< Upit o Bibliji iz knjige Estere

P: U Ezr 1:1, tko je napisao ovu knjigu?

O: Knjiga Esdrasa to ne navodi izričito. Esdra je bio učen pisar i vrlo je vjerojatno da je napisao knjigu između 456. i 444. g. pr. Kr. Upotreba prve osobe u Esdrasu 7–10 ukazuje na to da je to bio Esdra, iako je moguće da su neke dijelove kasnije zabilježile druge osobe.

Stilovi Kronika i Esre su slični, pa je možda Esra napisao oboje.

Obično se smatra da su neki događaji iz knjige Estere raniji od onih u Knjizi Nehemije, a neki su se odvijali istovremeno. S druge strane, u Nehemiji 3,1 stoji da je, dok je Nehemija bio u Jeruzalemu, veliki svećenik bio Elijašib, a u Estri 10,6 piše da je Esra otišao u prostoriju Jehohanana, sina Elijašibova. No opet, nigdje u Estri 10,6 ne stoji da je Elijašib bio veliki svećenik kad je Esra otišao u njegovu prostoriju.

Neki liberalni kritičari tvrde da su Ezra i Nehemija napisani mnogo kasnije, za vrijeme Aleksandra Velikog (oko 330. g. pr. Kr.), jer Nehemija 12,11 i 22 spominje Jadduu, a u vrijeme Aleksandra postojao je veliki svećenik istog imena. Međutim, ne mora nužno biti isti Jaddua. Vjerojatnije je da je kasniji Jaddua bio unuk ranijeg (poput imena Tovija i Artakserkesa). Isto tako, smatra se da se Josifov zbunio u vezi s perzijskim razdobljem jer je postojala dva kralja po imenu Artakserkes i dva po imenu Darije.

P: U knjizi Esra 1,1–10,44, koja su neka zanimljiva obilježja ove knjige?

O: Otprilike četvrtina knjige napisana je u onome što se naziva "carskom aramejštinom" (stihovi 4:7-6:18 i 7:12-26), a to su uglavnom službeni dokumenti. Knjiga proroka Daniela također je napisana i na hebrejskom i na aramejskom jeziku. Knjiga Estere ima ukupno 280 stihova, od kojih je samo 109 pripovjednih, 44 su pisma, a 10 su molitve. Sadrži 111 stihova s popisima ljudi. Prva dva stiha Knjige Estere ista su kao i posljednja dva stiha Druge knjige Ljetopisa. Estera 2 i Nehemija 7 gotovo su ista. (Dakle, ako želite naučiti Pismo napamet i ostvariti dvostruku korist….). Zbog toga neki smatraju da je isti autor pisao Ezru i 2. Ljetopis. No, vjerojatniji je scenarij da je 2. Ljetopis napisan nakon Ezre, a da je Ezra bio jedan od izvora koje je kroničar koristio.

P: U knjizi Estere, koji su rukopisi iz tog razdoblja danas sačuvani?

O: Osim Biblije, postoji niz grčkih i drugih spisa, ali ovaj odgovor odnosi se samo na fizičke spise koje su arheolozi doista pronašli i koji su sačuvani do danas. Evo nekih od njih iz razdoblja od 850. pr. Kr. do otprilike 400. pr. Kr.

Moabitski kamen. (850. pr. Kr.)

U Deir Alli u Jordanskoj dolini, u vježbi pisanja jednog školarca, tri puta se spominje Balaam, sin Beorov. Radiokarbonski je datirano na razdoblje od 800./760. pr. Kr.

Tekstovi Šalmanesa III. (836. pr. Kr.) u Asiriji. Spominju se Medijci i Tubalci.

Sargonovi tekstovi (732. pr. Kr.) u Asiriji. Spominju se Tubalci.

Tekstovi Sargon II (722. – 705. pr. Kr.)

Asirijske riječi Ahikara (700.–400. pr. Kr., aramejski, a moguće i akkadski) (engleski prijevod nalazi se u djelu The Old Testament Pseudepigrapha, svezak 2, str. 494.–507.).

Mnogi drugi asirski zapisi

Mnogi babilonski zapisi

Perzijska stijena Behistun

Aramajski prijepis Behistunske stijene na otoku Elefantina u južnom Egiptu

Babilonska kopija Behistunskog stupa

Kserksin cilindar (oko 538. pr. Kr.) Sliku možete vidjeti u knjizi Rose Book of Charts, Maps & Time Lines, str. 78.

U Elefantićkim papirima (Cowley br. 21), Darije zapovijeda Židovima ondje da obilježavaju Praznik bezkvasnih kolača. Vidi The Expositor's Bible Commentary, str. 649.

Elefantinski papiri Cowley br. 30 (407. pr. Kr.). Pismo koje je Jedanija diktirao Bagohiju, guverneru Judeje, tražeći pomoć u obnovi hrama "YHW" u Elefantinima. U ovom pismu spominju se sinovi Sanballata [sn'blt], nazvanog guvernerom Samarije. Pisac je pismo datirao na 25. studenog 407. pr. Kr. Egipćani i perzijski guverner Vidranga uništili su hram u Elefantina 419. pr. Kr.

Samarijski papiri iz Wadi ed-Daliyeha (WDSP 11 prednja strana 13) spominju Sanballata [sn'blt].

Ostraka s otoka Elefantine.

Murashu bankovni dokumenti u Nippuru. Ovi tekstovi sadrže imena 2.500 pojedinaca, od kojih je 70 židovskih.

Samarske papiruse

Memorandum Bagòa, perzijskog guvernera Judeje.

Više od 30 ploča u Suzi i jedna ploča u Borsipi spominju do četiri persijska dužnosnika po imenu "Marduku" ili "Marduka".

Dva natpisa u dvoranama u pećinama 11 milja zapadno od Amana, u Jordanu, spominju "Tobiju" na aramejskom. (Od 590. pr. Kr. do čak 200. pr. Kr.)

Q: U knjizi Esra, koji je pregled ove knjige?

A: Evo pregleda na visokoj razini.

1-6 Povratak i obnova Hrama

..1-2 Povratak pod Zerubabelom (538. pr. Kr.)

….1 Kirovo edikto i pripreme

….2 Popis 50.000 povratnika

..3-6 Obnova Hrama

….3 Izgradnja žrtvenika i temelja hrama

….4 Protivljenje pod Kserksom, Ahasverom i Artakserkom

…5 Daljnja oporba pod Darijem

…6 Dovršetak hrama pod Darijem

7-10 Povratak i obnova zajednice

..7-8 Povratak pod Esrom (458. pr. Kr.)

….7 Edikt Artakserkesa I

….8 Popis 4-5 tisuća povratnika i njihovo putovanje

..9-10 Obnova zajednice

.…9 Miješani brakovi i Ezrin molitva

.…10 Priznanje i savez naroda

P: U Ezr 1:1-10:44 zašto je sav materijal u Estri stavljen u Estru?

Odgovor: Sveto pismo to ne navodi. Neki smatraju da je moglo biti manje detalja. S druge strane, moglo je biti dodano više detalja, pa čak i dokumenata. No čini se da je glavni razlog zbog kojeg je Ezra to tamo stavio pokazati i dokumentirati kako je Bog ispunio svoje proročanstvo o povratku Židova u Obećanu zemlju nakon sedamdeset godina ropstva.

P: U Ezr 1,1, zašto je to nazvano prvom godinom Kira, kralja Perzije, budući da je on bio kralj Perzije i prije osvajanja Babilona, kao što spominje Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 435?

A: Kir je postao kralj Anšana 559. g. pr. Kr. i kralj Medijaca i Perzijaca 550. g. pr. Kr. Međutim, to je bila prva godina njegove vladavine nad ovom golemom Carstvom Babilona i Perzije. William H. Shea proučio je više od 400 mjesta na kojima je Dariju dodijeljen naslov i u 90 posto slučajeva nazivan je "Kralj Babilona, kralj zemalja". Na cilindru Kira Darij je nazvan "Kralj svijeta, Veliki kralj, zakoniti kralj, Kralj Babilona, Kralj Sumera i Akada, Kralj četiriju strana svijeta (Zemlje)". Shea je također otkrio da je Kiru prvi put pripisan naslov "Kralj zemalja" početkom 538. pr. Kr., ali mu naslov "Kralj Babilona, kralj zemalja" nije pripisan sve do kraja 538. pr. Kr. Smatra da je razlog tomu što je guverner Gubaru nosio naslov kralja Babilona do svoje smrti te godine.

Baš kao što vojvoda koji postane kralj svoju prvu godinu navodi kao godinu kraljevanja, a ne kao godinu vojvode, tako se i prva godina Kira računa od vremena kada je postao car Carstva. "Carstvo" je uključivalo Vavilon kao jedan od svojih glavnih gradova.

P: U Ezr 1,1, mogu li se 70 godina odnositi na trajanje Babilonskog Carstva ili na razdoblje postojanja Hrama, kako sugerira skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju (str. 436–437, 449)?

O: Odnosi se na razdoblje tijekom kojeg je Juda bio pod vlašću Babilona. Prvo pogledajmo točno što Biblija tvrdi, a zatim što povijest potvrđuje.

Jeremija 25,11-12 i 29,10,16 tvrde:

1) Zemlja Jude postat će pustoš, i služit će Babilonu sedamdeset godina.

2) Nakon 70 godina, Babilonija će biti kažnjena (Jeremija 25,12)

3) Jeremija 29,10 dodaje da će se nakon 70 godina izgnanici vratiti.

4) Jeremija 29,16 dodaje da neće svi otići u izgnanstvo.

Iako se ne kaže da će Jeruzalem biti potpuno uništen, to se može naslutiti. Međutim, nije precizirano koliko dugo će Jeruzalem biti uništen. Proročanstvom je bilo predviđeno da će služenje Babilonu, a ne uništenje Jeruzalema, trajati 70 godina.

Povijesno gledano, Juda je služio Babilonu od 605. do 538. g. pr. Kr. To je otprilike 68 naših godina. Međutim, proročanstva su izrečena u terminima vjerske, lunarne godine, koja je trajala 360 dana.

P: U Ezr 1,1, je li stvarno izgnanstvo trajalo samo 49 godina, od 587./586. do 538. g. pr. Kr., kao što kaže skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 436?

O: Mnogi su ljudi izgnani 605. g. pr. Kr. na punih 70 godina. Stvar dodatno komplicira činjenica da su drugi bili izgnani samo 49 godina. Bez obzira na to, proročanstvo je glasilo da će Juda služiti Babilonu 70 godina.

P: U Ezr 1,1-4, zašto bi perzijski kralj odlučio pomoći Židovima?

O: Konačni razlog je da je Bog potaknuo Kira na to. Također, perzijski kralj ne samo da je dopustio Židovima da se vrate, već je arheolog Rassam otkrio ono što se naziva "Kirin cilindar", u kojem je Kir zabilježio osvajanje Vavilona i proglasio da se i drugi narodi mogu vratiti kući. Ne postoje dokazi da je Kir vjerovao u pravog Boga; dapače, služio se božjim imenom kada je govorio o Židovima, baš kao što je koristio imena drugih bogova kada je govorio o drugim narodima.

Kseraksin cilindar dijelom kaže: "Neka svi bogovi koje sam preselio u njihove svete gradove svakodnevno traže od Bela i Neba dug život za mene." (Bel i Nebo bili su babilonski bogovi.)

P: U Ezr 1,1-4, što još kaže Kirovo cilindrić?

O: Devetnaestovjekovni biblijski kritičar Julius Wellhausen i mnogi drugi sumnjali su da je ikada postojala povelja kojom se Židovima nalaže povratak kući. Međutim, cilindar Kira otkrio je Rassam 1879. godine; na istoj stranici nalazi se njegova fotografija. Cilindar Kira prvenstveno je bio propagandni alat kojim je Kir pokazivao Babiloncima da im je prijatelj, a ne samo osvajač kojem se treba suprotstaviti. Kirius se nazivao "Kraljem svijeta, Velikim kraljem, Zakonitim kraljem, Kraljem Babilona, Kraljem Sumera i Akada, Kraljem četiriju strana svijeta" (str. 89). Također stoji: "Kad sam ja, blagonaklon, ušao u Babilon, postavio sam prijestolje vlasti u kraljevskoj palači usred veselja i radosti. Marduk, veliki bog, potaknuo je velikodušne stanovnike Babilona da … me. Svakodnevno sam ga [Marduka] štovao. Moje brojne trupe kretale su se neometano usred Babilona. Nisam dopustio da itko terorizira zemlju [Sumer] i Akad. Pazio sam na potrebe Babilona i svih njegovih svetišta kako bih unaprijedio njihovu dobrobit." (str. 87) Također se tvrdi da je Kir ušao u grad "bez borbe ili bitke". To je istina, jer je Kir ušao u grad 17 dana nakon što su Perzijanci izveli iznenadni napad i zauzeli grad.

Kirsov cilindar također kaže o prognanim narodima: "Ja (također) okupih njihove prijašnje stanovnike i vratih (im) njihova prebivališta." (str. 91)

P: U Ezr 1,5-11, zašto je perzijski kralj bio tako velikodušan u davanju zlata i srebra Esri?

Sveto pismo navodi jedan razlog, a jedva nagovještava drugi vjerojatan razlog.

Prvo, u Esdrasu 1,7 stoji da su među predmetima koje je kralj vratio bili i predmeti iz hrama koje su Babilonci uzeli Izraelcima. Osvajači bi obično odvodili idole poraženih naroda, ali budući da u Jeruzalemu nije bilo idola, umjesto toga su odveli opremu iz hrama. U perzijskom Kseraksovom cilindru, koji bilježi povratak zarobljenih naroda u njihove domove, također se spominje vraćanje njihovih bogova njima.

Drugo, u Ezri 1,6 stoji, donekle zagonetno, da su susjedi povratnika "pomogli njima" (BSB), u skladu s kraljevom odredbom u Ezri 1,4 da im "pomognu ljudi iz te regije srebrom, zlatom, dobrima i stokom" (BSB). Zašto bi kralj to želio? Da bismo shvatili zašto, moramo pogledati političku situaciju u to vrijeme.

Kralj Darij I. bio je otac Kserksa I. i muž Estere. Kserks I. ubijen je u svojoj spavaćoj sobi od strane Artabanusa, zapovjednika kraljevske tjelesne garde, 465. godine pr. Kr. Kralj u knjizi Estere, Artakserkso I., bio je treći sin Kserksa i Amestride. U to je vrijeme imao samo 18 godina. No te je godine Artaxerxes uspio ubiti i Artabanusa i jednog od svojih starijih braće, po imenu Darius, te u bitci poraziti svog drugog starijeg brata, Hystaspesa. Međutim, ubrzo je uslijedio ustanak u Egiptu (460. – 454. pr. Kr.), potpomognut 200 grčkih brodova. Megabiz, perzijski satrap Sirije, porazio je egipatske pobunjenike 454. pr. Kr., obećavši milost vođi egipatskih pobunjenika, Inarusu. Nažalost, Inarus je raspet na kolac po zapovijedi kraljice Amestris, majke Artaxerxa I., što je navelo Megabiza na pobunu. Usred svega toga, 458. g. pr. Kr., kralj je potaknuo Ezru i druge izgnanike da se vrate u Jeruzalem. Perzijski kralj želio je odanu državu-puffer istočno od Egipta i južno od Sirije. Stoga ima smisla, kao što pokazuju Ezra 1,4-6, da je perzijski kralj želio da se povratnici "podržavaju" (BSB).

P: U Ezr 1:5-11, što biste trebali učiniti ako vam se neočekivano u krilo sruči velikodušni blagoslov?

O: Naravno, hvalite i zahvaljujte Bogu na tome, ali ima i još nešto. Dajte da drugi znaju što je Bog učinio. Također, možete se zapitati je li vam Bog dao ovaj blagoslov s nekom svrhom. Možda je dan kako biste bili u poziciji pomoći drugima. Budite oprezni, međutim; mogli biste otkriti da imate mnogo novih "prijatelja", ali ne nužno i istinskih prijatelja.

P: U Ezr 1,8, što znače imena tih Židova?

O: Mithredath znači "dano od Mitre". Mitra je bio glavni perzijski bog na strani dobra. Zerubbabel znači "sjeme Babilona", po mjestu svog rođenja.

Šešbacar je nehebrejsko ime neizvjesnog značenja. Možda je to bilo drugo ime za Šenazara, a Šenazar je bio četvrti sin Jekonije (1. Ljetopis3:18 ), bivšeg kralja Jude, i time djed Zerubabela. To bi objasnilo zašto je Šešbacar nazivan knezom Jude.

Neki kažu da bi Šešbazar mogao biti drugo ime za Zerubabel. Međutim, ne bi imalo mnogo smisla imati dva nehebrejska imena. Drugi kažu da bi Šešbazar mogao biti drugo ime za Šealtiela, koji je očito umro ubrzo nakon polaganja temelja. Ili bi Šešbazar mogao biti guverner Židova neposredno prije Zerubabela, te je Zerubabel preuzeo dužnost nakon njegove smrti. Također, Šešbazar vjerojatno nije Zerubabel, jer je Zerubabel, sin Šealtielov, spomenut u 1. Esdras 5,2, dok je Šešbazar, knez Judin, spomenut u prošlom vremenu kao onaj koji je postavio temelj hrama u 1. Esdras 5,16.

P: U Ezr 1,9–10, zašto ukupan broj navedenih predmeta, 2.499, ne odgovara ukupnom broju zlatnih i srebrnih predmeta, 5.400, u1:11 u?

O: Popis se sastoji samo od posuda, tava(?), zdjela i drugih većih predmeta. Ukupna brojka, koja možda uključuje i neke slomljene komade, obuhvaća i stvari koje nisu navedene. Razlika u brojevima je prevelika da bi bila samo tiskarska pogreška.

P: U Ezr 2:1-70, jesu li Židovi napredovali pod Perzijancima?

O: Da. Osim Biblije, imamo i izvanjeretske dokaze da im je išlo prilično dobro.

Postoje brojne glinene pločice o bogatim bankarima iz Nippura pod nazivom "Murashu i sinovi" koji su davali novac u zajam. Njihovi tekstovi sadrže imena 2.500 pojedinaca, a 70 imena su židovska. Zanimljivo je da glinene pločice pokazuju kako su mnogi od tih Židova imali i židovska i ne-židovska imena. Također, Židovi su pronađeni u 28 od 200 naselja oko Nippura.

Postojala je židovska vojna posada blizu Asuana u južnom Egiptu, i izgradili su hram/sinagogu posvećenu "Jahovi".

Prema aramejskim papirima i ostracima koji spominju šabat i Pashu, mnogi Židovi živjeli su na otoku Elefantina u južnom Egiptu. U Cowley papirima br. 21, Darios II naredio je židovskoj koloniji na otoku Elefantina da obilježava blagdan beskvasnih kruhova.

P: U Ezr 2, koja je bila procijenjena populacija Izraelaca prije njihovog izgnanstva?

O: U osmom stoljeću procjenjuje se da je u sjevernom kraljevstvu bilo od 500.000 do 700.000 Izraelaca, a u Judeji od 220.000 do 300.000 Izraelaca.

P: U Ezr 2, budući da je procijenjeno da je 1,5 do 3 milijuna Izraelaca i Židova bilo raspršeno po Perzijskom Carstvu, zašto se samo oko 50.000 ljudi vratilo u Jeruzalem?

Odgovor: Većina je bila neposlušna i nije htjela vratiti se, iako je nekolicina mogla biti robova i nije imala izbora. Sam Ezra je prepoznao da su oni samo mali ostatak u Ezri 9,15. Izraelci su bili izgnani više od 200 godina ranije i gotovo su se svi asimilirali te su izgubili svoj nacionalni identitet. Asimovov vodič kroz Bibliju na str. 437 oštro ističe: "Činjenica da su darivali vrijedne predmete kako bi pomogli onima koji su planirali putovanje ukazuje na to da su bili prilično imućni i da možda nisu vidjeli smisla u napuštanju mjesta gdje su bili prosperitetni i sigurni te gdje su se do tada osjećali kao kod kuće." Kao što je bilo, povratnici su zauzeli zemlju dugu oko 25 milja sjever-jug i široku 32 milje istok-zapad, od čega je trećina bila pustinja.

Također znamo da su mnogi Židovi bili prosperitetni zahvaljujući Murashuovim pločicama. To je bilo oko 730 glinenih pločica o zajmovima koje je odobrio bankar iz Nippura po imenu Murashu, kao i njegovi sinovi. Na otprilike 60 židovskih imena nailazimo kao na Murashuove dužnike.

Naravno, velikodušno je da su Židovi koji su odlučili ostati donirali novac onima koji su se vratili kući. Međutim, Bog nije želio njihove donacije; Bog je želio da se i sami vrate kući.

P: U Ezr 2, koliko bi vremena trebalo ljudima da putuju od Vavilona do Jeruzalema?

O: Potrebno bi bilo oko četiri mjeseca. Međutim, Ezra to nije spomenuo jer je naglasak bio na obnovi, a ne na teškoćama povratka.

P: U Ezr 2,1-70, koje su razlike u brojevima u odnosu na Neh 7,7-72?

O: Evo dva popisa i razlike. Sljedeće pitanje raspravlja o razlozima za razlike.

(U Nehemiji ih je također 50.)

Apokrifna knjiga 1. Esdras također navodi povratnike. U njoj je 25.947 izraelskih muškaraca (u usporedbi s 24.144 kod Esdre i 25.406 kod Nehemije), 5.288 svećenika (u usporedbi s 4.289 kod Esdre i Nehemije), 341 levita, pjevača i vratara u usporedbi s 341 za Esru, 372 službenika hrama nasuprot 392 za Esru i Nehemiju te 652 muškarca nepoznatog podrijetla, nasuprot 652 za Esru.

Ukupni broj ljudi je znatno veći od navedenog, stoga popis nije iscrpan. Na primjer, Ezra ima obitelj Magbiš, a Nehemija je nema. Ukupni broj također bi mogao uključivati sjeverna plemena te žene i djecu.

Od 50 zajedničkih brojeva postoji ukupno 22 razlike. Postoji 12 jednocifrenih razlika, a Nehemija ima veći broj u 7 od njih. Postoji 10 razlika s više znamenki, a Nehemija ima veći broj u 7 od njih. Radi usporedbe, pogledajmo hebrejski tekst i grčku Septuagintu: za Ezru postoji 2 razlike (obje su s jednom znamenkom), a za Nehemiju 10 razlika (od kojih je 5 s jednom znamenkom).

P: U Ezr 2:1-70 i Neh 7:7-72, koliko su točno drevni prepisivači prenosili popise brojeva?

Evo dva primjera za usporedbu u starim dokumentima.

Fradina vojska: Perzijska inskripcija na stijeni Behistun kaže da je vojska Frade imala 55.243 mrtvih i 6.572 zarobljenika u babilonskom stupcu. Aramejski prijevod pronađen na otoku Elefantina u Egiptu kaže da je broj zarobljenika bio 6.972, što je za jedan znamenak razlike u odnosu na inskripciju na stijeni Behistun. U duplikatu babilonske stupice pronađenom u Babilonu, broj zarobljenika bio je 6.973, što je razlika od jednog znamenka u odnosu na aramejski prijevod.

Pobunjenička vojska Frawartisha: Perzijska Behistunska stijena navodi da je u pobunjeničkoj vojsci Frawartisha ubijeno 2.045 i zarobljeno 1.558 ljudi. U aramejskoj kopiji kao broj zarobljenika navodi se više od 1.575.

Ovi primjeri izvorno potječu od F.W. Köninga, Relief und Inschrift des Königs Dareios I am Felsen von Bagistan (Leiden: Brill, 1938.) str. 48, 45.

P: U Ezr 2:1-70, zašto se brojevi povratnika razlikuju od onih u Neh 7:7-72?

O: To je vjerojatno posljedica kombinacije više razloga.

Jednostavne greške prepisivača: U današnjim rukopisima postoje neke greške prepisivača. Mnoge greške prepisivača bile su promjena ili izostavljanje znamenke. U usporedbi hebrejskog teksta i Septuaginte postoji 2 razlike u knjizi Esdrasovoj (obje jednocifrenog karaktera) i 10 razlika u knjizi Nehemijinoj (od kojih je 5 jednocifrenih). Stoga bi se moglo očekivati da jednostavne kopističke pogreške objašnjavaju oko2 to 5 , ili eventualno do 10 od 22 razlike. Budući da je knjiga Nehemijina veća u samo 7 od 12 jednocifrenih razlika, ne postoji statistički značajan trend da je jedna veća od druge.

Šifrirani popisi: Razlike bi mogle biti posljedica korištenja "šifriranih popisa", gdje je okomita crta predstavljala "1", vodoravna crta "10", a početak slova hebrejske riječi me'ah predstavljao je stotine. To bi dovelo do većeg broja pogrešaka pri prepisivanju.

Promjena načina pisanja brojeva: Način na koji su Hebreji pisali brojeve promijenio se otprilike u to vrijeme. Hebreji su ranije koristili stare "okrugle" znakove, a zatim su prešli na "kvadratne" znakove. To bi uzrokovalo više grešaka prepisivača. Wycliffeov rječnik Biblije, str. 667, spominje da su Moabiti govorili dijalektom hebrejskog jezika i da su još uvijek koristili stara okrugla slova u devetom stoljeću pr. Kr. Enciklopedija Britannica, svezak 1 (1956.), str. 684, kaže: "Najraniji zapisi na aramejskom jeziku sežu do oko 800. pr. Kr.... Abecedna slova tog vremena malo se razlikuju od onih na Moabitskom spomeniku." Navodi se da su postojale dvije tendencije, koje su dovršene za vrijeme Perzijanaca:

1) otvaranje vrhova slova beth, daleth i resh te 2) kutovi su postali zaobljeniji i razvile su se ligature. Očekivalo bi se da bi to moglo objasniti više pogrešaka.

Popisi su sastavljeni u različito vrijeme: od 10 razlika s više znamenki, u 7 je Nehemija veći. S jedne strane, razlike vjerojatno nisu posljedica povratka više izgnanika, budući da se ukupni brojevi točno podudaraju. S druge strane, kod povratnika je u navedenim klanovima i selima moglo biti pronađeno više ljudi. Ezra 2,1 kaže da je ovo popis onih koji su napustili Vavilon, očito prije njihovog dolaska u Jeruzalem. Moglo je biti i nekih odluka u zadnji čas da se pridruže nekom klanu ili selu.

Različite liste: Kako su nastale ove liste? Nije da je Bog diktirao ove brojeve pisaru, već su ih dvoje ili više ljudi prebrojalo i sastavilo. Vjerojatno su to izvorno bile odvojene liste jer: Ezra razdvaja muškarce iz Betlehema i Netofe, dok ih Nehemija spaja. Magbiš je izostavljen u Nehemiji. Mijenjaju redoslijed Loda itd. i Jerihona. Nehemija dijeli brojeve više nego Ezra.

Nehemijeva je lista bila kopija. Pažljivo primijetite da Nehemija 7,5 ne kaže da je to bio točan broj ljudi koji su se vratili. Naprotiv, Nehemija jednostavno kaže da je pronašao listu i da je to ono što je na njoj pisalo. Lista možda nije točna, ali Nehemija ispravno prenosi ono što je na njoj pisalo. Pogledajte sljedeće pitanje za implikacije ovoga.

P: U Ezr 2:1-70 i Neh 7:7-72, kako se to odnosi na bezgrešnost?

O: Neki kritičari bezgrešnosti vide neslaganja između ovih popisa kao jedan od najozbiljnijih izazova za bezgrešnost Biblije. Zapravo, to nije slučaj. Prvo, "zavara", što je netočan odgovor; zatim uobičajen kršćanski odgovor; i na kraju najvjerojatniji odgovor.

Pogrešan odgovor: Oba popisa su ispravna, ali se razlikuju jer su sastavljeni u nešto različito vrijeme. Do trenutka kada je sastavljen kasniji popis, stiglo je još nekoliko ljudi, neki su otišli, a darovi su bili drugačiji.

Međutim, ukupan broj dodatnih osoba koje su došle i onih koje su otišle morao je biti potpuno jednak, budući da su ukupni zbrojevi identični. To bi bilo vrlo malo vjerojatno da su obje liste bile potpuno točne, ali sastavljene u različito vrijeme.

Uobičajeni odgovor: Iako ne posjedujemo izvorne rukopise, bezgrešnost [navodno] znači da su dva popisa morala biti identična u izvornim rukopisima. Međutim, kombinacija jednostavnih grešaka prepisivača i promjene abecede u to vrijeme, koja je uzrokovala više grešaka prepisivača, odgovorna je za razlike u brojevima koje su trebale biti zajedničke oba popisa. (Ništa ne sprječava da jedan popis sadrži detalje koje drugi popis nema.)

Međutim, 22 razlike od 50 brojeva velik je broj razlika, čak i uz promjenu u pismu koja se dogodila otprilike u to vrijeme.

Najvjerojatniji odgovor: Nehemija je bez pogreške prepisao popis koji mu je bio dostupan (a taj popis je sadržavao pogreške). Bila je dovoljno točna da pruži predstavu o tome koliko se vratilo, ali Nehemijino pojašnjenje upozorava nas da nije zajamčeno da ovaj popis ne sadrži pogreške. To je analogno tome kako Biblija neporecivo bilježi pogreške farizeja, nepromišljenost Jiftaha i Abrahamovu nepromišljenost, a da nam pritom ne govori izričito trebamo li i mi vjerovati u te stvari i činiti ih.

Zašto nam Biblija nije navela točne brojeve svih ljudi iz Nehemijina doba? Vjerojatno zato što to nije važno. Prva poslanica Timoteju 1,4 i Treća poslanica Titu 3,9 govore nam da se ne bismo trebali baviti beskrajnim rodoslovima.

P: U Ezr 2,1–70 i Neh 7,7–72, koji je popis točniji?

O: Iako ne možemo biti sigurni, Ezra je vjerojatno točnija iz sljedećih razloga:

1. Apokrifna knjiga 1. Esdras također navodi povratnike i bliža je Esdrasu. Jedna od razlika između hebrejske i septuagintske verzije u Knjizi Nehemijinoj učinila bi da se dva Nehemijina broja podudaraju s Esdrasom. Dakle, barem su prevoditelji Septuaginte smatrali da je Esdras točniji.

2. Sam Nehemija je rekao da je to popis koji je pronašao, ne navodeći da je sve na njemu točno.

Međutim, u oba se djela nalaze pojedinačne greške prepisivača. Ovdje je analiza nekih od pojedinačnih razlika, pri čemu je broj iz Esdre naveden prvi.

200 naspram 245 pjevača (Nehemija 7,68). Vjerojatno je da je Ezra u pravu, jer je pisar mogao slučajno preuzeti broj 245 iz Nehemije 7,67, a zatim je mogao izostaviti Nehemiju 7,68.

61.000 drahmi naspram zbroja od 41.000. Vjerojatno je da je 61.000 u Esri pogreška u pisanju i da bi trebalo biti 41.000.

P: U Ezr 2:2,14, jesu li Nehemija, Mordekaj i Bigvaj ista osoba kao u knjigama Nehemija i Estera?

O: Ne, nisu. Guverner (Tiršata) Nehemija došao je u Jeruzalem 445. g. pr. Kr., otprilike 13 godina nakon što je Ezra već bio tamo. Mordekaj i Estera bili su kasnije, a Bigvaj, što na perzijskom znači "sretan", ne bi bilo rijetko ime.

P: U Ezr 2,3-70, zašto mislite da je Ezra (i Bog) uključio tako dugačak popis imena?

O: S ljudske perspektive, postojala je određena uzbuđenost u saznanju tko se vraća. Drugo, to je također bila "provjera" tko se od istinskih Izraelaca vratio. Treće, buduće generacije mogle su se osvrnuti unatrag i reći: "Pripadam" na temelju tih imena. S Božje perspektive, Bog pazi na svaki detalj o tome tko što radi.

Ovo je bio "popis imena" onih koji su napustili udobnost i pogodnost mjesta gdje su bili i posvetili se službi umjesto da samo stoje sa strane.

P: U Ezr 2,6-7, ako je vjernik odstupio od Boga i želi se vratiti, što biste mu savjetovali da učini?

O: Prije svega, uvjerite ih da Bog oprašta i da će ih Bog primiti. Ovisno o tome što su učinili, ako je moguće, neka vrate ono što su uzeli ili uništili. Možda žive s posljedicama svojeg grijeha; iako Bog može te posljedice ukloniti, često to ne čini. Ali ako izdrže Božju disciplinu i sada odaberu slijediti Ga, Bog može iz njihove obnovljene poslušnosti donijeti blagoslov.

Zanimljivo je da su u Esri 2,6 neki od povratnika bili iz Pahat-Moaba. To ime znači "guverner Moaba" i moglo bi se odnositi na Rubenovce koje je asirski kralj Tiglat-Pileser III naselio u Moabu. Drugi povratnici došli su iz Elama u Esri 2,7. Elam se nalazi u jugozapadnom Iranu, a neki su Izraelci ondje naseljeni silom.

P: U Ezr 2,42, zašto se vratilo mnogo vratara, njih 139?

O: Procjenjuje se da je prije izgnanstva bilo oko 5000 vratara, pa većina nije. Vratari su radili više od toga da samo stoje na vratima; održavali su okoliš i u suštini su bili i domari. Zapravo, naša riječ "domar" potječe od latinske riječi za vrata, janua. Dakle, ti su ljudi imali stalne, ali slabo plaćene poslove. Možda ih nije odvlačilo bogatenje u babilonskom, a kasnije i perzijskom carstvu.

P: U Ezr 2,59–63, što radite kada ste u "zemlji nikoga" u službi?

O: Ti su ljudi rekli da mogu služiti kao svećenici, ali nije bilo zapisa da potječu od svećenika. Ili su doista bili potomci, ali su zapisi bili izgubljeni, ili zapravo nisu bili svećenici (i znali su to), ili su možda njihovi roditelji i djedovi rekli da su iz svećeničke obitelji, a bili su u krivu. Stoga je guverner (Tiršata), koji je bio Nehemija, odlučio da oni neće služiti kao svećenici dok ne odluči svećenik koji posjeduje Urim i Tumim. Nemamo zapis o tome kada je ili je li to ikada odlučeno za većinu njih. Međutim, jedna svećenička obitelj, sinovi Koz/Hakkoz u 2. Esdras 2:61, kasnije je mogla biti smatrana svećeničkom obitelji. Meremot, sin Urijev, u 8. Esdras 8:33, koji je bio sin Urijev, sina Hakkozovog u Nehemija 3:4,21, smatran je dijelom svećenika u Nehemija 3.

Kada se čini da imate priliku služiti na važnom položaju, a vaš je put blokiran (s pravom ili bez prava), što možete učiniti? Možete postati ogorčeni ili barem razočarani. Ili, ako je Bog zatvorio vrata, umjesto toga možete služiti na drugačiji način, kroz vrata koja je Bog otvorio. Kao što je jedan kršćanin rekao: "Razočaranje je Njegovo imenovanje." Bogu nije stalo do toga koliko je visok ljudski položaj koji imate; stalo Mu je do vašeg srca u službi Njemu.

P: U Ezr 2,64, zašto je ukupan broj iznosio 42.360 kada zbrajanjem popisa u knjigama Esdrasa, Nehemije i 1. Esdrasa dobivamo 29.818, 31.089, odnosno 30.143 muškarca?

O: "Cijela zajednica" uključivala bi žene i djecu. To znači da je relativno malo žena i djece došlo tijekom ove migracije; uglavnom su bili muškarci. To objašnjava zašto je možda bilo mnogo pritiska za miješane brakove s neizraelcima.

P: U Ezr 2,69, koliko je to zapravo bogatstva?

O: 61.000 drahmi zlata bilo bi oko 1.000 funti (500 kilograma), a 5.000 mina srebra bilo bi oko 3 tone (2,9 metričkih tona).

P: U Ezr 2:70, na koje načine mi kao kršćani danas možemo "ustati i biti ubrojeni"?

O: Možemo se uspraviti tako da ne zanemarujemo okupljanje, kako zapovijeda Poslanica Hebrejima 10,25. Možemo glasati za časne kandidate koji ne zagovaraju zla djela. Poput bogatih vođa u Ezr 2,69-70, možemo slobodno donirati novac za Božje djelo. Možemo javno nositi ime kršćanina.

P: U Ezr 3,1-12, kako se ovo buđenje razlikovalo od Josijina buđenja u 2 Krlj 24?

O: U Josijinoj obnovi, narod je neposredno prije obnove još uvijek bio u neposlušnosti, morali su pronaći primjerak Zakona i u to su vrijeme bili pod velikom prijetnjom (Asirija). To je bila obnova pokajanja pod prijetnjom kazne.

U Ezraovom preporodu već su se pokajali zbog idolopoklonstva, već su pročitali Zakon i bili su ondje kako bi izgradili Hram i grad. Bio je to preporod predanosti i gradnje.

Ukratko, prvi preporod bio je povratak od zla, a Ezrin preporod bio je kretanje naprijed u izgradnji. Postoji pravo mjesto za obje vrste preporoda.

P: U Ezr 3,2 zašto bi bilo teže nego što se očekivalo izgraditi oltar Bogu?

Odgovor: Da bi ga izgradili na tom mjestu, prvo su morali očistiti ruševine srušenog Prvog hrama. Narodi oko njih također bi bili protiv njihovih napora. Sedmi mjesec ovdje bio bi u rujnu–listopadu 537./536. pr. Kr.

S druge strane, perzijska vlada ne bi imala ništa protiv još jednog oltara. Prema knjizi "Major Cities of Bible Times" (Veliki gradovi biblijskog doba), str. 32–48, babilonski tekstovi spominju 50 hramova, 180 otvorenih svetišta božici Ištar, 300 svetišta bogovima Igigi i 1200 svetišta bogovima Anunaki. Židovi su željeli izgraditi samo jedan. (preuzeto iz The Expositor's Bible Commentary, sv. 4, str. 622)

P: U Ezr 3,8, zašto su leviti od 20 godina naviše bili imenovani na službu, budući da Brojevi 4,3,47 i 1 Ljetopis 23,3,24,27 pokazuju da su služili samo leviti od 30 godina naviše, a Brojevi8:24 kažu da su u Šatoru sastanka mogli raditi samo leviti od 25 godina naviše?

O: Ezra2:40 i Neh7:43 oboje navode da se vratilo samo 74 levita. Vjerojatno su smatrali da moraju koristiti mlađe levite jer ih je bilo tako malo.

P: U Ezr 3,10 i Hag 1,15, je li gradnja započela 520. g. pr. Kr. dok je vladao Darij I. ili je započela pod Kirem II. oko 537. g. pr. Kr., kao što kaže Ezr 3,8–13?

O: Oba su iskrena. Započelo je 537. g. pr. Kr. pod Kirem II., prekinuto je na 16 godina zbog protivljenja i ponovno je započelo pod Darijem I. 520. g. pr. Kr. Dovršeno je 516./515. g. pr. Kr.

P: U Ezr 3:11-13 i Hag 2:1-9, zašto bi se neki radovali, a neki plakali?

O: Slično se događa kada je hram dovršen u Hagaj 2,1–9. To je nekako kao da pitate je li čaša napola puna ili napola prazna. Tijekom svih tih više od 70 godina (od 587./586. g. pr. Kr.) nije bilo ni žrtvenika ni hrama, a sada se hram napokon ponovno gradio kako bi se Bogu prinosile žrtve. No s druge strane, taj je mali početak djelovao tako neznatno u usporedbi s nekadašnjom veličanstvenošću Solomonskog hrama i njegovih dvorišta. Neki su se usredotočili na ono što je bilo i što je moglo biti. Drugi su se usredotočili na postignuti napredak i budućnost koju je on obećavao.

P: U Ezr 4, koja je kronologija?

O: Evo kronologije različitih dijelova knjige Esdrasa 4. Imajte na umu da su Kserkesi i Artakserkes I različite osobe. Također, imajte na umu da se grade četiri stvari: oltar, temelji hrama, ostatak hrama i zidovi Jeruzalema.

P: U Ezr 4:2, tko su točno bili Samarijanci?

Odg: Samarijanci su bili miješani narod koji je živio sjeverno od Jeruzalema. Bili su mješavina siromašnih Izraelaca iz sjevernog kraljevstva, uz nekoliko porobljenih naroda koje je asirski kralj Sargon II. (722. – 705. pr. Kr.) doveo, veće druge skupine pod kraljem Esarhaddonom (681. – 669. pr. Kr.) i treće skupine koju je doveo njegov sin Asurbanipal (669. – 627. pr. Kr.). Međutim, Babilonci očito nisu naselili nijedan narod u Samariju.

Vjerski su obožavali Istinitog Boga i druge božanstva. Godine 1962. Beduini koji su pronašli svitke s Mrtvog mora također su pronašli pećinu u Wadi Daliyehu. U njoj su se nalazila dvjesto do tristo kostura obitelji koje su 331. g. pr. Kr. pobjegle od Aleksandra Velikog. U zapisima koje su ostavili, mnoga su njihova imena odražavala idole Edomita, Aramejaca, Moabita, Kanaanaca i Babilonaca.

P: U Ezr 4,2, jesu li Samarijanci bili iskreni u svojoj ponudi da pomognu Židovima?

O: Vjerojatno nisu bili iskreni, već su možda željeli infiltrirati radnike. Samarijanci su nasilno zaustavili obnovu zidina, jer je gora Gerizim u Samariji bila "konkurent" kao središte štovanja. Samaritanci su vjerojatno smatrali da nema ničeg nedosljednog u hramu posvećenom Bogu i njihovom eklektičnom obožavanju, sukladno Ezri 4,2. Međutim, Židovi su bili u pravu što su odbili pomoć Samaritanaca jer su oni, uz jedinog istinskog Boga i zlatne telce, obožavali i druge bogove (2. Kraljevima 17,34). No, odbijanje pomoći Samaritanaca navelo bi ih da se usprotive izgradnji.

Suprotno tome, skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju (str. 441) smatra da su Samarijanci ovdje bili iskreni. Ali ako su bili iskreni u želji da se hram izgradi, nakon što im nije bilo dopušteno pomagati, pokušali su obeshrabriti i ometati narod (Ezra 4,4). Angažirali su savjetnike, tj. podmitili su ih (Ezra 4,5). Na kraju su napisali pismo optužujući ih da žele zid kako bi se pobunili protiv Perzijanaca (Ezra 4,6). Ako su bili iskreni, kao što tvrdi Asimov, zašto su ih kasnije obeshrabrivali i pisali pismo optužujući ih?

P: U Ezr 4:3, zašto su Židovi odbili vanjsku pomoć?

O: Ako vam trebaju hrana ili osnovne potrepštine, pomoć od nevjernika je općenito u redu. Ali ako radite nešto za Božje djelo, bolje je imati volontere od vjernika nego od nevjernika. Trebamo li prihvatiti pomoć od nevjernika za Božju službu? 3. Ivanova 7 također spominje neprimanje pomoći od pogana. Jedno je prihvatiti pomoć da biste dali siromašnima, a drugo je prihvatiti pomoć za propovijedanje evanđelja.

P: U Ezr 4,7–16, kako reagirati kad žrtveno naporno radite za Božje kraljevstvo, a odjednom je sva vaša muka poništena od strane protivnika?

O: Ljudi su se mogli obeshrabriti ili jednostavno odustati. Ali isti perzijski kralj, Artakserkes, kasnije im je dopustio da pod vodstvom Nehemije ponovno izgrade zidove, počevši od 445./444. g. pr. Kr. Prije svega, zla oporba Božjem djelu ne bi trebala biti ni neočekivana ni obeshrabrujuća. Ako je oporba zadesila Mojsija, Josuu, Esru i Nehemiju, Isusa, Pavla i ostale apostole, zašto biste se trebali čuditi ako se to ikada dogodi i vama?

Drugo, u bejzbolu postoji izreka: "Nemoj pretvoriti jednu pogrešku u dvije." Ako napravite neugodnu pogrešku, poput puštanja lopte po tlu da vam prođe između nogu ili ispustiti loptu u zraku, možete se toliko slomiti zbog toga da ne vidite sljedeću loptu koja dolazi prema vama i pogriješite i s njom. Kada pogriješite na ozbiljan način, trebate se podići, odlučiti nastaviti pokušavati ili se više potruditi i ići dalje. Kada se jedna prilika zatvori, budite spremni za onu koja će se otvoriti.

P: U Ezr 4:8-6:18 i Ezr 7:12-26, zašto je ovo napisano na aramejskom?

O: Ništa ne kaže da su Ezra ili njegovi tajnici morali pisati na istom jeziku. Možda su različiti tajnici zapisali različite dijelove. Knjiga proroka Daniela 2:4b-7:28 također je napisana aramejski, kao i Jeremija 10:11.

Pismo Samaritanaca kralju bilo je na aramejskom jeziku, pa stoga ima smisla citirati pismo na aramejskom.

P: U Ezr 4:9, tko su Dehaviti?

A: Nekada se smatralo da su oni Daoi iz Herodota i Dahae iz Plinija i Vergilija. Ti su ljudi živjeli istočno od Kaspijskog mora. Međutim, sada se smatra da hebrejska riječ nije ime naroda, nego riječ di-hu koja znači "to jest". Zatim u Estri 4,9 stoji "Elamiti iz Suse" (BSB), ili doslovnije "ljudi iz Suse, to jest Elamiti".

P: U Ezr 4:13, koliko je poreza zapravo naplaćivalo perzijsko kraljevstvo?

A: Diljem carstva, perzijski je kralj prikupljao procijenjenih 25 do 35 milijuna američkih dolara godišnje, prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, svezak 4, str. 631–632. Palestina je bila dio pete satrapije, za koju je prema Herodotu, knjiga 3., poglavlja 89. – 97., procijenjeno da je trebala platiti samo 350 srebrnih talenata, odnosno 680.000 američkih dolara. I druga su mjesta morala davati nenovčane doprinose u naravi, koji su često premašivali novčane doprinose. Palestina nije morala davati nikakve doprinose u naravi, pa su je Perzijanci oporezivali prilično blago.

P: U Ezr 4,15,19, kako bi vjernici trebali reagirati kada su nepravedno optuženi za pobunu i ustanak?

O: Sedicija znači izdaju vlade, a pobuna znači ustanak. Pod pretpostavkom da oni zapravo nisu izdajnici, vjernici bi trebali odbaciti optužbe. Međutim, neka vaše negiranje ne bude toliko loše sročeno da dodatno potakne sumnju u optužbu. Kao vrlo gruba mjera, negacija bi možda trebala biti otprilike jednako duga kao i optužba.

P: Je li obnova hrama prestala zbog stranih vojska ili zbog ravnodušnosti naroda, kao što kaže Hag 1:2?

O: Vojska je možda uzrokovala privremeno zaustavljanje, ali kad se radovi zaustavili, ravnodušnost naroda spriječila je njihovo ponovno pokretanje, čak i nakon što je to bilo dopušteno 522. g. pr. Kr.

P: U Ezr 5:1, jesu li ti proroci isti oni koji su napisali knjige Biblije?

O: Da, Aggej i Zaharija su bili ista osoba. Aggej je propovijedao od kolovoza do prosinca 520. pr. Kr. Zaharija je prorokovao od listopada/studenoga 520. pr. Kr. dvije godine.

P: U Ezr 5,1 i6:14 , je li Zaharija bio sin Iddov ili sin Berakijahov, Iddovog sina, u Zahariji 1,1?

O: Zaharija je bio sin Berakijahov i unuk Iddoov. U semitskim jezicima riječ za "sin" može značiti potomak.

P: U Ezr 5,3, što je bilo značajno u posjetu Tatenaja?

O: Tattenai je bio službeni vladin istražitelj (frasaka) ili inkvizitor (patifrasa). Zerubabel i Židovi vjerojatno su bili prestravljeni da će Tattenai odmah narediti prekid gradnje. Kada je upitao imaju li Židovi ovlasti graditi ili hram ili zid, pogrešan odgovor mogao je odmah zaustaviti gradnju obaju.

Čini se da Tatenaj nije bio ni za ni protiv Židova; samo je želio da se poštuju zakoni i ovlasti. Kada su mu razumno odgovorili, govoreći o Kirovoj povelji i povratku predmeta iz hrama, Tatenaj je slušao, ali im nije vjerovao bez potvrdnih dokaza iz perzijskih arhiva. Ipak, Tatenaj im je povjerovao na riječ i dopustio da se gradnja nastavi dok se pretraga provodila. Jedna je stvar kod većine šefova: i oni imaju svog šefa. Tattenai nije želio da Darios sazna da pušta stvari niz vodu. Stoga je Tattenai odgovornost "prebacio" na Dariosa. Tattenai je sve objasnio Dariosu, koji je zatim potražio dekret.

Jedan komentator, Batten, 1913. je pogrešno identificirao Tatenaja s Uštannom, satrapom nad cijelim Babilonom i Transfratratskom. Međutim, arheolozi su pronašli babilonski zapis, datiran 5. lipnja 502. pr. Kr., koji spominje "Ta-at-tan-ni" kao pahata (guvernera) koji je bio podređen satrapi.

P: U Ezr 5,7 je li se Darij morao nositi s mnoštvom pisama svojih dužnosnika?

Arheolozi su pronašli nekoliko tisuća tekstova iz glavnog grada Persepolisa iz razdoblja od 509. do 494. g. pr. Kr. te više od 100 tekstova iz razdoblja od 492. do 458. g. pr. Kr.

Što se tiče kraljevog odgovora, postoji poganski hram u Xantosu u Likiji, na jugozapadu Male Azije, sa sličnom dozvolom perzijskog kralja. Napisan je na grčkom, likijskom i aramejskom jeziku. Kir je obnovio hramove u Uruku i Uru. Kambiz je obnovio hram u Saisu u Egiptu. Darije je obnovio hram u Hibisu u Egiptu.

P: U Ezr 5,11, što je zanimljivo u načinu na koji su ispričali svoju priču Tatenaju?

O: Prema ovome što je ovdje rečeno, Nabukodonosor NIJE bio konačno odgovoran za uništenje hrama i odvođenje naroda; za to je bio odgovoran Bog, a Nabukodonosor je bio samo Njegov izvršitelj. Bog je to učinio, a njihovi preci su bili krivi zbog svojih grijeha.

P: U Ezr 5,16 što znači ime "Zerubabel"?

O: To znači dijete/sjeme Vavilona, budući da je Zerubavel ondje rođen.

P: U Ezr 6,1, zašto bi Perzijanci pretražili arhive u Vavilonu, budući da je Suzak bio perzijski glavni grad?

O: Pretražili su arhive (doslovno "kuću knjiga") u Vavilonu i nisu mogli pronaći nikakvu povelju. No, providom, te su ploče bile u Ekbatani (Akmeti) u Mediji i ondje su ih pronašli. Perzijsko Carstvo imalo je četiri prijestolnice: Suzu (ili Šušan), Perzepolis, Ekbatanu i Vavilon. Od četiri prijestolnice, dekret je pronađen u Ekbatani, jer je to očito bilo mjesto gdje je Kir proveo ljeto 538. g. pr. Kr. kada je napisao dekret. Općenito, perzijski kraljevi su zimu provodili u Vavilonu, a ljeta u Suzi ili Ekbatani. Uzgred, Ezra 6:2 jedina je referenca na Ekbatanu u Bibliji.

P: U Ezr 6,1, koja je važnost dekreta?

O: Kralj bi poštovao dekret prethodnog kralja. Stoga je Darije rado pomogao Židovima, i zato što su bili ovlašteni od strane Kira, i zato što je Jeruzalem mogao poslužiti kao zaštitni bedem protiv Egipta ili bilo kakvih pobunjenika. Stoga je pronalazak te drevne povelje Židovima donio olakšanje. Primijetite da Darius ne samo da je poštovao povelju, već je u stihovima 8-10 velikodušno osigurao namirnice i materijal za obnovu, a u stihovima 11-12 zaprijetio kaznom svima koji bi se usprotivili obnovi. (Darius je razapinjao 3000 Vaviloncea nakon što se Vavilon pobunio, prema Behistunskom natpisu i Herodotu, knjiga 3, poglavlje 159.) Ako je Darius pokušavao pridobiti Židove kako bi mu bili odani, ovo bi bio način da to učini.

Žrtve su se redovito prinosile za kralja prema 1. Makabejcima 7,23; 12,11; 2. Makabejcima 3,35; 13,23; te Josipovim Starinama židovskim, knjiga XII, 2.5.

P: U Ezr 6,8, zašto bi perzijski kralj platio veliku svotu novca za obnovu židovskog hrama u Jeruzalemu?

O: Mnogi su kraljevi gradili hramove, koji su također služili "praktičnoj" svrsi stvaranja odanih podanika. Kirius je također obnovio hram u Uruku, hram Enunmakh u Uru i hramove u Babilonu. Arheolozi su pronašli memorandum o Židovskom hramu koji su napisali Bagoj, perzijski guverner Judeje, i Delajja. U njemu stoji: "da se sagradi na svom mjestu kao što je i prije bio, i da se prinos i tamjan prinesu na žrtvenik kao što je i prije bilo."

Također je Darije zatražio od Židova da se mole za njega i njegove sinove, kako stoji u Estri 6,10 (usporedi 1. Makabejci 7,33).

P: U Ezr 6,15–22, koja je važnost ove proslave?

O: Godišnja proslava Pashe podsjećala je na Božju zaštitu Izraelaca kada su izašli iz Egipta tijekom Izlaska. Nisu mogli slaviti u hramu više od 70 godina jer nisu imali hram, budući da je uništen 12. kolovoza 586. pr. Kr. Ali nakon svega tog vremena, bili su presretni što su napokon mogli slaviti u novo posvećenom hramu.

P: U Ezr 6:17-22, kako se ovo uspoređuje s hramom i žrtvama za vrijeme Salomona?

Ovaj je hram bio visok 90 stopa i širok 90 stopa. Prilikom njegova posvećenja prineseno je 100 bikova, 200 ovna, 400 janjadi i 12 jaraca. Ta žrtva može izgledati velikodušno, sve dok je ne usporedite sa Solomonskim hramom.

U Solomono vrijeme hram je bio dugačak 90 stopa, širok 30 stopa i visok 45 stopa, prema 1. Kraljevima 6,2. Bio je ukrašen finim cedrovinom i zlatom. Prilikom njegova posvećenja prineseno je 22.000 junica i 120.000 ovaca, prema 1. Kraljevima 8,63.

P: U Nehemijskoj 6,22 zašto je Darije ovdje nazvan "kraljem Asirije", kad je bio kralj Perzije?

O: Asirsko i babilonsko carstvo imali su golema područja prije nego što su Perzijanci sve osvojili. Umjesto da pokušavaju asimilirati sve u Perzijance, smatrali su boljim dopustiti osvojenim narodima da zadrže vlastiti identitet. Tako je Perzija bila za Perzijance (i Medijce), a Darije je bio kralj Perzije, Babilonije, Asirije, Sirije, Male Azije i Egipta.

P: U Ezr 7:1, kada se ovo poglavlje odvilo?

O: Postojala je 57/58-godišnja praznina između 6. poglavlja Knjige o Estri (516. g. pr. Kr.) i 7. poglavlja (458. g. pr. Kr.). Događaji iz Knjige o Esteri dogodili su se u tom razdoblju. Esra je stigao u vrijeme kada se Egipat, uz pomoć Atene i Delijske lige, privremeno uspio odvojiti od Perzije u razdoblju od 460. do 454. g. pr. Kr.

P: U Nehemiji 7,1, je li Seraija bio Ezrin otac?

Ne, jer je svećenik Seraija pogubljen od Babilonaca 588./587. pr. Kr., a Ezra i njegovi suputnici putovali su između 8. travnja i 4. kolovoza 458. pr. Kr. Ješuja u Estri 2,2 vjerojatno je bio Seraijin unuk. Ezra je vjerojatno bio Seraijin praunuk ili prapraunuk. Na hebrejskom "sin" može značiti potomak. Seraija je bio poznati predak, a Ezru su nazvali po njemu.

Uzgred, ime Seraija znači "Jahve je knez", a Ezra je skraćeni oblik imena Azarija (Jahve je pomogao), što je bilo uobičajeno ime.

P: U Ezr 7,6, je li Ezra mogao stići ili 458. g. pr. Kr. ili 398. g. pr. Kr.?

O: Ne. Iako Ezra ne navodi izričito "I" ili "II", mora biti "I", jer je 398. g. pr. Kr. prekasno razdoblje da Hram nije bio dovršen. Nadalje, ljudi često razlikuju dva kralja istog imena nakon što drugi stupi na prijestolje, ali ne razlikuju ih kada je samo jedan kralj živio.

Osim toga, vrijeme Esre i Nehemije moralo je biti za vrijeme Artakserkesa I., jer papirus iz Elefantine (Cowley br. 30), koji je pisar datirao kaoNovember 25, 407 B.C. , spominje Sanbalata [sn'blt], guvernera Samarije koji se spominje u Knjizi Nehemijinoj.

P: U Ne 7,6; Ps 45,1 i Izr 22,29 što znači "spreman pisar"?

O: Hebrejska riječ ovdje, mahir, doslovno znači "brz". To znači da je bio vješt u svom poslu i da je mogao učinkovito obaviti posao. Kao dokaz, Ezra je detaljno izvijestio o putovanju. Zanimljivo je da u glavnom gradu Persepolisu postoji više od 300 perzijskih putopisnih tekstova, pa je bilo uobičajeno dokumentirati službena putovanja.

P: U Nehemiji 7,17 postoji li presedan da je perzijski kralj dopustio svećeniku koji nije bio Perzijanac da ponovno uspostavi svoje žrtve i (neperzijski) vjerski zakon?

O: Da, jer je kralj očito bio zabrinut da ljudi nastavljaju slijediti svoje običaje, kao dio poslušnosti Perziji. Postoji vrlo bliska paralela u dekretu Darija I. upućenom Udjahorresnetu, egipatskom svećeniku koji je obnovio egipatsku religiju u Saisu u Egiptu. Darej mu je povjerio prikupljanje "mudraca iz Egipta" kako bi kodificirao egipatske zakone i u demotskom egipatskom pismu i u aramejskom. Pisarima u Egiptu trebalo je od 518. do 503. g. pr. Kr. da to učine.

P: U Ezr 8,15, zašto je bilo značajno da među njima nije bilo levita?

O: Kralj je odredio da idu kako bi promicali poslušnost Torahu, a leviti nisu išli. Također, pri nošenju sveg materijala, Ezra je želio da se leviti pobrinu za opremu hrama. Stoga je Ezra otišao u grad Kasifiju, gdje je živjelo mnogo levita, i uvjerio 38 levita i 220 službenika hrama da se vrate u Jeruzalem (Ezra 8,18-20).

P: U Ezr 8,15-21, zašto su sada molili za sigurnost?

O: Mala skupina izgnanika (1.772 muškarca, što bi moglo biti od 3.000 do 5.000 ljudi ukupno) poduzimala je putovanje od 900 milja kako bi se vratila. Dobili su oko 25 tona srebra, 3,75 tona zlata i brončane predmete. Bojali su se da će ih napasti na putu, kao što stoji u Estri 8,31. Ezra, koji nije bio perzijski dužnosnik, nije zatražio vojni pratitelj, dok je Nehemija, dvorski dužnosnik, to učinio u Nehemiji 2:7-9. Oba su načina bila u redu.

P: U Ezr 8,17, je li ovo isti Iddo koji je bio otac Zaharije u Zahariji 1,1?

O: Ne, jer je Zaharija prorokovao prije 7. i 8. poglavlja Knjige o Estri, pa očevog oca vjerojatno u to vrijeme nije bilo živog. No, mogao je biti sin ili unuk očeve brata, koji je nosio isto ime.

P: U Ezr 8,21-22, zašto su ovdje postili, a nisu tražili zaštitu od Perzijanaca?

O: Židovi su već jednom uputili zahtjev kralju. U Esdrasu 8,22-23 stoji da bi bilo čudno ponovno tražiti trupe, budući da su već rekli da će ih Bog zaštititi. Naravno, jedna od metoda koje je Bog mogao upotrijebiti za zaštitu Židova mogle su biti perzijske trupe. Međutim, kao što ističe knjiga 1001 Bible Questions Answered (str. 315), jedno je prihvatiti pomoć koja se dobrovoljno nudi, a drugo je tražiti pomoć.

P: U Ezr 8,25–29, budući da vjerujete Božjim slugama i vođama, je li i dalje u redu provoditi financijske provjere i revizije nad njima?

O: Naravno. Zato je Ezra odmjerio srebro, zlato i druge predmete u Ezri 8,25 kad ih je predao njima, a oni su ih ponovno odmjerili u Ezri 8,29 kako bi se uvjerili da ništa nisu uzeli. Rečeno im je unaprijed da će biti drugo vaganje nakon što stignu. Ponekad mogu postojati nepošteni ljudi kojih se ne sumnja. Stoga je dobro da sluge Božje koji rukuju novcem i bogatstvom budu podvrgnuti revizijama i financijskoj odgovornosti. Ako ste poštena osoba kojoj je povjeren novac ili druga dobra, ne biste se trebali uvrijediti što se od vas traži da se podvrgnete reviziji. Dobro je imati financijsku kontrolu, ne samo kako bi se spriječila krađa, već i kako bi se svima, i u crkvi i izvan nje, pokazalo da postoje čvrsti dokazi da novac nije bio pronevjeren.

P: U Ezr 8,27; 1 Krlj 29,7 i Neh 7,70, jesu li ti novčići perzijski darici ili grčke drahme?

O: Riječ je ili o perzijskom dariku ili o lokalno kovanom srebrnom novčiću u stilu grčke drachme.

Arheolozi su pronašli nekoliko "drahmi" iz persijskog razdoblja u Beth Zuru (Khirbet et-Tubeiquah), južno od Jeruzalema i 4,5 milje (7 km) sjeverno od Hebron. Te drachme nisu kovanice iz Grčke, već iz Judeje, u "stilu drachme". Jedan članak navodi da je Židovima bilo dopušteno kovati vlastite srebrne novčiće s imenom pokrajine "Jehud" u arhaičnom hebrejskom pismu. U Palestini je u doba Perzijanaca postojala lokalna kovnica novca.

Međutim, postoji i druga teorija. Hebrejska riječ ovdje, darkemonim, i slična riječ u Estri 8,27 i 1. Ljetopisima 29,7, adarkonim, mogla bi se odnositi na perzijski darik, zlatnik nazvan po perzijskoj riječi za zlato: dari. Vojnika bi se mjesečno plaćalo jednim takvim novčićem kao plaćom.

P: U Ezr 9,1-2, kada biste nekome trebali reći o grijesima drugoga, a kada šutjeti?

O: Prije svega, prepoznajte da postoji napast ogovaranja, da se svima neograničeno priča, a ogovaranje je grijeh. Osim toga, radi slave Božje, odredite što treba reći, s kojim detaljima i kome. Neki su vođe došli k Esri jer je Esra bio duhovni vođa zajednice, i Esra je morao djelovati, upozoravajući ljude na taj grijeh i izbacujući iz zajednice one koji su ustrajali u grijehu.

Kada postoji grijeh, opseg onih koji trebaju znati za situaciju, odnosno za crkvenu disciplinu, otprilike je jednak opsegu onih koji su već znali da se nešto događa, plus vođe koje su duhovni nadzornici. Oni trebaju znati što se dogodilo, ali ne trebaju znati sve "GSD", odnosno sve pojedinosti grubog grijeha.

P: U Ezr 9,1-2; Izl 34,16; i Pnz 7,1-3, zašto se mnogi židovski muškarci oženili poganskim ženama?

O: Očito se iz zatočeništva vratilo mnogo više muškaraca nego žena. Željeli su se oženiti, a činilo se da im Bog trenutno ne osigurava supruge, pa su stoga uzeli stvar u svoje ruke.

Drugi razlog može se pronaći u Malachiju, koji je prorokovao između 6. i 7. poglavlja knjige Estere. Malachija 2,11 spominje muškarce koji se razvode od supruga iz mladosti i umjesto njih se žene drugima.

Ovo zabrane nije bilo zato što su bili druga rasa, jer je Mojsije oženio Kušanku, a Ruta je bila Moabitkinja. Također, Aramejci i Elamci su također bili Semiti, ali problem je bio u tome što su služili drugom bogu. Možda je to razlog zašto se svaki brak morao istražiti. Ako je žena prešla na judaizam, kao što je to učinila Ruta, smatrala bi se Židovkom i bilo bi joj dopušteno ostati. Zato je trebalo puna tri mjeseca da se istraže slučajevi tih brakova.

Tužno je vidjeti ove muškarce. Dobro su započeli, napustivši udobnost svojih domova u Mezopotamiji i Perziji i poslušavši poziv da se vrate u Jeruzalem. Ali nisu dobro završili. Nakon što su se vratili i oženili svojim poganskim ženama, djeca su odrastala učeći ili obožavati poganske bogove ili, u najmanju ruku, da nije previše važno koje bogove obožavate.

Ali zašto bi djeca otišla s majkama? U židovskoj, kao i u babilonskoj kulturi, kada bi brak završio razvodom, djeca su ostajala s majkom. Prema Kodeksu Hammurabija 137, djeca su morala odraste prije nego što bi se razvedena supruga mogla ponovno udati.

P: U Ezr 9,3; Brojevima 14,6; Jošui 7,6; Esteri 4,1; Jobu 1,20; Izaiji 36,22; Jeremiji 41,5 i Mateju 26,65, što znači kada Židov rastrgne svoje halje?

A: Ezra je u početku možda bio vrlo sretan što se vraća u Jeruzalem, ali njegova je radost bila kratkog vijeka i stvari su postale bolne. Razderavanje haljine bio je običajan znak velike tuge, nevolje ili bogohuljenja. Time se haljina uništava i ne može se popraviti, stoga se to čini samo zbog nečega što se smatra iznimno ozbiljnim. Kada je Job izgubio djecu, bogatstvo i sve ostalo, razdera je svoju haljinu. Ezra je ovaj problem vidio kao problem slične ozbiljnosti.

P: U Ezr 9,3-10, koliko je zapravo ozbiljan bio taj kompromis?

A: Ovaj kompromis nije bio otvoreno odbacivanje Boga, nego miješanje pokušaja da se slijedi Bog i istovremeno grijeha sklapanja braka izvan vjere. Ezra je to smatrao toliko ozbiljnim da je poderio svoje halje. Ezra je molio i postio cijeli dan prije nego što je odgovorio. U Ezri 9,6 Ezri je bilo sramota pred Bogom zbog onoga što su ti drugi ljudi učinili. Ezra i ostali vođe naporno su radili kako bi uputili narod na pravilno štovanje i poslušnost Bogu, a onda se određeni broj njih okrenuo i učinio upravo to.

Ezra je vidio da je kompromis s poganskim bogovima odveo Izrael i Judu na krivi put od vremena sudaca do izgnanstva, a sada je svjedočio kako se povijest sprema ponoviti. Ezra je bio odlučan prekinuti taj krug.

P: U Ezr 9:3-10; 1 Kor 7:10-16, je li danas kršćaninu u redu oženiti se nekršćaninom?

O: Ne. 2. Korinćanima 6,14-18 pokazuje da se ne smijemo stavljati pod isti jaram s nevjernicima. Ali ako ste se vjenčali s nevjernikom, bilo zato što ste postali kršćanin nakon vjenčanja ili zbog svog grijeha, 1. Korinćanima 7,10-16 kaže da ne biste trebali tražiti razvod. Ako supružnik traži razvod, to je u redu; pozvani smo na mir u 1. Korinćanima 7,15. Ali mi ne smijemo pokrenuti razvod.

Ako je supružnik umro, u redu je ponovno se udati, ali brak i dalje treba biti u Gospodinu (1. Korinćanima 7,39).

Pavao čak preporučuje i potiče mlade udovice da se ponovno udaju u 1. Timoteju 5,14. Oni koji smatraju da udovice treba obeshrabriti u braku idu protiv onoga što je Bog poučio preko apostola Pavla (oprosti, Jeromo). Starješina ili đakon trebao bi biti "čovjek jedne žene", iako prema 1. Timoteju 3:2,12. Udovice koje podržava crkva ne bi smjele ponovno udati se prema 1. Timoteju 5:9.

P: U Ezr 9:3-10, kako je to da neki u crkvi mogu početi vrlo dobro, a završiti vrlo loše?

O: Ezra 9-10 je tužan završetak inače sretne knjige. Korah, Ahan, Gideon, Juda, Ananija i Safira, Demas, svi su dobro započeli, a loše završili. Demas uopće nije morao dobrovoljno krenuti s Pავლom na njegovo misionarsko putovanje, ali je to pohvalno učinio. No zatim je zavolio svijet i vratio se. Ljudi mogu neko vrijeme slijediti Boga, ali se odvrate ako osjete da Bog nije ispunio njihove uvjete za njegovo sljedovanje, ako imaju korijen gorčine ili im je vjera potresena licemjerjem koje vide kod drugih.

P: U Ezr 9,3-10, kako bismo trebali reagirati kada saznamo da je vjernik upao u ozbiljan grijeh?

O: Nemojte prebrzo reći: "To je u redu, Bog je vrlo zadovoljan tobom bez obzira na to koliko se pobuniš i oskvrneš Njegovo Sveto Ime." Zapravo, nikada nemojte ostaviti takav dojam. To je vrlo ozbiljno, ne samo za vjernika, već i za druge, i kršćane i nevjernike, koji vide svjedočanstvo vjernika. Trebali bismo biti žalosni i pokušati vratiti tu osobu pokajanju.

Primijetite da je Ezra tugovao i osjećao sram, unatoč činjenici da on osobno nije učinio te pogrešne stvari. Ali bio je tužan što je Božji narod to učinio, a on je kao dio Božjeg naroda snosio zajedničku odgovornost.

P: U Nehemiji 10, što je Ezra ovdje učinio?

O: Ezra je, vrlo mudro, ništa nije učinio. Bilo je sasvim jasno što je trebalo učiniti. Ezra je plakao i klanjao se Bogu te je dopustio narodu da dođe do očitog zaključka o tome što su trebali učiniti.

P: U Ezr 10,11,19,44, je li Ezra pogriješio što je prisilio židovske muškarce da se razvedu od svojih ne-židovskih supruga, kako tvrdi Asimovov vodič kroz Bibliju na str. 452?

O: Ne. Znali su da su pogriješili što su se oženili tim poganskim ženama, a razvod je bio dopušten u Starom zavjetu. U to su vrijeme Židovi vodili "bitku svog života" kako bi sačuvali svoju religiju i kulturu od gubitka uslijed asimilacije.

Također, iako se to protivi Pavlovom učenju u 1. Korinćanima 7,12, Pavao još nije bio rođen, a pravila o braku za sve nakon dolaska Isusa razlikuju se od prethodnih pravila za Židove iz vremena Starog zavjeta.

P: U Ezr 10:12, postoje li stvari koje vam drugi govore da biste trebali raditi, a vi ne vidite nikakve loše posljedice za to, ali nećete ih raditi jer znate da ste odvojeni kao Božje dijete?

O: To mogu biti zabave, spolni odnosi izvan braka, pijanke, droga ili druga zla djela za koja drugi misle da mogu proći nekažnjeno i da možete i vi. Možda i možete proći nekažnjeno, barem dok ovaj život ne završi. Ali ako shvatite tko ste, Božje dijete, nećete činiti te stvari, jednostavno zato što nećete htjeti, jer želite ugoditi svome Gospodinu.

P: U Ezr 10,44 što je zanimljivo u vezi s ovim brojevima?

Sveukupno, oko 111, odnosno 0,4 % od 28.774 muškarca bilo je u miješanim brakovima. No, od levita 6 od 74, odnosno 8,1 %, a od vratara 3 od 139, odnosno 2,2 %, bilo je u miješanim brakovima. Dakle, leviti (ali ne i svećenici) i vratari imali su nerazmjeran broj miješanih brakova. Jedan od načina na koji to donekle ima smisla jest da Ezra u početku nije imao nijednog levitu. Stoga je Ezra svratio u Kasifiju i uvjerio neke levite da dođu. Možda u početku nisu bili tako voljni, a ne znamo jesu li se vjenčali s inozemskim ženama prije ili nakon što su se vratili u Judu. U svakom slučaju, oni koji su najbolje poznavali zakon imali su najviše poganskih supružnika.

S druge strane, starješine su ispitivale svaki brak. Ako je žena prešla na judaizam, smatrala bi se Židovkom i to bi bilo u redu.

Iako su muškarci sada otpustili svoje nevjerničke žene, kasnije se Nehemija morao suočiti sa istom situacijom u Nehemiji 10,31.

P: U knjizi Estere, koji su neki od najranijih rukopisa koji i danas postoje?

O: Svici s Mrtvog mora: (oko 1. st. pr. Kr.) 1 primjerak Ezre-Nehemije (4Q117). Bio je to mali fragment. (Radio program Issues etc., 17. travnja 1999.)

4Q117 su tri fragmenta knjige Esdre 4,2–6 (hebrejski); 4,9–11 (aramejski);5:17 –6,5 (aramejski). Ukupno ili dijelovi 50 riječi

Sveukupno, u svitcima s Mrtvog mora sačuvano je sljedećih 14 stihova od ukupno 280 stihova knjige Esdre (5 %).

Ezr 4:2-6,9-11;5:17 ; 6:1-5. Za više detalja pogledajte knjigu The Meaning of the Dead Sea Scrolls, str. 423.

Kršćanski rukopisi Biblije, od oko 350. godine n.e., sadrže Stari zavjet, uključujući Ezru.

Vaticanus (325–350. g.) sačuvao je cijelu knjigu Esdrasa.

Sinaiticus (340–350. g.) sačuvao je cijelu knjigu Esdrasa od 9. poglavlja nadalje.

Alexandrinus (oko 450. g.) sačuvao je cijeli Esru.

P: Koji su rani pisci spominjali Esru?

O: Jedini kršćanski pisac iz razdoblja prije Nikeja koji je spomenuo ili aludirao na stihove u Estri bio je Origen (225.–254. g.), koji je na njih aludirao. Rekao je: "Ali netko će reći da hram o kojem se govori nije onaj koji je sagradio Solomon, jer je on uništen u vrijeme zatočeništva, nego hram izgrađen u vrijeme Esrinih, u vezi s kojim se može pokazati da su četrdeset i šest godina sasvim točne." Origenov komentar na Evanđelje po Ivanu, knjiga 10., poglavlje 22., str. 403.

Nakon Niceje

Euzebije iz Cezareje (318.–339./340. g.)

Atanazije (367, 325-373. g.)

Ambrosije Milanski (370-390. g.)

Grgur Nižski (330. – 391. g.) spominje Ezru u svojoj pjesmi o Svetom pismu. Grgurova pjesma nalazi se (na grčkom jeziku) u 37. svesku djela Grigorija Nazijanskog u Migneovoj Patrologiji Graeca, kolumne 471. – 474. (Carmina Dogmatica, Knjiga 1, odjeljak 1, Carmen XII).

Pacijan iz Barcelone (342-379/392. g.) aludira na Ezru.

Epifanije iz Salamise (neizravno) (360.–403. g.)

Rufin (374-406. g.)

Ivan Zlatousti (–407. g.) citira Ezru

Sabor u Kartagi (219 biskupa) (393.–419. g.)

Sulpicius Severus (363. – 420. g.)

Jerona (373. – 420. g.) raspravlja o knjigama Starog zavjeta. Posebno raspravlja o Postanku, Izlasku, Levitskom zakonu, Brojevima, Ponovljenom zakonu, Petoknjižju, Jobu, Isusu Navinom [Jozua], Sudcima, Rutu, Samuelu, Kraljevima (2 knjige), dvanaestorici proroka, Ozeju, Joelu, Amosu, Obadiji, Jonu, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Agej, Zaharija, Malachija, Izaija, Jeremija, Ezekiel, Danijel, Estera, Ezra, Nehemija. Pismo 53, pog. 7-8, str. 99-101.

Papa Lav I. Rimski (440.–460. g.) aludira na Esru.

P: U Ezri, koje su neke od razlika u prijevodu između hebrejskog/aramejskog i grčke Septuaginte?

O: Evo nekoliko prijevodnih razlika, s primarnim fokusom na Ezru 2, pri čemu je hebrejski/aramejski tekst naveden prvi, a zatim grčki.

Ezr 2:1 "sinovi pokrajine koji su se popeli iz ropstva, od onih koji su bili izgnani." vs. "narod zemlje koji se popeo, od broja zatočenika koji su bili uklonjeni"

Ezr 2:2 "od ljudi naroda" vs. "od naroda"

52 broja (167 znamenaka na engleskom) iz Ezre 2:3-69 u hebrejskom i grčkom tekstu Septuaginte podudaraju se točno, osim:

Ezr2:24 "42" vs. "43"

Ezr2:39 "1.017" vs. "1.007"

(Dvije pogreške u 52 broja iznose razliku od oko 4 %, a dvije znamenke u 167 znamenki iznose razliku od 1 %.)

Ezr2:25 "Kiriath Arim" vs. "Kiriath Jearim" (Poznajemo Kiriath Jearim, ali ne i Kiriath Arim, pa je Arim vjerojatno pogreška u pisanju)

Ezr4:23 "prisila za zaustavljanje" vs. "prisila za zaustavljanje s konjima i [naoružanom] silom."

Bibliografija za ovo pitanje: hebreanski prijevod potječe iz doslovnog prijevoda Jaya P. Greena, a prijevod Septuaginte iz prijevoda Sir Lancelota C.L. Brentona, The Septuagint: Greek and English. Također su korišteni The Expositor's Bible Commentary i fusnote u Bibliji NASB, NIV 1985, NKJV i NRSV.

Osim ako nije drugačije naznačeno, citati iz Svetog pisma preuzeti su iz Biblije Berean Standard Bible (BSB), koja je posvećena javnoj domeni: https://berean.bible