< Upit o Bibliji iz Poslanice Filipljanima
P: U Poslanici Filipljanima, koja je glavna misao knjige?
O: Jedna važna poanta u Poslanici Filipljanima jest biti radosan, jer se riječ "radost" pojavljuje 16 puta. To nije tek radost za lijepa vremena koju netko ima samo ako sve ide dobro. To je "radost za sve vremenske prilike" koja je radosna u zatvoru, pri bliskom smrti, suočena s vanjskim protivljenjem i u pobjedama u vašem osobnom životu. Poslanica Filipljanima također iskreno raspravlja o "kradljivcima radosti".
Okolnosti ne bi trebale umanjiti našu radost (Filipljanima1:12 ,15-18). Ako vam suvjernik kaže da se prilično dobro snalazi u danim okolnostima, pitajte ga što radi, kako živi u tim okolnostima.
Ljudi nam ne bi trebali oduzimati radost, kako pokazuju Filipljanima 2:2-4,14,21 i Filipljanima 3:2-7.
Stvari, ili njihov nedostatak, ne bi trebali oduzeti našu radost. Filipljanima3:19 i4:11 -12 kaže da naša radost treba biti stalna, bez obzira na to što imamo. Također, nemojte misliti da ćete biti sretniji ako imate više stvari.
Brige ne bi trebale oduzeti našu radost, već nas potaknuti na molitvu, kako pokazuje Filipljanima 4:6-7.
Razdor, čak i među vjernicima, ne bi trebao oduzeti našu radost, kako pokazuju Filipljanima 4,2-3.
Kao što navodi Novi genevski studijski priručnik (New Geneva Study Bible) na str. 1873., "Poslanica Filipljanima odiše radošću i zahvalnošću zbog načina na koji Bog provodi svoje spasiteljsko djelo među Filipljanima i zbog posebne veze koja postoji između Pavla i njegovih čitatelja."
Studijska Biblija NIV na str. 1801. kaže da je Pavlova glavna svrha bila zahvaliti Filipljanima. Također je želio izvijestiti o svojoj situaciji, ohrabriti Filipljane u progonstvu, podsjetiti ih na poniznost i jedinstvo, preporučiti Timoteja i Evodija te upozoriti na judaizere i libertine.
P: Filipljanima se može nazvati poslanicom radosti, jer je Pavalova radost zbog Boga, Filipljana i evanđelja bila preplavljujuća. Kako danas u svom životu njegujemo toplinu i radost?
O: Pavao je mogao jadikovati zbog svog zatočeništva, zdravlja nakon premlaćivanja ili drugih nevolja. No umjesto toga, Pavao je odlučio usredotočiti se na Boga i na druge oko sebe. Filippijci i druge crkve često su bili u njegovim mislima. Čak i dok je bio u zatvoru, Pavao je znao da je Bog i dalje na svom prijestolju i da će jednoga dana otići k Kristu na nebo. Pavao nije znao kada će otići na nebo, ali opet, Pavao to nije ni morao znati. Pavao je imao svrhu u životu veću od sebe. Imate li i vi svrhu u životu veću od sebe?
P: U Fp 1, što znamo o gradu Filipima?
O: Filipi su izvorno nazivani "Crenides/Krenides", što znači "izvori". Filip Makedonski, Aleksandrov otac, osvojio ih je 356. pr. Kr. i preimenovao ih po sebi. U blizini su se nalazila zlatna rudnika. Godine 42. pr. Kr. Marko Antun i Oktavijan porazili su Bruta i Kasija kod Filipa. Marko Antun je ondje imao rimske vojnike koji su ondje živjeli. Godine 30. pr. Kr. Oktavijan (car August) naredio je nekim ljudima u Italiji da se presele u Filipi, zadržavši prava rimskih građana, uključujući to da ne moraju plaćati toliko poreza i da mogu nazivati svoju novu zemlju dijelom talijanskog tla. Tamo je postojala poznata medicinska škola, prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, sv. 9, str. 460. Pavao je tamo osnovao crkvu 50. godine. Vratio se tamo na svoje treće misionarsko putovanje 55. – 56. godine. Pavao je vjerojatno napisao Poslanicu Filipljanima oko 60. – 61. godine, što bi značilo da je crkva imala oko deset godina.
Budući da je u Filipima bilo premalo Židova za osnivanje sinagoge, Pavao u Poslanici Filipljanima ne citira Stari zavjet, kao što to čini u Poslanici Rimljanima te Prvoj i Drugoj Korinćanima, Galaćanima i Efežanima.
P: U Fila 1,1; 1 Kor 1,1; Kol 1,1; 1 Sol 1,1 i 2 Sol 1,1, jesu li ova pisma, kao što se tvrdi, od više autora ili samo od Pavla?
O: Budući da pismo koje je sastavio tim može napisati samo jedna osoba, Pavao je vjerojatno bio jedini autor. Pogledajte raspravu o Filipljanima 3 za više o tome da je Pavao autor cijele Poslanice Filipljanima.
P: U Fip 1,1, pokazuje li upotreba izraza "biskup/nadglednik" kasni datum Pavlovih pisama, kao što su neki tvrdili?
O: Ne, jer je zajednica u Kumranu, gdje su pronađeni Svitci s Mrtvog mora, prije Krista također imala službu biskupa/nadzornika. U Djela apostolskih 20,28 Pavao se obraća efeskim biskupima. 1. Petrova 5,2 također se obraća biskupima/nadzornicima.
P: U Fip 1,1 i Kol 1,2 kome pisma upućuju izraz "svetci"? Mogu li obični kršćani zanemariti te knjige?
O: Biblijska upotreba riječi "svetci" ili "posvećeni" označava sve vjernike.
P: U Fp 1,4; Rim 1,9 i 2 Tim 1,3 je li Pavao doista molio za ljude neprestano i u svakoj molitvi koju je upućivao?
O: Vjerojatno je molio za Božji narod u svakoj molitvi za njih, što znači upravo to.
P: U Fp 1,5, kako su točnije Filipanci bili partneri Pavlu u evanđelju?
O: Grčka riječ za partnera ovdje, koinonia, poslovni je izraz. Sveto pismo ne navodi izričito kako su bili partneri, ali budući da poslovni partner sudjeluje u novčanim ulaganjima, vremenu i nagradama, Sveto pismo sugerira tri stvari:
Financijsko davanje: Grad Filipe bio je u Makedoniji, a makedonske su crkve bile vrlo velikodušne, prema 2. Korinćanima 8,1-5. Pavao kaže da je filipska crkva, osobito, opet i opet opskrbljivala Pavla u Poslanici Filipljanima 4,15-18.
Vrijeme i ljudi: Epafrodit, Evodija, Sintheha, Sizig, Klementa i drugi pridružili su se Pavlovoj službi u Filipljanima 2,25; 4,2-3.
Nagrade: Filippijci su, poput Pavla, mogli iščekivati svoje državljanstvo na nebu i buduću preobrazbu u Filipljanima 3:20-21. Osim toga, Pavao je filippske vjernike smatrao dijelom svoje nagrade, svoje krune na nebu u Filipljanima 4:1.
P: U Fip 1,7, treba li stajati "zatvoren u tamnici" (Williams) ili okovi ili okovi?
Odg: Grčka riječ ovdje, desmos, znači vezu, okove, lanac za zatvorenika, pa čak i ligament tijela. Stoga je točniji prijevod "lanac" ili "vez", no grčki tekst ne precizira od kojeg je materijala. Međutim, u starom su svijetu metalni lanci za zatvorenike bili uobičajeni. Greenov doslovni prijevod kaže "vezovi", a BSB kaže "lanci".
P: U Fp 1,11 što točno znači "plod pravednosti"?
Odgovor: Ovo je neobičan izraz. Osim u Amosu6:12 , jedini slični izrazi nalaze se u Hebrejima12:11 , gdje je "žetva pravednosti", i u Jakovljevoj poslanici3:18 , gdje je "plod pravednosti". Plod pravednosti ima barem tri aspekta.
Unutarnji karakter: Pravedan život pomaže u rastu pravednog srca. Plod Duha naveden je u Galaćanima 5,22-23.
Vanjski rezultati: Plod pravednosti naravno uključuje pravedna djela i izostanak zlih djela, ali uključuje i više od toga. Uključuje slobodu od straha da će netko otkriti što ste učinili ili niste učinili te pomaže u izgradnji povjerenja i bliskih prijateljstava s drugima. Ako živimo kao djeca svjetlosti (Efežanima 5:8), ne moramo brinuti hoće li svjetlost obasjati naše živote.
Slava Bogu: Pravedno srce i pravedna djela vjernika ugodna su Bogu i proslavljaju Ga. Bez obzira na naše porijeklo, bez obzira na iskušenja s kojima se danas suočavamo i bez obzira na brige o našoj budućnosti, naša pravednost svjedočanstvo je koje mogu vidjeti anđeli, demoni i Bog. Naša pravednost ne bi trebala postati zamka za nas, naduvavajući naš ponos ili navodeći nas da mislimo kako zaslužujemo išta za spasenje. No, naše znanje da ugodimo Bogu trebalo bi nam biti ohrabrenje.
P: U Fila 1,14, kako je Pavlovo zatvaranje ohrabrilo druge kršćane?
Odgovor: Pavao nije rekao da su oni bili samo ohrabreni, ili da su dobri kršćani bili sretni vidjeti Pavlovo trpljenje. Naprotiv, bili su ohrabreni da hrabrije i neustrašivije govore Božju riječ. Mnogi kršćani često ne vide hitnost u ispunjavanju svoje uloge u širenju evanđelja kada netko drugi može dobro obaviti posao.
P: U Fp 1,15-18, kako je dobro da ljudi propovijedaju Krista iz zavisti i natjecanja, a ne iskreno?
O: Propovijedanje iz pogrešnih motiva nije tako dobro kao propovijedanje iz pravih. To je kršćanska služba Bogu u snazi tijela. No, bolje je da se istinski evanđelje ispravno propovijeda iz pogrešnih motiva nego da se uopće ne propovijeda.
P: U Fp 1,20, zašto je Pavao zabrinut da se neće postidjeti?
Odg: Pavao je govorio da se nada kako mu hrabrost i odvažnost neće iznevjeriti kada bude podnosio patnje i moguću smrt za Krista.
P: U Fp 1,21, kako je bila istinita izjava "živjeti je Krist, a umrijeti je dobitak"?
O: Pavao je primjećivao da je u situaciji u kojoj svi dobivaju. Ako bi umro, dobio bi idući u nebo i vidjevši Isusa. Kao što 2. Korinćanima 5,8 pokazuje, biti odsutan od tijela znači biti kod Gospodina.
Međutim, ako bi Pavao ostao živ na ovoj zemlji, i dalje bi mogao nastaviti plodonosno služenje i pomagati drugima, kao što pokazuju Filipljanima 1,22-24 i Rimljanima 1,11-12.
P: U Filićanima1:23 što točno znači riječ "odlazak"?
O: Ova grčka riječ koristila se za isplovljavanje. Kršćansku smrt možemo shvatiti kao "isplovljavanje" prema domu. Tu riječ su koristili i poljoprivrednici za odjarivanje vola. Kršćani se odvajaju od svog rada i borbi na zemlji kada umru.
P: U Fp 1,27, kako vjernik živi "na čast evanđelju", a kako ne?
O: Isus je platio punu cijenu za naše grijehe, ali neki kršćani žive kao da su još uvijek u svojim grijesima. Na kraju će se posramiti. Da svi znaju da ste kršćanin i da svi znaju što radite, biste li bili zadovoljni svojim svjedočanstvom?
P: U Fp 2,3-4, kao kršćani, na koje načine možemo pokazati da druge smatramo važnijima od sebe?
O: Prvo, možete činiti male stvari, poput čekanja drugih, usporavanja kako biste hodali istim tempom kao i drugi te držanja vrata otvorenima za druge. Bez obzira jeste li muškarac koji drži vrata otvorenima za djevojku ili djevojka koja drži vrata otvorenima za muškarca, nema razlike; svi smo jedno u Kristu.
Još su važnije druge stvari poput slušanja drugih, neprekidanja drugih i usredotočavanja na slušanje kako biste zapamtili što su rekli.
Osim toga, možete činiti i veće, žrtvene stvari, poput toga da im ustupite svoje mjesto i podijelite s njima svoje vrijeme i novac. Vozite ih ako im je to potrebno.
U idealnom društvu ljudi bi trebali biti prijatelji jedni s drugima i viđati se s drugima bez obzira na njihovu kulturu, rasu ili etničku pripadnost, financijski status, novac ili, među tinejdžerima, "coolness". Ali ne zaboravite, još ne živimo u idealnom društvu jer još nismo na nebu. Ali kao pokazatelj predokus neba i ljubavi koju sada imamo jedni prema drugima, budite s njima, sjedite s njima i dopustite drugima da vide da ste s njima. Kada odlazite na okupljanje, nikada ne biste trebali brinuti da nemate s kime sjediti. Naprotiv, trebali biste potražiti ljude koji su sami ili s kojima drugi možda ne žele sjediti i potruditi se sjediti s njima i upoznati ih.
Zapamtite da je Isus rekao da tko god želi biti velik među njima, mora biti sluga, u Mateju 20,26 i Marku 10,43.
P: U Fp 2,6, budući da je Krist imao lik Boga, kako je Krist mogao biti sam Bog?
O: Riječ "oblik" također znači prirodu. Filipljanima2:10 je parafraziranje Izaije 45:23, osim što se u Izaiji odnosi na Jahve.
Isus nije Bog Otac, ali kao dio Trojstva, Isus je naš Bog (Ivan20:28 ), naziva se Bogom (Hebrejima 1,9) i štuje se kao Bog (Hebrejima 1,6). On ima puninu Božju (Kološanima 1,19; 2,9), od koje se Isus morao po vlastitoj moći isprazniti.
P: U Fil 2,6-9, kako se točno Krist ispraznio?
O: Zemaljski princ može skinuti svoje dragulje i kraljevske haljine, obući se kao prosjak i izaći na ulice. Princ, bez svojih odlikovanja, ipak je i dalje princ.
Ovaj stih samo općenito kaže da se Krist dobrovoljno ponizio i učinio ono što je bilo potrebno da postane čovjek, ali ne navodi kako. Krist je u 17. poglavlju poslanice Ivanovoj, stihovima 5. i 23., zamolio Oca da Mu vrati slavu koju je imao prije nego što je svijet nastao. Isus je i dalje bio Bog dok je bio na zemlji (Hebrejima 1:8-9; Ivan 1:1 + Hebrejima 13:8) i dostojan iste časti i štovanja (Ivan5:22 -23;9:39 ).
Knjiga "The Complete Book of Bible Answers" na stranicama 101–102 kaže da Krist nije "odustao" od nijedne božanske osobine, već je samo imao "dobrovoljno neiskorištavanje" nekih božanskih osobina. Drugi kršćani se ne slažu i kažu da je Krist "odustao" od nekih sekundarnih božanskih osobina, ali ne na način koji ga je prestao činiti Bogom. U svakom slučaju, ostaje činjenica da je bio i Bog i čovjek. Knjiga *Now That's a Good Question* (Str. 42-43) daje kratku teološku povijest ovog pitanja i naglašava da Sin Božji nikada nije prestao biti Bog. Knjiga *When Critics Ask* (str. 481) također ističe da je Isus i dalje bio Bog, ali se odrekao svojih prava kao božanstva.
P: U Fp 2,6-11, je li to bio rani kršćanski himan umjesto da ga je izvorno napisao Pavao?
O: Iako ne postoji vanjski dokaz da je ovo rani kršćanski himan, poetska kadenca to sugerira. Bez obzira na to je li Pavao to samostalno napisao ili prepisao iz nekog himna, i dalje je napisano u Poslanici Filipljanima pod Pavlovim autoritetom.
U knjizi Millarda J. Ericksona *Christian Theology* (str. 689) navodi se da mišljenje kako je ovo bio aramejski himan potječe od Ernsta Lohmeyera. Međutim, Erickson ističe da ne postoji suglasje o tome kako podijeliti odlomak na stihove (za razliku od Psalama). Je li riječ o himnu ili ne ne utječe na njegovo značenje, jer "interpretaciju ne može određivati forma."
P: U Fp 2,10, zašto će se svako koljeno pokloniti Isusu?
A: Ovo je vrlo slična misao kao u Izaiji 45,23–24, gdje se Bog zaklinje da će se svako koljeno pokloniti Gospodinu. Isus nije samo nada svijeta; On je jedina nada cijelog svijeta. To će se vjerojatno dogoditi u vrijeme suda kod Velikog bijelog prijestolja. Ovaj stih također pokazuje da će do tog trenutka svi čuti Evanđelje.
P: U Fili 2,12, zašto je Pavao razlikovao poslušnost u njegovoj prisutnosti od poslušnosti u njegovoj odsutnosti?
O: I tada, kao i danas, neki ljudi dobro slušaju samo kada ih njihov vođa ili šef promatra. Pavao im čestita na njihovoj dosljednosti u dobrom poslušanju, bez obzira na to je li Pavao bio tamo ili ne. Netko je jednom rekao da je "karakter" ono tko ste kada vas nitko ne gleda. Naravno, Bog vas uvijek promatra.
Jedan moj prijatelj iz Kine dugo je i temeljito razmišljao o sljedećem prije nego što je postao kršćanin. Da Boga nema, zašto se ne biste izvukli sa svime što možete kad vas nitko ne gleda? Nažalost, bojim se da su i drugi razmišljali o tom pitanju, vjerovali da Boga nema i… pa, česti financijski prijevari i visoke stope kriminala govore ostatak priče.
P: U Filićanima 2,12, budući da smo spašeni milošću po vjeri, kako ostvarujemo vlastito spasenje?
O: Ne spašavamo se vlastitim djelom. Međutim, plod, odnosno ostvarenje našeg spasenja, kombinacija je našeg djelovanja i Božjeg djelovanja u nama. Vidi raspravu o Efežanima 2,5-8 i Jakovljevu 2,14-25.
P: U Fp 2,14, trebamo li doista nikada ne gunđati niti se žaliti na išta?
O: Kao što je Pavao predložio u Filipljanima 4,9, trebamo se ugledati na Pavlovo primjer. Pavao nikada nije gunđao, žalio se ili iznosio beskorisne prigovore. Ipak, povremeno je Pavao odlučno spominjao nedostatke kako bi ljudima pokazao kako se trebaju promijeniti.
P: U Fp 2,14, kako savjetovati kršćanina koji je uvijek negativan i puno se žali?
O: Ovdje treba riješiti dva različita problema: njihov um i njihovo srce.
Um: Vrlo je moguće da nisu svjesni da su negativni i da se puno žale. Predlažemo da prvo sjednete s njima i objasnite im da to ponašanje, kojeg možda nisu svjesni, nije kršćansko. Ohrabrite ih da se obvežu na promjenu. Neka znaju da navijate za njihovu pobjedu u tome. Recite im da ćete ih, kada pogriješe i izgovore nešto što ne bi trebali, podsjetiti – ne da biste ih sudili, već samo da biste ih osvijestili kako bi naučili prestati činiti ono što im je u tom trenutku možda već postalo druga priroda.
Srce: Možda će nastaviti govoriti depresivne stvari jer ne osjećaju mnogo radosti u sebi. Pokažite im radost koju mogu imati u Gospodinu i potaknite ih da se na to usredotoče, kao što pokazuje Filipljanima 4,7-9.
P: U Filićanima 2,15, kako kršćani svijetle "kao svjetla u svijetu"?
O: Na zemlji naša pravednost i karakter sjaje nasuprot crnini društva. Na nebu, oni koji su mudri zasjat će poput neba, a oni koji uvedu mnoge u istinu zasjat će poput zvijezda zauvijek, prema Danijelu 12,3.
P: U Fp 2,15-16, kako i za koga kršćani trebaju svijetliti?
O: Kao što zvijezda sjaji bez obzira na publiku, tako i mi trebamo pokazivati svoj karakter bez obzira na to tko na zemlji gleda. No, Bog uvijek gleda, a anđeli i demoni vjerojatno također promatraju. Stoga, izađite i činite ono što osjećate da trebate činiti. Samo zapamtite tko gleda i kome ćete morati dati račun.
P: U Fp 2,19, budući da je Pavao imao radost Gospodnju, koja je uloga poticanju drugih?
Odg: Rados je nešto što je najbolje dijeliti, a ne zadržavati za sebe. Ali čak i ako ne razumijemo razlog, Bog nam zapovijeda da ohrabrujemo druge u Rimljanima 1,12; Filipljanima 2,19; 1. Solunjanima 5,11.14; i Hebrejima 3,13. Rani kršćani daju nam primjere međusobnog ohrabrivanja u Djela apostolskih 15,31-32; 16,40; 18,27; 20,2.
P: U Fp 2,20–21, budući da su svi tražili svoje dobro, a ne Isusovo, zašto je Pavao zahvaljivao Bogu za njih u Fp 1,3?
A: Nije poznavao druge kandidate za svoj tim koji su imali toliku brigu za druge kao Timotej. Svi u nekoj mjeri imaju grijehe sebičnosti, ali unatoč našim manama i grijesima, i dalje možemo zahvaljivati Bogu jedni za druge, iako smo nesavršeni.
P: U Fp 2,21 mogu li istinski kršćani i dalje biti sebični?
O: Nažalost, da. Trebali bismo biti usredotočeni na Boga, ali istovremeno prepoznavati da Bog želi da se brinemo i o vlastitim potrebama. Međutim, baš kao što kršćani mogu zaboraviti da su očišćeni od svojih prošlih grijeha (2. Petrova 1:9), kršćani su i dalje ponekad grešni i sebični.
P: U Fp 2,21, što znači biti sebičan i kako to možemo izbjeći?
O: U pjesmi "Material Girl" subjekt se ne brine ni za što ni za koga, osim za novac. Postoji mnogo "materijalnih djevojaka", ali i mnogo "materijalnih dječaka". Ali mi kao kršćani trebamo biti suprotnost tome. Shvaćamo da je novac samo prolazan i da su jedine vječne stvari na zemlji Božja Riječ i duše ljudi. Ne znači da bismo se trebali neprestano potcjenjivati, nego bismo trebali toliko gledati u Boga i druge da sebe uopće ne promatramo često.
U Poslanici Filipljanima 2,21, nešto što je ovdje vjerojatno bilo nenamjerno jest da je Pavao bio tako radosan zbog Timoteja, tako zabrinut za Filipljane i tako olakšan što je Epafrodit još živ. Da ga je netko podsjetio da je i sam u mračnom zatvoru, a možda se i sam suočavao s pogubljenjem, Pavao bi možda rekao: "A da, skoro sam zaboravio na to!"
Molite se za druge.
P: U Fili 2,21, kako možemo / trebamo li raditi s kršćanima koji su sebični?
O: Potrebno nam je strpljenje. Mnogi ljudi, kada prvi put dođu k Kristu, još uvijek imaju mnogo sebičnosti. Umjesto da ih osuđujemo, moramo shvatiti da Bog s njima još nije završio. Ali možda bi Bog mogao upotrijebiti nas i naš primjer kako bismo im pomogli da postanu Kristocentrični, a ne sebični. Ako srce osobe neprestano teži Božjim željama i usmjereno je na ljubav prema drugima, tada će se njihova usredotočenost na sebe smanjiti.
P: U Fili 2,25, što je značajno kod Epafroda ovdje?
O: Epafrodit nije bio nazivan crkvenim vođom, starješinom ili đakonom. Njegova jedina titula u crkvi bila je "jedan od vas" u Poslanici Kološanima 4,12. Nije bilo potrebno biti vođa da bi se žrtveno pomoglo drugima.
Uzgred, Epafroditovo ime bilo je uobičajeno; tajnik Nerona, a kasnije i Domicijana, također se zvao Epafrodit.
P: U Fili 2,25, budući da je Pavao mogao liječiti, zašto nije mogao izliječiti Epafroda, koji je skoro umro?
O: Pavao nije imao moć da liječi proizvoljno: samo Bog ima moć liječenja. Međutim, Pavao je često bio instrument liječenja. No, Bog, koji može činiti što god želi, odlučio je ne izliječiti Epafroda odmah. Štoviše, i sam je Pavao bio bolestan kada je govorio Galaćanima.
P: U Fili2:27 –28, zašto je Pavao bio zabrinut, budući da je u Fili 4,6–7 rekao da se ne brinemo ni za što?
O: Pavao nikada nije tvrdio da je besgrešan, i iskreno je izražavao svoja osjećanja u Filipljanima 2:27-28. Mi trebamo slijediti Pavao primjer samo onoliko koliko on slijedi Krista (1. Korinćanima 11:1). Ali, kao što je Pavao otkrio, ako je briga vaša bolest, onda je molitva Bogu vaš lijek.
Grčka riječ za "zabrinut" u Poslanici Filipljanima2:20 (merimnao) koristi se devetnaest puta u Novom zavjetu. Pavao je koristi četiri puta u pozitivnom smislu (1. Korinćanima7:32 ,34;12:25 ; Filipljanima2:20 ). Svugdje drugdje (Matej6:25 ,27,28,31,34; Luka10:41 itd.) koristi se u negativnom smislu.
P: U Fili 2,27–28, zašto je Pavao bio zabrinut zbog Epafroditove teške bolesti, budući da je u Fili1:21 –23 rekao da mu je živjeti Krist, a umrijeti dobitak?
O: Pavao nije bio zabrinut za sebe, nego za Epafrodita. Vidi također prethodno pitanje.
P: U Fp 2,29 naravno da trebamo častiti Boga, ali kako također trebamo častiti uzorne vjernike za njihovu službu?
A: Postoje pogrešni načini i ispravni načini.
Pogrešni načini uključuju stavljanje njih na postolje i štovanje ih kao uzora savršenih vjernika. Ali što se događa kada novi vjernici otkriju da oni nisu savršeni? Čak je i vjernik tako dobar kao apostol Petar pogriješio u Galaćanima 2,13–15 i trebalo ga je javno ukoriti od strane Pavla. Petar je i prije toga bio cijenjen kao apostol. No, što je još značajnije, Petar je i nakon svoje licemjernosti, prijekora i pretpostavljenog pokajanja i dalje bio cijenjen kao apostol. Još jedan pogrešan način jest imati stav, ili prenositi poruku, da se crkva ne bi mogla snaći bez njih, ili temeljiti svoj vjeru djelomično na njima, a ne samo na Bogu.
Pravi načini uključuju privatno ohrabrivanje, javno isticanje za pohvalu kao dobrog primjera (iako nisu savršeni) i poticanje drugih da uče od njih.
P: U Fp 2,29, koji su granice u odavanju počasti drugima za njihovu službu?
Odgovor: Prvo pogledajmo Isusa. Pravilno kažemo da je Isus bio bitan za naše otkupljenje, On je naš posrednik, molimo Ga za pomoć, pjevamo Mu hvalospjeve, te Ga obožavamo i slavimo u bogoslužju. Ali kada rimokatolici isto čine Mariji, kako se to razlikuje od obožavanja, osim po tome što je riječ "obožavanje" zamijenjena riječju "štovanje"? Ništa od toga nije u Bibliji, ni za jednu ljudsku biće, osim za Isusa.
Ali možemo poštovati i diviti se Mariji i drugim vjernicima (onima na zemlji i u nebu), možemo nazvati Mariju "blagoslovljenom" prema Luki 1,48 i pričati drugima o njihovim dobrim djelima. No, pazite da im ne iskazujete pobožnost tamo gdje bismo trebali biti posvećeni samo Bogu, kao što kaže 2. Korinćanima 11,2-3. "Gorim za vama božanskom revnošću. Jer sam vas zaručio jednome mužu, da vas izvedem kao čistu djevicu Kristu. (3) Bojim se, međutim, da, kao što je Eva bila prevarena zmijskom lukavošću, tako i vaši umovi ne budu odvedeni od vaše čiste i jednostavne predanosti Kristu." (BSB)
P: U Fili 2,30, zašto Pavao ovdje djeluje negativno prema Filipljanima, govoreći: "da nadoknadi vaš nedostatak služenja meni"?
A: U redu je biti iskren, što uključuje neštititi ljude od pozitivnih ili negativnih stvari. Međutim, to nije nužno negativno. Pavao je bio iznimno zahvalan što su mu poslali Epafroda da mu pomogne i istaknuo je da je znao da je Epafrود tamo da mu pruži pomoć koju mu nisu mogli osobno dati.
P: U Fp 3,1, postoji li promjena u stilu pisanja koja upućuje na drugo pismo drugog autora?
O: Ne. To je sugerirala formalna kritika, koja je sada u potpunosti diskreditirana. Prije nego što odgovorim na pitanje, prvo slijedi činjenica koja se ne koristi u odgovoru.
U Filipljanima 1,1 stoji da su Filipljanima napisali Pavao i Timotej. Iako je moguće da je Pavao napisao jedan dio, a Timotej drugi, promjena stila nije toliko velika da bi to sugerirala. Pavao je vjerojatno bio jedini autor.
Odgovor: Ne postoji apsolutno nikakav dokaz o drugačijem autoru osim promjene stila. Promjena od ohrabrenja do prijekora može biti posljedica kombinacije četiri razloga.
1. Stil pisanja pisama u starini nije zahtijevao prijelazne odjeljke onoliko koliko je to potrebno za moderne formalne dokumente.
2. Iznenadna promjena posljedica je promjene teme.
3. Pavao je u tom trenutku možda prekinuo pisanje. (Prvi je to predložio Lightfoot.)
4. Grčka riječ ovdje može značiti "konačno", "dalje", "osim toga", "uz to" ili "što se tiče ostatka". U 1. Solunjanima 4,1 koristi se ista riječ na isti način.
Komentar Biblije Expositor, svezak 11, str. 96-97, 137-138, navodi da nitko nikada nije dovodio u pitanje jedinstvenost Poslanice Filibalcima sve do F. C. Bauera (1792. – 1860.) i liberalne Tübingenske škole u Njemačkoj u devetnaestom stoljeću te da stajalište o više autora Poslanice Filibalcima nikada nije bilo široko prihvaćeno.
P: U Fp 3,1 zašto je Pavao ovdje naglasio radost?
O: Sveto pismo to ne navodi izričito, ali možemo vidjeti četiri razloga.
Gledajte izvan okolnosti: Filipanci su mogli biti razočarani što je Pavao bio u zatvoru. Pavao je želio da budu radosni i da gledaju u Boga, a ne u Pavla.
Normalno za kršćanski život: Život kršćanina treba biti ispunjen radošću, bez obzira na okolnosti.
Za snagu: Nehemija 8,10 kaže: "Radost Gospodnja je vaša snaga." Shvaćanjem i radosnim slavljenjem našeg odnosa s Bogom možemo imati ustrajnost da se suočimo s kušnjama i napastima svijeta i ne budemo pod utjecajem uspjeha u ovom svijetu.
Za poticanje drugih da ustraju u Kristu: Teško je biti svjetlo drugima kad si i sam potišten i depresivan.
P: U Fp 3,2, zašto Pavao naziva neke judaizere "psima", kad ne smijemo suditi drugima (Mt 7,1-5)?
O: Pavao nije sudio o njihovom vječnom stanju (odbačeni ili izabrani), već je njegovo nazivanje pogrdnim imenom bilo oštra prijekor ljudima koji su bili slični onome što je i sam nekada bio. Židovi su ponekad nazivali pogane psima. Ovdje je Pavao preokrenuo situaciju protiv njih.
Grčki jezik ima dvije riječi za psa: kynarion znači kućni pas ili kućni ljubimac, a kuon, riječ koja se ovdje koristi, znači pas izvana ili ulični pas.
P: U Fp 3,4-11, kako prednost po rođenju može postati teret?
O: Pavao je spomenuo dvije vrste prednosti: prednosti po rođenju i prednosti stečene napornim radom. Jesu li one dobra ili loša stvar ovisi i o tome za što ih koristite i o tome kako ih koristite. Sve se svodi na pouzdanje u tijelo. Smatrate li te prednosti svojim, ili nečim na što imate pravo, ili ih gledate kao Božje darove posuđene nama da ih koristimo na Njegovu slavu? Koristite li ih onako kako bi Bog želio, ili odabirete moralne ili etičke prečace kako biste postigli svoje ciljeve ili ono što mislite da su Božji ciljevi za vas? Ako zaista ne možete postići svoje ciljeve bez griješenja, onda Bog ne bi želio da imate taj cilj.
Filipljanima 3,7 nazvano je "velikim odricanjem". Pavao nabraja neke od svojih prirodnih prednosti i kaže da su te prednosti bezvrijedne u usporedbi s poznavanjem Krista. Moramo se zapitati koliko se oslanjamo na svoje prednosti, a koliko na Boga. Ako prirodna prednost zamjenjuje naše oslanjanje na Boga, tada je to teret.
Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 11, str. 140, The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 660 i Believer's Bible Commentary, str. 1971.
P: U Fp 3,7-8, koja prava imamo kao kršćani?
O: Dano nam je pravo da budemo Božja djeca. Sva naša upotreba ili neupotreba prava djeluje unutar toga. Prvo, evo nekoliko čvrstih pravila, a zatim općih smjernica o obrani naših prava naspram okretanja druge obraza.
Očvrsla pravila
1. Činjenica da imamo pravo ne znači da ga moramo iskoristiti. Pavao je odlučio ne iskoristiti pravo da uzima novac za propovijedanje Riječi (1. Korinćanima 9,6) ili da ima vjernu ženu (1. Korinćanima 9,5).
2. Ponekad je ispravno koristiti politička prava, kao što je Pavao učinio u Filippima (Djela apostolska16:37 –40), kako bi izbjegao bičevanje (Djela apostolska22:25 –29) i žalbom na Cezara (Djela apostolska 25:10–12).
3. Nemamo pravo tužiti druge vjernike (1. Korinćanima 6:1-8).
4. Imamo pravo da se sporovi s drugim kršćanima rješavaju pred drugim kršćanima (1. Korinćanima 6,1-8).
5. Nemamo pravo pokušati se osvetiti (Rimljanima12:19 -21; Ponovljeni zakon 32,35).
6. Nemamo pravo držati ljutnju (Efežanima4:26 -27).
7. Nemamo pravo braniti se na načine koji ne poštuju Boga (Efežanima5:11 -12). Nemamo pravo djelovati izvan zakona (Rimljanima 13:1-7).
Opće smjernice
U nekim je slučajevima Pavao branio svoja prava radi evanđelja, a Jeremija 22:15-16 pokazuje da trebamo braniti prava potlačenih. Prvi prirodni poriv osobe jest da se naljuti ili se osveti. Međutim, Isus je također rekao da se okrene i drugi obraz (Luka6:29 ).
Odluka o tome kada braniti svoja prava, a kada ne, treba se donositi u kontekstu onoga što je najbolje za postizanje našeg krajnjeg cilja. Ali koji je naš krajnji cilj? Ne bi to trebalo biti zaštita našeg teritorija ili povećanje našeg bogatstva ili moći. Naprotiv, naš krajnji cilj je proslaviti Boga. Stoga, branite svoja prava ondje gdje će to najbolje proslaviti Boga, a pružite drugi obraz ondje gdje će to najbolje proslaviti Boga.
Zapamtite, obrana naših prava može biti u redu, ali kada je naša želja da branimo svoja prava veća od naše želje da na najbolji način proslavimo Boga, naša je želja da branimo svoja prava grijeh.
P: U Fili 3,8, zašto su neki izgubili poriv jednostavno "da upoznaju Krista"?
O: Grčka riječ ovdje nije uobičajena riječ za "poznati". Radi se o riječi gnonai, što znači poznavati kroz iskustvo. Težite li za bližim odnosom s Bogom nego što ga imate sada?
Hudson Taylor je rekao: "Moramo se dati za život svijeta... Rađanje plodova podrazumijeva nošenje križa. 'Ako zrno pšenice ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo.' Znamo kako je Gospodin Isus postao plodan – ne samo nošenjem svoga križa, nego i umiranjem na njemu. Poznajemo li dobro zajedništvo s Njim u ovome? Ne postoje dva Krista – blagi Krist za blage kršćane i trpeći, radeći Krist za iznimne vjernike. Postoji samo jedan Krist. Jesmo li spremni ostati u Njemu i tako donositi plod?" Citirano iz Believer's Bible Commentary str. 1974 (citirala gđa Howard Taylor u knjizi Behind the Ranges str. 170.)
P: U Fili 3,10, je li Pavao mislio da bi mogao propustiti prvo uskrsnuće?
O: Ne. Pavlova nada ovdje bila je sigurna nada, a ne samo želja. Isto tako, kada je Pavao iščekivao Kristov povratak, to ne znači da nije bio siguran hoće li se Krist ikada vratiti. U oba slučaja, Pavlovo izražavanje iskrenog želja ne bi se trebalo protumačiti kao da je time negirao svoju sigurnost da će se njegova želja ispuniti.
P: U Fp 3,15, zašto su neki kršćani vješti u prepoznavanju financijskih potreba drugih, a drugi su na to slijepi?
O: Neki kršćani imaju dar "pomaganja" da brže uoče potrebe drugih ljudi. Drugi možda ne žele gledati jer ne žele biti u situaciji u kojoj osjećaju da bi trebali pomoći.
Ako se u crkvi čini da se neki član nikada ne pojavljuje na događajima koji bi mogli koštati novca, možda nema novca za to. Možete ga ljubazno upitati treba li mu pomoć i financijski mu pomoći.
Mnogo puta crkva može najaviti crkveni kamp, duhovnu obnovu ili drugi događaj koji košta novac, ali traži od onih kojima bi bilo teško platiti, a ipak žele ići, da se jave crkvi, a crkva im može dati stipendiju kao pomoć.
P: U Fip 3,17; Fip 4,9 i 1 Kor 11,1, budući da trebamo slijediti Pاولov primjer, opravdava li to autoritarnu vodstvo?
O: Ne. Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.
1. Pavao je bio apostol, a mi trebamo smatrati njegove spise Svetog pisma višim autoritetom od bilo kojeg vođe ili takozvanog apostola danas.
2. 1. Petrova 5,3-4 kaže da vođe trebaju biti dobar primjer stadu. Pretpostavljam da trebamo slijediti ta dobra primjera.
3. Hebrejima 13,17 kaže da i danas trebamo poslušati svoje vođe. Međutim, 1. Petrova 5,3-4 kaže da vođe ne smiju gospodariti nad stadom.
Za opširniji odgovor pogledajte knjigu *When Cultists Ask*, str. 229–230.
P: U Fp 3,18, tko su ljudi koji žive kao neprijatelji križa Kristova?
O: Filipljanima 3,18 ne kaže neprijatelj Boga ili neprijatelj istine, nego konkretno neprijatelj križa Kristova. To nisu nužno pogani, jer mnogi pogani ne znaju ništa o križu Kristovom; to su ljudi koji su čuli poruku križa i njegovi su neprijatelji. Ponekad ljudi koji su odrasli u crkvi, ali više ne žele slijediti Krista, mogu postati neprijatelji onoga što su čuli.
To nisu samo judaizatori, jer su oni već bili spomenuti u prethodnom odjeljku. Radije, to su ispovijedajući kršćani koji slijede "easy-believism" i žive kako žele.
Njihov je kraj propast.
Zašto je Pavao plakao zbog njih? Bilo je to zbog štete koju su nanijeli crkvi i štete koju su pritom nanijeli sami sebi.
P: U Filićanima 3,18, kako bi ljudi u crkvi mogli živjeti kao "neprijatelji križa Kristova"?
O: Pavao kaže da je njihov "kraj propast", dakle ti ljudi nisu istinski vjernici, već ljudi u crkvi koji idu u pakao. Pavao to nije govorio ni s užitkom ni s ljutnjom, već je to govorio "s suzama" i tugom.
P: U Fip 3,20 je Pavao nazivajući Isusa našim Spasiteljem posudio naslov iz paganskih izvora?
O: Ne. Iako se grčka riječ ovdje (soter) doista koristila za idolopoklonničke bogove i ljudske vođe, grčka Septuaginta koristila je tu riječ (soter) za Boga u Psalmu 24:5; 26:9; i na drugim mjestima. Ako išta, Novi zavjet je "posudio" taj naslov od Starog zavjeta.
P: U Fp 4,1 što znači riječ "vijenac"?
O: Grčka riječ diadema može značiti samo krunu, ali to nije riječ koja se ovdje koristi. Grčka riječ koja se ovdje koristi je stephanos. Ona podrazumijeva pobjedu i nagradu, a ne nužno i vladavinu. Ista riječ koristi se za Isusovu trnovu krunu. I nevjerojatno je razmišljati o tome da je Isus podnio trnovu krunu kako bismo mi mogli imati krunu pobjede.
P: U Fp 4,2-3, što učiniti s vjernicima s kojima se vi ne slažete ili koji se ne slažu s vama?
Nije sve bilo savršeno s Filipljanima. Očito su Evodija i Sintihija radile za evanđelje, čak i uz Pavla, no ipak su se teško slagale jedna s drugom. Pišući ovo, Pavao je znao da to nije bila kratkotrajna, jednokratna stvar, već potencijalno stalni problem.
Pavao nije rekao koja je od njih bila u krivu, ili jesu li obje bile. Euodia i Syntyche bila su uobičajena grčka ženska imena. Ime Syzygus ne nalazi se drugdje kao ime u cijeloj grčkoj književnosti, pa je Pavao možda upotrijebio izraz "drug iz jarma" jer nije želio imenovati tu osobu, a ta bi osoba znala o kome je riječ.
U Isusovoj velikosvećeničkoj molitvi u Evanđelju po Ivanu 17, u Ivanu 17:23 Isus moli da Njegova djeca budu u jedinstvu kako bi svijet spoznao da je Bog poslao Isusa. Ako je vaše neslaganje javno, kakvu poruku to šalje svijetu? 1. Ivanova 3:10 sadrži još jače riječi. Ako ne voliš brata svoga, nisi od Boga. Ne kaže da ponekad neće biti teško i da ti se brat možda neće svidjeti, ali ako prema njemu nemaš ljubavi, provjeri jesi li uopće istinski kršćanin.
Sjećanje da je Gospod blizu može učinkovito staviti naše sitne svađe u pravu perspektivu. Sjetite se koliko ih Bog voli; toliko da je Isus umro za njih. Krivnja, ili barem navodna krivnja koju su nanijeli krhkom, grešnom stvorenju poput tebe, tako je, tako mala u usporedbi sa grijesima protiv Boga koje ti je On oprostio. Pomiri se s njima ako to ovisi o tebi. Ako ne ovisi, pobrini se da vide da si otvoren za pomirenje s njima. Na kraju, sjeti se da ćeš biti na nebu, slaveći Boga zauvijek – s njima.
P: U Fili 4,3, tko je "Syzygus", odnosno "drug u jarmu"?
O: Grčki izraz znači "drug iz jarma" i postoje dva gledišta:
1. Grčka riječ Syzygus mogla bi biti osobno ime. Međutim, nemamo zapisa da je itko od Grka to koristio kao osobno ime.
2. Pavao je mogao namjerno ostaviti bez imena nekoga koga je osobito želio pomoći u sporu između Evodije i Sintihe. Ponekad ljudi koji diplomatski pomiruju druge bolje uspijevaju kada se na njih ne usmjerava pozornost.
P: U Fp 4,4, trebaju li se kršćani radovati, budući da je Isus rekao da su blagoslovljeni oni koji tuguju u Mt 5,4?
O: Morate žalovati i pokajati se za svoje grijehe prije nego što se možete radovati kao Božje dijete. Čak i kao kršćani, žalujemo zbog stvari koje slome Božje srce, ali čak i kroz našu žalost radujemo se našem odnosu s Bogom. Knjiga "Kad kritičari pitaju" (When Critics Ask) na str. 482-483 naglašava da je žalovanje uvjet, a naše veselje rezultat ispravnog odnosa s Bogom.
P: U Fp 4,5, kako je Gospodin bio blizu prije 2000 godina?
Odg: Sada, kao i tada, Gospodin nam je blizu ne na jedan, nego na tri načina.
1. S obzirom na raznolikosti u životu, možemo umrijeti i susresti Gospodina u bilo kojem trenutku.
2. Nitko ne zna dan ni sat Kristova povratka (Matej 24,36), niti je li on blizu ili daleko u vremenu. Ipak, on je neposredan u tome što se potrebni preduvjeti za Kristov povratak mogu brzo ispuniti.
3. Krist je blizu i prebiva u svim vjernicima (Ivan 14,23; Rimljanima 8,9).
P: U Fp 4,6-7, kako nam Božji mir pomaže kad smo zabrinuti?
A: Koliko god se trudili, Božji mir nije nešto što si možemo sami pribaviti; to je nešto što se prima. Dok u molitvi iznosimo svoje molbe Bogu, Božji mir može čuvati (tj. braniti) i naša srca i naše umove. Dok razmišljamo o Bogu i vječnim stvarima, vlastite trenutne nevolje mogu se činiti malima.
P: U Fp 4,10.20 ljudi bi Pavla smatrali svime osim stoičkim. Kako možemo drugima djelovati manje stoički?
O: Stoična osoba u ovom kontekstu je netko tko uvijek djeluje racionalno i mirno; ne pokazujući mnogo emocija ili uzbuđenja. Pavao je zasigurno bio racionalan, ali je mnogo puta bio ne miran, već emotivan, bilo od šoka zbog onoga što su ljudi činili, tuge zbog grijeha ili uzbuđenja, preplavljen radosti dok je proslavljao Boga. Neki kršćani danas možda dobro ovladaju racionalnim dijelom, ali su možda izgubili neke od drugih dijelova koje je Pavao imao. Postoje dva "lijeka" za stoicizam: sekundarni i primarni. Sekundarni lijek je spoznaja tko ste. Božjom milošću i milosrđem imate potpuno nezasluženu povlasticu biti Božje dijete. U Kristu ste se ponovno rodili i zamijenili svoj stari grješni život, sa svojim grješnim privlačnostima i sebičnim ambicijama, za slobodu novog života u Kristu. Stvari koje su vas nadvladavale u vašem starom životu, Bog vam je sada dao moć, po Duhu Svetom, da nad njima budete pobjednički. Ali to je samo sekundarna terapija. Primarna terapija je spoznaja tko Isus doista jest. Isus nije samo donekle Bog, već u potpunosti Bog; i spustio se tako nisko da dođe na zemlju, utjelovljen kao pravi čovjek, kako bi umro za naše grijehe jer nas je ljubio. Isus, koji je imao moć uskrsnuti od mrtvih, sada živi u nama po Duhu Svetom. Mi smo nasljednici s Kristom i kada se Krist, koji je naša slava, objavi u slavi (Kološanima 3,4), i mi ćemo biti objavljeni u slavi s Njim.
Ono što je uzbuđivalo Pavla nije bilo samo ono što je Krist učinio za njega osobno; Pavla je također uzbuđivalo dijeljenje evanđelja i gledanje kako ljudi dolaze k Kristu. Što vas prvenstveno uzbuđuje?
P: U Fili 4,11, s obzirom na sve što se događa u svijetu i što bismo mogli propustiti, kako možemo naučiti biti zadovoljni u Kristu?
O: Prije svega, ako nemate istinski, osobni odnos s Kristom, trebate pozvati Krista u svoje srce. To je preduvjet za to da budete zadovoljni; uistinu možete biti zadovoljni samo u Kristu.
Zatim, zapitajte se: "Čemu težiš?" Neki ljudi teže slavi, ambiciji, moći ili novcu; drugi teže užitku kroz griješne stvari poput pijanstva, droga ili izvanbračne spolne aktivnosti. Drugi teže ugodnim iskustvima koja nisu griješna, poput putovanja, odnosa, glazbe, dobrog jela, broda ili drugih materijalnih stvari. Neki ljudi ne teže užitku i iskustvima, već drugim stvarima: ljepoti (s kozmetičkim zahvatima ili bez njih), zdravlju ili tjelesnoj spremi. Drugi su na suprotnoj strani toga: možda ne teže ničemu; i možda nemaju velike nade, samo možda neke sitne. Kojem je putem krenuo Pavao? Pavao definitivno nije bio ništa od navedenog. Težio je velikoj, neispunjenoj nadi. Pavao je težio Božjem cilju, da dosegne cijeli svijet za Krista, da bi sv svijet upoznao Isusa. Je li Pavao postigao svoj cilj? U jednom smislu, ne, jer kada je Pavao umro, cijeli svijet još nije čuo za Isusa. Ali u drugom smislu Pavao je uspio, jer je Pavao, i uz Božje vodstvo i vlastitom inicijativom, bio poslušan. Smatram da je Pavao učinio sve što mu je Bog odredio. Iako je Pavao na kraju života i dalje gorljivo želio spasiti izgubljene, vjerujem da je bio zadovoljan onim što jest u Kristu i onim što je činio za Krista.
Želite li biti zadovoljni u Kristu? Provodite vrijeme s Kristom kao što je Pavao, molite se kao što se molio Pavao i budite zauzeti kao što je bio Pavao. Ne budite zauzeti radeći ono što je Bog dao Pavlu da radi, već se molitveno posvetite onome što Bog želi da vi radite.
P: Što nas uče Fil 4,16-18 o davanju?
Očito su Filipžani poslali Pavi financijsku pomoć bez da ju je on tražio. Barem ga je ponekad to iznenadilo. Davate li novac kršćanskim djelatnicima kojima je potreban, čak i ako vas nisu zamolili? Tužno je kada kršćanski misionari, pozvani da rade Božje djelo u inozemstvu, moraju se vraćati kući isključivo kako bi prikupili više potpore.
P: U Fp 4,19 ispunjava li Bog doista sve naše potrebe, kao što je to bio slučaj kad je Pavao gladovao (Fp 4,12)?
O: Kada Mu dopustimo, Bog doista zadovoljava sve naše potrebe. Nikada ne gladati je želja, a ne potreba. Život kršćana na ovom svijetu nije uvijek tako ružičast, kao što je Pavao napomenuo u 1. Korinćanima 15,19. Međutim, kao što pokazuju Rimljanima 8,18 i 1. Petrova 4,12-14, naše zemaljske patnje ništa su u usporedbi s našom budućom slavom.
P: U Fp 4,22, tko je točno činio kućanstvo Cezara?
O: Prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, svezak 11, str. 159, znanstvenici su sastavili popise Cezarove kućanstva na temelju nadgrobnih spomenika. Ono je uključivalo ogroman broj carske sluge i stranih robova.
P: U Poslanici Filipljanima, kako znamo da je Pavao zaista napisao ovu knjigu?
Odgovor: Filipljanima 1,1 to potvrđuje, a rana Crkva to nikada nije dovodila u pitanje.
Rani kršćanski pisci koji su izričito rekli da je Pavao napisao Poslanicu Filipljanima su Polikarp, Irenej Lionski, Muratorijev kanon, Klement Aleksandrijski, Tertulijan, Hipolit, Origen, Tractatus de baptismo, Ciprijan Kartaginski, Viktorin iz Peta, Petar Aleksandrijski, Atanazije Aleksandrijski i Euzebije Cezarijski. Novatijan citira Filipljanima 2,6-11 kao "prema apostolu".
P: U Fil, kakvi dokazi postoje da ova knjiga treba biti u Bibliji?
O: Postoje barem tri dobra razloga.
1. Pavao ga je napisao, a bio je apostol. Petar je posvjedočio da su Pavlovi riječi Sveto pismo u 2. Petrovoj 3,15-16.
2. Sam je Pavao rekao da je apostol u 1. Timoteju 1:1; 2:7; Rimljanima 1:1; 1. Korinćanima 1:1; 9:1; 2. Korinćanima 1:1; 11:5; Galaćanima 1:1; Efežanima 1:1; Kološanima 1:1; 2. Timoteju 1:1; Titu 1:1.
3. Dokazi rane Crkve. Pogledajte sljedeće pitanje, dio 3., za pisce koji su se pozivali na Poslanicu Filipljanima.
P: Kako znamo da je današnja verzija Poslanice Filibancima pouzdana očuvana verzija onoga što je izvorno napisano?
A: Najmanje 72 rukopisa i rani crkveni pisci citirali su ili se pozivali na stihove iz Poslanice Filipljanima. Postoje najmanje tri dobri razloga.
1. Bog je obećao sačuvati svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrova 1,24-25; Mateju 24,35.
2. Najraniji rukopisi Poslanice Filibijcima koje posjedujemo pokazuju da postoje male varijacije u tekstu, ali nijedna teološki značajna pogreška.
p16 Fil 3,10-17; 4,2-8 (kasni 3. stoljeće) u djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts nalazi se slika p16 na str. 86.
3. stoljeće/4. stoljeće – 1968. – Tekst Novog zavjeta.
p46 Chester Beatty II 100. – 150. g. ima 84 stiha Poslanice Filibejcima. Točnije, sadrži Filibe 1,1; 1,5–15; 1,17–28; 1,30–2,12; 2,14–27; 2,29–3,8; 3:10-21; 4:2-12; 4:14-23 i drugih dijelova Pavlovih pisama i Poslanice Hebrejima. U djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts nalazi se fotografija dijela p46 na str. 192. Također se na str. 197-198 navodi da kvaliteta i stihometrijske oznake pokazuju da je ovo napisao profesionalni prepisivač.
Prva polovica 3. stoljeća - 1936. - Frederic G. Kenyon prema The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.
2. stoljeće, 200. g. – 1935. – Ulrich Wilcken prema djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.
200. g. – 1968. – Tekst Novog zavjeta.
81.–96. g. – 1988. – Young Kyu Kim prema The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.
Oko 200. g. – 1975. – Aland i dr., treće izdanje.
Oko 200. g. – 1998. – Aland i dr., četvrto izmijenjeno izdanje.
Rani do sredina 2. stoljeća - 1999. - The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts. To se djelomično temelji na rukopisu koji je vrlo sličan Papirusu Oxyrhynchus 8 (kasno 1. ili rano 2. stoljeće) i Papirusu Oxyrhynchus 2337 (kasno 1. stoljeće).
p61 Rimljanima 16:23,25-27; 1. Korinćanima 1:1-2, 2-6; 5:1-3, 5-6, 9-13; Filipljanima 3:5-9, 12-16; Kološanima 1:3-7, 9-13; 1. Solunjanima 1:2-3; Titu 3:1-5, 8-11, 14-15; Filemonu 4-7. oko 700. g.
oko 700. g. – 1968. – Tekst Novog zavjeta.
Oko 700. g. – 1975. – Aland i dr., treće izdanje.
Oko 700. g. – 1998. – Aland i dr., četvrto revidirano izdanje.
Vaticanus [B] 325-350. g. n.e. Cijeli Novi zavjet do Poslanice Hebrejima 9,15. Nedostaju 1. i 2. Timotejeva poslanica, Titu, Filemon i Otkrivenje.
Sinaiticus [Si] 340-350. g. n.e. Cijeli Filipljanima
Alexandrinus [A] (oko 450. g.) Cijeli Filipljanima
Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće
Bohajski koptski [Boh] 3./4. stoljeće
Sahidski koptski [Sah] 3./4. stoljeće
Latinska Vulgata [Vg] 4. i 5. stoljeće
Peshitta sirijsko [Syr P] 400.–450. g.
Filoksenski sirijski [Syr Ph] 507./508. g.
Claromontanus [D] 5./6. stoljeće
Jermenski [Arm] od 5. stoljeća
Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća
Etiopski [Eth] od oko 500. g.
Gotska [Goth] 493.–555. g.
3. Dokazi o ranom kršćanstvu. Pisci ranog kršćanstva do Prvog nicejskog sabora (325. g.) citirali su iz Poslanice Filibijcima oko 90 puta, ne računajući aluzije. Citirali su 41 % Poslanice Filibijcima, računajući djelomične stihove kao cjeline. To je 42,4 od ukupno 104 stiha.
Ovdje su prednikijski pisci koji su citirali Poslanicu Filibijcima.
Poslanica Diognetu (oko 130. – 200. g.) pog. 5. str. 27. aludira na Filipljanima 3,20 "građani nebeski".
Pismo Polikarpa Filipljanima, pog. 3, str. 33, spominje da je Pavao pisao Filipljanima 110.–155. g. Polikarp također govori o "Pavlu i ostalim apostolima" u pog. 9, str. 35.
Polikarpovo pismo Filipljanima (100.–155. g.) u 3. poglavlju na str. 33 kaže da je blaženi i proslavljeni Pavao napisao pismo Filipljanima. Također se poziva na Filipljanima 2,16 u 9. poglavlju na str. 35.
Kršćani iz Beča i Lugdunuma: (177. g.) citiraju Filipljanima 2,6 str. 783–784
Irenaeus iz Liona (182. – 188. g.) poziva se na Poslanicu Filibijcima na brojnim mjestima. U djelu Irenaeusa Protiv hereza, knjiga 4., poglavlje 18.4., Irenaeus citira Poslanicu Filibijcima 4,18, uvodeći je riječima: "Kako i Pavao kaže Filibijcima." Također citira iz Poslanice Filibijcima 2,11.
Strahopoklonstvo scilitskih mučenika (180.–202. g.) spominje da su rani kršćani posjedovali Pavlove spise, ne navodeći koje.
Muratorijev kanon (190–217. g.) spominje da je Pavao u svojim poslanicama pisao sedam crkava: Korinćanima (2 pisma), Efežanima, Filipljanima, Kološanima, Galaćanima, Tesaloniccima (2 pisma), Rimljanima. Pavao je napisao poslanice Filemonu, Titu i dva pisma Timoteju.
Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.) kaže da je Filipljanima 4,5 napisano od Gospodinova apostola. Oporuka poganima, pog. 9, str. 196
Tertulijan u djelu Protiv Marciona, knjiga IV, poglavlje 5 (207. g.), rekao je da je Pavao pisao Filipancima. Bila je to knjiga "koja potječe od apostola, koja je sačuvana kao sveto zaveštanje u crkvama apostola."
Hipolit (222.–235./6. g.) citira pola Poslanice Filipljanima 3,2a kao Pavlovo u Fragmentu 10, str. 244.
Origen (225. – 253./254. g.) citira Filib. 4,13 kao Pavlovo. De Principiis, knjiga 3, glava 2.5, str. 333
Novatijan (250./254.–257. g.) citira Filipljanima 2,6–11 kao apostolski u Tractatu o Trojstvu, glava 22, str. 632
Tretat protiv Novatijana (254.–256. g.) gl. 1, str. 657 citira dvije trećine Filipljanima 3,2 kao Sveto pismo
Tractatus o ponovnom krštenju (254-256. g.) gl. 6, str. 670 citira Filipljanima 2,9b-11 kao Pavlovo.
Kiprijan, biskup Kartage (oko 246. – 258. g.), spominje Poslanicu Filibijcima i citira Filibijce 2,21; 3,19–21 u djelu Traktati svetog Kiprijana – Svjedočanstva, glava 11, str. 536. On citira iz Poslanice Filibancima 4,18 kao da je napisana od apostola Pavla u Trudi 4, glava 34, str. 456.
Viktorin, biskup Petovija u Sloveniji (mučenički umro 304. g.), spominje Stari i Novi zavjet u svom Komentaru na Otkrivenje blaženog Ivana, str. 345. Popisao je Pavlove poslanice: Rimljanima, Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Solunjanima, Filipljanima, Kološanima i Timoteju te citira 1. Timoteju 3,15 u glavi 16. na str. 345.
Peter Aleksandrijski (306., 285.–311. g.) citira Filipljanima 1,23–24 kao "bl. apostola Pavla" Kanonski epistoli, Kanon 10, str. 274.
Metodije (270. – 311./312. g.) citira pola Filipljanima 2,5 u fragmentu iz svog Govora o mučenicima, str. 382.
Atanazije Aleksandrijski (318. g., prije Niceje) citira Filibljanima 3,14 kao Pavlovo u djelu Protiv pogana, gl. 5, str. 6
Nakon Niceje
Euzebije iz Cezareje (318.–339./340. g.) citira Fil 2,6 u 5. knjizi svoje Crkvenih povijesti, poglavlje 2, str. 216. On citira Fil 2,6–8 kao "Sveta -a pisma" u 8. knjizi, poglavlje 10, str. 330–331. On kaže da je Pavao nazvao druge kršćane "suradnicima" u knjizi 3., poglavlje 4., str. 136
Asterije Sofist (nakon 341. g.)
Aphrahat Sirijac (337.–345. g.) aludira na Poslanicu Filipljanima u svom djelu Izabrane demonstracije
Hegemonius (4. stoljeće) citira iz Poslanice Filipljanima 3,19 kao od Apostola. Disputacija s Manesom, poglavlje 38, str. 212
Ambrosiaster (4. stoljeće)
Viktorin iz Rima (nakon 363. g.)
Atanazije Aleksandrijski (367. g.) navodi knjige Novog zavjeta u Uskrsnom pismu 39, str. 552
Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.)
Synopsis Scripturae Sacrae (350.–370. g. ili 5. stoljeće) spominje Pavlovu Poslanicu Filipljanima kao dio Novog zavjeta. Citira cijeli 1,1. Poslanice Filipljanima.
Efraim Sirijski, pisac himni (350.–378. g.)
Bazilije Veliki (357-378/379. g.) citira Filipljanima 3,10-11 kao Pavlovo djelo. O Duhu, pog. 15,34, str. 21
Titus iz Bostre (prije 378. g.) poziva se na Poslanicu Filipljanima 2:11
Sinoda u Laodiceji (u Frigiji) (343.–381. g.) u kanonu 60. (str. 159.) navodi knjige Starog i Novog zavjeta. Kanon 59. (str. 158.) kaže da se u crkvi smiju čitati samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.
Kiril Jeruzalemski (oko 349. – 386. g.)
Ambrozije Milanski (370-390. g.)
Apolinari iz Laodikije (oko 390. g.)
Grgur iz Nazijanza (330. – 391. g.)
Pacijan iz Barcelone (342-379/392. g.)
Grgur iz Elviere (nakon 392. g.)
Gregor iz Nisse (oko 356.–397. g.) citira Filipljanima 2,10 kao "Filipljanima" u Velikom katekizmu, poglavlje 32, str. 150
Didimus slijepi (398. g.)
Epifanije iz Salamise (360.–403. g.) spominje Pismo Filemonu, Poslanicu Hebrejima, dvije poslanice Timoteju, Pismo Titu, Poslanicu Rimljanima, Poslanicu Galaćanima, Poslanicu Filipljanima, Poslanicu Efežanima. Panarion, odjeljak 3 iz skoliona 1 i 5, str. 334
Rufin (374.–406. g.) spominje Pavla koji piše o Klementu u Filipljanima 4,3 u svom Epilogu za Pamfilusa, str. 423
Gaudencije (nakon 406. g.)
Jerona (373-420. g.)
Koncil u Kartagi (218 biskupa) (383.–419. g.)
Ivan Zlatousti je oko 396. godine napisao 15 propovijedi o Poslanici Filipljanima, koje su nam sačuvane do danas. Ivan Zlatousti je rekao da je autor apostol Pavao (Komentar na Poslanicu Filipljanima, homilija I i na drugim mjestima).
Maksimin (4. / 5. stoljeće)
Maxim iz Turina (4. / 5. stoljeće) poziva se na Filipljanima 2,30
Kromacij (umro 407. g.) poziva se na Filipljanima 4,7
Severijan (nakon 408. g.)
Niketa iz Remesijana (366.–ok. 415. g.)
Speculum (5. stoljeće)
Augustin iz Hipona (388.–28.–430.) spominje Filipljanima 3,7–8 kao apostolov u Božjem gradu, knjiga 17, poglavlje 4, str. 341
Polupelagijanac Ivan Kasijan (419.–430. g.) citira Poslanicu Filipljanima 4,15–16 kao riječi blaženog apostola upućene Filipljanima u Institutama Ivana Kasijana, knjiga 7.17, str. 254.
Marko iz Eremite (nakon 430. g.)
Paulinus iz Nole (431. g.)
Kirilo Aleksandrijski (444. g.) poziva se na Filipljanima 4,7 i druge stihove
Eutalije iz Sulke (oko 450. g.)
Teodot iz Ancire (5. stoljeće) citira Filipljanima 2,5
Quodvultdeus (oko 453. g.)
Hesihije Jeruzalemski (nakon 450. g.)
Teodorit iz Cira (423.–458. g.) poziva se na Filipljanima 2,5,9
Papa Lav I. Rimski (440. – 461. g.)
Prosper iz Akvitanije (426.–465. g.)
Varimadum (445/480. g.)
Makarius/Simeon (4. ili 5. stoljeće)
Dokazi o hereticima i lažnim knjigama
Heretik Marcion prema Tertullianu
Priscilijan, heretik (mučen 385. g.), poziva se na Filipljanima 2,11
Heretik Pelagije (416.–418. g.) poziva se na Filipljanima 1,11.14; 2,5.11; 3,3.12.13.15; 4,7.8.13.19
Pelagijanski heretik Teodor iz Mopsuestije (428. g.) napisao je komentare na Pavlove poslanice, koji su izgubljeni. Neka od njegovih sačuvanih djela citiraju Filipljanima 1,11.14; 2,11-12.26.30; 3:3,12-13,15; 4:3,7-8,13,16,19,23 ipak.
Nestorije, heretik (451./452. g.), Bazarsko djelo Herakleida citira Filipljanima 2:5,9
Neki od ovih navoda potječu iz četvrtog revidiranog izdanja Alanda i suradnika te djela Adamantija: Dijalog o istinskoj vjeri u Boga
Pogledajte www.BibleQuery.org/PhilippiansManuscripts.html za više o ranim rukopisima Poslanice Filipljanima.