a ne Allah, iz prve ruke razumije što je naša patnja, jer je i On patio i osjetio je bol za nas.

P: U Iv 11,42, zašto je Isus u svojim molitvama Bogu govorio stvari koje su bile radi naroda?

O: Umjesto da je bio neiskren, Isus je bio vrlo otvoren i iskren. Isus nije govorio: "molim te, saslušaj me bolje nego što to obično činiš", ili čak "molim te, saslušaj me", već je zahvaljivao Ocu koji mu je već obećao da će ga saslušati. Da Isus nije rekao "znam da me čuješ", ljudi bi mogli pogrešno shvatiti da je molio Boga da ga sasluša.

Danas postoji razlika između molitve i molitve u vjeri. Kao što je netko jednom rekao, ako ikada osjetite da mala molitva neće naštetiti, vjerojatno neće ni mnogo koristiti. Nije nepoštivanje "osloniti se na Božja obećanja" i moliti s uvjerenjem da Bog ispunjava svoja obećanja.

P: U Iv 11,43, zašto je Isus rekao: "Lazar, iziđi"?

O: Bog je sve stvorio Svojom riječju. Da je Isus jednostavno rekao: "Iziđi!", to bi moglo uzrokovati pravi problem, jer bi tada svi mrtvi koji su oživjeli mogli pomisliti da je to bilo čisto slučajno. Isus to neće reći sve do kasnije. Pretpostavljam da je Isus, s obzirom na to tko je bio, morao biti vrlo oprezan sa svojim riječima.

P: U Iv 11,44, kako je Lazar mogao izaći, budući da je bio vezan za ruke i noge?

O: Kao što se navodi u knjizi "When Critics Ask" na str. 418, leševi su bili umotani u lan, nisu bili čvrsto vezani poput egipatskih tijela. Ništa ovdje nije sprječavalo Lazara da hoda.

P: U Iv 11,46, zašto su neki otišli i rekli farizejima što je Isus učinio?

O: To vjerojatno nije bilo iz ljubavi prema Isusu. Možda su djelovali kao "oči i uši" farizeja.

P: U Iv 11,46-51, zašto su se farizeji ponašali onako kako jesu?

O: Farizeji su očito bili u nedoumici što učiniti. Njihov je cilj bio održati svoju poziciju, a ne slijediti Boga. Željeli su da se javna podrška Isusu ukloni, ali to nisu mogli učiniti dok je Isus činio ta čuda.

P: U Iv 11,49-52, zašto je Kajafa dao istinito proročanstvo, budući da je odbacio Isusa?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Kajafa je bio netko tko je odbacio Isusa i želio da Isus umre; Kajafa se nije svidio Bogu.

2. Riječi koje je Kajafa izgovorio bile su istinito proročanstvo, iako značenje (Kristovo pomirenje svijeta) nije bilo ono što je Kajafa namjeravao reći.

3. Bog može upotrijebiti koga god želi da otkrije proroštvo i istinu; čak i zle ljude koji Mu se ne sviđaju.

4. Dakle, ako netko daje proroštvo, to ne dokazuje automatski da je ta osoba pobožna. Dva druga odlomka koja podupiru ovaj zaključak su Brojevi 22:32-33 (Bileam) i 1 Samuelova 19:18-24 (Šaul i njegovi ljudi).

P: Podržava li Iv 11,49-52 rimokatoličku tvrdnju o papinskoj nepogrešivosti, kao što neki katolički teolozi tvrde, prema knjizi When Cultists Ask, str. 179-180?

O: Ne, to je prilično nategnuto tvrditi da jedna nenamjerno ispravna izjava jednog židovskog vođe podupire tezu da su svi oni papinski ex cathedra nastupi, kojih je bilo sedam do četrnaestak, nekako nepogrešivi. Kajafa je također govorio pogrešne stvari, pa zar to dokazuje da pape govore pogrešne stvari?

No, da budemo pošteni, treba napomenuti da mnogi katolici ne pokušavaju nasilno uklopiti ovaj stih kako bi dokazali papinsku nepogrešivost.

P: U Iv 12,1-11 govori se o pripremama za Isusovu muku. Što možemo učiniti u svojim životima da bismo se danas pripremili biti strastveniji prema Isusu?

O: S pozitivne strane, možemo provoditi više vremena s Bogom, meditirajući o Njegovoj riječi, moleći se Njemu i posvećujući mu svaki dan. Možemo shvatiti važnost dijeljenja evanđelja s drugima i činiti to.

S negativne strane, možemo iskorijeniti iz svojih života sve što guši našu strast prema Bogu. Bilo koji uporni grijesi ili veliki gubitak vremena koji nas čine "previše zauzetima" obavljanjem nevažnih stvari da bismo činili najvažnije stvari koje Bog želi da činimo.

P: U Iv 12,3, zašto je Isus dopustio da se na njega upotrijebi skupo mirisno ulje?

O: Budući da je Isus Bog, Isus je dostojan obožavanja i štovanja. Isus je prihvatio njezinu ljubav i poštovanje prema Njemu te je dopustio drugima da vide i uče iz njezina primjera. Ovaj nardov miris bio je skup; uvezen je iz sjeverne Indije prema Evanđeoskom komentaru Biblije, str. 864, i Komentaru biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 316. Juda je rekao da bi se mogao prodati za tristo denara, a radnik je zarađivao jedan denar dnevno.

Evangelijski komentar Biblije, str. 865, kaže da gostoljubivac koji bi dao slugi oprati noge gostima za večeru ne bi bio rijedak slučaj, ali sam gostoljubivac to ne bi činio.

Uobičajeno bi pomazanje bilo sretan događaj, ali ovdje je to bio nježan, tužan događaj, prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 316.

P: U Iv 12,6, zašto je Isus dopustio da Juda bude učenik, budući da je Juda bio lopov i budući izdajnik?

A: Nakon što je postao učenik, Juda je bio lopov prema Ivanu 12,4–6. Bog može koristiti bilo koja sredstva koja odabere kako bi ostvario svoj plan. Izdaja Isusa bila je dio Božjeg plana, što pokazuju Psalam 41,9; Djela apostolska 2,23; Matej 26,24 i 54; Marko 14,21; Luka 22,22 i Ivan 13,18.

Izdaja Judina bila je zlo djelo, ali Bog je iskoristio to zlo kao dio Svojeg plana da postigne dobro, u ovom slučaju Isusovu smrt na križu za naše grijehe. Ovo je primjer onoga što se naziva "konkurencija".

P: U Iv 12,7, kako su Marija i Juda ovdje bili suprotnosti?

A: Ovo je priličan kontrast. Marija je dala ovaj skupi dar u štovanju, a Juda je htio uzeti taj skupi dar da bi ga ukrao. Marija je dala iz žrtvene ljubavi; Juda je bio praktičan i "utilitaran".

Danas su neki uključeni u crkvu samo zbog onoga što mogu dobiti, bilo fizički ili duhovno. Drugi su uključeni i zbog onoga što mogu dati. Sada svi dobivamo od crkve dobro poučavanje, zajedništvo, prijatelje itd., i želja da se te stvari dobiju je dobra. Ali što vi dajete? Ne mora biti neka pozicija u crkvi, već što dajete Bogu? Puna čaša ne može primiti više tekućine. Ali dok izlijevate ono što ste primili za druge, Bog može ponovno napuniti vašu čašu svježim dobrim stvarima.

P: U Iv 12,9-11, što je Lazar pogrešno učinio (u očima svećenika) da su ga htjeli ubiti?

O: Povratak u život bio je nešto nad čime Lazar nije imao kontrolu; čak bi i vrhovni svećenici priznali da Lazar nije učinio ništa loše kada ga je Isus uskrsnuo. Ali vrhovne svećenike uopće nije brinula pravednost i pravda za Lazara; bili su na obrani, u modu "spremite se za bijeg", i učinili bi sve što je potrebno da ostvare svoj cilj. Bili su uzrujani što je "sav svijet pošao za njim" (Ivan 12,19. i dalje). Ponekad, kada se ljudi danas osjećaju u neizvjesnoj situaciji, postupit će na isti način. Zapravo, mnogi iz mnoštva kasnije će se okrenuti od Isusa, ali to glavni svećenici nisu znali.

Na stolu jednog menadžera vidio sam natpis. Na njemu je pisalo: "Ne kažem da je krivnja tvoja; kažem da te krivim." Natpis je bio duhovit, ali poanta iza njega nije bila: ponekad osoba u svojoj poziciji preživi samo tako što prebacuje krivnju. Ali da bi to učinili učinkovito, moraju biti bezosjećajni i ne mariti što će nezasluženi ljudi biti povrijeđeni dok se oni brane.

P: U Iv 12,21-22, od mnogih detalja koje Ivan nije spomenuo, zašto bi Duh Sveti natjerao Ivana da spomene baš ovaj mali?

O: Prije svega, ovaj detalj o Grcima ni na koji način ne napreduje narativ niti objašnjava kasnije događaje u evanđelju. No, ovaj sićušni detalj rasvjetljava ogroman kontrast. Dok su glavni svećenici, koji su poznavali zakon, izbjegavali Isusa i smišljali kako Ga ubiti, ovi Grci (bilo da su to bili ne-Židovi ili, vjerojatnije, grkofoni Židovi i židovski obraćenici) potrudili su se uputiti poseban zahtjev da vide Isusa. Židovsko vodstvo odbacilo je Isusa, ali Grci su ga prihvatili, kako kaže Evanđeoski komentar Biblije, str. 865.

Na kraju, Isusova poruka u njihovoj prisutnosti naglasila je nužnost Isusove smrti. Možda su oni predložili da bi Isus mogao pobjeći s njima u inozemstvo. Biblijski komentar za vjernike (The Believer's Bible Commentary) na str. 1538. pretpostavlja da je to mogao biti slučaj.

P: U Iv 12,23-24, što mislite o tvrdnji da je za Njega "smrt nužna za žetvu"?

O: Isusova tjelesna smrt bila je nužna da bi došlo do uskrsnuća i pobjede nad smrću. Ali za nas, ponekad naše težnje, nade i snovi moraju umrijeti prije nego što dođe do plodne žetve. Ponekad umru i budu oduzeti jer Bog želi da se usredotočimo na druge stvari. Ponekad mogu umrijeti, ali ih onda Bog uskrsne, možda u drugačijem i većem obliku. Iako možda ne želimo vidjeti da umire nešto što nam je drago, trebali bismo se sjetiti da nam je Isus u Ivanovom evanđelju 15,2 i dalje rekao da Bog orezuje ono što je u našem životu. Ne bismo trebali biti iznenađeni. Trebali bismo hvaliti Boga što nas orezuje, pripremajući nas za veće stvari. Trebali bismo hvaliti Gospodina zbog Njegovog orezivanja, čak i kada nam se ne da.

Vježbate li redovito za svoje zdravlje? Ako da, znate li da vježbanje zapravo razgrađuje vaše mišiće? Kad završite vježbanje, slabiji ste nego prije. Ali to je dobra stvar, zbog koje ne bismo trebali tugovati, jer se vaši mišići vraćaju jači ili jači. Ne tugujemo zbog gubitka mišićne mase uslijed vježbanja, niti bismo trebali tugovati zbog Božjeg orezivanja.

Naposljetku, znate li da nas Bog nije jedini koji nas orezuje? Trebali bismo orezivati sami sebe! Trebali bismo umrijeti svojoj grešnoj naravi u Kološanima 3:3-10, Rimljanima 6:12-14 i Galaćanima 6:14.

P: U Iv 12,28-29, zašto je Otac govorio, a narod nije razumio?

O: Otac je želio da samo Isus razumije. Svevišnji Bog je također svemoćan komunikator. On može učiniti svoju poruku jasnom onome tko god želi čuti, a nečujnom ili besmislenom, poput neprobojnog tajnog koda, onima koji je ne trebaju razumjeti. Kao što kaže Otkrivenje 2:7, 11, 17, 29; 3:6, 13, 22: "Tko ima uho, neka čuje što Duh govori…"

Neki ljudi žure objasniti svako Božje djelo kao puki prirodni fenomen, kako kaže Believer's Bible Commentary, str. 1538.

P: U Iv 12,31 i Iv 16,11 tko je knez ovoga svijeta?

O: To je Sotona, kojega je Isus istjerao. Drugi stihovi koji se odnose na Sotonu kao onoga koji ima utjecaj na ovaj svijet su 1. Ivanova 5,19, Efežanima 2,2 i 2. Korinćanima 4,4.

P: U Iv 12,32, kako su svi privučeni k Isusu?

Odgovor: Grčki tekst jednostavno kaže "svi". Ne precizira ni "sve ljude" ni "sve izabrane", a možda su imali na umu oboje.

Svi ljudi: Nakon Isusovog raspeća i uskrsnuća, Duh Sveti došao je u svijet svjedočiti za Krista (Ivan 15,26) i uvjeravati svijet u pogledu grijeha, pravednosti i suda (Ivan 15,8-11). Ponuda evanđelja iskreno i slobodno se daje svima, jer svi imaju odgovornost poslušati ga (2. Solunjanima 1,8).

Svi koji idu u nebo (izabrani): Svatko tko ide u nebo, čak i prije nego što je Krist živio, ide u nebo kroz Isusa (Ivan 14,6). Nema drugog imena (Djela apostolska 14,12) po kojem se možemo spasiti.

Za opširniji odgovor pogledajte knjigu "1001 odgovor na biblijska pitanja", str. 36–37.

P: U Iv 12,34, zašto su ljudi rekli da Zakon kaže da će Mesija ostati zauvijek?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Kao što kaže The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 318, Danijel 7,13-14 uči da će Sin čovječji vladati zauvijek. Međutim, knjiga proroka Danijela nije dio Zakona (Tore).

2. U Ivanu 12,34 ne stoji da je to bio dio Zakona. Samo se kaže da je mnoštvo ustvrdilo da je to dio Zakona. U Ivanu 7,49 farizeji su optužili mnoštvo da ne zna ništa o Zakonu.

3. Međutim, ako je gomila mislila na Stari zavjet kada je upotrijebila riječ "Zakon", onda bi to bilo točno, iako neprecizno.

4. Bez obzira na to je li ono što je mnoštvo reklo točno, Ivan samo bilježi njihove riječi.

P: U Iv 12,35n., što znači hodati u tami i kako to ljudi čine?

O: Iako biti u grijehu znači biti u tami, hodanje (peripateite) u tami zapravo je specifičnije od toga. Ne možete vidjeti što biste trebali činiti, ne možete pomoći, ne možete vidjeti što je dobro, a što opasno, ili ispravno i pogrešno, i ionako posrćete. Ne biste željeli hodati noću po gustoj šumi bez svjetla. Ne biste željeli voziti se seoskom cestom s ugašenim svjetlima. Isto tako, barem biste mogli sjediti mirno ako ste u tami, a ne hodati i vjerojatno pogoršati stvari. Ali još bolje, vidite hitnost i stignite kamo trebate dok je još dan. Slava Bogu za Svjetlo!

P: U Iv 12,37-40, zašto neki nisu povjerovali čak ni nakon svih tih čudesa?

O: Ponekad stvari imaju izravan uzrok, ali i uzrok tog izravnog uzroka, te naposljetku krajnji uzrok. Tako je i ovdje.

Izravan uzrok: Nisu se obratili Kristu jer su odlučili ne slijediti Ga.

Luka 7,30, Hebrejima 4,2, Jeremija 17,4 i drugi stihovi to jasno pokazuju. Međutim, to nije poanta Ivanova 12,37-40.

Neizravni uzrok: Nisu mogli vjerovati, jer im je Bog zaslijepio oči i otupio srca. Da su se obratili Kristu, Bog bi ih iscijelio, ali ih je Bog zaslijepio da u svojoj sljepoći ne dođu do istine. To je glavna poanta Ivana 12,37-40 i Izaije 6,10.

Konačni uzrok (supralapsarijsko stajalište): Zašto bi Bog odabrao učiniti ovo? Vrlo mala manjina kršćana, nazvana supralapsarijskim kalvinistima, kaže da je Bog želio odrediti da će ti ljudi (nazvani prokletima) ići u pakao čak i prije nego što je odabrao osigurati put (preko Krista) da itko može ići u nebo. Drugim riječima, kroz Božju tajnu volju koju supralapsaristi ne tvrde da itko može razumjeti, Bog je to želio. Prema disertaciji jednog kalvinista (Curt Daniel, str. 69), procjenjuje se da nije bilo više od 5 % kalvinista koji su bili supralapsaristi. Prema Danielu, među supralapsariancima su i Teodor Beza. On kaže da su hiper-kalvinisti oni koji odbacuju slobodnu ponudu Evanđelja svima. Među njima su A. W. Pink (str. 88) i John Gill (str. 86, 126). Loraine Boettner, poznati kalvinist, u svojoj knjizi The Reformed Doctrine of Predestination, str. 129, procjenjuje da je samo 1 % kalvinista supralapsarijanaca. Na str. 127 Boettner ima oštre riječi o ovom obliku kalvinizma: "Supralapsarijanizam ide u jednako veliko ekstremno stanje s jedne strane kao što to čini univerzalizam s druge."

Konačni uzrok (gledanje većine drugih kalvinista): Bog je odlučio tko će biti odbačen tek nakon što je izabrao Krista kao put spasenja. Osim toga, čini se da izbjegavaju odgovoriti na ovo pitanje, navodeći samo da je to dio Božje tajne, neotkrivene volje.

Konačni uzrok (općepoznato stajalište): Predznanje je prethodilo Božjem izboru na dva mjesta gdje su zajedno spomenuti u Bibliji. Iako ta dva mogu ići ruku pod ruku, ništa ne sprječava Boga da na temelju svog predznanja o tome kakvi će biti, koje će odluke donijeti i kako će Bog djelovati u njihovim životima odabere tko će ići u raj, a tko u pakao.

P: U Iv 12,38-41, zašto se činilo da Bog ne želi da mnogi povjeruju u Isusa?

O: U većini vremena i kultura, vjerovanje u Krista bilo je "uzbrdica".

U Ivanu 12,40 stoji da Bog nije htio da se neki obrate i budu iscijeljeni.

Ivan 12,41 navodi primjer da, iako su mnogi farizeji vjerovali u Isusa, više su voljeli ljudsku slavu nego slavu od Boga.

U Ivanu 12,47–48 stoji da Bog odobrava one koji čuju Kristove riječi (pa čak i vjeruju u njih), ako ne čuvaju Kristove riječi.

Očito Bog ne pridaje veliku vrijednost vjeri onih koji više vole odobravanje ljudi nego Božje odobravanje.

Međutim, Ivan 12,40 i 12,46 također pokazuju da će Bog osigurati da apsolutno nitko tko istinski vjeruje u Krista ne ostane u tami. To se ne odnosi samo na vječnu tamu, već i na tamu u ovom životu, kao što pokazuju 1. Ivanova 3,6 i 1. Ivanova 4,20.

P: U Iv 12,42–43, budući da su mnogi od vlasti vjerovali u Isusa, zašto ga nisu slijedili?

O: Postoji razlika između pukog intelektualnog vjerovanja da je On mogao učiniti čuda i povjeravanja svog života slijedeći Ga.

P: U Iv 13,1-17, bi li pranje nogu trebalo biti obred koji danas obavljamo?

O: Dobro je prati jedni drugima noge. To može biti način da ponizno pokažete da cijenite druge kao bolje od sebe. Međutim, ništa u Svetom pismu ne kaže da to treba biti ceremonija ili institucija, kao što to prakticiraju menoniti iz a. Tertulijan (198. – 220. g.) u djelu De corona, poglavlje 8, stranica 98 spominje vrijeme kada je Krist oprao noge svojim učenicima, ali ne spominje nikakvu standardnu ceremoniju.

P: U Iv 13,3, kako se Isus pripremio otići k Bogu, budući da je Isus bio Bog?

O: Riječ "Bog", koja se odnosi na Istinitog Boga, ima barem četiri značenja: Otac, Sin, Duh Sveti i Bog u Trojstvu. Uloga Oca kao Boga Isusa zapravo je prilično čest pojam u Svetom pismu. Deset primjera su

Ivan 20,17: "Ja [Isus] se uzdižem k Ocu svojemu i vašem, k Bogu svojemu i Bogu vašem."

Hebrejima 1:9 "…stoga Bog, Tvoj Bog,…"

Vjerojatno 1. Petrova 1:3 "Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista!…"

Vjerojatno Efežanima 1,3 "Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista,…"

Efežanima 1,17 "Bog našega Gospodina Isusa Krista"

Rimljanima 15,6 "…da proslavite Boga i Oca našega Gospodina Isusa Krista."

Matej 27,46; Marko 15,34 "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Vjerojatno 2. Korinćanima 1,3 "Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista"

Otkrivenje 1:6 "…učinio nas je kraljevstvom, svećenicima njegova Boga i Oca…"

Vjerojatno 1. Korinćanima 11:3 "a glava Kristova jest Bog" (Međutim, Ambrozije je smatrao da je Bog ovdje Trojstvo, a ne Otac).

(citati su iz BSB-a)

Neki smatraju da Otac i dalje ima ulogu Kristova Boga čak i nakon Kristova uznesenja. Drugi, kao što je slučaj u knjizi The Complete Book of Bible Answers (str. 110-111), smatraju da je Otac bio Isusov Bog samo dok je Isus bio na zemlji. Međutim, Efežanima 1,7 čini se da to opovrgava.

P: U Iv 13,4-17, zašto je točno Isus oprao noge svojim učenicima?

O: Zanimljivo je da je Isus obavio ovu službu prije nego što je objasnio njezino značenje u Ivanu 13,12-17.

Isus je rekao da je to učinio kao primjer nama. Iako većina kršćana ne vidi potrebu da doslovno peru noge jedni drugima, svi bismo se trebali složiti da bismo trebali služiti jedni drugima s iskrenošću, poniznošću i žrtvom koju nam je Isus postavio za primjer.

P: U Iv 13,19, je li se Isus ovdje nazivao Božjim imenom?

O: Da. Grčki izraz ovdje je ego eimi, a Aland i Green ne pokazuju nikakve varijacije u rukopisima.

P: U Iv 13,21, zašto je Isus bio uznemiren, budući da je već znao da će ga Juda izdati?

O: Isus je intelektualno znao što će se dogoditi i kako će se sve završiti. Međutim, kako se vrijeme približavalo, bio je emocionalno uznemiren zbog onoga što je znao da će se dogoditi i što će morati podnijeti.

P: U Iv 13,34 i 1 Iv 2,7-8, kako je ljubav međusobna nova zapovijed?

O: Ne trebamo se samo sviđati jedni drugima. Isus nam zapovijeda da se ljubimo jedni druge kao što je On ljubio nas. Svojom nadolazećom raspećem Isus je naposljetku pokazao koliko ih je volio. U 1. Ivanovoj 2,7–8 Ivan priznaje da je ljubav među nama stara zapovijed, ali također želi da priznamo da je ljubiti jedni druge, kao što nas je Krist ljubio, nova zapovijed. Ivan također naglašava da je ljubav stara i nova zapovijed u 2. Ivanovoj 5.

P: U Iv 13,35, kako će svijet po našoj međusobnoj ljubavi spoznati da smo Kristovi učenici?

A: Ako netko traži razlog da ne voli nekoga drugog, obično ne mora daleko tražiti. Kao izgovor mogu reći da nemaju puno zajedničkog s tom osobom, ili da imaju drugačiju kulturnu pozadinu, drugu rasu, dob, spol, religiju, drugačije političke stavove ili drugačiju teologiju ili denominaciju. Napravili su pogrešku zbog lošeg prosuđivanja ili neke druge loše odluke. Nisu savršene osobe i sagriješile su. U nekom su te trenutku razočarale. U nekom su te trenutku naljutile. Naravno, sve te racionalizacije koje možete smisliti za to da ne volite nekoga drugog mogli bi drugi iskoristiti kao razloge da ne vole vas.

Ali, ostavljajući sve to "smeće" iza sebe, Isus, koji nas je, iako je bio savršen, svejedno volio, dovoljno da prolije svoju krv za naše grijehe, zapovijeda nam da volimo druge. On od nas ne traži samo da volimo druge, On nam to zapovijeda. S gorčinom, duhom koji ne oprašta ili jednostavnim nepovjerenjem, nekima bi to moglo biti teško učiniti. Ali kao kršćani, svijet će vidjeti kontrast kada se mi, vjernici, volimo jedni druge. Ne smijemo biti selektivni u tome i voljeti samo druge vjernike koje je najlakše voljeti. Moramo biti potpuni u svojoj poslušnosti i voljeti čak i one vjernike koje je teže voljeti. Možda ih je teže voljeti zbog naših vlastitih predrasuda ili zato što oni sami čine da ih je teže voljeti. No, u svakom slučaju, moramo pokazivati svoju ljubav ljudima, a posebno svim vjernicima. Svijet će se osvrnuti i reći: "Vau, kako su mogli biti takvi?" A neki od njih mogli bi čak reći: "Kako mogu biti takav!"

P: U Iv 13,40, je li Bog zaslijepio nevjernike ili je to učinio bog ovoga svijeta (Sotona), kako stoji u 2 Kor 4,4?

O: Iako i Bog i Sotona mogu odvojeno činiti iste ili slične stvari, to vjerojatno nije ispravno značenje ovdje. Bog često koristi Sotonu kao Svoj instrument. Kada osoba odbije slijediti istinu koju poznaje, Bog može tu osobu "sudski okorijeniti", jer je ona propustila prilike da spozna više istine. Bog može koristiti Sotonu kao Svoj alat da to učini.

P: U Iv 14,1, zašto se vaše srce ponekad uznemiri i što možete učiniti u vezi s tim?

O: Riječ za "vi" u Ivanovom evanđelju 14,1 je u množini, pa je Isus govorio svima njima, a oni su se mogli uznemiriti iz različitih razloga. Možemo se uznemiriti jer nam je rečeno da se ne možemo pouzdati da ćemo biti vjerni poput Petra (Ivan 13,38), jer doista osjećamo da ne znamo što se događa poput Tomislava (Ivan 14,5), ne vidimo Boga [Oca] u onome što radimo kao Filip (Ivan 14,8), ili se Božji načini ne čine najboljima za širenje Njegove poruke kao Juda (ne Iskariotski) (Ivan 14,22).

Tijekom ovog vremena kušnje, kada nas okolnosti mogu odvesti daleko od Boga, možemo umjesto toga odabrati da mu se svejedno približimo, iako imamo mane, zbunjenost ili nedostatak vizije. Kao što je otac djeteta opsjednutog demonima rekao u Marku 9,24: "Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!"

P: U Iv 14,2, kako u nebu ima mnogo dvorskih odaja?

O: Vjerojatno postoje mnoge vrste palača na nebu, kao i mnoge palače na nebu.

1. U Raju postoje različite razine nagrada; to bi se moglo smatrati različitim vrstama palača. Bazilije (357. – 379. g.) učio je ovo stajalište, govoreći da postoje "razlike u dostojanstvima". O Duhu 16.40 str. 25

2. Osim toga, u Raju postoji mjesto za svaku osobu koja će biti spašena, bez ikakvog pretrpavanja. Iako je ponuda spasenja upućena svim ljudima bez iznimke, u Raju neće biti praznih palača.

P: U Iv 14,6, je li samo Isus, a ne Njegove riječi, put, istina i život, kako je učio rev. Moon?

O: Ne. Prvo slijedi ono što je navodni Mesija rev. Moon rekao, a zatim ono što Biblija kaže kao proturječje.

Božanski princip rev. Moona, str. 131: "Isus nije rekao da je Njegova riječ istina, nego da je on sam istina, put i život (Ivan 14,6). To je zato što su Njegove riječi bile samo sredstvo da izrazi sebe kao istinu... Možemo razumjeti da je Novi zavjet dan kao udžbenik za učenje istine " " ljudima prije 2000 godina... Posljedično, danas se istina mora pojaviti s višim standardom i znanstvenom metodom izražavanja kako bi inteligentni moderni ljudi mogli razumjeti."

Oporuka: Isus je rekao: "Nebesa i zemlja će proći, ali riječi moje nikada neće proći." Luka 21,22

"Isus odgovori: 'Ako tko ljubi mene, riječ moju čuvat će... Tko ne ljubi mene, riječi moje ne čuva.'" Ivan 14,23-24

Ne možete tvrditi da slijedite i poslušni ste Isusu, a pritom odbaciti Njegove riječi.

P: U Ivanovom evanđelju 14,6, kako je Isus put, istina i život?

O: Isusov odabir riječi ovdje je fascinantan.

Put je staza kojom se ide prema odredištu. To nije "točka", već niz točaka. Trebali bismo se nalaziti na jednoj od tih točaka, napredujući u pravom smjeru.

Istina uključuje točne činjenice i logiku, ali znači i mnogo više od toga. Istina je ono što živi u nama, što treba karakterizirati naš život, što trebamo voljeti i što trebamo prakticirati. Život izgrađen na laži nije nikakva istina. Zapadne koncepcije "ispravnosti" i "stvarnosti" objedinjene su u biblijskom konceptu istine.

Život je istovremeno naše iskustvo življenja, stvarnost našeg života i ono što održava naš život. Drugdje Biblija koristi metafore o vodi života, a život stvorenja je u njegovoj krvi.

P: U Iv 14,6, može li itko ići na nebo osim preko Isusa?

O: Ne. Mnogi u Starom zavjetu otišli su u Raj ne čuvši ime Isusovo. Danas ništa ne sprječava Boga da djeca koja umru, a da nikada nisu imala Duha Svetoga u sebi, odu u Raj.

Međutim, nitko ne može doći k Ocu osim kroz Isusa, prema Isusu u Ivanovom evanđelju 14,6. Očito bi se pomislilo da je Isus u dobroj poziciji da zna.

Također, Djela apostolska 4,12 kažu da nema drugog imena pod nebom danog ljudima po kojem se možemo spasiti. Filipljanima 2,10-11 kaže da će se na kraju svako koljeno pokloniti i svaki jezik priznati da je Isus Gospodin, na slavu Boga Oca.

P: U Iv 14,6, može li itko ići na nebo ako nikada nije čuo ime Isusovo?

O: Beba koja umre, teško retardirani i vjernici Starog zavjeta nikada nisu čuli za Isusa. Ipak, Bog nije ograničen da ih kroz Isusa dovede u nebo.

P: Dokazuju li Ivan 14,6-11 da je Isus Bog Otac, kako tvrde pentikostali jedinstva, poput Davida K. Barnarda (The Oneness of God: Series in Pentecostal Theology, vol. 1, str. 68)?

O: Ne. Izjava "Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" bila bi besmislena da je napisana kao "Nitko ne dolazi k Ocu osim ako ne dolazi k Ocu" ili "po Ocu". Isus je rekao da su On i Otac jedno, ali ta izjava ne precizira kako su jedno; za to morate pogledati ostatak Svetog pisma. Oni su nerazdvojni, jedno po prirodi, slavi i časti. Međutim, Isusovo krštenje, Isusovo učenje poslušnosti u Poslanici Hebrejima itd. pokazuju da su oni različiti i da se razlikuju po ulozi i položaju.

P: Podržava li Iv 14,8-9 panteizam, budući da je Isus rekao da je On u Ocu i da je Otac u Njemu, kao što tvrde neki ljudi u religijama Nove dobe?

O: Ne, jer Trojstvo nije panteizam. Činjenica da je Otac u Isusu ne znači da je Otac u svemu, čak ni u hrpi smeća. Drugo, Bog Otac je biće, s umom, voljom i emocijama, a ne neosobni svemir. Za opširniji odgovor pogledajte knjigu *When Cultists Ask*, str. 181-182.

P: U Iv 14,9, budući da je Isus rekao da je tko god vidio Njega vidio Oca, to pokazuje da i Otac ima fizičko tijelo?

O: Ne. Naprotiv, ovaj stih je bolje koristiti za pokazivanje da Otac nema fizičko tijelo. Budući da je svatko tko je vidio Isusa vidio Oca (koji živi u Isusu), ovaj stih implicira (iako ne dokazuje) da Otac ne bi imao fizičko tijelo.

P: U Iv 14,10-11, kako je Otac prebivao u Isusu?

O: Možda na način donekle sličan onome na koji Isus prebiva u nama. Otac, Sin i Duh i dalje su različiti, ali ništa u Svetom pismu ne kaže da postoji razdvojenost među njima. Kao što ističe Patrik Irski (oko 389. – 461. g.), ako listići djeteline s tri lista mogu biti različiti, ali ne i odvojeni, onda Trojstvo može imati tri različita, ali ne i odvojena lica.

P: U Iv 14,12, kako kršćani čine veća djela od onih koja je Isus učinio?

A: Veća djela koja trebamo činiti ne treba shvatiti kao da se "hvalimo", nego kao veća i brojnija djela za kraljevstvo. Kršćani su činili veća djela od onih koja je Isus do tada učinio na barem četiri komplementarna načina.

Značaj: Dok je Isus nahranio 4.000 i 5.000 ljudi, Djela apostolska 2,41 bilježe da se po propovijedanju apostola spasilo više od 3.000 ljudi. Sigurno je spašavanje ljudi važnije od pukog hranjenja na jedan dan. Svakako, od tog su vremena kršćani nahranili mnogo više od 5.000.

Brojke: Expositor's Bible Commentary, svezak 9, str. 145, navodi da je u Djela apostolskih 2,41 spomenuto više spašenih osoba nego tijekom cijelog Isusova zemaljskog djelovanja.

Metoda: Duh Sveti nije bio izliven na sve narode sve do Duhova. Obećanje da će činiti još veće stvari povezano je s Isusovim obećanjem o dolasku Utješitelja u Ivanovoj evanđelji 14,15-18 i 25.

Područje: Iako Isus dok je bio na zemlji nikada nije napustio prilično malo geografsko područje, poslao je svoje sljedbenike ne samo u Judeju i Samariju, nego i na krajeve zemlje u Djela apostolskih 1,8.

P: U Iv 14,13-14, zašto ova izjava o molitvi u Isusovo ime [navodno] nije kvalificirana?

O: To je kvalificirano na dva načina.

Eksplicitno: Isus je ovdje upotrijebio riječ "vi" i govorio je izravno učenicima, a ne svima koji su tvrdili da slijede Boga.

Implicitno: Molimo se našem Nebeskom Ocu, a naš Nebeski Otac zna što je za nas najbolje čak i više nego što to znaju naši zemaljski očevi.

P: U Iv 14,16 što znači pojam "Pomoćnik"?

A: Između ostalog, grčka riječ "pomoćnik" ovdje je značila pravnog zastupnika obrane, prema New Geneva Study Bible, str. 1692. i New International Bible Commentary, str. 1255. Također, grčki jezik može razlikovati između "drugog istog roda" i "drugog drugačijeg roda". Grčka riječ ovdje, allon, znači drugog istog roda kao Isus, prema The Expositor's Bible Commentary, sv. 9, str. 146. Također se navodi da je u grčkom parakletos značio osobu koja pomaže uz nekoga kao savjetnik, odvjetnik, zagovornik ili posrednik.

Prema komentaru Believer's Bible Commentary, str. 1547, riječ za "molitvu" ovdje ne znači osobu nižeg ranga koja traži uslugu od osobe višeg ranga. To je riječ za nekoga tko upućuje zahtjev osobi koja mu je ravna.

P: U Iv 14,16, zašto svijet točno ne može primiti Duha Svetoga, Duha istine?

Odgovor: Isus je naveo niz povezanih razloga.

Svijet je neupućen, kako je Isus rekao u Ivanu 16,3. Ali, kao što pokazuje Rimljanima 1,18-19, neznanje nije uvijek nevin nedostatak znanja, kada potiskuju istinu.

Neki doslovno "mrze" Isusa, kao što je Isus rekao da će se dogoditi u Ivanu 15:18,24.

Neki su lažljivci, kako je Isus rekao u Ivanovom evanđelju 8:55. Neki mogu lagati drugima, ali mogu lagati i sami sebi.

Neki imaju "drugu obavezu", jer obožavaju druge idole, bilo da su to druge religije, novac, alkohol itd. "Oni koji se drže beskorisnih idola napuštaju Njegovu predanu ljubav" Jon 2,8 (BSB)

Neki ljudi nisu Božje ovce, kako je Isus rekao u Ivanovom evanđelju 10,26.

Nema mjesta za moju riječ, kako je Isus rekao u Ivanovoj 8,37.

Povezano s prethodnim, ako netko ne vjeruje da je Isus ono za što se predstavlja, umrijet će u svojim grijesima, kako je Isus rekao u Ivanu 8,24.

Svijet je neprijateljski nastrojen prema sudu o svom materijalizmu i grijehu. Oni ne žele Svetog Duha, koji će ih uvjeriti u grijeh i nedostatak pravednosti, kao što je Isus rekao u Ivanu 12,8-10.

Konačno, nitko ne može doći k Isusu, osim ako ga Otac ne privuče, kako je Isus rekao u Ivanu 6,44.

P: U Iv 14,16-17, je li kršćanin iz Male Azije iz oko 160. g. po imenu Montanus tvrdio da je utjelovljenje Utješitelja, kako tvrdi skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 988?

O: Asimov se trebao držati pisanja znanstvene fantastike, jer je ovdje pogrešno iznio činjenice. Montanus je tvrdio da je prorok, kroz kojega je govorio Utješitelj (parakletos), ali nitko (osim Asimova) nije rekao da je Montanus utjelovljenje bilo čega ili bilo koga. Tertulijan je bio najistaknutiji član montanističke "konfesije", a Tertulijana opsežna djela smatrana su ortodoksnima i opsežno su koristili ortodoksni kršćani nakon njega. Zapravo, Ciprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) govorio je: "donesite mi mojeg gospodara" kad bi želio da mu netko donese Tertulijanove knjige za proučavanje.

P: U Iv 14,16, je li Pomoćnik ovdje "Božanska znanost", kao što je tvrdila Mary Baker Eddy, osnivačica Kršćanske znanosti, u djelu "Znanost i zdravlje sa ključem Svetog pisma", str. 55,271?

O: Ne, Pomoćnik je Duh Sveti u stihu 26. i naziva se "On", a ne "ono" kao što bi to bila Božanska znanost.

P: U Iv 14,16-26; 15,26; 16,5-15 je li u Novom zavjetu prorokovan Muhamed kao Paraklet, odnosno Duh Sveti, kao što neki muslimani tvrde?

O: Ne. Da je to istina, muslimani bi vjerovali u ovih pet stvari (što općenito ne čine).

1. Muhammed je proslavio Isusa. (Ivan 16,14)

2. Allah je poslao Muhameda u Isusovo ime. (Ivan 14,26)

3. Muhammeda je također poslao Isus. (Ivan 16,7)

4. Muhamed je preuzeo Isusovu mudrost i objavio nam je. (Ivan 16,15)

5. Muhamed je bio "među" apostolima. (Ivan 16,17)

Stoga nijedan upućen musliman ne bi vjerovao da se ovi stihovi odnose na Muhameda. Ovi se stihovi moraju odnositi na nekog drugog, koji je poslan od Boga.

S druge strane, možda bi muslimani trebali slaviti Isusa ako misle da je Muhamed to činio, na temelju ovih stihova. Međutim, jedan mi je imam rekao da muslimani trebaju hvaliti i slaviti Isusa, ali ga ne smiju obožavati.

Usput, riječ parakletos/on nalazi se u Ivanu 14,6 na p75 (Bodmer 14/15) datiranom u kasni drugi ili mogući treći stoljeće, na p66 datiranom u sredinu drugog stoljeća i u Sinaiticu.

Također, Tertulijan je učio da je Paraklet, Utješitelj, djelovao u srcima ljudi u njegovo vrijeme (193. g.) u djelu O monogamiji, pog. 3, str. 61.

U Hegemoniusu (4. stoljeće) Arhelaj Kristov također raspravlja o tome kako je Paraklet u Ivanovom evanđelju 14-16 Bog Duh Sveti u Disputaciji s Manesom, poglavlja 34-35, str. 208-209

P: Pokazuje li Iv 14,18 da je Krist Bog Otac, kako tvrde pentikostali jedinstva?

O: Pentikostali jedinstva miješaju Isusove postupke s Isusovim identitetom. To što nas Isus neće ostaviti kao siročad ne znači da je On isto biće kao Otac. Kad je Isus bio kršten, On nije varao niti zbunjivao ljude, niti je izvodio ventriloški nastup kad je Otac govorio s neba. Otac nije rekao: "Ovo sam Ja, u kojemu mi je ugodno." Naprotiv, Otac je rekao: "Ovo je Sin moj, ljubljeni, u kojemu mi je ugodno!"

P: U Iv 14,22-24, kako se Isus objavljuje kršćanima, a ne svijetu?

O: Priznajemo da svatko može znati nešto o Isusu. Međutim, samo kršćani poznaju Isusa osobno, jer Isus živi u našim srcima.

P: U Iv 14,27, kako se mir Isusov, kneza mira, razlikuje od mira svijeta?

O: Mir svijeta je vanjski i privremen jer ovisi o vanjskim okolnostima. Mir Isusov je unutarnji, ali i vanjski, i trajan je jer je neovisan o vanjskim okolnostima.

U neku ruku, baš kao što netko tko je pred smrću ostavlja svoju oporuku kako bi se pobrinuo za svoju djecu i blagoslovio ih, tako i Isus daje svoj blagoslov i obećanje brige za svoju djecu.

P: U Iv 14,27-28, kako je Otac veći od Isusa?

O: Na zemlji se Isus ispraznio i, naravno, Otac je tada bio veći od Isusa. Na nebu, Isus ima podređenu ulogu Ocu. Bog Isusa je Otac. Vidi 1 Korinćanima 11,3; 15,25-28; Matej 12,18; Efežanima 1,3,17; Ivan 1,33; 14,16,26,28; Rimljanima 8,26-27.

Očevstvo nije veće od Isusa na dva načina:

Priroda (Filipljanima 2,6). (Za više informacija pogledajte Hilarijevu knjigu O Trojstvu 9,2 i 7,27.)

Čast. Vidi Ivan 5:18; 5:23; Kološanima 2:9-10; (Izaija 44:6; Otkrivenje 1:8 nasuprot Otkrivenju 1:17-18; 22:13)

Kao što pokazuje Ivan 5,18, otac je po prirodi jednak sinu kojega je začet. Inače, vaš otac mora biti veći od vas, vaš djed veći od njega, a vaš stoti predak morao bi biti superčovjek. Ljudi stvaraju stvari, ali samo "zače" ljude. Bog je stvorio stvorene stvari, ali samo "zače" Boga, svoga Jedinorođenca. Oboje primaju čast i slavu u Otkrivenju 5,9,12-14.

U knjizi *Now That's a Good Question* (str. 43–44) razlikuje se neistina o "inferiornosti" Sina od istinskog koncepta Sina kao "subordiniranog". R. C. Sproul dodaje: "Ovo je jedan od razloga zašto je crkva oduvijek ispovijedala doktrinu pod nazivom Kristova subordinacija."

P: U Iv 15,1, kako se "pravi vinograd" razlikuje od običnog vinograda?

O: Grčka riječ za "istinski" ovdje ne znači toliko istinito naspram lažnog, koliko pravo ili izvornik naspram imitacije ili kopije.

P: U Iv 15,1, koja je bila druga metafora vinove loze prije ove?

O: Isus je to mogao izgovoriti ili dok je bio u gornjoj sobi, hodajući iz gornje sobe na Maslinovu goru, ili pak na Maslinovoj gori zapadno od Jeruzalema. Ako su prošli pokraj hrama, na njegovom je pročelju bila velika zlatna loza sa svojim granama, koja je simbolizirala narod Izrael. Psalam 80:8-16, Ezekiel 17:1-6, Jeremija 12:10-11; i Izaija 5:1-7 oboje uspoređuju Božji narod s vinogradom. Bog je rekao: "Jer je vinograd Gospodina nad vojskama dom Izraelov, a ljudi Judini biljka njegova oduševljenja. Čekao je pravednost, a gle, krvoproliće; čekao je pravednost, a gle, vapaj u nevolji." (Izaija 5,7)

P: U Iv 15,1, koja je razlika između shvaćanja da je Isus loza koja drži grane na okupu i shvaćanja da ih drže ljudi?

O: Izrael je bio loza u Jeremiji 2:21. Ali Isus ovdje ima drugačiju metaforu: On, a ne Izrael, je loza u Ivanu 15:1. Ako vaša crkvena organizacija stavlja v i veći naglasak na ljude koji je drže na okupu nego na Isusa koji je drži na okupu, trebali biste se zapitati jeste li u pravoj organizaciji.

Što mislite o ovom citatu? "Bog je u tihom, slabom glasu. U svim tim izjavama pod zakletvom, optužnicama, sve je to od đavla – sva je to korupcija. Naprijed! Vi tužitelji! Vi lažni zaklinjači! Pakle, proključaj! Vi goruće planine, srušite svoju lavu! Jer ja ću naposljetku izaći na vrh. Imam se čime više hvaliti nego itko prije mene. Ja sam jedini čovjek koji je ikada uspio održati cijelu crkvu na okupu od dana Adamovih. Velika većina svih stajala je uz mene. Ni Pavao, ni Ivan, ni Petar, ni Isus to nikada nisu uspjeli. Ponosim se da nijedan čovjek nikada nije učinio takvo djelo kao ja. Isusovi sljedbenici pobjegli su od Njega; ali Posljednji sveci još nikada nisu pobjegli od mene. Znate moj svakodnevni hod i razgovor. Ja sam u krilu čestitog i dobrog naroda. Kako volim slušati vukove kako zavijaju! Kad se mene riješe, i vrag će otići. Posljednje tri godine imam zapis o svim svojim djelima i postupcima, jer sam zapošljavao nekoliko dobrih, vjernih i sposobnih pisara: pratili su me posvuda i pažljivo vodili moju povijest te su zapisali što sam učinio, gdje sam bio i što sam rekao; stoga me moji neprijatelji ne mogu optužiti ni za jedan dan, ni vrijeme, ni mjesto, a da nemam pisani dokaz kojim bih dokazao svoja djela; i moji neprijatelji ne mogu ništa dokazati protiv mene." Joseph Smith, osnivač mormonizma. Povijest Crkve, sv. 6, str. 408-409

Ili što kažete na ovaj citat, koji je blaži? U Dictatus Papae (vjerojatno 1075. g.), papa Grgur VII. je rekao, "Rimsku Crkvu osnovao je sam Bog; samo se rimski papa s pravom može nazvati univerzalnim; samo on smije koristiti carske insignije; samo mu se noge smiju poljubiti svi knezovi; samo on smije svrgavati careve; nikoga ne može suditi; Rimska Crkva nikada nije pogriješila, niti će pogriješiti u vječnosti." Austin's Topical History of Christianity str. 165.

P: U Iv 15,3, kako je Isus mogao reći da su svi čisti, budući da ga je Juda izdao?

O: Zapamtite, do tog trenutka Juda je već otišao i nije bio prisutan dok je Isus govorio.

P: U Iv 15,4, što znači riječ ostati/boraviti?

O: Riječ ostati/boraviti (meno na grčkom) vrlo je značajna u svim Ivanovim spisima. Pojavljuje se 11 puta u Ivanu 15, 40 puta u Evanđelju po Ivanu i 27 puta u Ivanovim poslanicama.

Poput grančice na lozi, to znači samo jedno: živjeti prikačen na lozu. Grančica se može potpuno odvojiti odrezivanjem. Ili život grančice ne može b iti povezan s lozom, pa grančica umire. Zanimljivo je kako drveće gubi lišće u jesen. Stablo proizvodi čep, koji zaustavlja protok vode i hranjivih tvari do lista ili grančice. Bez hranjivih tvari one umiru, gube prianjanje i otpadaju. Drveće ponekad gubi grane i ljeti. Kad grana ne prima sunčevu svjetlost, ne proizvodi šećer ni plodove pa je drvo odbaci.

P: U Iv 15,4, kako kršćani ostaju u Isusu?

O: Na više načina.

Povjeriti Mu se da nas vodi korak po korak.

Poslušnošću Isusu, ne samo iz dužnosti, već brza, potpuna i radosna poslušnost jer znamo da je Božji put najbolji put.

Molitva bi trebala biti ključna odrednica našeg života.

Žudnja za Isusom, biti s Njim i moliti se za Njegov povratak.

P: U Iv 15,6, znači li da odbacivanje grančice znači da pravi vjernik može izgubiti svoje spasenje?

Ovaj stih kaže da onaj tko ne ostane u Isusu može biti odbačen i spaljen. Osim toga, postoje dva načina tumačenja ovog stiha.

1. Svi bi se trebali složiti da, budući da Bog sve zna, a Bog je znao tko će ići u nebo (izabrani) prije nego što je itko rođen, neki će ići u pakao iako su bili u crkvi i imali su izgled kršćana. Međutim, nijedan od izabranih neće biti izgubljen, a svi od odbačenih hoće, jer je Svemogući Bog unaprijed znao.

2. Pravi kršćani ne slažu se oko toga može li se osoba istinski ponovno roditi, a kasnije ili izgubiti svoje spasenje ili odabrati da se od njega odmakne i ode u pakao. Za više o ovom pitanju pogledajte raspravu o Hebrejima 6,4-14 i Efežanima 1,14.

P: U Iv 15,8, kako vjernici donose plod u Kristu?

O: Primijetite da ovdje važna stvar nije učenju, u podučavanju drugih niti u služenju; važna je stvar rađanje ploda. Vjernici rađaju plod u Kristu na barem tri načina:

Kristolikost: Unutrašnjim plodom Duha trebali bismo pokazivati da smo u procesu postajanja sve pobožnijima.

Ljubav i doprinosi: Trebali bismo pomagati i vjernicima i nevjernicima svojim vremenom, novcem i pomažući potlačenima.

Novoprevjernici i učenici: Možemo pomagati pripremom tla, sijanjem sjemena Evanđelja i žetvom kako bismo ljude doveli do vjere u Isusa Krista. Također možemo odgajati druge kršćane i pomagati u vraćanju onih koji su odlutali.

Rezultat nisu djela koja činite, već ono što niče u životima drugih ljudi.

P: U Iv 15,8, jesu li ljudi neplodni ako ne dovedu druge k Kristu, kako je učila jedna neobična skupina?

O: Ne. Ne znamo je li Jeremija za života doveo gotovo nikoga Bogu, ali je i dalje služio Bogu kao učinkovit prorok i propovjednik. To je jedna vrsta dokaza plodnosti, ali čak nije ni navedeno kao jedno od plodova Duha u Galaćanima 5,22-23. Vidi Kada kultisti pitaju za dopunski odgovor.

P: U Iv 15,14-15, trebamo li se i dalje nazivati Kristovim slugama?

O: Da. Petar, koji je te riječi čuo iz prve ruke, bio je u najboljoj poziciji da razumije Isusovo značenje. U 2. Petrovoj 1,1 Petar je sebe nazvao slugom (zapravo robom) Isusovim. U Rimljanima 1,1; Filipljanima 1,1; Titu 1,1 i Jakovljevoj 1,1 Pavao i Jakov također se nazivaju robovima Isusa Krista.

Bez obzira na to tumači li se to kao da Isus učenike ne naziva samo "slugama" ili kao "slugama", Isus kaže da ih ne naziva samo slugama. Isus se ne odnosi na to kako bi se Božja djeca trebala nazivati.

P: U Iv 15,15, na koje načine bismo trebali postupati kao sluge Kristove, a na koje načine kao prijatelji Kristovi?

O: Biti sluga Krista je dobro, a ne željeti biti sluga Krista je pogrešno. Ali ovdje Isus kaže da postoji mnogo više od pukog sluge Krista. Pogledajmo stvari iz naše perspektive, a zatim iz Božje.

Iz naše perspektive

Ako bismo bili samo sluge, sluga radi ono što mu se kaže; barem dok ga netko nadzire. Sluga često nije posvećen ishodu ili uspjehu. Sluga bi mogao biti sluga samo neko vrijeme i brinuti ga se samo za ono što se događa kratkoročno, prije nego što ode dalje. Razmišljanje izvan okvira, o boljem načinu rada, pokazivanje inicijative ili inoviranje obično nisu stvari koje sluge rade.

Za razliku od sluge, prijatelj je poput partnera ili člana obitelji. Oni rado čine ono što je potrebno, čak i kada im se ne kaže. Vrlo su zabrinuti za ishod i uspjeh plana svog gospodara. Ne brinemo se samo za klijanje cvijeća, već za plod koji ostaje naspram ploda koji ne ostaje.

Međutim, poput sluge, i mi i dalje imamo gospodara. Čak i sin treba poslušati svoju majku i oca. Možemo inovirati i smišljati bolje načine za obavljanje poslova, ali samo unutar granica onoga što je naš gospodar zapovjedio. Na raspolaganju su nam sve vrste alata za ostvarenje plana: nasilje, zastrašivanje, prisila, obmana, prijevara, krađa i nikada ih ne smijemo koristiti, bez obzira na naše mišljenje o tome koliko bi bili učinkoviti u određenoj situaciji.

Iz Božje perspektive

Sluzi ne bi trebalo biti važno što se događa, već samo ono što mu se trenutno naređuje. Način na koji nešto treba učiniti, kako surađivati s drugima, sve je to definirano njihovim zadatkom.

Za razliku od sluge, Bog često želi da sami smislimo kako nešto obaviti, a ne da samo slijedimo upute poput sluge. Trebali bismo pokazivati inicijativu. Bog nam može dati zadatke koje ne možemo obaviti sami, a ipak očekuje da ih obavimo. No umjesto da se upuštamo u uzaludan posao, ne uspijemo i kažemo Bogu: "Učinio sam najbolje što sam mogao", Bog želi da surađujemo s drugim vjernicima i zajedno dovršavamo zadatak. Ono što možete ili ne možete učiniti sami, bez korištenja alata i suradnika koje vam je Bog dao, zapravo nije važno; važno je ono što možete ili ne možete učiniti s alatima i suradnicima koje vam je Bog dao, u moći Duha Svetoga. Često otkrivamo svoje povjerljive planove za budućnost prijateljima. Tako i Bog. MI želimo znati Božju volju za nas, ali bismo također trebali željeti upoznati Njegovo srce.

Međutim, poput sluge, još uvijek postoje mnoge stvari koje će nam se naći na životnom putu, a koje Bog odluči ne otkriti nam, ili nam još ne otkriti. Mogu postojati i druge stvari, koje su nam se već dogodile, a o kojima još uvijek nemamo pojma zašto ih je Bog dopustio. Kao što je jedan kršćanski autor rekao: "Ne bismo se trebali uvrijediti zbog neobjašnjivog." Bog nije samo naš prijatelj, već naš najbolji prijatelj; ali On je i dalje naš Gospodin.

P: U Iv 15,16, u kojem su smislu oni ne izabrali Krista, nego je Krist izabrao njih?

O: Postoje dva načina gledanja na ovaj odlomak.

Neposredni kontekst je poslanje kao apostoli. Krist je mogao izabrati bilo koga za svoje apostole, a izabrao je njih. Blagoslovio ih je time što ih je izabrao; oni mu nisu činili nikakvu uslugu.

Neki vide opći kontekst Božjeg izbora za spasenje.

Bez obzira vjerujete li da ovaj odlomak ima to značenje, Biblija uči da nas je Bog izabrao prije početka vremena. Stoga je očito da nas je Bog izabrao prije nego što smo mi izabrali Njega. Nadalje, Rimljanima 3,11-12 i drugi odlomci pokazuju da ne bismo mogli ni izabrati Boga da Bog ne djeluje u našim životima.

P: U Iv 15,16, što je plod koji ostaje, a što plod koji ne ostaje?

O: 1. Korinćanima 4,12 rasvjetljuje nam to. Djela navodno učinjena za Boga, ali učinjena iz ponosa, zavisti ili drugih zlih motiva, Bog neće poštovati niti nagraditi. Isto tako, , stvari učinjene ne iz bezbožnih, već iz ne-božanskih motiva, kao što je financijsko bogatstvo, također će biti primjereno prosuđene.

Postoje barem tri vrste plodova.

Interno: Karakter je definiran kao tko ste vi kada mislite da vas nitko ne gleda.

Vanjski: Naši postupci donose plod, dobar ili loš.

Financijsko: Naši doprinosi Božjem djelu i siromašnima i potrebitima zabilježeni su, kao što su bili Simonovi u Djela apostolskih 10.

Evangelizacija i učenikovanje: U Poslanici Filipljanima Pavao je rekao da su sami Filipljani bila njegova radost i vijenac.

Naša djeca i oni nad kojima bdijemo u crkvi: U prethodno je uključeno kako odgajamo svoju djecu i kako starješine bdiju nad onima koji su im povjereni. Oni su odgovorni za vlastite odluke, ali mi imamo odgovornost dok nad njima bdijemo.

P: U Iv 15,17, koja je razlika između imati posebnu ljubav prema drugim vjernicima i formirati kliku?

A: U redu je imati neke prijatelje koji su ti bliži od drugih prijatelja. I naravno, ne bismo trebali imati samo romantične osjećaje, nego i prijateljstvo sa svojim supružnikom, koje je bliže od drugih prijateljstava. Ali kada je tvoje prijateljstvo s malom grupom prijatelja ekskluzivno i ne želi vanjske osobe, onda to može biti "prijateljstvo koje je pošlo po zlu". Stoga se zapitaj: "Je li tvoje prijateljstvo uključivo ili ekskluzivno?" Sada postoje nevjernici (pa čak i tjelesni kršćani) od kojih bi se trebao kloniti ako te stalno navode na grijeh.

P: U Iv 15,18, kako je svijet mrzio Isusa?

O: Na dva načina:

Po imenu: Ljudi obično ne upotrebljavaju uzalud imena Bude, Konfucija ili Muhameda. Čini se da samo uzalud upotrebljavaju imena "Bog" i "Isus".

Po karakteru: Neki odbacuju sve što je povezano s Kristom. Dok neki znaju mnogo o Kristu i potom Ga odbacuju; drugi namjerno ne žele znati ništa o Kristu.

P: U Iv 15,22.24, kako je dolazak Isusa učinio neke odgovornijima za njihov grijeh?

O: Dobra vijest je da Bog ljude ne drži odgovornima za ono što ne znaju (Rimljanima 4,15; 5,12). S druge strane, 2. Petrova 2,22 i drugi stihovi pokazuju da ljudi imaju blažu ili strožu sudnju kada odbace istinu, ovisno o istini koju su poznavali.

P: U Iv 15,23, zašto nitko ne može mrziti Isusa, a da ne mrzi i Oca?

O: Kao dio Trojstva, Otac, Sin i Duh Sveti jednaki su po prirodi, svrsi i časti, a naša poslušnost, služba i ljubav prema Jednom jednaki su onima prema drugome.

P: U Iv 16,2, mislite li da "izbacivanje iz sinagoge uključuje i izbacivanje kršćana iz crkve?

O: Da, uključuje izbacivanje iz vjerske zajednice. Martin Luther, anabaptisti i John Wesley svi su bili izbačeni iz svojih crkava. Mnogi istinski kršćani nisu dobrodošli u nekim liberalnim crkvama.

P: U Iv 16,2-3, kako je netko mogao misliti da čini uslugu Bogu ubivši Isusove učenike?

O: Mnogi ljudi imaju vrlo iskrivljene poglede na Boga. Sljedeći je djelomičan popis progona kršćana od strane vjernika i tisuća ubijenih, gdje je to poznato.

P: U Iv 16,5 zašto je Isus rekao da nitko ne pita kamo ide, kad je Toma [navodno] pitao u Iv 14,5?

O: Toma zapravo NIJE pitao kamo Isus ide. U Ivanovom evanđelju 14,5 Toma samo pita kako mogu znati put, budući da izjavljuje (ne pita) da ga ne znaju. Isus je upravo rekao da znaju put, a Toma kaže da ga još ne znaju.

Stječe se dojam da je Isus samo čekao da ga netko pita kako znati put, kako bi mogao otkriti tu istinu o Sebi u Ivanovom evanđelju 14,6-7. Nijedan drugi židovski učitelj nije tvrdio da je on sam put. Isus nije bio samo učitelj istine koji pokazuje put, On je sam bio put.

No nakon što je Isus to otkrio, pa su ljudi znali put jer su poznavali Isusa, ni Toma ni itko drugi nije bio osobito zainteresiran da Isusa pita kamo će ići ili što će morati proći.

P: U Iv 16,5, zašto je Isus rekao da ga nitko ne pita kamo ide, budući da ga je Petar to doista pitao u Iv 13,36?

O: Prve dvije stvari koje nisu dio odgovora, a zatim odgovor.

X Govorio je svima, ali ne i Petru: Isus je mogao pokazati na ostalih 10 učenika, ne računajući Petra, i reći: "Zašto nitko od vas ne pita kamo idem?" Iako je to tehnički moguće, Ivan je bio očevidac, a odlomci ne daju nikakav nagovještaj da je Isus pravio razliku između Petrovog pitanja i nepostojanja pitanja od strane ostalih.

X Isus je zaboravio da je Petar pitao: Dok je bio na zemlji, Isus je bio bezgrešan, ali kao smrtnik Pismo ne kaže da je Isus uvijek mogao zapamtiti svaki detalj, osobito pod velikim pritiskom. Iako ovo objašnjenje ima prednost jednostavnosti, mislim da postoji bolje objašnjenje.

Vremenski oblik grčkog glagola i redoslijed Isusova učenja: Kada su Petar i Toma prvi put postavili svoja pitanja, Isus im nije mogao dati potpun odgovor bez da su prvo spoznali Isusovu ulogu kao put, istinu i život te bez uvođenja Duha Svetoga. Nakon toga, Isus pita: "a ipak me nijedan od vas ne pita (aorist) kamo idem?" Wuestov prošireni prijevod kaže: "pitati me".

U djelu The Expositor's Greek Testament, svezak 1, str. 835, stoji da su učenici bili toliko preokupirani vlastitom tugom zbog Isusovog odlaska da im nije palo na pamet pitati kamo će Isus ići. U New International Bible Commentary, str. 1257, navodi se da je to pitanje postavljeno zbog njihove uznemirenosti, a ne zbog istinske želje da znaju kamo Isus ide.

P: U Iv 16,8-11, kako Utješitelj uvjerava svijet u grijehu, pravednosti i sudu?

O: Na najmanje dva načina.

Izravno i unutarnje, Duh Sveti uvjerava ljude da bi se trebali pokajati za svoje grijehe i doći k Bogu.

Neizravno i izvana, Duh Sveti djeluje kroz ljude kako bi druge doveo k Kristu.

P: U Iv 16,12, zašto im Isus nije rekao sve što bi trebali znati?

O: Odgovor se nalazi u Ivanovom evanđelju 16,13. Bog im je na kraju rekao sve što su ikada trebali znati, samo to tada nisu naučili. Zato su njima, a i nama, potrebna Duh Sveti da nas vodi i daje nam vodstvo koje nam je potrebno za taj dan.

Ovu temu ilustrira jedna prekrasna priča. Jednom je bio bogati kralj koji je imao sina kojega je vrlo volio. Jednom godišnje, sin bi došao svome ocu i zatražio svoju godišnju svotu. Kralj bi mu je dao, a sina ne bi vidio punih godinu dana. Osim što je volio svoga sina, kralj je bio i mudar. Sljedeće godine, kada je sin došao, otac mu je dao naknadu za jedan dan. Ako bi sin želio naknadu za sljedeći dan, morao je doći i razgovarati sa svojim ocem. Na sličan način, ako ste vjernik, a doista ne dobivate ono što vam je potrebno od Boga, možda trebate provoditi više vremena dolazeći k Njemu svakodnevno u molitvi.

P: U Iv 16,12-13 je li Duh Istine ovdje Bahá'u'lláh?

O: Ne, Duh istine ovdje je duh, a ne osoba. To je isti Duh Sveti o kojem je Isus upravo govorio u Ivanovim evanđeljima 14-16. Ne možete reći da se u Ivanu 16,12-13 "duh" odnosi na jednu osobu, a "duh" se odnosi na Duha Svetoga ili nešto drugo u Ivanu 14,16-18,25-26; 15:26; 16:5-11; 16:14-15. Sveti Duh je sišao na Duhove, a ne u devetnaestom stoljeću kada je započela bahaijska religija.

P: U Iv 16,13, kako Duh Sveti vodi u svu istinu?

O: Zapadnjaci često o istini razmišljaju prvenstveno kao o istinitim ili neistinitim izjavama. Međutim, osoba može biti u pravu u mnogim neznatnim stvarima, a ipak uvelike pogriješiti u važnim stvarima. Osoba može biti iskrena u kupovini i prodaji, a ipak služiti religiji koja je laž.

Istina je Isus, a ne samo iskreni doktrinalni navodi. Upravo ostajanje u pravom Isusu vodit će nas do iskrenih doktrinalnih navoda, a ne da doktrina zauzme mjesto Duha koji nas vodi k Kristu. Naravno, na nebu ćemo također znati sve iskrene doktrinalne navode.

Pravi kršćani svi se slažu u sljedećem:

1. Bog je Svet, pun ljubavi, dobar, pravedan, svemoguć, sveznajući i posvuda prisutan.

2. Svi smo sagriješili i svima nam je potreban Spasitelj

3. Isus je, svojom smrću i tjelesnim uskrsnućem, jedino sredstvo spasenja.

4. Moramo se pokajati i vjerovati u Isusa.

5. Svi bismo trebali živjeti sveto.

Mnoge druge važne stvari.

Pravi kršćani se ne slažu oko sljedećeg:

Točno značenje krštenja i treba li se primjenjivati samo na vjernike ili i na dojenčad.

Je li bolje obožavati subotom ili nedjeljom.

Je li u redu raditi subotom ili nedjeljom.

Točno značenje Gospodnje večere.

Trebaju li kršćani ikada sudjelovati u ratu ili lagati kako bi spasili život od zlih ljudi.

Ravnoteža između Božje predestinacije i ljudske slobodne volje.

Tisućljeće i vrijeme Oduzimanja.

Točan broj knjiga u Starom zavjetu.

Mogu li istinski kršćani izgubiti svoje spasenje.

Ostala sporedna i trivijalna pitanja.

P: U Iv 16,13, budući da Duh Sveti vodi u svu istinu, kako je onda došlo do mnogih nesuglasica među istinskim kršćanima?

O: Odgovor potražite u raspravi o Efežanima 4,4.

P: U Iv 16,20-22, kako bi tuga učenika pretvorila u radost?

O: To se dramatično dogodilo nakon uskrsnuća, kada su ponovno vidjeli voljenog Isusa. To će se dogoditi svim Kristovim učenicima kada umremo i odemo biti s Isusom na nebu.

P: U Iv 16,23 trebamo li moliti Isusa za stvari ili samo moliti Oca?

A: Gospodnja molitva je upućena Ocu, i čini se da je više molitava upućeno Ocu nego Isusu. Međutim, u redu je upućivati molbe Isusu, kao što je Štefan, pun Duha Svetoga, uputio dvije molbe Isusu u Djela apostolskih 7,59-60.

P: Znači li Iv 16,24 da možemo dobiti sve što želimo u molitvi, kao što neki učitelji pokreta Riječ-vjera sugeriraju?

A: Pavao zasigurno nije tako mislio, jer je molio da mu se ukloni trn u tijelu, a nije mu uklonjen. Pavao je također prvo obraćao Galaćanima zbog bolesti i vjerojatno nije želio biti bolestan, iako je Bog upotrijebio Pavlovu " nu" bolest za dobro. Ivan 16,24 potiče nas na molitvu, ali u kontekstu ostajanja u Njemu. Stoga tražite sve što mislite da Bog želi da tražite, ali strpljivo shvatite da će vam Bog, kao mudar roditelj, reći "ne" i za stvari za koje znate da ih Bog sada ne želi da imate, kao i za stvari za koje mislite da ih Bog želi da imate, ali Bog zna bolje. Za dopunski odgovor pogledajte knjigu When Cultists Ask, str. 186–187.

P: U Iv 16,25, zašto je Isus čak i svojim učenicima govorio u prispodobama?

O: Možda će ova jednostavna analogija pomoći u objašnjenju. Zamislite učitelja koji predaje matematiku samo izlaganjem: bez domaćih zadaća i bez ispita. Bez potrebe za davanjem povratnih informacija, učenici bi uskoro postali samozadovoljni u svom učenju. Osim toga, kod predmeta kao što su kalkulus, djelomične diferencijalne jednadžbe i analiza konačnih elemenata, izazov nije u jednadžbama koje treba naučiti napamet, već u konceptima koje treba shvatiti i primijeniti. Iako Isus nikada nije davao pisane ispite, umjesto toga je postavljao pitanja, zagonetke i prispodobe. Moralo se poznavati Božju riječ da bi se uopće moglo nadati da će se nešto od toga razumjeti. Osim toga, ni učenje samih riječi nije dovoljno. Moramo promišljati o istinama kako bismo shvatili koncepte koje nam je Bog prenio u Bibliji.

Ne bismo se trebali obeshrabriti kada neke dijelove Biblije smatramo teškim za shvatiti. Sviđalo se to nekome ili ne, Isus je priznao da je ponekad namjerno govorio nejasno. Čini se da je proces učenja dubokih istina Biblije, uz pripadajuće promišljanje i rasuđivanje, gotovo jednako važan kao i sam dolazak do cilja – spoznaje tih dubokih istina.

P: U Ivanovom evanđelju 17, zašto je sadržaj ove molitve potpuno drugačiji od molitve o prolasku kaleža u Getsemanskom vrtu u Mateju 26:36-46; Marku 14:32-43; i Luki 22:39-47?

O: Zato što su to bile različite molitve. Molitva u Ivanu 17 najvjerojatnije je bila u Getsemanskom vrtu, iako je mogla biti i nešto ranije. Bez obzira na to, molitva u sinoptičnim evanđeljima definitivno je bila nakon svećeničke molitve u Ivanu 17 jer su ga stražari uhapsili dok je molio.

P: U Iv 17,1 što točno znači izraz "došlo je vrijeme"?

O: To znači tri različite, ali povezane stvari.

1) Došlo je vrijeme da završi svoje zemaljsko poslanje i učini nešto važnije; prolije svoju krv na križu za naše grijehe. Vidi Ivan 12:23,27. On je bio "ono vrijeme" kada će Isus napustiti ovaj svijet u Ivanu 13:1.

2) Da bi se to dogodilo, Bog bi Mu oduzeo fizičku zaštitu. Nitko Ga prije toga nije mogao dotaknuti niti Mu nauditi. Zašto? "jer Njegovo sat još nije došao" (Ivan 7,30; 8,20). To je bilo nemoguće, jer Otac to nije dopuštao.

3) Konačno, to bi bila "sat" u kojem vlada tama u Luki 22,33. Isus se nije bojao te mračne sata; Isus je znao da je to potrebno prije Njegova najvećeg trijumfa. To je poput pješaka koji se polako i namjerno povlače pred neprijateljem, prije nego što konjica postavi zamku i opkoli neprijatelja kako bi ga uništila (kao što se dogodilo rimskoj vojsci kod Kane).

P: U Iv 17,2, daje li Isus vječni život samo onima koje mu je Otac dao?

A: Da. Kršćani se slažu da Isus daje vječni život svima koje mu je Otac dao i samo onima koje mu je Otac dao. Kalvinisti i nekalvinisti ne slažu se oko toga imaju li naše odluke i vjera koju je Bog uzgojio u nama ikakvu ulogu u Očevom odabiru koga će dati Isusu, ili ne.

P: U Iv 17,3, budući da je Isus rekao: "A ovo je život vječni: da poznaju tebe, jedinoga pravoga Boga, i Isusa Krista, kojega si poslao", kako možemo Isusa nazivati Bogom?

O: Pojam "Bog" ima različite upotrebe u Bibliji. "Bog" se ovdje odnosi na Oca u Ivanu 1,1 (prvo pojavljivanje) i Hebrejima 1,9 (drugo pojavljivanje). Međutim, to se ne može koristiti za dokazivanje da Isusa ne možemo nazvati Bogom jer se pojam "Bog" odnosi na Isusa u Ivanu 1,1 (drugo pojavljivanje) i Hebrejima 1,9 (prvo pojavljivanje).

Čini mi se da postoje ne jedan, nego dva problema s pokušajem Jehovinih svjedoka da kažu da Ivan 17,3 kaže da Isusa ne bismo trebali nazivati Bogom.

1) Čini se da Jehovini svjedoci nisu dosljedni sami sebi. Ako bi upotreba riječi "Bog" za Oca ovdje značila da Isus nije Bog, onda bi upotreba izraza Bog i Gospodin, pri čemu je Isus Gospodin, značila da Otac nije Gospodin.

1. Solunjanima 4,16a spominje: "Sam će Gospodin sići s neba uz glasni zapovjed, uz glas arhanđela i uz trubu Božju." Budući da je ovdje Isus Gospodin, ne znači li to da Otac nije Gospodin?

Slično tome, u knjizi Davida Reeda "Jehovini svjedoci odgovoreni stih po stih" (p. 82) spominje se da ako bi nazivanje Oca Bogom nekako isključilo Isusa iz božanstva, onda bi nazivanje Isusa našim "jedini Gospodinom" u Judinoj 4 isključilo Oca iz gospodstva. Još gore za njihov slučaj, i Sveti Duh naziva se Gospodinom u 2. Korinćanima 3:17.

"Bog [Oče] i Gospodin Isus" također se spominje u Jakovljevoj 1,1; 1. Solunjanima 1,3; 3,11,13 i na drugim mjestima.

2) Svjedoci Jehove ovdje ne djeluju iskreno prema sebi. Ako kažu da "Bog i Isus" znači da nije ispravno nazivati Isusa Bogom, oni s i sami nazivaju Isusa Bogom u svom prijevodu Ivanova 1:1 i Hebrejima 1:9. Ono što bi Svjedoci Jehove trebali reći jest da Isus ovdje nije Bog prema upotrebi riječi Bog u ovom stihu; i s tom izjavom se možemo složiti.

Svjedoci Jehove moraju se složiti s kršćanima da u Svetom pismu postoje različite definicije/upotrebe riječi Bog. Osim kad se odnosi na lažne bogove (1. Korinćanima 8,5-6; Postanak 31,30,33), postoje tri ispravne upotrebe riječi Bog.

Ocu. Galaćanima 1:1, Efežanima 1:2-3,17, Hebrejima 1:9 (drugo pojavljivanje) Ivanu 17:3 itd.

Isus. Hebrejima 1:9 (1. pojavljivanje); Ivan 1:1, 19: Ozeja 1:7; Izaija 7:14; 1. Ivanova 5:11,12 nasuprot 21; Kološanima 2:9 i Matej 1:23

Svetog Duha. Rimljanima 8:9-16; Luka 1:35; 1. Ivanova 4:12,13,15-16; 1. Korinćanima 3:16 nasuprot 1. Korinćanima 6:19; Djela apostolska 5:4.

P: U Iv 17,4, zašto je Isus rekao da je dovršio svoje djelo prije raspeća?

O: Uoči Svoje uhićenja, Isus je vidio da mu u ovom životu u biti više nije ostalo ništa za učiniti. Od tog trenutka nadalje, sve će mu biti učinjeno. Možda je Isus mislio na istu stvar kada je rekao Petru da će se i on naći u sličnoj situaciji u Ivanu 21,18-19.

Za drugačiji, ali dopunski odgovor pogledajte knjigu 1001 Bible Questions Answered, str. 39, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 9, str. 162–163.

P: U Iv 17,5, budući da je Isus sam morao moliti Oca za stvari, znači li to da je bio manji od Oca?

O: Ne. Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Na zemlji se Isus dobrovoljno ispraznio, što pokazuje Filipljanima 2,7. Umorio se (Ivan 4,6). Isus se pokorio Ocu i naučio poslušnost, što pokazuje Hebrejima 5,7-8.

Po prirodi i časti, obojica su jednaki, što pokazuje Filipljanima 2,7. Kao što zemaljski sin ima istu i jednaku prirodu kao i njegovi roditelji, tako je i Isus iste i jednake prirode kao i Otac. Isus ima puninu božanstva, prema Kološanima 2,9. Svi trebaju častiti Sina jednako kao što časte Oca, prema Isusovim riječima u Ivanu 5,23.

Po ulozi i činu, Otac je nadmoćan unutar Trojstva. Čak i nakon uskrsnuća, Otac ima ulogu Boga u odnosu na Sina Božjega, kako pokazuju Hebrejima 1:8-9 i 1. Korinćanima 15:24,27,28.

P: U Iv 17,9, zašto je Isus izričito odbio moliti se za cijeli svijet?

O: Isus nije molio za bilo što što se događa, a što je Otac izričito rekao da se neće dogoditi. Ni mi ne bismo trebali. Ovdje Isus nije molio za univerzalizam, da će svaka osoba biti na nebu, a pakao će biti prazan. Jeremiji je također rečeno da ne moli za narod u Jer 7,16; Jer 11,14 i Jer 14,11.

Kao što je Isus naznačio u Ivanu 17,16, svijet je svoj sustav, a Božje Kraljevstvo je drugi. Ljudi svijeta često ne žele biti dio Božjeg Kraljevstva i vječno živjeti u štovanju Boga.

P: U Ivanovom evanđelju 17,11.21–22, kako su kršćani jedno kao što su Otac i Sin jedno?

O: Postoji nekoliko načina na koje trebamo biti jedno jedni s drugima kao što su Isus i Otac jedno.

Sklad: Unutar Trojstva nema svađa ili borbi. Iako se istinski kršćani ne slažu u mnogim pitanjima, slažemo se oko bitnih elemenata vjere i ne bismo se trebali svađati ili stvarati podjele među ostalim istinskim kršćanima.

Jedinstvo svrhe: Otac i Sin nikada ne djeluju na štetu jedno drugoga. Ako ispunjavamo svrhu koju Jedan ima za nas, to je ista svrha koju za nas imaju Otac, Sin i Duh.

Ljubav jednih prema drugima: Otac, Sin i Duh imaju potpunu i savršenu ljubav jedni prema drugima. To je cilj ljubavi koju bismo trebali imati jedni prema drugima.

Ne gledati s visoka na druge: Ne smijemo tvrditi ili misliti da smo bolji ili vrijedniji od drugih, kao što pokazuju Filipljanima 2,3 i 1. Korinćanima 10,12.

Međutim, Otac, Sin i Duh Jedno su na neke načine na koje mi nismo jedno. Pogledajte raspravu o Ivanu 10,30 za više o tome kako su Otac i Sin jedan Bog, a također i kako su različita bića.

P: U Iv 17,11.14.21, kako kršćani trebaju biti u svijetu, a ne od svijeta?

O: Ovdje je popis načina na koje trebamo biti u svijetu, nakon čega slijedi djelomičan popis načina na koje ne trebamo biti od svijeta.

Voljno u svijetu:

Odnos prema ljudima svijeta: Budite svima sve radi evanđelja, kao što je Pavao rekao u 1. Korinćanima 9,19–23.

Pokoravati se svjetovnim vlastima: Trebamo se pokoravati kraljevima i vlastima (1. Petrova 2:13-15, 17; Rimljanima 13:1-5) sve dok se ne protive Bogu, najvišoj vlasti. Trebamo plaćati svoje poreze (Rimljanima 13:6-7; Matej 17:24-27).

Volite ljude svijeta, budući da ih Bog voli (Ivan 3,16).

Nadati se za ljude u svijetu i željeti da se mnogi spase.

Molite se za ljude u svijetu, za njihovo spasenje.

Brinite se za ljude svijeta, zadovoljavajući njihove fizičke i duhovne potrebe.

Nevoljko u svijetu: nemamo izbora u sljedećem.

Porijeklo: Stvorio nas je Bog i rođeni smo tijelom u ovom svijetu.

Fizički smo od svijeta. To uključuje trpljenje boli, gladi, smrti i nepravde u ovom životu.

Posljedice tuđih grijeha: Kao što bebe ponekad trpe posljedice majčine upotrebe droga i alkohola, tako smo i mi svi izloženi patnji zbog griješnih djela drugih. Doista, budući da smo rođeni u grješnom svijetu, svi trpimo posljedice Adamova grijeha, kako pokazuje Rimljanima 5:12-17.

Iskušenje je zajedničko svima u ovom svijetu, kako kaže 1. Korinćanima 10,12.

Volontarno ne biti od svijeta:

Obvezali smo se Bogu: Bog okuplja one koji su sklopili savez s njim (Psalam 50:5), kroz krštenje vodom (1. Petrova 3:20; Hebrejima 10:22), ispovijedanje vjere (Hebrejima 10:23) i čistu savjest pred Bogom (1. Petrova 3:21).

Ne ljubiti svijet: ni požudnost tijela, ni požudnost očiju, ni oholost života, kako kaže 1. Ivanova 2,15-17.

Ne voljeti kao što svijet voli: Ne volimo samo one koji nas vole, nego volimo čak i naše neprijatelje, kao što Isus zapovijeda (a ne samo predlaže) u Luki 7:27-36.

Ne imati istu motivaciju: Nemamo iste standarde, težnje, motivaciju i izvor snage kao svijet. Ne živimo samo pod okolnostima. Kao što je Gene Getz rekao u svojoj knjizi o Filipljanima, većina stvari čini se iz jednog od tri razloga: zbog nade u nagradu, straha od kazne i da bismo bili smatrani boljom osobom u vlastitim očima i očima drugih. Iako Biblija nikada ne kritizira te motive (a ne bismo ni mi), mi imamo višu motivaciju, koju svijet ne može razumjeti, a to je agape ljubav.

Različite vrijednosti: Imamo drugačiju mjeru važnosti, vrijednosti i razloga za život. Stvoreni smo za slavu Božju (Izaija 43,7; Efežanima 1,6).

Ne smijemo biti u jarmu s nevjernicima u braku, vezama, poslu i na druge načine, kao što pokazuje 2. Korinćanima 6,14-18. (Međutim, ako ste u braku s nevjernikom, ne tražite razvod, kako zapovijeda 1. Korinćanima 7,12-15).

Nevoljko ne od svijeta: (Nevoljko ne znači nepoželjno, već da to nije izbor ili opcija za vjernike)

Sudbina: Izabranici su predodređeni za nebo. Trebali bismo paziti da se ovdje ne osjećamo "previše ugodno", jer je ovo samo privremeno mjesto za nas. Mi smo stranci i putnici na ovoj zemlji (1. Petrova 2:9,11).

Svetog Duha koji prebiva u nama: Svi istinski vjernici imaju Svetog Duha koji prebiva u njima (Rimljanima 8:9-16).

Djeca Božja: Iako je Bog stvorio svakoga, mi smo djeca Božja. Sveto pismo ne-vjernike ne smatra djecom Božjom (Ivan 1,12-13; Rimljanima 8,14-16; Efežanima 2,3-5; 1. Ivanova 3,1-2).

Pogledajte knjigu Now That's a Good Question, str. 249-250, za drugačiji, ali dopunjujući odgovor.

P: U Iv 17,19, kako je Isus mogao posvetiti samoga sebe budući da je već bio bezgrešan?

O: Svetičiti ne znaci SAMO prestati griješiti. To zapravo znaci biti odvojen za Boga ili biti posvećen posebnoj svrsi. Mnoge (dobre) stvari koje je Isus činio, u razgovoru s ljudima, iscjeljivanju bolesnih, poučavanju itd., sada su ostale po strani jer je bio posvećen jednoj stvari: pripremi za smrt na križu. Slično kao što je veliki svećenik Starog zavjeta imao obred da bi bio odvojen kao veliki svećenik, Isus je trebao imati obred (iako bolan) postajanja našim velikim svećenikom.

Kršćani su pozvani ne samo da ne griješe, već i da budu posvećeni Kristu. Trebali bismo živjeti svoje živote "posvećeni" i posvećeni Bogu. Naravno, to uključuje klonjenje od griješnih stvari, ali pozitivno gledano, to znači da trebamo biti posvećeni, poput vojnika, sportaša ili poljoprivrednika. Pavao više govori o tome, iako zapravo ne koristi riječ "posvećen", u 2. Timoteju 2:3-6. Mi smo posvećeni, odvojeni od Boga da bismo živjeli i činili dobra djela za Njega. Ali imamo odgovornost slijediti Duha Svetoga i živjeti svoju posvećenost. Petar više naglašava važnost da mi pojedinačno budemo posvećeni (svetima) u 1. Petrovoj 1,13-22. U 1. Petroj 1,18 Petar to suprotstavlja "besciljnom ponašanju". Nastavlja govoriti o tome kako se crkva posvećuje kao narod u 1. Petroj 2,9-12.

Pitate li se ponekad koliko je vaš život relevantan za Božje svrhe? Naravno, ne možete ocjenjivati svoju molitvu, razgovore i ohrabrivanje drugih prema svjetovnim mjerilima. Ali, pitate li se i dalje? Možda Bog čeka da se zapitate o tome. On strpljivo čeka da poželite živjeti posvećenim životom kako biste bolje izrazili svoju ljubav prema Njemu i ispunili Njegove svrhe.

P: U Iv 17,20-21, kada je Isus molio da svi budu jedno, odnosi li se to na jednu organizaciju kao što su Rimokatolička crkva, Pravoslavna crkva, Koptska crkva, lokalna crkva i mnoge Crkve Kristove to učile?

A: Isus je govorio o vjernicima koji su jedni u duhu i jedni u zajedništvu. Ne trebamo biti samo "jedni", nego "jedni u Kristu" Od vremena Tertulliana (200. g.) postoje kršćani u različitim organizacijama. Kad nešto što sebe naziva Kristovom jedino istinskom Crkvom spaljuje vjernike na lomači poput Jana Husa, izopćava vjernike poput Martina Luthera i pokreće križarske ratove protiv vjernika poput valdenskih, ili masakrira čitav talijanski grad, istinski kršćani u tim vremenima trebali su bježati, a ne biti jedni s tom organizacijom. Pogledajte knjigu "When Cultists Ask", str. 187–188, za drugačiji, ali dopunjujući odgovor.

P: U Iv 18,1, kako se izgovara Cedron?

O: Piše se i kao "Kidron". Crudenov rječnik kaže da je prvi zvuk zvuk "s" i da je naglasak na prvoj slogi.

P: U Iv 18,2, kako je Isus često dolazio ovamo, budući da je bio u Jeruzalemu samo taj tjedan?

O: To nije bio jedini put da su Isus i učenici bili u Jeruzalemu. Također, prolazili su pored Getsemanije dvaput dnevno, putujući do Hrama i natrag. Nije bilo dovoljno gostionica i kuća za smještaj svih ljudi koji su dolazili u Jeruzalem tijekom tjedna Pashe. Ipak, vrijeme je bilo dobro, pa je većina ljudi jednostavno spavala na otvorenom.

P: U Iv 18,3, zašto su vojnici donijeli svjetiljke?

O: Vjerojatno su donijeli svjetiljke kako bi općenito vidjeli u mraku, a i zato što su mislili da će možda morati tražiti Isusa po vrtu cijelu noć. Donijeli su mačeve da uhište kneza mira. Primijetite da ih je Isus dočekao na vratima.

P: U Iv 18,9, kako to da Isus nije izgubio nijednog od svojih učenika, budući da je u Iv 17,12 izgubio jednoga (Juda)? (Na to je ukazao musliman Ahmad Deedat.)

O: Nakon što je Juda otišao izdati Isusa, Isus je u Ivanovom evanđelju 17,12 rekao: "Dok sam bio s njima, čuvao sam ih i sačuvao u Ime Tvoje, Ime koje si mi Ti dao. Nijedan od njih nije propao, osim sina propasti, da se Pismo ispuni." (BSB).

Vanjski gledano, jedan od načina na koji se ovo može promatrati jest da nijedan od dvanaestorice učenika (uključujući Jude) nije bio fizički uhvaćen, uhićen, ozlijeđen ili na drugi način izgubljen u Getsemanskom vrtu.

Međutim, bolji način razumijevanja jest onaj duhovni. Kada su učenici pobjegli, u Ivanu 18,9 stoji: "Ovo [pobjegao sam] bilo je da se ispuni riječ koju je rekao: 'Nisam izgubio nijednog od onih koje si mi dao.'" (BSB) Duhovno je Juda doista bio izgubljen, ali je u Ivanu 18,9 to kvalificirano riječima "od onih koje si mi dao". Juda se na kraju nije "pokvario", već je, prema Ivanu 12,6, kradom novca iz vreće za novac tijekom cijelog Isusova djelovanja.

P: U Iv 18,12 tko je bio veliki svećenik?

O: Anas je bio veliki svećenik od 6. do 15. godine. Mogao se nazivati velikim svećenikom, na isti način na koji se bivši predsjednik Sjedinjenih Država i dalje naziva predsjednikom. U Starom zavjetu služba velikog svećenika bila je doživotna. Međutim, Ananesa je 15. godine svrgnuo rimski namjesnik Judeje, Valerije us Gratus. Tadašnji veliki svećenik bio je Kajafa, jedan od njegovih četvorice zetova.

P: U Iv 18,12–19,16 skeptičar Bart Ehrman pita zašto je Isus bičevan usred suđenja, a ne nakon što je završilo. (Isus, prekinut, str. 44)

O: Prvo, nije bilo jednog, nego dva suđenja, židovskog i rimskog. Drugo, bičevanje se dogodilo u trenutku kad je Pilat mislio da će to biti kraj rimskog suđenja. Nakon što je Pilat donio odluku, Ivan 19,6 objašnjava što je Pilat učinio, a Ivan 19,12 zašto. Pilat je znao da Židovi žele Isusa mrtvim, ali je pokušavao osloboditi Isusa. Naredio je da Isusa bičevaju, a zatim je Pilat pokazao Isusa, krvavog, narodu, nadajući se da će time biti zadovoljni. Ali je mnoštvo inzistiralo na smrti i iznijelo argument kojeg Pilat nije predvidio: Isus je sebe nazvao kraljem, a ako bi Pilat pustio samoproglašenog kralja, to bi za Pilata izgledalo vrlo, vrlo loše. Stoga Pilat nije imao izbora; proglasiti Isusa nedostojnim smrti odrazilo bi se loše na Pilata da se vijest vrati sumnjičavom caru Tiberiju da je Pilat popustljiv prema izdajicama Rima.

No Ehrman ima pogrešnu pretpostavku da su drevna suđenja morala biti pravedna ili da su se morala pridržavati suvremenih standarda. Kao primjer, 738./739. pr. Kr. na suđenju u Iraku skupina muškaraca optužena je da nisu vratili novac koji je pripadao drugome. Natjerani su da se zakunu da to nisu učinili, zatim su bičevani, a potom je kalifu prijavljeno o njihovoj situaciji. Presuda je bila da polože zakletvu i potom budu pušteni [kao nevin]. Za više informacija pogledajte Povijest al-Tabarija, svezak 26, str. 7.

Drugi primjer je iz 743./744. g., kada je kalif al-Valid naredio svojoj straži da premlati Halida, govoreći: "Neka čujem njegov glas" (tj. u agoniji). Zatim je Khalid zatvoren dok Yusuf bin 'Umar nije donio novac iz Iraka da ga otkupi. Khalid se nije želio prodati, ali nije imao novac koji je Yusuf imao, pa je al-Walid uzeo novac i prodao Khalida. Yusuf je prvo mučio Khalida, zatim ga je bičevao, a na kraju ga je ubio bodljikavim točkovima na prsima. I to bez da je kalif, ili bilo tko drugi, proglasio Khalida krivim za išta. Ovo je u djelu Povijest al-Tabarija, svezak 26, str. 176-177.

Treći primjer, iste godine, Sulayman je tako jako povukao Yusufovu dugu bradu da je iščupao nekoliko vlasi. Nakon toga je Yusuf zatvoren u zelenu palaču. Kalif Yazid je rekao da je zatvorio Yusufa samo kako bi ga poslao u Irak i predstavio narodu kojem je činio nepravde. Ovo se nalazi u djelu Povijest al-Tabarija, svezak 26, str. 203-204.

P: U Iv 18,13-27 postoji li kakvo pitanje u vezi s redoslijedom ovih stihova?

O: Ne baš. Stihovi su u sadašnjem redoslijedu u 55 tekstova i obitelji tekstova. Samo tri izvora imaju drugačiji redoslijed.

Redoslijed je 13, 24, 14-15, 19-23, 16-18, 25b-27 na Sinaitskom sirijskom (4. – 7. stoljeće). Redoslijed je 13, 24, 14-23, 24, 25-27 u spisima Kirila (444. g.). U rukopisu 225 (napisanom 1192. g.) redoslijed je 13a, 24, 13b-23, 24-27.

P: U Iv 18,28, zašto su svećenici mislili da će se uprljati ako uđu u Pilatovu sudnicu?

O: Tradicija farizeja bila je da će se onečistiti ne samo ako jedu s poganom, nego i ako uđu u kuću pogana, budući da su pogani jeli nečistu hranu, a farizeji su smatrali pogane nečistima. Farizeji su smatrali da će time ostati nečisti sedam dana.

To gledište nije bilo ograničeno samo na farizeje. Čak je i Petar bio sklon vjerovati u to, kao što je opisano u Djela apostolskih 10 i Galaćanima 2,12-15.

Međutim, Stari zavjet nije imao zakon protiv jela s pogancima. Kraljica Estera jela je s pogancima. Primijetite kako su farizeji bili vrlo zabrinuti zbog ritualne nečistoće, poput jela s pogancima, dok su planirali ubojstvo.

P: U Iv 18,31, budući da Židovi nisu smjeli pogubiti Isusa, zašto su rekli: "Prema tom zakonu On mora umrijeti"?

O: Oba su odgovora točna. Židovi su zaključili da bi, prema židovskom zakonu Starog zavjeta, Isus trebao biti pogubljen. No Rimljani su im oduzeli pravo na pogubljenje. Stoga su smislili način da natjeraju Rimljane da pogube Isusa umjesto njih.

P: U Iv 18,31, zašto Židovski sabor nije mogao pogubiti Isusa?

O: Pravo na izricanje smrtne kazne oduzeli su im Rimljani. Slijedi povijesna dokumentacija.

1. Josip Flavije u svojoj knjizi Židovski ratovi, knjiga 2., poglavlje 8., kaže: "I sada je Arhelov dio Judeje pretvoren u pokrajinu, a Kaponius/Koponius, jedan od konjanika rimskog poretka, poslan je kao namjesnik, kojemu je Cezar povjerio vlast nad životom i smrću." Josif također spominje da je Sanhedrin izgubio vlast nad smrtnim kaznama u Djelu "Antiquitates Iudaicae", knjiga 20, poglavlje 9. (Napisano oko 93. – 94. godine.)

2. U babilonskom Talmudu, Sanhedrin, poglavlje 4, nakon 37, recto. Rabi Rachman je rekao: "Kad su članovi Sanhedrina ostali lišeni prava na život i smrt, obuze ih opća zebnja; pokrili su glave pepelom, a tijela kostrijegom, uzvikujući: 'Jao nama, jer je žezlo odstupilo od Jude, a Mesija nije došao!'" To se dogodilo oko 7. godine n.e. (Preuzeto iz djela Josh McDowella "Evidence That Demands a Verdict", sv. 1, str. 169., i "Jesus Before the Sanhedrin" Augusta Lemmana iz 1886., preveo Julius Magath, NL#0239683, Library of Congress # 15-24973. Vidi također Pugio Fidei, Martini, Raymundus, objavljeno od strane De Vosina 1651. (str. 148)

3. Talmud: "Nepunih četrdeset godina prije uništenja Hrama, Židovima je oduzeta vlast izricanja smrtnih kazni." Jeruzalemski Talmud, Sanhedrin folio 24. (str. 147)

P: U Iv 18,36, nije li Isusovo kraljevstvo bilo od ovoga svijeta zato što su Židovi odbacili Isusa?

O: Pilat je bio rimski upravitelj Judeje (26. – 36. g.), ali ni njemu nije bilo dopušteno nazivati se kraljem. Nitko u Judeji nije smio biti nazvan kraljem osim kralja Heroda. Djela apostolska 2,23 podsjetila su ljude da je Bog unaprijed znao da će Isus biti predan na smrt. Unatoč tome, Isus je došao nudeći čitavom narodu priliku da bude u Njegovom kraljevstvu. Ponuda je bila iskrena i bila je njihova vlastita krivnja, a ne Kristova, što su je odbacili.

Možda će pomoći analogija. Ako 100 % svih ljudi prihvati Istinitog Boga, onda bi 100 % svih ljudi otišlo u Raj; Pakao bi bio prazan. Međutim, Bog zna da neće. To je vlastita krivnja čovjeka, a ne Božja, što propušta iskrenu Božju ponudu.

P: U Iv 18,37, može li itko biti od istine, a da ne čuje Isusov glas?

O: U konačnici, ne. Možete li zamisliti nekoga tko živi na nebu zauvijek i nikada ne čuje Isusov glas? -Naravno da ne. Isto tako, suprotno katoličkoj legendi, Petar nije čuvar nebeskih vrata. Naprotiv, Isus je vrata, kao što pokazuje Ivan 10,7,9. Kao što je Isus naglasio u Ivanu 10,1,3,8-9, svatko tko ide na nebo prolazi kroz Jedna vrata. Čak i oni koji umiru kao malena djeca i idu na nebo prolaze kroz Isusa.

P: U Iv 18,38, što je Pilat mislio kad je rekao: "Što je istina?"

O: Prvo šala s poukom, a zatim odgovor. Jednom su znanstvenik, inženjer i nepošteni odvjetnik dobili zadatak izračunati zbroj 1 + 1. Znanstvenik je rekao 2,0, inženjer je rekao otprilike 2, a odvjetnik je odgovorio: "Što želite da bude?". Neki ljudi misle da je istina predmet dogovora ili da je određuje demokratsko glasovanje, vođa ili sudac.

Odgovor: Iako bi Pilat mogao naivno postaviti ovo pitanje jer nikada nije razmišljao o toj temi, to je vrlo malo vjerojatno. Ili ga je zanimalo kakvo je Isusovo stajalište o istini, ili je Pilat iznio ciničnu opasku, slično nepoštenom odvjetniku iz prethodne šale.

Mnogi ljudi danas imaju malo ili nimalo interesa za istinu. Mnogi misle da im nije relevantna. Nekolicina je toliko zaokupljena relativnim razmišljanjem da misle kako objektivna istina ne postoji. Stoga ne čudi što Pilat nije prepoznao istinu, kada je bila pred njim.

P: Bart Ehrman smatra značajnim da se u Ivanovom evanđelju Pilat tri puta izjasnio da je Isus nevin. On kaže da ako su Rimljani proglasili Isusa nevinim, to implicira da su Židovi ubili Krista. (Jesus, Interrupted, str. 45)

O: Skeptik Ehrman spominje samo Ivana, pa se čini kao da pokušava suprotstaviti evanđeliste jedne drugima, pokazujući da je Ivan bio taj koji je naglašavao da Pilat nije proglasio Isusa krivim. Međutim, i u Luki Pilat je tri puta proglasio Isusa nevinim (Lk 23,4.14.22). Matej je to također učinio u Mateju 27:24, a Marko nije imao te izjave, samo naznake. Dakle, da je Ehrman pokušavao predstaviti uravnoteženu, točnu sliku, ne znam zašto ne bi spomenuo Luku jednako kao i Ivana.

Bez obzira na to, bilo bi netočno tvrditi da je Ivan "oslobodio Rimljane odgovornosti" za Isusovu smrt. U Ivanu 19,1 stoji da su Pilat i rimski vojnici bičevali Isusa i stavili mu trnovu krunu na glavu. U Ivanu 19,23 stoji da su vojnici (tj. rimski vojnici) razapeli Isusa. Bili su to Pilatovi vojnici koji su namjeravali slomiti Isusove noge, ali su potom proboli njegovu stranu kopljem u Ivanu 19,33-34.

Konačno, iako su i židovski vođe i Rimljani bili uključeni u Isusovu smrt, ne zaboravite na ono što je još značajnije. Iako je Isus mogao pobjeći prije uhićenja u Getsemanskom vrtu, dobrovoljno je odlučio ostati kako bi umro na križu za naše grijehe. Dakle, na veći način, naši su grijesi i Isusova ljubav prema nama, koja je bila dovoljna da umre za naše grijehe, ono što je stavilo Isusa na taj križ.

P: U Evanđelju po Ivanu (19,1 – 20,31) Ehrman piše: "Ivanovo evanđelje krivi 'Židove' prilično slikovitim izrazima za odbacivanje i ubojstvo Isusa (poglavlja 19–20); a u jednom strašnom odlomku on zapravo naznačuje da Židovi nisu djeca Božja, nego djeca đavla (Ivan 8,42–44). Teško je biti spašen ako ti je Sotona otac." (Isus prekinut, str. 243)

A: Prvo pogledajte prethodno pitanje kao primjer da Ehrman nepravedno okrivljuje Ivana. Krivim navođenjem svetog pisma u pokušaju da iskoristi rasnu kartu, Ehrmanove polemike gube svaku privid nepristranosti. Tri su točke u odgovoru.

1) Ivan 8,42-44 ne kaže ništa o njihovoj sposobnosti da se pokaju i budu spašeni.

2) Ivan 8,42–44a govori o njihovom duhovnom stanju, a ne o biološkom podrijetlu. Zapravo, vjerojatno je gotovo 100 % Isusovih sljedbenika u tom trenutku bilo židovskog podrijetla. Isusovo ljudsko podrijetlo bilo je isto kao i njihovo. Ne vjerujem da bi Ehrman ozbiljno mislio da je Isus govorio kako je genetika Njegove majke bila od Sotone.

3) Isus nije govorio svim Židovima; odgovarao je Židovima koji su dovodili u pitanje njegovo podrijetlo. Danas, ako bi vas netko (eufemistički) nazvao nelegalnim potomkom, a vi biste odgovorili, bi li bilo pošteno reći da ste govorili o svima pripadnicima te rase? Ehrman nije ništa pošteniji.

Konačno, zanimljivo je usporediti Ehrmanovu izjavu ovdje u knjizi *Jesus, Interrupted*, str. 243, s njegovom izjavom u knjizi *Jesus, Interrupted*, str. 72, gdje kaže da Isus, za razliku od ostalih evanđelja, "ne ima nikakvo službeno suđenje pred židovskim vijećem". Iako mislim da Ivan 18,12-26 ukazuje (iako ne dokazuje) na službeno suđenje, poanta je u tome što Ehrman ne objašnjava zašto s jedne strane smatra da je Ivan antisemitski, a s druge strane, zašto misli da su u Ivanovom evanđelju Isusa sudili samo Rimljani, a ne Židovi.

P: U Iv 19,1, kako je izgledalo rimsko bičevanje?

O: To nije nešto što biste željeli doživjeti iz prve ruke. Bič koji su koristili nije bio poput vestern biča. Radije se nazivao "mačkom od devet repova" jer je imao devet vrhova. Na svaki vrh bila je vezana komadić metala ili kamena. Osposobljena osoba koja je bičevala nije toliko nastojala uzrokovati bol koliko skinuti što je više moguće kože. Mnogo puta zatvorenik koji je trebao biti raspet nije preživio bičevanje. Obično je bilo propisano 40 udaraca, ali bi se zadali jedan manje, odnosno 39, kako bi se pokazalo koliko su dobri momci.

P: Kako su izgledale trnje?

O: Trnje je bilo od pustinjskih biljaka i često je bilo duže od jednog inča.

P: U Iv 19,2, zašto su Isusu stavili purpurno odijelo?

O: Purpurna boja bila je skupa, dobivala se od školjki murex koje su živjele duž feničanske obale. Purpurna je bila boja kraljevske vlasti i to je bio sarkastičan izraz Isusovih tvrdnji da je kralj.

P: U Iv 19,8.12, zašto se Pontije Pilat ovdje uplašio?

O: Prije svega, Pilat je bio poganski, a Grci i Rimljani imali su predaje o bogovima koji su dolazili među ljude i sudili im na temelju toga kako su bili tretirani. Međutim, ne znamo je li Pilat smatrao Isusove tvrdnje vjerodostojnima ili ne.

Poncije Pilat imao je proturječne ciljeve. Isusa nije smatrao krivim i možda bi ga oslobodio. Međutim, ako bi Židovi mogli optužiti da nije prijatelj Cezara jer je oslobodio pobunjeničkog kralja, Pilat to nije mogao dopustiti. Rimski car Tiberije bio je često sumnjičav, nasilan i u to je vrijeme bio bolestan. Da se pročulo da je Pilat pustio na slobodu kralja suparnika, za njega bi to moglo izgledati vrlo loše. Međutim, u Mateju 27,19 stoji da je Pilatova žena poslala Pilatu poruku u kojoj je pisalo: " " da je u snu patila zbog Isusa. Stoga je Pilat imao dovoljno razloga za oprez. Tko je bio taj čovjek, uhićen tek sinoć, koji je mogao ući u san njegove žene?

U Iv 19,8–11 Pilat je rekao da ima vlast, ali je zapravo bio pijun u rukama Židova i Sotone. Židovi su željeli da Isus umre i htjeli su da za to okrive Pilata, a ne sebe. Pilat je to prozreo.

P: U Iv 19,10, kada su još ljudi vidjeli da nema nepravde, ali nisu imali moralnu hrabrost zauzeti se za ono što je ispravno?

O: Nažalost, Petar je to učinio i odveo u zabludu Barnabu, u Galaćanima 2:11-13. Zapovijeđeno nam je da to ne činimo u Rimljanima 14:6. Nažalost, južnjački američki kršćani su to činili tijekom vremena ropstva u Americi, a većina Južnjaka nije imala robove. Ali čak ni oni koji ih nisu imali nisu ustali i rekli: "Iskorištavanje ovih ljudi kao robova je pogrešno."

Svijet je to učinio s armenskim genocidom nad do 1,5 milijuna ljudi u Turskoj 1915. godine. Američki predsjednik Woodrow Wilson pokušao je potaknuti svijet na djelovanje, ali ni američki Kongres ni ostatak svijeta nisu učinili ništa. Kasnije je Hitler rekao da nitko neće primijetiti holokaust nad Židovima jer nitko nije primijetio armenski genocid. Čak i dok se odvijao židovski holokaust, prije Pearl Harbor-a mnogima u SAD-u nije bilo stalo do njega; samo su željeli da sami ne moraju ratovati (iako su slali zalihe Saveznicima). Tek nakon što je SAD-u samom zapadnulo u Pearl Harboru, za Amerikance se počela širiti izreka: "Jankiji su sjajni kad se napokon pojave."

Usput, jeste li znali da danas u svijetu možda ima i do milijun robova. Nalaze se u Libiji i Sudanu. Bori li se itko za njih?

Nažalost, previše je lako ne zauzeti se za ono što je ispravno.

P: U Iv 19,11, jesu li neki grijesi veći od drugih?

Odg: Neke se kršćane uči da su svi grijesi isti, ali to nije ono što Pismo uči.

U Ivanu 19,11 Isus je rekao Pilatu da su oni koji su ga predali "krivi za veći grijeh".

Blasfemija protiv Duha Svetoga razlikuje se od drugih grijeha jer je nepopustljiva (Matej 12,31.32; Marko 3,28-30; Luka 12,10-11).

1. Ivanova 5,16-17 govori o grijehu koji vodi u smrt (blasfemija protiv Duha Svetoga) i o drugim grijesima koji ne vode u smrt.

U Rimljanima 1,24-28 govori se o zlim ljudima koji su predani sve većoj i većoj pokvarenosti.

Ezekiel 8:6,13 pokazuje da su neki grijesi Bogu odvratniji od drugih.

U Mateju 23,14 Isus kaže da će farizeji imati veću osudu.

Matej 23,15 kaže da će neki od učenika farizeja biti dvostruko sinovi pakla nego što su bili.

U Luki 10,12 Isus je rekao da će na sudnji dan biti podnošljivije za Sodomu i Gomoru nego za one koji su odbacili Isusa.

Čak i pri raspetju, nakon što je Isus raspet na poticaj Židova, oni nisu htjeli griješiti ostavljajući tijelo na križu tijekom subote. Kakvo licemjerje!

Međutim, unatoč svemu tome, sva su grijeha u jednom smislu ista: čak je i jedan grijeh dovoljan da vas spriječi da budete savršeni i odete na nebo, a čak i prekršiti jedan zakon dovoljno je da budete proglašeni prekršiteljem (Jakov 2,8-11).

P: U Iv 19,14-15 Poncije Pilat je pokazao prezir prema Židovima. Zašto ljudi ponekad pokazuju prezir prema drugima? Postoje li situacije kada bismo to trebali činiti, a kada ne?

O: Očito je da je Pilat htio podsjetiti Židove da je on nad njima i nije želio da misle da su poštovani. S druge strane, Isus u Ivanu 18:19-23, iako nije pokazivao prezir, nije udovoljio ispitivanju velikog svećenika. Isus se nije trudio odgovarati na optužbe u Marku 14:60-61. To ne bi ništa promijenilo.

Iako ne bismo smjeli pokazivati prezir prema ljudima, zapovijeđeno nam je da ne dopustimo da se ono što je dobro naziva zlim u Rimljanima 14,16. Isus je mogao izbjeći sukob kada je odlučio liječiti pred samim farizejima u Marku 3,1-3 umjesto da mu kaže: "Ustani pred svima." Postoje trenuci kada bismo se trebali držati svojih stavova.

P: U Iv 19,15 što znamo o raspinjanju?

O: U pećini sjeveroistočno od Jeruzalema, nazvanoj Giv'at ha-Mivtar, pronađeni su ostaci čovjeka na križu od maslinovog drveta. To pokazuje da je čovjek bio raspet okrenut prema naprijed te da je jedan čavaк bio zabijen kroz desnu i lijevu petu, što znači da su mu noge bile okrenute u stranu. Na križu je bio i dodatni klin koji je pružao potporu lijevom kuku. Dva su čavla bila u njegovim zapećima (ne u rukama) gdje su se mogli držati. Grčka riječ za "ruku" uključuje i zapešće. Noge su mu bile slomljene jednim udarcem, pri čemu je desna noga bila slomljena, a lijeva napuknuta.

Ocat je vjerojatno bio kiselo vino, od onoga što su imali rimski vojnici. Kiselo vino djeluje stezno, što bi skupljalo mišiće grla i onemogućavalo mu da glasno vrišti od boli.

P: U Iv 19,15 što se često događa kada netko promijeni odanost?

O: Oni su glasno odustali od kralja Božjeg i svoju su odanost preusmjerili Rimu. Ipak, unutar 40 godina pobunili su se protiv Rima i Židovi su pretrpjeli velike gubitke u životima.

Loza koja raste na dva različita načina je slaba, kao što pokazuje alegorija u Ezekielu 17.

Znaš li da je Francuska u jednom trenutku imala mnogo protestanata? U Francuskoj ih je bilo mnogo, zvali su se hugenoti. Kralj Karlo IX. bio je katolički monarh koji je bio tolerantan prema protestantima. Kako bi pokušao održati mir između katolika i protestanata, dogovorio je brak svoje sestre Margarite s protestantskim plemićem, Henrikom III. od Navare. Gotovo svi vođe hugenota došli su u (antiprotestantski) Pariz kako bi proslavili vjenčanje. No, nekoliko dana kasnije, 23. i 24. kolovoza 1572., katolici su ubili 30 000 hugenota uz odobrenje kralja, na poticaj njegove majke, Katarine de' Medici. To se prvo dogodilo u Parizu, a zatim se proširilo po cijeloj zemlji. Činjenica da se španjolski kralj pripremao poslati veliku vojsku u Francusku također je mogla biti čimbenik. U svakom slučaju, Karlo IX. umro je 1574. od tuberkuloze.

Tijekom Drugog svjetskog rata saveznici su rekli vođama Filipina i Vijetnama da će njihove zemlje dobiti neovisnost ako se odupru Japancima. Nakon rata SAD je odlučio zadržati Filipine. Uslijedio je gerilski rat, a zatim su SAD odlučili dodijeliti mu neovisnost. Francuskoj, koja je bila u potpunosti poražena od Njemačke, dopušteno je zadržati Vijetnam. Vo Nguyen Giap i Ho Chi Minh, koji su nekoć bili naklonjeni SAD-u i zapadu, obratili su se Rusiji za pomoć u istjerivanju Francuza s teritorija od 1546. do 1954. godine. Da su saveznici ispunili svoje obećanje, Vijetnamski rat možda se nikada ne bi ni dogodio.

P: U Iv 19,17-18, što je simbolično u tome što Isus nosi svoj križ izvan grada?

O: Isus je vjerojatno nosio teški poprečni gred, a ne cijeli križ. Slično tome, Izak je nosio drva za svoju žrtvu u Postanku 22,1-6. Također, prema Mojsijevom zakonu, žrtva za grijeh iznosila se izvan logora (Izlazak 29,14 i Hebrejima 13,11–12). U ovom je slučaju ono što je nama najdragocjenije, Isusova žrtva, bilo najviše prezirano od Rimljana i Židova.

P: U Iv 19,22, zašto se Pilat nije složio s molbom svećenika da ne napiše "Kralj Židova"?

O: Pilat očito nije vidio potrebu udovoljiti Sanhedrinu. Možda je Pilat želio da natpis ne samo obeshrabri pobunjenike, već i kao dio "igre" da uvrijedi židovske vlasti.

Pilat i svećenici nisu bili u dobrim odnosima. Zanimljivo je da su jedini put surađivali skladno bio samo na trenutak, kada ih je Sotona zajedno iskoristio da razapnu Krista.

P: U Iv 19,23, je li ovaj plašt bio rijedak jer je bio nešiven?

O: Ne, nije bila rijetka, ali bila je vrijednija. Unutarnja haljina obično je bila izrađena od dva komada tkanine koji su bili sašiveni sa strane. Na str. 480 spominje se da je, budući da je Isusova odjeća bila bez šavova, vjerojatno bila vrijednija od jednostavne sašivene odjeće. Pretpostavlja se da ju je Isusu mogla dati jedna od žena koje su financijski služile Isusu i Njegovim učenicima.

P: Znači li Iv 19,26 da Mariju možemo smatrati i svojom majkom?

O: Ne. Sve što Biblija zapovijeda jednoj određenoj osobi ne znači nužno da to svi moraju činiti. Kao smiješan primjer, kada je Bog zapovjedio Jeremiji da se ne ženi, to ne znači da se svi kršćani ne smiju vjenčati.

Isus je povjerio Ivanu da se brine za Mariju kao dobar sin za svoju majku. Mi ne moramo brinuti za Mariju.

P: Daje li Ivan 19,26 Mariji ulogu "Posrednice" (su-posrednice) i "Otkupiteljice" (su-otkupiteljice), kako to tvrdi Rimokatolička crkva?

A: Nimalo. Sama činjenica da je Isus spomenuo svoju Majku, pa čak i zamolio Ivana da se pobrine za nju, ne daje joj više nego što je Isus rekao. Biblija apsolutno ništa ne kaže o Mariji kao suotkupiteljici ili suposrednici. Zapravo, crkvena tradicija do 325. godine poslije Krista apsolutno ne zna ništa o tim novijim doktrinalnim pogreškama.

Ovdje su najraniji navodi o Mariji kao Medijatorici.

Sveti Bernard (1090. – 1153.): "[Marija se naziva] vratima neba, jer nitko ne može ući u to blaženo kraljevstvo, a da ne prođe kroz nju."

Sveti Bonaventura (1221. – 1274.): "Kao što mjesec, koji stoji između sunca i zemlje, prenosi na ovu potonju sve što primi od prvog, tako i Marija izlijeva na nas koji smo u ovom svijetu nebeske milosti koje prima od božanskog sunca pravednosti."

Albert Veliki (umro 1280.): "Ona je svemirska raspodjelnica svih nebeskih darova."

Sveti Antonin (umro 1459.): "Sve milosti koje su ikada podijeljene ljudima, sve su došle preko Marije." Sveti Antun, oko 250. – 350. g., bio je druga osoba i ne postoji nijedan zapis koji kaže da je on išta slično rekao.

Alfonzo Marija de Liguori, kanoniziran kao sveti Alfonzo 1839. (1750. g.), napisao je knjigu "Slave Marije". Ona se i danas objavljuje pod naslovom " " uz razne crkvene imprimature. Razna poglavlja u knjizi imaju naslove: "Marija naša pomoć", "Marija naša posrednica", "Marija naša zagovornica" itd.

1935.: Papa Pavao XI. dao je Mariji naslov suotkupiteljice tijekom radijskog prijenosa. ₁

21. studenog 1964.: Poglavlje 8 Dogmatske konstitucije o Crkvi, usvojene na Drugom vatikanskom saboru, i "svečano proglašene od strane Svetosti pape Pavla VI." navodi, između ostalog: 

"Stoga s pravom Očevi ne vide Mariju samo kao pasivno angažiranu od Boga, nego i kao slobodno surađujuću u djelu spasenja čovjeka kroz vjeru i poslušnost. Jer, kao što kaže sveti Irinej Lionski, ona je, budući poslušna, postala uzrok spasenja za sebe i za cijelo ljudsko rod. Stoga ne mali broj ranih Otaca rado s njim u svojim propovijedima tvrdi ... 'smrt kroz Evu, život kroz Mariju.' Ta unija majke sa Sinom u djelu spasenja očituje se od vremena Kristova djevičanskog začeća pa sve do njegove smrti"

"Uznesena na nebo, nije odložila ovaj spasiteljski ured, nego svojom raznolikom zagovorom neprestano nam pribavlja darove vječnog spasenja. Svojom majčinskom ljubavlju brine se za braću svoga Sina, koji još putuju na zemlji okruženi opasnostima i teškoćama, dok ne budu uvedeni u njihov blaženi dom. Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva pod naslovima Zagovornice, Pomoćnice, Dobročiniteljice i Posrednice."

Pogledajte When Critics Ask, str. 188-189, za dopunski odgovor.

P: U Iv 19,28, kako bismo mogli imati Boga koji žedi? (Na to je pitanje ukazao musliman Ahmad Deedat.)

O: Mi obožavamo Boga koji osobno razumije našu žeđ i naše potrebe. Da Isus nikada nije došao na zemlju, Bog nikada ne bi iskusio te stvari. Pa kako bi Bog ikada mogao suosjećati s nama ili razumjeti naš ljudski položaj? Ali što ako je Svemogući Bog, koji može sve, odlučio postati čovjek? Isus nam ne samo da govori da budemo vjerni i ustrajni, već On zna koliko je to ponekad teško i razumije našu patnju. Sada bi muslimani rekli da je Allah svjestan boli svakoga, ali Isus, a ne Allah, iz prve ruke bi razumio što je naše patnje, jer je i sam patio i osjetio bol za nas.

P: U Iv 19,29, zašto bi gorki pelin bio u blizini?

O: Hyssop je bila mahovita biljka koju su svi trebali koristiti za posipanje krvlju pashalnog janjeta na svoja vrata u Izlasku 12,22. Svećenici su također koristili hyssop za proglašenje gubavaca čistima u Levitskom zakonu 14.

P: U Iv 19,29, kakvi su spužvi tada bili?

O: Spužve su danas često sintetičke. Spužve su tada bile uzimane od spužvica, primitivnih životinja koje rastu na morskom dnu.

P: U Iv 19,30, zašto je Isus ovdje rekao: "Završeno je"?

O: Grčka riječ ovdje, tetelestai, bila je računovodstveni izraz koji znači "u potpunosti plaćeno". Pronađene su papirnate potvrde s riječju tetelestai ispisanoj preko njih, prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 340. Iskušenje je završeno, a Isusovom smrću i kasnijim uskrsnućem osigurano je naše otkupljenje od zahtjeva pravde. Isusov vapaj bio je vapaj pobjede, a ne neuspjeha.

Također, pashalni obrok imao je četiri čaše. Prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, druga čaša predstavljala je otkupljenje od anđela smrti. Nakon što je popije, glava obitelji kaže "gotovo".

P: U Iv 19,33, jesu li često lomili noge osuđenicima?

O: Naravno da bi se kosti lomile kada bi netko bio pogubljen kamenovanjem. Tijekom razapinjanja, kako je to opisano, očito nije bilo ničeg neočekivanog ili neobičnog u tome. Arheolozi su 1968. pronašli kostur čovjeka koji je umro razapinjem, a njegove su potkoljenice bile slomljene jednim udarcem. Rimljani su taj udarac nazivali crurifragium.

P: U Iv 19,38, trebamo li prihvatiti "tajne vjernike" poput Josipa iz Arimateje?

O: Postoji velika razlika između osobe koja samo zna da je Evanđelje istinito i osobe koja svoj život predaje Kristu. Očito je postojale dvije vrste tajnih vjernika.

Oni koji samo vjeruju: Farizeji u Ivanu 12:42-43 znali su da je Isusovo učenje istinito, ali nisu slijedili Isusa jer su "voljeli slavu ljudsku više od slave Božje". Drugi koji su samo vjerovali, iako ne tajno, uključuju Šimuna Čarobnjaka u Djela apostolskih 8:13,18-20, činioce nepravde u Mateju 7:21-23.

Oni koji su slijedili: Josip iz Arimateje nije samo vjerovao, već je i slijedio u Ivanu 19,38. Nije se suprotstavio Isusu, a Josip je djelovao u skladu sa svojim vjerovanjem. Vrijedi razmisliti o tome kada Bog želi da vjernik bude otvoren, a u kojim okolnostima Bog želi da vjernik vjeruje tajno? Naravno, ista osoba može biti tajnovita u jednoj situaciji, a otvorena u drugoj.

P: U Iv 20,10-15, zar se anđeli obično ne pojavljuju s krilima i aureolama?

O: Samo u umjetnosti, ali ne i u Bibliji, osim za serafima/kerubima.

P: U Iv 20,14-16, zašto Marija Magdalela nije prepoznala Isusa?

O: Postoje tri moguća razloga, i svi oni mogu biti istiniti.

1. Marija nije očekivala da će ponovno vidjeti Isusa u ovom životu. Nije ga tražila da bi ga prepoznala.

2. Marija je "znala" kako Isus sada izgleda. Vidjela je njegovo slomljeno tijelo, blijedo u smrti. Kad je vidjela Isusa živog, to uopće nije bilo u skladu s njezinim očekivanjima. Kao primjer, ponekad, kad iščekujem poziv od određenog prijatelja u bilo kojem trenutku, a nazove me drugi prijatelj, treba mi sekunda ili dvije da prepoznam njegov glas.

3. U Luki 24,16, Kleopa i drugi učenik nisu mogli prepoznati Isusa. Možda je i Marija ovdje bila privremeno spriječena da prepozna Isusa.

Danas neki ne prepoznaju da je Isus od Boga jer ne žele tražiti ili pronaći nikoga tko je od Boga. Drugi ne prepoznaju Isusa jer se ne uklapa u njihova unaprijed stvorena očekivanja. Na kraju, drugi bi vidjeli i slijedili pravog Isusa, ali ih u tome sprječavaju stvari poput Sotone prevare lažne religije, briga ovoga svijeta, grijeha i progona.

P: U Iv 20,17, zašto je Isus rekao Mariji da se ne drži za Njega?

O: Neposredan razlog zbog kojeg je Isus to rekao jest taj što još nije uzlazio k Ocu. Kasnije je Isus u Ivanovom evanđelju 20,27 pozvao Tomu da dotakne njegovu stranu i ruke. Možda je jednostavno bilo prikladno da sljedeći koji će "zagrliti" Isusa bude Otac na nebesima.

1001 odgovora na biblijska pitanja, str. 44, navodi da je, kako bi Isus bio ispunjenje žrtava Starog zavjeta, bilo prikladno da kao
"prvorođenče" iz 1. Korinćanima 15,20–24, Isus je predstavljen Bogu Ocu prije svih ostalih. Više o prvim plodovima možete pročitati u Levitskom zakonu 23,9–14.

P: U Iv 20,17, budući da je Isus nazvao Oca "moj Bog", dokazuje li to da Isus nije Bog?

O: Ne. U Hebrejima 1,9 stoji: "…Zato te Bog, tvoj Bog, pomazao…", gdje je Isus Bog, a "tvoj Bog" odnosi se na Oca.

Riječ "Bog", kada se ne odnosi na lažnog boga, u Bibliji ima barem četiri značenja: Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh i Bog u Trojstvu. Osim što su ta tri bića jedan Bog, Otac je također imao ulogu Boga za Isusa.

Za više informacija pogledajte raspravu o Mateju 28,19, Efežanima 1,3 i 17, a osobito Ivanu 13,3.

P: U Iv 20,19, budući da je Isus nakon uskrsnuća imao tjelesno tijelo, kako je ušao u zatvorene prostorije?

O: Čak i prije svoje smrti, Isus je mogao čudesno proći kroz mnoštvo (Lk 4,28-30). Čak je i Filip bio čudesno prebačen u Dj 8,29-30. Ali sada je Isus imao proslavljeno tjelesno tijelo. S jedne strane, Isus je imao moć proći kroz zaključana vrata. S druge strane, mogao je sjediti i jesti ribu. Njegovo proslavljeno tijelo ni na koji način nije bilo "manje" od našeg fizičkog tijela, već je bilo "više" od našeg fizičkog tijela, jer Njegovo proslavljeno fizičko tijelo nije trpjelo bol, propadanje ili smrt.

P: U Iv 20,22, kada je Isus rekao "mir vama" i poslao ih, jesu li primili Duha Svetoga prije Duhova?

O: Ne. Bez obzira na to je li Duh Sveti u tom trenutku na bilo koji način bio s njima, nisu bili ispunjeni Duhom Svetim sve do dana Duhova u Djela apostolskih 2.

P: U Iv 20,22-23, pokazuje li to da svećenici imaju moć opraštati grijehe?

O: Ne, osim ako svećenik ne tvrdi da je jedan od dvanaestorice apostola. Prije nego što je napisan Novi zavjet, prije nego što je crkva osnovana i prije nego što je crkva rasla u mudrosti da razlikuje razne kultove, Isus je tim ljudima dao moć da oproste ili ne oproste grijehe.

1. Ne kaže se da je ta povlastica prenesena na papine ili bilo koje druge nasljednike, i

2. Ne kaže se ni da su svećenici dobili ovu povlasticu.

3. Međutim, svi kršćani, bili svećenici ili ne, mogu posvjedočiti da Bog oprašta naše grijehe.

P: U Iv 20,23, kako su učenici imali vlast oprostiti ili ne oprostiti grijehe?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Svi kršćani se slažu da u Efežanima 2,20 stoji da je crkva izgrađena na temelju apostola i proroka. Stoga su apostoli dobili pravo proglasiti grijeh oproštenim ili neoproštenim. Osim toga, neki kršćani imaju jedno od dva dodatna gledišta.

Svi kršćani mogu objaviti: apostoli su imali moć proglasiti grijehe oproštenima. Ne samo apostoli, već i Crkva ima privilegij objavljivati Božje uvjete o tome kako osoba može primiti oproštenje. Ako netko vjeruje u Isusa, tada kršćanin ima pravo objaviti njegovo oproštenje. Ako osoba odbaci Isusovu žrtvu, tada kršćanin može objaviti da toj osobi nije oprošteno.

Samo su učenici dobili posebno ovlaštenje da proglašavaju grijehe oproštenima. To su ovlaštenje iskoristili u Djela apostolskih 5,1-11 (Ananija i Safira), 1. Korinćanima 5,3-5,12-13 i 2. Korinćanima 2,4-8 (nepristojni čovjek).

P: U Iv 20,23, jesu li pape kroz povijest imale moć opraštanja grijeha?

O: Ne, iz najmanje tri razloga.

1. Kako se slažu neki katolički teolozi (kao što je otac Fastiggi), mnogi su pokvareni pape bili bezbožni i naći će se u paklu. S obzirom na to, osoba koja je daleko od Boga i nije Njegov sljedbenik nema moć oprostiti ili ne oprostiti grijehe.

2. Ne postoji dokaz o papinskoj sukcesiji.

3. Čak i da je postojala papinska sukcesija, ili apostolska sukcesija kako su neki vjerovali u ranoj Crkvi, lanac sukcesije je prekinut. Kada je papa sudionik u ubojstvu prethodnog pape, to prekida lanac. Kada je papa svrgnut protiv svoje volje i kao svoj posljednji čin ekskomunicira sljedećeg papu, kako bi onda ekskomunicirana osoba mogla imati moć oprostiti ili ne oprostiti grijehe, a zatim je prenijeti svojim nasljednicima?

P: U Iv 20,24, može li to što Ivan naziva učenika "Toma Didimus", pri čemu Didimus znači blizanac, značiti da je htio reći da je Toma imao dvije misli, tj. da je bio "nevjernički Toma", kao što sugerira Asimovov vodič kroz Bibliju na str. 994?

O: Ne. Svi priznaju da Didimus znači blizanac i nijedan rani kršćanski pisac nikada nije imao ideju da Didimus znači "sumnjač".

P: U Iv 20,24-25, je li to doista bilo isto tijelo koje je Isus imao na zemlji?

O: Da. Kao jednostavan primjer, osoba može ići na operaciju i vratiti se kući s istim, ali poboljšanim tijelom. Isto tako, Isus je imao isto tijelo, sa svim tragovima od klinova, ali to je bilo proslavljeno tijelo. Isus nije koristio obmanu kada se ukazao Tomi, već je bio iskren i govorio istinu kada je zamolio Tomu da se uvjeri sam dodirom rana.

Hipoliti (225. – 235./6. g.) u Pismu nekoj kraljici (ili princezi), str. 240, kaže: "Jer On [Isus], uskrsnuvši i želeći pokazati da je uskrsnuo isti (tijelo) koje je i umrlo, kad su Njegovi učenici sumnjali, pozva Tomu k Sebi i reče: 'Pruži ruku i opipaj me i pogledaj; jer duh nema kosti niti tijelo, kao što vidiš da ja imam.'

P: U Iv 20,25, što to govori o tome da je Isus bio pribijen na križ?

O: Svjedoci Jehovini kažu da je Isus bio pribijen na "stub za mučenje", za koji tvrde da je bio drveni stup bez poprečnog greda. Prikazuju slike s jednim velikim čavlom koji drži Isusove ruke. Grčki, pa čak i vlastiti Novi svijetski prijevod Svjedoka Jehovinih, kaže da je riječ "čavli" (množina), pa je bilo više od j nog čavla. Za više informacija pogledajte i knjigu *Jehovini svjedoci odgovaraju stih po stih*, str. 82–83.

Siguran sam da su rani kršćani znali kako je Isus umro, a evo što su rekli.

Poslanica Barnabe (oko 70.–130. g.) pog. 12, str. 144 kaže da je Mojsije napravio lik križa kada je ispružio svoje ruke.

Poslanica Barnabina (oko 70.–130. g.) gl. 9, str. 143: "Jer [Sveto pismo] veli: 'I Abraham je obrezao deset, osam i tristo muškaraca iz svoje kuće.' Što je dakle bila spoznaja dana mu u ovome? Prvo nauči o osamnaestorici, a zatim o tristo." Deset i osam označeni su ovako: deset slovom I, a osam slovom H. Dobivate [početna slova imena] Isusa. I budući da je križ trebao izraziti milost [naše otkupljenja] slovom T, on također kaže: "Sto trideset". Stoga on označava Isusa dvama slovima, a križ jednim."

Justin Mučenik (oko 138.–165. g.) "Zar ne bismo radije upirali prst u sličnost s raspetim Isusom, budući da je i Mojsije svojim ispruženim rukama, zajedno s onim koji se zvao Isus (Jozua), izborio pobjedu za vaš narod?" Dijalog s Triphonom, pog. 112, str. 255. Vidi također pog. 111, str. 254

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) "…a ono janje koje je zapovijeđeno da se u cijelosti ispeče bilo je simbol patnje na križu koju će Krist podnijeti. Jer se janje, koje se peče, peče i priprema u obliku križa. Jer jedna se ražanj probija ravno od donjih dijelova sve do glave [okomito], a jedna preko leđa, na koju su pričvršćene noge janjeta [po vodoravnoj osi]." Dijalog s Židovom Trifom, gl. 40, str. 214

Minucije Felix (210. g.) Čovjek koji obožava Boga raširenih ruku znak je križa. Oktavije, Minucije Felix, pog. 29, str. 191.

Tertulijan (198. – 220. g.) rekao je da su u Mojsijevo vrijeme ljudi morali napisati "Tau" (grčko slovo t) tijekom prvog Pashaha kako bi ih anđeo smrti zaobišao. Nisu to znali, ali to je bio znak Kristovog križa. Odgovor Židovima, gl. 11, str. 167. – 168.

Tertulijan (198. – 220. g.) "Pri svakom koraku naprijed i svakom kretanju, pri svakom ulasku i izlasku, kad oblačimo odjeću i obuću, kad se kupašemo, kad sjedimo za stolom, kad palimo svjetiljke, na odru, na stolcu, u svim uobičajenim radnjama svakodnevnog života, crtamo znak na čelu." (Vijenac/De Corona 3.4).

Origen (225-254. g.) (djelomično) "Mojsije, doista, podiže svoje ruke; ne pruža ih. Isus, međutim, kad je uzvišen na križu i kad je trebao obuhvatiti cijelu zemlju svojim rukama, kaže: 'Ispružio sam ruke svome narodu koji ne vjeruje i koji govori protiv mene.' Homilije o Izlasku. Homilija 11, str. 358

Adamantius (oko 300. g.) spominje da je Mojsije ispružio svoje ruke, a Krist je učinio isto. Njegova ispružena ruka spasila je svakoga. Dijalog o pravoj vjeri, Prvi dio, pog. 11, str. 53

Metodije (270. – 311./312. g.) "jer ptice koje lete visoko, raširenjem krila oblikuju znak križa; i sam čovjek, također, raširenih ruku, predstavlja isto." Tri fragmenta o Muci Kristovoj, fragment 1, str. 399. – 400.

Viktorin iz Pettau (mučenički poginul 304. g.) "Mojsije, predviđajući tvrdoću tog naroda, toga je dana subote podigao svoje ruke i time se simbolično pribio na križ." O stvaranju svijeta str. 342

Athanasius, Inkarnacija 25:3, "Jer čovjek umire raširenih ruku samo na križu. Zato je Gospodinu bilo prikladno da i to podnese i raširi svoje ruke, da jednom privuče narod od pradavnih, a drugom one od pogana i oboje ujedini u sebi."

Laktancije (ok. 303. – ok. 325.) "Tako Ga je križ uzvisio i u stvarnosti i kao simbol, tako da su Njegova veličina i moć postale poznate svima, zajedno s Njegovom mukom. Jer time što je ispružio ruke na križu, jasno je razapinio svoje vjetrove prema istoku i zapadu…" Epitome božanskih instituta, gl. 51, str. 243.

Nakon 325. g.

Hegemonius (4. stoljeće) "Tamo je Mojsije, kad je bio napadnut, pružio svoje ruke i borio se protiv Amaleka; a ovdje je Gospodin Isus, … pružio svoje ruke na križu i dao nam spasenje." Disputacija s Manesom, gl. 44, str. 220

Postoji paganski grafit iz drugog stoljeća koji prikazuje čovjeka kako se klanja raspetom magarcu s raširenim rukama na križu. Natpis glasi: "Alexamenos poštuje Boga", što se smatra ismijavanjem kršćanskog vojnika. (Preuzeto s http://www.jesuswalk.com/christian-symbols/cross)

P: U Iv 20,28, je li Toma nazvao Isusa Bogom?

O: Za razliku od onoga što bi mogli reći Jehovini svjedoci, Toma je to zasigurno učinio. Primijetite da stih ne glasi "Toma reče: 'Gospodin moj i Bog moj!'", već "Toma mu reče: 'Gospodin moj i Bog moj!'". Primijetite da stih ne kaže "O Gospodine", kao da je Toma gledao prema nebu i tako govorio. Naprotiv, Toma mu je rekao: 'Gospodin moj i Bog moj!' Nadalje, Isus ni ne opomenuo ni nije ispravio Tomu zbog toga što je to rekao.

U knjizi *Jehovini svjedoci odgovaraju stih po stih*, str. 84, također se ističe da u njihovoj vlastitoj Interlinearnoj Bibliji Kraljevstva (1985.), ispod grčkog teksta ispravno stoji: "Gospodar moj i Bog moj"

P: Je li Iv 21,1-25 dodan kasnije, kako je musliman sugerirao na temelju liberalnih skeptika?

O: Prvo ono što se tvrdi, a zatim odgovor. Wikipedia kaže: "Biblijski znanstvenici uglavnom se slažu da to nije bio dio izvornog teksta Evanđelja po Ivanu" (16. 12. 2018.) citati iz Ehrmana, Barta (13. veljače 2012.). "Debata "Je li izgubljen izvorni Novi zavjet?"" (od oko 23:40). Projekt Ehrman. Preuzeto 15. siječnja 2013.

Odgovor: Ne, ne postoji nikakav dokaz za to. Expositor's Bible Commentary, svezak 9, str. 197, kaže: "Ne postoji tekstualni dokaz koji bi upućivao na to da je Ivan 21. smatran kasnim dodatkom glavnom dijelu Evanđelja. Svaki potpuni rukopis Evanđelja po Ivanu ga sadrži."

Jedan čvrst dokaz, a bez protudokaza, trebao bi biti dovoljan da se utvrdi je li postojao u rana vremena ili ne. No budući da imamo devet dokaza koji pokazuju da je postojao i nijedan protudokaz, to bi trebalo biti dovoljno za svakoga tko bi to dovodio u pitanje. (Više navoda istog autora smatram jednim dokazom.)

p66 (papirus Bodmer II) sadrži veći dio evanđelja po Ivanu, uključujući Ivan 21,12 i 21,17. Smatralo se da je nastalo oko 175. godine, no danas se smatra da je nastalo između 125. i 150. godine.

p109 (=Papirus Oxyrhynchus 4448) Ivan 21:18-20; 21:23-35 (3. stoljeće)

Vaticanus [B] (325. – 350. g.) i Sinaiticus [Si] (340. – 350. g.) sadrže 21. poglavlje Evanđelja po Ivanu, kao i ostala poglavlja. Sinaiticus izvorno nije imao 21.25. stih Evanđelja po Ivanu, ali je kasnije dodan, prema komentaru New International Bible Commentary, str. 1263.

Nakon toga slijede kasniji rukopisi, p122, Codex Bezae, Codex Alexandrinus, p59.

Pisac Tatijan (umro 172. g.) u svom Diatessaronu, harmoniji evanđelja, citira svaki stih 21. poglavlja evanđelja po Ivanu.

Klement Aleksandrijski (193–217/220. g.) citira dijelove Ivana 21,4.5 kao "Pismo nas slavi" i "u Evanđelju", u djelu Učitelj, knjiga I, poglavlje 5, str. 212.

Tertulijan (198.–220. g.) citira iz Ivana 21,20 (ne 13, ne 4, ne 12 riječi) u djelu Preskripcija protiv heretika, gl. 22, str. 253.

Kiprijan Kartaginski (oko 246.–258. g.) citira iz Ivana 21,17 dok Gospodin govori Petru. Tertulijan (198.–220. g.) citira iz Ivanova evanđelja 21,20 (ne 13, 4 niti 12 riječi) u djelu Prisila protiv heretika, glava 22, str. 253.Kiprijan Kartaginski (oko 246.–258. g.) citira iz Ivanova evanđelja 21,17 dok Gospodin govori Petru. Origen (246.–248. g.) citira posljednjih 14/23 riječi iz Ivanova evanđelja 21,25 u Origenovom komentaru na Matej, knjiga 14, glava 11, str. 253.

Origen (246-248. g.) citira posljednjih 14/23 riječi Ivanova evanđelja 21,25 u Origenovom komentaru na Matej, knjiga 14, poglavlje 11, str. 502.

Origen (225.–253./254. g.) citira srednjih 7 riječi iz Iv 21,18 (ne 13, 7 ili 9 riječi) kao "čuj riječi Isusove". Origen, Protiv Celza, knjiga 2., poglavlje 45., str. 448.

P: U Iv 21,5-6, kako je Isus preuzeo vodstvo nad njihovim ribolovom i kako preuzima vodstvo nad našim?

O: Morali su loviti ribu: Petar je imao ženu i vjerojatno su svi morali uzdržavati svoje obitelji. Njihovi vlastiti napori, kao iskusnih ribara, danas nisu donosili nikakav uspjeh. Ali kad su poslušali Isusa, to je nadmašilo njihova očekivanja.

Ponekad, kada pecamo za evanđelje, više se oslanjamo na svoje vještine nego na Isusa. Trebamo stati i poslušati Isusa.

P: U Iv 21,7, u čemu je Ivan bio izvrstan, a što bismo mi trebali činiti?

O: Prvo, Ivan je ovdje prvi prepoznao Isusa. Ivan je dobro poznavao Isusa i lako je mogao prepoznati Njegov glas. Isusova riječ paidia ovdje se može prevesti kao "dečki" ili "djeca", jednako kao i "prijatelji", prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 344.

Drugo, Ivan je bio željan približiti se Isusu. Netko može učiti i znati o Isusu koliko god želi, ali je li željan doći k Isusu i ostati blizu Njega?

Treće, Ivan je prvi skočio: Iako je dobro da su ostali učenici ostali i doveli čamac, Ivanov je poriv bio odmah poći k Isusu.

P: U Iv 21,11, kakav je značaj 153 ribe?

O: Prije svega, to je moglo težiti više od 300 funti, pa je Petar bio snažna osoba, prema The Expositor's Bible Commentary, vol. 9, str. 200. Postoje dvije točke koje treba uzeti u obzir.

Općenito, ulovili su velik broj riba i prebrojali ih kako bi provjerili koliko su točno ulovili. Neki vide u ovom specifičnom, preciznom broju pokazatelj da Bog broji svaku pojedinu osobu koja Mu dolazi

Konkretno, ljudi koji traže numeričke uzorke u Bibliji ukazuju na Ivan 21,11 kao ključni dokaz. U ovom odlomku nalaze se mnogi uzorci koji daju broj 153. Za više informacija pogledajte sljedeća dva pitanja. 1 + 2 + 3 + …. 17 = 153.

P: U Iv 21,11, koji je "kod" za numerologiju u Novom zavjetu?

O: Jedan oblik numerologije je teomatika, a Del Washburn je napisao knjigu pod nazivom Theomatics II. Poput Rimljana, Grci su koristili slova za predstavljanje brojeva. Evo koda koji je Washburn koristio. Naravno, da je njegov "kod" bio pogrešan, tada njegovi zaključci ne bi stajali.

"Šifra": Theomatics II, str. 23, dodjeljuje brojeve od 1 do 5 uzastopnim grčkim slovima od alfa do eta. Broju 6 je dodijeljeno slovo "vau", koje se nalazilo u ranim grčkim abecedama, ali ne i u kasnijima. Brojevima 7-10 dodijeljena su slova od zeta do iota. Brojevima od 10 do 80, računajući po deseticama, dodijeljena su sljedeća grčka slova abecednog niza kappa do pi. Broj 90 dodijeljen je grčkom slovu kopa (piše se poput slova O s okomitom crtom koja dodiruje donju stranu O). Koppa je bila u ranim grčkim abecedama, ali ne i u kasnijima. Broj 100 pripisan je "rho". Broj 200 pripisan je obje varijante slova sigma. Brojevi od 300 do 800, koji se broje u stotinama, redom su pripisani grčkim slovima od tau do omega. Naravno, postoji drugačija dodjela za hebrejsku abecedu, budući da hebrejska abeceda ima drugačiji sustav.

(Napomena: prema Enciklopediji Britannica iz 1956. i 1972. (pod U), semitsko je pismo koristilo vav kao šesto slovo. Grci su ga koristili kao samoglasnik i bilo je posljednje slovo u njihovom abecedu, odmah nakon Tava. Ti su Grci digammu (F) učinili svojim šestim slovom. Digamma je predstavljala zvuk "v". Sljedeća grčka pisma imala su "vav": Teansko (700.–600. pr. Kr.), Atensko (600. pr. Kr.), Korintsko (600. pr. Kr.), Halkidsko (600. pr. Kr.) i Jonsko (403. pr. Kr.). U atičkom grčkom jeziku vaw se izgovarao kao njemački umlaut u. Slovo vaw nalazi se u Novom zavjetu kao broj 6 u Otkrivenju13:18 ("666").

Neovisno o teomatici, u djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, str. 25 (Philip W. Comfort i David P. Barrett), navodi se da to nije bio nikakav tajni kod, već uobičajen način na koji su pisari koristili slova za brojeve, uključujući brojeve stranica i brojeve u Bibliji, poput 12 učenika, 7 anđela itd. Predstavlja istu dodjelu kao i Washburn, osim trivijalnog slučaja nazivanja šestog slova "stigmom" umjesto "vaw" te dodjeljivanja vrijednosti "sampi" za 900 i ",alpha" za 1000. Ta posljednja dva dodatka su nebitna jer nijedna riječ u Bibliji ne koristi "sampi" niti ",alpha".

Anchor Bible Dictionary, svezak 4, str. 1141, također opisuje način na koji su Grci koristili slova za predstavljanje brojeva. Navodi se da ne znamo kada je ovaj sustav prvi put korišten, ali korištenje slova za brojeve zabilježeno je u bračnom ugovoru u Elefantiniji u Egiptu 310. g. pr. Kr., na novčićima u Ptolemajevom Egiptu (286. – 246. g. pr. Kr.) i na papirusima s tablicama množenja u 3. stoljeću pr. Kr. Stvarni kod grčkih slova na str. 1141. isti je kao onaj naveden u knjigama Theomatics II i The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, uz sljedeće iznimke. Naziva se zastarjelo slovo koje se koristi za 6 "digamma", a 900 "san". Tisuće i deset tisuća označavaju se slovima od alfa do theta sa posebnim oznakama.

Rukopisi grčkog Novog zavjeta (Bruce M. Metzger), str. 6–10, sadrži opsežan odjeljak o grčkim slovima koja se koriste kao brojevi. Sadrži isti "kod" kao i Washburn, uz sljedeće trivijalne iznimke. Navodi se da je broj 6 bio zastarjeli grčki znak nazvan "waw" ili "digamma", da je "sampi" bio 900, te da su ",a" itd. predstavljali 1000 itd.

Chester Beatty papiri (rukopis p47) u Otkrivenju ponekad koriste grčka slova za predstavljanje brojeva, umjesto da brojeve pišu riječima. (Međutim, broj 72 je ispisalo riječima u Ivanu 10,1.) Vrlo čitljiv transkript " " može se vidjeti u djelu The Complete Text of the Early New Testament Manuscripts, str. 336. On se u potpunosti slaže s onim što Washburn navodi i prikazuje na svojoj fotografiji. Upotreba ovog obrasca grčkih slova za brojeve stranica učinjena je u sljedećim rukopisima: p1, p13, p23, p30, p38, p39, p45, p46, p66, p72, uncijal 0189, uncijal 0232.

Nemamo dokaza da su rani kršćani pokušali ili vidjeli ikakvu korist u korištenju numerologije prilikom proučavanja svake riječi u odlomku. Naravno, u šali, nemamo ni dokaza da su imali računala i kalkulatore potrebne za to. Međutim, Washburn nikada nije tvrdio da su to činili u rana vremena, a to je zapravo i jedna od točaka njegove teorije. Da su rani kršćani prepoznali da se numerički zbrojevi fraza mogu uklopiti u obrazac, mogli bi biti optuženi da su mijenjali slova kako bi stvorili obrasce. Međutim, budući da nemamo dokaza da je itko prepoznao bilo kakve obrasce, ti bi obrasci, ako su doista više od slučajnosti, bili dokaz božanskog podrijetla i očuvanja.

Međutim, Bruce Metzger u djelu The Manuscripts of the Greek Bible, str. 9, kaže da su neki rani kršćani koristili vrstu numerologije, nazvanu gematrija, kako bi pronašli posebna značenja u brojevima. U Pismu/Epistuli Barnabasa (100. g.) koristili su broj Abrahamovih ljudi (318) kako bi pokazali da je Krist u Knjizi Postanka. 300 = t, što je autora podsjećalo na križ, a 18 su prva dva slova grčkog imena Isusa. Augustin iz Hipona bio je čak svjestan ove upotrebe gematrije. Metzger primjećuje da su zaboravili uzeti u obzir da grčki jezik čak nije ni postojao u Abrahamovo vrijeme.

Zaključak: Ako bi se grčka slova koristila za predstavljanje brojeva, to dokazuje da Washburn koristi istu numeričku kraticu koju su grčki prepisivači često koristili pri pisanju brojeva stranica, a ponekad i drugih brojeva.

P: U Iv 21,11, što je "teomatika"?

O: "Teomatika", koju zagovara Del Washburn, jedan je oblik biblijske numerologije. Dok je "gematrija" oblik numerologije koji pokušava pronaći značenje u brojevima, teomatika je drugačija. Ona koristi računala kako bi riječi pretvorila u brojeve, a zatim pokušava pronaći značenje u tim brojevima. Kao osobnu napomenu, nisam dovoljno istraživao teomatiku da bih u nju vjerovao. Moja je svrha ovdje nije uvjeriti u išta, već samo pokušati objektivno pružiti uvid koristeći odlomak koji iznosi jedan od njegovih najsnažnijih argumenata. Prije nego što se pogledaju zbrojevi brojeva, potrebno je dodijeliti brojeve svakom od grčkih slova. Za šifru koju theomatics koristi pogledajte prethodno pitanje.

Washburnova teomatika tvrdi

1. Teomatika, budući da je proučavanje brojeva u Bibliji, nije u stanju otkriti nikakve nove doktrine.

2. Korisno je, jer numerička složenost dokazuje da ovo ne može biti djelo ljudi, budući da se ti uzorci ne bi mogli lako pronaći bez suvremenih računala.

3. Korisno je pokazati stupanj očuvanja Riječi Božje i, u mnogim slučajevima, razlučiti koje su rukopisne varijacije ispravne.

Stoga bi netko mogao biti konzervativni kršćanin i prihvatiti teomatiku ili je odbaciti.

P: U Iv 21,15-17, zašto je Isus upotrijebio ovaj način pomirenja s Petarom?

O: Obnova njihovog odnosa bio je neugodan trenutak za Petra. Isus je mogao reći: "Znam da Me ljubiš, pa je sve u redu", i odmah otići. Ali ovako je Isus potaknuo Petra na razmišljanje i učvrstio njegovu predanost da će ljubiti Isusa iznad svega.

P: U Iv 21,15-17, zašto je Isus tri puta pitao Petra voli li Ga?

O: Prva dva puta Isus je pitao Petra voli li ga, koristeći riječ agape za ljubav. Obje je puta Petar odgovorio da Isusa voli phileo ljubavlju. Očito, nakon što je poricao Isusa, Petar nije osjećao da može tvrditi da Isusa voli agape ljubavlju.

Treći put je Isus upitao Petra voli li Ga, koristeći riječ phileo. Petar je bio povrijeđen, pitajući se vjeruje li Isus uopće da Ga voli.

Umjesto da se pokušava opravdati, Petar je prestao pokušavati izmjeriti iskrenost svoje ljubavi i uskladiti je sa svojim prošlim neiskrenim postupcima poricanja. Umjesto toga, Petar je jednostavno priznao: "Gospodine, Ti sve znaš; Ti znaš da Te ljubim."

Isus je znao sve, barem nakon svog uskrsnuća, i Isus je pitao jer je želio da Petar odgovori, a ne zato što nije znao. Bog postavlja ljudima pitanja na koja već zna odgovor još od Edenskog vrta.

Bog zna koliko Ga volimo, čak i bolje nego što mi sami znamo. Umjesto da pokušavamo Bogu reći točnu mjeru dubine naše ljubavi, jednostavno priznajmo da Bog zna i poželimo Mu se približiti i voljeti Ga više.

P: Pokazuje li Iv 21,15-19 da je Petar bio prvi papa, kako tvrde neki rimokatolici?

O: Ne, već pokazuje da je Petar pogriješio što je tri puta zanijekao Isusa, da ga je Isus ponovno uspostavio i da je Petar imao odgovornosti kao apostol. Petar je tri puta zanijekao Isusa, pa ga je Isus tri puta upitao voli li ga.

P: Kako je Iv 21,18 prorekao Petrovu smrt?

O: Isus je rekao da će Petar umrijeti, a naglasak je bio i na situaciji prije njegove smrti i na Petrovom stavu. Prema crkvenoj tradiciji, Petar je razapet u Rimu. Petar je razapet naglavce, na njegovu molbu, jer se nije osjećao dostojnim umrijeti na isti način kao što je umro Isus.

Djelo O dvanaestorici apostola (ANF, sv. 5, str. 254–255) kaže: "Petar je propovijedao Evanđelje u Pontu, Galatiji i Kapadokiji [sve u Maloj Aziji], te u Betaniji, Italiji i Aziji, a potom ga je u Rimu razapela Nerona naglavce, kako je i sam želio trpjeti na takav način."

P: U Jn 21,18, kako su umrli svi apostoli?

O: Djelo O dvanaestorici apostola ANF sv. 5, str. 254–255 kaže: "Petar je propovijedao Evanđelje u Pontu, Galatiji i Kapadokiji [sve u Maloj Aziji], te Betaniji i Italiji, i Aziji te je kasnije razapet od strane Neronove u Rimu okrenut glavom prema dolje, kako je i sam želio trpjeti na takav način.

Andrija je propovijedao Skitima [u Rusiji] i Tracima, i bio je razapet, obješen na maslinovoj granici u Patri, gradu u Ahaiji [u Grčkoj]; i ondje je i pokopan.

Ivan je, pak, u Aziji bio prognan od kralja Domicijana na otok Patmos, gdje je također napisao svoje Evanđelje i vidio apokaliptično viđenje; a za vrijeme Trajana zaspao je u Efezu, gdje su tražili njegove ostatke, ali ih nisu mogli pronaći.

Jakov, njegov brat, dok je propovijedao u Judeji, bio je odsječen mačem od Heroda tetrarha i ondje je pokopan. Euzebije 2:9 kaže da je bio obezglavljen.

Filip je propovijedao u Frigiji [u Maloj Aziji] i u vrijeme Domicijana razapet je u Hierapolisu naglavce te je ondje pokopan.

Bartolomej je ponovno propovijedao Indijcima, kojima je također dao Evanđelje po Mateju, i bio je razapet glavom prema dolje te je pokopan u Albanumu, gradu Velike Armenije.

A Matej je napisao Evanđelje na hebrejskom jeziku i objavio ga u Jeruzalemu, a u Hierezu, gradu Parthije [Iran], zaspao je. Papije (95.–110. g.) također bilježi da je Matej napisan na hebrejskom.

I Toma je propovijedao Parćanima, Medima, Perzijancima, Hyrkanijcima, Baktrijancima i Margijancima (Magi?) [svi u Iranu i Afganistanu te bivšim sovjetskim republikama], i proboden je u četiri uda svoga tijela borovom kopljem u Kalameni, gradu Indije, i ondje je pokopan.

A Jakov, sin Alfejev, dok je propovijedao u Jeruzalemu, bio je kamenovan na smrt od strane Židova i tamo pokopan pokraj hrama. Josh McDowell kaže da je razapet.

Juda, koji se također naziva Lebej, propovijedao je narodu Edese i cijeloj Mezopotamiji, i zaspao je u Beritu te je ondje pokopan. Josh McDowell kaže da je ubijen strijelama.

Šimun Zelot, sin Kleopin, koji se također naziva Juda, postao je biskup Jeruzalema nakon Jakova Pravednog (Gospodinova brata), i zaspao je i tamo je pokopan u dobi od 120 godina. Josh McDowell kaže da je razapet.

A Matija, koji je bio jedan od sedamdesetorice, ubrojen je među jedanaestoricu apostola, propovijedao je u Jeruzalemu, i zaspao je i tamo je pokopan.

A Pavao je započeo svoje apostolstvo godinu dana nakon Uzašašća Krista; i počevši od Jeruzalema, stigao je sve do Ilirika, Italije i Španjolske, propovijedajući Evanđelje pedeset i pet godina. I za vrijeme Nerona bio je obezglavljen u Rimu i ondje je pokopan."

Osim toga, prema legendi, apostol Toma posjetio je sjevernu Indiju za vrijeme Gondofara i ondje propovijedao. Gondofar je vladao od oko 19. do 45. godine.

str. 25"

P: U Iv 21,20-23, kako se neki ljudi danas ometaju nepotrebnim pitanjima?

O: No, u redu je postavljati pitanja, ali ako ne možete postaviti sva svoja pitanja, pobrinite se da prvo dobijete najvažnije informacije. Kada nevjernik dovede u pitanje nešto iz Biblije, možete mu ili joj prvo uzvratiti pitanjem: "Ako bih odgovorio na ovo pitanje, bi li vas to približilo odluci da prihvatite Krista?" Ako je njihov odgovor "ne", onda ih upitajte: "Što bi vas približilo prihvaćanju Isusa kao vašeg Gospodina i Spasitelja?"

str. 25"

P: U Iv 21,22-23, što Isus ovdje govori o Ivanu?

O: Zapravo, Isus ovdje govori više o Petru nego o Ivanu. Isus kaže da je Petar previše znatiželjan, brinući se o tome kako će Ivan umrijeti. (Petar je vjerojatno zaključio da, budući da je Isus govorio o Petrovoj smrti, želi čuti i o Ivanovoj smrti.). Isus kaže da čak i da Ivan ostane živ do Isusovog povratka, to nije Petrova briga.

Tertulijan, pišući od 198. do 220. godine poslije Krista u Tractatu o duši, gl. 50, str. 227–228, kaže da je postojala lažna nada da će Ivan ostati živ do dolaska Gospodnjeg.

U stvarnosti je Ivan umro prirodnom smrću. Živio je dulje od svih ostalih apostola, a Ivan je doista ponovno vidio Isusa prije smrti: u viđenju u Otkrivenju.

Trebali bismo biti mirni s činjenicom da postoje neke stvari koje Bog ne želi da sada znamo. Na primjer, kroz cijeli Novi zavjet postoji mišljenje da se Krist može vratiti u bilo kojem trenutku, stoga bismo trebali biti budni i paziti na svoj način života. Ta se doktrina, nazvana "nadolazeći povratak Krista", pokazuje u 1. Solunjanima 4,15, gdje Pavao sam nije znao hoće li se Krist vratiti prije Pavleove smrti ili ne.

P: U Iv 21,24 što je zanimljivo u grčkom tekstu?

O: Rukopisi su se često pisali velikim slovima, a u mnogima nije bilo razmaka između riječi. Međutim, to rijetko stvara bilo kakvu nejasnoću u značenju. Ovdje je poznat iznimak. Grčka slova mogla su jednako značiti "Znamo" ili "Sigurno znam". Međutim, svi grčki rukopisi koji imaju razmake između riječi imaju ga kao "Znamo". Ipak, nema značaja u razlikama između "Znamo" i "Sigurno znam".

P: U Iv 21,25, zašto nemamo zapis o svemu ostalom što je Isus učinio?

O: Čini se da mnogi imaju dovoljno teškoća s čitanjem onoga što je zabilježeno o Isusu. Čak i za Isusova života bilo je mnogo činjenica koje nisu bile važne, kao što su položaj u kojem je spavao, njegova visina, težina, način na koji je jeo itd. Vjerom vjerujemo da nam je Bog sačuvao sve što trebamo znati i trebali bismo marljivo čitati sve to.

P: U Evanđelju po Ivanu, koji su dokazi da ga je napisao Ivan apostol?

O: Rana je Crkva univerzalno prihvatila Evanđelje po Ivanu kao napisano od Ivana apostola.

p66 (Bodmer II Papyrii) (datira iz oko 175. ili oko 125.–150. g.) sadrži veći dio evanđelja po Ivanu. Naslov naveden na Bodmer p66 je "Evanđelje po Ivanu". Fotografiju možete vidjeti u djelu The Text of the Earliest New Testament Greek Manuscripts, str. 378.

Bliski promašaji: Iako Ignacije, Poslanica Barnabina i Pismo Diognetu aludiraju na Ivana, a Justin Mučenik citira Ivana govoreći da su riječi Isusove, oni nisu spomenuli Ivana po imenu.

Teofil Antiohijski (168. – 181./188. g.) bio je prvi koji je spomenuo da evanđelje potječe od Ivana, kako prema mojem vlastitom istraživanju, tako i prema komentaru Believer's Bible Commentary, str. 1463. On piše "Ivan kaže" i zatim citira Ivan 1,1a u djelu Teofilov odgovor Autolikusu, knjiga 2., poglavlje 22., str. 103.

Irenej iz Liona (182. – 188. g.) u djelu Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 16.2, str. 440, spominje apostola Ivana zajedno s ostalim evanđelistima. U knjizi 3, poglavlje 11.1–2, str. 426, citira Ivanovo evanđelje 1,1, 10, 11 i 14 kao Ivanovo djelo.

Klement Aleksandrijski (193.–202. g.) u Stromata, knjiga 2., poglavlje 15., str. 361 spominje da je Evanđelje po Ivanu napisano od Ivana apostola.

Ipoliti (225.–235./6. g.) spominje "Ivana u njegovu evanđelju" i zatim citira Iv 1,1. Protiv jeresi Oneeta, gl. 14, str. 228.

Kiprijan, biskup Kartage (oko 246. – 258. g.), citira Evanđelje po Ivanu kao djelo Ivana u Traktatu 12, treća knjiga, 24., 25. str. 542.

Novacijan u djelu O Trojstvu, pog. 13, str. 622 (257. g.), citira Ivan 1,14 navodeći da je autor Ivan. Ima i brojne druge citate Ivana.

Komentar Biblije za vjernike, str. 1463, navodi da nitko do 19. stoljeća nije odbacivao Ivana kao autora Evanđelja po Ivanu, osim zagonetnog kulta zvanog Alogi.

Za pouzdanost evanđelja po Ivanu općenito, pogledajte sljedeća tri pitanja.

Q: Kada je Evanđelje po Ivanu napisano?

Odgovor: Imamo fragment Evanđelja po Ivanu, nazvan John Rylands rukopis, datiran radiokarbonskom metodom na razdoblje od 117. do 138. godine, pa je morao biti napisan prije toga. Evanđelje po Ivanu vjerojatno je napisano između 70. i 125. godine.

Stajališta raznih pisaca

The New Geneva Study Bible, str. 1656, navodi da crkvena tradicija sugerira da je nastalo oko 90. godine.

Biblijski komentar: Novi zavjet, str. 267, navodi da je vjerojatno napisan između 85. i 95. godine. Neki kritičari pokušali su odrediti datum kasno čak do 150. godine na temelju sličnosti s gnostičkim spisima. Drugi ga datiraju rano, od 45. do 66. godine.

Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 268, navodi da arheološki nalazi podupiru Ivan 4,11; 5,2–3, leksikološka istraživanja kao što je riječ *synchrontai* u Ivanu 4,9 i Svici s Mrtvog mora podupiru ranu dataciju evanđelja po Ivanu.

Novi međunarodni rječnik Biblije, str. 534, navodi da je Evanđelje po Ivanu napisano "nekad pred kraj prvog stoljeća n.e."

Skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 954, navodi da je četvrti evanđelac kasniji od ostalih, ali čini se da su ga pisci već poznavali i spominjali oko 150. g. n.e. Možda je 100. g. n.e. vjerojatni datum, iako bi mogao biti i nešto kasniji.

Dokazi:

Prema Wycliffeovom rječniku Biblije, str. 937, Ivan je bio upoznat s detaljima Jeruzalema prije njegova uništenja, kao što su Basen Vitezda (Ivan 5,2), popločani trg (Ivan 19,13). Koristi neku terminologiju koja se također koristila u Kumranu. Harmonija evanđelja, nazvana Egertonov papirus 2, sadrži Ivan 5 i datirana je najkasnije do 150. godine. (Za više o tome pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1464.)

Valentinus je citirao Evanđelje po Ivanu u svom Evanđelju istine, napisanoj oko 140. godine.

U rimskim katakombama nalaze se slike Krista kao Dobrog Pastira i uskrsnuća Lazara koje datiraju iz oko 150. godine.

P: U Evanđelju po Ivanu, kako znamo da je ono što danas imamo pouzdana očuvana verzija onoga što je izvorno napisano?

O: Postoje barem tri dobra razloga.

1. Bog je obećao sačuvati svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrova 1,24-25; i Mateju 24,35. Slobodno se priznaje da to u konačnici uključuje određenu mjeru povjerenja u Boga. Ako je Bog zaista želio nešto prenijeti, želio bi da se to sačuva.

2. Dokazi rane crkve. Evo nekoliko kršćanskih i nekršćanskih pisaca koji su se pozivali na stihove iz Ivana.

Zanimljivo je da Prva poslanica Klementa nema mjesta koja se mogu smatrati referencom na Ivanovo evanđelje. Ivanovo evanđelje bilo je posljednje napisano evanđelje, a Prva poslanica Klementa napisana je tako rano (96.–98. g.), pa Ivanovo evanđelje možda još nije stiglo do Klementa u Rimu.

Ignacije (110. – 117. g.) aludira na Ivan 3,8. "Jer ono zna i odakle dolazi i kamo ide" (Ignacijevo Pismo Filipljanima, gl. 7, str. 83). U komentaru The Believer's Bible Commentary (str. 1463) također stoji da Ignacije aludira na Ivanovo evanđelje.

Starješine (95-117. g.) [Papias?] citiraju polovicu Ivana 14,2 kao "Gospodin je rekao". "da je zbog toga Gospodin rekao: 'U domu moga Oca ima mnogo odaija:'" fragment 5, str. 154

Ignacije Antiochejski (oko 100.–117. g.) aludira na Iv 3,8. "Jer ono zna i odakle dolazi i kamo odlazi" Ignacijevo Pismo Filipljanima, gl. 7, str. 83

Mathetes Diognetu (oko 130.–200. g.) glava 6., str. 27, aludira na Ivan 17,11. i 16.: "Kršćani žive u svijetu, ali nisu od svijeta."

Poslanica Barnabasa (oko 70.–130. g.) gl. 6, str. 141 aludira na Iv 1,14: "On se trebao utjeloviti i boraviti među nama."

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) citira Ivan 3,5 kao riječ Isusa i parafrazira Ivan 3,14.

Tatiјанov Diatessaron (oko 172. g.) citira 828,0 od 879 stihova evanđelja po Ivanu, odnosno 94,2 %. To je sve osim 51,0 stihova. Diatessaron sadrži Ivan 1:1-5, 1:7-28; 1:29f (19/21 riječ); 1:30-40; 1:41a (14/18 riječi); 1:42a (19/22 riječi); 1:43-51; 2:1-11,14; 2:16-22,23f (11/24 riječi); 2:24-25; 3:1-36; 4:1-2,3a (3/8 riječi); 4:4-44; 4:45a (10/26 riječi); 4:46-54; 5:1; 5:2m (5 ne 7 7 riječi); 5:3-47; 6:1m (4 ne 6 2 riječi); 6:2f (6/14 riječi); 6:3-4; 6:5a (17/23 riječi); 6:6-9; 6:10m (ne 7 7 ne 8 riječi); 6:12-18; 6:19m (6 ne 14 2 riječi); 6:21a (7/18 riječi); 6:22a (4/37 riječi); 6:23-71; 7:1-52; 8:12-18; 8:19f (25/26 riječi); 8:20-24; 8:25a (10/17 riječi); 8:26-59; 9:1-41; 10:1-42; 11:1-57; 12:1-11; 12:12f (15/17 riječi); 12:13; 12:16-50; 13:1-30; 13:31f (12/17 riječi); 13:32-36; 13:37f (6/18 riječi); 13:38a (8/21 riječi); 14:1-31; 15:1-27; 16:1-33; 17:1-26; 18:1-2; 18:4-10; 18:11m (4, a ne 8, 11 riječi); 18:12-24; 18:25a (7/24 riječi); 18:26; 18:28f (13/26 riječi); 18:29-37; 18:38a (13/24 riječi); 18:39-40; 19:2a (11/16 riječi); 19:4-17; 19:19-37; 19:38m (ne 2 6 ne 4 riječi); 20:2-19; 20:20m (ne 10 4 ne 3 riječi); 20:21-31; 21:1-25. Frakcije znače grčke riječi citirane u odnosu na ukupan broj grčkih riječi.

Kršćani iz Beča i Lugdunuma (177. g.) citiraju Ivan 16:2. ANF sv. 8, str. 779

Teofil Antiohijski (168-181/188. g.) piše: "Ivan kaže" i zatim citira Ivana 1,1a. Teofilov odgovor Autolycu, knjiga 2., poglavlje 22., str. 103

Irenaeus iz Liona (182. – 188. g.) citira Ivan 1,14 kao djelo Ivana. Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 1, poglavlje 8.5, str. 328–329. Irenaeus citira Ivan 1,6 u djelu Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 11.4, str. 427.

Muratorijski kanon 1. (oko 190.–217. g.) "Četvrti evanđelac je Ivan."

Klement Aleksandrijski (193-202. g.) "Ivan je napisao svoje Evanđelje." Stromata, knjiga 5, poglavlje 12, str. 463

Tertulijan (oko 213. g.) citira Ivan 1,14 i kaže da je autor Ivan i da se nalazi "u Ivanovu evanđelju" u djelu Protiv Praxeasa, glava 226, str. 622.

Tertulijan (207./208. g.) naglašava autorstvo Mateja, Marka, Luka, Ivana, Otkrivenja i mnogih Pavlovih pisama u djelu Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 4, poglavlje 5, str. 350.

Hipoliti (225.–235./6. g.) u raspravi o Ivanu 1,1–3 kaže da je ovo evanđelje napisano od blaženog Ivana u djelu Protiv hereze jednog Noeta 14, str. 228.

Hipoliti spominje "Ivan u svom Evanđelju" i zatim citira Iv 1,1. Protiv hereze jednog Noeta, gl. 14, str. 228

Origen (oko 225. – 253./254.) napisao je cjeloviti komentar na Evanđelje po Ivanu.

Origen (225. – 254. g.) spominje Mateja, Marka, Luku i Ivana. Origen Protiv Celza, knjiga 5., poglavlje 56., str. 568. Također citira Matej 18,1 u Origenovom komentaru na Matej, knjiga 13., poglavlje 14., str. 482.

Origen citira Ivan 9,39 u djelu Protiv Celza, knjiga 7, poglavlje 39, str. 626

Novacijan (250.–257. g.) navodi da je Ivan 1,14 od Ivana u Traktu o Trojstvu, gl. 13, str. 622

Tretat protiv Novatijana, pog. 2, str. 657 (254.–256. g.), navodi da je Ivan 10,1 iz Evanđelja po Ivanu.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) spominje "Evanđelje po Ivanu" i zatim citira Ivan 3,18. – 19. u Traktatima Ciprijana – Svjedočanstva, glava 31, str. 543. Također Traktat 2, druga knjiga, glava 1, str. 516. Vidi također njegov citat iz Ivana 15,18–20 kao od Ivana u Ciprijanovim traktatima, Traktat 3, glava 29, str. 542.

Pismo rimskih starješina Ciprijanu (250. – 251. g.) citira Ivana 10,11. i 12. Također citira Ivana 16,17. Obje su izjave navedene kao "od samog Gospodina" u Ciprijanovim poslanicama, poslanica 2., str. 280.

Firmilijan iz Cezareje u pismu Ciprijanu (256. g.) citira Ivan 20,22–23 kao "u Evanđelju". Pismo 74, gl. 16, str. 384

Firmilijan iz Cezareje u pismu Ciprijanu (256. g.) citira Ivana 17,21. Pismo 74, gl. 3, str. 391

Nemesianus iz Thubunae na Sedmom kartagenskom saboru, str. 566 (oko 256. g.), citira Ivan 3,5, a zatim Ivan 3,6.

Libosije iz Vage na Sedmom kartagenskom saboru, str. 569 (oko 256. g.), citira četvrtinu Ivanova 14,6: "Gospodin kaže: 'Ja sam istina'."

Dionizije Aleksandrijski (246. – 265. g.) "Bilo je 'na kraju subote', kako kaže Matej; bilo je 'rano, dok je još bilo mračno', kako piše Ivan; bilo je 'vrlo rano ujutro', kako navodi Luka; i bilo je 'vrlo rano ujutro, pri izlasku sunca', kako nam kaže Marko. Tako nam nitko nije jasno pokazao točno vrijeme kada je uskrsnuo." Pismo 5 biskupu Bazilidu, str. 94. Dionizije Aleksandrijski je prihvatio da je evanđelje po Ivanu napisano od strane "Ivana", ali je dovodio u pitanje je li ga napisao apostol ili neki drugi Ivan.

Dionizije Aleksandrijski (246.–265. g.) citira cijeli Ivanov 20,1 u Poslanici biskupu Bazilidu, kanon 1, str. 95

Pismo Himeneja (268. g.) poziva se na Iv 1,3-4,18

Adamantius (oko 300. g.) "Hoćete li se složiti ako pokažem iz Evanđelja da ona nisu izmišljotina?" … "Učenici Kristovi ih napisali: Ivan i Matej; Marko i Luka. Dijalog o pravoj vjeri Prvi dio "b 5" str. 41

Adamantius (oko 300. g.) citira cijeli Ivan 1,17 kao djelo Ivana Evanđelista. Dijalog o pravoj vjeri, peti dio, glava 11, str. 160.

Arnobije (297.–303. g.) aludira na Ivan 8,46: "Što vas dakle prisiljava, što vas potiče da klevetate, da psujete, da neugaslo mrzite Onoga koga nitko ne može optužiti ni za jedan zločin?" (Arnobije, Protiv pogana, knjiga I., poglavlje 64., str. 432)

Viktorin iz Pettau (mučenički 304. g.) spominje Isusa kao Riječ Božju i citira Ivan 1,1 kao po Ivanu Evanđelistu. Komentar o stvaranju svijeta. Viktorin iz Pettau (mučenički 304. g.) spominje Mateja, Marka i Luku u Komentaru na Otkrivenje blaženog Ivana. Iz četvrtog poglavlja 7-10. str. 348.

Petar Aleksandrijski (306, 285.–311. g.) poziva se na evanđelje po Ivanu. Iz Fragmenta 5.7, str. 282

Metodije (270. – 311./312. g.) citira Ivan 1,1–2 u Izvuku iz djela o stvorenim stvarima, glava 6, str. 381.

Atanazije (318. g.) citira Ivan 3,3.5. "On [Isus] sam kaže u Evanđeljima: 'Došao sam potražiti i spasiti izgubljeno.'" Utjelovljenje Riječi, gl. 14, str. 43. Prije Nikejskog sabora Atanazije se poziva na Ivan 1,1 (citirano u Djelu protiv pogana, gl. 42, str. 26) 1:3 (citirano kao "riječi Ivana" Utjelovljenje Riječi, gl. 2.6, str. 37); 3:3,5; 9:32,33 (citirano u Utjelovljenje Riječi, gl. 39.6, str. 57); 10:17,18 (aluzija u Utjelovljenju Riječi, gl. 22.3, str. 48); 10:37 (citirano u Utjelovljenju Riječi, gl. 18.2, str. 46); 12:32 (citirano u Utjelovljenju Riječi, gl. 25.4, str. 50); citirana srednja trećina 14:9 (Protiv pogana, gl. 45, str. 28) citirana četvrtina 14:10 (Protiv pogana, gl. 47:2, str. 29). Atanazije se prije Niceje ne poziva na nijedan drugi stih u Ivanovom evanđelju, ali se nakon Niceje poziva na mnoge druge.

Laktancije (oko 303.–320./325. g.) citira Ivan 1,1–3 kao "Ivan je također tako učio." Božanski instituti, knjiga IV, poglavlje 9, str. 107

Aleksandar Aleksandrijski (313.–326. g.) citira Ivan 1,1–3 i Ivan 1,18 kao "prema Ivanu". Pisma o arijanskoj herezi, gl. 4, str. 292

Aleksandar Aleksandrijski (313.–326. g.) citira Ivan 5,1 kao "Gospodin sam svjedočio" Pisma o arijanskoj herezi, glava 11, str. 295

Pogledajte sljedeće pitanje za koje su stihovi i dijelovi stihova citirani, a koji nisu.

Nakon Niceje

Euzebijeva Crkvena povijest (318. g.) knjiga 3., poglavlje 24., str. 152 raspravlja o četirima evanđeljima: Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Očevi nikajski i postnikajski, Druga serija, svezak 1, str. 152

Juvencus (329. g.) napisao je epsku pjesmu kombinirajući četiri evanđelja.

Eustatije (prije 337. g.)

Afrahat Sirijac (337.–345. g.) spominje Lazara kako izlazi iz groba i Gospodina koji kaže: "Iziđi". Citira dio Ivana 11,43 govoreći da je to rekao Isus. Odabrane demonstracije, Demonstracija 8, glava 14, str. 379

Aphrahat Sirijac (337.–345. g.) citira dio Ivana 15,15 govoreći da je Isus to rekao. Odabrane demonstracije, Demonstracija 1, glava 8, str. 348

Serapion (nakon 362. g.)

Faustinus (4. stoljeće)

Josippus (4. stoljeće)

Zenon (4. stoljeće) poziva se na Ivana 3,13

Hegemonius (sredina 4. stoljeća n.e.), prevodeći Arhelaja (262.–278. n.e.), citira iz Evanđelja po Ivanu 8,44 govoreći da je to izgovorio Isus. (Govori Arhelaj) Disputacija s Manesom, pog. 31, str. 205

Teodor iz Herakleje (355. g.)

Viktorin iz Rima (nakon 363. g.) poziva se na Ivan 1,3-4

Atanazije (367. g.) navodi knjige Novog zavjeta u Uskrsnom pismu 39, str. 552

Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.) autoritativno se poziva na Ivana, Luku, Mateja i Marka. O Trojstvu, knjiga 10, poglavlje 43, str. 193

Synopsis Scripturae Sacrae (350. – 370. g. ili 5. stoljeće) spominje Ivanov evanđelje kao dio Novog zavjeta. Citira cijeli 1. stih 1. poglavlja evanđelja po Ivanu (1:1-3).

Šizmatik Lucifer iz Cagliarija (370./371. g.) poziva se na Ivana 3,13; 10,8; 14,15,17,22

Efraim Sirijski (350.–378. g.) citira Ivan 11,6 u djelu Tri homilije, Homilija 1., poglavlje 11., str. 309

Bazilije Veliki iz Kapadokije (357.–379. g.) citira Ivan 1,1a kao Ivanovo u djelu O Duhu, gl. 6.14, str. 8

Sinoda u Laodikeji (u Frigiji) (343.–381. g.) u kanonu 60. (str. 159.) navodi knjige Starog i Novog zavjeta. Kanon 59. (str. 158.) kaže da se u crkvi smiju čitati samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.

Ambrosiaster (nakon 384. g.)

Kiril Jeruzalemski (oko 349.–386. g.) u Predavanju 12.1, str. 72, citira Ivan 1,1 kao djelo Ivana Bogoslova.

Cheltenhamski kanon (= Mommsenov katalog) (oko 360–370/390. g.) odnosi se na svako od četiri evanđelja.

Ambrosije Milanski (340.–390. g.)

Apolinarius iz Laodikije (oko 390. g.)

Febeadius (nakon 392. g.)

Grgur Njikijski (330-391. g.)

Pacijan iz Barcelone (342-379/392. g.) spominje dva evanđelista: Mateja i Ivana. Pismo 3, gl. 11.1, str. 51

Grgur iz Elviere (nakon 392. g.)

Amfiloخius (–397. g.) citira Ivana u Iambi ad Seleucum

Grigorije iz Nysse (335.–397. g.) kaže da je Ivan 1,3 od Ivana u djelu Protiv Eunomija, knjiga 2., poglavlje 7., str. 112

Didimus slijepi (398. g.) poziva se na Iv 3,13 i druge odlomke.

Sirijski Knjiga stepenica (=Liber Graduum) (350-400. g.)

Asterije iz Cezareje (oko 400. g.)

Sirijski katalog sv. Katarine (oko 400. g.)

Efrem Sirski (360.–403. g.) spominje Evanđelje po Ivanu u Panarionu, odjeljak 3., poglavlje 44., str. 342. Također se poziva na Ivana 1,42; 2,12; 3,13; 5,1; 8,39.57; 10:11; 12:32; 13:18; 16:13

Rufinus (374.–406. g.)

Gaudencije (nakon 406. g.)

Ivan Zlatousti (392.–407. g.) zabilježio je 88 propovijedi o Evanđelju po Ivanu. Rekao je da ga je napisao sin Zebedejev, sin groma koji drži ključeve neba.

Kromacij (407. g.)

Severijan (nakon 408. g.)

Niketa iz Remesijana (366. – oko 415.) poziva se na Ivan 6,64; 10,38; 11,25; 16,27; 20,23

Orosius/Hosius iz Brage (414.–418. g.) aludira na Matej 26,47–50; Marko 14,43–46; Luka 22,47–48; i Ivan 18,3–9. Obrana protiv Pelagijevaca, pog. 8, str. 124

Sulpicius/Sulpitius Severus (učenik Martina) (363.–420. g.)

Sabor u Kartagi (218 biskupa) (393.–419. g.)

Jerona (317.–420. g.) spominje po imenu sva četiri evanđelja u pismu 53.9, str. 101.

Sozomon (370/380-425. g.) Sozomonova crkvena povijest

Augustin iz Hipona (354. – 430.) pozvao se na sva četiri evanđelja u svom djelu pod nazivom Slaganje evanđelja.

Jan Cassian (419.–430. g.) kaže da je Ivan 1,11 napisao evanđelist Ivan, prema Sedam knjiga Jana Cassiana, knjiga 3.7, str. 577

Marko Eremita (nakon 430. g.)

Nonnus (431. g.)

Paulinus iz Nola (431. g.)

Pavao iz Emeze (nakon 432. g.)

Kirilo Aleksandrijski (444. g.)

Speculum (peti stoljeće) poziva se na Ivan 13,10 i druge odlomke.

Sokrat iz Konstantinopola (oko 400. – 439. g.)

Hesihije Jeruzalemski (?-450. g.) (izgovara se HESS-us) poziva se na sva četiri evanđelja, uključujući Ivan 1:3-4,13; 3:13; 6:47; 10:8; 11:25; 12:32; 16:23; 17:11,24

Teodorit iz Cira (biskup i povjesničar) (423.–458. g.)

Quodvultdeus (oko 453. g.)

Prosper Tiro iz Akvitanije (426.–465. g.)

Varimadum (445/480. g.) poziva se na Ivana 8,16 i druge odlomke.

Dokazi o hereticima i lažnim knjigama

Enkratitski heretik Tatijan (oko 172. g.) napisao je harmoniju četiriju evanđelja pod nazivom Diatessaron, što znači "kroz četiri". U njoj se poziva na 828,05 stihova u Ivanovu evanđelju. To je 94,2 % cjelokupnog Ivanova evanđelja.

Apostolske konstitucije (375.–380. g.)

Gnostički heretici Bazilid i Valentinus prema Hipolitu

Gnostički heretik Herakleon, prema Origenu, poziva se na Iv 1,26; 4,51.

Priscilijan (oko 385. g.) poziva se na Iv 8,25 i druge stihove.

Arijanski heretik Eunomije iz Kizika (oko 360. – oko 394. g.) citira dijelove Ivana 1,3 kao "blagoslovljenog Ivana", Apologetsko pismo, pog. 26, str. 71

Heretik Pelagije poziva se na Ivana 7,37 i druge odlomke.

Manichejski heretik Faustus Milevički (383.–400. g.) citira Ivan 3,3 u Evanđelju, u Augustinovom odgovoru Faustu Manichejcu, knjiga 24, poglavlje 1, Očevi Crkve iz Nice i poslije Nice, Prva serija, sv. 4, str. 317

Donatistički heretik Tikonije (nakon 390. g.) poziva se na Ivana 7,39 i druge odlomke.

Pelagijanski heretik Teodor iz Mopsuestije (428. g.)

Sve to imamo i danas.

3. Najraniji rukopisi evanđelja po Ivanu koje imamo pokazuju da postoje male varijacije u rukopisu, ali ne i teološki značajne pogreške.

p2 Ivan 12,12-15 (6. stoljeće)

6. stoljeće – 1968. – Tekst Novog zavjeta.

str. 5 (= Papirus Oxyrhynchus 208 1781) Ivan 1,23-31.33-40; 16,14-30; 20,11-17.19-20.22-25 (47 stihova), početak 3. stoljeća. Kompletan tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta sadrži fotografiju istog na str. 62. Navodi se da je rukopis prosječne kvalitete, osim što je prepisivač imao običaj izostavljati nepotrebne zamjenice i veznike. Radi se o zapadnom tekstu.

3. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta također uključuje Ivan 1,41.

Početak 3. stoljeća - 1999. - The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts. Pokazuje da je Ivan 1,41 prisutan, ali nijedno slovo nije vrlo jasno.

p6 Ivan 10,1–2.4–7.9–10; 11,1–8.45–52 (4. stoljeće) Usklađen je s Vaticanusom.

4. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p22 (=Papirus Oxyrhynchus 1228) (oko 250. g.) Ivan 15,25-27; 16,1-2, 21-32

3. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p28 (=Papirus Oxyrhynchus 1596) (3. stoljeće) Ivan 6,6-12; 17-22

3. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p36 Ivan 3:14-18,31-32,34-35 (6. stoljeće, miješani tekst.

6. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta nema 3:34-35.

p39 (=Papirus Oxyrhynchus 1780) Ivan 8,14-22 prva polovica 3. stoljeća. Cjeloviti tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta sadrži fotografiju na str. 138. Također se navodi da je p39 riječ po riječ isti kao Vaticanus, što ga čini aleksandrijskim.

3. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

Prva polovica 3. stoljeća - Philip Comfort, C.H. Roberts i T.C. Skeat.

3. stoljeće - Aland (3. izdanje) i Aland (4. revidirano izdanje).

p44a Ivan 10,8-14 (6. do 7. stoljeće)

6. do 7. stoljeća - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p44b Ivan 9:3-4; 12:16-18, također Mt 17:1-3,6-7; 18:15-17,19; 25:8-10 (6. do 7. stoljeće)

6. do 7. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p45 Chester Beatty I. Velik dio sva četiri evanđelja i Djela apostolskih. Sadrži Ivan 4:51,54; 5:21,24; 10:7-25; 2 potpuna od 16 pisama iz 10:30; 10:31-11:10; 11:18-36,42-57. Kopirano je 100. – 150. g. n. e. (ranije se smatralo da je iz kasnog 2. ili ranog a 3. stoljeća.) Kompletan tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta sadrži fotografiju jedne stranice na str. 146. U općem uvodu u Bibliju na str. 389 navodi se da je originalni svitak imao oko 220 listova, od kojih imamo 30: 2 iz Mateja, 2 iz Ivana, 6 iz Marka, 7 iz Luka i 13 iz Djela apostolskih.

3. stoljeće – 1968. – Tekst Novog zavjeta

3. stoljeće - 1975. - Aland i dr. Treće izdanje

3. stoljeće - 1998. - Aland i dr. Četvrto revidirano izdanje

kasni 2. ili rani 3. stoljeće - 1999. - Cjeloviti tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta.

p52 Papirus John Rylands (fragment dimenzija 2 1/2 x 3 1/2 inča iz dijelova Evanđelja po Ivanu 18,31-33) 117. – 138. g. N.E. Drugi fragment, Evanđelje po Ivanu 18,37-38, općenito se smatra da potječe iz iste svitke i također se naziva Papirus John Rylands. Ovo je dio suđenja pred Pilatom, gdje Isus priznaje da je kralj.) Fotografiju papira John Rylands možete vidjeti u Wycliffe Bible Dictionary na str. 937, New International Dictionary of the Bible na str. 534, Greek Manuscripts of the Bible na str. 62–63 i A General Introduction to the Bible na str. 388.

Početak 2. stoljeća – 1968. – Tekst Novog zavjeta.

p55 Ivan 1,31-33,35-38 (6. do 7. stoljeće)

6. do 7. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p59 Ivan 1:26,28,48,51; 2:15-16; 11:40-52; 12:25,29,31,35; 17:24-26; 18:1-2,16-17,22; 21:7,12-13,15,17-20,23 (7. stoljeće)

7. stoljeće – 1968. – Tekst Novog zavjeta.

p60 Ivan 16,29-30; 16,32-17,6; 17,8-9; 17,11-15; 17,18-25; 18,1-2; 18,4-5; 18,7-16; 18,18-20; 18,23-29; 18,31-37; 18,39-40; 19;-3,5-8,10-18,20,23-26 (7. stoljeće) aleksandrijski tekst.

7. stoljeće – 1968. – Tekst Novog zavjeta.

p63 Ivan 3:14-18; 4:9-10 (oko 500. g. po Kr.)

7. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

oko 500. g. – 1968. – Tekst Novog zavjeta.

p66 Bodmer II Papyrii (808,5 stihova: Ivan 1,1-6,11; 6,35b-14,26; 14,29-30; 15,2-26; 16,2-4; 16,6-7; 16,10-20,20; 20,22-23; 20:25-21:9; 21:12,17 (fragmenti Ivana 19:16) (Ivan 7:53-8:11 nikada nisu bili prisutni.) (datiraju iz oko 175. ili oko 125.-150. g.) Imamo 104 lista i fragmente još 40 listova. Fotografija Ivana 6,58–64 iz papirusa Bodmer II nalazi se u New International Dictionary of the Bible, str. 1003. Djelo The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts sadrži fotografije p66 na str. 368–370. U njemu se napominje da je rukopis napisao profesionalni pisar, a dva korektora su unijela ispravke. Archaeology of the New Testament (Finnegan), str. 381, pokazuje da je stranica 137 vrlo fragmentarna i sadrži dio Ivanova evanđelja 19,16. Usput, naslov koji je dao Bodmer u " " za p66 je "Evanđelje po Ivanu". Fotografiju možete vidjeti u knjizi The Text of the Earliest New Testament Greek Manuscripts, str. 378.

100–150. g. – 1960. – Hunger prema The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.

oko 200. g. – 1968. – Tekst Novog zavjeta

200-250. g. – 1987. – Hunter prema The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.

Sredina 2. stoljeća - 1999. - Cjeloviti tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta spominje da je ovo najraniji tekst koji izostavlja Ivan 7,53–8,11 (perikopu o preljubnici). Datum je djelomično utemeljen na činjenici da je rukopis Papirusa Oxyrhynchus 1074 iz 2. stoljeća, koji sadrži Knjigu Izlaska, iznimno bliska podudarnost.

p75 Bodmer 14/15 Papyrii (većina Luka i Ivana. Ivan 1:1-11:45; 11:48-57; 12:3-13:1; 13:8-9; 14:8-15; dio 14:16; 14:17-29; 15:7-8) 175-200. g., ili 175-225. g. (Ivan 7:53-8:11 nikada nisu bili prisutni. Izvorno 144 lista, sačuvano 102 lista) Vrlo sličan Vaticanusu (Opći uvod u Bibliju str. 390) U djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts nalazi se slika dijela rukopisa na str. 496. Navodi se da je ovaj rukopis napisao profesionalni pisar. Fotografija dijela svitka papira Bodmer 14/15 nalazi se u New International Dictionary of the Bible na str. 706.

Početak 3. stoljeća – 1968. – Tekst Novog zavjeta navodi stihove Ivan 1,1–13,1; 14,8–15,8 s lacunama.

Krajem 2. stoljeća (oko 175. g.) – 1999. – Cjeloviti tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta.

p76 Ivan 4,9,12 (6. stoljeće)

6. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p80 Ivan 3:34, praćeno tumačenjem. Sredina 3. stoljeća.

Sredina 3. stoljeća - 1999. - The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.

p90 Ivan 18,36 – 19,7 (oko 175. g.) Cjeloviti tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta sadrži fotografiju koja prikazuje dio p90 na str. 610.

Od sredine do kraja 2. stoljeća – 1999. – The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.

p93 Ivan 13,15–17 (5. stoljeće)

p95 Ivan 5,26-29, 36-38. 3. stoljeće. U djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts nalazi se fotografija na str. 620.

3. stoljeće – 1999. – The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.

p106 (= Papirus Oxyrhynchus 4445) Ivan 1:29-35; 40-46 (3. stoljeće)

p107 (= Papirus Oxyrhynchus 4446) Ivan 17,1-2; 11 (3. stoljeće)

p108 (= Papirus Oxyrhynchus 4447) Ivan 17,23-24; 18,1-5 (3. stoljeće)

p109 (=Papirus Oxyrhynchus 4448) Ivan 21:18-20; 21:23-35 (3. stoljeće)

0162 (= Papirus iz Oxyrhynchusa 847) Ivan 2,11-22. Kasni 3. ili 4. stoljeće. Fotografija se nalazi u djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts na str. 632.

kasni 3. ili rani 4. stoljeće (oko 300. g.) - 1999. - The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.

0217 – Dijelovi Ivana 12,1 i moguće drugih stihova

Bohajski koptski [Boh] 3. / 4. stoljeće

Sahidski koptski [Sah] 3./4. stoljeće

Vaticanus [B] (325. – 350. g.) i Sinaiticus [Si] (340. – 350. g.) sadrže cijeli Ivanov evanđelje osim Ivanova 7,53 – 8,11.

Alexandrinus [A] oko 450. g. ima cijeli Ivanov evanđelac osim Ivana 6,50–8,52.

Washingtonski kodeks (4. / 5. stoljeće) sačuvao je cijelo evanđelje po Ivanu osim Ivanova 14,25 – 16,7.

Sinaitski sirijski 4. – 7. stoljeće

T (peti stoljeće) Ivan 3:13,15; 5:1,3; 6:36,47,52,58 vjerojatno i druge stihove.

Chester Beatty McAc1390 (vjerojatno 4. stoljeće) u Dishni (blizu Nag Hamadija) sadrži Ivan 10:8-18:38 na sahidskom koptskom.

Cambridge 5./6. stoljeće

Jermenski [Arm] od 5. stoljeća

Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća

Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće

Gotska 493. – 555. g.

Etiopski [Eth] od oko 500. g.

Imajte na umu da rukopisi nastali do 200. godine n.e. (p45, p52, p66, p75, p90) sadrže 855 od 878 stihova evanđelja po Ivanu (97 %). Oni uključuju stihove 1:1-7:52; 8:12-14:30; 15:2-26; 16:2-4, 6-7, 10-33; 17:1-20:20; 20:22,23,25-31; 21:1-9,12,17. (međutim, ne i 7:53-8:11).

Dodavanje stihova evanđelja po Ivanu u Diatessaronu (oko 172. g.) koji se ne nalaze u rukopisima do 200. g. dodalo bi još 16 stihova: Ivan 14,31; 15,1; 15,27; 16,1; 16,5; 16,8-9; 20,21; 20,24; 21:10-11; 21:13-16. Time su obuhvaćeni svi stihovi Evanđelja po Ivanu osim 12.

Pogledajte www.BibleQuery.org/John Manuscripts.html za više o ranim rukopisima Evanđelja po Ivanu.

P: U Evanđelju po Ivanu, koji su stihovi i dijelovi stihova citirani od strane pisaca iz razdoblja prije Nikejskog sabora (prije 325. g. po Kr.)?

A: Prije 325. godine crkveni pisci citirali su oko 96,7 % stihova u Evanđelju po Ivanu. To je 850,22 stihova. Drugim riječima, citiran je svaki od 879 stihova u Evanđelju po Ivanu osim 28,78 stihova. Stihovi i dijelovi stihova koji nisu citirani su: Ivan 1:42f (2/22 riječi); 4:3f (5/8 riječi); 4:45a (16/26 riječi); 5:2m (ne 5 4 ne 7 riječi); 6:1m (4 ne 6 2 riječi); 6:5f (6/23 riječi); 6:10m (7 ne 7 8 riječi); 6:11; 6:19m (ne 6 14 ne 2 riječi); 6:20; 6:21a (7/18 riječi); 6:22f (33/37 riječi); 7:53; 8:1-11; 8:19a (1/26 riječi); 8:25f (7/17 riječi); 13:31a (5/17 riječi); 13:38f (13/21 riječi); 18:3; 18:11m (ne 4 5 ne 11 riječi); 18:25f (17/24 riječi); 18:27; 18:38f (9/24 riječi); 19:1; 19:3; 19:18f (12/15 riječi); 19:38m (2 ne 6 4 riječi); 20:20m (10 ne 4 3 riječi).

Svaki stih ili dio stiha koji ovdje nije naveden bio je citiran. Za više informacija pogledajte www.bibleQuery.org/Bible/BibleCanon/EarlyChristianNTQuotes.xls.