< Upit iz Biblije iz Djela apostolskih

P: Je li Luka napisao dvije odvojene knjige: "Evanđelje" i "Djela", ili je napisao jednu knjigu, a crkva ili prva kršćanska zajednica je razdvojila na dvije knjige?

O: Obje su prilično opsežne knjige, a Luka ih je u početku pisao odvojeno. Djela 1,1 započinju riječima: "U svojoj prvoj knjizi, o Teofile, napisao sam o svemu što Isus poče činiti i učit…" Od 31 prednikenskog pisca koji su citirali ili aludirali na Luku i/ili Djela, nijedan nije napisao da je to ikada bila jedna knjiga.

P: U Dj 1,1 i Lk 1,3, je li Teofil bio stvarna osoba?

O: Postoje tri mogućnosti, a ja preferiram treće stajalište.

Ne: Grčka riječ Theophilus znači ljubitelj Boga, i mnogi to vide kao opći poziv ljubiteljima Boga općenito. Prema povjesničaru Plutarku, Kleomenes je bio čudesno zaštićen zmijom i nazivan je theophiles, odnosno "miljenik bogova".

Da: Međutim, Teofil je bilo poznato grčko ime, a neki, poput Nelson Study Bible na str. 1685, kažu da je Teofil bio pojedinačni vjernik. Slično tome, The NIV Study Bible na str. 1532 kaže da se Teofil "gotovo sigurno odnosi na određenu osobu, a ne na općenite ljubitelje Boga." Teofil je možda bio Lukov mecena koji je plaćao Lukove troškove dok je provodio istraživanje i pisao.

Namjerno dvosmisleno: Treći je stav da je ta dvosmislenost namjerna, bilo s Lučeva, bilo s Božje strane.

Teofil je bilo ime više osoba:

1) Stari grčki geograf spomenut kod Plutarka, Ptolemeja i Josipa Flavija

2) Indo-grčki kralj iz 130. pr. Kr. ili 90. pr. Kr., biskup Antiohije (168.–181./188. g.)

3) Teofil iz Cezareje (oko 170.–180. g.)

4) Arijanski Teofil Indijac (umro 364. g.)

5) Aleksandrijski patrijarh negdje oko 391. godine.

6) Autor Mučeništva đakona Habiba, koje se dogodilo 315. godine.

P: U Djelu apostolskom 1,3, je li Isus bio na zemlji četrdeset dana nakon svog uskrsnuća ili manje od pet dana, kako to navodno implicira Lk 24,50-52?

O: Isus je bio na zemlji nakon svog uskrsnuća četrdeset dana, kako nam Luka kaže u Djelu apostolskom 1,3. Suprotno tome, Luka nam u Evanđelju po Luki 24,50 govori o posljednjih pet dana, ali Evanđelje po Luki ne navodi broj dana prije nego što ih je Isus odveo u Betaniju i uzašao na nebo.

P: U Djela apostolskih 1,8, jesu li apostoli unaprijed znali što će se dogoditi kada na njih dođe Duh Sveti?

O: Sveto pismo to ne kaže, ali nema naznaka da su znali. Mnoge puta, kada slijedimo Boga, Bog nam ne govori uvijek unaprijed o blagoslovima koje nam je pripremio.

P: U Djela apostolskih 1,10, tko su bili ljudi odjeveni u bijelo?

O: Bili su anđeli. Luka ih je nazvao ljudima jer su se pojavili kao ljudska bića.

P: U Djela apostolskih 1,11, zašto su anđeli blago ukorili apostole?

O: Razumljivo su samo stajali ondje u čudu gledajući Isusov uzlazak na nebo. Ali nakon što je Isus nestao, nastavili su zuriti. Ne moraju brinuti da će propustiti Kristov povratak; svako će ga oko vidjeti. Mi, kao i oni, nismo pozvani biti promatrači zvijezda koji samo gledaju u nebo, već smo pozvani biti svjedoci ljudima diljem svijeta.

P: Pokazuju li Djela apostolska1:11 kako će se Isus vratiti?

O: Da. Isus će se tijelesno vratiti na oblacima, baš kao što je tijelesno uzlazio na oblake.

Rani kršćanski pisac Irenej (182. – 188. g.) nakon citiranja 1. Ivanova 5,1 kaže: "znajući da je Isus Krist jedan i isti, kojemu su se otvorila vrata neba zbog toga što je uzeo tijelo; koji će također doći u istom tijelu u kojem je patio, otkrivajući slavu Očevu." Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 16:8, str. 443

P: U Djela apostolskih 1,12, što je put sabatni?

O: Taj kolokvijalni izraz označavao je udaljenost koju su farizeji odredili da je osoba smije prijeći u subotu bez obavljanja rada. Mishna uči da je to bilo 2000 lakata, što bi bilo 1,11 km ili 1200 jardi ili 2/3 milje.

P: Pokazuje li Djela apostolska 1,12 da ne bismo trebali putovati dalje od te udaljenosti subotom?

O: Ne. Činjenica da je "subotnja udaljenost" bio uobičajen izraz i da se ovdje upotrijebio ne znači da moramo slijediti tradicije farizeja. Šetnja u subotu bila je oko 3000 stopa, odnosno nešto više od pola milje, prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 354.

P: Zašto su učenici u Djela apostolskih 1,12 otišli na Maslinsku goru, budući da im je u Djela apostolskih 1,4 rečeno da ne napuštaju Jeruzalem?

O: Maslinsova gora bila je udaljena manje od jedne milje od zidina samog Jeruzalema. I dalje se nalazila unutar područja većeg Jeruzalema, baš kao što se predgrađe koje graniči s gradom i dalje smatra dijelom gradskog okruženja.

P: U Djela apostolskih 1,12, je li Isus uzašao na nebo s Maslinske gore ili je uzašao s Betanije, kao što kaže u Lk 24,50?

O: I jedno i drugo, jer je Betanija bila na obronku Maslinske gore. Betanija je bila bliže Jeruzalemu nego što je Židov smio prijeći u subotu, a Maslinska gora nalazila se između Betanije i Jeruzalema.

Uzgred, Luka opisuje Maslinsovu goru kao da je pisao za nekršćanskog čitatelja koji je inače ne bi poznavao. Židovski čitatelji koji su bili u Jeruzalemu već su znali gdje se nalazi Maslinsova gora. Stoga takav izraz ne nalazimo kod nijednog drugog evanđelista, koji možda ne bi vidjeli potrebu za njim.

P: U Djela 1,16 i 15,7, zašto je Petar započeo pozdravom koji grčki tekst prenosi kao "Ljudi, braćo" (BSB "Braćo"), a Jakov je tako započeo u Djela 15,13?

O: To nema nikakvo posebno značenje; to je bio jedan od standardnih načina za početak svečanog, uljudnog javnog govora. Kao primjer, grčki govornik Demosten započinjao je neke od svojih govora na taj način, prema djelu The Expositor's Greek Testament, sv. 2, str. 63. Pavao je započeo s "Braćo i očevi" u Djela 22,1, "Braćo" u Djela 23,1 i 28,17, te samo "Ljudi" pred pogancima u Djela 27,21.

P: Što Djela apostolska 1,14 pokazuju o Josipu i Mariji?

O: Josip, posvojni otac Isusov, nije prisutan. Kao što je učio Ivan Zlatousti, Josip je vjerojatno umro prije Isusova raspeća. Bili su ondje slaveći Boga i moleći se; nema spomena o štovanju ili molitvi Mariji. Marija je počašćena kao majka Isusova; naslov "Marija, majka Božja" nije poznat u Novom zavjetu. Ovo je posljednji put da se Marija izričito spominje u Novom zavjetu.

P: U Djela apostolskih 1,17, zašto je Bog dopustio da Juda Iskariotski bude dio službe prije nego što je izdao Isusa?

O: Judina izdaja bila je dio Božjeg plana prema Djela apostolskih20:29 . Juda je samo jedan primjer u Bibliji nečasnih ljudi koji djeluju kao vođe Božjeg stada, a zapravo su duhovni vukovi. To se dogodilo tada u Djela apostolskih –31, a događa se i danas.

Međutim, Bog time nije bio iznenađen; zapravo je čak i Judinu izdaju utkao kao dio Svojeg plana.

P: U Djela apostolskih 1,18 i Mateju 27,3-10, kako je točno Juda umro?

Odgovor: Djela apostolska 1,18-19 kažu da je Juda pao naglavce na polje, što implicira pad s neke visine. Spajanjem tih stihova dobivaju se dvije mogućnosti. U oba slučaja Juda se objesio, najvjerojatnije na drvo, moguće nad liticom.

Objesili su ga, ali to nije uspjelo: dok je Juda još bio živ, užad se prekinulo i on je pao naglavce na polje, a tijelo mu se raspelo.

Objesili su ga uspješno i Juda je umro od obješavanja. Međutim, ako nitko ne bi prišao da ga spusti, tijelo bi prije ili kasnije samo palo, na ovaj ili onaj način.

U svakom slučaju bilo je vješanje, prekinuti užad i raspuknuto tijelo.

P: U Djela apostolskih 1,17, govori li Biblija o samoubojstvu? hoće li osoba ići u raj ili u pakao ako se ubije? ...Nemam pištolj na glavi. Samo se pitam. To je jedno od onih pitanja koja nitko nikada nije postavio na biblijskom proučavanju. Mislim da je to zato što se ljudi previše boje pitati.

O.: I za samoubojstvo i za druge grijehe, Biblija ne navodi kako Bog sudi čovjeku. Samoubojstvo je oblik ubojstva, a prema deset zapovijedi ne smijemo ubijati. Biblija ima nekoliko primjera zlih ljudi koji su počinili samoubojstvo: kralj Šaul i Juda.

Neki ljudi misle da ako prihvatite Krista, možete izgubiti svoje spasenje ako počinite bilo koji grijeh i nikada se ne pokajete. Osoba koja počini samoubojstvo, ovisno o načinu, možda neće imati vremena za pokajanje prije smrti.

Međutim, to je razmišljanje pogrešno: iako se kršćani trebaju pokajati za sve svoje grijehe, spašeni smo Božjom milošću po vjeri, a ne na temelju našeg pokajanja za svaki grijeh. Siguran sam da svaki kršćan koji umre nije se izričito pokajao za neki grijeh jer ga je ili zaboravio ili nije bio svjestan da je to grijeh. Ali naše spasenje je dar od Boga svima koji ga prihvate.
U ranoj Crkvi postojao je primjer lijepe, pobožne kršćanske majke i njezine dvije kćeri, koje su zarobili rimski vojnici. Majka je razgovarala sa svojim kćerima i prije nego što su ih silovali, zatražile su da odu sa strane ceste do rijeke [vjerojatno da se olakšaju]. Zatim su se bacile u rijeku i utopile. Eusebijeve Crkvene povijesti, knjiga 8., poglavlje 12., str. 332-333, spominje ih među "divnim Kristovim mučenicima". Međutim, to je bio grijeh, jer se ne smije ubijati. Među ranim kršćanskim piscima, Laktancije (oko 303. – oko 325.) u djelu Božanski instituti, knjiga 3., poglavlje 18., str. 89, učio je da je samoubojstvo pogrešno. Augustin iz Hipona također je učio da je samoubojstvo, čak i da bi se pobjeglo od silovanja, pogrešno.

P: U Djela apostolskih 1,20, kako se ovi citati iz Psalma 69,25 i Psalma 109,8 odnose na Judu?

Odgovor: Psalam 69,21 također se odnosi na Isusa. U odgovoru treba uzeti u obzir tri točke.

1. Ova tri stiha ne kažu izričito da se odnose na budućeg Mesiju.

2. Nema ni razloga da ove stihove tumačimo kao neprimjenjive na nikoga osim na Isusa i Jude.

3. Međutim, vrsta situacije u kojoj se Isus nalazio vrlo je slična vrstama situacija na koje se ti psalmi odnose.

P: Zašto je Petar u Djela 1,20 rekao "njegovo mjesto", budući da Psalam 69,25 kaže "njihovo mjesto"?

O: Petar nije napamet recitirao Psalam 69,25 riječ po riječ, a Djela apostolska nam (bez pogreške) govore što je Petar zapravo recitirao. Postoje dva gledišta o važnosti ovoga.

Prvo viđenje: Izbor Matije za dvanaestog apostola bio je pogreška, budući da se o Matiji nakon toga ne čuje, a Pavao je postao apostol. Petrova odluka da izvuče dvanaestog apostola žrijebom temeljila se na Petrovom pogrešnom sjećanju na Psalam 69,25. Dakle, iako je Petar pokušavao poslušati Božju riječ, čak je i on mogao griješiti. To je u redu, jer Bog i dalje djeluje kroz nesavršene ljude.

Drugo viđenje: Petrova parafraziranje bilo je ispravna primjena, jer je Psalm govorio o neprijateljima Mesije, a Juda je zasigurno bio jedan od njih.

P: U Djelu apostolskom 1,21-26, koliko je apostola biblijski bilo? Prilično sam siguran da je Barnaba priznat kao jedan u Djelu apostolskom. I da je Jakov, Isusov brat, također bio apostol, što se nalazi na drugim mjestima u Svetom pismu. Također, je li Apol bio apostol?

O: Riječ "apostol" ima višestruka značenja. Riječ općenito može značiti "veleposlanik", a Barnaba i Jakov, Gospodinov brat, bili su apostoli u tom smislu. Iako je Barnaba nazvan apostolom u Djelu apostolskom14:4 , Jakov i Apoloni nisu nazvani apostolima u Bibliji per se, iako su imali važne uloge u crkvi.

Kako bi se razlikovali od njih, postojala je još jedna, ograničenija skupina, nazvana "Dvanaestorica", što dovodi do zanimljivog pitanja. Budući da je jedanaestorica Isusovih učenika postala apostolima, što je s dvanaestoricom? Petar je uvidio potrebu za dvanaesticom, bacili su kocku između Josipa i Matije te je pobijedio Matija (Djela apostolska1:21 -26). Kada su bacili kocku, sumnjivo je da je postojao treći izbor "ne birajte još". Međutim, o Matiji više ne čujemo ništa. Kasnije je Pavao postao dvanaesti apostol i bio je priznat od drugih (Gal 2,8-10; 2 Pet3:15 -16). Gotovo kao da je Bog jednostavno ignorirao njihovo izvlačenje žrijeba jer je Njegov izbor Pavla uslijedio kasnije.

Zanimljiva sporedna napomena jest da je u zajednici iz Kumrana bilo dvanaest vođa njihove zajednice, kao i unutarnji krug od trojice.

P: U Djelu apostolskom 1,22-26, kada su žrijebom izabrali Matiju da zauzme Judino mjesto, je li to bilo ono što je Bog želio?

O: Sveto pismo ne bilježi ni odobravanje ni neodobravanje ove odluke. Međutim, mnogi kršćani misle da to nije bilo ono što je Bog želio, iz tri razloga.

1. Bog je u Otkrivenju 21,14 priznao samo dvanaestoricu kao apostola.

2. Pavao je spomenut kao apostol u 1. Timoteju 1,1; 2,7; Rimljanima 1,1; 1. Korinćanima 1,1; 2. Korinćanima 1,1; Galaćanima 1,1; Efežanima 1,1; Kološanima 1,1; 2. Timoteju 1,1; i Titu 1,1.

3. O Matiji se više nikada ne čuje u Bibliji.

Evo argumenata zašto je Matija trebao biti izabran.

1. Bilo bi dobro prikazati "12" kao ispunjenje Izraela na Petrovu u sljedećem poglavlju.

2. Srodno prethodnom, Pavao je imao posve drugačiju službu, budući da nije bio na Petrovu dnevku i odlazio je daleko k poganima.

3. Petar, nadahnut od Svetog Duha, imao bi dobro razumijevanje kako primijeniti ove psalme ovdje.

4. Nije bilo kritike ili osude od Boga.

Kada iskreni vjernici služe Bogu svim srcem, i dalje će griješiti. Međutim, Bog je dovoljno velik da oprosti naše pogreške.

   F.F. Bruce smatra da je to bilo ispravno. F.F. Bruce također ističe da oni nisu zamijenili Judu zato što je umro. Naprotiv, zamijenili su Judu zato što je napustio svoje mjesto. Nisu prakticirali doslovnu "apostolski sukcesiju", jer kada je Jakov mučenički poginulo u Djela apostolskih 12,2, nisu pomislili zamijeniti ga. Tertulijan (198. – 220. g.) u svom djelu O lijeku protiv heretika, gl. 20., str. 252, također smatra da je izbor Matije bio ispravan.

P: U Djela apostolskih 1,23, što znači "Barsaba"?

O: Doslovno znači "sin subote". Možda je Josip Barsaba rođen u subotu.

P: U Djapostolskim djelima 1,26, je li bacanje žreba bilo glasanje?

O: Ne. Izvlačenje žreba slično je stavljanju kamena s imenom svakog kandidata u posudu i izvlačenju jednog imena nasumično.

P: U Djela apostolskih 2,1, koliko je dana prošlo između Isusova uzašašća i Duhova?

O: Budući da je Isus uzašao na nebo otprilike 40 dana nakon uskrsnuća (Djela 1,3), a Duhovi su bili 50 dana nakon Pashhe, bilo je to otprilike 10 dana.

P: U Djela apostolskih 2,3 tko je imao jezike od ognja?

A: Iako Sveto pismo ne navodi izričito da je to bilo ograničeno na apostole, vjerojatno jest. Ne možemo znati je li Matija imao jezik od vatre ili ne. S druge strane, The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 357, smatra da je svih oko 120 vjernika imalo jezike od vatre, ali da su samo dvanaestorica govorila u jezicima. Također, ne stoji točno "jezici od vatre", nego "jezici kao od vatre". Isto tako, ne kaže se zvuk jurećeg vjetra, nego zvuk kao od jurećeg vjetra.

P: U Djela apostolskih 2,4, zašto je Bog odgodio slanje Svetog Duha sve do Duhova?

O: Sveto pismo ne navodi zašto je došlo do kašnjenja od pedeset dana od Pashaha. Međutim, dva su razloga očita.

Možda je uzdignuće prvo moralo uslijediti: Isus se često pojavljivao svojim učenicima prije uzdignuća na Nebo. Morao ih je dovršiti poučavati i dati im poslanje koje se nalazi u Djelu apostolskim 1,7-8 prije uzdignuća na Nebo. Njegovo uzdignuće na Nebo prethodilo je dolasku Duha Svetoga na njih.

Slijedili su blagdani: Bog je ustanovio židovske blagdane u Starom zavjetu. Isusov život bio je paralelan blagdanima i bilo bi prikladno da Duh Sveti dođe na blagdan Duhova. Duhovi su zapovijeđeni u Levitskom zakonu 23,15-16 i Ponovljenom zakonu 16,9-12.

P: U Djela apostolskih 2,4, kako su svi razumjeli govor u jezicima, budući da 1. Korinćanima 14,27-28 kaže da u crkvi ne smije biti govora u jezicima bez tumačenja?

O: Reakcija mnoštva pokazuje da apostoli nisu govorili u nepoznatim jezicima, već u jezicima nepoznatim govornicima, ali poznatim slušateljima. Stoga tumači nisu bili potrebni.

Što se tiče ideje da su postupali protivno 1. Korinćanima14:27 –28, zapamtite da

a) Slušatelji su mogli sami protumačiti

b) Ovo se nije dogodilo u crkvi

c) 1. Korinćanima 14,27-28 još nije bilo napisano.

Iako muslimani nisu kršćani, ne bi trebali imati problema s prihvaćanjem ovog izvještaja. Jedan od najistaknutijih ranih muslimanskih povjesničara, al-Tabari, također navodi da su Isusovi učenici mogli čudesno govoriti jezik naroda kojemu su bili poslani. (al-Tabari, Povijest, sv. 8, str. 99)

P: U Djela apostolskih 2,4, dokaz li da Duh Sveti ispunjava ljude, kako uče Jehovini svjedoci, da Duh Sveti ne može biti osoba?

O: Ne. Da je ta logika valjana, onda, budući da Bog ispunjava nebesa i zemlju, kako kaže Jeremija23:24 , Bog ne bi bio osobni Bog. Činjenica da Duh Sveti može činiti stvari koje mi ne možemo i činjenica da je Bog beskonačan ne ograničavaju Ga da također bude inteligentno biće sa mislima i osjećajima. Kao što ističe knjiga *When Cultists Ask* (str. 194-195), u Poslanici Efežanima4:10 piše da Krist ispunjava sve, pa po istoj pogrešnoj logici, zar ni Krist nije osoba?

Dok prethodni odlomak pokazuje da ništa ne ograničava Duha Svetoga da bude osoba, sljedeći popis pokazuje da Duh Sveti ima osobine osobe. Pod osobom ne mislimo ljudsko biće, već inteligentno, osobno biće.

Paraklet (utješitelj, onaj uz nas)

Govori nam (Ivan14:16 ,26; Ivan15:26 ; Djela 13,2; Hebrejima 3,7)

Podsjeća nas (Ivan14:26 )

Poput roditelja, da ne budemo siročad (grčki orphanos) (Ivan14:18 )

Vodi nas (Ivan16:13 )

Uči nas (Ivan14:26 ; 1. Korinćanima2:13 )

Živi u nama (1. Korinćanima3:16 ; 2. Timoteju1:14 ; Rimljanima 8:9,11; Efežanima2:22 )

U našim srcima (2 Korinćanima1:22 ; Galaćanima 4:6)

Živimo po Duhu (Galaćanima5:16 ,25)

Vođeni Duhom (Galaćanima5:18 ; Rimljanima 8:9)

On se zauzima za nas (Rimljanima8:26 -27)

Može biti uvrijeđen (Hebrejima10:29 )

Svjedoči o Kristu (Ivan15:26 )

Ima um (Rimljanima8:27 )

Može biti ožalošćen (Izaija 63:10; Efežanima4:30 )

Biraju kome će dati darove (1. Korinćanima12:11 )

Posjeduje ljubav (Rimljanima15:30 )

Može smatrati da su stvari dobre (Djela apostolska15:28 )

Istražuje duboke stvari Božje (1. Korinćanima 2:9-10)

Bog u nama (1. Ivanova 4:12-13,15-16; Rimljanima 8:9-10; 1. Korinćanima3:16 ,6:19 ; Ivan 14:23, 15:4)

Uvijek s nama (Matej 28,20)

Stiže uzdahe, i time brine, za nas (Rimljanima8:26 )

Daje radost (1. Solunjanima 1,6)

P: U Djela apostolskih 2,4, dokazuje li to da je govorenje u jezicima bilo uobičajeno iskustvo za buduće kršćane?

O: Iskustvo dvanaestorice apostola u Djelu apostolskim 2,4 ni ne dokazuje ni ne opovrgava to, osim ako mislite da su i plamenovi ognji također normalno kršćansko iskustvo. Govorenje u jezicima prije toga nije bilo, jer apostoli nisu bili ispunjeni Duhom Svetim prije Duhova. Za druge ljude koji su nakon toga govorili u jezicima, nema spomena o jezikima od ognja.

Q: U Djela apostolskih 2,6–11, budući da je većina ljudi u to vrijeme govorila ili grčki ili aramejski, jesu li apostoli svima govorili na njihovom jeziku jednostavno govoreći ta dva jezika, što ne bi bilo čudesno, kako sugerira skeptični Asimovljev vodič kroz Bibliju, str. 1002?

O: Mnogi ljudi u Palestini govorili su i grčki i aramejski. Asimovovo objašnjenje da su govorili samo ta dva jezika nema nikakvog smisla iz najmanje pet razloga.

1. "Okupljena je gomila u zapanjenosti, jer ih je svatko čuo kako govore njegovim jezikom. Zapanjeni i zadivljeni,…" (Djela ). Koliko je danas ljudi zapanjeno i zadivljeno kad saznaju da je stranac dvojezičan?

2. "Zadivljeni i zbunjeni, upitaše jedni druge: 'Što to znači?'" (Djela2:12 ).

3. Drugi su rekli: "Pijani su od novog vina!" (Djela apostolska2:13 )

4. Djela apostolska 2,8 kaže da su ljudi iz petnaest etničkih skupina čuli Evanđelje na svom jeziku. Ne bi imalo smisla nabrajati petnaest skupina ako su se govorila samo dva jezika.

5. Konačno, malo je vjerojatno da su svi Parci i Arapi govorili grčki ili aramejski.

P: U Djela apostolskih 2,7, kako su mogli znati da su apostoli Galilejci?

O: Gomila je to mogla prepoznati po njihovom naglasku. Ljudi su u Galileji obično ispustili slogove. Galilejci su također imali poteškoća s izgovorom grlenih suglasnika (kao i govornici engleskog). Grleni suglasnici gotovo da ne postoje u engleskom jeziku, osim možda u riječi "loch". Najsličniji su im suglasnici h, g, k i njemačko r. Izraženi su u njemačkom, hebrejskom i arapskom jeziku, kao što bi znao moj prijatelj Akhmed. Na primjer, dvije arapske riječi, kalb i qalb, znače "pas" i "srce". Čuo sam da su Arapi voljeli slušati strane misionare kako na arapskom govore ljudima da Bogu daju svoje "srce".

P: U Djela apostolskih 2,14-40, jesu li govori u Djela apostolskih točno zabilježeni?

O: Ne, iz nekoliko razloga. Djela 2,14-40 mogu se pročitati za minutu ili dvije, a Petar je vjerojatno govorio dulje od toga. Zapravo, u Djelima 2,40 Luka nam kaže da je Petar govorio i mnoge druge riječi. Luka je dao sažetak onoga što je Petar rekao i vjerojatno je i dijelove toga parafrazirao.

Dobar primjer nalazimo u svjetovnoj povijesti kod pouzdanog povjesničara Tukidida iz petog stoljeća pr. Kr. U svojoj Povijesti peloponeskog rata i on uključuje mnogo govora. Tukidid piše: "Što se tiče govora… bilo mi je teško, kao i drugima koji su mi ih prenijeli, prisjetiti se točnih riječi. Stoga sam svakom govorniku stavio u usta osjećaje primjerene prigodi, izražene onako kako mislim da bi ih on vjerojatno izrazio, a istovremeno sam nastojao, koliko god sam mogao, prenijeti opći smisao onoga što je zapravo rečeno. … O događajima rata nisam se usudio govoriti na temelju bilo kakvih nasumičnih informacija, niti prema vlastitoj pretpostavci; opisao sam samo ono što sam ili sam vidio ili sam saznao od drugih, kod kojih sam proveo najpažljivije i najdetaljnije ispitivanje. Posao je bio mukotrpan." Tukidid, prijevod na engleski Benjamin Jowett (1881.), svezak 1, knjiga 1, poglavlje 22.

P: U Djela apostolskih 2,15 zašto su Židovi smatrali da je pogrešno piti vino u to vrijeme?

O: Iako je umjereno pijenje vina bilo uobičajeno, na blagdane je bilo običajno postiti barem do četvrte sata. Osoba je ozbiljan alkoholičar ako joj je potrebno vino da ustane ujutro. Općenito, Židovi nisu pili vino ujutro.

P: U Djelu apostolskom 2,16-21, je li se ovdje ispunilo ovo proročanstvo Joela 2,28-29 ili će se ono ispuniti pri Drugom dolasku Krista?

O: Ona će se ispuniti pri svakom dolasku Krista. Dio nje ispunio se pri Isusovom raspeću kada je sunce potamnilo poslijepodne (Matej 27,45; Marko 15,33; Luka 23,44-45). Petar je to spomenuo u Djela apostolskih 2,16-21.

Također će se zamračiti prije drugog dolaska Isusa u Otkrivenje 6:12-14;8:12 ; 9:2;16:10 .

P: U Djela apostolskih 2,16-21, budući da je time ispunjena proroštva Joela 2,28-32, kako to da Mjesec nije pretvoren u krv?

O: Pretvaranje mjeseca u krv jednostavno znači da mjesec poprima crvenu boju. Sunce je potamnelo na tri sata tijekom Isusovog raspeća prema Luki 23:44-45. Nekršćanski palestinski povjesničar po imenu Thales (također pisano Thallus) napisao je 52. godine da je tamu pratilo Isusovo raspeće. Karski grčki pisac Phlegon također je napisao da je u 202. olimpijadi (33. g.) došlo do pomračenja sunca.

Postoje dva gledišta o Djelu apostolskim 2,16-21:

Potpuno ispunjen: Budući da se mjesec često vidi i danju, kada je sunce pomračeno, mjesec je vjerojatno također pomračen ili pocrnio.

Djelomično ispunjen: Proročanstvo u Joelu 2,28-32 imalo je više dijelova. Izlijevanje Duha nije se dogodilo sve do pedeset dana kasnije na Duhove. Čini se da Mjesec ovdje nije potamnio, ali potamnit će pri Drugom dolasku Krista. Sunce je potamnilo i pri raspetju i pri Drugom dolasku.

P: U Djela apostolskih 2,25-26 i 4,25-28, kako se Ps 16,8-11 i Ps 2 odnose na Isusa i rane kršćane?

O: Ove se stihove prvenstveno odnose na Isusa. Budući da nam je Isus dao svoj život, one se sekundarno odnose i na nas.

U Psalmu 16:8-11, tijelo Isusa nikada nije vidjelo raspadanje, i Isus će imati vječno veselje na nebu. Naša zemaljska tijela će se raspadati. Međutim, kasnije ćemo primiti proslavljena tijela i za nas ta tijela nikada neće vidjeti raspadanje, i mi ćemo imati vječno veselje na nebu.

U Psalmu 2, Isus će sjediti na svom prijestolju i vladati zemljom. Poslanica Efežanima 2,6 i Otkrivenje 3,21 kažu da ćemo sjediti s Kristom na Njegovom prijestolju (ne na vlastitom) i vladati s Njim.

Kombiniranje dvaju stihova koji sadrže iste riječi bilo je "drugo midrašičko pravilo" pripisivano slavnom židovskom rabinu Hillelu.

P: U Djela apostolskih 2,34, je li David otišao na nebo ili nije?

O: Na kraju, da. Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. U vrijeme kada je David napisao navedeni odlomak, David je još uvijek živio na zemlji.

2. Danas je Davidova duša na nebu. Međutim, njegovo tijelo nije na nebu, kako kaže Djela apostolska2:29 .

P: U Djela apostolskih 2,36 skeptičar Bart Ehrman tvrdi da je Petar pokazao da je Isus primio svoj uzvišeni položaj pri uskrsnuću (Jesus, Interrupted, str. 95).

O: Ehrman je napola u pravu, a napola u krivu. Dok Djela apostolska2:36 pokazuju da je Isus primio uzvišeni položaj, Ivan 17,5–7 pokazuje da je Isus povratio svoj uzvišeni položaj koji je imao prije nego što je svijet počeo.

P: Znači li Djela apostolska 2,38 da je krštenje vodom potrebno za spasenje?

O: Ne, što mogu posvjedočiti razbojnik na križu i neki rani mučenici. Isus je nužan za spasenje. Ni pokajanje ni krštenje vodom ne zaslužuju naše spasenje. To su naši odgovori na Isusovo djelo. Krštenje treba biti vanjski znak našeg prethodnog unutarnjeg pokajanja. Ali Petar nije rekao: "samo vjerujte u sebi". Njihova je unutarnja vjera bila ujedinjena s vanjskim svjedočanstvom Bogu i drugima.

Primijetite da su Djela apostolska2:38 bila zapovijed, a ne formula. Da su Djela apostolska2:38 bila formula, onda bi se pogrešno moglo zaključiti da su ljubav prema Bogu, vjera, vjerovanje i pouzdanje u Boga nepotrebni, budući da ovdje nisu spomenuti. Svi koji dolaze k Kristu trebaju biti kršteni, i to je jednako istinito danas kao i tada. Međutim, ono što nas spašava jest krv Isusova, a ne naše krštenje. Ipak, kršćani će htjeti poslušati Krista i biti kršteni vodom.

Poslanica Kološanima 2,11-12 pokazuje da je obrezivanje bilo vrsta krštenja. Kao što je Justin Mučenik istaknuo, budući da su se mogli obrezivati samo muškarci, a ne žene, to je dokazivalo da je obrezivanje od Boga dano kao znak, a ne kao djelo pravednosti. (Dijalog s Triphonom, pog. 23, str. 206)

P: U Djela apostolskih 2,38 mnogi kažu da se moramo pokajati za grijehe za spasenje, drugi kažu samo vjerom, a treći pokajanjem prema Bogu. Što Biblija kaže?

O: Vjerujem da je prvi način ono što Biblija uči. Jednom sam čuo da su dva misionara iz organizacije Campus Crusade bila u Moskvi u Rusiji i vidjeli su nekoliko prostitutki na ulici. Pristupili su im i počeli razgovarati s njima, pokazujući im letak "Četiri duhovna zakona". Prostitutke su tada izvadile svoje letke "Četiri duhovna zakona" i rekle da u to vjeruju, pa su ih čak davale i svim svojim klijentima!

Neki stihovi iz Biblije kažu: "pokajte se i vjerujte", a drugi: "vjerujte". No, "vjerujte" u biblijskom smislu podrazumijeva poslušnost, a ne samo intelektualno pristajanje, kako se uči u Jakovljevoj 2,14-20 i 1. Ivanovoj 2,3-4; 1. Ivanovoj 2,15-16. Ivan ne kaže da morate biti bezgrešni (1. Ivanova 1,10), već da ne trebamo nastaviti u grijehu (1. Ivanova 3,6)

U poruci koju je Petar dao na Duhove u Djela apostolskih 2,38 bilo je: "Pokajte se i krstite". Kao što je Petar rekao u 1. Petrova 3,21, krštenje zapravo nije za uklanjanje prljavštine (bilo fizičke ili duhovne), već je ono zavjet dobre savjesti pred Bogom.

Ostali stihovi koji naglašavaju našu potrebu za pokajanjem su:

Ezekiel 18:23,32

Matej 3:2; 3:8,11; 4:17; 11:20; 21:32

Marko 1:4,15; 6:12

Luka 3:3,5,8; 5:32; 15:7,10; 16:30; 24:47

Djela 2:38; 3:19; 5:31; 8:22; 11:18; 13:24; 17:30; 19:4; 20:21; 26:20

Rimljanima 2:4

2 Korinćanima 7:9,10

2. Timoteju 2:25

Hebrejima 6:1,6

2. Petrova 3,9

Otkrivenje 2:5,16; 2:21,22; 3:3; 3:19; 9:20,21; 16:9,11

P: U Djela apostolskih 2,39, ukazuje li neki stih da se Biblija odnosi na ljude koji nisu bili Židovi i koji nisu živjeli u Izraelu?

O: Da, postoje neki stihovi koji proširuju obećanja i na nas. (Svi ovi citati preuzeti su iz Bereanske standardne Biblije.)

Djela apostolska2:39 : "Ovo obećanje pripada vama i vašoj djeci i svima koji su daleko — svima koje će Gospodin, naš Bog, pozvati k sebi."

Efežanima 1,3 "Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je u Kristu blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom u nebeskim sferama."

Rimljanima 10,11-12 "Kako i piše: 'Tko god u njega vjeruje, neće se postidjeti.' Jer nema razlike između Židova i Grka: isti je Gospodin Gospodin svih i bogato daruje svima koji ga prizivaju,"

Galatima 3:28 "Nema ni Židova ni Grka, ni roba ni slobodnjaka, ni muškog ni ženskog spola, jer ste svi jedno u Kristu Isusu."

2. Petrova 1,1 "…Onima koji su kroz pravednost našega Boga i Spasitelja Isusa Krista primili vjeru jednako dragocjenu kao i naša:" Primijetite da Petar ovdje piše i da je naša vjera kao pogana jednako dragocjena kao i njegova vjera kao Židova, jer uistinu postoji samo jedna vjera.

Rimljanima 11:17 "A ako su neke grane odlomljene i ti, divlja maslina, u njih ugrađen da sudjeluješ u soku korijena masline,"

Kršćani danas imaju različita mišljenja o tome u kojoj smo mjeri mi Božji Izrael i koja je Božja uloga za etničke Židove. Gledajući na takve stvari kao što je strašan Holokaust iz Drugog svjetskog rata, čini se da Sotona i dalje ima zle namjere prema Židovima. Sami Židovi preispituju koliko im je zaštite Bog pružio otkako se to dogodilo. Općenito, kršćani koji su dispensacionalisti skloni su danas izraelskom narodu odavati posebnu čast jer se Bog još uvijek bavi njima. Kršćani koji se bave "teologijom saveza" skloni su reći da, budući da su Židovi odbacili Krista, oni trenutno nemaju drugačije mjesto u Božjim očima od bilo koje druge etničke skupine.

Bez obzira na to kako Bog danas gleda na židovski narod, čini se da imaju posebnu ulogu u posljednjim vremenima. 144.000 svjedoka u Otkrivenju bit će isključivo čisti židovski muškarci. U Zahariji 12:1-9 imat će neprijatelje okupljene oko Jeruzalema. U Zahariji 12:10-14 doživjet će masovnu obraćenja na Krista, "tužiti za onim koga su proboli." U Danijelu9:26 Antikrist će sklopiti savez s Židovima, prekršiti ga nakon tri i pol godine i uništiti grad i svetište.

Prije Židova, Bog je obećao Abrahamu da će sve narode blagosloviti po njemu (Galaćanima 3:8-9), svi smo mi sinovi Božji po vjeri u Krista Isusa (Galaćanima3:26 ), i svi se smatramo djecom obećanja, Sarinim, a ne Agarino, kako pokazuje Galaćanima4:24 -28.

P: U Djela apostolskih 2,40, zašto je Petar imao takvu hitnost da podijeli evanđeosku poruku s ljudima koji su se već trudili biti dobri?

O: Petar je iskreno brinuo za njih. Samo pokušavanje da se bude dobar nije dovoljno da se stigne u Božje nebo, potrebna je preobrazba. Čak su i Židovi trebali ponovno rođenje.

Petar je čak molio Židove da prihvate Isusa u2:40 u. Ako je netko u gorućoj kući, ne pozivate ga samo da izađe jer je lijepo vrijeme; hitno mu poručujete da se spasi.

Zanimljivo je da isti taj Petar, koji je tri puta zanijekao Krista u kući velikog svećenika, sada na dvorištima Hrama hrabro propovijeda Krista. Bi li Petra zbog toga bičevali ili ubili? Petra to nije previše brinulo u usporedbi s hitnošću da se evanđeoska poruka proširi.

P: U Djela apostolskih 2,42 što znači lomljenje kruha?

O: To ne znači jednostavno jesti i piti, jer se ne bi "posvetili" samo jedenju i pijenju. Umjesto toga, to se odnosi na sudjelovanje u Gospodnjoj večeri, što im je Isus rekao da čine na spomen Njega u Luki 22,19 i 1. Korinćanima 11,24-26.

P: U Djela apostolskih 2,44-45 i 4,32 znači li to da kršćani ne bi smjeli posjedovati privatno vlasništvo?

O: Ne. Ovaj primjer prvih kršćana u Jeruzalemu ne moramo nužno slijediti. U Novom zavjetu postoji suprotan primjer, Pavlova privatna svojina plašta u 2. Timoteju 4,13. Nadalje, Pavao je poticao Korinćane na velikodušnost u 2. Korinćanima 8. Ne bi to morao činiti da je crkva već oduzela svu njihovu imovinu.

Ta je raspodjela bila dobrovoljna i nije se davala svima, već onima kojima je bila potrebna.

P: U Djela apostolskih 2,44, znači li "sve zajedničko" i promiskuitet, kako uči kult Djeca Božja?

O: Ne, iz dva razloga.

1. Žene i muškarci nisu stvari kojima se trguje ili koje se koriste kao predmeti. Ovo se odnosi na materijalne stvari, a ne na ljude ili odnose.

2. Budući da su poslušno služili Bogu, ne bi dijelili ni zle stvari, poput ukradene imovine.

To je kao da se probija muhu, a guta devu, pokušati opravdati promiskuitet na temelju ovog stiha i ignorirati sve što Biblija kaže o seksualnoj čistoći.

Q: U Djela apostolskih 3,1-3, kada ono što želimo može biti različito od onoga što trebamo i biti toliko manje od toga?

Čovjek je želio malo novca da mu olakša trenutno stanje. Petar ga je pozvao da ustane iz svog trenutnog stanja. Čovjek je izgubio nadu da će ikada biti izliječen, ali nakon što je Petar govorio u ime Isusovo, dobio je vjeru da će to postići. Čovjek je znao da je Isus nedavno razapet, ali je vjerojatno također znao da je Isus uskrsnuo od mrtvih.

Neki ljudi, pa čak i kršćani, misle da nikada ne mogu prestati pušiti, piti, kontrolirati svoj bijes ili druge grijehe. Ali Bog nas poziva da vjerujemo i ustanemo iz našeg onesposobljavajućeg ropstva grijehu.

P: U Djela apostolskih 3,2, gdje ili kada je čovjek bio šepav?

O: Grčka riječ koilia može značiti trbuh ili maternica. Iako Novi zavjet tu riječ drugdje koristi u oba smisla, Luka je koristi samo u značenju "maternica". Dakle, čovjek je bio invalid od rođenja.

P: U Djela apostolskih 3,3, što je milostinja?

O: To je novac koji se daje siromašnima.

P: U Djela apostolskih 3,3-6, koliko je vjere i nade imao čovjek da će biti iscijeljen?

O: Prosičar je bio šepav od rođenja, ležao je na vratima hrama dan za danom i nije dao naznake da se nada ozdravljenju. Bio je zadovoljan samo malom novčanom milodarcem. Koliko smo mi danas zadovoljni samo malim od Boga, kada Bog želi učiniti više u našim životima.

Ovo iscjeljenje je neobično jer je čovjek jednostavno tražio nešto malo, s malo vjere, a Božjom milošću dobio je nešto veliko.

P: U Djela apostolskih 3,7, s obzirom na težinu i trajanje svoje invalidnosti, čovjek je imao svaki razlog izgovoriti se da ne može hodati. Ali nije. Kada mi pokušavamo izgovarati se pred Bogom, kada bismo jednostavno trebali učiniti ono što se traži?

O: Nije važno koliko je nešto moćno u usporedbi s Božjom moći. Ako samo nastavljamo slušati Boga kad god imamo priliku, Bog će nam izaći u susret i voditi nas. Dok dojenče koje ima potencijal naučiti hodati prolazi kroz dug proces učenja, ovaj čovjek nije. Ne samo da su mu noge bile izliječene kako bi dobio taj potencijal, već je odmah imao sposobnost i vještinu hodati, skakati i poskakivati.

Kao što je netko rekao: "Nemojte govoriti Bogu koliko je oluja velika; recite oluji koliko je vaš Bog velik."

P: U Djela apostolskih 3,11-26, kako se Petrova propovijed ovdje razlikuje od njegove propovijedi u Djela apostolskih 2?

O: Ova improvizirana propovijed ne zvuči tako dotjerano kao ona u Djela 2. No možda nije važno koliko je naš govor tečan i uvježban kada dijelimo istinu evanđelja koja je u nama.

P: U Djela apostolskih 3,13, jesu li Židovi poricali Isusa pred Pilatom, iako je Pilat bio odlučan pustiti Isusa?

O: Da. To je jasno prikazano u Mateju 27:17-26, Luki 23:4-25 i Ivanu 19:4-16. Manje je jasno prikazano u Marku 15:9-15.

P: U Djela apostolskih 3,14-15, što Petar ovdje suprotstavlja i kako se to odnosi na nas?

O: Gomila na Isusovom suđenju imala je izbor: osloboditi ubojicu koji oduzima život ili osloboditi Mesiju koji život daje. Njihov je izbor bio onaj koji oduzima život. Ponekad ljudi donose pogrešne odluke i krenu krivim putem, čiji kraj oduzima život. Ali Petar im je naviještao radosnu vijest, da još nije prekasno da se pokaju, promijene mišljenje i krenu putem života. Petar im ne prigovara strogo, već u najtežim, hitnim riječima objavljuje što su učinili i što sada trebaju učiniti.

P: U Djela apostolskih 3,16-17, što je značajno u vezi s "Imenom" Isusovim?

O: Luka ga je zasigurno smatrao značajnim, budući da ga spominje 33 puta: Djela 2:21; 38; 3:6,16; 4:7,10,12,17,18; 5:28,40,41; 8:12,16; 9:14,15,21,27,29; 10:48; 15:26; 16:18; 19:5,13,17; 21:13; 22:16; 26:9; Luka 10:17; 21:8; 24:47

P: U Djela apostolskih3:17 –21, je li židovskom narodu dana još jedna prilika da se Kraljevstvo Božje uspostavi ovdje na zemlji?

O: Kršćani se ne slažu.

Da: Mnogi dispensacionalisti vjeruju da su Židovi kao narod ovdje dobili priliku uspostaviti Kraljevstvo Božje na zemlji. Naravno, Bog je unaprijed znao da će oni odbiti tu priliku.

Ne: Mnogi drugi kažu da je ovdje apel bio upućen svakom pojedincu koji je čuo poruku.

Besmislena rasprava: Ovo je stvarna ponuda, ali čisto hipotetički slučaj, poput propovijedanja evanđelja ljudima predodređenima za propast. Bog je znao da oni neće prihvatiti.

P: U Djela apostolskih 3,19-20, zašto im je rečeno da se pokaju i obraćaju?

O: Ovo je važna stvar koju treba primijetiti. Djela 3,19 navode da je svrha pokajanja i obraćenja Bogu bila da im se grijesi izbrišu. I dalje postoji vječni aspekt spasenja, budući da je Bog unaprijed znao i predodredio one koji će ići u nebo. Međutim, Djela 3,19 pokazuju da postoji i "vremenski" aspekt te da su nam grijesi u jednom pogledu oprošteni "kad" se pokajemo i obratimo.

Obnova i pomlađivanje svega već je bilo poznato Židovima, kao što je i prorečeno u Izaiji 34,4; 51,6; 65. Spominje se i u Knjizi Henokovoj 45,2; 62,1; 91,16-17 te u Apokalipsi Baruhovoj 32, prema djelu The Expositor's Greek Testament, sv. 2, str. 116.

P: U Djela apostolskih 3,21,26, potvrđuje li to univerzalizam, da će se svi spasiti?

O: Ne. Isus je došao kao žrtva pomirenja za sav svijet (1. Ivanova 2,2) kako bi sve odvratio od njihovih zao puteva. Međutim, za one koji ne odluče odustati od bezbožnih puteva, Bog nikoga ne prisiljava u nebo protiv njihove volje.

Neposredni univerzalizam, da svi odmah odlaze na nebo, je lažan prema Mt 25,46; Iv 3,36; 5,40-43; 6,45; 8,24; 10,8; 12,47-48; 14,6; (implicirano) Dj 4,12; 2 Sol 1,8-9.

Konačni univerzalizam, da neki mogu ići u pakao, ali svi na kraju idu u nebo, je neistinit prema Marku 9:44-48; Otkrivenju 20:10.

P: U Djela apostolskih 3,13,22,26 i Otkrivenje4:27 , zašto se u tim stihovima Isus naziva svetim slugom, a kada se naziva Sinom Čovječjim, što to znači?

Čini se da su dva najdraža Isusova naslova bila "Sin Čovječji" i "Sin Božji". No, čini se da je Isus naslove uvodio jedan po jedan. Prvi naglašava da je Isus potpuno čovjek, a drugi da je Isus potpuno Bog. Isus nije samo izgledao kao čovjek i imao neke zajedničke točke s ljudima, već je bio 100 % čovjek. Bio je jednako ljudski kao i vi i ja. Isto tako, Isus nije bio malo Bog ili djelomično Bog, već je bio 100 % Bog.

Isus je imao svu slavu koja pripada Bogu na nebesima. Ipak, Isus je sišao na zemlju. Poslanica Hebrejima 5,7-8 ne kaže da je Isus bio "prijatelj" Boga Oca, već da je na zemlji bio "podložan" i naučio poslušnost. Poslanica Filipljanima ne kaže da je Isus bio pravi sluga, ili da je zaslužio biti sluga, već da je dobrovoljno izabrao postati sluga.

Ali Pismo nastavlja. Sluge su često imale visoke položaje, poput učitelja, tutora, državnih službenika i računovođa. Samo su ponizne sluge morale prati noge svome gospodaru. Ipak, Isus nije bio samo sluga, već ponizna sluga učenika, praveći im noge u Ivanu 13,4-17. Isus je i dalje potvrđivao da su u pravu što Ga nazivaju Gospodinom u Ivanu 13:13, a ipak je Isus djelovao kao sluga učenika i govorio da bismo svi trebali biti sluge jedni drugima.

Uzgred, citat iz Ponovljenog zakona 18,15.18-19 ovdje nije posve isti ni s masoretskim tekstom ni sa Septuagintom. No, on slijedi hebrejski tekst Ponovljenog zakona 18,18-19 u svitku 4Q175 (=4QTest), napisanom između 100. i 1. g. pr. Kr.

P: U Djela apostolskih 3,26, je li Isus uspio odvrnuti svakoga od njegovih nepravdi?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Isus je bio potpuno uspješan u činjenju svega što je trebao učiniti i u osiguravanju svega, s Božje strane, da se svi odvrate od svojih bezakonja.

2. Međutim, neki se odlučuju ne odmaknuti od svojih grijeha i to nije Isusova krivnja.

3. Petar je naglašavao kraljevstvo, a ne crkvu, budući da je ovdje govorio samo Židovima.

P: U Djela apostolskih 4,3-14, zašto su ih vladari tada samo upozorili?

A: Prvo primijetite da su u Djela apostolskih 4,7 vladari u suštini upitali "kojom silom ili kojim imenom"; sve im je bilo stalo do toga da imaju odgovarajuće ovlasti. Sadukeji su smatrali da je mesijansko doba već započelo u makabejskom razdoblju, prema poruci iz Djela apostolskih, str. 78. Sadukeji, koji su činili većinu Sanhedrina, vidjeli su kako apostoli propovijedaju o Isusu bez ikakvog opravdanog razloga.

Iako Sveto pismo ne daje izričiti odgovor na ovo pitanje, vjerojatno postoje tri razloga.

Vlastodršci su se bojali onoga što neki nazivaju "dojmom". Bojali su se gubitka podrške naroda i da će se narod okrenuti protiv židovskih vlastodržaca jer su kaznili ljude koji nisu činili ništa drugo nego dobro, liječeći nekoga. To je navodno bila glavna briga u Djela apostolskih 5,26. Petar, pun Svetoga Duha, dotaknuo se te točke u Djela apostolskih 4,9. Možda bi bilo bolje vrijeme da se tih apostola riješe potajno.

Drugo, bojali su se reakcije Rimljana na nerede. Rimljani su pokazali da nemaju dvojbi u ubijanju židovskih vođa. Ako bi se mnoštvo složilo s ubojstvom vođa koje više ne podržava, mogli bi se naći u lošoj situaciji. To je bila glavna briga Kajfe u Ivanu 11,48-50.

Treće, prema židovskom zakonu, osoba je morala biti svjesna posljedica svog zločina prije nego što bi bila kažnjena za njega. Stoga je upozorenje bilo samo prvi korak u upoznavanju s posljedicama.

Petar nije pokušao umiriti Sanhedrin niti je govorio kompromisno kako bi ga umirio. To je možda bilo šokantno, s obzirom na to da je dolazilo od nekoga tko je pobjegao nakon uhićenja, a da i ne spominjemo da je tri puta zanijekao Isusa. Ponekad, kada padnemo u nečemu i pokajamo se, Bog će nas dovesti u sličnu situaciju kako bismo mogli biti pobjedniči ondje gdje smo pali.

Rezultat odluke Sanhedrina bio je u suštini proglašenje "rata" između zemaljske vlasti Sanhedrina i nebeske vlasti Isusa.

P: U Djela apostolskih 4,8; 4,31; 2,4; 6,3; 11,24; 13,9; 7,55, zašto Bog ispunjava ljude Duhom Svetim?

O: Knjiga Djela apostolskih navodi pet različitih razloga.

Za govor Božje riječi (Djela 2,4; 4,8; 4,31)

Za službu (Djela 6:3)

Za pastirstvo (Djela 11,24)

Za ukoravanje (Djela 13:9)

Za umiranje (Djela 7,55)

P: U Djela apostolskih 4,12, je li Isus doista jedini put?

O: Da. Isus je jedini put za sve prema ovom stihu, Ivanu 14,6 i Djela apostolskih 4,12. Ako se ne slažete, neslaganje s gotovo svim istinskim kršćanima kroz povijest nije tako loše kao nazivati Isusa i Petra lažljivcima ili ludima jer su mislili da je Isus jedini put. Zaista li vjerujete da je Isus rekao nešto što je dovelo u zabludu sve Njegove sljedbenike tisućama godina, i da je dopustio svojim apostolima da čine isto? Mislite li da znate bolje od Isusa ili Petra?

Klevetanje je iznošenje nečega za što osoba zna da je laž ili za što nema obzira na istinu. Ako vjerujete da su Isus i Petar bili klevetnici, bila bi laž da kažete kako vjerujete u Isusa i da ste Njegov sljedbenik.

Neki bi ljudi željeli "biblijski švedski stol", prihvaćajući sve doktrine koje žele, a odbacujući one koje ne žele. To je svojevrsan stav "ja i Bog" nasuprot "Bog i ja". Ali to nije ono što je Bog, naš Gospodin, namjeravao.

P: U Djela apostolskih 4,12, osim Biblije, kako znamo da sve religije nisu istinite?

O: Prije nego što odgovorim na pitanje, evo kratkog akrostika vjerovanja nekih religija.

P: U Djela apostolskih 4,12, osim Biblije, kako znamo da sve velike svjetske religije nisu istinite?

O: Evo nekoliko kratkih izjava.

Židovi vjeruju da Isus nije Božji Mesija. Kršćani vjeruju da je Isus Božji Mesija. Hindusi i mnogi budisti vjeruju u obožavanje idola kao boga (bogova). Kršćansko i židovsko učenje kaže da je idolopoklonstvo veliko zlo. Rani kršćani radije su prihvaćali mučenje i smrt nego obožavanje idola. Muhamed je poučavao muslimane da idolopoklonike koji se ne kaju treba ubiti.

Ako biste stali i pitali pet osoba za upute kako doći negdje, a oni bi dali odgovore jednako različite kao što ih daju ove religije, morali biste zaključiti da su barem neki od njih bili u krivu. Ili

a) obožavanje idola je u redu,

b) ljudi koji štuju idole trebaju biti ubijeni

c) bolje je biti mučen i umrijeti nego obožavati idole,

Sva tri navedena ne mogu biti istinita.

Ili

a) trebate biti blagoslov drugima, ili

b) je dobra stvar, ugodna Bogu, kletviti Židove i kršćane kao što je Muhamed učio.

Obje ne mogu biti istinite.

Zamislite da gledate raskrižje dviju ulica na malom otoku. Vjerojatno možete krenuti bilo kojom ulicom i na kraju stići do bilo koje željene destinacije na otoku. Većina religija je takva. Sve dok želite putovati po otoku, nije važno kojim putem krenete. Možete se voziti oko otoka desno, lijevo ili po sredini. Ceste će se prije ili kasnije ispreplesti. Međutim, ako siđete s otoka i dođete na kopno Božjeg Kraljevstva, prije nego što dođe uragan, morate prijeći jedini dugi most. To nije usko grudi, već geografija na karti. Reći da postoji samo jedan put do Boga nije naše usko grudi mišljenje, već istina koju je poučavao Isus.

Stara priča govori o prevarantu koji pokazuje novi most u Brooklynu novim imigrantima u Ameriku. Dok svi automobili prolaze preko njega, prevarant nudi prodati most, koji ne posjeduje, imigrantu kako bi ovaj mogao zaraditi novac naplaćujući cestarinu. Ponekad ljudi žele vjerovati u zamišljeni most ili u most koji planiraju sami izgraditi. Istina o spasenju je da ne možete "kupiti" ništa. Možete slobodno prijeći uski most Isusovog križa ili možete ostati na otoku katastrofe.

P: U Djela apostolskih 4,12, što možete reći nekome tko misli da sve religije vode k Bogu?

O: Ovisi o osobi i situaciji. Evo tri različita, ali komplementarna odgovora.

a. Utješno je misliti da je sve u redu sa svijetom i da svaka religija vodi ljude k Bogu. Jesu li talibani, bogati rev. Moon, nemoralan Rajneesh, nasilni David Koresh, samoubojstveni Jim Jones, svi oni "svjetionici" koji su svoje sljedbenike doveli do onoga što Bogu ugaja? Je li Isusova žrtva, agonija i smrt na križu bile beznačajne ili, što je još gore, nepotrebna gubit? Ne, Isus je rekao da je širok put koji vodi u propast, a uska staza koja vodi u život vječni. Sada neki odbacuju Isusove riječi kao riječi budale, misleći da On nije znao o čemu govori. Međutim, ako iskreno vjerujemo Isusu, moramo se suočiti s činjenicom da nije sve u redu s većinom svijeta i da imamo posao dijeliti o uskoj stazi.

b. Na lakšu notu, ako mi netko kaže da sve religije vode k Bogu, pitam ga zna li da zaista stavlja vrat u torbu kad to kaže. Na primjer, u religiji Thuggee čin je obožavanja gušiti druge ljude do smrti. Dakle, budući da vjeruju da sve religije vode k Bogu, a ne poznaju vas dobro, biste li se, molim vas, okrenuli i zatvorili oči kako bih mogao izvršiti čin obožavanja u toj vjerskoj tradiciji?

c. Muhammed je učeći napadanje nemuslimana i ubijanje pogana u Suri 9:29 i Buharijevom hadisu, tom. 4, br. 196, str. 124. Ljude koje nazivaju muslimanskim ekstremistima jednostavno su ljudi koji ozbiljno shvaćaju sve što je Muhammed rekao. Ovakav nasilni musliman mogao bi reći univerzalistu: Moj prorok, Muhammed, mir neka je s njim, rekao nam je da ubijamo nevjernike. Međutim, prije nego što ti odsijecam glavu u poslušnosti Allahu, samo sam ti htio reći da cijenim što potvrđuješ da je moja religija ispravna.

P: U Djela apostolskih 4,12, jesu li religije koje čine dobra djela dobre?

O: Evo pisma preporuke o jednoj od tih religija, koja je naglašavala ljubav prema drugima.

"Saznanje o dubokoj uključenosti vaše zajednice u glavna društvena i ustavna pitanja naše zemlje velika je inspiracija za mene." -- Walter Mondale (potpredsjednik SAD-a) u preporuci za reverenda Jima Jonesa. Jones je tu preporuku predao vladi Gvajane kada je Jonestown tek osnovan. (citirano u časopisu The New Republic,12/2/1978 i u knjizi Experts Speak, str. 283.) Jim Jones je kasnije prisilio svoje sljedbenike u Jonestownu na samoubojstvo.

P: U Djela apostolskih 4,19, kada bismo trebali neposlušati zapovijedi vjerskih vođa?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir: zapovijedi, bezbožni vjerski vođe i Petar.

Zapovijedi: Na sličan način na koji zakoni nacije imaju prednost nad zakonima pokrajine, Božje zapovijedi imaju prednost nad zapovijedima drugih. Sve što vam ljudi kažu, čak i riječi pobožnih pastira, treba provjeriti u Svetom pismu.

Vođe: Pavao kaže u 2. Timoteju 3,5 da će biti ljudi koji imaju izgled pobožnosti, ali poriču njezinu snagu. Ne smijemo imati nikakve veze s njima. Naravno, imate posla s tom osobom ako je priznajete svojim duhovnim vođom.

Titu3:10 kaže da nema nikakve veze s onim tko izaziva podjele nakon što ste ga dvaput upozorili. U Otkrivenju 2:20, crkva u Tijatiri bila je ukorena od Isusa jer je tolerirala lažnu proročicu koja je promicala blud i jedenje hrane prinesene idolima.

Naravno, imate posla s nekom osobom ako je priznajete za svog duhovnog vođu.U Titu13:17 stoji da nemate posla s nekim tko izaziva podjele nakon što ste ga dvaput upozorili. U Otkrivenju 2:20, crkva u Tijatiri bila je ukorena od Isusa jer je tolerirala lažnu prorokinjsku koja je promicala blud i jedenje hrane prinesene idolima. Petar: Petrova reakcija mogla je biti samo šutnja (ali ne i pristanak), a zatim je mogao tajno govoriti ili reći da nikada nije pristao. No, Petar je učinio suprotno. Nije se bojao da će izaći izvan Božje zaštite.

Petar: Petrova reakcija mogla je biti samo šutnja (ali ne i pristanak), a zatim je mogao tajno govoriti ili reći da nikada nije pristao. No Petar je učinio suprotno. Nije se bojao da će izaći izvan Božje zaštite. Moglo bi se naznačiti da je pristao da je samo šutio, i onda bi ga, s pravom ili ne, mogli optužiti da se odrekao onoga na što je prešutno pristao. Ne, Petar je ovdje bio odvažan, a ono za što su molili Boga bila je odvažnost.

Jedan od ranih pisaca koji je raspravljao o toj točki bio je Tertulijan (198.–220. g.) u djelu Scorpiace, glava 14, str. 648.

Kao povijesnu napomenu, John Wycliffe (~1330. – 1382.) otišao je korak dalje. Na ideju da "vlast dolazi od Boga" utjecao je Richard Fitzralph. Koncept je da ljudska moć i autoritet dolaze od Boga i da ih Bog održava. Neposlušni i bezbožni vjerski vođe ne bi trebali biti podržavani niti plaćeni. Wycliffe je pitao: Ako je čitava Rimokatolička crkva korumpirana, zašto bi onda Engleska trebala opskrbljivati Rim novcem?

Kakva je bila reakcija Rimokatoličke crkve? Wycliffeova smrt od moždanog udara vjerojatno ga je spasila od mučeništva. U svakom slučaju, crkva je iskopala Wycliffeovo tijelo i bacila ga.

P: U Djela apostolskih 4,21, kako su svi ovdje proslavili Boga?

O: Kontekst "sav narod" odnosi se na sve ljude koji su vidjeli što se dogodilo. Neki od njih mogli su se kasnije odvrnuti od apostola, ali za sada su svi izražavali svoju hvalu Bogu.

P: U Djela apostolskih 4,22, koja je važnost toga što je čovjek bio star 40 godina?

O: Značenje je pouka da godine nisu važne Bogu.

Tijela se ne razvijaju mnogo nakon 20. godine, a s godinama se oporavljaju sporije. Sve je to nebitno za Boga koji čini čuda.

Slično tome, starija osoba možda se ne želi pokajati i obratiti Bogu jer je uzalud provela svoje ranije godine i osjeća se previše ukorijenjenom u svojim navikama. Sve je to nebitno za Boga koji čini čuda. Ne pokušavajte reći Bogu da se želite obratiti Njemu, ali da On nije dovoljno moćan da nadvlada vaša ograničenja ili vašu dob. Bog to ne vjeruje, a ne biste ni vi trebali.

P: U Djela apostolskih 4,23, jesu li Petar i Ivan ogovarali, govoreći ostalim vjernicima sve što su rekli svećenici?

O: Ne. Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Ogovaranje je težak grijeh, prema Izreke 11:13; 16:28; 18:8; 20:19; 26:20,22 i 2. Korinćanima 12:20; 3. Ivanova 10; Rimljanima 1:29; i 1. Timoteju 5:13. Klevetanje i ogovaranje uključuju pričanje o drugima stvari za koje nema dobrog razloga, te iznošenje neistina.

2. Petar i Ivan nisu tračarili, jer su pričali što im se dogodilo i govorili su istinu.

3. Osim toga, presuda i postupci glavnih svećenika i starješina bili su važni da ih ostali kršćani saznaju.

4. Na kraju, pripovijedali su o Božjem iscjeljenju, a čovjek uvijek može drugima reći što je Bog učinio.

P: U Djela apostolskih 4,28-29, što je zanimljivo u njihovoj molitvi?

O: Dvije su stvari vrlo zanimljive: ono što su izjavili Bogu i za što se nisu molili.

Mogli bismo očekivati da će reći Bogu da su vladari bili protiv Božje volje. Ali umjesto toga, ovdje dolazi do "iznenađenja". Oni priznaju Bogu da su bezbožni vođe zapravo činili upravo ono što je Bog odredio da čine, u skladu sa Psalom 2 u Djela 4,25-26.

U suštini su uputili Bogu tri molbe.

1. Obratite pozornost na prijetnje vladara (bez pretpostavke da govore Bogu što On treba učiniti)

2. Daj im smjelost da govore Božju Riječ

3. Nastavi slaviti Svoje Ime iscjeljenjima, znamenjima i čudima.

Ono što je najzanimljivije jest ono za što nisu molili. Obratili su se Bogu kao Svemogućem Gospodinu, ali ipak nisu molili za sigurnost, oslobođenje od ugnjetavanja ili da ih Bog zaštiti. Nisu molili da im Bog stvori prilike za propovijedanje Riječi. Vidjeli su dovoljno prilika. Umjesto toga, molili su samo da ih Bog promijeni, dajući im više hrabrosti da stvore ili iskoriste prilike koje su se neizbježno morale pojaviti za propovijedanje Riječi.

Bog je pokazao da je vrlo zadovoljan njihovom molitvom time što je mjesto zatreslo. Kao što je Ivan Zlatousti primijetio, kada se mjesto zatreslo, oni su postali još nepokolebljiviji.

P: U Djela apostolskih 4,32-35 i 2. Korinćanima 8,13-15, trebaju li kršćani danas imati financijsku jednakost sa svim ostalim kršćanima?

Odgovor: Djela apostolska 4,32-35 pokazuju da su najraniji kršćani bili vrlo velikodušni i dijelili zajedničke stvari te da nitko nije bio u potrebi. Međutim, Biblija ni ne zapovijeda ni ne daje primjer "kršćanskog komunizma", jer Djela 5,4 pokazuju da je Ananija imao pravo zadržati zemlju i novac za sebe. Samo što nije imao pravo tvrditi da daje sav novac crkvi, a zapravo to nije učinio. Pavao je imao osobno vlasništvo – svoj plašt i neke svitke o kojima piše u 2. Timoteju 4,13.

2. Korinćanima 8,13–15 kaže da nitko ne bi trebao imati previše, a nitko premalo. To su izazovni stihovi za bogate kršćane, ali trebamo slijediti cijelu Bibliju, a ne samo njezine dijelove.

P: U Djela apostolskih 4,36, je li postojalo pravo Evanđelje po Barnabi, napisano od Barnabe, kako neki muslimani tvrde?

O: Ne. Evanđelje po Barnabi bila je srednjovjekovna lažna isprava. Evo nekih razloga zašto znamo da to nije drevno djelo.

Osnovne činjenice pokazuju da to nije drevno djelo. Evanđelje po Barnabi poznato je samo na talijanskom jeziku i nijedan drevni pisac nikada se na njega nije pozivao. U njemu se spominju stvari koje se nisu koristile sve do nekoliko stoljeća kasnije. Štoviše, u Granadi su pronađene i druge krivotvorene evanđelja napisane na arapskom. Otkrivene su nakon 1588. godine, a krivotvoritelji su bili Mauri. Kada svi općenito odbacuju ta druga krivotvorena evanđelja, zašto prihvatiti ovo? Iako je jedan muslimanski pisac, Ata ur-Rahman, zamijenio Evanđelje po Barnabi s drugim spisom pod nazivom Pismo/Poslanica po Barnabi, ne postoji nikakva sličnost osim imena osobe.

Proturječi i Bibliji i Kur'anu

Slijede učenja Evanđelja po Barnabi koja su u suprotnosti s islamskom doktrinom u Kur'anu, kao i s kršćanskim učenjem u Bibliji.

Neke druge razlike u odnosu na Bibliju

Neke druge razlike u odnosu na Kur'an trebale bi muslimane učiniti opreznima u namjeri da se pozivaju na ovo "Evanđelje". Prema Buharijevom hadisu, svezak 4, knjiga 56, br. 712, str. 467, Muhammed je rekao da je jedna od tri najgore laži "pripisivati mi ono što nisam rekao."

Opće pogreške - plovidba do gradova u unutrašnjosti: To nisu samo sitne pogreške, već pokazuju da autor nije znao mnogo o geografiji i povijesti Palestine.

Povijesni anakronizmi: Poanta ovdje nije da Evanđelje po Barnabi sadrži nekoliko povijesnih neobičnosti. Poanta je da brojne pogreške dokazuju da je knjiga napisana tijekom srednjeg vijeka u Europi.

Ove "više od nekoliko" pogrešaka dokazuju da je knjiga napisana tijekom srednjeg vijeka u Europi.

P: U Djela apostolskih 4,36, pa tko je napisao Evanđelje po Barnabi?

O: Prvo nekoliko tragova, a zatim tri moguća osumnjičenika.

Naznake: Talijanski tiskar po imenu Arrivabene 1547. godine objavio je prvi talijanski prijevod Kur'ana. Pisac Evanđelja po Barnabi nije bio dobro upućen u biblijsku povijest niti u ortodoksnu muslimansku teologiju, ali je očito bio vrlo upućen u europske srednjovjekovne običaje. Talijanski jezik u Evanđelju po Barnabi sadržavao je dokaze o venecijanskom i toskanskom dijalektu. Latinična pravopisna pravila pokazuju utjecaj latinske Vulgate. Također postoje utjecaji iz Dantovih djela.

Na margini su bile arapske bilješke. Međutim, kao što spominje David Sox (str. 51), nije ih napisao ortodoksni musliman. Raggsova pretpostavka je da su, budući da je tamnozelena, orijentalna uvezna korica vrlo slična uveznoj korici turskog dokumenta iz 1575. u Venecijanskim arhivima, i uvezna korica i bilješke na margini mogle biti napravljene u Istanbulu/Konstantinopolu.

Prvi osumnjičenik: fra Marino bio je inkvizitor Venecije od 1542. do 1550. godine, a njegov je motiv možda bila osveta (Sox, str. 68). Felice Peretti (budući papa Siksto V.) bio je strog i predan venecijski inkvizitor koji je stekao mnogo neprijatelja. Samo u Veneciji u šesnaestom stoljeću održano je 843 suđenja zbog protestantizma i anabaptizma, 65 zbog bogohulnih izjava i 148 zbog vještičarenja. (Sox str. 57) Tridesetih godina 16. stoljeća Venecija je bila kritizirana zbog svoje tolerancije. Augustinovski fratar bio je kažnjen zbog propovijedanja hereze u crkvi sv. Barnabe u Veneciji. (Sox str. 59) Analiza rukopisa brata Marina i Evanđelja po Barnabi pokazuje da su mogli potjecati od iste osobe, prema Soxu, str. 70.

Drugi osumnjičenik: Anselmo Turmeda (koji je kasnije postao Abd-Allah ibn Abd Allah) iz Mallorce u Španjolskoj, studirao je u Bologni deset godina. U svojoj biografiji, napisanoj 1383. – 1390., tvrdio je da je bio svećenik prije svoje preobrazbe u islam. Njegov učitelj u Bologni bio je tajni musliman. De Epalza (str. 63–64) kaže da je bio preobraćen franjevac koji se osvetio kršćanstvu nakon svoje preobrazbe u islam. Spominjanje španjolskih kovanica u Evanđelju po Barnabi podupire tu teoriju.

Ostali osumnjičenici: ostale krivotvorine evanđelja, koje su barem napisali Mauri na arapskom, potječu iz Granade. Međutim, nijedna nije bila poznata prije 1588. godine.

Zaključak: Zamislite da ste musliman kojemu je rečeno da je netko pronašao izgubljenu "knjigu" od Boga. Između ostalog, ta "sura" spominje da je Muhammed plovio brodom u Meku te je u deset točaka proturječila učenju Biblije i Kur'anu. Najstariji rukopis navodne sure napisan je na talijanskom, koji ne samo da nije bliskoistočni jezik, već talijanski nije ni postojao u vrijeme Muhammeda. Konačno, ta navodna sura sadržavala je neke povijesne običaje koji se nisu pojavili sve do 1000 godina kasnije u Europi.

Mislim da je sigurno reći da bi musliman vjerojatno imao nekoliko pitanja, blago rečeno. Prije nego što prihvatite ovaj srednjovjekovni falsifikat kao autentično djelo koje prikazuje "prave" Isusove učenja, sjetite se da se ovo djelo protivi i Kur'anu.

P: U Djela apostolskih 4,36, kako se vjernik može promijeniti da postane ohrabrujući poput Josipa/Barnabe?

O: Postoji niz stvari koje možete činiti, kao i nekoliko stvari koje biste trebali prestati činiti.

Kad vas netko vidi, očekuje li da će češće čuti ohrabrujuće ili kritične stvari? Postoji mjesto za kritične primjedbe, ali općenito bi ih trebalo biti manje od ohrabrujućih.

Iz svojeg govora trebate izbaciti obeshrabrujuće i cinične stvari.

Budite zahvalni na doprinosima i naporima drugih. Čak i ako je dobro namjeran napor propao, budite zahvalni što su pokušali.

Obavezno istaknite dobre stvari koje drugi rade ili pokušavaju učiniti.

S druge strane, budite iskreni, ne laskajte ljudima hvaleći stvari za koje znate da nisu učinjene s najboljim motivima ili nisu dobro dovršene.

P: U Djela apostolskih 4,37 i 5,2 zašto su darovi za crkvu bili položeni apostolima pod noge?

Odgovor: Sveto pismo to ne navodi, ali možemo uočiti četiri moguća razloga.

Ovlast: Priznavanje apostolskog autoriteta u crkvi da uzimaju i raspodjeljuju novac i druge priloge.

Nedostatak preduvjeta: Darovanjem na ovaj način nije bilo nikakvih dodatnih uvjeta niti nametnutih ograničenja.

Anonimno darivanje: Budući da su apostoli raspodijelili dar umjesto samog darivatelja, možda nije bilo toliko prilike za pohvalu ili slavu darivatelja.

Povjerenje: Ljudi koji su davali vjerovali su da će apostoli mudro iskoristiti dar.

P: U Djela apostolskih 4,37 i 5,2, trebaju li današnje crkve djelovati na temelju povjerenja ili trebaju li imati financijsku kontrolu?

O: Oboje. Ako znamo da ne možemo vjerovati vođi crkve ili nekoj organizaciji, ne bismo trebali davati tom vođi ili organizaciji. Ovdje se ne radi samo o prijevari, već i o trošenju Božjih darova na stvari koje ne časte Boga. Namjenski darovi su u redu, kao što su bili i za glad u Izraelu u Pavlovo vrijeme.

Međutim, povjerenje ne znači da se financijska kontrola ne bi trebala koristiti. U 2. Korinćanima 8,17-18 poslano je više ljudi s prinosom kako bi se izbjegla sumnja u neprimjerenost. To je jednako važno i danas kako bismo izbjegli sumnju u neprimjerenost. Čak su i dobre službe povremeno imale problema s time da je zaposlenik uzimao novac. Dobre službe to su otkrile pomoću financijske kontrole. Postoji krovna organizacija, nazvana Evangelical Council for Financial Accountability (ECFA), koja ima stotine kršćanskih organizacija kao članova. Svaka organizacija mora prihvatiti Izjavu o vjeri i mora se pridržavati računovodstvenih praksi ECFA-e, koje uključuju vanjsku, neovisnu reviziju od strane računovodstvene tvrtke jednom godišnje.

P: U Djela apostolskih 4,37 i 5,2, trebaju li današnje priloge slati crkvi ili izravno siromašnima?

O: Ne postoji čvrsto i nepobitno pravilo, ali u odgovoru treba uzeti u obzir četiri točke.

1. Pomoć siromašnima, siročadi i udovicama treba biti važan prioritet u našim životima (Jakov 1,27; Ponovljeni zakon 15,11; Izaija 1,17; 58,6-10; Jeremija 5,28; 22,16; Galaćanima 2,10; Psalam 41,1; 68,5; Izreke 19,17; 21,13; 22,9; 24,11-12; 29,7; 31,9,20; Matej 25,34-36; Zaharija 7,9-10; Djela apostolska 10,2,4; Efežanima 4,28; 1. Timoteju 6,18-19). "Tko zatvara uši pred vapajem siromaha, i sam će vapiti, ali mu se neće uslišiti." (Izreke 21,13)

2. Siromasi koji odbijaju raditi ne trebaju se pomagati dok ne budu voljni raditi (2. Solunjanima3:10 ).

3. Kada dajete izravno siromašnima, dajte mudro. Pokušajte smanjiti mogućnost da će se novac iskoristiti za drogu, alkohol, cigarete, lutrijske listiće ili druge rasipne stvari.

4. Kada dajete crkvi ili putem crkve, dajte mudro. Saznajte što organizacija podržava. Na primjer, određeni postotak milostinja mnogih glavnih denominacija išao je Svjetskom vijeću crkava. Oni su davali novac rhodesijskim (zimbabveanskim) gerilama, koji su ubili misionare jedne od organizacija članica Svjetskog vijeća crkava.

Ako dio vašeg novca ide na potporu otpadnicima (poput episkopalnog biskupa Sponga) ili bogoslovijama gdje poriču Kristovo tjelesno uskrsnuće (poput nekih na Teološkoj školi Perkins na Sveučilištu Southern Methodist), shvatite da se dio novca za koji tvrdite da ga dajete Bogu zapravo daje vukovima koji razasipaju stado. Zašto trošiti novac dajući ga onima koji nisu predani sljedbeništvu Krista prikazanog u Bibliji?

P: U Djela apostolskih 5,1-10, što je bilo loše u tome što su Ananija i Safira prodali zemljište i položili samo dio novca pred noge apostolima?

A: Nije bilo ništa loše u tome da daju samo dio novca. U Djela apostolskih 5,4 Petar pokazuje da nije bilo pritiska na nikoga da slijedi Barnabin primjer. Problem je bio u tome što su lagali i rekli da je to sav novac. Sporedni problem bila je neiskrenost. Glavni problem bilo je to što su mislili da mogu prevariti Duha Svetoga.

To što je Luka ovo zabilježio pokazuje njegovu iskrenost u bilječenju ovog nesretnog, donekle neugodnog događaja u crkvi. Ananija i Safira za ranu crkvu ono su što je obitelj Ahanova bila za Izraelce, grješan prijevara koja prekida pobjednički napredak Božjeg naroda.

Općenito, Sotona napada crkvu na tri načina.

Vanjsko: nasilje u Djelu apostolskom

unutarnja infiltracija, poput moralnog kompromisa i heretičkog učenja

Ometanje: zaokupiti se drugim dobrim djelima koja Bog nije namijenio tim ljudima.

P: U Djela apostolskih 5,1-10, kako to da ljudi koji danas krivo prikazuju svoje priloge crkvi nisu ubijeni od Boga?

O: Četiri točke za razmatranje u odgovoru.

1. To se dogodilo izravno pred samim apostolima, što je možda djelomično ispunjenje Ivanova evanđelja 20,23. To je bio novi period "sjajne svjetlosti gotovo savršenog svjedočanstva rane Crkve", kako kaže New International Bible Commentary, str. 1277.

2. S jedne strane bili su neiskreni, ali bilo je još veći grijeh lagati apostolima i misliti da mogu proći nekažnjeno lažući Boga.

3. Ništa ne kaže da su bili dostojniji trenutne fizičke smrti od svih ostalih koji su varali ljude u ime religije. Međutim, svoju su kaznu primili "ranije" kako bi poslužili kao primjer tijekom prvih dana crkve pod izravnim vodstvom apostola.

4. Ananija i Safira bili su bliski apostolima i središtu Božjeg djelovanja. To je dobra stvar ako se pokoravate Bogu i iskreni ste prema Njemu, ali bolno ako niste.

P: U Djela apostolskih 5,3-4, je li Duh Sveti ženski Duh, kako uči navodni korejski Mesija rev. Moon (Božanski princip, peto izdanje, 1977., str. 215-216)?

O: Ne. Sveti Duh nema X ili Y kromosome ili spolne organe. Međutim, kada se u Bibliji govori o Svetom Duhu, Duh se naziva On, a nikada Ona. U Ivanovom evanđelju14:17 , stoji: "Svijet Ga ne može primiti, jer Ga ni ne vidi ni ne poznaje. Ali vi Ga znate,…" (BSB). U grčkoj gramatici riječi imaju rod, a Ivan 14:16, 26 i Djela 13:2 imaju muški rod. Ivan15:26 i Ivan16:13 također kažu "Njeg".

Ukratko, Ivan 14,17 je istinit. Oni koji tvrde da je Duh Sveti ženski spol ne poznaju Ga.

P: U Djela apostolskih 5,13–14, kako se nitko drugi nije pridružio vjernicima, budući da im se broj vjernika povećavao?

O: Doslovni grčki tekst glasi "nitko od ostalih". Zbog straha od progona i onoga što se dogodilo Ananiji i Safiri, nitko se nije htio pridružiti vjernicima, osim ako i sam ne bi povjerovao. Kao što kaže Tony Evans u svojoj Bibliji s komentarom, str. 1078: "Nažalost, kad Bog počne djelovati, i đavao također."

P: U Djela apostolskih 5,19-20, zašto su ovdje apostoli pušteni?

O: Djela apostolska 5,20 pokazuju da su pušteni s ciljem: da odu i ponovno govore narodu, stojeći u hramu. Nisu to trebali činiti tajno, već odvažno i otvoreno.

Bog je na komičan način pokazao da su vjerske vlasti budale. Zatvorski čuvari pomno su čuvali prazne zatvorske ćelije. Vijeće se okupilo da sudi zatvorenicima koje nije imalo. Dok su pokušavali shvatiti kamo su zatvorenici pobjegli, oni su već bili na otvorenom u dvorištima hrama i ponovno propovijedali.

Primijetite da, kada su ponovno bili uhićeni, pitanja može li Isus biti Mesija ili kako su pobjegli da propovijedaju čak ni nisu postavljena. Zapravo, na ovom "ispitivanju" apostolima uopće nije postavljeno nijedno pitanje. Samo je veliki svećenik izjavio da su prekršili pravila Sanhedrina.

P: U Djelu apostolskom 5,30; 10,39 i 13,29 je li Isus bio obješen na drvetu ili raspet na križu?

O: Isus je razapet na križ od drva. Križ je nastao od debla mrtvog stabla. "Objesiti na drvo" bilo je prokletstvo prema Ponovljenom zakonu 21,23. Upotreba tog izraza naglašavala bi da je Isus preuzeo na sebe poniženje i prokletstvo za nas.

P: U Djela apostolskih 5,34 i 22,3, što znamo o Gamalielu I osim iz Biblije?

O: Gamaliel, sin Šimunov, bio je slavni židovski rabin koji je bio unuk drugog slavnog rabina po imenu Ilel. Gamaliel I umro je 52. godine. Farizejska tradicija Ilela vjerovala je da se čovjek može razvesti od svoje žene iz bilo kojeg razloga.

P: U Djela apostolskih 5,36, kada je živio Teuda?

O: Prvo što nije odgovor, zatim činjenica koja nije relevantna za odgovor i na kraju odgovor.

Nije odgovor: Moguće je da je Gamaliel ovdje pogriješio, a Luka nam je samo prenio ono što je Gamaliel pogrešno rekao. Međutim, s obzirom na sljedeći odgovor, nema razloga dovoditi u pitanje redoslijed ili vremensko određenje onoga što je rečeno.

Nije relevantno za odgovor: Josif Flavije u Djelu "Antiquitates Iudaeae" 20.5.1 (oko 93.–94. g.) spominje Theudasa kojeg je Cuspius Fadus 44. g. dok je bio procurator, obezglavio. Međutim, Gamaliel je rekao da je taj Teuda bio prije popisa, koji je bio 6.–7. godine. Također, taj Teuda je imao prilično veliku vojsku, ne samo 400 ljudi.

Stvar dodatno komplicira činjenica da je u to vrijeme bilo mnogo manjih ustanaka. Josif Flavije spominje da su četiri ustanka vodili različiti ljudi, svi po imenu Simon, u razdoblju od 40 godina. Također spominje tri različita ustanka, koja su vodila tri različita čovjeka, sva po imenu Juda, u razdoblju od deset godina. Naravno, iako je Josif Flavije općenito bio pažljiv povjesničar, i on je pravio druge pogreške. Dakle, i Josif Flavije i neki kasniji prepisivač mogli su pogrešno zapisati ime. Mnogi su nekada smatrali da je Luka koristio Josifa Flavija kao izvor. Međutim, nekoliko je pisaca, uključujući Emila Schürera, "demantiralo" tu tvrdnju.

Odgovor: Theudas s 400 pobunjenika bila je druga osoba istog imena. Pobunjenički osjećaj protiv Rimljana bio je jak, budući da je postojala skupina ljudi, nazvana Zeloti, koja se gotovo neprestano borila protiv Rimljana, sve do uspješnog, ali kratkotrajnog ustanka 70. godine. Ovaj Theudas bio je jedan od onih koji su se pobunili prije Jude, dok se pobunio Theudas kojeg spominje Josip Flavije nakon Jude.

P: U Djela apostolskih 5,36, koji je dokaz da je Pavao učio pod Gamalielom?

O: Osim Pavlova izvrsnog poznavanja Starog zavjeta i tvrdnje da je farizej, postoji i jedan konkretan primjer. U 1. Korinćanima 14,21 Pavao je citat iz Izaije 28,11-12 nazvao dijelom Tore (Zakona). Sadukeji i drugi prihvaćali su samo prvih pet knjiga Biblije kao Toru, dok su farizeji za Toru smatrali cijeli Stari zavjet. Dakle, to ukazuje na to da je Pavao učio od farizeja, a ne od sadukejca.

Uzgred, iako je Gamaliel bio cijenjeni farizej, navodno je bio samo član vijeća Sanhedrina u Jeruzalemu. Farizejski rabini nikada nisu bili na čelu Sanhedrina sve do razaranja hrama 70. godine.

P: U Djela apostolskih 5,38-39, je li bilo karakteristično da su farizeji ovdje bili tako popustljivi?

O: Postoje različite podgrupe farizeja, a neki, poput Gamaliela I i Josipa Flavija, bili su blažeg stava. Kasniji rabin, Gamaliel II, bio je stroži. Josip Flavius piše: "farizeji su po prirodi blagi u pitanju kazni" u Djela židovskih starih vremena, knjiga 13, 294 [x.6]. Kasniji farizej, rabin Johanan, izraditelj sandala, koji je učio kod slavnog rabina Akibe, rekao je nešto vrlo slično onome što je Gamaliel rekao. U Pirke Aboth 4:11 rekao je: "Svako okupljanje radi neba na kraju će biti utvrđeno, a ono što nije radi neba na kraju neće biti utvrđeno."

P: U Djela apostolskih 5,40-41, što je ovdje ironično?

O: Apostoli su pretrpjeli četrdeset udaraca manje jedan. Ponekad ljudi to nisu preživjeli. Osim ako Bog ne bi intervenirao, vjerojatno su ostajali s trajnim tjelesnim oštećenjima. Dakle, apostoli koje je Bog poslao u svijet imali su tjelesna oštećenja zbog bičevanja. Ipak, apostoli su se osjećali počašćeno što su bili osramoćeni i dobili su milost da budu osramoćeni!

Kao što je rekao ugandski biskup Festo Kivengere: "Bez krvarenja crkva ne može blagosloviti." Tertulijan je poznato rekao: "Ubijte nas, mučite nas, osudite nas, sameljite nas u prah; vaša nepravda dokaz je naše nevinosti. …Što nas češće pokosite, to više brojimo; krv kršćana je sjeme." Apologija, pog. 50 (ANF sv. 3, str. 33).

P: U Djela apostolskih 6,1, zašto bi u crkvi uopće bilo mnogo udovica?

O: Prvo, pogrešan odgovor: "jer su im muževi ubijeni zbog vjere", u ovom je trenutku netočan, jer još gotovo nitko nije bio ubijen zbog svoje vjere. Vjerojatno postoji tri razloga. 1) moglo je biti mnogo potrebitih udovica u društvu općenito. Tada je ženi bilo teško zarađivati za život bez muškarca, osim ako nije bila tkalja ili trgovkinja, ili je imala nepošteno zanimanje.

2) Dio razloga mogao bi biti ono što se primjećuje u nekim zemljama u razvoju; kada se starija osoba okrene Kristu, obitelj koja ju je financijski podržavala prestaje to činiti. To ne bi samo navelo mnoge da se vrate vjeri svoje obitelji, već bi i predstavljalo financijski teret za crkvu, odvlačeći novac koji bi se inače mogao koristiti za evangelizaciju. A ako se crkva ne bi brinula za vlastite udovice, to bi svijetu pokazalo da kršćanima zapravo nije stalo do drugih ljudi, ili barem do onih koji nemaju novca.

3) Osim svoje obitelji, Židovi su već imali način za distribuciju hrane siromašnim gladnim Židovima, prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, sv. 9, str. 330. No, ako osoba više nije slušala židovske vođe, one je možda više nisu uključivale u distribuciju hrane.

Ali potrebe udovica uopće nisu bile teret za crkvu; naprotiv, bila je to prava uloga crkve da se brine za njih. Evangelizacija i s njom povezani novac nisu naša primarna odgovornost; primarna je odgovornost poslušno ugoditi Bogu. Pomaganje siromašnima i udovicama nije teret za misiju crkve; naprotiv, to je temeljni dio misije crkve.

P: U Djela apostolskih 6,1, kada i kako je prikladno žaliti se?

O: Nikada nije prikladno žaliti se ili gunđati. Ali često je prikladno iznijeti probleme i stvari koje treba popraviti. Kada to učinite, mogli biste biti lažno optuženi za žaljenje, ali postoji razlika.

Mrmljanje može demoralizirati. To je omalovažavanje drugih, destruktivan način usredotočavanja na problem. Iznošenje problema može biti usmjereno na rješenje i na suradnju s drugima u njegovu provedbi. To je konstruktivno, ali ponekad je dio konstruktivnosti rušenje onoga što je loše i uklanjanje ostataka.

Da je Luka samo pokušavao prikazati savršenu sliku ranih kršćana, onda se Djela apostolska 6. poglavlje točno protive toj svrsi. Naprotiv, Djela apostolska 6. poglavlje pokazuju da je Luka želio ispričati kako je stvarno bilo, sa svim problemima.

P: U Djapostolskim djelima 6,1, kada se netko drugi požali u Božjoj crkvi, kako biste trebali postupiti i što biste trebali učiniti?

O: Pogledajte ton njihove žalbe i sadržaj njihove žalbe odvojeno. Čak i ako je njihov prijedlog dobar i legitiman, možda će trebati promijeniti način na koji izražavaju svoju zabrinutost. U redu je biti odlučan kako biste dočarali svoju poantu, ali također morate pokazati poštovanje prema svojim vođama i onima s kojima razgovarate. Ako netko nešto iznosi na podijeljeni ili na drugi neprimjeren način, trebali biste ih ispraviti ili ukoriti. Ali ako je to i dalje valjana stvar koju su neprimjereno iznijeli, trebali biste se svejedno pozabaviti tim problemom.

Ponekad vjernik može na prikladan način iznijeti ono što smatra problemom, a potpuno je u krivu. Morate im moći reći na nježan način da ste sve što su rekli u potpunosti razmotrili i da ste odlučili da je najbolje ne poduzeti ništa. Ako se oni jako zalažu za pokretanje novog služenja, a vi ne osjećate istu snažnu želju, dajte im malo slobode i dopustite im da ga pokrenu.

Drugo, bez obzira na to je li njihova pritužba bila u pravom tonu ili ne, pogledajte je li njihov problem stvarna briga i bi li njihov prijedlog mogao biti dobar. Ako o tome čvrsto misle, možda biste se trebali zapitati, ili još bolje, pitati ih zašto. Možda postoji nešto što vi ne vidite.

U ovom konkretnom slučaju apostoli nisu pokušali svaliti krivnju na nikoga; jednostavno su odlučili riješiti problem.

P: U Djela apostolskih 6,1, zašto mislite da su udovice koje govore grčki bile zanemarene u korist udovica koje govore hebrejski?

O: Budući da nisu govorile aramejski, odnosno barem nisu bile materinske govornice, vjerojatno su došle u Jeruzalem tek na nekoliko godina i nisu imale čvrste korijene u zajednici. Unutar crkve postojale su različite podkulture i očekivalo se da će kršćani pomagati drugim kršćanima bez pokazivanja pristranosti na temelju kulture.

Ovaj problem možda nije bio namjeran, ali postoji i nenamjerna pristranost i predrasude. Kada selektivno pomažete one koje najviše vidite, pazite da nenamjerno ne pokazujete pristranost, jer je to lako učiniti. U ovom slučaju rješenje nije bilo reći distributerima hrane da ne pokazuju pristranost, već dovesti raznoliku skupinu distributera hrane.

P: U Djela apostolskih 6,1, mislite li ikada da je ispravno imati različite skupine u crkvi?

O: Može biti dobro imati različite skupine unutar crkve, ali ponekad postoje poteškoće. Ponekad su razlike u jeziku ili kulturi toliko velike da je bolje imati različite službe, zajednice ili crkve. Čuo sam za jednu crkvu u Peruu u kojoj su bili i gradski stanovnici i seljaci koji su na bogoslužje donosili svoju djecu i nisu koristili pelene. Mokraća koja su se slivala po podu nisu se svidjela gradskim stanovnicima. Dakle, ponekad različite crkve mogu biti prijateljske jedna prema drugoj, ali i dalje ostati različite crkve.

Međutim, bez obzira na kulturu i jezik, u 1. Korinćanima 1,10-13 stoji da među nama kao kršćanima ne smije biti podjela. Stoga bi svaki član trebao uložiti više truda da upozna, sprijatelji se i zavoli one koji su drugačiji od njega, a ne samo ljude poput sebe. Ako ste zreli vjernik, bez obzira na svoju etničku pripadnost, razmislite o jačanju crkve tako što ćete se pridružiti crkvi u kojoj vaša etnička pripadnost nije većinska.

P: U Djela apostolskih 6,2, budući da su Dvanajestorica namjerno odlučili ne udovoljiti legitimnoj potrebi, kada je nama prikladno ne udovoljiti legitimnim potrebama drugih vjernika?

A: "Vi" biste trebali zadovoljiti potrebe svih. Ali to nije "vi" u jednini, nego "vi" u množini, u smislu da crkva treba zadovoljiti potrebe svih. Nije im bio potreban besmisleni, preplavljujući pritisak da moraju osobno zadovoljiti svaku potrebu. Crkva nije pojedinac, nego tim. Jednom je kršćanin razgovarao s susjedom o Kristu i bio je spreman primiti Krista. Tada je kršćanin žurno nazvao pastora i rekao mu da brzo dođe jer je osoba željela prihvatiti Krista. Pastor je rekao u redu i spustio slušalicu. Zatim je pastor osjetio poticaj Duha Svetoga. Ponovno je nazvao i rekao: "Neću doći; ti ih trebaš dovesti Gospodinu." Kao kršćanin, nemoj delegirati ono što trebaš učiniti sam. Kao pastor, nemoj poticati ovisnost.

Sjetite se da je Petar odvažno riskirao svoj život propovijedajući evanđelje, govoreći upraviteljima i starješinama: "Prosudite sami je li ispravno u Božjim očima poslušati vas radije nego Boga. Jer mi ne možemo ne govoriti o onome što smo vidjeli i čuli." Sada pokušajte zamisliti Petra kako nakon svega odlučuje više ne propovijedati evanđelje, jer će sve svoje vrijeme provoditi pomažući siromašnim kršćanima.

Zamislite Petra kako kaže: "Moram propovijedati evanđelje i moram pomagati siromašnima, pa nešto mora pasti, pa ću jednostavno izbaciti većinu svog vremena za molitvu." Mislim da takva misao nikada nije ni pala Petru na pamet. Naprotiv, u Djela apostolskih 6,4 čini se da Petar smatra da molitva i služenje riječi idu zajedno, jer drugo ne može učinkovito činiti bez prvog.

U Djela apostolskih 6,3 oni su zapravo zadovoljili potrebe, ali neizravno umjesto izravno. Rekli su im da izaberu sedam ljudi koji će upravljati hranom za udovice u potrebi.

P: U Djela apostolskih 6,3, zašto bi ti ljudi trebali biti puni Duha i mudrosti, budući da su u suštini obavljali administrativne zadatke?

O: Prvo, nešto o pozadini. Židovi su imali mrežu za distribuciju hrane za siromašne, pa bi se činilo prirodnim da kršćani koji su dolazili iz judaizma čine isto. Židovski siromasi i udovice koje su primale hranu iz židovske distribucije vjerojatno bi ostale bez nje čim bi postale kršćanke. Stoga je svjedočanstvo o tome kako se crkva brine za svoje siromašne ovdje moglo imati posebnu važnost. Jedno je povremeno i sporadično davati hranu siromašnima, a drugo je pružati dosljednu pomoć na koju se mogu osloniti.

Ti su ljudi trebali služiti (diakonein/diakoneo) potrebama drugih. Raspodjela hrane bila je diakonija. Kako bi to činili na dobar glas za crkvu, ti su ljudi trebali biti pošteni i ugledni (dobar primjer, bez prijekora), duhovni (ispunjeni Svetim Duhom) i praktični (ispunjeni mudrošću). Đakoni se također spominju u Filipljanima 1,1 i 1. Timoteju 3,8-13. No, ti su đakoni također trebali biti sposobni poticati druge da daju novac za hranu. Ljudi možda ne bi bili tako voljni davati ako ne bi mislili da se novac koristi prema namjeni i mudro. Ponekad Božji narod ne prima kako bi trebao jer Božji narod ne daje uvijek kako bi trebao.

P: U Djela apostolskih 6,5, zašto sva ova imena pokazuju istu etničku pripadnost?

O: To su grčka, a ne hebrejska imena. Rješenje za neravnomjernu raspodjelu hrane bilo je povjeriti dio vodstva pripadnicima manjinske etničke skupine.

Naravno, moguće je da su neki od njih bili etnički ne-Grci, ali su dobili grčka imena. No, činjenica da su sva sedmorica dobila nehebrejska imena snažno upućuje na to da je većina, ako ne i svi, bili Grci ili su pretežno govorili grčki.

Neki su nagađali da su židovi koji govore grčki podrazumijevali samo pogane obraćenike na judaizam. Međutim, to nije točno, jer je Nikola iz Antiohije u Djela apostolskih 6,5 jedini spomenuti koji je bio obraćenik na judaizam. Spominjanje samo Nikole snažno implicira da ostalih šestorica nisu bili obraćenici.

Zanimljiva sporedna napomena je da su apostoli vidjeli problem i predložili rješenje, ali su muškarce odabrala cijela crkvena zajednica, a ne apostoli. Apostoli nisu svaljivali krivnju za problem i uvidjeli su da bi bilo bolje da drugi donesu konačnu odluku umjesto njih.

P: U Djelu apostolskim 6,7, nakon izbora ovih sedam ljudi, zašto mislite da je velik broj svećenika postao poslušan vjeri?

O: Nije bilo prirodnog razloga da će izbor ovih sedam ljudi, koji su svi imali grčka imena, za đakone vjerojatnije navesti židovske svećenike da dođu k Kristu; prirodno gledano, čovjek bi pomislio suprotno. Možda je tajming ovoga pokazao Božje odobravanje izbora sedam ljudi.

Osim toga, "svećenici" ne bi uključivali samo sadukeje, već i druge stvarne svećenike, svećeničke obitelji, pa čak i esene koji su se također nazivali svećenicima.

P: U Djelu apostolskom 6,8, zašto bi stavili Stjepana, čovjeka punog Božje milosti i moći, koji je činio velika čuda i znakove, u "svjetovnu" upravljačku ulogu?

O: Očito nisu smatrali da su nevažni služba đakona i pravedna raspodjela hrane. Željeli su nekoga tko je pošten i koga se smatralo punim Duha Svetoga, što bi također značilo da ima dobru reputaciju. Također je važno da je bio Židov koji govori grčki. (Štefan nije židovsko, već grčko ime.) Zapravo, i druga su imena bila grčka.

I danas je važno odabrati prave ljude za važne poslove, poput osiguravanja hrane. Želite ljude koji su kvalificirani i pouzdani da obnašaju određenu ulogu. Ako osoba u nečemu malo zaostaje, radije biste da bude malo manje kvalificirana nego malo manje pouzdana. Također, budući da su grkofonske udovice bile zapostavljene, bilo je važno imati diakona koji govori grčki iz nekoliko razloga. Svojim kontaktima možda je bolje poznavao tko su grkofonske udovice. Osim toga, to bi svima pokazalo da problem rješava netko tko nije ravnodušan prema njihovim potrebama. Dakle, na primjer, ako je svaki starješina ili svaki đakon u crkvi iste rase, etničke pripadnosti, materinskog jezika ili ekonomske klase, iako se možda trude pravedno brinuti za sve, može se stvoriti dojam pristranosti, na što upozorava Jakovljeva 2,1-5. Ako je svaki vođa iz jedne skupine, zar vođe ne bi mogli pronaći i jednu osobu iz druge skupine da bude vođa?

P: U Djela apostolskih 6,9, na temelju izbora đakona, zašto bi protivljenje došlo iz sinagoge oslobođenika?

O: Imenovanje ovih đakona pokazuje da grkofoni Židovi nisu bili samo članovi crkve drugog reda. Oslobođenici su vjerojatno bili grkofoni, a to bi poticalo grkofone Židove da postanu kršćani. Drugim oslobođenim Židovima to se ne bi svidjelo.

P: U Djela apostolskih 6,9, što nam arheolozi mogu reći o sinagogi oslobođenika?

O: Na vrhu jugoistočnog brda u Jeruzalemu arheolozi su pronašli ono što se naziva "Theodotov natpis", a datira iz oko 70. godine n.e. U njemu, između ostalog, stoji: "Theodotus, sin Vettanusov, svećenik i predsjednik sinagoge, … izgradio je sinagogu … te gostionicu, odaje i cisterne s vodom kako bi osigurao smještaj onima iz daljine kojima je potreban…." Smatra se da je njegovo prezime potjecalo iz rimske obitelji Vettani.

U kasnijoj tradiciji, rabini rođeni u zemlji gledali su s visoka na helenističke Židove kao na neku vrstu Židova drugog reda.

P: U Djela apostolskih 6,10-11, mislite li da bi Štefan uspio pridobiti njihovu naklonost da ih je uvjerio bolje ili učinkovitije?

O: Ne, ti su ljudi bili puni bijesa. Ti Židovi su gotovo pokrenuli ustanak jer je Pilat u svojoj palači u Jeruzalemu postavio zlatne štitove s imenima grčkih idola, prema The Expositor's Greek Testament, sv. 2, str. 165.

Njihova je odluka bila donesena i iskrivili su ono što je Štefan rekao kako bi opravdali svoje postupke.

Štoviše, Stjepan je neizravno govorio da štovanje Obećane zemlje više od Boga može dovesti do toga da se propuste Božja djela na druge načine.

P: U Djela apostolskih 6,11, što točno znači "blasfemija protiv Mojsija"?

O: Taj izraz vjernici nikada ne koriste u Bibliji, ni prije ni poslije ovoga. Bogohuljenje je izgovaranje bezbožnih stvari protiv Božje veličanstvenosti. Iako je Mojsije bio dobar čovjek, gotovo je kao da su ga uzdigli u idol.

Štefan je očito poštovao Mojsija i njegovo učenje, ali kada su Štefan i prvi kršćani rekli da Mojsijev zakon nije konačni cilj, već samo privremen dok ne dođe Krist, mnogi Židovi bi to odbacili kao bogohuljenje, a da to čak ni ne razmotre. Slično je i danas, kada govorite protiv nečije "svetog krave", čak i ako je potrebno govoriti protiv nje, mogli bi vas isključiti.

P: U Djela apostolskih 6,13, zašto bi navodno bogobojazni, religiozni Židovi doveli lažne svjedoke?

O: Netko može biti vrlo religiozan, a ipak ne biti u pravu pred Bogom. Očito su mislili da cilj opravdava sredstvo i nikada nisu razmišljali (ili ih nije bilo briga) hoće li Bog željeti da koriste ta sredstva ili ne. Neki ljudi mogu pokušavati raditi za Boga, a ipak im duboko nedostaje vjere u Božju sposobnost da se sam pobrine za sve.

Danas, ako se ikada nađete u situaciji u kojoj mislite da morate učiniti nešto zlo ili sagriješiti kako biste "pomogli Bogu", tada odmah prestanite. Bog ne treba pomoć i On zasigurno ne želi takvu pomoć.

P: U Djela apostolskih 7,3-5 i Postanku 11,31, je li Bog pozvao Abrama iz Ura ili iz Harana?

A: Iako se Stjepan, pobožan govornik, hipotetički mogao prevariti, ovdje je bio u pravu. Djela apostolska 7,2-4a izričito kažu da je Bog pozvao Abrama iz Ura, prije nego što su on i njegova obitelj živjeli u Haranu. Zatim, u Djelima apostolskim 7,4b-5, nakon što je njegov otac umro u Haranu, Bog je preselio Abrama odande u Palestinu. Bog je govorio Abramu više puta.

Danas, kada nas Bog vodi, On nas ne vodi samo do konačnog mjesta na kojem trebamo biti, nego nas vodi na svakom koraku putovanja. Bog nas također vodi u vremenu kada trebamo krenuti. Poslušnost nije samo ići tamo gdje Bog želi da idete, nego i pravovremeno poslušati Boga i slijediti Njegovo vrijeme.

P: U Djela apostolskih 7,4 i Postanku 11,26, kada je Abraham napustio grad Haran, kako je imao 75 godina?

Osim ako Abram, Nahor i Haran nisu bili trojke (što je, iako moguće, malo vjerojatno), u Knjizi Postanka11:26 govori se o tome da je Terah imao 70 godina kada je počeo imati djecu. Abram se nije rodio dok Terah nije imao najmanje 130 godina.

P: U Djela apostolskih 7,6 i Postanku 15,13 kako je Bog mogao proreći da će Izraelci biti potlačeni 400 godina, kad u Izlasku 12,40-41 stoji da su bili u Egiptu 430 godina, točno do dana? (Dva različita mormona ukazala su na to kao razlog da ne vjeruju Bibliji.)

O: Izraelci su bili robovi u Egiptu 400 godina, ali prije toga bili su u Egiptu 30 godina pod Josipom. (Znam za jednu učenicu sedmog razreda, Amy, koja je shvatila tu navodnu proturječnost za manje od minute.)

Usput, Irenaeus (182. – 188. g.) citira Djela apostolska 7,2-8,56,60a, a ono što on citira je isto što i danas imamo. (Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 21, str. 434)

P: U Djela apostolskih 7,7, kako je Egipat bio osuđen tijekom Izlaska?

O: Sud može biti procjena ili kazna, a oba su smisla ovdje točna.

Ocjena: Kad je Bog preko Mojsija rekao faraonu da pusti svoj narod, faraonovo početno odbijanje, kasnije spletkarenje i konačno slanje vojske za njima pokazali su njegove namjere. Umjesto da to zaustavi, Bog je dopustio faraonu da Mu se suprotstavi kako je želio. Posljedice su pokazale i koliko je faraonovo srce bilo tvrdo te da su ga sve nove kuge samo dodatno očvrsnule.

Kazna: Ne samo da je faraonov sin umro, već je bilo i suđenja nad čitavim Egiptom zbog 400 godina u kojima su tlačili Božji narod.

P: U Djela apostolskih 7,14, koliko je točno ljudi otišlo u Egipat u Jakovovo vrijeme?

O: Pet točaka za razmatranje u odgovoru.

1. Štefan je rekao 75. Čak i da je Štefan ovdje pogriješio, Biblija bi mogla točno zabilježiti navodnu pogrešku koju je Štefan izrekao. Međutim, ne bismo trebali žuriti sa zaključkom da je Štefan pogriješio, kao što pokazuju sljedeće točke

2. U hebrejskim rukopisima, Postanak 46,27 i Izlazak 1,5 oboje navode 70 ljudi, uključujući Jakova, Josipa i Josipova dva sina. Djela apostolska7:14 navode 75. Grčka Septuaginta za Ponovljeni zakon 10,22 također navodi 70.

3. Grčka Septuaginta za Izlazak 1,5 navodi 75. Grčka Septuaginta za Postanak 46,27 navodi 75, jer kaže da je Josip imao devet (a ne dva) sina. Izlazak 1,5 u svitku s Mrtvog mora 4QExod(b) također navodi sedamdeset i pet. Pogledajte posljednje pitanje na kraju Knjige Postanka i posljednje pitanje na kraju Knjige Izlaska za citate onoga što hebrejski tekst i Septuaginta navode.

4. Tko su bili ti dodatni sinovi u Septuaginti (i vjerojatno u Svitcima s Mrtvog mora)? Postanak 46:20 u Septuaginti navodi ovih sedam "sinova" (zapravo unuka i praunuka) na sljedeći način:

"…I Manasesu su se rodili sinovi, koje mu je rodila Sirijska konkubina, a to je Makir. I Makir je rodio Gileada. A sinovi Efraima, brata Manasesova, bili su Sutalamm i Tam. A sinovi Sutalammovi bili su Edomci."

Primijetite da su ovdje navedeni samo 3 unuka i 2 praunuka, odnosno pet ukupno (a ne sedam). Međutim, i Manases i Sutalam imali su sinove (u množini).

5. Budući da je Stjepan bio Židov koji je govorio grčki (vidi Djela apostolska 6,1-5), Stjepan je vjerojatno koristio Septuagintu, a ne hebrejski Stari zavjet, i taj je mali detalj nepogrešivo zabilježen.

Sažetak: Možda je Stjepan ovdje pogriješio, a Biblija, bez pogreške, bilježi ono što je rekao. S druge strane, Stjepan je vjerojatno na kraju bio u pravu.

P: U Djela apostolskih 7,16, kako su Jakov i patrijarsi pokopani u Šekemu?

O: Ovo je ponavljanje rasprave o Postanku 33:18-19.

Abraham je kupio zemlju u Mamre blizu Hebronu za Saru u Postanku 23:16-20, ali to nije na istom mjestu. Što se tiče zemlje kupljene u Šekemu, postoje tri moguća odgovora.

Jakov i Abraham su je kupili: i u Jošui 24,32 i u Postanku 33,18–19 stoji da je Jakov, Abrahamov unuk, bio osoba koja je kupila zemlju blizu Sikema. Bez obzira na to je li Abraham došao svjedočiti kupnji zemlje novcem koji je prenio na Izaka ili nije, moglo bi se reći da je klan Abrahama kupio zemlju. Čak i danas tinejdžer, uz pristanak oca, može kupiti automobil na ime oca.

Štivo se možda prevario: Budući da je Jakov kupio zemlju na kojoj su bili pokopani njegovi sinovi, a sam je Jakov bio pokopan u Mamrei s Abrahamom, Štivo je možda slučajno spojio ta dva odvojena događaja. Čak i da se Štivo prevario, Biblija bi i dalje bila bez pogreške. Biblija je jednostavno, bez pogreške, zabilježila ono što je Štivo rekao, sa svom pogreškom.

Ponovno pokopavanje: Kad su se trajno nastanili u zemlji, odlučili su ponovno pokopati Abrahama, Saru, Izaka i Rebeku kako bi bili svi zajedno.

P: U Djela apostolskih 7,19, kako je faraon postupio izdajnički / lukavo prema Izraelcima?

A: Bio je izdajnički jer je, nakon sve teške rada koju su obavljali hebrejski robovi, rekao da svoje mušku dojenčad bace u rijeku. Također, faraon im je nekoliko puta rekao da mogu otići, a zatim je promijenio mišljenje. Nakon posljednjeg puta, kasnije je ipak poslao svoju vojsku za njima.

P: U Djela apostolskih 7,20, zašto je Mojsije nazvan "lijepim u Božjim očima"?

O: Ovo je grčki izraz koji bi mogao upotrijebiti medicinski stručnjak. Znači zdravo, snažno, dobro prehranjeno dijete.

P: Budući da u Djela apostolskih 7,22 stoji da je Mojsije naučio mudrost Egipćana, što su Egipćani tada znali?

O: Egipćani su znali mnogo o astronomiji, kalendaru, geografiji (uključujući i mjesta tako udaljena kao što je Indija), upotrebi željeza iz meteorita i tkanju finih lanenih odjeća. Svila, vjerojatno iz Kine, pronađena je u Egiptu već 1000. godine pr. Kr. Bili su izvrsni arhitekti i, koliko god to vrijedilo, bili su vrsni u balzamiranju tijela.

U Mojsijevo vrijeme Egipćani nisu znali izrađivati sedla prikladna za jahanje, konjaničke vojnike ili taliti željeznu rudu.

P: U Djela apostolskih 7,29, kako to podnosite kada ljudi kojima ste odani, a koji bi vam trebali biti odani, spremni su drugima govoriti loše o vama?

Mojsije je vidio da ga barem neki Izraelci neće zaštititi; dapače, možda ga Izraelci nisu mogli zaštititi. Stoga je Mojsije otišao onamo gdje bi bio siguran.

Ne ostajte u situaciji u kojoj se morate oslanjati na ljude koji su se pokazali nepouzdanima, prema vama ili prema drugima. Možete oprostiti nekome za to što se loše ponašao prema vama, ili barem kada je po vašem mišljenju tako. Međutim, čak i ako oprostite lopovu, ne morate mu vjerovati da biste mu dali još stvari za krađu.

P: U Djela apostolskih7:32 , što je neobično u vezi s ovim citatom?

O: Stjepanov citat iz Izlaska 3,6 slijedi samaritanski Pentateh, a ne masoretski tekst ili Septuagintu.

P: U Djela apostolskih 7,36, jesu li prešli Crveno more ili Trsko more?

O: Četiri točke za razmatranje u odgovoru.

1. Grčka riječ u Djelima 7,36 i u verziji Septuaginte Izlaska 15,4 jest eruthro, što znači "crven", a ne "trstika".

2. Hebrejski je kao engleski bez samoglasnika: "Rd" može biti ili "Red" ili "Reed".

3. Ili je to bilo Crveno more, i Štefan je to ponavljao.

4. Ili je to bilo Trščano more, iako je grčka Septuaginta to prevodila kao "Crveno". Štefan, Židov koji je govorio grčki, samo ponavlja ono što je naučio.

Sažetak: U svakom slučaju, Biblija može neporecivo bilježiti ono što je Štefan rekao.

P: U Djela apostolskih 7,41-43, je li idolopokloničko tele bilo lažna slika pravog Boga ili je to bilo obožavanje nebeskih bića?

O: Štefan ne kaže izričito da je zlatno tele bilo obožavanje nebeskih bića. Naprotiv, on spominje zlatno tele i to da se Bog od njih okrenuo te da su se u sljedećim stoljećima okrenuli obožavanju mnogih raznih idola, uključujući i nebeska bića.

Što se tiče upotrebe zlatnog teleta, ono je bilo lik lažnog boga i prekršilo je prvu zapovijed. Djela apostolska 7,42 navode da je bilo namijenjeno lažnim bogovima. Čak i da je bilo izrađeno kao rezbareni lik istinskog Boga, i dalje bi bilo grešno i prekršilo drugu zapovijed.

P: U Djela apostolskih 7,43 tko su bili Molek i zvijezda Rephan?

O: To je bio citat iz Amosa 5,25-27 u Septuaginti.

P: U Djela apostolskih 7,43, treba li stajati "Molek i Rephan" ili "Sakkut i Kajvan", kako glasi masoretski tekst u Amosu 5,26?

O: Stjepan je bio Židov koji je govorio grčki i vjerojatno je citirao iz Septuaginte. Budući da Djela samo bilježe bez pogreške ono što je Stjepan rekao, ovaj stih sam po sebi ne može dokazati koja je bila izvorna formulacija u knjizi proroka Amoza.

P: U Djela 7,43, kada im je rečeno da će u budućnosti otići u Vavilon?

O: Ponovljeni zakon 28,64 kaže da će, ako Izraelci budu neposlušni, biti raspršeni. Međutim, u njemu se ne spominje Vavilon. Štefan parafrazira iz Amosa 5,25-27. To bi gotovo bio citat iz Septuaginte, da u Amosu 5,25-27 ne stoji "iza Damaska" i na hebrejskom i u Septuaginti, a Štefan je spomenuo Vavilon, što je točna lokacija izgnanstva južnih Izraelaca iza Damaska.

P: U Djela apostolskih 7,48, što je zanimljivo u izrazu "ne prebiva u kućama rukotvorenima"?

O: Ovaj Stjepanov izraz je donekle poseban, ali morao je dojmiti barem jednoga slušatelja. Pavao koristi isti izraz obraćajući se Atinjanima u Djela 17,24. Ideja, ali ne i formulacija, nalazi se u Izaija 66,1-2 i 1. Kraljevima 8,27.

P: U Djapima 7,51-53, koja je ovdje bila Stjepanova svrha?

O: Stjepanovi slušatelji bili su tvrda srca jer su razmišljali drugačije. Prije uništenja Jeruzalema 70. godine, tri su istaknuta stupa judaizma bila: 1) zemlja, 2) zakon i 3) hram. Stjepan je govorio o sva tri , ali neizravno. Stjepan ih nije odricao, već je pokazao da je Bog veći od njih.

Ali zapamtite da su Stepena zaustavili prije nego što je mogao dovršiti svoj govor. Čovjek se pita koliko su Stepenovi slušatelji bili nepristrani. Kad su položili svoje haljine kod Saula, to je vjerojatno zato što je Saul bio pokretač toga.

Stoga život Štefana NIJE bio u opasnosti, jer su Židovi pod vodstvom Saula Tarsijskog već odlučili Štefanovu sudbinu. Način na koji je Štefan govorio ukazuje na to da mu glavna svrha ovdje nije bila pokušati spasiti vlastiti život, već vječno spasiti živote nekih od svojih slušatelja. Štefan nije molio za vlastiti život; u suštini je molio za njihove živote.

Štivo je vjerojatno već vidio da nema šanse, ali budući da mu je dan forum za obranu, iskoristio je tu posljednju priliku da im propovijeda. Iako bi današnjim čitateljima njegov govor mogao djelovati dugačkim, zapravo je izostavio toliko detalja. No, prema onome što je Stjepan uključio, čini se da postoji uzorak u njegovoj poruci. Spomenuo je Abrahama koji je napustio Ur i Haran, Josipa koji se preselio u Egipat, Mojsija koji je napustio Egipat, i prvo Šator sastanka, a zatim Davida u Jeruzalemu koji je sagradio hram.

1) U Božjem djelu postoji napredak i promjena.

2) Božji blagoslovi nisu ograničeni na zemlju Izraela i Hram. Bog ih je vodio dugo prije nego što je postojao hram, pa čak i prije nego što su ušli u Obećanu zemlju. Štefan je riječ "Egipat" upotrijebio šest puta.

3) Izrael se uvijek protivio Božjim planovima. Ni Josip ni Mojsije nisu bili prihvaćeni do svog drugog pojavljivanja.

Kao što pronicljivo primjećuje Believer's Bible Commentary na str. 1604, Židovi su mislili da je Stjepan na obrani, ali do kraja je Stjepan postao tužitelj, a oni su zapravo bili krivi optuženici.

P: U Djela apostolskih 7,51-53, ponekad ljudi odbacuju evanđelje jer ga ne mogu razumjeti. Ponekad ga odbacuju jer ga ne žele razumjeti. Koja je razlika?

O: Neki su samo čuli karikaturu evanđelja. Drugi ne razumiju kako može postojati samo jedan Bog; neki ne mogu shvatiti kako bismo mogli biti spašeni milošću, bez vlastitih zasluga. S druge strane, neki drugi možda razumiju, ali odabiru ne vjerovati.

"Tako ništavite riječ Božju zbog svoje predaje." Matej 15,6b. Vidi također Marko 7,13.

"Njegova riječ ne ostaje u vama, jer ne vjerujete onome koga je poslao." Ivan 5,38

"…a vi tražite da Me ubijete, jer Moja riječ nema mjesta u vama." Ivan 8,37b

Demetrije srebrar u Djelu apostolskim 19,23-34. Djela 19,34 "Ali kad shvatiše da je Židov, svi su jednoglasno vikali otprilike dva sata: 'Velika je Artemida Efežana!'"

P: U Djela apostolskih 7,51-53, kako doprijeti do onih koji neće razumjeti evanđelje?

O: Prvo, shvatite da nisu ljudi oni koji obraćaju, nego Duh Sveti. Bez djelovanja Duha Svetoga u njihovom životu ne bi bilo nade da će doći k Kristu. Drugo, ne obraćamo se nužno ljudima koji potpuno objektivno gledaju samo na činjenice. Neki ljudi imaju iznimno teško razumjeti jer su naučili pogrešne stvari i miješaju ono što govorite s onim što su naučili. Kod nekih drugih, mogli bi tvrditi da ne mogu razumjeti, ali je to zapravo pitanje toga da ne žele razumjeti. Kao što je netko jednom rekao, ne možete probuditi nekoga tko se pretvara da spava.

Ali moramo biti strpljivi, jer čak i ako sada odbiju prihvatiti evanđelje, oni i dalje slušaju, sjeme se sije i sjeme se još uvijek može proklijati čak i ako dugo mirovalo.

Ponekad možete pronaći zajednički jezik i povezati se s stvarima s kojima su već upoznati. Čak ni tada to ne uspije uvijek. Na Bliskom istoku postoji priča o čovjeku koji je otišao pred sudiju u svom selu i pitao koji je zakon u tom slučaju. Njegov bik je slučajno pobjegao i rogovima ubio sudijina bika. Sudac je rekao da je zakon jasan: čovjek mora platiti za mrtvog bika. Čovjek se ispričao jer je, kako je rekao, pogriješio jedan detalj: zapravo se sudčev bik odvezao i zabio rogove u čovjekova bika do smrti. U tom slučaju, rekao je sudac, zakon nije jasan. Odatle potječe izraz "ovisno o tome čiji se bik zabije".

Da bismo doprijeli do ljudskih bića koja su pala i pogrešno naučena, potrebni su nam Duh Sveti i snaga križa. Kao što je Pavao rekao o sebi: "Jer me Krist nije poslao da krstim, nego da naviještam evanđelje, i to ne mudrim riječima, da se križ Kristov ne liši svoje snage." (1. Korinćanima 1,17).

"Moja poruka i moje propovijedanje nisu bili s uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego s prikazom sile Duha, kako vaša vjera ne bi počivala na mudrosti ljudi, nego na sili Božjoj." (1. Korinćanima 2,4-5).

P: U Djela apostolskih 7,52; Mt 23,37; i Lk 13,34, što je židovska nebiblijska literatura govorila o njihovom postupanju prema prorocima?

Odgovor: b Pesahim 87b kaže da su proroci živjeli do duboke starosti (Jeremija i Daniel su). B Nedarim 38a kaže da su proroci bili bogati (Josip i Daniel jesu). Međutim, Židovi su progonili i/ili ubili proroke prema b. Gittin 57b, b Sanhedrin 96b, Lev R 10.3; Exod R 31.16; Pesikta Rabbati 26:1-2. Međutim, to su bili poučci iz kojih su naučili.

P: U Djela apostolskih 7,53, kako su primili zakon od anđela?

O: Bog je koristio anđele da vode Izraelce oblakom danju i stupom od ognja noću. Čini se da je također koristio anđele da daju Mojsiju izvornu ploču s Deset zapovijedi.

P: U Djela apostolskih 7,55, budući da je Stjepan bio pun Svetoga Duha, zašto je Sveti Duh natjerao Stjepana da kaže stvari zbog kojih je ubijen?

A: Dva komplementarna odgovora:

1. Duh Sveti ponekad namjerno vodi poslušne kršćane u situacije u kojima će proslaviti Boga i umrijeti za svoju vjeru.

2. Ionako su ga namjeravali ubiti. Štefan je već bio uhićen u Djela apostolskih 6,11–7,1 i kamenovali su ga bez obzira na to što je rekao.

P: U Djela apostolskih 7,56 i Marku 16,19, kako je Isus mogao stajati zdesna Bogu, budući da je Isus Bog?

O: Desna ruka znači položaj časti. Isus je često prikazan kako "sjedi" s desne strane Ocu, ali ovdje Isus daje stojeće ovacije.

Riječ "Bog" u Bibliji, kada se ne odnosi na lažnog boga, ima više značenja. Najjednostavniji dokaz za to su Ivan 1,1 i Hebrejima 1,9. U svakom od tih stihova riječ Bog je upotrijebljena dva puta, a značenja su očito Otac i Sin.

Riječ "Bog" ima tri međusobno povezana značenja. Ona su:

Bog Otac ovdje i u 1. Petrovoj 1:2,3; Efežanima 1:3,17; 3:14; 5:20; 1. Solunjanima 1:1; 3:11; 2. Solunjanima 1:1-2; 2:16; Titu 1:4

Bog Sin u Hebrejima 1:8-9; Ivanu 1:1,18; 20:28; Hošeji 1:7, Izaiji 7:14; 1. Ivanovoj 5:11,12 + 21; Kološanima 2:9; Mateju 1:23

Bog Duh Sveti u Rimljanima 8:9-16; Luka 1:35; 1. Ivanova 4:12,13,15-16; 1. Korinćanima3:16 + 1. Korinćanima 6:19; Djela apostolska 5:4

Osim toga,

Očev je vječan u Psalmu 90:2; 93:2.

Sin je vječan u Hebrejima 7:3; 13:8

Duh je vječan u Hebrejima 9:14.

P: U Djela apostolskih 7,59, kako je moguće da je Stjepan kamenovan ako Sanhedrin nije imao ovlasti izvršiti smrtnu kaznu?

A: To su bila zanimljiva vremena u upravi Judeje. Pontije Pilat više nije bio tu. Na inzistiranje Vitellija, prefekta Sirije, Pilat je opozvan u Rim u sramoti kako bi odgovarao caru Tiberiju za svoje loše upravljanje. U Judeji se ne bi pojavio drugi rimski upravitelj sve do kasnije, pod Marcellusom. Međutim, ovo bi stajalište značilo da je Stjepan ubijen nešto kasnije, 37. godine po Kr. Tijekom tog razdoblja, Vitellije je želio umiriti Židove, pa su Rimljani možda dali do znanja da će to dopustiti.

Također, kasnija Misna, Sanhedrin 4:1, kaže da se kod suđenja za kazneno djelo kažnjivo smrću kazna ne može izvršiti istog dana kao i presuda; treba pričekati barem jedan dan.

P: U Djela apostolskih 7,59-60, je li se ovdje Stjepan molio Isusu?

O: Da. Posebno se obratio "Gospodine Isuse" i zamolio "Isusa" da primi njegov duh.

P: U Djela apostolskih 8,1, što ovdje znamo o Pavlu Tarscu?

O: Grčki tekst kaže da je Saul bio "mladić" (neanias) i pretpostavlja se da je imao oko 30 godina. To bi bilo premalo za člana Velikog vijeća ili za mnoge položaje u sinagogi. Kod kamenovanja, ruke svjedoka prve ga trebaju kamenovati do smrti prema Ponovljenom zakonu 17,7. Pavao nije bio jedan od njih, ali je čuvao njihovu odjeću. Šaul je sudjelovao u ubijanju drugih u Djela apostolskih 9,1. Kao Pavao, te je stvari jasno pamćio i pisao o njima s žaljenjem u Galaćanima 1,13; 1. Korinćanima 15,9; Filipljanima 3,6; i 1. Timoteju 1,13.

P: U Djela apostolskih 8,1, je li ovo progonstvo bilo dobra stvar?

O: Ne, bilo je zlo progoniti kršćane. Vjerojatno ih je poticao Saul Tarsan i ohrabrio kad nisu vidjeli nikakve loše posljedice za ubojstvo Stjepana. To se činilo kao vrlo mračan dan za kršćanstvo. Međutim, Bog je upotrijebio tu zlu stvar za dobro, jer Bog može upotrijebiti sve za dobro onih koji Ga vole (Rimljanima 8,28). Čini se da su najraniji kršćani sporo poslušali Veliku zapovijed iz Matejeva evanđelja 28,19, a osobito Djela apostolskih 1,8. Progonstvo ih je istjeralo iz Jeruzalema i poslalo u druga mjesta gdje su ionako trebali evangelizirati.

Osim toga, Samarijanci, koji nisu voljeli Židove, možda ne bi bili skloni čuti evanđelje od ljudi koji su došli iz Jeruzalema. Ali budući da su kršćani, osobito helenistički, bježali iz Jeruzalema, Samarijanci su možda bili skloniji poslušati ljude koje židovske vlasti u Jeruzalemu nisu voljele. Možda je to jedan od razloga zašto im je Isus u Djela apostolskih 1,8 rekao da budu svjedoci u Jeruzalemu i u Judeji, a zatim u Samariji. Za više o ovom stajalištu pogledajte The Expositor's Bible Commentary, sv. 9, str. 359.

P: U Djela apostolskih 8,1, bi li se kršćani raspršili po Judeji i Samariji da nije bilo progona?

O: Vjerojatno bi se širili sporije nego da progonstvo nije nastupilo. Kada kršćani ne poslušaju ili sporo ispunjavaju Božju volju, Bog ponekad koristi nevolje i progonstvo kako bi ih doveo tamo gdje trebaju biti.

P: U Djela apostolskih 8,1, zašto su kršćani pobjegli iz Jeruzalema zbog progona, dok su apostoli ostali?

O: Postoje dva gledišta.

1. Prema knjizi Hard Sayings of the Bible, str. 522. – 523., progon je bio djelo Sanhedrina i bio je usmjeren uglavnom protiv kršćana koji su govorili grčki. Kršćani koji su također bili Židovi koji govore aramejski nisu bili progonjeni do kasnije. Za više o ovom gledištu pogledajte i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 371. – 372.

2. Pokušali su progoniti i apostole, ubivši Jakova, brata Ivana, i zatvorivši Petra. Međutim, budući da je Bog zaštitio Petra, više nisu pokušali zbog dojma koji bi to ostavilo na narod.

P: U Djela apostolskih 8,1b-25, zašto po vašem mišljenju nastaju hereze?

O: Walter Martin je jednom rekao da su hereze neplaćeni računi crkve. Kada crkva želi izostaviti poučavanje određenih doktrina, taj propust u čuvanju stada otvara vrata kultovima da uskoče s lažnim učenjem. Jednom sam čuo za crkvu u Galvestonu koja je razgovarala s kandidatima za pastora. Jedan od đakona upitao je može li pastor objasniti Trojstvo. Pastor je rekao da je to složena tema i da ga zapravo ne može objasniti. Kasnije mu je đakon rekao da je to bio dobar odgovor, jer da je rekao da može objasniti, onda ga ne bi zaposlili. To pogrešno stavljanje istine u drugi plan ono je što stado može učiniti ranjivim za sekte. Da, Trojstvo je složeno i da, Bog nam nije sve o njemu otkrio u Bibliji. Ali iskusan pobožan učitelj trebao bi moći adekvatno objasniti ono što je Bog otkrio o Trojstvu, kao i sve druge glavne kršćanske doktrine. Kada crkva želi umanjiti važnost poučavanja doktrine, tada je crkva zrela za odstupanje od pravovjerja, iako bi to moglo potrajati i desetljeće ili više.

P: U Djela apostolskih 8,1b-25, postoje li danas istinski kršćani koji su prilično različiti?

A: Pravi kršćani razlikuju se po sporednim doktrinama kao što su krštenje vjernika nasuprot krštenju dojenčadi, odnos između Božje suverenosti i ljudske slobodne volje, Gospodnja večera, karizmatski darovi. Kršćani se također ne slažu oko toga što smatraju najboljim praksama: trebaju li mala djeca uvijek biti u crkvi s odraslima, treba li postojati standardizirani nastavni plan i program, treba li denominacija ili lokalna zajednica posjedovati crkvenu imovinu, treba li postojati denominacijski misijski odbor i mnoge druge stvari koje Biblija ne navodi.

P: U Djela apostolskih 8,2, zašto su pobožni vjernici žalovali zbog Stjepanove smrti, budući da je Stjepan otišao k Isusu?

O: Sveto pismo ne navodi, ali možemo vidjeti nekoliko razloga.

1. Bili su tužni zbog ove "očito prerane" smrti moćnog čovjeka Božjega i zbog svih prilika za službu Bogu koje su izgubljene njegovom smrću. Međutim, Bog je taj koji upravlja, a ono što se moglo činiti preranom smrću možda je bio čimbenik u tome da Sula dođe k Kristu.

2. Možda su žalovali što neće vidjeti Stjepana ponovno sve do neba.

3. Iako su znali da će Stjepan biti na nebu, ponekad je teško gledati stvari očima vjere kada je razbijeno, smrskano tijelo voljenog prijatelja ležalo pred njima pod hrpom hladnih, okrutnih kamenova.

Grčki izraz za "smrt" ovdje, anairesei, nije uobičajena riječ za smrt, nego medicinski pojam.

Kad danas umre voljeni vjernik, prirodno je i u redu žalovati što ga nećemo moći vidjeti neko vrijeme. Ali ne žalujemo kao oni koji nemaju nadu, jer ćemo ga vidjeti na nebu.

Uzgred, mogli su privatno žalovati za Stjepanom, jer židovska Mišna kaže da "javna žalost" ne bi trebala biti izražena za one pogubljene presudom Sanhedrina, iako je tiha žalost bila dopuštena.

P: U Djela apostolskih 8,5, je li Filip otišao u grad nazvan Samarija ili u grad u regiji Samarija?

O: Postojala je i regija i grad unutar nje nazvan Samarija. Doslovni grčki tekst glasi "grad Samarije", pa je to mogao biti bilo koji grad u regiji Samarija. Justin Mučenik (oko 150. g.), samarijski kršćanin, kaže da je Simon bio iz samarijskog sela Gitto/Gitta. Dakle, Filip je ili otišao u Gitto/Gittu, ili je Simon otišao u neki drugi grad. Za više informacija pogledajte Prvu apologiju Justinova Mučenika, poglavlje 26, str. 171.

P: U Djela apostolskih 8,5-8,8:26 -40, koji je Filip bio?

O: Sveto pismo ne navodi je li to bio Filip apostol ili Filip Grk, evanđelist iz Djela apostolskih 6,1-5 i 21,8-9. Da je to bio Filip Grk, to bi značilo da sposobnost čina mnogih silovitih čudesa nije bila ograničena samo na dvanaestoricu apostola.

S druge strane, Papija, Polikrates i Euzebije svi su Filipa Evanđelista iz Djela apostolskih 8,5 i Filipa apostola smatrali istom osobom.

P: U Djapostolskim djelima 8,9, što je s teorijom liberalnih kritičara da je Simon Magus bio sinonim ili kodno ime za Pavla?

O: Ovu je teoriju prvi iznio Baur, na temelju obračuna između Petra i Simona Magusa u (jeretičkim) Ebionitskim Petrovim priznanjima. Međutim, drugi liberal, Spitta, naziva to "savršenim apsurdom". Zašto bi Luka to dodao, da je bio prijatelj i suputnik Pavla?

P: U Djela 8,9-24, zašto je Šimun pokušao kupiti pravo da liječi ljude?

O: Iz perspektive Šimuna Magusa, to se ne bi činilo tako lošim. Židovsko velikosvećeništvo kupljeno je u seleukidsko doba i za vrijeme Rimljana. U srednjem vijeku neki su pape ostvarivali navodno "papinsko nasljeđe" kupnjom svoje dužnosti pape. Šimun Magus je samo činio ono što su činili mnogi drugi lažni vjerski vođe.

Međutim, iz perspektive Boga i Petra, Simon Magus učinio je strašnu stvar. Kupiti ono što Bog daruje besplatno, a možda i naplaćivati davanje milosti koju je Bog besplatno dao, bilo bi uvreda za Boga.

P: U Djela apostolskih 8,9-24, je li Simon ovdje spašen?

Odgovor: Djela apostolska kažu da je Šimun vjerovao i kršten je. Tipičnom promatraču nije postojala nikakva razlika između Šimuna i bilo koga drugog. Međutim, da se poslužimo terminima američkog nogometa, ovo je bio "fumble". Petar je rekao Šimunu: "Neka tvoje srebro propadne s tobom", dok vjernici nikada neće propasti prema Ivanu 3,16. Petar je rekao da Šimun nema udjela u ovom poslanju, da mu srce nije bilo ispravno te da je otrovan gorčinom i vezan nepravednošću. Šimun zasigurno nije bio spašen u trenutku kada mu je Petar to rekao. Oni koji vjeruju da ljudi mogu izgubiti svoje spasenje, i da ga je Simon izgubio, morali bi shvatiti da bi Simon, da je doista bio spašen, bio spašen najviše sat vremena. Činilo se da je Simona više brinulo izbjegavanje ovog suda nego Božje milosrđe i oprost.

Pravi se odgovor može vidjeti u Simonovoj kasnijoj povijesti. Pokrenuo je herezu i čak je imao učenika po imenu Menander, koji je nastavio njegovu heretičku tradiciju.

Odavde potječe engleska riječ "simony", koja znači plaćanje novca za crkveni položaj.

P: U Djela apostolskih 8,9-24, što se dogodilo sa Šimonom Čarobnjakom?

O: Sveto pismo nam ne govori ništa o Simonovom konačnom pokajanju ili nedostatku pokajanja. U to vrijeme Simon nije bio spašen; riječ za vjeru ovdje, pisteuo, ista je riječ za vjeru demona u Jakovljevu poslanicu 2,19, Luka nikada ne kaže da je Simon primio Svetoga Duha, i što je najvažnije, Petar je rekao da Simon [još uvijek] propada. Drugim riječima, Simon je "priznao" vjeru, ali je nije "posjedovao". Engleski pojam simonija potječe od ovog odlomka. To je zla praksa pokušaja stjecanja crkvenog položaja podmićivanjem.

Crkveni pisci Justin Mučenik, Irenej, Klement Aleksandrijski, Tertulijan i Hipolit pripovijedaju o Simonovim kasnijim djelima kao zloglasnog heretika. (Irenej je bio učenik Polikarpa, koji je bio učenik Ivana apostola. Hipolit je bio Irenejev učenik.)

Justin Mučenik (oko 150. g.), i sam Samaritanin kršćanin, kaže da je Simon bio iz samaritanskog sela Gitto/Gitta. Kaže da je imao učenika, Menandra, Samaritanca iz grada Capparetaea, koji je nakon Simona pokrenuo vlastitu herezu. Justin kaže da je Simon kasnije otišao u Rim, tamo izvodio magiju i da je u njegovu čast podignut kip. Prva apologija Justina Mučenika, pog. 26, str. 171. Justin je ovdje gotovo sigurno u krivu. Na otoku u rijeci Tiberu iskopana je statua s natpisom "Semoni Sanco Dei Fidio", koji se odnosi na "Semo Sancus", sabinskog boga sličnog Herkulu. Za više o tome pogledajte The Expositor's Greek Testament, sv. 2, str. 213.

Irenaeus u djelu Protiv hereza (182.–188. g.) posvetio je cijelo poglavlje 23. Simonu Magu. Rekao je da ga je car Klaudije počastio kipom zbog njegove magije. Irenej kaže da je Simon učio da se Jevrejima pojavio kao Sin, Samaritanima kao Otac, a ostalim narodima kao Sveti Duh. Simon je oslobodio iz ropstva ženu iz Tira po imenu Helena, za koju je tvrdio da je prvi začeтак njegova uma. Simon je tvrdio da je to ista Helena zbog koje se vodio Trojanski rat. Irenej kaže da je nasljednik Simona Magusa bio heretik Menander.

Protiv svih zabluda (200.–210. g.) također posvećuje prvo poglavlje raspravi o Šimunu Čarobnjaku. Tertulijan kaže da se Šimun nazivao "Vrhunskom vrlinom" i da je njegov nasljednik bio Menander.

Tertulijan (198. – 220. g.) u djelu *Tretat o duši*, poglavlje 34, kaže da je Simon posvetio svoje snage uništavanju istine nakon što ga je Petar ukorio. Dodaje da je Helena bila žena iz Tira koja je bila robinja u bordelu.

Za citate drugih pisaca pogledajte.

P: U Djela apostolskih 8,14-17, je li ovo bilo uobičajeno iskustvo?

O: Ne. Kašnjenje u vjerovanju u Isusa bez primanja Duha Svetoga u sebe bilo je ili zbog:

1. dolazak apostola, ili

2. Neadekvatno poučavanje Filipa, ili

3. Neispravno razumijevanje onoga što je Filip učio.

Da su primili Duha Svetoga bez apostola, možda bi se smatrali "drugom crkvom", neovisnom o crkvi koja je započela u Jeruzalemu. No, bili su nepotpuni dok apostoli iz Jeruzalema nisu došli, i tako je sve bilo povezano s [jednom] crkvom koja je započela u Jeruzalemu. Ovo je iskustvo bilo prijelazno u povijesti crkve.

P: U Djela apostolskih8:15 –17, zašto Duh Sveti nije dan Samaritanima kad su prvi put čuli Evanđelje?

Odgovor: Kršćani imaju dva gledišta.

1. Propovijed koju su čuli bila je nepotpuna.

2. Propovijedanje je bilo u redu, ali za ovaj "veliki prijelaz" propovijedanja Samaritanima bilo je prikladno da neki od apostola budu prisutni prije nego što je Duh Sveti došao ovim ne-Židovima. Pogledajte 1001 Bible Questions Answered str. 50, 53 za više o ovom gledištu.

P: U Djela apostolskih 8,26, koja je bila svrha Filipova putovanja iz Jeruzalema prema Gazi?

O: Iz Filipove perspektive, nije imao pojma. U Jeruzalemu je bilo mnogo ljudi, a vrlo malo ih je putovalo onih 50 milja pustinjskim putem od Jeruzalema prema Novoj Gazi (izgrađenoj 57. pr. Kr.) ili Strojnoj Gazi (opustošenoj 93. pr. Kr.), tj. Gazi uz pustinju. Bilo je mnogo vjernika za učenje, mnogo nevjernika kojima je trebalo prenijeti evanđelje i općenito mnogo prilika za svjedočenje – puno više nego što bi ih bilo na pustom putu. Filip nije znao zašto mu je zapovijeđeno da ode u Gazu. Usput, Djela apostolska 8,40 pokazuju da Filip nikada nije stigao u Gazu, barem na ovom putovanju.

No, iz Božje perspektive, postojao je važan razlog zašto je Filip skrenuo s puta da razgovara samo s jednim čovjekom. Kršćanstvo je od tog trenutka započelo u Etiopiji. Kao da je judaizam pripremio ovaj narod za evanđelje, a Bog je to odmah iskoristio. Ipak, ni Filip ni demoni to nisu znali. Također, kršćani još nisu propovijedali evanđelje izvan Jeruzalema i Samarije, pa je Bog doveo Filipa Etiopcu.

P: U Djela apostolskih 8,27, kada bi nas Bog mogao zamoliti da učinimo nešto, a da ne znamo zašto?

O: Bog to može učiniti kad god On to poželi. Bog bi to mogao učiniti kako bi iskušao našu poslušnost, ili zato što Bog želi da reagiramo onako kako bismo reagirali da ne znamo cijelu priču.

Može se pogledati priču o velikom misionaru Adoniramu Judsonu, koji je živio od 1788. do 1850. Rođen je u Maldenu, Massachusetts, u obitelji kongregacionalističkog svećenika i njegove supruge, a Adoniram je od djetinjstva slijedio Krista. Sa 16 godina upisao je fakultet (kasnije Brown University) i diplomirao kao najbolji student sa 19 godina. Međutim, dok je bio na fakultetu, sprijateljio se sa skeptikom i deistom i izgubio je vjeru. Otvorio je školu i napisao udžbenik iz gramatike i matematike. Kasnije, tijekom jednog putovanja, odsjeo je u gostionici i čuo smrtne jecaje osobe iz susjedne sobe. Sljedećeg dana Adoniram je saznao da je ta osoba preminula, a "slučajno" je to bio njegov najbolji prijatelj. Judson se nakon toga vratio vjeri 1808. godine. Znao je latinski, grčki i hebrejski jezik. Judson se oženio Nancy i sljedećeg dana su se ukrcali na brod za Kalkutu u Indiji kao kongregacionalistički misionari 1812. godine. Judson je također proučavao krštenje i došao do zaključka da je krštenje nešto što trebaju činiti vjernici; nije za dojenčad. Stoga je, po dolasku, napustio kongregacionalističku misiju i zatražio od južnih baptista da ga podrže, što su i učinili. Krstio ga je William Ward. Tijekom Britansko-američkog rata 1812. godine Britanska istočnoindijska kompanija naredila je američkim misionarima da napuste Indiju, pa su 1813. godine ukrcali brod za Burmu; njegova je supruga na brodu pobacila. Tri je godine učio burmanski, otprilike 12 sati dnevno. Od 1810. do 1823. godine samo je 18 ljudi došlo spoznati Gospodina, ali bio je na putu sa svojim 24-godišnjim zadatkom prevođenja Biblije na burmanski jezik, koji je dovršio. Tijekom anglo-burmanskog rata 1824. godine, burmanski ga je kralj bacio u strašni zatvor prepun štakora, zajedno s njegovim partnerom. Njegova je trudna supruga rodila njihovo treće dijete. Zatim je umrlo njegovo drugo dijete, a zatim je 1824. umrla njegova supruga. Potom je 1827. umrlo njegovo treće dijete.

Dok je propovijedao Karenima i drugim plemenskim narodima na jugu, Adoniram je otkupio i oslobodio roba od jednog od svojih obraćenika: Ko Tha Byua. Nije bio baš obećavajući kandidat. Za razliku od Judsona, nije znao čitati. Dok je Judson proveo iscrpljujuće tri godine, Ko Tha Byu nije mogao ni govoriti burmanski. Bio je razbojnik i nije se mogao sjetiti koliko je ljudi ubio, iako ih je bilo najmanje 30. – doista besprijekorne reference! Nakon što je oslobođen, kršten je, a zatim je odmah nestao u džungli kako bi se vratio svom plemenu. No, propovijedajući članovima svog plemena Karen, četvero ih je odmah pristupilo Kristu. Narod Karen imao je "predaju starješina" o nepromjenjivom, vječnom, svemoćnom Bogu stvoritelju, koji je stvorio čovjeka i ženu uzetu iz njegova rebra. Bili su kušani od vraga i vjerovali su da će jednoga dana doći Spasitelj. Vjerovali su da će im jednog dana bijeli stranci donijeti sveto pismo o tome. Kršćanstvo se širilo poput požara dok su Ko Tha Byu i George i Sarah Boardman evangelizirali južne Karence. Ohrabren time, Judson se oslobodio jednogodišnje depresije. Stoga je otišao u džungle pune tigrova kako bi evangelizirao sjeverne Karence. Unatoč svim tim teškoćama, neuspjesima i oskudnim početnim reakcijama, kakvi su bili rezultati? Do njegove smrti bilo je 100 crkava i 8000 vjernika, uglavnom pripadnika plemena Karen i Kachin. Danas su zemlje s najviše južnih baptista SAD, Indija i Mjanmar. (preuzeto s Wikipedije o Adoniramu Judsonu, 30. 3. 2018.).

P: Tko je bila Kandake u Djela apostolskih 8,27?

O: Candace (ili Kandake) bio je naziv za kraljice Nubije, slično kao što je faraon naziv za kraljeve Egipta, a Cezar za careve Rima.

Etiopska kraljica uvijek je vladala kao regentica za svoga sina, jer se sin smatrao djetetom sunca i previše svetim da bi se bavio svjetovnim stvarima. To se temelji na Bionu iz Soli Aethiopica 1; Strabonovoj Geografiji 17.1.54; Plinijevoj Starijoj Prirodnoj povijesti 6.186, Dio Cassiusovoj Povijesti Rima 54.5.4 i Eusebijevoj Crkvenoj povijesti 2.1.13 NPNF2 str. 105.

P: U Djela apostolskih 8,27, zašto bi Etiopljanin želio ići u Jeruzalem?

Odg: Drevna zemlja zvana Etiopija zapravo se nalazila sjeverno od današnje Etiopije, na području današnjeg Sudana. Nakon 590. g. pr. Kr., židovski plaćenici čuvali su utvrdu u Elefantiniji u južnom Egiptu kako bi spriječili Nubijce da napadnu Egipat. Neki od onih koji su došli iz Etiopije mogli su biti njihovi potomci.

Osim toga, kraljica od Sabe posjetila je Jeruzalem za vrijeme Salomona (oko 960. g. pr. Kr.). Iako se Sabina zemlja nalazila preko Crvenog mora od Etiopije, očito su se neki ljudi iz zemlje današnje Etiopije u to vrijeme obratili na judaizam i još su bili ondje u dvadesetom stoljeću. U desetom stoljeću n. e. sjeverno etiopsko kraljevstvo Beni Hamwiyah ratovalo je protiv kršćanskog etiopskog kraljevstva južno od sebe.

Irenaeus protiv hereza (180. – 188. g.) knjiga 3. glava 12.6 str. 432 i Eusebijeva Crkvena povijest knjiga 2. glava 1.13 str. 105 kažu da je eunuha poslao Bog da propovijeda Etiopcima.

Ukratko, ovaj Etiopljanin je vjerojatno išao u Židovski hram jer je bio pripadnik židovske religije. Osim toga, moguće je da je imao i malo židovske krvi.

P: U Djela apostolskih 8,27 stoji da je Etiopljanin otišao u Jeruzalem da se klanja, umjesto u hram?

O: Ponovljeni zakon 23,1 kaže da eunuha ne smije ući u hram. Budući da kao eunuh nije smio ući u sam hram, mogao je barem ići u vanjski dvorišni prostor za pogane. Ne znamo je li u Jeruzalem otišao svjestan toga ili ne.

Prije nego što mu se pridružio Filip, možda je čitao Izaiju 56,3-7. Etiopski eunuh je i dalje mogao otići u Jeruzalem kako bi proslavio Pashu, a drugi su išli u hram umjesto njega.

P: U Djela apostolskih 8,36, treba li se osoba krstiti kada povjeruje?

O: Čim osoba povjeruje i jednostavno shvati što znači biti kršćanin, trebala bi biti krštena. Ovdje postoje dva pitanja: pripremni tečajevi prije krštenja i krštenje vjernika nasuprot krštenju dojenčadi.

1. Neki kršćani vjeruju da bi osoba trebala biti krštena odmah nakon što povjeruje u Krista, kao što je bio etiopski eunuh. Drugi kršćani vjeruju da prvo treba biti poučavanje, a crkva u Aleksandriji to je dovela do krajnosti uvodeći dvogodišnji katekumenski tečaj prije krštenja. Primijetite da je eunuh bio upućen u Sveto pismo prije susreta s Filipom i, iako je njegovo znanje bilo nesavršeno, bilo je dovoljno da bude kršten odmah.

2. Ovaj stih se ne bavi krštenjem vjernika nasuprot krštenju dojenčadi. Svi kršćani vjeruju da ako odrasla osoba vjeruje u Krista i još nije krštena, treba se krstiti. Za više informacija pogledajte raspravu o krštenju vjernika i krštenju dojenčadi u Poslanici Kološanima 2,11-12.

Uzgred, ne znamo točno gdje su Filip i eunuh ušli u vodu da se krste na ovoj pustinjaskoj cesti, ali Wadi el-Hesi, sjeveroistočno od Gaze, bio bi prikladan i na putu. Međutim, ne možemo biti sigurni jer je između Jeruzalema i Gaze bilo nekoliko sezonskih vododerina, a klima u Palestini tada je bila nešto manje suha.

P: U Djela apostolskih 9,1-2, zašto bi židovski svećenici bili toliko željni ubiti kršćane?

O: Postoje tri istodobna razloga.

Prvenstveno vjerska prijetnja: dolazak Isusa i uspostavljanje stvari na novi način koji je išao protiv tradicija farizeja predstavljao je prijetnju njihovom vjerskom vodstvu.

Sekundarno politička moć: U to je vrijeme Rimljanima oduzeto nešto što se smatralo vrlo važnim za židovske vođe; pravo na izricanje smrtne kazne za teška kaznena djela. Budući da su Rimljani očito pristajali na ubojstvo kršćana, pretpostavlja se da je to bio način da se barem zadrži privid te moći.

Duhovno, ovdje je Sotona djelovao. Čak i danas, Sotona želi ubiti štovatelje Boga.

P: U Djela apostolskih 9,1-2, zašto bi pisma židovskih (a ne rimskih) vođa iz Jeruzalema imala ikakav učinak na ne-židovski grad izvan Judeje? Zamislite da odem svom pastoru i zamolim ga da napiše pismo vođi Sjeverne Koreje da mi pusti sve kršćanske zatvorenike. Kada otputujem u Sjevernu Koreju da mu ga uručim, kako mislite da će to biti primljeno? Ako mislite da to ne bi dobro prošlo, zašto je onda Saul očekivao bolji prijem u Damasku?

O: Postoje dva odgovora i oba mogu biti istinita.

1) Vjerojatno je da bi Rim priznao pravo židovskih svećenika da predaju Židove iz drugih gradova na suđenje.

2) Nabatejski arapski kralj Sirije i Damaska u to vrijeme, Aret IV, mrzio je Rimljane koji su ga kontrolirali. Vrlo je vjerojatno da bi udovoljio židovskim svećenicima, za koje je znao da i oni ne vole Rim. U Damasku je bilo mnogo Židova, a Josif Flavije izvještava da su stanovnici Damaska ubili (prema različitim izvorima) ili 10.500 ili 18.000 Židova.

Konačno, Saul možda nije bio siguran hoće li pisma židovskih svećenika biti priznata.

P: U Djela apostolskih 9,1-2, što je Šaul znao?

O: U vlastitom je životu Saul vjerojatno visoko cijenio tradiciju. Prema Postanku 10,4 i arheologiji, grad ili narod Tarsusa bio je stariji od Abrahama. U Poslanici Filipljanima 3,4-6 Pavao je ukazao na svoje podrijetlo, položaj farizeja i svoju revnost. To jest, prije stihova 7-8, gdje je Pavao rekao da je sve to bilo gnoj u usporedbi s poznavanjem Krista.

Što se tiče kršćana, Sula je znao da su posvećeni, spremni na žrtvu i da će učiniti sve što je moguće kako bi jevrejske ljude pridobili za Krista.

P: U Djela apostolskih 9,3-8, kako se to razlikuje od iskaza u 22,6-11 i Djela apostolskih 26,12-18?

O: Pripovijesti se razlikuju u tri aspekta.

Svjetlo i Pavlovi suputnici

Djela 26,13: Svjetlost je bila oko Saula i njegovih pratitelja

Djela 22:6,9: Saul i njegovi su suputnici svi vidjeli jarko svjetlo.

Djela 9,3: Svjetlost s neba zasjala je oko Saula, ali nije precizirano što je bilo oko njegovih suputnika ili što su oni vidjeli.

Zaključak: Savel i njegovi su pratitelji svi vidjeli jarko svjetlo koje ih je okruživalo. Ne navodi se je li svjetlo prvo bilo oko Savla ili oko svih njih istovremeno, a zapravo to nije važno.

Glas i Pavlovi suputnici

Ne odgovor: U Djela 22,8-9 Pavao je možda jednostavno pogriješio u vezi s onim što su ljudi čuli, a Sveto pismo je vjerno zabilježilo ono što je Pavao rekao. Međutim, Pavao je vjerojatno znao i vjerojatno se ovdje nije prevario.

Odgovor:

Djela 26,14: Šaul iz Tarsa (Pavao) čuo je glas. Ne navodi se što su njegovi suputnici čuli

Djela 22,9: Saulovi suputnici nisu čuli/razumjeli glas.

Djela 9:7 Saulovi su suputnici čuli zvuk, ali nikoga nisu vidjeli.

Zaključak: Nema poteškoće ako su Saulovi pratitelji čuli zvuk, ali nisu razumjeli glas. Riječ u Djela apostolskih 22,9 koristi se 153 puta u Lukovim spisima. 57 puta znači "slušaj da razumiješ", a 7 puta znači "poslušati". Ovaj glagol u dativu obično znači samo "čuti". U akuzativnom obliku, kao što je upotrijebljeno u Djela 22,9, često znači slušati da bi razumio, iako može značiti i samo čuti.

Držanje Saulovih pratitelja

Djela 26,14: Šaul i njegovi su se svi bacili na zemlju

Djela 22,6-9: Šaul je pao na zemlju, ali nije navedeno što su njegovi suputnici učinili.

Djela 9,7: Saulovi su se drugovi tamo stali bez riječi.

Zaključak: Svi su u početku stajali. Šaul je oslijepio i pao na zemlju. Nakon što su u početku stajali nijemi, strah od glasa i svjetla lako bi mogao uzrokovati da i njegovi suputnici padnu na zemlju.

P: U Djela apostolskih 9,4-7, kako je moguće da je Pavao čuo i vidio drugačije stvari od ostalih?

O: Ostali su vidjeli svjetlo i čuli zvuk, ali Bog je namjeravao da samo Saulu budu razumljive riječi.

P: U Djelu apostolskim 9,11, postoje li arheološki dokazi za Ulicu Pravih u Damasku?

O: Da. Ne samo da postoje arheološki dokazi da je ulica nekada bila obrubljena kolonadama, već se ta ulica koristi i danas. Ulica se proteže od sjeveroistoka prema jugozapadu i u Pavlovo vrijeme bila je dugačka najmanje dvije milje (3,2 km).

P: U Djela apostolskih9:15 –16, zašto je Bog izabrao Saula iz Tarsa za svoj izabrani instrument?

O: Ovo je jedan od niza stihova koji pokazuju da Gospodin djeluje na tajanstvene načine. Iako mi danas svi možemo čitati Djela apostolska i vidjeti da je Bog dobro izabrao, Ananiji je to moralo izgledati vrlo čudno. Razumljivo je da je Ananija, iako je vjerovao u Boga, zatražio potvrdu u Djela apostolskim 9,13-14, a Bog mu ju je slobodno i milostivo dao.

P: U Djela apostolskih 9,16, koja je bila svrha reći Ananiji koliko će Saul patiti za Kristovo ime?

O: Sveto pismo to ne kaže. Ananija se nije trebao osjećati kao da je Saulu Tarsaninu bilo "lagano", jer su patnje koje je podnio vjerojatno bile veće od patnji koje je nanio bilo kojoj jednoj osobi.

P: U Djela apostolskih 9,23, tko je pokušavao ubiti Pavla?

Odg: Djela apostolska9:23 kažu da su Židovi pokušavali ubiti Pavla. Osim toga, 2. Korinćanima 11,32-33 kaže da je guverner pod kraljem Aretom također pokušavao uhititi Pavla.

P: U Djela apostolskih 9,26, zašto su se učenici bojali Sava, budući da se nisu trebali bojati smrti?

O: Kršćani trebaju biti razboriti, a Isus je vjernicima rekao da, iako je progonstvo neizbježno (Ivan15:20 ), vjernici mogu pobjeći od progonstva (Matej10:23 ).

Osim toga, učenici su prirodno mogli strahovati od bolne smrti koju je Saul Tarsan nanio drugima.

P: U Djela apostolskih 9,27-28, je li Barnaba bio hrabar ili nepromišljen što je Saula, potencijalnog "dvoulika", predstavio drugima?

O: Iako hrabrost i nepromišljenost mogu ići zajedno, Barnaba ovdje nije bio nepromišljen. Njegovo povjerenje u ono što je Bog učinio u Saulu dalo mu je hrabrost da krene naprijed i predstavi Saula drugima.

P: U Djela apostolskih 9,27-28, zašto mislite da je Barnaba imao toliku odvažnost da se ne boji Saula, iako su se ostali bojali?

O: Sveto pismo to ne navodi, ali možemo spekulirati o tri razloga.

Temperament: Barnaba je bio ohrabrujuća osoba i možda je bio spremniji vjerovati nekome.

Proveo je vrijeme s Pavlom. Barnaba nije samo čuo glasine da se Pavao možda promijenio; razgovarao je s njim i čuo ga kako raspravlja s drugima u Damasku.

Bog mu je pokazao. Ako je Bog komunicirao s Barnabom o Pavlu, kao što je to učinio s Ananijem, ili ako je Bog dao Barnabi povjerenje, onda se Barnaba naravno ne bi bojao.

Jedna pouka iz ovoga jest da Bog ne otkriva uvijek sve prvo vodstvu crkve. Vođe bi također trebale biti spremne učiti od drugih članova.

Q: U Djela apostolskih 9,31, kako su crkve živjele u strahu Gospodnjem i kako bismo mi to trebali činiti danas?

Odgovor: Imali su strahopoštovanje prema Bogu i Njegovoj moći. Poštovali su Njegovu Riječ, a strah Gospodnji bio je motiv za evangelizaciju i sveto življenje.

Drugi stihovi koji pokazuju strah Božji kod vjernika su Postanak 22,12; Izreke 1,7; 1 Samuelova 12,14; 2. Ljetopis 6,33; 19,7; Nehemija 5,9; Psalam 19,9; 22,25; 33,8; 119,74; 128:1; Propovjednik 8:13; 12:13; Izaija 11:3; Jeremija 5:22; Mihej 6:9; Malachija 3:5 i 2. Korinćanima 5:11.

P: U Djela apostolskim9:43 , je li kožar bio nečist zanat za Židove?

Odgovor: Izraelci su naučili ovaj važan zanat od Egipćana, iako su ga prakticirali i Sirijci. Židovi u Isusovo vrijeme nisu smatrali štavljenje dobrim zanatom jer su se morali baviti mrtvim životinjama kako bi skinuli kože. Simon je pronašao zajedništvo među kršćanima, ali ga možda ne bi pronašao među Židovima. To je bio ceremonijalno nečist zanat, a u Jopi su se kuće štavljača nalazile na jugu, odmah izvan Jope na obali (gdje se moglo odlagati iskorišteno kemijsko otpadno tkivo).

P: U Djela apostolskih 10, koja je glavna primjena ove dvije poruke?

O: Poruka prenesena Korneliju u Djela apostolskih 10,1-8 jest da je Evanđelje od Židova. U Djela apostolskih 10,9-23, poruka prenesena Petru jest da je Evanđelje također i za pogane.

P: U Djela apostolskih 10,2,4,31, što znamo o Korneliju?

O: Kornelije je imao i neobično i uobičajeno ime. Godine 82. pr. Kr. Kornelije Sula oslobodio je 10 000 robova, koji su svi potom promijenili ime u Kornelije u njegovu čast. U komentaru Expositor's Bible Commentary, svezak 9., str. 384–385, pretpostavlja se da je Kornelije možda potjecao od jednoga od njih. Znamo da je rimski "Italijanski puk" služio u Siriji 69. godine.

Sam Kornelije bio je neobičan čovjek, vojnika okupatorske vojske, a ipak je davao novac da pomogne siromašnima u okupiranoj zemlji. Vjerojatno je imao neko osobno bogatstvo budući da je mogao dati mnogo milostinje. O centurionima općenito povjesničar Polibije kaže: "Ne traži se od centuriona da budu odvažni i pustolovni, koliko dobri vođe, postojana i razborita uma, koji nisu skloni napasti ili bezumno započeti borbu, nego koji, kad budu nadjačani i u teškoj nevolji, mogu čvrsto stajati i umrijeti na svojoj straži." Povijest, knjiga 6., poglavlje 24. Cezareja je bila prijestolnica Judeje što se tiče rimske vlasti.

Navodi se da je Kornelije bio centurion kohorte. "Centurion" je značio zapovjednika nad više od 100 ljudi, no centurioni su obično zapovijedali kohortom, koja je bila desetina legije, odnosno od 300 do 600 ljudi. "Italijska kohorta" vjerojatno je bila Cohors II Miliaria Italica Civium Romanorum. Ova kohorta sastojala se od oslobođenika iz Italije koji su postali građani i svi su bili strijelci. Prebačena je u Siriju nešto prije 69. godine n.e. i sudjelovala je u zauzimanju Jeruzalema i 70. i 135. godine n.e. Iako arheolozi ne mogu neovisno potvrditi gdje se kohorta nalazila u razdoblju od 41. do 44. godine n.e., logično je da je opskrba vodom u Cezariji morala biti čuvana.

Uzgred, ovaj je događaj bio vrlo važan za Petra, budući da se na njega ponovno osvrnuo u Djela 11 i 15,6-9.

P: U Djela apostolskih 10,2,4,31, kakav je bio odnos između Kornelijevih milodara i Božjega uslišavanja njegovih molitvi?

O: Kornelije je u Starom zavjetu vidio istinu o Bogu. Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Milodare Kornelija nikako nisu bile potrebne da bi Svemogući Bog djelovao ili da bi uslišio njegove molitve.

2. Iskreni Kornelijevi molitvi su uslišene, baš kao što Bog čuje iskrene molitve svih koji Ga žele upoznati.

3. Zanimljivo je da su i milodani i molitve došli pred Boga. Gotovo kao da su se milodani smatrali oblikom molitve ili kao da su jačali njegove molitve.

P: U Djela apostolskih 10,2,22,44-48, budući da je Kornelije bio bogobojazan i redovito se molio Bogu, a ipak nije bio ponovno rođen sve do Petrovog posjeta, bi li Kornelije otišao u pakao da je umro?

O: To je bespredmetno pitanje. Ako Bog o kojem govorimo nije bio dovoljno mudar da zna da će Kornelije radosno prihvatiti Isusa, ili nije bio dovoljno moćan da održi Kornelija u životu do tog trenutka, onda ne govorimo o Bogu iz Biblije.

Imajte na umu da su Kornelijeve molitve i darovi, prije nego što je čuo za Isusa, bili prihvatljiv spomen pred Bogom. To vrijedi i za ljude koji su umrli prije Isusa, a poslušali su Božju riječ u Starom zavjetu, a Kornelije je bio cijenjen od Židova, ne zbog straha od bilo kojeg boga, već zbog straha od istinitog Boga, njihovog Boga.

P: U Djapostolskim djelima 10,10-16 i Mk 7,17-23, budući da je Isus rekao da neće ukinuti ništa u Zakonu u Mt 5,17, zašto kršćani ne slijede prehrambene zakone Starog zavjeta kao što to [navodno] čine muslimani?

O: Iako ni kršćani ni muslimani ne pridržavaju se zakona o prehrani, kršćani to ne čine jer slušaju Isusa. Pet točaka za razmatranje u odgovoru.

U to su vrijeme Isusovi sljedbenici poštovali prehrambene zakone Starog zavjeta. Isus je zapravo rekao da ni jedna jota ni jedna crtica neće nestati dok se sve ne ispuni.

Čin Isusova uskrsnuća temeljito je promijenio način na koji je Bog postupao sa svojom djecom. Anđeo je obavijestio Petra, Isusova apostola, da je Bog učinio svu hranu čistom u Djela apostolskih 10,9-16. Primijetite da ne stoji da su te životinje oduvijek bile čiste, već da ih je Bog učinio čistima.

Čak i muslimani koji iznose ovaj prigovor moraju priznati da se neke od prehrambenih zakona Starog zavjeta ne smiju slijediti. Muhamed je podučavao muslimane da mogu jesti devino meso (Sahih Muslim vol. 1, knjiga 1, br. 220, str. 70), a ipak Levitski zakonik 11,3-8 i Ponovljeni zakon 14,6-8 zabranjuju jedenje deve.

Poslušajte Isusa u Mateju 15,10.17-20 i Marku 7,14-15. Isus je rekao da je ono što izlazi iz čovjeka ono što ga čini nečistim, a ne ono što ulazi. Marko 7,19 pokazuje da je time Isus proglasio svu hranu čistom. Ako Isusa nazivamo prorokom, trebali bismo poslušati Njegove riječi.

Glas s neba zapovjedio je Petru da jede u Djela apostolskih 10,10-16, pokazujući mu da su zakoni o hrani vrijedili samo do Isusove žrtve, a ne nakon nje. Trebali bismo poslušati glas Božjeg anđela i Isusova apostola.

Zaključno, ne bismo trebali ignorirati ono što su rekli Božji proroci, već im slušati.

P: U Djela apostolskih 10,20-23, kada je Petru zapovijeđeno da ne oklijeva otići s trojicom ljudi, je li Petar neposlušan time što ih je ispitivao, pozvao u svoju kuću i otišao sljedeći dan?

O: Možda Petar nije bio dovoljno brz. S druge strane, ako je bilo kasno, jedino praktično rješenje bilo je otići rano sljedećeg jutra umjesto da pokušava pronaći kuću u mraku. Zapamtite, tada nisu imali ulične znakove ni ulična svjetla.

Bez obzira na to, Petar je definitivno namjeravao poći s njima. Židovu nije bilo dopušteno jesti s poganom, no nakon što je Petar naučio lekciju iz viđenja, pozvao je muškarce da jedu s njim.

Vjerojatno je trebalo i hrabrosti i izravnog viđenja da se Petra uvjeri da jede bilo kakvu hranu. Židovski skeptik Asimov u djelu Asimov's Guide to the Bible, str. 1050, ističe da su Židovi u makabejsko doba radije umirali pod mučenjem nego jeli svinjetinu.

P: U Djela apostolskih 10,25-26, zašto je Kornelije pokušao "obožavati" Petra?

O: Grčki izraz ovdje je proskuneo, što znači ili "obožavati" ili "pasti ničice u znak poštovanja". Ili je Kornelije, koji još nije bio poučen kršćanskoj vjeri, bio zbunjen u pokušaju da obožava Petra, ili pak nije namjeravao obožavati, već pokazati veliko poštovanje onome tko će ga naučiti putu spasenja.

P: U Djela apostolskih 10,28, je li se "neprijatelj" odnosio samo na ne-Židove općenito, ili na svakog čovjeka?

O: U ovom stihu, "ni jedan čovjek" znači svaka pojedina osoba ili svaka rasa.

P: U Djela apostolskih 10,30-33, kako je Luka mogao napisati: "Postim od srijede, kad sam se u devetoj uri molio u svojoj kući, i ukaza mi se čovjek u blistavoj odjeći i stade preda mnom?" Je li Kornelije molio četiri dana zaredom sve do devete ure (15 sati) kad razgovara s Petarom? I kojega je dana ukazao čovjek u blistavoj odjeći? Konačno, koje je jezično opravdanje za prijevod konstrukcije APO ... MECRI ... u Djapostolskim djelima 10,30 kao išta drugo osim "trajanja" od četiri dana? Bilo što poput "prije četiri dana" čini mi se da predstavlja tek neopravdane jezične gimnastike.

A: Pogledajmo sva tri stiha: Djela apostolska 10,30-32 kaže: "Cornelius odgovori: 'Prije četiri dana bio sam u svojoj kući i molio se u devet sati. Odjednom mi stade predamnom čovjek u sjajnoj odjeći i reče: 'Kornelije, uslišana je tvoja molitva i tvoje milostinje za siromašne spomenute su pred Bogom. Zato pošalji po Šimuna, zvanog Petar, u Jopu. On je gost kod Šimuna kožara, kraj mora.'" (BSB)

Luka bilježi ono što je Kornelije rekao. To je bio monumentalni trenutak za crkvu, jer je to trenutak kada je crkva, a osobito Petar, jasno shvatio da Krist nije poslan samo Židovima, već cijeloj zemlji. Luka je možda izravno od Petra čuo kako se taj ključni razvoj događaja dogodio, ili je to možda saznao od nekoga drugoga. Luka je možda prenio Kornelijeve riječi doslovno, ili je vrlo vjerojatno da ih je parafrazirao. To, međutim, nije važno; važno je značenje.

Kada osoba govori, netko uvijek može pronaći dvosmislenost ako dovoljno dugo i temeljito traži, bez obzira na to postoji li ona doista ili ne. U drugim slučajevima, uključujući i ovaj, fraza iz nečijih riječi sama po sebi mogla bi se shvatiti na nekoliko različitih načina, ali zdrav razum čini značenje jasnim svim slušateljima. Evo slijeda događaja, obrnutim redoslijedom.

3. Petar je došao nekoliko dana nakon što je bio pozvan (Djela apostolska 10,23-24)

2. Čovjek u sjajnoj odjeći rekao je Korneliju da pošalje po Petra.

1. Prije toga Kornelije je molio kad mu se pojavio čovjek u sjajnoj odjeći.

Zdrav razum nalaže da je "ovaj sat" dok se Kornelije molio bio isti sat (15 sati) prije četiri dana, a ne ovaj sat na taj dan. U suprotnom bi Kornelije poslao ljude po Petra nakon što su oni već otišli po njega.

P: U Djela apostolskih 10,31, sjeća li se Bog svih pravednih djela koja ljudi čine?

O: Bog zna sve pravedne (i nepravedne) stvari koje činimo prije nego što smo se i rodili (Psalam 139). Međutim, što se tiče njihovog ubrajanja za nagrade na nebu, to nije nužno. Knjiga Ezekielova3:20 daje primjer pravednika koji se odvrgnuo od svoje pravednosti i čine se nisu zapamtili. Također, Pavao je bio zabrinut da ne odstupi i ne izgubi vijenac za koji je radio.

P: U Djela apostolskih 10,34-35, kako bi Petar [navodno] mogao proturječiti Isusu govoreći da Bog prihvaća ljude iz svakog naroda koji se boje Boga i čine pravednost, kad je Isus rekao da nitko ne dolazi Ocu osim po njemu u Ivanovoj evanđelju 14,6? (Na to je ukazao musliman Ahmad Deedat.)

O: Ovdje nema proturječnosti. Bog ima djecu koja vjeruju u Njega iz svakog naroda. Postoje Arapi, Kinezi, Australci, Afrikanci, Europljani, Eskimi i Čileanci i Argentinci koji vjeruju u Isusa. Kojoj god narodnoj skupini pripadali, od Ababda do Zunija, Isus je za vas.

Nitko ne dolazi Ocu osim kroz Isusa. Čak i ljudi poput patrijarha Abrahama, koji je umro prije nego što je čuo ime Isus, dolaze Ocu na nebu samo kroz Isusa. U Ivanovom evanđelju 8 Isus je rekao da je Abraham vidio [u budućnosti] Isusov dan i obradovao se.

Postoje tri važne točke koje treba zapamtiti:

1) Nisu svi koji su otišli na nebo čuli ime Isusovo prije smrti, poput onih koji su slijedili Boga u Starom zavjetu prije nego što su čuli za Isusa.

2) Svi koji polažu svoju vjeru u pravog Boga odlaze na nebo po Isusu.

3) Oni koji odbace Isusa u ovom životu (i nikada se ne pokaju) odbacili su jedini put kojim su mogli ići u nebo.

P: U Djela apostolskih 10,34 Petar je shvatio da je njegova "pristranost" prema poganima bila protivna Božjoj volji. Što bismo trebali učiniti ako odjednom otkrijemo da smo pristrani prema nekim ljudima?

O: Postoje različite vrste i razine predrasuda, prema različitim skupinama ljudi, ne samo prema spolu ili protiv crnaca, ili protiv bijelaca, ili Hispanoamerikanaca, ili Azijata itd. Predrasude mogu biti i protiv siromašnih, ili protiv bogatih, protiv slabije ili bolje obrazovanih, slabije ili modernije odjevenih, štrebera ili prema mnogim drugim čimbenicima.

No, bez obzira na vrstu i stupanj predrasuda, trebali bismo ih iskorijeniti iz svojih života. Vrijeme za djelovanje je "sada", čim ih otkrijete. Sprijateljite se s nekim iz te skupine i, kako nas uči Poslanica Filipljanima 2,3-4, smatrajte njihove interese važnijima od svojih. Poslušajte odmah i radujte se što vam je Bog skinuo s očiju slijepu krpu za koju možda niste ni znali da je imate.

Ako otkrijete da je suvjernik predrasudan, to je vrlo tužno. No, on i dalje može biti istinski vjernik, samo neposlušan ili slijep. Osim što se molite za njega, pozitivno ga ohrabrite da izrazi svoju ljubav prema "svim ljudima", da ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.

P: U Djela apostolskih 10,34-43, koliko su ove riječi bliske Petrovim stvarnim riječima?

O: Iako je Luka mogao parafrazirati, smatramo da je ovdje bio prilično doslovan. Lukov stil bio je sofisticirani, profinjeni grčki, s tehničkim riječima i složenim rečenicama. No u ovom odjeljku odabir riječi i stil bili su svojstveni Židovu koji govori grčki.

P: U Djela 10,38, kako je Bog bio s Isusom, budući da je Isus Bog?

O: Na zemlji se Isus dobrovoljno ispraznio od svoje slave i privremeno se odrekao upotrebe svojih božanskih atributa. Međutim, Otac i Duh Sveti pokazali su da su s Isusom. To su pokazali pri Njegovu krštenju i Isusovim čudima. Za više informacija pogledajte raspravu o Djelu apostolskim 7,56.

P: U Djelu apostolskim 10,45-48, je li krštenje vodom nužno za spasenje?

O: Ne. Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Govorili su jezicima prije nego što su bili kršteni vodom.

2. Govor u jezicima je znak (ali ne i jedini znak) ispunjenja Duhom Svetim.

3. Ispunjenje Duhom Svetim namijenjeno je samo onima koji su ponovno rođeni.

4. Oni koji su rođeni iznova spašeni su.

Dakle, ponovno su rođeni prije krštenja vodom. Pogledajte raspravu o Djelu apostolskim –48 za drugi primjer spasenja prije krštenja vodom.

P: U Djela apostolskih10:45 –48, budući da je taj odlomak bio vrlo poseban događaj, osporava li to upotrebu tog odlomka za pokazivanje da vodeni krštenje nije bitno za spasenje?

O: Ne. Ovaj odlomak doista opisuje važan prijelaz za crkvu, ali to nas ne sprječava da razumijemo sva njegova učenja. Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Poganima je u to vrijeme bilo moguće biti ispunjeni Duhom Svetim i time spašeni prije krštenja. Bogu to nije bilo nemoguće učiniti, a da pritom ostane vjeran svojoj riječi.

2. Dakle, moguće je da ljudi budu spašeni prije krštenja i u drugim vremenima, a da Bog pritom ne krši Svoju riječ.

3. Ako nečija interpretacija Biblije zahtijeva da Bog ne može biti vjeran Svojoj riječi ako je itko nakon Krista spašen prije krštenja, onda je pogrešna ta interpretacija, a ne Božja riječ.

P: U Djelu apostolskim 10,48 i 2,38 ljudi se krste u ime Isusovo, dok se u Mt 28,19 krste u ime (jednina) Oca, Sina i Duha Svetoga. Znači li to da su ta tri Isus, kako uči pentekostalno učenje o Jedinstvu?

O: Ne. Isus je, a ne Otac ili Duh Sveti, taj koji je zapovjedio kršćanima da budu kršteni. "U njegovo ime" također znači po ovlasti Isusa.

P: U Djela apostolskih 11,1-3, budući da je Pavao bio apostol pogana, zašto je Bog poslao Petra, a ne Pavla, Korneliju?

O: Odgovor se sastoji od četiri dijela.

Prvo, Pavao nije bio posvećen za poslanje tek u Djela apostolskih 13, možda Bog nije vidio potrebu čekati toliko dugo da netko razgovara s Kornelijem.

Drugo, bilo bi bolje da to bude Petar, vođa apostola, kako bi bilo jasnije da postoji samo jedna crkva, a ne židovska crkva i poganska crkva.

Treće, Petar je možda bio nevoljan dijeliti Krista s poganom zbog svog odgoja. U Djelu apostolskom 10,34 Petar kaže: "Sada shvaćam kako je istina da Bog ne gleda tko je tko." Ponekad, ako je vjernik pristran prema nekoj određenoj skupini, Bog može taj kršćanin poslat da služi upravo toj skupini. Na taj način, umjesto da Petar dovodi u pitanje postupak krštenja pogana, on je bio taj koji je branio vlastiti postupak krštenja pogana.

Četvrto, Petar je bio ispunjen Duhom Svetim, s ognjenim jezikom na njemu za vrijeme Duhova, a njegov opis onoga što se dogodilo ovim vjernicima iz naroda nijevremena podsjeća na Duhove.

S jedne strane, neki bi mogli smatrati sjajnim da je Petar imao viziju i da mu je anđeo konkretno rekao što treba učiniti. No s druge strane, to što je Bog vidio da Petru treba "držati za ruku" moglo je biti znak Petrove slabosti, a ne njegove snage.

P: U Djela apostolskih 11,1-3, jesu li ti ljudi bili u pravu što su prigovarali apostolu Petru?

O: Bili su u pravu u jednom pogledu, a u većoj mjeri u krivu.

Ispravno: Bili su u pravu što su dovodili u pitanje ono što je bilo koji kršćanin, pa i Petar, radio, kada su smatrali da se to ne podudara sa Svetim pismom. Uostalom, Mt 10,5-7, u to je vrijeme Isus rekao da ne idu govoriti s poganima, već samo s kućom Izraelovom. Također, Pavao je ispravio Petra u Galaćanima 2,11-21.

Pogrešno: Njihovo je razumijevanje Svetog pisma bilo pogrešno. Štoviše, nakon što je Jeruzalemski sabor riješio to pitanje u prisustvu svih živih apostola, neki od tih ljudi nastavili su stvarati podjele jer nisu dopustili da ih drugi isprave.

P: U Djela apostolskih 11,1-3 Petar je mogao reći: "Znam da sam slijedio Boga i nije me briga što vi mislite." Što u tome ne bi bilo dobro?

O: Petar nije želio stvarati nikakve nesporazume jer je trebao biti dobar primjer. U vodstvu postoje dva pitanja: činiti ono što je ispravno i činiti to na ispravan način. Iako je Petar učinio ono što je bilo ispravno (kako mu je Duh Sveti pokazao), ponizno (i s pravom) je podvrgnuo svoja djela ispitivanju drugih. Strpljivo je objasnio zašto je postupio onako kako je postupio i nepristrano je podijelio rezultate. Vođe danas trebaju biti vođe-sluge, vodeći svojim riječima, djelima i načinom na koji se odnose prema drugima, poštujući ih.

P: U Djela apostolskih 11,1-3, u kojim se trenucima danas vi ili netko drugi mogli ste ili ste doista rekli nešto slično? Kako bi se to odvilo?

O: Jednom sam bio član kineske kršćanske crkve u Americi. U Americi su grupe, odbori i glasanje uobičajeni. Angažiran je pastor koji je školovan u inozemstvu, s više hijerarhijskim načinom razmišljanja. U prilično teškom razdoblju pastor je rekao da su starješine odgovorne meni, a ja sam odgovoran samo Bogu. Otpušten je nedugo nakon toga. Problem nije bio u tome što nije radio stvari na nekatolički američki način (iako nije). Problem je bio u tome što nije radio stvari na biblijski način; čak se ni apostol Petar nije tako ponašao.

P: U Djela apostolskih 11,1-4, koliko strukturirana po vašem mišljenju crkva treba biti?

O: "Najbolji" odgovor mogao bi biti različit u različitim kulturama i okolnostima. Ovo pitanje ima dvije strane: nadkulturna postojanost i kulturna fleksibilnost.

Nadkulturna postojanost: Koncepti vodstva i organizacije Crkve koji su zapovijeđeni ili prikazani u Svetom pismu trebali bi se provoditi u svim crkvama. Na primjer, 1. Timoteju 3,1-13 i Titu 1,5-9 navode uvjete za starješine, đakone i đakonise u crkvi. Ne postoji "izlazna klauzula" u kojoj Pavao kaže: "osim ako niste u ovoj kulturi, onda ne morate."

Kulturalna fleksibilnost: Crkve bi se trebale prilagođavati okruženju, kulturi i vremenu u kojem djeluju. Velike crkvene zgrade naspram kućnih crkava. Kako postupati s više jezika u crkvi? Ako imate crkvu sastavljenu od sofisticiranih gradskih stanovnika i pripadnika plemena, trebaju li se uvijek okupljati zajedno? Koliko bi vođe trebale biti aktivno uključene, a koliko pasivne? Trebaju li muškarci i žene biti zajedno ili odvojeno? Smjernice koje vam mogu pomoći odgovoriti na ova pitanja za vašu crkvu nalaze se u Svetom pismu, ali sami odgovori nisu. To je vjerojatno namjerno od strane Boga, budući da se odgovori razlikuju ovisno o crkvi, a Bog želi da koristimo pobožan prosudbeni sud kako bismo odlučili.

P: U Djela apostolskih 11,3, jesu li apostoli bili poslušni Isusovoj zapovijedi iz Mateja 28,19 i Djela apostolskih 1,8 da šire Evanđelje do kraja svijeta?

O: Apostoli nisu bili bezgrešni i čini se da ovome nisu aktivno poslušali. Razlog je možda bio njihova predrasuda prema druženju s ne-Židovima. Nažalost, i danas kršćani ponekad dopuste da ih njihove predrasude spriječe u potpunoj poslušnosti Bogu. Pogledajte raspravu o Djelu apostolskim 8,1 o tome kako je Bog očito postupio u toj situaciji.

P: U Djela apostolskih 11,14, je li Kornelije bio spašen prije nego što je poslao po Petra?

O: Ovaj odlomak pokazuje da nije. Međutim, Božjom milošću Kornelije je tražio Boga i poslao po Petra.

P: U Djela apostolskih 11,18, koji bi to imalo dva učinka: prvo na druge pogane, a drugo na Židove?

O: Za pogane to bi bila demonstracija da su pogani u Božjoj crkvi jednako dobrodošli kao i Židovi. S druge strane, poganski vođe u vjeri mogle su se osjećati ugroženijima nego da su mislile da ljudi postaju Židovi prije nego što mogu postati kršćani.

Za Židove je to uzrokovalo veću podjelu između židovskih kršćana i nekršćanskih Židova.

P: U Djela apostolskih 11,18, kako mislite da bi se osjećao bivši poganin, koji se obratio na judaizam samo da bi se potom obratio na kršćanstvo, u vezi s tim?

O: Odraslom muškarcu trebalo bi otprilike tjedan dana da se oporavi nakon obrezivanja. Zašto mu nitko nije rekao "samo se šalim!"? Vjernik bi se mogao osjećati "prevareno". Ovdje su mu vjernici rekli da prvo mora postati Židov, a ipak su svi ti ljudi pušteni unutra bez da su prvo postali Židovi. Je li on to doista učinio za Boga, budući da Bog očito nije zahtijevao od nikoga drugoga da to učini?

Ali Bog gleda naše namjere i srce, a ne samo djela. Stvari učinjene nepotrebno, jer je kršćanski vođa dao loš savjet, i dalje bi se smatrale učinjenima za Boga.

P: U Djela apostolskih 11,19, zašto su propovijedali samo Židovima?

O: U to je vrijeme postojalo neslaganje oko toga može li poganin postati kršćanin, a da prvo ne postane Židov. Čak i nakon što je to neslaganje riješeno na Saboru u Jeruzalemu (Djela 15), Pavao je i dalje prakticirao propovijedanje Evanđelja prvo Židovima, a tek potom poganima. Pročitajte Djela 18,6 kao primjer.

P: U Djela 11,20, što je značajno u vezi s Antiohijom?

O: Antiohija nije bio tako star grad, osnovan je oko 300. g. pr. Kr. od strane Seleuka Nikatora I., čiji su i otac i sin nosili ime Antioh. Nalazio se otprilike 300 milja sjeveroistočno od Jeruzalema. No, Antiohija je bio treći najveći grad Rimskog Carstva s oko 500.000 stanovnika. Veći su bili samo Rim i Aleksandrija. Zvala se i Antiohija na Orontu kako bi se razlikovala od petnaest drugih gradova koje je osnovao Seleukus, a koji su se također zvali Antiohija. Ondje su živjeli Rimljani, Grci, Sirijci i Perzijanci, a procjenjuje se da je jedna sedmina stanovništva bila židovska. Međutim, kasnije, za vrijeme Kaligule (37. – 41. g.), mnogi Židovi su ubijeni. Antiohiju su Perzijanci opljačkali 540. godine, i grad se nakon toga nikada nije u potpunosti oporavio.

P: U Djelu apostolskim 11,25-26, što je Pavao radio u svom rodnom Tarsu?

O: Sveto pismo ne govori izričito o tim možda sedam ili osam godina. No, Pavao spominje da je pretrpio pet bičevanja od strane sinagoge u 2. Korinćanima 11,24 i druga tjelesna progonstva u 2. Korinćanima 11,23-27, a nije zabilježeno kada su se to dogodilo. Možda su se neka ili sva dogodila dok je Pavao propovijedao u Tarsu.

Kao što nam Djela apostolska 11,20-21 pokazuju, Pavao nije bio ključan za širenje evanđelja. Bilo je velik broj vjernika u Cireni (sjeveroistočna Libija) i na Cipru (odakle je bio Barnaba), i bili su uključeni u veliko djelo Gospodnje u Antiohiji. Ne znamo ime nijednog od tih "običnih" kršćana, i očito Bog nije vidio potrebu da mi to znamo ili da oni postanu slavni.

Ovo je sada drugi put da je Barnaba pomogao u olakšavanju Pavlova služenja. Kojih prilika se vi koristite kako biste ohrabrili i omogućili služenje drugih?

P: U Djelu apostolskom 11,26, kakav je značaj toga što se izraz "kršćani" prvi put upotrijebio u Antiohiji?

O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Podsmevanje: Drugi su ih ljudi možda prvi put nazvali kršćanima kao oblik podsmijeha. U to su vrijeme postojali ljudi koji su bili vrlo odani obožavanju cara, a nazivali su se cesareancima. 1. Petrova 4,14 kaže da ste blagoslovljeni ako vas vrijeđaju zbog imena Kristova. 1. Petrova 4,16 spominje patnju kao "kršćanina".

Počašćenje: Vjernici su prihvatili riječ "kršćanin" kao oznaku časti. Krist je jedino ime pod kojim se ljudi mogu spasiti.

Kršćanin je bilo dragocjeno ime za rane Kristove sljedbenike. To je ime koje trebamo koristiti za sebe prema 42 rana kršćanska pisca prije 325. godine. Pogledajte za citate svakog od njih.

P: U Djapostolskim djelima 11,28, 14,17 i 2. Korinćanima 8–9, koji su dokazi o gladi koja je zahvatila cijeli svijet u vrijeme Klaudija (41.–54. g. po Kr.)?

Odgovor: Kršćani imaju dva gledišta.

Lokalna glad

1. Grčka riječ za svijet/zemlju ovdje, oikoumene. Ne znači nužno cijeli planet ili svijet, kao grčka riječ cosmos. Radije je glad bila nad Judejom.

2. Josif Flavije u Djelu "Antikviteti židovskih" 20.5.2 (oko 93.–94. g.) spominje glad u Judeji 44./46.–47./48. g.

3. Kao daljnji dokaz, Pavao je prikupljao milostinju od crkava u Grčkoj (gdje pretpostavljeno nije bilo gladi) kako bi je poslao u Palestinu (1. Korinćanima 16,2-3 i 2. Korinćanima 8,1-4, 13-15, 18-21).

4. Kao daljnji dokaz, Helena i kasnije njezin sin Izates, nakon što su prešli na judaizam, poslali su pšenicu kupljenu u Egiptu i smokve kupljene na Cipru kako bi ih podijelili u Judeji i tako pomogli tijekom gladi oko 46. g. prema Djelu Židovskih starina Josepha Flavija, knjiga 20, poglavlja 51–52 [ii.5].

Glad po cijelom Rimskom Carstvu

Ovaj grčki izraz Rimljani su obično koristili za označavanje čitavog rimskog svijeta. Nije postojala nijedna glad koja je istovremeno pogodila čitavo Rimsko Carstvo. Međutim, u djelu The Expositor's Bible Commentary, svezak 9, str. 403–404, navodi se da povjesničari Suetonius (Život Klaudija 18:2), Tacitus (Anali 12:43), Dio Kasije (Povijest Rima 60:11), a i Orosije (Povijest 7.6.17) spominju nekoliko gladi po Rimskom Carstvu za vrijeme Klaudijeva vladanja. Ne postoji nijedno drugo razdoblje u rimskoj povijesti u kojem se o gladima govori tako često.

P: U Djela apostolskih 12, zašto nas Bog ne blagoslivlja financijski onoliko koliko možemo primiti?

O: Prvo, Izreke 30,8-9 pokazuju da čovjek može biti blagoslovljen više nego što može podnijeti. Mogao bi biti toliko blagoslovljen da zaboravi Boga. Ali osim toga, mnogi vjernici mogli bi primiti više financijskih blagoslova nego što su dobili. No, za Boga je naša vjera dragocjenija od zlata (1. Petrova 1,7) i Bog koristi kušnje kako bi ojačao i produbio našu vjeru. Kaže se da kada nova leptirica izlazi iz kukuljice, ako joj pomognete izaći, leptirica nikada neće poletjeti. Mora imati tu borbu, napor da se oslobodi iz kukuljice, kako bi ojačala mišiće i mogla poletjeti.

Očito, Božji plan za nas ne odnosi se prvenstveno na naše materijalne blagoslove. Umjesto da se nadamo kako će Bog slijediti naše prioritete, trebali bismo napustiti svoje prioritete i umjesto toga usvojiti Božje prioritete kao svoje. Bog možda nije pretjerano zainteresiran za blagoslivljanje nas samo s ciljem da živimo udobnije s više materijalnog bogatstva. Naprotiv, Bog bi nekoga mogao obilno blagosloviti s ciljem da pomaže drugima.

P: U Djela apostolskih 12,1-2, tko je bio ovaj Herod i zašto je htio ubiti Jakova i Petra?

O: To nije bio ni Herod Veliki ni Herod Antipa, već drugi Herod, nazvan Herod Agripa I., koji je vladao od 41. do 44. godine. Rođen je oko 10. godine pr. Kr., kao sin Aristobula IV. i Bernice. Bio je unuk Heroda Velikog koji je vladao za vrijeme Isusova rođenja. Agripa II. u Djela apostolskih 25,13-22 druga je osoba.

Kao trogodišnjak, Herod Agripa I. odveden je u Rim nakon što je Herod Veliki dao uštrcati njegovog oca, Aristobula IV., 7. g. pr. Kr. Bio je blizak kraljevskoj obitelji. Pobjegao je u Idumeju (Edom) 23. g. n. e. kako bi izbjegao svoje vjerovnike. Kasnije mu je njegov ujak Herod Antipa dodijelio mirovinu, iako se na kraju posvađao s njim. Godine 36. Agripa I. vratio se u Rim, uvrijedio cara Tiberija i bio je zatvoren. Kada je Tiberije umro 37. godine, novi car Kaligula ga je oslobodio. Kada je Herod Antipa protjeran 39. godine, Agripa I. je dobio njegove zemlje. Agripa I. i njegova supruga pazili su da se pridržavaju židovskog zakona, vjerojatno kako bi stekli naklonost Židova, što su i uspjeli, barem sve dok nije dopustio da mu se odaje božanstveno štovanje. Kada je Klaudije, osobni prijatelj Agrippe I., postao car 41. godine, dao je Judeju i Samariju na upravljanje Agrippi I., sve dok nije umro od crijevnih parazita 44. godine. Nismo sigurni o kojem se festivalu radilo. To je mogao biti ili poseban blagdan koji je Agripa I. uveo u čast rođendana Klaudija 5. kolovoza, ili petogodišnji blagdan osnutka Cezareje koji je padao oko 5. ožujka, ili je to mogao biti godišnji Blagdan kućica.

Okrugli crvi mogu narasti do duljine od 10 do 16 inča (25 do 40 cm) i mogu uzrokovati crijevnu opstrukciju, obilno povraćanje, jake bolove i smrt. Josipov izvještaj donekle se razlikuje od Lukinog, ali navodi da je umro nakon pet dana agonije. Čovjek koji je pogubio Jakova apostola i pokušao pogubiti Petra nije lako umro, već je postao hrana crvima.

Herod Agripa I. nije bio poznat po osobitoj okrutnosti, za razliku od Heroda Velikog, osim što je uživao u krvavim gladijatorskim igrama. Herod Agripa I. želio je ubiti Jakova, Petra i vjerojatno druge kako bi postao popularan. Očito je bio vrlo zabrinut za podršku svojih židovskih podanika, kako se ne bi žalili Rimu na njega. Agripa I uvjerio je Kaligulu da ne postavi kip sebe u Hram 40. godine.

Židovi možda nisu uistinu cijenili Herodovu naklonost prema njima tijekom Pashe, a ionako vjerojatno nije bilo prikladno izvršavati smrtne kazne tijekom Pashe, pa je Herod želio pričekati do kraja tjedna kako bi pogubio Petra.

Godine 40. n.e. car Kaligula je želio podići kip sebe samoga u Jeruzalemu, ali ga je Herod odvratio od toga.

Za više informacija pogledajte Djela Židovskih starina Josepha Flavija, knjige 18 i 19.

P: U Djela apostolskih 12,6, kako je Petar mogao tako mirno spavati noć prije svoje pogibije?

O: Ljudi koji imaju problema sa spavanjem sigurno bi poželjeli imati ono što je Petar imao! Petar je bio uvjeren da ga Bog štiti i da riječi Isusove neće iznevjeriti. Iz Evanđelja po Ivanu 21,18-19, Petar je sa sigurnošću znao da neće umrijeti dok ne ostari. Zamislite da znate da vas nitko i ništa ne može ubiti dok Bog ne dopusti. Ipak, Petar je mirno spavao unatoč činjenici da je znao da je apostol Jakov nedavno bio obezglavljen.

Peter je vjerojatno bio u sigurnoj tvrđavi Antonija na sjevernoj strani Jeruzalema. Obično bi zatvorenik bio okovan u lance na najviše jednog stražara. No Petar je bio okovan u lance na dva stražara. Čuvala su ga četiri čete po četiri vojnika (Djela 12,4). Možda je svaka četa imala šestosatnu smjenu. Zašto bi osigurali toliku zaštitu samo za jednog nenaoružanog čovjeka? Zapamtite, za vlasti je to bio drugi put da Petar bježi. Anđeo je pomogao Petru da pobjegne (Djela apostolska 5:18-21).

Možda nemamo obećanje o tome koliko dugo ćemo živjeti na ovoj zemlji, ali imamo obećanje da će nas Bog čuvati i da ćemo zauvijek živjeti na nebu. Stoga, spavajte mirno.

P: U Djela apostolskih 12,15, zašto su mislili da se "Petrov anđeo" pojavio na vratima?

O: Postoje dva gledišta.

1. Najjednostavnije tumačenje jest da su mislile da je Petar ubijen i da je to bio njegov duh.

2. Međutim, mogle su upotrijebiti i druge izraze, poput "njegov duh" ili "njegova duha", umjesto "njegov anđeo". Mogle su vjerovati da je, budući da ljudi imaju anđele čuvare, to bio njegov anđeo čuvar koji je izgledao kao Petar.

U svakom slučaju, to su bila uvjerenja mladih kršćana u toj kući. Biblija pokazuje da su se ovdje prevarili jer se pojavio sam Petar.

P: U Djela apostolskih 12,23, koji je izvanbiblijski dokaz da je Herod iznenada umro od crva?

Židovski pisac Josip Flavije bilježi sljedeće u Djela židovskih starina 19.8.2. (oko 93.–94. g. n.e.)

"Kad je Agripa tri pune godine vladao cijelom Judejom, došao je u grad
Cezareja, koja se prije zvala Stratonova kula. Ondje je priredio priredbe u čast Cezaru, utemeljujući ovaj festival za dobrobit cara. I ondje se okupio mnoštvo pokrajinskih dužnosnika i onih koji su bili unapređeni na ugledne položaje. Drugog dana priredbe obukao je haljinu sasvim od srebra, čudesne izrade, i stigao u kazalište u zoru. Tada je srebro zasjalo kad su na njega pali prvi sunčevi zraci i divno se iskričalo, a njegov sjaj budio strah i drhtavicu u onima koji su ga gledali. Odmah su mu laskavci iz raznih strana povikali, riječima koje mu zapravo nisu bile na dobro, nazivajući ga bogom i zazivajući ga uzvikom: "Budi blagonaklon! Ako smo te dosad štovali kao čovjeka, odsad te priznajemo nadmoćnim smrtnoj prirodi.'

Kralj ih nije ukorio niti je odbacio njihovu bezbožnu laskavost. No ubrzo potom, podigavši pogled, ugledao je sovu kako sjedi na užetu iznad njegove glave i odmah ju je prepoznao kao glasnicu zla, kao što je prije bila glasnica dobra, te mu je bol tuge probola srce. Javila mu se i jaka bol u trbuhu, koja je započela silovitim napadom… Stoga je brzo odnesen u palaču i vijest se brzo pročula među svima da će uskoro sigurno umrijeti…. I kad je pet dana neprestano patio od bolova u trbuhu, napustio je ovaj život u pedeset četvrtoj godini života i sedmoj godini svoje vladavine."

Uzgred, to nije nešto što bi se često događalo poslušnim Židovima koji nikada nisu jeli nečistu hranu.

Iako su Josifov i Djela slični, razlike su dovoljno velike da pokažu kako Luka nije mogao jednostavno kopirati Josifova niti obrnuto. Vjerojatno su to bili crijevni trakavci, koji mogu biti dugi i do 16 inča.

P: U Djela apostolskih 12,2 Jakov, Ivan i Petar bili su trojica Isusovih najbližih učenika. Zašto mislite da su njih trojica imali tako različite smrti?

O: Sveto pismo to ne kaže, niti kaže da je itko od njih bio "zaslužniji" ili iz bilo kojeg drugog razloga. Ali to je poput kršćana danas. Neki kršćani žive dugo i umiru mirnom smrću. Čini se da su životi nekih (barem prema našem vrlo ograničenom vidu) prekinuti nekom nesrećom ili bolešću. Neki umiru slavno kao mučenici, ne čineći nasilje dok se nasilje činilo njima, služeći Gospodinu. Na kraju, ovo nam pokazuje da Bog postupa s nama pojedinačno na različite načine.

Ali tko je, po vašem mišljenju, bio "najsretniji"? Jakov, koji je brzo mučenički stradao i tako izbjegao toliko iskušenja? Petar, koji je umro mnogo kasnije, oko 63. godine, kao mučenik, razapet naopako u Rimu. Ili Ivan, koji je najduže služio, ali nije umro kao mučenik. Ne možete suditi o kvaliteti nečijeg života prema njegovoj duljini. Zapravo, uopće ne trebate suditi o kvaliteti tuđeg života; Bog će to učiniti, a ne vi.

P: Pavao na to odgovara u Filipljanima 1,22–25. Bog je mogao odmah odvesti Pavla kući, ali Pavao je vjerovao da ga Bog želi zadržati još neko vrijeme zbog djela koja je trebao obaviti ovdje.

O: Pavao na to odgovara u Filipljanima 1,22–25. Bog je mogao odmah odvesti Pavla kući, ali Pavao je vjerovao da ga Bog želi zadržati još neko vrijeme zbog djela koja je ovdje morao obaviti. U stripu Calvin i Hobbes, Calvin kaže: "Bog me je stavio na zemlju da ostvarim određene stvari i ovim tempom živjet ću zauvijek!" Calvinova teologija možda nije uvijek najbolja. Ipak, Bog nas može odvesti na nebo odmah, ali On odgađa, dajući nam priliku da Mu služimo i slavimo Ga na zemlji. Iskoristite u potpunosti prilike koje su vam dane.

P: U Djela apostolskih 12,13-16, što je u ovome prilično neugodno?

O: Neprilika nije toliko za Rodu (grčki za Ružu), koja je zaboravila otvoriti vrata od čuđenja. Već kršćani u kući, koji su se molili za Petra u Djela apostolskih 12,5, prigovarali su Rudi jer im je u suštini rekla da je Bog uslišio njihovu molitvu. Napomena za sebe: ako se već moliš za nešto, vjeruj da će se to dogoditi! Kao što kaže Evanđeoski komentar Biblije na str. 902, ovo je vjerojatno bio jedini put da je bilo lakše izaći iz zatvora nego doći na molitveni sastanak!

P: U Djela apostolskih 12,17, je li to drugo mjesto mogla biti Rim, a Petar ondje ostao 25 godina, kako su sugerirali neki rimokatolički teolozi?

O: Ne, nema naznaka da je to mjesto bilo Rim više nego, primjerice, Kina. Međutim, Petar je bio u Jeruzalemu, odnosno ponovno u Jeruzalemu, u Djela apostolskih 15,7, samo nekoliko godina kasnije. Nakon toga Petar je bio u Antiohiji u Siriji, u Galaćanima 2,11, i putovao je uokolo, prema Pavlu, u 1. Korinćanima 1,12; 9,5.

P: U Djela apostolskih 12,18-19, zašto bi stražari bili zabrinuti?

O: Prema rimskom pravu, kao što je Justinijanov zakonik 9.4.4., stražar koji dopusti zatvoreniku da pobjegne trpi istu kaznu koju bi trpio i zatvorenik. Grčki tekst u Djelu apostolskom jednostavno kaže da su stražari "odvedeni", što vjerojatno znači da su pogubljeni.

P: U Djelu apostolskom 12,25 i 15,37, je li ovaj Ivan Marko onaj koji je napisao Evanđelje po Marku?

O: Da.

P: U Djelu apostolskom 13,1, koja su bila ta službe i što je ovdje značilo polaganje ruku?

O: Zanimljivo je da su u crkvi u Antiohiji imali dva različita službena zvanja: proroke i učitelje. Proroci su bili Šimun, Lucij i Manaen. To nije bila posvećenje, jer su i Barnaba i Saul također bili u crkvenoj službi. Manaen i Herod Antipa (tetrahak, koji je sudio Isusu) obojica su odrasli u dvorcu Heroda Velikog. Manaen je postao sljedbenik, a Herod Tetrarh se suprotstavio kršćanstvu i dao odsjeći Ivana Krstitelja.

P: U Djelu apostolskim 13,1, je li Simon/Simeon Niger bio iz afričke zemlje Niger?

O: Ne. Ta zemlja tada nije postojala, a Niger je jednostavno latinska riječ za crni. Mogao je biti crnac. Međutim, kao što vam mogu reći gospodin White ili gospođa Green, prezimena ne moraju nužno označavati boju kože. Međutim, u NIV Study Bibleu stoji da ovo prezime moglo bi ukazivati na njegovu tamnu putnu boju.

To nije važno jer, kao što s pravom kaže Believer's Bible Commentary na str. 1619: "Uvedena je nova mjerila: nije važno tko ste, već čiji ste."

P: U Djela apostolskih 13,1, bi li Lucije iz Cirene mogao biti isti kao Luka, autor Evanđelja po Luki i Djela apostolskih?

O: Najvjerojatnije ne. Iako je Luka bio skraćeni oblik imena Lucius (kao i Lucanus), ništa ne ukazuje na to da su Lucius i Luka bile ista osoba.

P: U Djela apostolskih 13,1-15, koja je razlika između evangeliziranja "usput" i namjernog izlaska na evangelizaciju?

O: Biti pripremljen za i provoditi "neplaniranu evangelizaciju" je dobro. Izvorno niste planirali dijeliti evanđelje, ali se ukazala prilika i bili ste u mogućnosti to učiniti. No, namjerni evangelizam je jednako dobar, kada planirate i dijelite s nekim. Samo namjerni evangelizam nije zamjena za namjerni evangelizam, i obrnuto. Kada ste zadnji put vodili namjerni evangelizam? Kada ste zadnji put vodili nenamjerni evangelizam?

Djela apostolska 13,1-15 početak su namjernog evangelizma, strateškog odlaska ondje gdje evanđelje prije nije bilo propovijedano. Prvo su otišli na Cipar, odakle je bio Barnaba (Djela apostolska 4,36). Djela apostolska 13,5 ne kažu da su objavili poruku u "sinagogi", već u "sinagogama" u množini, pa je morao postojati veliki židovski stanovništvo na Cipru. Pavao je bio iz Tarsa i oni su ondje također trebali proći. Ali nakon toga su išli u "nepoznata mjesta".

Dobro je za nas dijeliti evanđelje "neplanirano", ali i namjerno ići na mjesta koja nam je poznata i dijeliti evanđelje s onima kojima ga treba čuti. Zatim je dobro ići i na "nepoznata mjesta" kako bismo vidjeli kako bi nas Bog upotrijebio da ondje također dijelimo evanđelje.

P: U Djela apostolskih 13,6, zašto se čarobnjak zvao Bar-Iscija?

O: Bar-Isu znači "sin Isusov". Možda se njegov otac zvao Isus/Jozua. Alegorički govoreći, o današnjim kultovima može se reći da pokušavaju biti "sinovi Isusovi". Tvrde da su kompatibilni s kršćanstvom, a uz to tvrde da su "nove i poboljšane" verzije onoga što je Isus učio.

Dok je evangelizacija u Samariji naišla na Šimuna Čarobnjaka, evangelizacija izvan Palestine naišla je na Elimu (Bar-Isu). Luka je ovaj odlomak napisao na takav način da čitatelj može vidjeti paralele.

P: U Djapostolskim djelima 13,6, zašto bi razborit prokonsul zaposlio čarobnjaka na svom dvoru?

A: U rimskom društvu čarobnjaci su bili zapošljavani ne samo od strane državnih dužnosnika, nego i od mnogih drugih, kako svjedoče rimski pisci od Horacija do Livija. Prema The Expositor's Greek Testament, sv. 2, str. 286. Također se dodaje da skepticizam i lakovjernost često mogu ići ruku pod ruku u istoj osobi. To vrijedi i danas.

P: U Djela apostolskih 13,6–13, koji izvanbiblijski dokazi postoje za Sergija Pavla?

O: Postoje dva izvora.

1. Natpis u Soli (današnjem Karavastasi) na sjevernoj obali Cipra spominje prokonsula Paolosa. (Inscriptiones Graecae ad res Romanas pertinentes, 3:930). Natpis u Antiohiji u Pisidiji o L. Sergiu Paulu, propretoru Galatije od 72. do 74. godine, vjerojatno je bio njegov sin.

2. Rani kršćanski pisac Tertulijan (198. – 220. g.) u djelu O idolopoklonstvu, poglavlje 9, str. 66, spominje da je čarobnjak koji je služio Sergiju Pavlu izgubio vid.

Dodatna je mogućnost Lucius Sergius Paulus koji je bio "kurator rijeke Tiber" za vrijeme cara Klaudija. (Corpus Inscriptionum Latinarum 6.4.2, br. 31545). Moguće je da je nakon svog mandata poslan na Cipar kao prokonsul.

Uzgred, Sergius Paulus imao je kćer Sergiju Paulu, koja je bila kršćanka, a njezin sin Gaj Karistijanus Fronto, koji je postao rimski senator, također je bio kršćanin.

U srodnoj vezi, u nekim rukopisima nalaze se Etymas ili Hetiomos umjesto Bar Ješua, Elymas (čarobnjak / mudrac / učenjak). Josip Flavije piše o židovskom čarobnjaku na Cipru po imenu Atomos kojeg je Felix unajmio da uvjeri Drusillu, ženu Azizusa, da napusti muža/zaručnika i uda se za Feliksa, zajedno s njegovim trima drugim ženama.

P: U Djela apostolskih 13,7, koja je bila razlika između procuratora i prokonsula?

O: Većina provincija bila je pod carem, ali nekoliko, uključujući Cipar, bilo je pod Senatom. Za upravljanje provincijama rimski je car imenovao procuratore, dok je Rimski senat imenovao prokonsule.

To je nekada bila velika poteškoća u tumačenju Biblije. Da je Cipar bio carska provincija, Luka bi pogriješio koristeći riječ "prokonsul"; činilo bi se da je trebao upotrijebiti riječ "prokurator". Međutim, otkriveno je da su car i Senat napravili "zamjenu", te je u to vrijeme Cipar bio pod Senatom, pa je Luka doista upotrijebio ispravnu riječ. Netko možda ne bi znao za tu zamjenu da nije živio u to vrijeme ili u njegovoj blizini. Također, pronađen je natpis o "prokonsulu" Pavlu.

P: U Djelu apostolskom 13,7-9 je li Saul Tarsac možda preuzeo svoje novo, rimsko ime od Sergija Pavla, prokonsula na Kipru?

O: Ovo je prvi put da je ime "Pavao" upotrijebljeno za Saula iz Tarsa, pa tako Ante-Nicene Fathers, sv. 5, str. 562, tvrdi da je možda tako. Međutim, ne postoji nikakva druga potpora za tu spekulaciju. Paulus na latinskom znači "mali".

P: U Djapostolskim djelima 13,9-11, zašto je Šaul tako oštro ukorio Elimu?

Postoji vrijeme i mjesto za oštru prijekor, a ovo je bilo to. Elimas nije samo namjerno odabrao da sam odbaci istinu, već je i aktivno pokušavao odvrnuti druge od istine. U 1. Solunjanima 2,16 Pavao govori o onima koji su se aktivno protivili Božjoj poruci. Pavao je i sam bio zaslijepljen, i duhovno i tjelesno, pa je znao kako je to. Možda je Pavao mislio da će to biti jedina nada za Elimasa.

U 2. Petrovoj 2:20-21 Petar govori o nekim ljudima za koje bi bilo bolje da nisu spoznali istinu nego da su je spoznali i odbacili. Danas bismo trebali razlikovati četiri vrste ljudi.

1. Neki će vjerojatno htjeti spoznati istinu i slijediti je. Njima treba podučavati.

2. Neki će, kao u 2. Petrova 2:20-21, odbaciti istinu koju im pružate. Davanje im još više može biti poput bacanja bisera pred svinje. Pitanje koje volim postavljati ljudima u Moonovoj Crkvi ujedinjenja glasi ovako: "Kad biste nekako sa sigurnošću saznali da Rev. Moon nije od Boga, što biste učinili? Biste li ga svejedno slijedili ili biste tražili istinu, kakva god ona bila?" Postavio sam to pitanje brojnim ljudima i samo sam jednom dobio odgovor da bi "slijedili istinu".

3. Neki, poput Elime, ne samo da odbacuju istinu, nego i pokušavaju odvratiti druge. To je bila daljnja manifestacija istinitosti Božjih riječi što je Elima oslijepljen. To je učinjeno ne toliko da bi se pomoglo Elimi, koliko da bi se Sergiju Pavlu i drugima potvrdila istina.

4. Novopridošli: ne znamo u koju kategoriju spadaju.

P: U Djela apostolskih 13,11, kakva je magla pala na Elymasa?

O: To ne znači da je na Elimu pašla voda, već da mu je vid postao mutan, kao da je u magli.

P: U Djela apostolskim 13,13, zašto mislite da ih je Ivan (tj. Ivan Marko) tako naglo napustio i vratio se u Jeruzalem?

O: Iako Sveto pismo ne navodi razlog zašto ih je Ivan Marko napustio, možemo nagađati o nekim mogućim razlozima zašto vjernici ponekad napuštaju svoj rad s drugim vjernicima danas.

To nije bilo baš ono za što se Ivan Marko prijavio.

Barnaba je bio izvorni vođa, a sada je to bio Pavao.

Propovijedali su prvenstveno Židovima, a sada i poganima.

Put preko planina Taurus bio je opasan.

Grad Parga patio je od malarije, a možda je tamo Pavao i obolio od nje. Pavao je bio bolestan, kako se navodi u Galaćanima 4,13.

Majka Marka možda je bila udovica (Djela apostolska 12,12). Možda je Marku bilo nostalgije za domom.

P: U Djela apostolskih 13,14, u kojoj je provinciji bila "Antiohija u Pisidiji"? (zamka)

O: Zapravo se nije nalazila u Pisidiji, već odmah uz Pisidiju, u Frigiji. Povijesno se nazivala Antiohija u Pisidiji kako bi se razlikovala od druge Antiohije, koja se također nalazila u Frigiji. Osnovao ju je Seleuk Nikator 281. g. pr. Kr., u čast svom ocu ili sinu, obojica po imenu Antioh. Tamo je bilo mnogo rimskog utjecaja jer je 25. g. pr. Kr. car August prebacio 3000 vojnika-veterana i njihovih obitelji.

P: Filon Aleksandrijski, židovski učenjak, također kaže da bi govornici stajali kada su se obraćali zajednici. Očito je da bi, barem u Palestini, stajali dok su čitali Svetu knjigu, a sjedili dok su je tumačili. Na taj su način ljudi mogli znati koje riječi govore.

O: Filon, židovski učenjak iz Aleksandrije, također kaže da su govornici stajali kada su se obraćali zajednici. Očito je da su, barem u Palestini, stajali dok su čitali Sveto pismo, a sjedili dok su ga tumačili. Na taj su način ljudi mogli razlikovati koja su riječi iz Svetog pisma, a koja su samo njihovo tumačenje pisma. Ali kada nisu tumačili neki odlomak, barem izvan Palestine, stajali su da govore, baš kao što su grčki i rimski govornici stajali da govore.

P: U Djela apostolskih 13,19, tko su bile one sedam naroda Kanaana koje su Izraelci osvojili?

O: Kada je Pavao govorio, očito je mislio na (abecednim redom) Amorejce, Kanaance, Girgaše, Hetite, Hivce, Jebusce i Perižane. Ponovljeni zakon 7:1, Josua 3:10 i Josua 24:11 navode tih sedam naroda u drugačijem redoslijedu, stoga nema ničeg posebnog u tom redoslijedu.

Narodi su se donekle preplitali, budući da je postojalo mnogo malih gradskih država. Izlazak 3,8; 3,17; Izlazak 23,23; Ponovljeni zakon 20,17, Josua 12,8 i Sudci 3,5 spominju šest naroda, pri čemu svaki od tih šest stihova izostavlja Gergašite. Izlazak 13,5 spominje samo pet naroda, izostavljajući girgaše i perizejce. 1. Kraljevima 9,20 i 2. Ljetopisima 8,7 također spominju pet naroda, izostavljajući girgaše i kanaance.

Za više informacija o narodima koji su živjeli u Kanaanu prije Izraelaca pogledajte raspravu o Ponovljenom zakonu 7,1.

P: U Djela apostolskih 13,20, što znači "otprilike 450 godina od Josue do Samuela" u kontekstu datiranja Starog zavjeta?

O: Izraelci su bili potlačeni 400 godina u Egiptu, lutali su pustinjom najmanje 40 godina, a Josuha je trajalo do deset godina.

To je slično onome što kaže 1. Kraljevima 6,1, da je Solomon sagradio hram u 480. godini nakon što su Izraelci izašli iz Egipta. Arheolozi su prilično sigurni da je Solomonov hram dovršen u listopadu/listopadu 960. pr. Kr. (Wycliffe Bible Dictionary, str. 1673.). To bi značilo da je Izlazak bio oko 1440. pr. Kr. Budući da je Samuel umro oko 30 godina prije Solomonovog hrama, to bi bilo oko 990. pr. Kr.

Datum 1440. (ili 1447./6. pr. Kr.) za Izlazak je važan, jer su početkom dvadesetog stoljeća mnogi smatrali da je Izlazak bio više od stotinu godina kasnije. Međutim, kasniji datum se ne podudara tako dobro s arheološkim dokazima.

P: U Djela apostolskih 13,22, kako je David mogao biti čovjek po Božjem srcu, budući da je sagriješio s Bat-Šebom i Uriasom?

A: Davidov grijeh bio je strašan. Divna vijest je da se David pokajao i da je Bog prihvatio njegovo pokajanje. Naravno, bilo je i discipline i posljedica: dijete je umrlo, mač se nije odmaknuo od Davidove kuće, a Davidovi voljeni sinovi, Amnon i Absalom, obojica su nasilno umrli. Absalom je ubio Amnona. Absalom je ubijen nakon što je David poslao svoju vojsku da uguši Absalov bunt.

Sve su te negativne stvari još uvijek male u usporedbi s činjenicom da je Bog milosrdno oprostio Davidu. Bog nije samo oprostio Davidu, već "oprašta i zaboravlja". Iako Bog ne "gubi informacije", On bira gledati na Davida kao da ti grijesi nikada nisu počinjeni.

Svima bi trebalo biti očito da kada su David, Salomon, Abraham ili drugi počinili neki grijeh, kršćani nemaju potrebe slijediti njihov loš primjer. Bog nas ne poziva da griješimo kao što su oni činili. Međutim, kada je Isus dao primjer da nešto učinimo, vjerujem da trebamo slijediti Njegov primjer.

P: U Djela apostolskih 13,30, kako je Bog uskrsnuo Isusa od mrtvih, budući da je Isus Bog?

O: Ovo je ponavljanje odgovora za Galaćanima 1:1.

Čak i ljudi mogu zajednički surađivati. Trojica u Trojstvu još su više surađivale u ovom čudesnom čudu. Evo što Pismo kaže.

1. Bio je uključen Otac. (1. Solunjanima 1,10; Djela 3,26)

2. Isus je sudjelovao u vlastitom uskrsnuću. (Ivan 2:19-21;10:18 )

3. Duh je sudjelovao. (Rimljanima 8:11)

4. Bog je djelovao. Djela apostolska (17:31 ;2:32 ;3:15 ; Hebrejima13:20 )

5. Otac i/ili Duh. (2. Korinćanima 4:14)

P: U Djelu apostolskom 13,32-33 skeptičar Bart Ehrman piše: "U ovom tekstu 'dan' kada je Isus postao sin Božji jest dan uskrsnuća." Zatim Ehrman postavlja pitanje kako se to uskladi s time da je Isus sin Božji po rođenju u Lk 3,22. (Jesus, Interrupted, str. 95)

O: Općenito se slaže da su oba odlomka Lukaova, a Luka očito ovdje nije vidio nikakav problem. Čini se da Ehrman nije pažljivo pročitao ni Luka ni Djela apostolska. Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

a) Luka 3,22 ne kaže da je Isus začet na svom krštenju, niti da je na krštenju postao Božji Sin. Naprotiv, Otac je dao priznanje: "Ti si moj Sin", ne precizirajući kada se to dogodilo.

b) Isto tako, Djela 13,32-33 ne kažu da je Isus postao Božji sin pri uskrsnuću. Citira se Psalam 2, bez preciziranja kada, a zatim se prelazi na pokazivanje Isusovih ovlasti njegovim uskrsnućem.

c) Dakle, Ehrman griješi u vezi s time kada je Isus postao Sin Božji, ali kada je točno Isus postao Sin Božji? Prema kršćanstvu, Isus je bio Sin Božji u dva različita smisla. Prvo, on je uvijek bio Sin Božji, prije nego što je vrijeme započelo. Drugo, Otac je bio najbliža stvar biološkom ocu koju je Isus imao, iako Isusovo tijelo nije bilo proizvod spolnog odnosa.

P: U Djela apostolskih 13,32-37, kako je spajanje Psalma 2,7 i 2 Samuelova 7,14 mesijansko?

O: Danas možemo vidjeti da se ti odlomci odnose na Mesiju, ali čak i u to vrijeme, pesher komentar pronađen u Kumranu pod nazivom 4QFlorilegium također povezuje Psalam 2,7 i 2 Samuel 7,14 kao odlomke koji govore o Mesiji.

P: Kako je Hab 1:5 mesijanski u Djela apostolskih 13,41?

O: Habakuk 1:5 odnosi se na Mesiju prema svitku s Mrtvog mora 1QpHab.

P: U Djela apostolskih 13,42-43, kako su Pavao i Barnaba mogli biti dobro prihvaćeni, a ipak odbačeni u 13,45?

O: Različiti ljudi mogu imati različita mišljenja, a mišljenja se ljudi mogu mijenjati. I pagani i, u početku, Židovi željeli su slušati Pavla i Varvu u Djela apostolskih 13,42-45. Ali nakon što su ih čuli, tjedan dana kasnije, neki židovski vođe ispunili su se ljubomorom zbog dobrog prijema koji su Pavao i Varva uživali kod drugih Židova i pagana te su im se suprotstavili.

P: U Djela apostolskih 13,46-47, kako bi neki mogli suditi sami sebi nedostojnima vječnog života? Zar svi nisu nedostojni vječnog života?

O: Nitko na zemlji nije dovoljno dobar da bez Krista ode na nebo; no to ovdje nije Pavalova poanta. Naprotiv, Pavao kritizira te ljude jer sami biraju da ne čuju, a kamoli da vjeruju, dar milosti vječnog života danog po Isusu.

P: U Djela apostolskih 13,48, što ovaj stih govori o izabranju?

O: Ovaj stih samo kaže da su, kada je Pavao govorio toj određenoj skupini, svi izabrani (ljudi koji će ići u nebo) u toj skupini tada povjerovali.

P: U Djela apostolskih 13,50 kako su mogli izazvati nevolje za Pavla i Barnabu?

O: Judaizam je u to vrijeme bio zakonita religija u Rimskom Carstvu. No budući da su Židovi mogli reći Rimljanima da Pavalova propovijed nije legitiman judaizam, Rimljani su ih mogli protjerati kao one koji propovijedaju nezakonitu religiju.

P: U Djela apostolskih 13,52, ako su učenici bili neprestano ispunjeni radošću i Duhom Svetim, bi li kršćani danas trebali biti takvi?

O: Da. Možda je tada bilo lakše, s apostolima u blizini i s Isusovim uskrsnućem koje se dogodilo tek nekoliko godina prije, ali Pavalova zapovijed u Filipljanima 3,1 jednako je zapovijed i danas kao što je bila u njegovo vrijeme. Ne bismo trebali idealizirati ranu crkvu. I oni su imali značajnih problema, kao što pokazuju 1. Korinćanima, Galaćanima, Kološanima i sedam crkava u Knjizi Otkrivenja.

P: U Djela apostolskih 14,2, što možete učiniti kada Sotona djeluje u nekim nevjernicima kako bi otrovali umove drugih protiv poruke?

Odg: Sotona djeluje u duhovnoj, kao i u fizičkoj sferi, stoga je najvažnije što možete učiniti moliti se za njih i da Bog sveže Sotonu u toj situaciji. Drugo, možemo se pobrinuti da svijetlimo kao svjetla za Krista i pokazujemo svoju ljubav i strpljenje.

Djela 14,3 kažu da su Pavao i Barnaba "proveli ondje znatno vremena". Očito im je bio potreban dug boravak kako bi suprotstavili lažima Sotone. Neke borbe traju dugo i trebamo imati ustrajnost da nadživimo Sotone napade na njih.

Djela apostolska 14,3 kažu da je Bog dao znakove i čudesa da pokaže istinu. Ne možemo samo moliti, već se i oslanjati na Božju moć kroz molitvu. Osim vaših riječi, svjedočiti možete i svojim karakterom te načinom na koji podnosite patnju i progon.

P: U Djela apostolskih 14,6, što je ovdje značajno u tome što su "odšli" u Likiju?

O: Ikonija, Listra i Derbe nalazile su se u velikoj provinciji Galatiji. Galatija je bila toliko velika da je bila podijeljena na pet okruga, uključujući Frigiju i Likiju. Prema rimskim piscima Ciceronu i Pliniju Starijem u djelu Prirodna povijest 5.25, sva su tri grada bila u Likiji. Međutim, arheolog Sir William Ramsay pokazao je da je Ikonija bila dio Frigije od 37. do 72. godine, što je relativno kratko razdoblje. Dakle, ne samo da su se ti događaji odvili u to vrijeme, već to ukazuje na to da je autor, Luka, morao živjeti u to vrijeme da bi to znao, budući da su kasnije sve bile u Likiji.

P: U Djela apostolskih 14,8-13, koliko bi pogani bili iznenađeni kad bi vidjeli ovo čudo?

O: Možda ne toliko iznenađeni koliko bismo očekivali. Smatrali su da njihovi bogovi i boginje mogu činiti čuda, pa su pokušali Pavalova čuda svrstati među čuda svojih bogova.

P: U Djela 14,11-13, kako je ovaj sotoninski napad gori od drugih?

A: Da su Pavao i Barnaba jednostavno ništa nisu učinili i nisu odgovorili, fokus bi bio na Kristovim slugama, a ne na Kristu. To se gotovo i dogodilo, budući da Pavao i Barnaba nisu znali što su vikali na svom lokalnom jeziku. Fokus bi bio na tumačenju te moći kao djela poganskih idola umjesto pravog Boga. Danas se Božje djelo može previše usredotočiti na ljude koji ga izvode, a ne na Boga. Tada je Sotoni lako "prisvojiti" ili preuzeti službu da bi je iskoristio za svoje svrhe.

P: U Djelu apostolskim 14,12-14, zašto bi Listržani mislili da su Pavao i Barnaba Zeus i Hermes?

Ovid je bio latinski pjesnik koji je živio od 43. pr. Kr. do 18. g. n.e., otprilike 50 godina prije Pavla i Barnabe. Ovid je jedini pisac koji je ovo zabilježio: u osmoj knjizi svojih Preobrazbi (stihovi 626. i nadalje) pripovijeda da su Zeus i Hermes došli u Listru neprepoznati i posjetili stariji par po imenu Filemon i Baukida. Podijelili su svoj dom, iako to nitko drugi nije htio učiniti. Zeus i Hermes uništili su ostale kuće, ali su njihov dom pretvorili u hram s mramornim stupovima i zlatnim krovom. Postali su čuvari hrama. Bogovi su im ispunili želju da, kada jedan umre, umre i drugi. Kada su umrli, pretvorili su se u isprepletena stabla. Stoga, od svih grčkih bogova, ovo je vjerojatno razlog zašto su Frigijci mislili da bi to mogli biti Zeus i Hermes.

Bikovi i vijenci prinosili su se u žrtvu Zeusu i Hermesu, prema Ovidiusovim Preobrazbama 4.755, Persiusovim Satirama 2.44, Vergilijevoj Eneidi 5.366 i Euripidesovom Heraklu 529.

Natpis u Sedasi blizu Listra (oko 250. g.) bilježi posvećenje statue Hermesa Zeusu od strane ljudi s likijskim imenima.

Klement Aleksandrijski (193. – 217./220. g.) u djelu *Pouka poganu* (Exhortation to the Heathen), poglavlje 4., str. 186, navodi niz drugih primjera ljudi koji su nazivani bogovima ili čak imenom određenog boga. On kaže da je Cejx, sin Eola, svoju suprugu Alkionu nazivao Zeus, a ona njega Herom. Ptolemej IV. nazivan je Dionizom. Aleksandar je želio da ga se smatra sinom egipatskog boga Amona i da njegove statue imaju rogove. Liječnik Menekrat preuzeo je ime Zeusa. Gramatik Aleksark je želio biti poznat kao bog sunca. Nikagora iz Zele nazivan je Hermesom i oblačio se kao Hermes. Također navodi razne druge ljude koji su bili obožavani kao bogovi.

Dakle, postojala su dva izbora: ili su Pavao i Barnaba bili Hermes i Zeus, ili su bili prevaranti. U njihovom specifičnom poganskom svjetonazoru to su bile jedine dvije moguće opcije.

P: U Djela apostolskih 14,14, zašto su Pavao i Barnaba poderali svoje haljine?

O: Postoje tri stajališta.

1. To je bio njihov način da pokažu Listrijcima da su odjeveni u običnu odjeću i da su samo obični ljudi.

2. Bio je to uobičajeni znak tuge, nevolje, prosvjeda i žalosti.

3. Bio je to židovski običaj da trgnu svoje halje kada čuju bogohuljenje. Potezi su se pravili četiri do pet inča (oko 10 do 12,5 cm) u izrez halje. Osoba bi i dalje bila prikladno odjevena, ali bi odjeća nakon toga bila uništena.

P: U Djela apostolskih 14,2 i 19, što je to u ljudima što je moglo navesti mnoštvo da od želje da štuje Pavla i Varvavu prijeđe na kamenovanje Pavla i ostavljanje ga za mrtvog?

O: Njihovi najveći navijači pretvorili su se u njihove najveće kritičare i progonitelje. To ilustrira promjenjivost u svom najekstremnijem obliku. Možda je perspektiva Listranaca bila ovakva.

Neki Listranci su željeli obožavati Pavla i Barnabu kao bogove. Druga skupina možda se pitala jesu li oni prevaranti.

1. Za prvu skupinu, Pavao i Varnava učinili su da izgledaju smiješno.

2. Druga skupina nije željela lažne bogove. Kad su drugi tvrdili da su Barnaba i Pavao Zeus i Hermes, a narod je saznao da oni to nisu (jer su im to rekli), tada su zaključili da su Barnaba i Pavao prevaranti.

3. Za sve Listrance Pavao i Barnaba zagovarali su odmak od njihova tradicionalnog idolopoklonstva i obraćenje na "novog" Boga, za kojega nisu mogli izrađivati idole.

4. Svećenici idolopoklonika koji su zarađivali na žrtvama ne bi to htjeli čuti.

5. Idolopoklonici kojima je u suštini rečeno da su njihove prošle žrtve bio novac bačen na vjetrometinu, ne bi to htjeli čuti.

Nažalost, često je ugodnije vjerovati u laž kada istina uključuje priznanje da ste u prošlosti pogriješili i uzalud potrošili svoje resurse i novac.

P: U Djelu apostolskim 14,10-20, zašto mislite da Bog nije učinio još jedno čudo, poput prizivanja vatre s neba na ljude koji su kamenovali Pavla ili sprječavanja da stijene pogode Pavla?

O: Pavao je u Djela apostolskih 14,14-18 naglasio da su on i Barnaba samo ljudi poput njih. Nadnaravno spašavanje njih dalo bi dojam da imaju nadljudsku obranu i dodatno bi učvrstilo uvjerenje da su i oni zapravo bogovi.

Kasnije, nakon što je Pavao bio kamenovan, vratili su se na mjesto gdje je bio kamenovan. Iako su mogli skratiti put, samo 160 milja natrag do Antioha u Siriji, u Djela 14,21 otišli su dugim putem, vraćajući se svojim stopama, drugi put odlazeći u Liku, Ikoniu i Antiohiju.

Nedjelotvorno je da je Pavao bio toliko teško ozlijeđen da su ga ostavili za mrtvog, a zatim se prirodno oporavio, budući da ljudi s polomljenim kostima i velikim ranama ne mogu lako pješačiti. Možda je Pavao ostavljen za mrtvim, ali se oporavio, no Bog ga je ili djelomično ili potpuno iscijelio. Ili je Pavao možda doista ubijen, a Bog ga je uskrsnuo. Iako Pismo samo kaže da je Pavao ostavljen za mrtvim, možda zato što je, bez obzira na to je li ga Bog iscijelio od rana ili od "smrti", Pavao u svakom slučaju nastavio propovijedati.

P: U Djela apostolskih 14,15-17b, zašto mislite da Pavao ovdje nije citirao Stari zavjet?

O: U Djela 14,15-17 Listra nije imala sinagogu, nije ih ondje bilo mnogo. Prema M. Sanhedrin 1:6 i M Pirke Aboth 3:6, sinagoga bi trebala postojati ako ima najmanje deset židovskih muškaraca (The Expositor's Bible Commentary, sv. 9, str. 460. Vidi također Evangelical Commentary on the Bible, str. 909).

Stvari koje je Pavao ovdje rekao, obično ih nije govorio Židovima. Židovi su to već znali. Pavao nije naglašavao Svetu knjigu niti filozofiju (kao kasnije u Ateni), već prirodu i uzaludnost idola.

P: U Djela apostolskih 14,19-20, kako biste propovijedali, znajući da ćete biti kamenovani, ovisno o onome što kažete?

O: U neku ruku, moglo bi se reći da je Pavao dobio "zasluženu kaznu", da je dobio ono što mu je dolikovalo. Kao Saul Tarsanac progonio je i ubijao druge kršćane, a sada će biti progonjen i na kraju ubijen zbog svoje vjere. Ali Pavao se nije povukao pred tim; bio je neustrašiv. Umjesto da bježi od službe, prigrlio je svoje zvanje, a čak je i progonstvo iskorišteno da se ljudi dovedu Bogu. Što biste vi učinili da ste bez straha. Ne bez straha zato što vam je Bog rekao da će vas sačuvati od kamenovanja, bacanja divljim zvijerima ili ubojstva, nego bez straha jer je, čak i za ono što je znao da dolazi, Pavao znao da mu se neće dogoditi ništa što Bog ne bi mogao iskoristiti za Svoju slavu. "A znamo da sve djeluje zajedno na dobro onima koji ljube Boga, pozvanima prema njegovom naumu." (Rimljanima 8,28)

P: U Djela apostolskih 14,23, zašto su tada postili?

O: U kombinaciji sa svojim molitvama, postili su kako bi od Boga zatražili vodstvo pri postavljanju starješina. Bilo je to pravi izazov postaviti zrele kršćanske muškarce za starješine, kada su bili kršćani samo kratko vrijeme.

P: U Djelu apostolskom 14,23, koliko su dugo ti starješine bili u Kristu? Trebala bi li osoba biti kršćanin dugo vremena prije nego što postane starješina?

O: Ti ljudi bili su kršćani samo nekoliko tjedana, najviše nekoliko mjeseci. Dakle, bilo je malo vremena između Pavlova prvog kontakta i njegovog povratka da oni porastu u svojoj vjeri. No, to i dalje nije bilo puno vremena. S druge strane, moglo bi se reći da su "hodali s Bogom" prije nego što su, kao Židovi, upoznali Krista. No, protiv tog argumenta govori činjenica da u Djela apostolskih 14,15-17 u Listri nije bilo sinagoge, pa stoga u Listri gotovo nije bilo Židova.

1. Timoteju 3,6–7, napisano nakon toga, kaže da starješina ne bi trebao biti novovjernik. Stoga je obično dobro da je osoba kršćanin već nekoliko godina. Zanimljivo je da su imenovali starješine koji su tamo živjeli i poznavali jezik i kulturu, umjesto da "uvoze" starješine iz Antiohije ili Jeruzalema.

P: U Djela apostolskih 14,27, zašto je važno da misionari izvijeste crkvu o onome što su učinili?

A: To nije hvalisanje, već pripovijedanje onoga što je Bog učinio kroz njih. Jedna je svrha ohrabriti vjernike. Ali također je i pomoći im usmjeriti ih u tome kako se moliti. Konačno, danas je to pomoć crkvi da donosi odluke o raspodjeli novca za misije.

P: U Djela 15,1-29, koji su dva različita načina proučavanja ovog odlomka?

Odgovor: Prvi način je usredotočiti se na ono što je odlučeno; drugi način je ideja o mirnom vijeću za donošenje odluka i postizanje općeg slaganja. U najranijim danima islama, nakon Muhameda, imali su slične nesuglasice i odluke, osim što ih nisu nazivali vijećima; to su bili ratovi. (npr. Bitke kod Kamile, Siffina, Harre i Karbale).

P: U Djela apostolskih 15,1-29, je li Petar bio "papa" prvog crkvenog sabora, kao što bi neki katolici željeli reći?

O: Ne. Petar je bio vođa na ovom crkvenom saboru, ali ne i jedini vođa. U prilog tome sljedeće.

1. Spor je iznesen pred apostole i ostale u Djela 15,4. i 15,6.

2. Petar je govorio u Djela apostolskih 15,7-11, ali su i drugi govorili u Djela apostolskih 15,1; Djela apostolskih 15,2; Djela apostolskih 15,5.

3. Petar nije imao posljednju riječ, Pavle i Barnaba (podržavajući Petra) govorili su sljedeći u Djela apostolskih 15,12

4. Posljednju riječ izrekao je Jakov, koji je dao svoj "pravorijek" u Djela apostolskih 15,13–21.

5. Pismo koje je poslano nije poslano kao "papinska bula", niti čak po Petrovom autoritetu (Djela apostolska15:22 –29). Naprotiv, poslano je po autoritetu svih apostola i starješina.

6. Konačno, riječ "papa" potječe od riječi pappa za otac, a Isus je rekao da nikoga na zemlji ne nazivate ocem (Matej 23,9).

P: U Djela apostolskih 15,1-6, je li bila prisutna cijela crkva ili samo Pavao, Jakov i apostoli?

O: To se dogodilo oko 49. godine. Bilo je hitno sastati se prilično brzo kako se ta potencijalna podjela ne bi produljivala. Također, primijetite da su muškarci došli iz Judeje, ali Jakov u Djela apostolskih 15,24 izričito kaže da oni nisu dali takvu zapovijed da se najprije morate obrezati. Postoje dva gledišta.

Cijela crkva: Believer's Bible Commentary, str. 1628–1629, kaže da, iako se u Djela apostolskih 15,6 čini da su prisutni bili samo apostoli i starješine, u 15,12 izgleda da je bila prisutna cijela crkva.

Samo starješine: Djela 15,6 ne navode da su bili prisutni i tko drugi osim apostola i starješina. "Cijela skupština" u Djelima 15,12 može biti skupština apostola i starješina. No, kada je donesena odluka, u Djelima 15,22 objavljena je apostolima, starješinama i cijeloj crkvi. Tako je vodstvo bilo transparentno; cijela je crkva mogla vidjeti problem, čuti različite strane, vidjeti kako su svi postupali i rješenje. Mogla se vidjeti i pozicija judaizatora, budući da Knjiga Postanka 17,14 kaže da se židovski muškarac "odluči" od naroda ako se ne obreže. Čak i u Izlasku 12,48–49 stoji da su stranci koji su živjeli među njima, a željeli su slaviti Pashu, morali biti obrezani. Dakle, pod pretpostavkom da je čitav Stari zavjet još bio na snazi (velika pretpostavka), moglo se razumjeti njihovu poantu.

Uzgred, 15. stih 7. poglavlja Djela apostolskih može se prevesti kao "nakon opsežne rasprave", "nakon rasprave", "nakon ispitivanja" ili "nakon pitanja". Kornelije (u 10,1–11,18. poglavlju Djela apostolskih) spomenut je u 15. stihu 7. poglavlja, a to je bilo prije deset godina.

P: U Djela apostolskih 15,1-3, kako Pokret hebrejskih korijena i mnogi sedmogodni adventisti danas nastavljaju ovo spajanje Božjeg saveza u Kristu i Zakona Starog zavjeta?

O: Ove dvije različite hereze dijele zajedničku temu pokušaja dodavanja Isusa na zakone Starog saveza. Možete prepoznati pripadnika Pokreta hebrejskih korijena po tome što tvrde da slijede Krista, a ipak neće potvrditi da je Pavao bio Božji apostol. Obično pišu "G_d" ili "g_d" umjesto "God". Vjeruju u pridržavanje subote (subote) i Mojsijevih zakona o prehrani. Vjeruju da je Isus samo nadodao na Mojsijev zakon.

Pripadnici Sedmog dana adventista ne vjeruju svi na isti način, ali oni "tradicionalniji" poriču Trojstvo, pridržavaju se Mojsijevih zakona o prehrani i čuvaju subotu (subotu). Vjeruju da je znak zvijeri danas u svijetu i da je znak zvijeri bogoslužje u nedjelju. Zamislite da svojoj djeci kažete: "Ne znam što danas u nedjelju planirate raditi, ali što god to bilo, bolje da ne uključuje obožavanje Boga!"

P: U Djela apostolskih 15,5, kada su ti farizeji postali kršćani, zašto ih Bog nije ispravio u vezi s obrezivanjem i Zakonom Starog zavjeta?

O: Sveto pismo to ne kaže, a Bog ima pravo otkriti onoliko koliko želi. Za one koji ne nauče nešto što je Bog već otkrio, Bog ima pravo "ponavljati dok ne shvate" ili se suzdržati od toga.

Iako se ovdje ne nastoji točno objasniti zašto Bog čini sve što čini, u ovom slučaju možemo iznijeti neke zapažanja koja daju razuman odgovor na pitanje zašto Bog ne ispravlja odmah sve pogreške svih ispovijedajućih kršćana.

Čini se da je povezanost s Kristom, kao što je grančica s lozom (Ivan 15), u Božjim očima važnija od toga da mi uvijek imamo točan odgovor. Ako osoba nije povezana, glavni problem nisu njezini pogrešni odgovori, već činjenica da nije povezana.

Stvoreni smo da jedni drugima trebamo u Kristovu tijelu (1. Korinćanima12:17 –19,21–26). Svaki vjernik ima nešto što može pridonijeti tijelu, a svakom vjerniku nešto nedostaje što može dobiti samo povezivanjem jednih s drugima.

Iskušenje s kojim se kršćani suočavaju jest dopustiti da mišljenja o sporednim pitanjima postanu toliko važna da ne uspijemo poslušati Božju zapovijed da ljubimo druge i surađujemo. Iz bilo kojeg razloga, Bog nije uklonio ovo ili druga iskušenja. Uvijek je moguće, ako dopustimo da se to dogodi, da sporedna doktrinalna pitanja dovedu do propasti naše vjere, našeg zajedničkog svjedočanstva i našeg jedinstva među ostalim istinskim kršćanima.

Jedinstvo u Kristu unatoč našim različitim mišljenjima izazov je koji nam je Bog dao. Jednim srcem i ustima trebamo slaviti Boga (Rimljanima 15,5-6). Jedinstvo bi bilo mnogo lakše da su svi kršćani imali ista mišljenja. Budući da nije tako, Kristova je molitva bila da i dalje budemo jedno (Ivan17:21 ,23). Biblija nikada ne kaže da trebamo stvarati jedinstvo koje ne postoji. Naprotiv, u Efežanima 4,3 stoji da imamo odgovornost "čuvati jedinstvo Duha". Postojale su razlike u nauku među vjernicima u Rimljanima 14. Pavao je prihvaćao vjernike koji su vjerovali na oba načina o tim sporednim pitanjima, a i mi bismo trebali prihvatiti druge vjernike onako kako ih je Krist prihvatio (Rimljanima 15,7).

Vremenski raspored i prioriteti često su kod Boga drugačiji nego kod nas. Možda želimo da se drugima odmah ispravi neka sitnica, dok Bog želi da se ta osoba prvo posveti drugim područjima.

Sažetak: Znanje nadima, a ljubav izgrađuje (1. Korinćanima 8,1). Bogu je važnije da oni koji poznaju temeljnu istinu evanđelja njemu slušaju, vole druge i imaju jedinstvo s ostalim istinskim kršćanima, nego da mi budemo u pravu po svim sporednim pitanjima.

P: U Djela apostolskih 15,9 kako se naša srca pročišćavaju vjerom?

O: Bog je proglasio svoj narod očišćenim u svojim očima kada je Isus umro za nas na križu. Petar je rekao da je to bilo "po milosti Gospodina Isusa", a ne "milost plus zakon". Međutim, trebamo iskusiti pročišćenje u ovom životu. Božjom milošću kroz našu vjeru, Bog nas ne samo da je spasio i opravdao, već nas čini čistima i posvećuje nas.

Iako nitko osim Isusa neće imati besprijekorno čisto srce dok ne stignemo na nebo, trebamo prolaziti kroz proces pročišćenja sada na zemlji. Pročišćenje nije nešto što možemo učiniti sami, već nešto što Bog čini nama dok Mu se predajemo. Pročišćenje se ne događa kada se usredotočimo na grijeh ponavljajući "Neću to učiniti, neću to učiniti, itd." već vjerom kada usmjerimo svoje oči na Isusa, kako nas potiče Poslanica Kološanima 3,1-4. Značajno je da je prekrasna slika u Kološanima 3,1-4 gotovo priprema za bitku (zapravo borbu na život i smrt) protiv naše griješne naravi u Kološanima 3,5-10.

P: U Djela apostolskih 15,14-21, što je sažetak Jakovljevog govora?

A: U Djela apostolskih 15,14–18 Jakov je objašnjavao nedavno djelo među poganima povezujući povijest onoga što se dogodilo s proroštvom u Starom zavjetu. U Djela apostolskih 15,19–21 Jakov zaključuje što treba učiniti i koja ograničenja (i nedostatak ograničenja) treba nametnuti vjernicima iz naroda. Zanimljivo je da Jakov istu misao o zlu seksualne nemorala povezuje s jedenjem hrane prinesene idolima i jedenjem krvi.

Vidi The Expositor's Greek Testament, svezak 2, str. 320–321.

P: U Djela apostolskih 15,15–17, zašto bi Jakovljev citat iz Amosa 9,11–12 odgovarao Septuaginti, a ne masoretskom tekstu? Evo Amosa 9,11a i 12.

Masoretički: "U onaj dan, … da posjednu (yaras na hebrejskom), ostatak Edoma (Edom je 'dm na hebrejskom) i sve narode koji su nazvani mojim imenom, kaže Gospodin koji čini ove stvari."

Septuaginta: "u onaj dan … da ostatak ljudi i svi pogani na kojima je moje ime nazvano, mogu me revno tražiti, veli Gospodin koji čini sve ove stvari."

Djela apostolska 15,17a: "Nakon toga … da ostatak ljudi (Adam je 'dm na hebrejskom) potraži (daras na hebrejskom) Gospodina, i svi pogani koji su prizvani mojim imenom, kaže Gospodin koji čini sve te stvari"

Midraš 4QFlorilegium 1:12?

A: Ovo je teško jer je Stari zavjet izvorno pisan bez samoglasnika, a suglasnici za "Edom" i "Adam" ('dm, prevedeno kao "ljudi") su isti. Riječ za posjedovanje, yaras, udaljena je samo jednim suglasnikom od hebrejske riječi za tražiti, daras. Ovaj je citat iz hebrejskog midraškog rukopisa pronađenog u Sviscima s Mrtvog mora, nazvanog 4QFlorilegium 1:12, i sličan je, ali ne i identičan Septuaginti. Masoretski tekst glasi "naslijedit će od ljudi", a "ostatak" je objekt, dok Septuaginta i 4QFlorilegium glase "tražit će od ljudi", a "ostatak" je subjekt.

Ukratko, Jakovljev citat slaže se s hebrejskim 4QFlorilegium 1:12. Masoretski tekst nije uvijek najbolja kopija.

P: U Djela apostolskih 15,16, što je Davidov šator?

A: BSB to prevodi kao "obnoviti srušeni šator Davidov". Kao što bismo, govoreći o nečijoj obitelji, spomenuli kuću tog nekoga, tako su se nomadskije kulture služile izrazom "šator". Ovaj stih podsjeća na Božje obećanje o Davidovom rodoslovu. Važnost Davidovog prijestolja spominje se u 2. Samuelovoj 7,16 i Psalmu 89,4. Krist će sjediti na prijestolju u Mateju 19,28; 25,31. Poanta citiranja ovoga bila je u sljedećem stihu, o poganima koji će nositi Božje ime. Čini se da Bog uživa u obnavljanju nečega što je palo; ali On to često obnavlja na drugačiji način nego što je bilo izvorno. Neki ovo vide kao ispunjenim u crkvi; drugi to vide kao ispunjenim u Tisućljetu.

P: U Djela apostolskih 15,20, jesu li transfuzije krvi pogrešne?

O: Ne, Pismo to ne kaže. Tada nisu imali pojam transfuzije krvi. Nisu uvodili nikakva nova pravila, ali značenje njihovih sažetih izjava "uzdržavanje od krvi" jasno je značilo da su učili kako su propisi Starog zavjeta o jedenju krvi još uvijek vrijedni. Primanje vlastite krvi pri transfuziji nije kanibalizam prema samom sebi, a primanje transfuzije krvi od nekog drugog također nije kanibalizam, jer se ništa ne "jede".

P: U Djela apostolskih 15,20 i 21,25, zašto bi ovdje naveli ta četiri zabrane?

O: Prije svega, Jakov nije govorio o spasenju, već o praksi i zajedništvu s židovskim vjernicima te o onome čemu bi se trebali pridržavati pogani. Evo dva moguća odgovora. Pogledajmo oba, a zatim odlučimo koji je ispravan.

Mogući odgovor 1: Kulturna osjetljivost kako bi se izbjeglo vrijeđanje: Ponekad kršćanin možda neće nešto učiniti, barem u javnosti, jer bi to povrijedilo savjest drugih i oni bi mislili da je kršćanin u krivu. Na primjer, u Andhra Pradešu u Indiji u 21. stoljeću, hindus je bacio goveđu kost u crkvu. Tada su hindusi optužili kršćane da tajno jedu govedinu u crkvi i, na temelju dokaza goveđe kosti, mještani su srušili crkvu. U vrijeme progona kršćani možda ne bi radili stvari koje bi im donijele neposredno progon, a koje nisu povezane s propovijedanjem evanđelja. U nekim se crkvama muškarci i žene sjede odvojeno, jer bi im zajedničko sjedenje bilo kulturno skandalozno. Međutim, izbjegavanje seksualne nemorala (porneia na grčkom) isto je za sve kršćane diljem svijeta. Proturječje je da mnogi kršćani smatraju prihvatljivim pijenje krvi (kao što je krvna juha u Njemačkoj i Kini), pa je spominjanje porneie ovdje možda imalo za cilj naglasiti izbjegavanje i najmanje pojave seksualne nemorala. Neki koji ovo svode na isključivo ceremonijalne stvari to tumače kao zabranu odnosa s bliskim srodnicima navedenih u Knjizi Levitskom. Međutim, grčki bi tekst nekršćanin iz naroda bez židovskih korijena razumio kao nemoral općenito, stoga je ovo tumačenje prilično "nategnuto" da bi potkrijepilo zaključak.

Mogući odgovor 2: Uobičajena moralnost: Svi kršćani, čak i danas, ne bi smjeli činiti ništa od ovih stvari. Ne jedenje hrane za koju znamo da je prinesena idolima, odnosno hrane onečišćene idolima, također se nalazi u Otkrivenju 2,14 i 20. Zabranjivanje seksualne nemorala prožima i Stari i Novi zavjet. Zabranu jedenja krvi, iako je također u Mojsijevom zakonu, zapravo seže sve do Noe u Postanku 9,4. Zabranu jedenja životinja koje su ugušene, a krv im nije ocijeđena, nalazimo implicitno u Levitskom zakonu 17,10-14.

P: U Djela apostolskih 15,22-29, zašto Pavao nije ponovio odluku Sabora kada je pisao Galaćanima?

O: Prvo ono što vjerojatno nije odgovor, zatim glavni odgovor, a potom sekundarni odgovor.

Odgovor koji nije ispravan: Moguće je da je Pavao posjetio Galaćane i pisao im u središnjoj Maloj Aziji prije Jeruzalemskog sabora. Međutim, većina kršćanskih teologa smatra da se Jeruzalemski sabor održao oko 49. godine, a Pavao je Galaćanima pisao između 53. i 59. godine.

Glavni odgovor: Pavao je spomenuo svoje rasprave u Jeruzalemu u Poslanici Galaćanima 2,2-10, ali samo njihov dio. Galaćani su prihvatili da su i on i Petar apostoli, a Pavao je spomenuo da su se on i Petar usuglasili. Nije jasno je li Vijeće bilo javno ili je zapravo bilo privatno, a samo je konačna odluka bila javna. Konačno, on nije znao što su rekli ljudi koji su tvrdili da su iz Jakova. Stoga je Pavao naglasio ono što mu je Petar sam rekao.

Sekundarni odgovor: Ako je Pavao ponovio odluku vijeća, nije jasno bi li mu vjerovali ili je prihvatili. Stoljećima nakon Pavlova vremena postojali su heretici zvani ebioniti, koji su tvrdili da vjeruju u Isusa i učili da svi vjernici i dalje moraju slijediti sav Mojsijev zakon. Tvrdili su da je Isus nazivan Bogom samo kao počasni naslov. Također, Petar, tehnički gledano, nije nepoštovao odluku sabora kada nije jeo s paganima kad su došli neki Židovi.

P: U Djela apostolskih 15,28, budući da je Duh Sveti smatrao da je dobro, zašto je bilo važno je li i njima to također bilo dobro?

O: To ukazuje na to da su znali da je to ono što Duh Sveti želi. Iako ne bi željeli ići protiv Duha Svetoga, ne bi bilo u redu da Duh Sveti želi da oni nešto poslušaju i učine, a da nitko ne zna što se želi.

Slično tome, danas Bog zna što je dobro, a što nije. Međutim, i dalje nam je potreban naš prosudbeni sud kako bismo razlikovali što je najbolje iz Božje perspektive.

Usput, Juda Barsaba je zanimljivo ime. "Barsaba" znači "sin subote", pa je moguće da je rođen na subotu, ali gotovo sigurno bio je židovski vjernik.

P: U Djela apostolskih 15,29, jesu li ove zapovijedi i danas obvezujuće za kršćane?

O: Kršćani se slažu da zapovijedi o seksualnoj nemoralu nisu promijenjene, ali se ne slažu oko zapovijedi o hrani prinesenoj idolima, krvi i mesu gušenih životinja. Svi se slažu da je pismo apostola bilo obvezujuće za sve kršćane u to vrijeme te da se pridržavanje tih zapovijedi ne bi moglo zamjeriti Židovima (kršćanima i nekršćanima).

1. Neki istinski kršćani smatraju da je, budući da je ovo pismo bilo od apostola, a oni nikada nisu rekli da vrijedi samo za određeno razdoblje, sve to i danas obvezujuće. To je općenito bio način na koji su kršćani u drugom i trećem stoljeću gledali na ove zapovijedi. I ja se slažem s tim.

Na primjer, u djelu "Oktavije" Minucija Feliksa (oko 210. g.) poglavlje 30. (str. 192) stoji da kršćani nisu koristili ni krv jestivih životinja u svojoj hrani. Drugi kršćani iz prednikijskog razdoblja koji su tvrdili da kršćani ne konzumiraju krv bili su Justin Mučenik (150. g.), kršćani iz Vienne i Lugdunuma (177. g.), Klement Aleksandrijski (193.–217./220. g.), Tertulijan (198-220. g.) i Laktancije (oko 303. – oko 325. g.)

2. Drugo je stajalište da su seksualna ograničenja obvezna, a prehrambena ograničenja ovise o savjesti nas samih i ljudi koje ne želimo sablazniti. Iako je pismo u to vrijeme bilo obvezno, Pavao je kasnije apsolutnu zabranu mesa prinesenog idolima nazvao pitanjem savjesti.

P: U Djela apostolskih 15,37-40, tko je bio u pravu i kako se to završilo?

O: Iz perspektive Barnabe, Ivan Marko je bio njegov rođak i možda je Barnaba vidio da se Marko istinski pokajao zbog napuštanja. Iz perspektive Pavla, za ovo služenje bilo je ključno imati nekoga tko je bio iskušan u borbi (i prošao), na koga se ne samo da se moglo osloniti, nego na koga je Pavao znao da se može osloniti. Pavao vjerojatno nije poznavao Marka tako dobro kao Barnaba.

Iz Božje perspektive, razdvajanje je ispunilo Božju slavu. Sila (= Silvan) i Timotej pridružili su se kao Pavlovi suradnici. Crkvena povijest kaže da su Barnaba i Marko otišli u Egipat i ondje evanđelizirali. Nekoliko stoljeća kasnije Egipat je postao jedan od glavnih središta kršćanstva, a druga tri bila su Jeruzalem, Rim i Konstantinopolj. Pavao i Marko pomirili su se (2. Timoteju 4,11).

P: U Djela apostolskih 16,1, je li to ista osoba kojoj su upućene Poslanice 1. i 2. Timoteju?

O: Da.

P: U Djela apostolskih 16,1, kako mislite da se Pavao osjećao vraćajući se još jednom u grad gdje su ga kamenovali i ostavili za mrtvim?

O: Možda je Pavao osjećao strah da će ponovno učiniti ono što su već pokazali da su spremni učiniti. Ili možda Pavao nije ni razmišljao o tome. Treće je stajalište da se to bolno sjećanje zaista vratilo u misli kada je Pavao ponovno ušao u grad, ali je odlučio da mu nije stalo. Možda je, nakon svega što je učinio protiv kršćana i uz Božju divnu milost, Pavao mogao pomisliti da će ga sljedeće Božje putovanje dovesti do još teških iskustava i smrti prije nego što ode u raj te da se radije posveti poslu, dovrši ono što je Bog želio da učini i da to sve završi.

Mogu postojati mjesta i ljudi koji su za vas prilično bolne uspomene. Ali ako vas je Bog pozvao da se vratite, nadajmo se da je Božja ljubav u vašem srcu veća od vaših uspomena.

P: U Djela apostolskih 16,1-5, zašto su Pavao i Silas obrezali Timoteja nakon što su potvrdili da se pogani ne trebaju obrezivati i nisu obrezali Tita?

O: Pavao je znao da Timotej ne treba biti obrezan, ali je ovo "izborno obrezivanje" bilo da se umiri Židove. Ovo su zapravo tri pitanja: zašto je Pavao to učinio, je li Pavao bio u pravu što je to učinio i koja načela danas trebamo slijediti.

1. Zašto je Pavao obrezao Timoteja?

Pavao je to učinio kako bi umirio Židove koji su znali da Timotej nije obrezan onako kako bi Židov trebao biti. Pavao je želio ukloniti kamen spoticanja da Židovi ne bi prihvatili evanđelje. U granicama razumnosti, trebamo biti sve svima prema 1. Korinćanima 9,19-23. Kao drugi primjer, Pavao bi čak prestao jesti odremeno meso ako bi to značilo da neće uzrokovati da netko posrne, prema 1. Korinćanima8:13 i Rimljanima 14,20-21.

2. Je li Pavao trebao obrezati Timoteja?

Pavao je bio apostol, ali to ne znači da nikada nije pogriješio u prosuđivanju. Da, siguran sam da je to umirilo Židove, ali po cijeni. Mnogi Židovi nikada nisu shvatili da evanđelje nadilazi zakon i da više nismo pod zakonom, nego pod milošću. Mnogi Židovi ušli su u crkvu kao "judajizatori" i nikada nisu ispravno shvatili poruku. Djela apostolska 16,1-5 kažu da se to dogodilo u Listri, blizu Derbe i Ikunije. Sva ta mjesta nalaze se u Galatiji i postojali su problemi s njihovim povratkom zakonu prema Poslanici Galaćanima. Iako je Pavao ranije obrezao Timoteja u Galatiji samo da bi umirio Židove, kasnije je Galaćanima rekao: "Evo, ja, Pavao, kažem vam: ako se obrezujete, Krist vam neće biti od nikakve koristi." (Galaćanima 5,2)

3. Koja načela možemo iz toga naučiti i slijediti danas?

3.1 Da, trebali bismo biti kompromisni i slijediti načelo da budemo sve svima, ali ne bismo smjeli zanemariti viši princip nekompromitiranja poruke. Obrezivanje Timoteja možda je učinilo evangelizaciju jednostavnijom, ali po cijeni da nevjernici ulaze u crkvu i da su mladi kršćani zbunjeni. Slično tome, možemo se činiti učinkovitijima u evangelizaciji ako nikada ne govorimo o paklu ili o gospodstvu Kristovu. Ali je li omekšavanje evanđelja ono što poslušni ambasadori zaista žele činiti?

3.2 Kada želite napraviti kompromis kako bi vam bilo lakše dijeliti evanđelje, zapitajte se zašto. Ako to nije povezano s evanđeljem, onda ga slobodno napravite. Ako je izravno povezano s evanđeljem, onda ga ne radite. Ako je neizravno povezano s evanđeljem, primjerice ako vas hrana približava ili udaljava od Boga, onda pogledajte sljedeću točku.

3.3 Postoji bolji način za postizanje kompromisa u Poslanici Rimljanima 14,15-16. Ne čini ono što navodi tvog brata na spoticanje, ali s druge strane nemoj dopustiti da se o tome govori kao o zlu.

3.4 Čak i vođe poput Petra i Pavla mogu pogriješiti i donijeti loše odluke. Te odluke mogu biti toliko loše da mogu imati posljedice koje mogu zbuniti nove kršćane. Trebali bismo pokazati vođama njihove pogreške i proširiti ispravak među ljudima koji su bili zavedeni tim problemom, kao što je Pavao učinio s Petrom u Poslanici Galaćanima 2. Međutim, sve dok ne čine stvari koje ih diskvalificiraju s dužnosti, oni su i dalje naše vođe. Ako mislite da je neki kršćanski vođa savršen, to samo znači da tog vođu ne poznajete dobro. Nitko od nas nije savršen i svi bismo se trebali truditi biti sličniji Kristu.

P: U Djela apostolskih 16,3, je li bilo ispravno da Pavao obreže Timoteja samo radi odobrenja drugih, budući da 1 Korinćanima 7,18-19 kaže da obrezanje nije ništa, a Galaćanima 5,2-3 kaže da se ne bismo trebali obrezivati?

O: Postoje pet različitih stajališta.

a) Drugo pitanje: Pavao i Timotej nikada nisu vjerovali da će obrezivanje opravdati Timoteja. Nije učinjeno iz vjerskih razloga, već kako se ne bi Židovi uvrijedili.

b) Ranije vrijeme: Pavao je obrezao Timoteja mnogo prije nego što je napisao Prvu poslanicu Korinćanima i Poslanicu Galaćanima. Čini se da Bog još nije objavio Pavlu da kršćani ne bi trebali biti obrezani iz vjerskih razloga. Bog ne očekuje da netko posluša zapovijed koju Bog još nije dao.

c) Pavao je bio nedosljedan: Pavao je pogriješio što je obrezao Timoteja, jer je to Židovima dalo dojam da je to učinjeno iz vjerskih razloga. Nakon što je Pavao kasnije shvatio svoju pogrešku, napisao je 1. Korinćanima 7,18-19 i Galaćanima 5,2-3. Pavao je izričito spomenuo neobrezivanje Tita u Galaćanima 2,3.

Ne bi trebalo iznenaditi da apostoli nisu bili savršeni. Petar je napravio sličnu pogrešku ne jedući s paganima u Galaćanima 2:11-14.

d) Ne sablazniti druge: Pavao je ranije obrezao Timoteja jer nije želio sablazniti slabije braće, kao u Rimljanima 14. Međutim, kada "slabija braća" postanu toliko snažni da tiraniziraju crkvu, Pavao je morao odgovoriti na tu prijetnju legalizmom.

e) Ulazak u sinagogu: Timotej bi se smatrao Židovom jer mu je majka bila Židovka. Nadalje, glagolski način ukazuje na to da mu je otac bio mrtav. Budući da je Pavalova metoda bila da prvo ode u sinagogu, Timoteju ne bi bilo dopušteno ući da se pročulo da nikada nije bio obrezan. Iako je Pavao možda pogriješio, postoji razlika između smatranja obrezanja nužnim za spasenje (što Pavao nikada nije naznačio) i smatranja da je ono korisno za evangelizaciju.

P: U Djela apostolskih 16,6, kako je Duh Sveti spriječio Pavla i njegove suputnike da propovijedaju u rimskoj provinciji Aziji?

A: Nema dokaza o upotrebi sile ili prisile. Pavao i njegovi suputnici bili su poslušni Bogu, a najvjerojatnije im Duh Sveti nije dao mira da uđu u Aziju, ili im je pak jednostavno rekao da ne idu. Pavao je putovao kroz predjele istočne Misije (uključujući Troadu), ali očito ondje nije propovijedao. Grad Troja u Pavlovo vrijeme nalazio se južno od klasične Troje. Ovo ograničenje vrijedilo je samo dok nije došlo pravo vrijeme. S druge strane, neki smatraju da je bolest bila sredstvo koje je Duh Sveti upotrijebio da zadrži Pavla od tamo. Ponekad danas Duh Sveti djeluje na naš duh da nam da do znanja trebamo li nešto učiniti ili ne.

To bi se moglo nazvati "dvostrukim vodstvom", gdje Bog kaže: "ne radi to, već radi ovo". Drugi primjeri dvostrukog vodstva su da je David Livingstone pokušao otići u Kinu, ali ga je Bog umjesto toga poslao u Afriku. William Carey je želio otići u Polineziju, ali ga je Bog umjesto toga poslao u Indiju. Adoniram Judson je prvo otišao u Indiju, ali nije ostao i umjesto toga je otišao u Burmu (Mjanmar). Čini se da vam Bog govori onoliko koliko trebate znati, i to samo kada trebate znati.

Očito je Bog imao druge planove za Bitinijce i one u provinciji Azija (uključujući Efežane). Kasnije su čuli evanđelje, što pokazuju Djela 18:19-21, 18:24-19:41 i 1. Petrova 1:1.

P: U Djela apostolskih 16,6-7, kako bismo trebali reagirati kada Bog kaže "ne" nečemu što znamo da nije grijeh, čak i ako bi to moglo unaprijediti Njegovo kraljevstvo?

Željeti to i dalje učiniti je neposlušnost. Ne budite poput Bileama kojega je Bog upozorio magarcem u Brojevima 22, a Bileam je svejedno želio novac. Proširivanje Božjeg kraljevstva nije naš primarni cilj. Naš primarni cilj je proslaviti Boga voleći Ga i poslušavajući Ga. Bilo da je riječ o duhovnom, poslovnom ili nekom drugom području, ljudi, koji su pali, vrlo su skloni skrenuti pogled s cilja i zamijeniti jedno sredstvo za postizanje cilja s samim ciljem.

P: U Djela apostolskih 16,9, je li čovjek u viđenju bio Luka?

O: Ne. U NIV Study Bible na str. 1676. stoji da nema naznaka da je to bio Luka. Naprotiv, u Djela 16,11 Luka koristi zamjenicu "mi" kada govori o Pavi i njegovim suputnicima koji su prvi put išli u Europu, pa je Luka ovdje bio s Pavlom. Postoji i pretpostavka da se Pavao ovdje prvi put sastao s Lukom, a da mu je prišao iz medicinskih razloga.

P: U Djapostolskim djelima 16,14, zašto je Lidia trebala otvoriti srce da bi odgovorila na Pavlovu poruku, budući da je već obožavala Boga?

O: Svima nam je potrebna otvorena srca da bismo odgovorili na Evanđelje. Duh Sveti djeluje u ljudima prema Ivanu 16,8-11. Nitko, pa ni oni koji su prirodno najbolji među ljudima, ne traži Boga sam od sebe, kako navodi Rimljanima 3,10. 2. Korinćanima 4,3-4 kaže da je evanđelje zakriveno onima koji propadaju. Moramo moliti da im se ono otkrije. Djela apostolska 16,14 jednostavno bilježe čudesnu vijest da je Duh Sveti djelovao u Lidi kako bi ona prihvatila Evanđelje. Iako nema naznake prisile s Božje strane, djelovanje Duha Svetoga je nužno da bi se netko ponovno rodio.

Uzgred, Tiatira je bio grad u zemlji Lidiji prije nego što su ga Rimljani osvojili. U Pavlovo vrijeme Rimljani su ga pripojili svojoj pokrajini Aziji, ali je i dalje bio lidijski grad.

P: Podržavaju li Djela apostolska16:15 dječje krštenje?

O: Ne. Odgovor potražite u raspravi o 1. Korinćanima 1,16.

P: U Djela apostolskih 16,16-18, zašto je Pavla uznemirilo to što je opsjednuta robinja govorila da su oni od Boga?

O: Sveto pismo ne navodi. Sveto pismo kaže da je imala duha proricanja — na grčkom, duha "pitona" — što znači da je bila opsjednuta duhom pitona grčkog demona Apolona. Evo nekoliko teorija o tome zašto je Pavao bio uznemiren.

1. Govorila je na način koji je ljude odbijao. Ili je možda stalno vrištala, odvlačeći pažnju od Pavlove poruke.

2. Govorila je to na pozitivan način kako bi, nakon što Pavao ode, vjerovali da je djevojka opsjednuta demonom jedna od njih i kasnije slijedili njezino učenje. Priklanjala je njihovu poruku sebi.

3. Demon je želio da svi znaju da Pavao pokušava obratiti pogane (postojao je rimski zakon protiv toga) i govori rimskim građanima da ne štuju cara ni rimskih bogova.

Ljudima je lako pogrešno čuti našu poruku i pomisliti da je Isus "put spasenja". Ako bi ljudi povjerovali istinitim stvarima koje je robinja rekla, to bi u očima drugih dalo legitimitet ideji da je i sljediti Apolona također dobro.

P: U Djelu apostolskom 16,19, ono što je Pavao zapravo učinio bilo je izgonjenje izvora prihoda gospodarice robinje. Kada u vlastitim životima trebamo "izgoniti naš izvor prihoda" jer nije ugodan Bogu?

O: Luka je upotrijebio isti glagol dva puta. Kada je duh "izašao" iz djevojke, izvor prihoda je "izašao" iz njih. To može biti prilično bolno ako novac, prosperitet i sigurnost cijenimo važnijima od proslavljanja Boga. No, možete imati bolji stav kada shvatite da, ako to nije ugodno Bogu, to uopće nije bilo vaše da ste to zaradili.

Ako ljudi koriste obmanu, okultizam, nečiju očajnic u ili čak religiju kako bi izvukli više od ljudi, trebali bismo pomoći žrtvama i budućim potencijalnim žrtvama tako što ćemo to razotkriti. Ako u našim životima imamo izvor prihoda od nečega što se ne sviđa Bogu, trebali bismo prekinuti taj izvor prihoda. To bi moglo značiti pretrpjeti financijski gubitak i zaustaviti ga, a ne samo prodati to nekome drugome kako bismo zaradili.

Primijetite da je ova djevojka bila opsjednuta demonom i kada je oslobođena, njezini su vlasnici, ne mareći nimalo za njezinu dobrobit, bili bijesni što su izgubili prihod. To ne bi bio posljednji put da su zli ljudi radije vidjeli da drugi pate nego da izgube dio prihoda. Nema naznaka da su vlasnici uopće marili za vjerski aspekt; oni su samo htjeli kazniti Pavla jer im je umanjio prihod.

Ponekad bi osoba mogla pomisliti da ako njezina karijera ne uključuje pljačku, krađu ili ubojstvo drugih, onda je dobra. Ali što ako radite u običnom poslu, kao računovođa, programer, radnik u tvornici itd., za tvrtku za koju znate da pljačka, krade ili ubija druge (uključujući nerođene bebe), a vaš rad im pomaže u ostvarenju tog cilja. Tada trebate "izgoniti" taj posao iz svog života.

P: U Djela apostolskih 16,19, kada drugi vjernik zarađuje na način koji se ne sviđa Bogu, kako mu reći da egzorcizira svoj prihod?

O: Djela nam navode samo dva mjesta gdje su pogani naškodili Pavi i Sili: ovdje i u Efezu u Djelima 19,23-41. Na oba mjesta glavni problem bio je gubitak prihoda. Sotona je ovdje upotrijebio dvije različite tehnike: lažno prijateljstvo i otvoreni rat.

Zamislite da kažete drugoj osobi: "Izvršio sam nad vama egzorcizam od potrebe da se bavite svojim zanimanjem. Zapravo, otišao sam kod nadležnog tijela i više se nećete moći baviti svojim odabranim zanimanjem. Možete mi se zahvaliti kasnije." Kako bi to prošlo?

P: U Djela 16,21, kako postupiti kad ne biste trebali propovijedati?
O: Rimsko Carstvo je ljudima dopuštalo da imaju vlastitu religiju, ali im nije bilo dopušteno pokušavati obratiti rimske građane.

P: U Djela 16,25, što nas ovo uči o boli i hvali?

O: Pavao i Silas bili su u mračnoj ćeliji, s pretučenim tijelima i krvavim leđima. Zatvornik je očistio Pavleove svježe zadobivene rane u Djela apostolskih 16,33. Nadam se da obično nisu spavali na leđima! Situacija nije izgledala baš nada, a nisu imali pojma kakav će ishod biti. Ali slavili su Boga, ne u vedrim vremenima, već ovdje usred svoje boli i beznađa. Bog od nas traži da Ga slavimo, ali On želi da Ga slavimo i usred vlastite boli i beznađa, kada nemamo pojma kakav je ishod.

P: U Djela apostolskih 16,26-28, postoji li ikakav izvanbiblijski dokaz za ovo potres?

O: Ne. Međutim:

1. U ovom planinskom području sjeverne Grčke i Makedonije bilo je čestih potresa. Ovdje su neki od većih potresa u ovom području. (U davna vremena izvještavanje je bilo vrlo oskudno.)

403. g. Konstantinopol (Krizostom je bio prognan)

856. g. Korint, Grčka   45.000 mrtvih

1858  Korint, Grčka   

1928  Korint, Grčka   

3/18/1953 Sjeverozapadna Turska 1.200 mrtvih 7,2 na Richterovoj ljestvici

7/26/1963 Skopje, Sjeverna Makedonija 1.100 mrtvih 6,0 na Richterovoj ljestvici

Što se tiče manjih potresa, Enciklopedija Britannica navodi za Grčku i Tursku da:

Između 1902. i 1946. zabilježeno je 58 potresa

Između 1947. i 1966. bilo je 82 potresa

Između 1967. i 1976. bilo je 45 potresa

Između 1977. i 1981. bilo je 9 potresa

2. No ovo nije bio običan potres. Zgrada je stajala, ali su se lanci čudesno slomili. Mogao je biti samo lokalnog karaktera, ograničen na područje zatvora.

Što se tiče toga kako su se sva vrata mogla otvoriti, u nekim turskim zatvorima vrata su bila samo zatvorena šipkama. Potres je mogao razmaknuti okvire vrata.

P: U Djela apostolskih 16,34, kako biste se osjećali kao gost u kući čovjeka koji vas je stavio u okove?

O: Neposredno prije toga, u Djela apostolskih 16,33, tamničar je oprao rane Pavlu i Silasi, vjerojatno kako bi spriječio infekciju. Naravno, to bi se činilo vrlo čudnim. Ali tamničar bi im bio vrlo zahvalan što nisu pobjegli, jer bi osoba koja čuva zatvorenika dobila istu kaznu kao i zatvorenik ako bi on pobjegao, prema (kasnijem) Justinijanovom zakoniku 9.4.4. Također, ako su zatvorski čuvar i njegova obitelj željeli doći k Kristu, jedino što su mogli učiniti bilo je prihvatiti. Prvo je došlo do fizičkog potresa, a zatim se zatresao i duh zatvorskog čuvara kad je pomislio da su svi zatvorenici pobjegli. Kao što je Ivan Zlatousti primijetio, budući da su zatvorski čuvar i njegova obitelj bili oprani od svojih grijeha po Kristu, bilo je sasvim prikladno da i oni operu rane Pavao i Sile.

Uzgred, tamničari su obično bili umirovljeni vojnici.

Razmotrite raznoliku sastavnicu crkve u Filibeh: imućnu poslovnu ženu koja je štovala Boga, bivšu pogansku robinju opsjednutu demonima i rimskog tamničara, između ostalih. Kada mi kao kršćani pokazujemo da smo svi jedno u Kristu, usred naše raznolikosti, to proslavlja Boga i svjedoči svijetu.

P: U Djela apostolskih 16,37, na koji su se rimski zakon pozvali Pavao i Silas?

O: Prema zakonima Valerijana i Porcija, napisanim između 509. i 195. g. pr. Kr., rimski građanin nije bio podložan lokalnim zakonima osim ako se na to nije složio. Rimski građanin mogao je izbjeći smrt, mučenje ili stavljanje u okove žalbom Cezaru, koji bi zatim odlučio o slučaju. Što se tiče toga zašto su bičevali Pavla prije nego što su ga prvo pitali je li Rimljanin, sličan se događaj dogodio jednom rimskom građaninu, kojeg su bičevali neko vrijeme čak i nakon što je povikao, prema Ciceronovim govorima protiv Verrea, 2.5.161-162. No, ako bi magistrat udario rimskog građanina kada to nije smio, to je moglo spriječiti magistrata da ikada više obnaša rimsku dužnost.

P: U Djela apostolskih 17,6, koji izvanbiblijski dokazi postoje za ovu neobičnu grčku riječ za "gradskog vladara" (politarch)?

Odgovor: Prije nije postojao nikakav. Međutim, arheolozi su riječ prvi put otkrili 1835. godine na lukovnom nadvoju izvan Soluna. Od tada je taj pojam pronađen na još šesnaest ili sedamnaest drugih mjesta, ali samo za gradove u Makedoniji. Uzgred, tim se Židovima moralo činiti čudnim da se prave da su toliko ogorčeni zbog potrebe da brane ugled Rimskog Carstva.

P: U Djela apostolskih 17,11, zašto su Berejci bili plemenitiji od Tesalonica, jer nisu toliko vjerovali Pavlu?

O: Bili su plemenitiji jer su kritički uspoređivali Pavlove riječi sa Starim zavjetom. Vjera Tesaloničana nije bila nimalo manje vrijedna. Danas je kršćanska vjera i dalje vrijedna ako su jednostavno povjerovali onome što su im rekli njihovi kršćanski prijatelji i obitelj. Međutim, bolje je ispitati činjenice i vidjeti sve dokaze za vjeru.

P: U Djelu apostolskom 17,14-15, je li Pavao navodno otišao u Atenu sam, ostavivši Sila i Timoteja u Bereji, ili je poslao Timoteja natrag u Solun, kao što navodi 1. Solunjanima 3,1-2?

O: Prije svega, ne znamo je li Pavao izvorno planirao otići u Atenu, koja je u to vrijeme vjerojatno imala manje od 10.000 stanovnika. U to je vrijeme izgubila svaki politički utjecaj, ali je bila "intelektualno središte" Grčke. U osnovi je to bio "povijesni grad hramova" i sveučilišni grad. Pavao je možda namjeravao slijediti 500 milja dugu Egzijatsku cestu do Jadranskog mora i ići ravno za Rim. No nemiri u Solunu mogli su ga navesti da se okrene prema jugu, u Atenu. Postoje dva različita odgovora koja u biti odgovaraju na ovo pitanje, iako ja preferiram drugi.

Nema dokaza da je Timotej bio u Ateni: 1. Solunjanima 3,1-2 nikada nije reklo da je Timotej bio s Pavlom u Ateni. Naprotiv, u njemu se samo kaže da je Pavao poslao Timoteja. Pavao je mogao reći Timoteju da ode putem pisma ili usmeno preko nekog drugog suradnika. Ljudi, tada kao i sada, stalno delegiraju poslove drugima putem poruka.

Timotej je mogao otići u Atenu i zatim otići: Djela apostolska 17,14-15 kažu da je Pavao najprije otišao u Atenu, ali ih je ondje čekao. Dakle, Pavao je otišao na Areopag prije nego što su Timotej i Silas stigli u Atenu, oni su stigli u Atenu, a zatim je Pavao poslao Timoteja natrag u Solun.

Dakle, nakon što je Timotej otišao u Bereju, bilo

a) otišao je u Atenu za Pavlom, a zatim mu je Pavao rekao da se vrati u Solun.

b) ostao je u Bereji i rečeno mu je pismom ili glasnikom da se vrati u Solun.

c) na putu prema Ateni, rečeno mu je pismom ili glasnikom da se vrati u Solun.

Ovo je jedan od detalja koje Djela ne navode.

P: U Djela apostolskih 17,16, zašto bi Pavao bio potaknut kad bi vidio sve te prekrasne skulpture? Kako bismo se trebali osjećati kad vidimo umjetničke, vješto izrađene hramove i oltare?

O: U najgorem slučaju, pomislite na pedantnu, profesionalnu umjetnost majanskih hramova, s njihovim dobro dizajniranim bazenima na dnu u koje su bacali tijela ljudskih žrtava. Grci, Rimljani, Egipćani i drugi, usput rečeno, nisu prakticirali ljudsku žrtvu. Ksenofont je, usput rečeno, Atenu nazvao jednim velikim oltarom i žrtvom. Sarkastično je rekao da je u Ateni bilo lakše pronaći boga nego čovjeka. U Ateni je vjerojatno bilo više oltara nego u ostatku Grčke zajedno. Ali ti idolopoklonički hramovi i oltari stavljali su ljude u duhovno ropstvo njihovim "bogovima" koji su zapravo bili demoni. Razmislite i o arhitektu prekrasnog Taj Mahala. To nije bio vjerski hram, već mauzolej za vrlo voljenu suprugu vladara. Želio je biti siguran da se ništa drugo neće izgraditi da mu parira, pa je arhitektu za nagradu za dobar posao naredio da bude pogubljen. Bog možda više gleda na moralnu stranu stvari, dok mnogi ljudi gledaju samo na fizičku stranu. Grčka riječ za Pavlovo "uznemirenje" ovdje je medicinski pojam koji se također može odnositi na napadaj ili epileptični napad. Možda bismo i mi trebali više gledati na moralnu stranu.

Možda ne govorimo kao Pavao jer se ne osjećamo kao što se on osjećao. Ne osjećamo se kao Pavao jer ne vidimo kao što je on vidio.

P: U Djela apostolskih 17,16, koja su tri moguća reakcije koje je Pavao mogao imati i koju je odabrao?

O: Tri su odgovora: borba, bijeg ili angažman. Emocionalno, Pavao je mogao postupati iz ljutnje, straha ili ljubavi. Pavao je izabrao angažman zbog svoje ljubavi prema Bogu i prema njima.

P: U Djelu apostolskom 17,18-34, zašto je Pavao citirao istinu iz poganskih izvora? Konkretno, pjesnika Epimenida (600. g. pr. Kr.) iz Knosa na Krfu, kako kaže Minos, Zeusov sin, "u njemu živimo, krećemo se i postojimo" i kiličkog pjesnika Arata (oko 315. – 240. pr. Kr.) u djelu Fenomena, te stoičkog filozofa Kleantesa iz Assosa (331. – 233. pr. Kr.) u Himi na Zeus "Mi smo njegovo potomstvo"

A: Pavlove citate bile su namjerne i njegovi su ih slušatelji tako razumjeli. Pavao je uspostavljao zajedničku točku s kojom su se mnogi od njegovih slušatelja mogli poistovjetiti. Aratus je napisao: "Sa Zevsom svatko od nas na svaki način ima posla, jer smo i mi njegovo potomstvo." Klement Aleksandrijski, u Stromatima (193.–202. n.e.), knjiga 1., poglavlje 14., str. 313, iznio je zanimljivo zapažanje o tome. On kaže da je Pavao citirao istinite izjave grčkih pjesnika kako bi neke poučio, a druge posramio. Možda je Pavao htio istaknuti koliko je čudno da su poliateistički epikurejci i panteistički stoici obožavali i pisali himne grčkim idolima.

P: U Djela apostolskim 17,23-30, budući da je Pavao Grcima propovijedao nepoznatog Boga kojeg su oni nekako osjećali, imaju li i druge religije danas nepoznatog Boga kojeg osjećaju, ili, kako je jedan čovjek rekao, "skrivenog Krista hinduizma"?

O: Ova ideja i fraza potječu od Raymonda Panikkara iz djela "Neznani Krist hinduizma", str. 137. To je jednako pogrešno kao i tvrditi da su štovatelji Baala zapravo štovali istinskog Boga Izraela. Pavao nije pohvalio njihovo štovanje, već njihovo iskreno priznanje da ne poznaju određenog Boga. Koliko je nevjernik blizu ili daleko od Krista, ili što je učinio za lažnog boga nasuprot traženju jedinog Istinitog Boga, nisu detalji koje trebamo utvrditi. Naprotiv, Pavao je bio "u grču" kad je vidio sve bogove i oltare u Ateni u Djela apostolskih 17,16. Pavao je znao da se trebaju okrenuti od idola, čije su žrtve za demone, a ne za Boga, u 1. Korinćanima 10,19-20. Pavao je rekao: "Stoga, dragi moji, bježite od idolopoklonstva", u 1. Korinćanima 10,14. Moramo se čuvati idola u 1. Ivanovoj 5,21.

P: U Djapostolskim djelima 17,18–34, je li Pavao kasnije požalio ovaj pristup kad je naglasio da Korinćanima nije propovijedao ništa osim Krista (1 Kor 1,18–2,8), svom sljedećem odredištu nakon Atene?

O: Iako se ljudi ne slažu oko toga, neki misle da jest.

U Ateni je Pavao započeo tako što se povezao s njihovom religijom, istaknuo neke dobre istine koje treba poštovati u njihovoj religiji, pokazao neke nedosljednosti u njihovom obožavanju idola i razlikovao istinu Kristovu.

U Korintu je Pavao naglasio da svjetovna mudrost ne može biti postupno izmijenjena kako bi se došlo do Krista, da je propovijedao samo Krista i da je želio da njihova vjera počiva na Božjoj moći, a ne na ljudskoj mudrosti.

U svakom slučaju, Pavao je propovijedao Krista, koristio je Sveto pismo, govorio je ljudima o njihovim potrebama, a ipak je rušio argumente (2. Korinćanima 10,5) i trudio se biti sve svima kako bi nekoga spasio (1. Korinćanima 9,19-22).

Zanimljivo je usporediti tri Pavlova propovijedi:

1) Antiohija u Pisidiji (zapravo u Frigiji, no ipak u Pisidiji) Djela 13:16-43

2) U Listri nije bilo sinagoge Djela 14:15-17

3) Atena Djela 17:22-31, Djela 20:18-35; vidi 1. Korinćanima 2:2-5

Za više informacija pogledajte raspravu o 1. Korinćanima 1:18-2:8.

P: U Djela 17,18-34, koji su dokazi da Pavao nije bio uspješan?

O: Stajalište da je Pavao bio razočaran rezultatima u Ateni popularizirao je Sir William Ramsay, prema knjizi The Message of Acts Revised Edition, str. 272-273. Međutim, N. B. Stonehouse piše da je to "neodrživ". Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Crkva je morala biti neznatna u jednom od vodećih gradova Grčke; spomenute su samo dvije osobe i nikada joj nije pisao. S druge strane, iako su Atena i njezin sveučilišni centar bili smatrani kulturnim i obrazovnim glavnim gradom rimskog svijeta, populacija Atene iznosila je samo oko 10 000.

2. U crkvenoj povijesti malo je dokaza o važnosti crkve u Ateni.

3. U Djela apostolskih 17,18 neki su kritizirali Pavla kao "sakupljača sjemena", eklektika koji je uzimao riječi iz različitih izvora kako bi stvorio vlastitu filozofiju.

4. Kada je Pavao došao iz Atene u Korint, došao je u slabosti, strahu i velikom drhtanju (1. Korinćanima 2,3).

Atinjanima je bilo drago slušati ga i, iako se nisu slagali s njim i bili su prezirni prema Pavao, nisu ga progonili. Neki vole raspravljati o Bogu i duhovnim stvarima, ali nikada nisu voljni ni za što se obvezati. Neki odbacuju evanđelje jer misle da je lažno, dok ga drugi odbacuju jer misle da je trivijalno. To misle jer imaju "zamjenu za Boga". Idol je sve što je zamjena za Boga. Ponekad čak i ideologija može biti idol-ologija.

No, barem s pozitivne strane, Židovi koji su progonili Pavla od grada do grada očito se nisu usudili pokušati ga zaustaviti kad je stigao u poganatsku Atenu. Atena se stidjela što je prije nekoliko stoljeća osudila na smrt filozofa Sokrata. Od tada su bili željni dopustiti da sve škole govore, i budući da su Pavla smatrali filozofom, vjerojatnije je da bi naštetili progoniteljima filozofa nego filozofu.

Zaključak: Dokazi nisu konačni da je Pavao bio potpuno neuspješan. Međutim, utvrđena je činjenica da je crkva u Ateni bila mnogo manja i manje utjecajna od grčkih crkava u Filipima, Solunu i Korintu.

P: U Djela apostolskih 17,18, čime su optužili Pavla?

O: Riječ ovdje, koja se ponekad prevodi kao "brbljivac", zapravo je imala specifičnije značenje. Koristila se za ptice koje skupljaju razno sjeme i za ljude koji skupljaju otpad. U suštini su optuživali Pavla da nema originalne ideje, već da skuplja dijelove mudrosti tu i tamo i predstavlja ih kao da su nešto novo.

Zanimljivo je da su i sami atenski filozofi bili optuženi da samo sjede i žele čuti nove ideje. Ne samo da je to rekao Luka u Djelu apostolskim 17,21, već i Tukidid u Povijesti 3.38.5 kaže o Atinjanima: "Vi ste najbolji u tome da vas prevari nešto novo što se kaže." Kasnije, kada su Makedonci trebali osvojiti Atenu, atenski Demosten optužio je Atenjane da uvijek traže nove ideje. Filip 1.10.

P: U Djelu apostolskim 17,18, kako je Pavao pokušao doprijeti do epikurejaca, koji potječu od Epikura s Samosa (341.–270. pr. Kr.)?

A: Epikur je vjerovao da su dvije glavne stvari kojih je čovjek svjestan bol i užitak. Rekao je da je glavni cilj čovjeka maksimizirati užitak i sreću. Vjerovao je da su bogovi, ako uopće i postoje, nebitni za čovječanstvo, a materija i slučajnost su primarne uzročnosti. (October 29, 2002 ) kaže da je Epikur bio inovativan jer je ženama i robovima dopuštao pristup svojoj školi.

Epikurejci su vjerovali da samo materijalne čestice traju zauvijek i da nema zagrobnog života. Epikur i Krisip su rekli da ili uopće nema boga, ili, ako postoji, brine se samo za sebe, prema Pismu Teofila Autolikusu, knjiga 2, poglavlje 4, str. 95.

I stoičari i epikurejci vjerovali su da će svijet biti uništen vatrom, prema djelu Oktavije Minucija Felixa (210. g.) poglavlje 34, str. 194. Prema Enciklopediji Britannica, jedan od glavnih ciljeva Epikura bio je ukloniti iz čovjeka strah od bogova. Ljudi bi trebali biti oslobođeni straha od smrti i suda. Epikurejci nisu imali mnogo etičkog učenja. Postojala su dva tipa epikurejaca: izvorni i "mutirani". Izvorni epikurejci vjerovali su u umjerenost. Na primjer, i glad i prejedanje uzrokovali su bol. Kasniji, mutirani epikurejci bili su zabavljači koji su govorili: "Jedi, pij i veseli se, jer sutra umiremo." Današnje sljedbenike Ayn Rand moglo bi se smatrati sličnima izvornim epikurejcima. Bilo je malo poznatih epikurejaca, ali jedan od njih bio je rimski pjesnik Lucretius.

Protiv toga je Pavao naveo sljedeće.

1) Bio je to Bog, a ne slučajnost, koji je stvorio svijet i sve u njemu

2) Bog određuje kada i gdje ljudi žive

3) Ljudi trebaju tražiti Boga

4) Moramo se pokajati pred Bogom

5) Bog je blizu nas

6) Bog će suditi svijetu pravedno

7) Dokaz istinske religije: Uskrsnuće Isusa

P: U Djela apostolskih 17,18-31, zašto spominjati idole epikurejcima?

O: Epikur nije poricao postojanje grčkih bogova, budući da je napisao (Pismo Meneceu 123) "njihovo postojanje nam je poznato neposrednim doživljajem." Drugi epikurejci su pisali: "Izrađeni od finije tvari od nas, oni prebivaju daleko u međusvjetskim prostorima" (Plutarch Moralia 731 D, 734 C, Intermundia Cicero N.D. i.8). Stoici su epikurejce optuživali da su ateisti. Ta optužba zapravo nije bila istinita, ali epikurejci nisu vjerovali da se bogovi brinu o ljudskim poslovima ili da na njih utječu.

Glavni protivnici epikurejaca bili su stoičari. Dok su stoičari bili panteisti, a epikurejci slični ateističkim racionalistima, obje su skupine bile nedosljedne jer su poricale bogove, a ipak su izričito potvrđivale grčke i kasnije rimske idole.

P: U Djela apostolskim 17,18, kako je Pavao pokušao doprijeti do stoika, koji su potjecali od Zenona iz Kitiona na Cipru (oko 320. – oko 250. g. pr. Kr.)?

O: Stoici su vjerovali u panteističku silu ili božansku dušu koja prožima sve i smatrali su da velika svrha usmjerava povijest. Nisu smatrali da je užitak nužno najbolji način za izbjegavanje boli. Ponekad se nije znalo kako ispravno odabrati najveći užitak. Bili su fatalistički nastrojeni, a Josip Flavije primjećuje da su imali mnogo sličnosti s farizejima. Umjesto da vjeruju u božanski zakon, smatrali su da trebaju slijediti "zakon prirode".

Prema Atenagori u djelu Molba za kršćane (177. g.), poglavlje 19., str. 138, stoičari kažu da će sve biti spaljeno i da će svijet dobiti novi početak. Tatijanov Govor Grcima, poglavlje 6., str. 67, dodaje da su stoičari vjerovali da će sve biti uništeno i da će se ciklus ponoviti te da će sve biti kao prije.

Stoici su naglašavali tri stvari: logiku, fiziku i etiku te su nastojali oblikovati ljudski karakter da bude snažan kroz trijumf i tragediju. Njihove četiri najviše vrline bile su mudrost, hrabrost, uzdržanost i pravednost. Stoicizam je imao značajan utjecaj. Seneka, Epiktet i car Marko Aurelije bili su stoičari.

Protiv stoicizma, Pavao u Ateni spomenuo je sljedeće.

1) Bog je stvorio svijet i sve u njemu; svijet nije Bog

2) Bog je osoban

3) Bog nas održava, mi ne činimo ništa da bismo održali Boga

4) Ljudi trebaju tražiti Boga, a ne samo mudrost i etiku

5) Moramo se pokajati pred Bogom

6) Bog će suditi svijetu

7) Dokaz istinske religije: uskrsnuće Isusa

P: U Djela apostolskih 17,18-31, zašto je Pavao spomenuo idole panteističkim/ateističkim stoičarima?

O: Poznati filozof Sokrat bio je jedini grčki filozof za kojeg se zna da je pogubljen jer nije vjerovao u grčke bogove. Od tada se nijedan drugi grčki filozof nije usudio ustati i reći da su grčki bogovi lažni. Jedan od Sokratovih učenika, Antisten, osnovao je kiniksku školu, a stoičari su potekli od kinika.

Treba primijetiti nedosljednost između stoičke filozofije i stvarnih vjerovanja stoičara.

Stoička filozofija: Stoicizam je učio da svi ljudi potječu od jednog univerzalnog duha (a ne od grčkih idola) koji prožima materiju, te da su svi ljudi braća i jednaki.

Stoici: Međutim, stoici nisu bili ateisti, budući da je jedan od istaknutih vođa stoika, Kleantes iz Assosa, napisao Hymn to Zeus (Zeus je bio grčki idol) iz kojeg je Pavao citirao. Vjerovanje stoika u idole kasnije je za kršćane postalo pitanje života i smrti. Rimski car Marko Aurelije bio je stoičar koji je progonio kršćane, između ostalog, jer nisu vjerovali ni u kakve bogove osim u Jednog Istinskog Boga.

Pavlova svrha: U Djela 17,18-31 Pavao je vjerojatno lukavo, ali implicitno ukazivao na intelektualno licemjerje himni Zeusu i odobravanja grčkih idola u usporedbi s vjerom u jednog (ali panteističkog) Boga. Suština je u tome da ako je Bog uzrok našeg postojanja, onda mi ne možemo biti uzrok Božjeg postojanja.

P: U Djela apostolskih 17,18-31 je li Pavao koristio argument od slamke, tvrdeći da bogovi nisu ti ljudski idolopoklonici? Neki politeisti vjerovali su da su idolopoklonici samo beživotne predodžbe bogova.

O: Poganin su nedosljedno vjerovali i u nevidljive bogove i u vidljive kipove. Točnije, bogovi su se mogli lokalizirati i "nastanjivati" u vidljive kipove, koji su bili sveti i imali su moć davati proroštva i liječiti. Na primjer, u Efezu nisu govorili da je božica Artemida važna; već su vikali: "Velika je Artemida Efežana." Pogledajmo što su rekli rani kršćani, suvremeni hindusi i suvremeni katolici, ne o politeizmu općenito, nego o obožavanju samih kamenih kipova.

Rana Crkva: Osim Pavla, mnogi rani kršćanski pisci ukazali su na tu nedosljednost, koristeći mnoge argumente iste vrste, da "sam drv, metal i kamen ne mogu ništa učiniti". Nekoliko primjera su:

Tatijan, Govor Grcima, pog. 4, str. 66, 110.–172. g.

Teofilovo pismo Autolikusu, knjiga 1., poglavlje 10., str. 92, 168.–181./188. g.

Atenagorova Obrana kršćana iz 177. g. kritizira pogane zbog vjerovanja da stvarne kipove liječe bolesne i izriču proročanstva.

Klement Aleksandrijski, Podražba (193.–217./220. g.) poglavlje 10., str. 199, kritizira uzimanje kamenja i drva za svete stvari.

Minucije Felix (210. g.) "Koliko istinitije gluhe životinje prirodno sude o vašim bogovima? Miševi, lastavice, lešinari znali su da oni nemaju osjećaja: grizu ih, gaze ih, sjede na njima; i ako ih ne otjerate, grade svoja gnijezda u samom ustu vašeg boga. Pauci, doista, pletu svoje mreže preko njegova lica i vješaju svoje niti s njegove same glave. Brišete, čistite, stružete i štitite i hranite one koje stvorite;" Octavius Minucija Feliksa, pog. 24, str. 187

Oktavije Minucija Feliksa, oko 210. g., pog. 19, str. 184 i pog. 27, str. 189–190. U poglavlju 27, str. 190, spominje da demoni vrebaju pod kipovima i slikama.

Kiprijan Kartaginski (oko 246.–258.) u Tractatu 6, poglavlje 7, str. 467 parafrazira Oktavija o zloduhima koji vrebaju pod kipovima i posvećenim slikama.

Hinduističko idolopoklonstvo: Danas vedantski hindusi naglašavaju Upanišade i jedno, panteističko biće, Brahman. Za razliku od drugih hindusa, oni ne naglašavaju Indru, kralja bogova, niti da je Šiva vrhovni, niti da je Višnu vrhovni, niti druge bogove. Ipak, nedosljedno, oni i dalje mogu u svojim domovima imati idole ovih ili drugih bogova kojima prinosi ghee (maslac) ili druge darove. Kako ti mali idoli od plastike ili metala konzumiraju maslac i drugu hranu, osobito ako je sve Brahman?

Katoličko idolopoklonstvo: Danas katolici ne vjeruju samo da Marija prolijeva suze i liječi, nego i da same njezine kipove prolijevaju suze i liječe.

P: U Djela apostolskih 17,23 postoji li ikakav izvanjbiblijski dokaz o žrtveniku nepoznatog boga?

A: Ne postoje arheološki dokazi, ali postoji obilje književnih dokaza. Pausanija (2. stoljeće n.e.) u Opisu Grčke 1:1:4 kaže: "oltari nepoznatih bogova", a Filostrat (3. stoljeće n.e.) u Životu Apolonija iz Tiane 6:3:5 spominje: "Promišljenije je govoriti dobro o svim bogovima, osobito u Ateni, gdje se oltari podižu čak i nepoznatim bogovima." Diogenes Laertski u djelu Životi filozofa 1:110 spominje da je tijekom kuge u Ateni Epimenides pustio crne i bijele ovce. Atenjani su trebali žrtvovati ovce na žrtveniku najbližem mjestu gdje bi se zaustavile. Kada su se ovce zaustavile daleko od bilo kojeg postojećeg žrtvenika nekom bogu, Atenjani su podigli žrtvenik nepoznatom bogu.

Također, ne znamo sa sigurnošću je li Pavao završio svoju propovijed kada su ga prekinuli atenski filozofi ismijavajući ga.

P: Podržava li Djela 17,23 na neki način ateističku tvrdnju da je "Bog" jednostavno ime za ono što ne znamo?

O: Postoji jedna točka oko koje se kršćani mogu djelomično složiti s ateistima. "Bog" je pojam za ono što oni ne znaju. Ali po Kristu mi Boga poznajemo. Druga točka oko koje bi se ateisti trebali složiti jest da, s obzirom na opseg Biblije i brojna svjedočanstva kršćana, kršćanstvo, pod pretpostavkom da je istinito, otkriva mnogo o Bogu.

Uzgred, u Eumenidama Aeschylus je dao bogu Apolonu reći: "Kad prašina upije čovjekovu krv, nakon što on umre, nema uskrsnuća". Da je netko u to vjerovao, ismijavao bi se kad bi Pavao govorio o uskrsnuću.

Može se reći da svi, uključujući i ateiste, vjeruju u Boga. Ako Boga ovdje definiramo kao ono što je necreirano, ono što je uspostavilo prirodne zakone, izvorni uzrok, ime boga ateista je "slučajnost". (uzeto iz predavanja Davida Prentissa.)

P: U Djelu apostolskom 17,28, kako i kada bismo trebali citirati nekršćanske izvore kao istinite, pri dijeljenju evanđelja ili raspravljanju s nekršćanima?

O: Način na koji se to treba činiti je: vrlo pažljivo. Ne želimo ostaviti dojam da vjerujemo, ili da bi oni trebali vjerovati, u cjelokupno djelo iz kojeg citiramo, čak i ako je neki njegov dio istinit. Pavao, a i mi, možemo citirati nešto kako bismo uspostavili zajedničku osnovu, slažući se oko stvari koje obje strane već smatraju istinitim, prije nego što prijeđemo na novu temu. No, ono što kažemo možemo uvoditi nečim poput: "Ne vjerujem da je ova knjiga/izvor u potpunosti istinit, ali mislim da se možemo složiti da je ova jedna rečenica u njemu istinita." U neku ruku, hodate žičanom gredom između ad hominem argumenta – obraćanja onome što oni vjeruju da je već vjerodostojno i pouzdano – i potvrđivanja ili dodavanja na njihov pogled o vjerodostojnosti anti-biblijskog izvora.

Ponekad ipak postoje neke zanimljive istine. Na primjer, Ksenofanes, pišući 570. g. pr. Kr., ismijavao je tvrdnju da su bogovi na nebu svi svijetle puti i plavih očiju, baš poput Traka, barem prema Tracima u današnjoj Bugarskoj i sjeveroistočnoj Grčkoj. Ali umjesto toga, bogovi na nebu svi su bili tamne puti i svi su, pa, Etiopljanima izgledali kao Etiopljanin. Uostalom, jeste li čuli za plavokosu hinduističku božicu po imenu "Brigitte" ili za hinduističkog boga po imenu Chau Chung? – Nisam mislio. Ako je svaka kultura smatrala da su ljudi koji su im se fizički najviše sličili i sami bili bogovi, moglo bi se pitati jesu li slike tih bogova u nebu sve bile laži ili obmane, a Ksenofanes je možda na nešto naišao. Dakle, biste li ovo podijelili s poganom? – možda. Je li to propovijedanje evanđelja? – ne. To se zove polemika.

U mnogim slučajevima nema potrebe uopće se pozivati na ili spominjati bilo kakve nekršćanske i antibiblijske izvore. Ali ako ljudi koji vas slušaju imaju prepreku za evanđelje, u tom slučaju, ponekad, ali ne uvijek, može biti dobro pokazati što je ispravno, a što netočno u vezi s izvorom ili autoritetom kojem vjeruju.

U Pavlovom slučaju, kršćani su podijeljeni oko toga je li Pavao ovdje učinio najbolje što je mogao. Ne vidimo da je u Ateni procvjetala crkva, a povjerovalo je samo nekoliko ljudi. Možda su slušatelji smatrali da su Pavlove riječi zanimljive, ali da se njegovo učenje lako moglo uklopiti u njihovo postojeće religijsko stajalište, budući da su njihovi vlastiti izvori ionako govorili sve što je on rekao. S druge strane, drugi bi tvrdili da je Pavao, s obzirom na vrlo skeptičnu publiku, učinio najbolje što se moglo.

Znao sam jednog ponovno rođenog kršćanina, bivšeg mormona, koji bi, kada bi svjedočio mormonima, samo citirao iz Knjige Mormona (koju je poznavao prilično dobro). Nisu se mogli baš raspravljati s njim jer je to iz njihove vlastite vjerske knjige. Ali koliko je uspjeha imao s tim jedinstvenim pristupom, ne znam.

P: Pokazuju li Djela apostolska17:28 da je panteizam istinit?

O: Ne. Izraz "U njemu živimo, krećemo se i postojimo" ne odnosi se na to da smo mi fizički unutar Boga, koji je duh. Radije, to znači da smo svi mi stvoreni od Boga i da naš opstanak ovisi o Bogu. Za više o Pavlovoj misli ovdje pogledajte Kološanima 1:16-17.

P: U Djela apostolskih17:28 -29, pokazuje li to da su nebeski otac i majka rodili duhovnu djecu, kao što su učili mormoni?

O: Ne. Dvije su stvari koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Primijetite izostanak bilo kakvog spomena božice ili majke.

2. Primijetite izostanak bilo kakvog spomena seksualne aktivnosti s Božje strane. Muslimani često pogrešno misle da kršćani vjeruju kako Bog može imati seksualne odnose. Pravi kršćani nikada nisu govorili da je Bog seksualno biće, iako mormoni uče da je Bog seksualno biće.

P: U Djela apostolskih 17,34, je li Dionizije bio isti koji je kasnije postao biskup Atene?

O: Nismo sigurni, ali u Eusebijevoj Crkvenoj povijesti, knjiga 3., poglavlje 4., str. 137-138, zabilježeno je da je Dionizije Korinćanin (170. g.) rekao da su Dionizije, prvi biskup Atene, i Dionizije Areopagita ista osoba.

P: U Djela apostolskih 17,34, je li ovaj Dionizije napisao djela koja se pripisuju Dioniziju Areopagitu?

O: Ne. Napisane su stotinama godina kasnije, oko 485. – oko 528. godine. Enciklopedija Britannica, izdanje iz 1956. (svezak 7, str. 396. – 397.), navodi da su ta četiri djela i deset pisama imala dubok utjecaj na teologe u srednjem vijeku, uključujući Tomu Akvinskog, Eriugenu, Petra Lombarda, Alberta Velikog i druge. Više su bili zainteresirani za sustav kršćanske teologije u kombinaciji s grčkom filozofijom koji se u njima nalazi, nego za identitet stvarnog autora.

Nažalost, time je filozofija stavljena na mjesto odnosa i poslušnosti Bogu. Enciklopedija Britannica (1956.), str. 396, kaže: "Njihovi sastojci – kršćanski, grčki, orijentalni i židovski – ujedinjeni su u organski sustav, a ne grubo pomiješani. Možda teološka filozofska fantazija nikada nije izgradila ništa zapaženije." Ovaj je sustav naglašavao tok života od Boga kroz nebesku hijerarhiju tri puta po tri:

I. Serafima, Kerubima i Prijestolja

II. Vlasti, Kreposti i Moći

III. Knezovstva, Arhanđeli i Anđeli.

Istraživanje navodnog odnosa tih bića, trijada rituala i drugih stvari zauzelo je mjesto jednostavnog proučavanja Božje riječi. Gotovo kao da je pisac pod pseudonimom Dionizije Areopagit vrlo pažljivo pročitao Kološanima 2,18-19, a zatim učinio sve što je mogao da je ne posluša.

P: U Djela 17,34, tko su prvi povjerovali u Ahaiji, Atenjani Dionizije i Damaris ili domaćinstvo Stefanovo iz 1 Kor 16,15?

O: U kući Stefana prvi su povjerovali u Ahejiji. Atena nije bila dio rimske pokrajine Ahejije, već administrativno neovisni grad okružen Ahejijom. Pisac to vjerojatno ne bi znao, osim ako nije živio upravo u to vrijeme.

P: U Djela apostolskih 18,2, postoji li kakva potvrda izvan Biblije da je car Klaudije (41.–54. g.) naredio svim Židovima da napuste Rim?

O: Da, rimski povjesničar Suetonius u djelu O Klaudiju 25 piše o protjerivanju i navodi da je razlog bio "njihovi neprestani meteži potaknuti od strane Chresta". Chrestus je vjerojatno pogrešan napis za Krist, a meteži su vjerojatno bili otpor mnogih Židova prihvaćanju Krista. To se dogodilo oko 50. godine, ali Suetonius ne navodi točnu godinu.

Rimski povjesničar Dio Cassius i židovski povjesničar Josip Flavije također spominju Klaudijev dekret o protjerivanju svih Židova iz Rima, ali ne navode godinu.

Kršćanski pisac Orosije također to spominje, navodeći da se temelji na Josipu Flaviju. Orosije kaže da je godina bila 49. pr. Kr.

Q: U Djela apostolskih 18,3; 20,34; 1 Korinćanima 9,1-18; 2 Korinćanima 11,7-12; 1 Solunjanima 2,9; 2 Solunjanima 3,7-10, zašto je Pavao bio kolar, a ne profesionalni rabin?

Odgovor: Nije bilo profesionalnih rabina. Svi su rabini morali naučiti zanat, prema Mişni Pirke Aboth/Avot 2:2.

P: U Djela 18,6, kada mislite da je prikladno postupiti poput Pavla i "otresti svoje haljine" (ili, kao u Djela 13,51, "otresti prašinu s nogu")?

O: Oni su odlučili da ni pod kojim okolnostima neće prihvatiti Pavlove riječi i to su jasno dali do znanja Pavlu. Kada je uvjerenje svih ljudi s kojima razgovarate da ne slijede Boga, odbacujući vas i vašu poruku te ne obraćajući pažnju na vaše riječi, tada je vaša korisnost da ih upozorite možda završena. Otiranje prašine s nogu je posljednja poruka njima da ih od sada može upozoravati sam Bog. Usput, Pavao je to činio samo u sinagogi u Korintu. Kasnije je Pavao posjetio sinagogu u Efezu.

P: U Djela apostolskih 18,9-10, zašto mislite da je Bog ovdje govorio Pavlu?

O: Nakon progona i nedostatka pozitivnog prijema u Ateni, mogao se osjećati depresivno. Čak i na drugim mjestima često je imao obećavajući početak, samo da bi bio prisiljen otići zbog cjelokupnog protivljenja. Dok se možda pitao donosi li njegov trud ikakav trajan učinak, Bog ga je ohrabrio. Unatoč onome što se dogodilo prije, Bog je obećao Pavlu da mu nitko neće nauditi u Korintu. 2. Korinćanima 1,3-11 također pokazuje depresiju koju je Pavao osjećao u to vrijeme.

P: U Djela apostolskih 18,9-10, zašto se pobožni vođe ponekad obeshrabre i potonu?

O: Ponekad je to zato što ne vide rezultate koje su očekivali. Ili, jednako loše, vide pozitivne rezultate, ali onda vide da ti pozitivni rezultati ne traju. Međutim, zapamtite, rezultati pripadaju Bogu.

S druge strane, ponekad se vođe mogu previše napuhati. To može obeshrabriti druge ljude.

Pokorni kršćani koji vole Gospodina također se mogu obeshrabriti. Primjeri iz Biblije uključuju Job, Iliju, Davida i Pavla. Drugi primjeri kršćana koji su patili od obeshrabrenja ili depresije su Martin Luther, Charles Spurgeon, Adoniram Judson, Hudson Taylor, Mary Morrison, supruga Roberta Morrisiona, David Brainerd i A.B. Simpson.

Pogledajmo što je Pavao mogao vidjeti u situacijama u svom životu. Mogla je postojati velika strateška vrijednost u smjeru u kojem je Pavao išao. Da je Pavao mogao razgovarati s židovskim vođama i uvjeriti vodstvo da prihvati Isusa kao Mesiju, to bi imalo ogroman utjecaj. Da je Pavao mogao svjedočiti rimskom caru i dovesti ga do Krista, ili u najmanju ruku učiniti kršćanstvo prihvaćenom religijom koja ne bi bila progonjena, to bi znatno olakšalo život kršćanima diljem Carstva. Pavao je poduzimao korake u oba smjera, ali ne znamo koliko je Pavao razmišljao o tim strateškim inicijativama. Bez obzira na to, obje te potencijalno velike prilike propale su. Kršćani u to vrijeme nisu imali na raspolaganju resurse židovskog naroda niti resurse Rimskog Carstva koji bi im pomogli u širenju evanđelja. Umjesto toga, vodili su tešku borbu uz pomoć Boga, ali ne i institucija.

Kako biste se osjećali da ste daroviti propovjednik, učitelj i čudotvorac, a zatim ste dvije godine u zatvoru, s vrlo ograničenom prilikom za utjecaj? Mi smo alati. Imam čekić u svojoj kutiji s alatom i to je dobar čekić. Izvadim ga i koristim kad mi zatreba, a ostatak vremena ga ostavljam u kutiji s alatom. Ne brinem se je li čekić u potpunosti iskorišten ili ne, niti osjeća li se čekić ispunjen. Mi smo Božji alati. Bog nas koristi kada On to želi i ponekad nam može pružiti samo ograničene prilike.

Ponekad nas je Bog tražio da budemo zatvorenici i robovi. Nije nam uvijek dopušteno raditi sve do svog punog potencijala, pa čak ni za Boga dati sve od sebe. Ali Bog od nas ne traži rezultate, već poslušnu ljubav. Moramo biti spremni, uvijek pripravni i ne smijemo se uvrijediti kada nas se stavi u drugi plan i moramo čekati.

P: U Djela apostolskih 18,9-10, što bismo trebali učiniti kada se osjećamo obeshrabreno?

O: Kao što je rekao jedan dobar kršćanski pisac, ne bismo se trebali uvrijediti zbog neobjašnjivog. Približite se Bogu. Shvatite da je trenutak sadašnjosti vrlo malen u usporedbi s budućnošću vječnosti. Tko ste, važnije je od onoga što radite i što vam se događa. Pavao je to shvatio iz zatvora i to je tajna kako je mogao biti radosan, čak i ondje, pjevajući i hvaleći Boga.

P: U Djela apostolskih 18,9-10, što bismo trebali činiti kako bismo ohrabrili pobožne vođe?

O: Molite se za njih, dajte im do znanja da ih cijenite i da se molite za njih. Čak i kada ih treba ispraviti ili im se prigovoriti, također im dajte do znanja da ih i dalje poštujete i da vam je stalo do njih.

P: U Djelu apostolskim 18,12, imamo li ikakve izvanbiblijske informacije o Galliju, prokonsulu?

O: Da, ali prije nego što govorimo o Galliju posebno, prvo razgovarajmo o prokonsulima općenito. Neke su rimske pokrajine bile pod kontrolom carske legacije koja je bila odgovorna caru, dok su druge bile pod upravom prokonsula koji je bio odgovoran Senatu. To je bila važna razlika u Rimu, tko je prikupljao poreze. Korint je bio drevni grad, koji su srušili Rimljani, ali je ponovno izgrađen 47. pr. Kr. Korint je bio glavni grad grčke regije poznate kao Ahaija. Ahaija je bila dio Makedonije do 27. pr. Kr., a zatim je bila pod upravom prokonsula (iz Senata). Godine 15. n.e. Tiberije ju je ujedinio s Makedonijom i Mezijom kao carske provincije. Klaudije ju je 44. n.e. stavio pod upravu senatskog prokonsula, prema Suetoniusu, Klaudije 25.

Junije Annej Galo bio je stariji brat slavnog stoičkog filozofa Lucija Anneja Seneke, koji je bio Neronov učitelj. Natpis u Delfima kaže da je Galo bio prokonzul od oko 51. do 52. godine. Drugi tumače da je razdoblje bilo od 52. do 53. godine. Očito je da je tek nedavno postao prokonzul kada je Pavao bio ondje. Galo je bio vrlo popustljiv. Prema Seneci, Galliovu vlastitom bratu, "Nijedan smrtnik nije svima tako ugodan kao što je Gallio svima." Gallio nije dugo bio prokonsul. U roku od nekoliko godina otputovao je na krstarenje kako bi se riješio ponavljajuće groznice. Nekoliko godina kasnije otputovao je na krstarenje u Aleksandriju kako bi ublažio astmu. Na kraju je Galliov brat Seneca bio prisiljen počiniti samoubojstvo, a kasnije je Nero dao ubiti Galliona.

Gallijeva odluka da odbaci slučaj protiv Pavla bila je važna za uspostavljanje presedana. Da je Gallio proglasio Pavla krivim za zagovaranje nezakonite religije, drugi guverneri mogli su postupiti na isti način i protjerati Pavla čim bi ušao na njihovo područje.

P: U Djelu apostolskim 18,17, tko je udario Sotena i zašto?

O: Sveto pismo ne kaže tko je udario Sostena niti zašto. Pogledajmo četiri alternative i zatim odlučimo koja je najvjerojatnija.

a) Antisemitski Grci su pretukli Sotena

b) Židovi su pretukli Sostena jer je bio mlak glasnogovornik.

c) Židov Sostenes pretrpio je premlaćivanje "žrtveno" kako bi pokušao uvjeriti Galliona.

d) Židovi su pretukli Sotena jer je postao kršćanin.

Ispravan odgovor je vjerojatno a), ali je i d) također vjerojatna. Pavao spominje Sotena u 1. Korinćanima 1,1. Budući da Pavao nije razlikovao drugog Sotena, vjerojatno je riječ o istom osobi, što čini d) vjerojatno ispravnim odgovorom. Sote nije bilo uobičajeno grčko ime.

P: U Djela apostolskih 18,24-28, je li Apol bio vjernik prije nego što je saznao za Isusa?

O: Apol je nije znao za Isusa, ali kao Abraham, Job i drugi istinski sljedbenici, vjerovao je u Boga, ali još nije imao priliku čuti za Isusa. Kako je poučavao J. D. Pentecost, što se tiče Apolosa, on je još uvijek bio u starom savezu prije razgovora s Akvilom i Priskilom. Apolos je bio iz Aleksandrije i vjerojatno je imao "helenistički prizvuk judaizma" koji je bio upoznat s grčkom filozofijom. Mogao je biti bolji u razgovoru s grčkim filozofima od Pavla.

P: U Djela apostolskih 18,24-28, da je Apol je umro prije razgovora s kršćanima, bi li otišao u nebo?

O: Sveto pismo ne kaže, ali postoje tri točke.

1. Apol je vjerovao u istinu o Bogu koju je poznavao.

2. Vjerojatno nije razumio ili nije imao Duha.

3. Umjesto da Apolosa ostavi u tom međustanju, kao neku vrstu vjernika Starog zavjeta, Bog je osigurao da Apolos nauči istinu.

P: U Djela apostolskih 18,24-28, kako podučavate nekoga tko ima djelomično, ali nepotpuno znanje o istini?

A: Ako su nevjernik, započnite molitvom; samo Duh Sveti ih može obratiti, ali vi možete posijati sjeme, pratiti ih ili ih dovesti k Kristu, ovisno o tome gdje se nalaze. Mnogi kršćani koji su bivši mormoni, s kojima sam razgovarao, rekli su da su ono što ih je izvelo iz mormonizma morali čuti desetak puta prije nego što je to na njih imalo ikakvog učinka. Tek tada su odlučili istražiti, "znajući" da će dokazati kršćaninu krivnju. No onda su otkrili da to ne mogu, i na kraju su napustili mormonizam te kasnije došli k Kristu.

Ako je vjernik u krivu oko važnih, ali sporednih stvari, i dalje započnite molitvom. Možda ćete morati biti strpljivi i s njima. Ne raspravljajte s njima osim ako je to nužno. Ponekad morate pažljivo dokazati svaku svoju tvrdnju; ali ponekad ne trebate gubiti vrijeme na to, već samo iznijeti svoje argumente. Morate otkriti u kojoj su poziciji i prilagoditi se osobi i situaciji. Dobro je pitati ih na kojoj se osnovi drže svog stava. Možda već vide vrijednost u vašem stajalištu, ali smatraju da ga ne mogu prihvatiti jer bi tada, po njihovom mišljenju, morali promijeniti neko drugo stajalište. No to nećete znati dok ih ne pitate zašto se drže svog stava. Tada im možda možete pokazati da mogu promijeniti i usvojiti vaše stajalište, a da pritom ne moraju promijeniti svoje stajalište o drugoj temi.

Također je moguće da ćete, nakon što iznesete svoje argumente i oni objasne razloge za svoj stav, otkriti da ste vi ti koji griješe te da biste vi, ili oboje, trebali promijeniti svoja stajališta kako bi se uskladila s istinom.

P: U Djela apostolskih 19,1, kakav je bio grad Efez u Pavlovo vrijeme?

O: Efez je bio jedan od tri ili četiri najveća grada Rimskog Carstva. Tamo je postojala vrlo jaka poganska prisutnost i novčani interesi povezani s nastavkom poganstva. Svoj je komercijalni vrhunac prošao jer se luka nasipavala zbog pretjeranog sječenja drva, prekomjernog ispašivanja i pečenja ugljena uzvodno. Rimljani su pokušali ukloniti mulj 65. godine, ali nisu bili previše uspješni. Ipak, i dalje su mogli zaraditi mnogo novca od svoje srebrne božice Artemide. Glavna ulica bila je vrlo široka za svoje vrijeme, oko 11 metara. No ništa od toga nije uistinu utjecalo na veliko širenje evanđelja ondje. Prema Plinijevoj Prirodnoj povijesti 36.95, hram Artemide bio je širok 239 stopa i dugačak 418 stopa. To je vjerojatno bio najveći hram na svijetu, otprilike četiri puta veći od atenskog Parthenona.

P: U Djela apostolskih 19,1, što su gornje/više obale?

A: To je bila unutrašnja planinska regija Male Azije (frigijska i galatska visoravan), kroz koju je Pavao prolazio na putu za Efez.

P: U Djela apostolskih 19,2-3, kako su mogli istinski vjerovati bez primanja Duha Svetoga?

O: Četiri točke za razmatranje u odgovoru.

Intelektualno, svatko može vjerovati da je kršćanstvo istinito, a da se ne obveže postati kršćanin i biti spašen.

U vrijeme Starog zavjeta mnogi su vjerovali u Boga, a da nisu imali Duha Svetoga u sebi.

U to prijelazno vrijeme, ti pogani su poslušno vjerovali, iako ih Duh Sveti još nije ispunio.

Danas, iako ovaj slučaj nije primjer za nas, on dokazuje da Duh Sveti u osobi nije bio uvjet da ona vjeruje u Boga.

P: U Djela apostolskih 19,2-3, mogu li ljudi danas istinski vjerovati bez primanja Duha Svetoga?

O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Ovaj odlomak, kao i iskustvo mnogih vjernika u Starom zavjetu, dokazuje da je, teoretski, moguće da Bog učini da ljudi vjeruju bez da imaju Duha Svetoga u sebi.

2. Do vremena kada je Pavao pisao Poslanicu Rimljanima 8, Duh Sveti nastanjivao je svakoga tko je bio istinski vjernik.

P: U Djela apostolskih 19,5 piše da su učenici krstili samo u ime Isusovo. Možete li objasniti zašto?

O: Iako Sveto pismo to ne navodi izričito, možemo uočiti nekoliko stvari.

1. I drugi su ljudi krštavali. Židovi su imali ritualna pranja, a kasnije su krštavali i cerintski heretici. Postojale su razne ceremonije u grčkim misterijskim religijama.

Ali za razliku od tih drugih krštenja, oni su krštavali po ovlasti Isusovoj; stoga izraz "u ime" ovdje zasigurno uključuje značenje "po ovlasti".

2. Naravno, i Ivan Krstitelj je krstio. Zapravo, neki su kršćani u Efezu činili stvari pogrešno. Za više informacija pogledajte Djela apostolska 19,1-6.

3a. Neki smatraju da nije važno jeste li krstili u ime Isusa ili u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, da je svejedno. Nije važna "formula" ili riječi, već značenje i namjera.

3b. S druge strane, možda su kršćani ili Luka namjerno željeli ne objavljivati da krste u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, već su to skraćeno izrazili kao krštenje u vlast/ime Isusa.

4. Pentikostali jedinstva tvrde da su to sinonimi jer je Isus Otac i Isus je Duh Sveti. No to ne može biti istina jer je Isus u Mateju 27,46 uzviknuo: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio".

Dakle, 1. i 2. su definitivno istiniti, a 3a ili 3b bi mogli biti istiniti. 4. je definitivno netočan.

P: Jesu li efeski učenici bili istinski kršćani prije nego što su bili kršteni u Duhu Svetom?

O: Još nisu bili kršćani, iako su bili među izabranima. Četiri su točke za razmatranje u odgovoru.

U vrijeme Starog zavjeta osoba je mogla istinski vjerovati u Boga bez da je imala Duha Svetoga u sebi. Duh Sveti je mogao napustiti nekoga, kao što je Bog napustio Samsona u Sudcima16:20 , i David je molio Boga da to ne učini u Psalmu 51:11.

U vrijeme Novog zavjeta svi istinski kršćani imaju Duha Svetoga u sebi, kako kaže Rimljanima 8,9-11 i aludira 1. Korinćanima 2,16. Djela apostolska 19,2 pokazuju ljude koji su vjerovali u Isusa, ali još nisu imali Duha Svetoga. Budući da je prijelaz s Mojsijskog saveza/dispensacije Starog zavjeta na Novi već bio dogodio, trebalo je odmah zatražiti Duha Svetoga.

Bog nije ograničen na djelovanje unutar naših očekivanja. Na primjer, neka dojenčad umiru bez mogućnosti da povjeruju u Isusa. Ništa u Bibliji ne ograničava Boga da ih kroz Isusa ne dovede u nebo.

Učenici u Efezu poznavali su samo Stari zavjet i Ivana Krstitelja. (Možda im je Apol govorio.) Možda su bili poput onih iz vremena Starog zavjeta.

P: U Djela apostolskih 19,12, bi li današnji iscjelitelji vjerom trebali dijeliti rupčiće za iscjeljenje?

O: Govoreći kao ne-karizmatičar, nema ničega u ovom tekstu, niti u bilo kojem drugom u Bibliji, što bi to izričito isključivalo.

P: U Djelu apostolskim 19,12, budući da su ljudi bili iscjeljeni rupčićima i pregačama kojima je apostol dotaknuo, podržava li to vjerske relikvije, poput onih koje koriste katolička i pravoslavna crkva?

O: Ne, jer su postojale značajne razlike između apostolskih marama i kasnijih relikvija.

1. Odjeća je korištena za iscjeljenje, a ne u obožavanju ili štovanju.

2. Riječ je bila samo o odjeći apostola, a ne o odjeći drugih svetaca, poput Marije ili Jakova, Gospodinova brata.

3. Ovdje nije bilo uključeno novca.

Od vremena Ivana Klimaksa (prije 670. g.), razni kršćanski teolozi pokušali su sastaviti sveobuhvatan popis kreposti i vrlina. Ono što je najznačajnije kod gotovo svih tih popisa jest da su potpuno zaboravili na drugu od deset zapovijedi. (Ako niste sigurni koja je druga zapovijed, možda biste željeli pročitati Izlazak 20,4-6.)

Primijetite da postoje neke razlike između katoličkog i pravoslavnog pogleda na štovanje. Pravoslavni obično imaju ikone, odnosno dvodimenzionalne slike kojima se mole Bogu. Katolici više imaju kipove.

P: U Djela apostolskih 19,13-17, zašto židovski egzorcisti nisu mogli izgoniti đavle?

O: Izgovarali su ispravne riječi, ali moć nije bila u riječima. Važan je bio dio moći Božje koja teče kroz život kršćanina. Budući da oni nisu bili kršćani, te moći nije bilo.

Uzgred, činjenica da je Sceva bio nazivan glavnim svećenikom zapravo ne znači da je to i bio ili nije; možda je to bio samo naslov koji je sebi dao. Također, iako su se Scevini sinovi bavili egzorcizmom, Sveto pismo ne kaže je li se i sam Sceva time bavio ili nije.

Imajte na umu da se ti egzorcisti nisu pokorili Isusu kao svome Gospodinu i Spasitelju, nego nisu vidjeli razloga da ne iskoriste ime Isusa za vlastitu korist. Neki su ljudi danas isti.

P: U Djela apostolskih 19,13-17 imamo li ikakvih dokaza o kasnijim magijskim egzorcistima koji su pokušali koristiti ime Isusa?

Odgovor: Zapravo da. Pariški magijski papirus br. 574, retci 3018–3019, kaže: "Zaklinjem te po Isusu, bogu Hebreja" (vidi K. Preisendanz, Papyri Graecae Magicae, 2 sveska [Leipzig: Teubner, 1928., 1931.] ploča IV). Također su židovski rabini pisali protiv upotrebe imena Isusa u iscjeljivanju (vidi Tos Hulin 2:22-23; j. Shabbath 14.4.14d; j Abodah Zarah 2.2.40d-41a; b Abodah Zarah 27b"). Zašto bi to osuđivali da neki ljudi to nisu pokušavali raditi? Ne možete miješati okultno i Isusa. Kao kršćani, ne smijemo se baviti horoskopom, gatanjem iz dlanova, Ouija pločom, tarot kartama ili bilo kakvim okultnim praksama.

P: U Djela apostolskih 19,19, kakav bi trebao biti naš stav prema knjigama o okultizmu i lažnim religijama?

Odgovor: Kao što je Zola Levitt rekao: "Ako se igrate sa Sotonom, on će se igrati s vama."

Moglo je biti jedno ili dva ljekovita sredstva koja su djelovala, pomiješana s velikim brojem lažnih lijekova. Moglo je biti nekoliko mudrih riječi koje su bile istinite, pomiješanih s mnogim okultnim lažima. Moglo je biti nekoliko čarolija koje su doista djelovale jer su ih demoni natjerali da djeluju. Ipak, sve su knjige spaljene.

Iako knjige drugih religija doista sadrže mnoge istinite stvari, istinu ne smijemo tražiti proučavanjem knjiga drugih bogova. U Izreke9:17 , glupost, a ne mudrost, kaže: "Kradena voda je slatka, i kruh je ukusan u tajnosti!" (BSB). To znači da je ludost pokušati biti eklektičan i uzimati sve dobre "detalje" koji bi mogli biti u djelu lažnog boga. Imate li u svojoj kući kakve upitne kipove, časopise, videozapise ili knjige? Ako imate, ozbiljno shvatite svoj odnos s Isusom i riješite se ih.

Ono što uravnotežuje prethodni odlomak jest da je Pavao citirao poganske grčke pjesnike kada je govorio Grcima u Ateni i na drugim mjestima. Iako je Pavao vrlo jasno iznio svoje mišljenje o pouzdavanju u grčku filozofiju u Poslanici Kološanima 2,8 i 1. Korinćanima 1,18-31, Pavao je koristio svoje znanje grčke filozofije i religije kako bi objasnio kršćanske koncepte na način s kojim su se oni mogli bolje poistovjetiti. Kršćani se ne slažu oko relativne učinkovitosti Pavlova korištenja ove metode u usporedbi s "propovijedanjem samo Evanđelja", kako je rekao u 1. Korinćanima 1:18-31.

P: Iako je to moguće, vrlo je malo vjerojatno, budući da je Demetrije bilo uobičajeno grčko ime.

O: Iako je to moguće, vrlo je malo vjerojatno, budući da je Demetrije bilo uobičajeno grčko ime.

P: U Djapostolskim djelima 19,26 i 19,28, zašto je Demetrije sažeo sva Pavalova učenja na ovaj način?

O: Njegov pristran sažetak zapravo je vrlo poučan. Uzeo je sva Pavlova učenja i "sažeo" ih na ono što je smatrao relevantnim za sebe. Budući da nije želio slijediti istinu, sve što je čuo bilo je da bi njegov posao izrade idola mogao opasti ako bi ljudi vjerovali u Boga koji nema idole.

Neki kršćani mogli bi se začuditi kada bi sažetak njihovih riječi od strane nekakršćanina bio jednako jednostran i površan kao Demetrijeva analiza. Iako je Pavao bio učinkovit kršćanski komunikator, njegove riječi jednostavno nisu premostile jaz, jer su ljudi poput Demetrija spalili most na drugoj strani. Čak i da znate koliko je znao Pavao, imali njegovo iskustvo i mogli činiti čuda koja je on činio, ako Duh Sveti ne djeluje u srcu slušatelja, vaše riječi same po sebi neće biti učinkovite da premoste jaz.

S druge strane, iste su riječi bile učinkovite u obraćenju mnogih u Efezu. Dakle, činjenica da vaše riječi možda ne dopru do nekih ljudi ne znači da je neuspjeh u riječima.

P: U Djela apostolskih 19,31, tko su azijski arhonti?

O: To su dužnosnici provincije. Asiarchi su bili dio počasnog društva i imali su zadatak promicati obožavanje cara u provinciji Aziji. Sjedište im je bilo u Pergamu. Jedna je osoba ujedno funkcionirala kao aziarh cijele pokrajine, a postojali su i aziarhi u svakom gradu. Nakon isteka mandata, doživotno su počašćeni titulom aziarha. U pokrajini Likiji postojali su i liziarchi, a u pokrajini Galatiji galatarchi. Očito je rulja mogla pomisliti da ako je netko prijatelj aziarha, onda nije prijetnja Rimskom Carstvu.

P: U Djelu apostolskim 19,35, zašto su bili tako osjetljivi na "Artemidu Efežana"?

Ovdje je izgrađen hram Artemide, najvjerojatnije nakon što je pao meteorit kojeg su obožavali. Grčka Artemida bila je celibatna božica lova, dok je ova Artemida bila božica plodnosti grotesknog izgleda. Grčki bog ili božica mogli su imati različite atribute na različitim mjestima. Prinosi ostavljeni u Hramu i prodaja kipova Artemide donosili su prihod gradu. Osim toga, budući da se hram smatrao svetim, a time i sigurnim mjestom, služio je i kao banka u kojoj su se bogataši mogli čuvati svoje imovine. Kao što ističe skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju (str. 1072), osvajači su općenito poštedjeli Efez zbog poštovanja prema Hramu Artemide. Međutim, 400. godine pr. Kr. hram je slučajno izgorjelo, a 356. godine pr. Kr. čovjek po imenu Herostrat, željan slave, namjerno je spalio hram na rođendan Aleksandra Velikog kako bi njegovo ime bilo besmrtno. Herostrata su pogubili, a u budućnosti bi vjerojatno pogubili svakoga tko bi bio optužen za oskvrnuće hrama Artemida, što im je donosilo sigurnost i prihod. U Pavlovo vrijeme to je bio raskošan hram sa 127 mramornih stupova u zlatnoj i bijeloj boji. Hram je služio i kao bankovni depozit.

Za neke ljude obožavanje idola izjednačava se s nacionalnim patriotizmom. U rimsko doba od vjernih rimskih građana očekivalo se da prinesu žrtvu caru. Časopis Hinduism Today iz travnja 1998., str. 36, spominje da je hinduizam "patriotski" prema Indiji. Naravno, sve dok nisu došli Britanci, jedan od rijetkih elemenata zajedničkih svemu hinduizmu bio je "suttee", praksa spaljivanja udovice na pogrebnoj lomači muža dok je još živa. Ako je tradicionalni hinduizam istinski patriotizam, hvala Bogu da je malo Indijaca "patriotskih" prema iskrivljenoj definiciji da su vjerni svojim hinduističkim tradicijama.

Ne treba dar proroštva da bi se moglo predvidjeti da će Pavao u Efezu proživjeti zanimljivo razdoblje, puno teškoća. No, čini se da to Pavla nije nimalo usporilo. Da znate da bi vas odlazak negdje doveo u mnoge nevolje, ali i znate da vas Bog želi poslati, biste li ipak bili željni otići? – Nadam se da biste.

P: U Djela apostolskih 19,35, što znamo o toj dužnosti "gradskog zapisničara"?

Gradski pisar, ili grammateus, obično je bio najviši dužnosnik gradske vlasti, vođa gradskog vijeća, a ne samo tajnik. Bio bi to svojevrsni gradski upravitelj u Sjedinjenim Državama. Rimski pokrajinski namjesnik imao je sjedište u Efezu, a gradski pisar bio je poveznica između grada i rimske vlasti. Nisu ga imenovali Rimljani, ali je rimski namjesnik držao gradskog pisara odgovornim za javni red i mir. Ako bi došlo do nereda, njegov posao, a možda i život, mogli su biti dovedeni u pitanje. Pozorište u Efezu moglo je primiti više od 24.000/25.000 ljudi. Kratki, ali učinkoviti govor gradskog pisara pokazao je njegovu vještinu korištenja poznavanja naroda kako bi ih uvjerio da ostanu smireni, kao i poštovanje koje su mu ljudi iskazivali.

P: U Djela apostolskih 19,35, zašto se spominje slika "koja je pala s neba" (KJV "koja je pala od Jupitera")?

O: Očito je jedan od čimbenika posebnog naglaska na Artemidu u Efezu bio meteorit koji je pao s neba u blizini. Osim u Efezu, meteoriti su se također obožavali u Troji, Pessinusu, Enni i Emesi (Amaseji), prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, sv. 9, str. 502.

Slično tome, meteorit se štovao u Kaabi u Meki i prije i za vrijeme Muhammeda. Rani kršćanski pisac Arnobije (297.–303. g.) piše: "Vi [pogani] smijete se jer su u davna vremena Perzijanci štovali rijeke, kako se pripovijeda u spisima koji te stvari predaju pamćenju; Arapi neobrađeni kamen; skitske narode sablju;…" Arnobije, Protiv pogana, knjiga 6., poglavlje 10., str. 510.

P: U Djela apostolskih 20,3, trebamo li ponekad mijenjati svoje planove zbog straha ili opreza u opasnoj situaciji?

O: Pavao je to učinio. Pavao je bio zaštićen, ne natprirodno, već saznavši za zavjeru i poduzimajući odgovarajuće mjere. Pavao je izvorno planirao isploviti iz prenatrpanog korintskog luke Kenchreae prema jugoistoku, ravno za Siriju, što je bila najbrža ruta za Jeruzalem. No kada je Pavao doznao za zavjeru protiv sebe, krenuo je u suprotnom smjeru, u unutrašnjost i prema sjeveru, u Makedoniju, a možda i dalje prema sjeveru, u Ilirik (današnja Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora). Ili je Pavao ili netko od njegovih suputnika donio evanđelje u Ilirik, kako stoji u Poslanici Rimljanima 15,19.

P: U Djela 20,4, kako je Gaj iz Derbe, budući da je Gaj bio Makedonac u Djela 19,29?

O: Derbe se nalazi u sredini današnje Turske, daleko od Makedonije. Iako je moguće da bi se Makedonac preselio u Derbe, puno je vjerojatnije da su to dvije različite osobe. Gaj je tada bilo vrlo uobičajeno ime. Postoji i Gaj (vjerojatno treća osoba) u 3. Ivanovoj.

P: U Djela 20,6, što su bili dani beskvasnih kruhova?

A: Ovo je bio izraz za vrijeme Pashe. U Bibliji se to izjednačava s Pashom u Izlasku 23,15 i Levitskom zakonu 23,4-8. Pavao je želio požuriti u Jeruzalem iz dva vjerojatna razloga. Pavao je proveo Pashu u Filippima (Djela 20,6) i želio je stići u Jeruzalem za Petrovu blagdan (Djela 20,16), a nije želio biti opljačkan jer je nosio veliku količinu novca. To što ste kršćanin ne znači da ne biste trebali poduzeti mjere opreza, niti da ne možete biti opljačkani.

P: Što Djela apostolska 20,7-9 govore Adventistima sedmog dana i Jehovinim svjedocima?

O: Rani kršćani obožavali su prvog dana u tjednu, u nedjelju, kao što je navedeno u 1. Korinćanima 16,1-2. Ako je bilo u redu da Pavao i najraniji kršćani obožavaju Boga prvog dana u tjednu, u redu je i za nas.

P: U Djela apostolskih 20,9-12, što ime "Eutih" znači na grčkom?

O: Ime Eutihus znači "Sretni". Ovu priču možete zapamtiti jer malo ljudi koji zaspe na pragu prilike dobije drugu šansu. Neki su znanstvenici nagađali da je, budući da je bila noć, vjerojatno gorjelo mnogo svjetiljki, što je moglo uzeti dio kisika iz prostorije i učiniti ljude pospanim. Međutim, Eutihus je sjedio na prozoru, pa je vjerojatno imao dovoljno kisika.

P: U Djela apostolskih 20,9-12, je li Eutih bio mrtav ili je, kako je Pavao očito rekao, još bio živ?

A: Život je bio u njemu nakon što ga je Pavao uskrsnuo. Luka je bio liječnik i vjerojatno je mogao utvrditi je li osoba koja je zaspala i pala kroz prozor trećeg kata mrtva ili ne.

P: Zašto je Pavao ovdje želio putovati pješice?

O: Sveto pismo ne navodi zašto je Pavao želio prijeći tih dvadesetak milja pješice. Možda je Pavao želio provesti neko vrijeme nasamo s Gospodinom ili je pak želio vidjeti neke ljude posljednji put na zemlji.

P: U Djela apostolskih 20,15 i 20,17 što znamo o gradu Miletu?

O: I Perzijanci i nanosi učinili su od njega grad "koji je prošao svoju slavu". Perzijanci su opljačkali Milet 494. g. pr. Kr. Grad se oporavio i postao važan grad Male Azije. Milet se nalazio na obali, otprilike 30 milja od Efeza. Danas je obala udaljena deset milja jer su se duž cijele obale taložile velike količine nanosa.

Tijekom prvog stoljeća poslije Krista imao je 100.000 stanovnika. Međutim, drugi izvor navodi da je to bio grad bez velikog značaja.

Razlog za tu razliku u mišljenju vjerojatno je u tome što je Milet izvorno bio veći od Efeza. Međutim, oko drugog stoljeća poslije Krista bio je neznatan jer se luka nasipavala. Nije jasno koliko je bio velik u Pavlovo vrijeme.

P: U Djelu apostolskim 20,16, zašto se Pavao htio požuriti da bude u Jeruzalemu do Petka?

O: Očito je da je Pavao znao da ima sastanak sa sudbinom na tom određenom mjestu i u to vrijeme. Djela apostolska20:23 spominju da mu je Duh Sveti otkrio dio Pavlova budućeg života.

Drugi razlog mogao bi biti taj što je znao da će u to vrijeme u Jeruzalemu biti velike gomile ljudi iz mnogih zemalja, a Pavao ih je želio propovijedati.

P: U Djelu apostolskim 20,18-35, koji su bili glavni stavovi Pavlove poruke?

O: Primjer služenja iz prošlosti (20:18-21)

Trenutni tijek (20:22-27)

Upozorenja starješinama o budućnosti (20:28-31)

Preporuka Gospodinu (20,32)

Primjer velikodušnog davanja (20:33-35)

P: U Djela apostolskih 20,20, koje smjernice možemo naučiti od Pavla za propovijedanje Božje poruke?

O: Ovaj stih ne daje iscrpan popis, ali ovdje možemo naučiti pet stvari.

Pavao nije oklijevao: govorio je bilo pozitivno ili negativno, bez obzira na to što su slušatelji željeli čuti. Za razliku od Pavlova "izvršavanja svoje dužnosti" u 2. Timoteju 4,5-9, lažni učitelji zadovoljili su svrbež ušiju ljudi u 2. Timoteju 4,3-4.

Što bi bilo korisno: Ne postoji ograničenje broja zanimljivih manjih tema koje nisu relevantne za ponovno rođenje osobe ili rast u njezinom odnosu s Gospodinom. Pavao je govorio kako bi ohrabrio, ispravio i ukorio (2. Timoteju4:2 ), te kako bi ohrabrio, utješio i potaknuo (1. Solunjanima2:12 ). Naš razgovor uvijek treba biti "posoljen soli", kako kaže Poslanica Kološanima 4:6.

Vama: Isus često nije koristio potpuno iste riječi s različitim ljudima. Slično tome, Pavao je govorio ono što je bilo potrebno njegovim slušateljima.

Javno poučavanje: Pavao se nije bojao improvizirati pred mnoštvom, znajući da će Bog govoriti kroz njega.

I od kuće do kuće: Pavao, unatoč svom ugledu, reputaciji i uspjehu, nije bio ponosan govornik pa nije oklijevao osobno razgovarati s malim skupinama ljudi za njihovu dobrobit.

P: U Djela apostolskih 20,21, zašto ih je Pavao učio da imaju vjeru u Gospodina Isusa umjesto vjere u Boga Oca?

O: Kako treba razumjeti, vjera u jednoga je vjera u drugoga, jer sa Svetim Duhom oni čine Trojstvo. Jeretičko učenje o Jedinstvu (modalizam) bilo je toliko daleko od uma Pavla i ranih kršćana u to vrijeme da se to pitanje uopće nije ni razmatralo.

P: U Djelu apostolskim 20,22-23, zašto je Duh Sveti vodio Pavla prema progonu i možda smrti?

O: Odgovor se nalazi u Djelu apostolskim 20,24. Sveti Duh mu je iskreno rekao što će se dogoditi ako Pavao slijedi Boga. Pavao je, s tim saznanjem, slobodno donio odluku da ipak ode. Pavao je u Djelima apostolskim 19,21 odlučio u duhu otići u Jeruzalem. Ne bismo trebali biti u zabludi misleći da hrabrost nikada nije potrebna. Ponekad Bog na taj način vodi i kršćane danas. Može se dogoditi da Božji put za poslušnog kršćanina završi smrću za slavu Božju.

P: U Djela 20,22 – 21,11, bio li je Pavao poslušan ili neposlušan Svetom Duhu?

O: Pavao je bio poslušan. Evo četiri točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Duh Sveti je Pavlu izričito rekao da je Božja volja da ode u Jeruzalem.

2. Više puta ga je Duh Sveti upozoravao na opasnosti tamo.

3. Možda je Pavao dobio mogućnost odlaska u Jeruzalem i patnje ili neodlaska u Jeruzalem.

4. Pavlova vlastita odluka da učini točno ono što je Bog želio i ode u Jeruzalem nije bila prisiljena, niti donesena u neznanju, već je donesena sa znanjem koje mu je Bog dao da će patiti.

P: U Djelu apostolskim 20,25, zašto je Pavao rekao da ga nikada više neće vidjeti, budući da će ga ponovno vidjeti na nebu?

O: Prije svega, komentar The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 414, kaže da to ne znači da ga nijedna prisutna osoba više nikada neće vidjeti, nego da ga kao skupina neće ponovno vidjeti. Međutim, bez obzira na to, za većinu ili sve njih njihove smrtne oči nikada više neće vidjeti Pavla. Pavao je davao predviđanje, ali nije nužno da je ovdje davao proročanstvo, jer je u Djela apostolskih 20,22-23 izričito rekao da ne zna cijelu svoju budućnost, već samo njezine dijelove. Osim toga, grčki tekst doslovno kaže da više nikada neće vidjeti Pاولovo lice. U 1. Korinćanima 15,50-54 stoji da tijelo i krv ne mogu naslijediti kraljevstvo Božje, nego da se smrtno mora pretvoriti u besmrtno. Stoga je istina da više nikada neće vidjeti Pاولovo tijelo ili smrtno lice.

P: U Djela apostolskih 20,26, kako uopće Pavao može reći da je čist od krvi svih ljudi, budući da je ubio toliko kršćana?

O: Postoje dva aspekta: fizički i nepropagiranje evanđelja.

Fizički, Pavao je bio kriv za ta djela protiv Boga, ali ga je Bog pročistio žrtvom Isusa Krista. Bez obzira na to koliko je osoba zla, Kristova krv može tu osobu očistiti od njezinih grijeha, ako se pokaje i povjeruje u Isusa.

Propustiti dijeliti evanđelje: Pavao je slobodno dijelio evanđelje sa svima, osim u onim rijetkim slučajevima kada mu je Duh Sveti izričito pokazao da još ne smije, u Djela apostolskih 16,6-7. I u Ezekielu 3,17-21 i Ezekielu 33,2-7, Bog je proroka Ezekiela postavio za stražara da upozori narod. Ako ne bi poslušali upozorenje, tada bi njihova krv bila na njihovoj glavi. Ali ako Ezekiel ne bi ispunio svoju dužnost da ih upozori, Ezekiel bi bio pozvan na odgovornost za to. Isto tako, kada Bog želi da kršćanin podijeli evanđelje, a kršćanin ne učini ono što Bog želi, bit će pozvan na odgovornost, kao što pokazuje 1. Korinćanima 3,11-15. To se ne odnosi na gubitak spasenja, već na gubitak nagrada.

P: U Djela apostolskih 20,28, budući da je Krist otkupio svoju crkvu vlastitom krvlju, znači li to da nije otkupio spasenje za neizabrane?

O: Postoji samo jedan odgovor, ali on se sastoji od dva dijela.

Ne. Krist je prinio žrtvu i uključio sve u ponudu.

Da. Budući da nisu prihvatili ponudu, transakcija u kojoj je Isus kupio njihovo spasenje nikada nije dovršena.

Postoji temeljna nedosljednost kod mnogih kalvinista (izuzev amiraldijanskih kalvinista i hiper-kalvinista). Oni vjeruju da je Krist ponudio čak i neizabranima nešto što nije kupio za njih i što nikada nije namjeravao niti želio da oni imaju.

Također primijetite da ih je "Bog" otkupio "svojom krvlju". Ima li Sveti Duh krv, ili Bog Otac? Naravno da ne. Ovo je još jedan stih koji pokazuje da je Isus Bog.

P: U Djela apostolskih 20,28, koji su svi zapovijedi koje je Pavao ovdje dao starješinama (episkopous)?

Odgovor: Pavao je rekao da paze i da budu pastiri. Ovdje postoji više predmeta: trebaju paziti i na sebe i na crkvu. Dakle, osim što paze na crkvu, svaki starješina treba paziti na sebe, kao i na druge starješine.

Starješine ne bi smjele tolerirati ni herezu ni ustrajni, nepokajnički grijeh drugih starješina, niti vlastiti. Jakovljeva 3,1 kaže: "Neka se ne postane mnogi učitelji, braćo moja, jer znate da ćemo mi koji učimo strože biti suđeni." (BSB). Ne bismo trebali nadzirati samo zalutale ili zabludjele vjernike, već i one koje Pavao naziva "divljim vukovima". Nažalost, među nekim kršćanskim crkvama u Europi postoji neslaganje oko toga bi li "divljim vukovima" trebalo dopustiti da poučavaju u crkvi. Drugim riječima, ako osoba ne uči samo neke pogreške, već herezu, i dalje joj se dopušta da poučava u crkvi. Možete zamisliti što bi to učinilo vitalnosti crkve. Tužna priča koju sam pročitao jest da je nakon Drugog svjetskog rata velik broj kršćanskih misionara otišao u Japan. Vrlo liberalni teolog Paul Tillich bio je pozvan da dođe u Japan i održi govor. Nakon što je to učinio, tamošnja crkva nije mnogo napredovala. Pavaoovo učenje ovdje možemo zanemariti samo na opasnost crkve.

P: U Djela apostolskih 20,29-30, zašto bi Svemogući Bog dopustio da "divlji vukovi" uđu i razore Njegovo stado?

O: Iz bilo kojeg razloga, Bog često dopušta kušnje Svojega naroda. Jedna od svrha života na zemlji jest poslužiti kao poligon za nebo. Međutim, kroz sve kušnje s kojima se kršćani suočavaju, Bog obećava da će im uvijek pokazati put do uspjeha. Konkretno, evo stihova za sljedeća područja.

Iskušenje: 1. Korinćanima 10,13 kaže da nas ne dolazi nikakvo iskušenje osim onog što je zajedničko ljudima. Ono što je još važnije jest posljednji dio istog stiha: kad smo na iskušenju, Bog će također osigurati izlaz da bismo mu mogli odoljeti.

Nauka: U Ivanu 16,13 Isus je obećao da će nas Duh Sveti voditi u svu istinu. 1. Ivanova 4,1-3 daje nam jedan doktrinalni način za ispitivanje duhova. Isus nam je dao još jedan način (po njihovim plodovima) u Mateju 7,15-20. U 2. Timoteju 3,5,8-9 stoji da će svatko moći prepoznati onu vrstu lažnih učitelja koji imaju izgled pobožnosti, ali poriču njezinu snagu.

Očaj: Isus je obećao da će oni koji tuguju biti utješeni u Mateju 5,4, a 2. Korinćanima 1,3-5 obećava da će nas Otac utješiti u svim našim nevoljama. Ponekad se vođe mogu obeshrabriti ili izgubiti strpljenje sa svojim stadom. Ali budući da je Isus umro za njih, ne bismo li barem mogli raditi za njih?

P: U Djela apostolskih 20,31 Pavao je li opominjao Efežane tri godine ili je poučavao u školi Tiranusa u Efezu dvije godine, kao što kaže Djela apostolskih 19,10?

O.: Oboje je istina. Prije poučavanja u Tiranovoj školi u Djelu apostolskom19:10 , Pavao je proveo vrijeme u Efezu obraćajući ljude (Djela 19,1-7) i govorio je u sinagogi tri mjeseca (Djela 19,8), između ostalih mjesta.

Pavao je, unatoč protivljenju pogana, protivljenju Židova i, kako neki nagađaju, zdravstvenim problemima, nastavio propovijedati evanđelje. Jedan je prijedlog da napravite popis obitelji i prijatelja bliskih vama, kojima nikada niste podijelili evanđelje, te da prestanete biti sramežljivi ili lijeni i podijelite ga s njima.

P: U Djela apostolskih 20,35, gdje je Isus rekao "blaženije je davati nego primati"?

O: Ove Isusove riječi ne nalaze se u četirima evanđeljima. Apostol Ivan je u Ivanovom evanđelju 21,25 rekao da je Isus rekao i mnoge druge stvari koje nisu zabilježene.

P: U Djela apostolskih 20,38, zašto su se neki žalostili zbog Pavlova nadolazećeg mučeništva i je li u redu da kršćani tuguju?

O: Da, u redu je neko vrijeme tugovati zbog nečije smrti, i u redu je da kršćani tuguju. Isus je od pobožnih ljudi očekivao da tuguju zbog grijeha u Mateju 5,4, iako bi širi kontekst mogao poduprijeti žalovanje općenito.

P: U Djela 21,8, koja je bila skupina kojoj je Filip pripadao?

O: To su bili izvorni sedam đakona izabranih u Djela apostolskih 6,3-5.

P: U Djela 21,4, zašto su učenici, po Duhu, nagovarali Pavla da ne ide u Jeruzalem, budući da mu je Duh rekao da ide u Djela 20,22-23?

O: Prije svega, kada su učenici nagovarali Pavla da ne ide, Pismo ne kaže je li Pavao prepoznao da to dolazi od Duha Svetoga ili ne. Međutim, kada je Agabus, prorok kojega je Pavao priznao, rekao isto, tada je Pavao to znao.

Djela 20,22 i 21,14 pokazuju da se Bogu svidjelo što Pavao ide u Jeruzalem. Duh Sveti je rekao učenicima da više nikada neće vidjeti Pavla živog na zemlji ako ode. Upozoravanje Pavla na opasnosti druga je stvar od zabranjivanja odlaska. Je li Duh Sveti preko Agava govorio Pavlu da ne ide ili je Agav koristio vlastitu inicijativu govoreći Pavlu ono što mu je Duh Sveti pokazao? Moglo je biti i jedno i drugo. Međutim, Bog je znao da će, ako Agabu otkrije budućnost, Agabus tako reagirati, a ishod je bio da je Pavao bio dobro svjestan onoga što će mu se dogoditi u Jeruzalemu. Nakon što je bio u Jeruzalemu, Bog je rekao Pavlu da će svjedočiti u Rimu u Djela apostolskih 23,11.

P: U Djela apostolskih 21,4-6, budući da Pavao nije imao nikakve veze s crkvom osnovanoj u Tiri, zašto je Pavao proveo sedam dana s učenicima?

Odgovor: Crkva u Tiri nije bila Pavalova crkva, ali ni Korint, Solun, Ikonom ili bilo koja od crkava također nisu bile Pavalove crkve. Sve su bile Božje crkve! Pavao je bio ondje da pouči i ohrabri vjernike, a nije bilo važno jesu li do Krista došli preko njega ili ne. Isto tako, trebali bismo pomagati tijelu Kristovu ne mareći za priznanje koje ćemo dobiti ili tko ih je doveo do Krista.

P: Tko su bili Filip i njegove četiri kćeri u Djela apostolskih 21,9?

O: Filip nije bio apostol, već jedan od sedam prvih đakona u Djela 6,5. Vjerojatno je isti Filip koji je propovijedao Samaritanima i Šimunu Čarobnjaku u Djela 8,5-13, te Etiopskom eunuhu u Djela 8,26-40. Filip je imao četiri kćeri koje su bile u celibatu i prorokovale. Većina žena udavala bi se, a u židovskoj je kulturi poligamija bila dopuštena, stoga je vjerojatno da su izabrale celibat zbog predanosti Bogu. Iako žene ne bi trebale biti pastori nad muškarcima, Duh Sveti daje svoje darove ne razlikujući spol. Euzebije piše da ih je Papija spomenuo u vrijeme ranog kršćanstva.

P: U Djela 21,11, zašto je Agabus prorekao da će Židovi na takav način svezati Pavla, budući da su ga Rimljani svezali u Djela 22,25,29?

A: Uzgred, Agabus je bio isti prorok koji je prorekao glad u Djela 11,28. Proricanje nečega pomoću pokreta (mimike) također su činili Izaija u Izaija 20,3, Ezekiel u Ezekiel 4,1 i Ahija Šilonac u 1. Kraljevima 11,29-39.

Prije svega, Židovi su možda također svezali Pavla kada je stajao pred Sanhedrinom u Djela apostolskih 23,1-10. Bez obzira na to, Rimljani su postupili u ime Židova kada su svezali Pavla zbog židovske bune. Ta upotreba jezika slična je onoj koju je Petar upotrijebio u Djela apostolskih 4,10, kada je rekao vijeću da su "vi raspeli" Isusa, iako su to zapravo izvršile ruke rimskih vojnika.

Ideja da bi netko tko je isplanirao i naredio počinjenje zločina bio nevin jer je zločin izvršila tuđa ruka bila im je jednako strana kao što bi trebala biti i nama.

P: Zašto je Pavao u Djela apostolskih 21,19 uvijek govorio drugim vjernicima što je Bog učinio po njemu?

Odgovor: U tome nije bilo ništa loše. Jakov i ostali proslavili su Boga zbog Pavlova djela, prema Djela 21,18–20.

P: U Djela apostolskih 21,21, imaju li židovski kršćani dodatne propise koje nemaju ne-židovski kršćani?

O: U to su vrijeme postojala. Od Židova koji su postali kršćani očekivalo se da se pridržavaju zakona Starog zavjeta, a postojala su dva pragmatična razloga da se ne uvrijede Židovi.

a) Željeli su ih pridobiti za Krista.

b) Mogli bi izbjeći neka progonstva dok žive u njihovoj zemlji.

S obzirom na to, anđeo je rekao židovskom kršćaninu (Petru) da svi kršćani nisu obvezni poštovati židovske zakone o prehrani (Djela apostolska 10,9–16). Drugi židovski kršćanin (Pavao) rekao je da je u redu da se istinski kršćani razlikuju u promatranju subote i u jedenju određenih vrsta mesa (Rimljanima 14).

S obzirom na prehrambene zakone, nema naznaka da je moralni zakon Starog zavjeta promijenjen ili postao zastario.

Unatoč onome što je Pavao rekao poganima, nikada nije rekao Židovima da ne slijede židovske običaje ili da ne obrezuju svoje sinove.

P: U Djela 21,21-26, je li zahtjev koji su Jakov i starješine uputili Pavlu bio mudar?

O: Na temelju Djela apostolskih 21,27-36, čini se da je plan imao suprotan učinak. Ako je to ikome stvorilo dojam da obraćeni Židovi i dalje trebaju poštovati Zakon, taj je dojam bio zamagljen lažnom optužbom da su u hram uneseni pogani te da je Pavao uhićen. S jedne strane, možda je Pavao u 1. Korinćanima 9,19-23 pokušavao biti svima sve, ali s druge strane, to bi nekima dalo dojam da je pokušavao izgledati kao da je ponovno pod Zakonom. No, iako mi nismo pod Zakonom, imamo slobodu podnijeti nazirejsku zavjetnu obvezu ako to želimo. Kao što je rekao F.F. Bruce: "Istinski oslobođeni duh poput Pavlova nije u ropstvu vlastite oslobođenosti."

No neki kažu da je to bio ritual pročišćenja, a ne da je Pavao polagao nazarejsku zavjet, jer je minimalno razdoblje nazarejske zavjete prema Misni Nazir 3:6 bilo 30 dana.

Pavao i Jakov bili su suglasni da je spasenje kroz Krista, a ne kroz Zakon. Drugo, bili su suglasni da pogani ne moraju slijediti židovske običaje, kao što je već odlučeno na Jeruzalemskom saboru u Djela apostolskih 15,1-31. Ali trebaju li Židovi koji su postali kršćani i dalje slijediti židovske običaje, bilo kao obvezu ili pak samo kao svjedočanstvo Židovima? Jakov i starješine mislili su da trebaju, i Pavao se složio.

No, u svakom slučaju, to nije uspjelo. Ponekad pobožni ljudi, koji marljivo nastoje služiti Bogu, i dalje mogu pogriješiti. Međutim, kako je Pavao vidio stvari, on je bio u središtu Božje volje. Rekao je da nije prevario vlastitu savjest u Djela 23,1.

P: U Djela apostolskih 21,22-26, u kojoj mjeri bismo trebali promijeniti svoje običaje kako bismo se bolje uklopili među one kojima služimo?

O: 1860-ih, kada su većina kineskih muškaraca nosila kosu u kici, biste li i vi u Kini trebali nositi kosu u kici – kao što je to činio Hudson Taylor? Na Bliskom istoku, kada mnogi muškarci imaju dugu bradu, bi li kršćanski misionari trebali pustiti dugu bradu, ako to mogu? Kada su kineske žene u 1860-ima vezivale stopala svojih kćeri kako bi izgledale "slađe" dok su hodale svojim iskrivljenim nogama, bi li to trebali činiti kršćani? Gdje povlačite crtu i zašto?

O tome su napisane knjige, ali u Svetom pismu možemo vidjeti nekoliko vodećih načela. Prije svega, bez obzira na to je li društveno prihvatljivo ili ne, ne smijemo kompromitirati ono što nas Bog uči u Svetom pismu. Dakle, ako je društveno prihvatljivo biti nemoralan ili ogovarati druge ljude, onda ne činimo ono što je društveno prihvatljivo. Moramo poslušati Boga, a ne čovjeka (Djela apostolska 4,19-20). S druge strane, koliko je god moguće, trebali bismo popuštati i prilagođavati se lokalnim običajima kada to ne narušava našu vjeru (1. Korinćanima 9,19-23) radi evanđelja. Ne bismo trebali činiti stvari zbog kojih drugi posrću (1. Korinćanima 8:9,13; Rimljanima 14:13-15,21), bilo da se radi o nečemu što ne činimo ili o nečemu što činimo. Ipak, ne bismo smjeli dopustiti da se ono što znamo dobrim govori kao da je zlo (Rimljanima 14:16).

P: U Djela apostolskih 21,24-26, budući da je Isus umro na križu, zašto mislite da bi Pavao platio za žrtve životinja?

O: Vjerojatno bi to smatrao spomenom, budući da će žrtve biti spomen u Ezekielu 43:18-46:24; Malachiju 1:11 i Malachiju 3:3-4. Usput, smatralo se pobožnim djelom platiti troškove nazirejca. Herod Agripa I platio je troškove za nekoliko siromašnih nazirejaca prema Djelu 19, br. 294 (6.1) Josipovih Djela o Židovima.

P: U Djela apostolskih 21,28,31 postoji li ikakav arheološki dokaz za židovsko pravilo da se ne-Židovi trebaju ubiti ako uđu u Hram?

O: Da. Godine 1871. u Jeruzalemu je pronađen natpis na kojem piše: "Nijedan stranac ne smije ući unutar barikade koja okružuje hram i dvorište. Tko god bude uhvaćen pri tome, neka sam krivi za svoju smrt koja će uslijediti." Godine 1935. pronađen je i drugi natpis.

P: U Djela apostolskih 21,38, što znamo o ovom Egipćaninu za kojeg su Pavla zamijenili?

O: Prema židovskom povjesničaru Josipu Flaviju, jedan Egipćanin koji je tvrdio da je prorok, formirao je vojsku od 30.000 ljudi i došao na Maslinsku goru govoreći da će zidine Jeruzalema srušiti na svoju zapovijed. Luka kaže da ih je bilo samo 4.000, ali Josip Flavius često navodi nevjerojatno velike brojke.

Usput, kad je Pavao s ponosom govorio o Tarsu, koristeći neobičan izraz: "građanin neobičnog grada", to je ista fraza koju je Euripid 500 godina ranije upotrijebio opisujući Atenu kao "neobičan grad Grka" u djelu Ion 8.

P: U Djela apostolskih 21,40 – 22,23, zašto je Pavao želio obratiti se mnoštvu?

O: To vjerojatno nije bilo da bi ih umirio i zadovoljio. Sjetite se, Pavao je imao vrlo slično iskustvo, osim što je bio na drugoj strani, kada je Stjepan govorio u Djela 7:1-58. Pavao je zapravo imao drskosti to spomenuti u Djela 22:20. Pavao ih je evanđelizirao kako bi povjerovali u Isusa.

P: U Djela 22,1, što je zanimljivo u vezi s početkom Pavlova govora?

A: Pavao započinje svoj govor riječima "braćo i očevi", na isti način na koji je Štefan započeo svoj govor u Djela apostolskih 7,2.

P: U Djelu apostolskom 22,6-8, Pavao je mogao lako pretpostaviti da će ga, kada ispriča o svom iskustvu obraćenja, mnogi smatrati ludim. Bismo li i mi i dalje dijelili evanđelje znajući da će nas, kada to činimo, mnogi smatrati zaluđenima?

O: Nadam se da da, jer bismo trebali više cijeniti Božju naklonost i zadovoljstvo nego ljudsku pohvalu i poštovanje. Kad vas neki ljudi otpišu, to može i dalje malo boljeti, ali to nije važno kao ugoditi Bogu. Kad vam neki ljudi stalno govore da ste glupi, beskorisni, nekorisni ili bezvrijedni, da biste napredovali morate doći do točke kada vam je jednostavno svejedno što oni misle.

P: U Djela apostolskih 22,9 piše da nisu razumjeli glas, a u Djela apostolskih 9,7 piše da su čuli zvuk?

O: Čuli su zvuk, ali nisu mogli razaznati riječi. Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. U Djelu apostolskim 22,9, u grčkom izvorniku, Pavao kaže: "ali glas Njegov ne čuše"

2. Djela 9,7 u grčkom tekstu kažu: "doista čuvši zvuk"

3. Kao što ističe Enciklopedija poteškoća u Bibliji (Encyclopedia of Bible Difficulties) na stranicama 382-383, oni su čuli zvuk, ali nisu čuli riječi glasa. Iako je grčki imenica ista, glagol je u genitivu kada se čuje buka, a u akuzativu kada se radi o poruci koja prenosi misao.

P: U Djela apostolskih 22,16, kako se ljudi krste i ispire im se grijehe?

O: U Djela 22,16 grčki je jezik nešto precizniji od engleskog prijevoda. Ovdje postoje dvije odvojene rečenice. Prva je ustati i biti kršten. Druga je oprati svoja grijeha, prizivajući Njegovo ime.

U redu je reći da ljudi ovdje ispireju svoje grijehe, pod uvjetom da zapamtite četiri točke.

1. Moć da se grijesi isperu je u Bogu, a ne u magiji vode.

2. Bog nije ograničen na to da bude "nesposoban" spasiti ljude koji nisu kršteni, jer je razbojnik na križu bio s Isusom u raju.

3. S naše strane, obećanje čiste savjesti pred Bogom važnije je od vode, kao što pokazuje 1. Petrova 3,21. Međutim, krštenje vodom je zapovijed za svakog kršćanina.

4. Židovi su bili upoznati sa ceremonijalnim pranjima u Zakonu Starog zavjeta. Stoga je Pavlova publika razumjela što je htio reći i nije to miješala s pogreškama "čarobne vode" ili "ograničenog Boga".

Izraz "pozivanje na Njegovo ime" grčki je aorist particip, koji "odnosi se ili na radnju istovremenu s radnjom glavnog glagola ili na radnju koja prethodi toj radnji. Ovdje Pavaovo pozivanje na Kristovo ime (za spasenje) prethodilo je njegovom krštenju vodom. Particip se može prevesti kao 'pozvavši se na Njegovo ime'."

P: U Djela apostolskih 22,22-23 čini se da Židovi ovdje imaju "okidačku frazu" o odlasku k poganima. Kada bismo trebali, a kada ne bismo trebali koristiti okidačku frazu?

Možda Pavao nije shvatio da će to biti okidačka fraza koja će ih razljutiti, ali bez obzira na to, Bog je u Postanku 12,3 rekao da će se sve narode blagosloviti u Abrahamu, Jonu je otišao Ninivljanima, a u Izaiji 49,22 stoji da će svi narodi doći. Očito, da mu je glavni cilj bila vlastita sigurnost, nije to trebao reći, niti je trebao doći u Jeruzalem. Ali Pavao je imao glavni cilj propovijedati cijelu Riječ, a oni su trebali znati da je evanđelje za sve, uključujući i pogane.

Kada s nekim dijelimo Božju istinu, ponekad možemo poželjeti započeti s "zajedničkom osnovom", potvrđujući ono oko čega se možemo složiti, kao što je Pavao ovdje učinio u Djela apostolskih 22,3. Ali kada postoji određeno područje u kojem slušatelji idu protiv evanđelja, trebamo to konkretno istaknuti i pokazati im gdje se trebaju promijeniti. Inače, ako im samo govorite ono što već znaju i s čime se slažu, jesmo li im uopće dali neku novu spoznaju?

P: U Djela apostolskih 22,24-25, kako ljudi danas ponekad prosuđuju ispravno ili pogrešno o nekoj osobi ili stajalištu isključivo prema metežu koji drugi ljudi izazivaju?

A: Neke ljude ne zanima pravda, već samo održavanje mira. Naravno, zapovjednik rimskog garnizona, zvan tisućnik, vjerojatno nije razumio Pavaoov govor na aramejskom.

Samo pretpostaviti zaključak, vjerovati drugima umjesto da sami saznate činjenice, brže je i može biti ili učinkovitije ili lijenije, ako se osoba ne brine previše o točnosti zaključka. No, na njegovu čast, rimski zapovjednik se predomislio i želio je sam utvrditi razlog.

P: U Djela apostolskih 22,28, zašto je zapovjednik rekao da je i sam platio da postane rimski građanin?

O: To je moglo biti pokušaj da prevari Pavla ako je Pavle lagao. Čovjek koji je glumio rimskog građanina mogao bi jednostavno reći da je i on postao rimski građanin plaćanjem. Bilo je vrlo rijetko postati rimski građanin plaćanjem za tu povlasticu. Rimsko državljanstvo moglo se kupiti za vrijeme cara Klaudija (41. – 54. g.). Rimski povjesničar Cassius Dio kaže da su Messalina, Klaudijeva supruga, i oslobođenici prodavali rimsko državljanstvo za cijenu jedne ili dvije napukle čaše. Dokumenti koji su dokazivali rimsko državljanstvo često su se sigurno čuvali, a ne nosili pri sebi, zbog čega bi prihvatili usmenu potvrdu i ne bi tražili papire. Također, drugi razlog za prihvaćanje usmene potvrde bila je stroga kazna za laž o tome. Lažno prijavljivanje državljanstva moglo je biti kažnjivo smrću.

Također, zapovjednik je možda bio uvjeren jer je, iako je Pavao ranije govorio narodu na hebrejskom, vjerojatno govorio grčki, a budući da je bio iz Tarsa, vjerojatno je to bio savršen grčki bez palestinskog naglaska.

P: U Djela apostolskih 23,1-2, kakav je bio velikopret Ananija, sin Nedebajev?

O: Josip Flavije je napisao da je veliki svećenik Ananija, sin Nedebeja, iz Djela apostolskih 23,1-2 bio drzak, žestok, prost i pohlepan. Za velikog svećenika ga je imenovao rimski vladar, Herod od Halcide, od 47. do 59. godine. Evanđeoski komentar Biblije, str. 917, kaže da se Pavalova uzvratna opaska, da će Bog udariti Ananiju, obistinila. Ananija je bio veliki svećenik od 47. do 58. godine. Bio je poznat po brutalnosti, krađi desetina iz hramovne blagajne i davanju mita i Židovima i Rimljanima. Židovski narod ga je mrzio; Talmud čak sadrži i podsmjehujuću pjesmu o njemu: "Podignite glave, vrata, i uzdignite se, vrata vječna, da uđe Jovanan [Ananija], sin Narbajev/Nadbajev [što znači "velikodušan"] i učenik Pingajev (što znači razmaziti), te napuni trbuh svoj božanskim žrtvama (b. Pesahim 57a). Kad je 66. godine n.e. izbio rat s Rimljanima, židovski zeloti spalili su mu kuću. Pobjegao je, ali su on i njegov brat Hezekija ubrzo ubijeni na dvoranskom posjedu Heroda Velikog.

P: U Djela apostolskih 23,3, kako su neki ljudi poput obojenih zidova u bijelo?

O: Bijela boja je jeftina boja. Može učiniti da ograda ili zid izgledaju vrlo bijelo, ali bijela boja se lako skida pod kišom ili kada joj nešto dodirne. Što se tiče Ananije, on je sudio je li Pavao prekršio Zakon ili ne, ali sam Ananija je zapovjedio nešto nezakonito naredivši da se Pavla udari iako Pavao još nije bio proglašen krivim ni za što. Isto tako, neki ljudi mogu izgledati vrlo pravedno, ali se njihova pravednost vrlo lako skida. Trebali bismo težiti pravednosti koja prodire u cijelu našu bit. Bijela boja je u redu za ograde i zidove, ali ne i za kršćane.

P: U Djela apostolskih 23,3, je li se Pavao ovdje naljutio i izgubio samokontrolu?

O: Da, čini se da jest. Pavao nije bio bezgrešan i često, kad izgubimo živce, možemo reći stvari za koje se kasnije pokajemo. Sjetite se Jakovljeve 1,20: "Jer ljudska se ljutina ne čini pravednošću Božjom."

P: U Djela apostolskih 23,5, zašto je Pavao rekao da nije znao da je Ananija vrhovni svećenik?

Odgovor: Pavao je u Djela apostolskih 23,5 govorio na temelju Izlaska 22,28. Ananija je bio veliki svećenik od 47. do 58. godine, kada ga je Agripa svrgnuo i postavio Išmaela ben Fabi za velikog svećenika od 58. godine. Sveto pismo to ne navodi, ali postoji četiri moguća razloga.

(malo vjerojatno) 1. Pavao je ovdje bio sarkastičan. Strancu bi bilo teško prepoznati Ananija kao velikog svećenika, s obzirom na to kako je Ananija prekršio židovski zakon da bi Pavla udarili.

(nevjerojatno) 2. Neki ljudi misle da je Pavao imao loš vid, a tada se nisu koristile naočale. Ako je Pavao poznavao Ananijino lice, nije ga prepoznao iz daljine.

(vjerojatno) 3. Budući da Pavao nije živio u Jeruzalemu, nije znao da je Ananija vrhovni svećenik, ili, ako je znao njegovo ime, nikada prije nije vidio tog čovjeka.

(vjerojatno) 4. Kad je Pavao bio udaren, čuo je zapovijed da ga udare, ali nije vidio tko govori. Pavao je progovorio protiv govornika, ne shvaćajući da je to bio veliki svećenik.

P: U Djela apostolskih 23,5, zašto je Pavao rekao da se ne treba govoriti zlo o poglavaru svoga naroda?

O: Izlazak 22,28 kaže da ne treba "kletviti" vladara svoga naroda. Hebrejska riječ ovdje, qalal, također znači pogrdno spominjati, omalovažavati, podcjenjivati i tako dalje.

P: Je li Pavao u Djela apostolskih 23,6 bio u pravu što je podigao farizeje i sadukeje jedne protiv drugih?

A: Bilo je u redu da Pavao to učini. Pavao je istaknuo važnu stvar (vidi 1. Korinćanima 15,1-4) kako bi pokazao da je jedinstvo između sadusejaca i farisejaca bilo samo površno. Budući da su fariseji kasnije u velikom broju pristupili Kristu (Djela 15,5), u određenom su smislu i dalje bili fariseji.

P: U Djela apostolskih 23,6-7, slažete li se ili ne slažete da Saduzej, postavši kršćanin, prestaje biti Saduzej, dok farizej, postavši kršćanin, može i dalje biti farizej, kako kaže Novi međunarodni biblijski komentar, str. 1307?

O: Na ovo se pitanje ne može odgovoriti jednostavnim da ili ne. Prvo pogledajmo slučaj fariseja, a zatim slučaj sadukeja. Radi usporedbe, također se pitajmo može li istinski kršćanin biti nacist u Drugom svjetskom ratu.

Može li kršćanin i dalje biti farizej? Da, ali kasnije ne.

Jasno da: nije postojalo ništa službeno što bi zahtijevalo poricanje da je Isus Mesija kako bi se nekome spriječilo pridruživanje ili ostanak među farizejima. Njihova ljubav i poznavanje spisa Starog zavjeta bili su prednost. Stoga farizej, po postanku kršćanina, ne bi morao dobrovoljno napustiti skupinu farizeja. U ranim danima crkve, Djela apostolska 15,5 pokazuju kršćane koji su još uvijek bili dio farizejske skupine, iako su, nažalost, sa sobom donijeli svoje ustrajanje na pridržavanju židovskih običaja.

Kasnije ne: Međutim, ostali farizeji mogli su ga izbaciti jer im se nije svidjelo što vjeruje da je Isus Mesija. Ali ako ga nisu izbacili, onda je mogao ostati. Uzgred, u Isusovo vrijeme bilo je samo oko 5000 farizeja. Gonili su ih sadukeji, ali farizeji su bili vrlo cijenjeni među narodom kao učitelji zakona. Stoga je ostanak, ako je to bilo moguće, mogao biti prednost.

Pogledajmo Pavlov stav u Filipljanima 3,6. Pavao je, vlastitim riječima, bio farizej, baš kao što je bio Hebrejac, iz plemena Benjamina. To se nije promijenilo. Međutim, Pavao u Filipljanima 3,7–9 te je stvari smatrao smetnjom u usporedbi s nadmoćnom veličanstvenošću Kristovom. Pavao je i dalje imao svoje farizejsko podrijetlo i nije se bojao spomenuti ga kao postignuće, ali nije dopustio da mu to stoji na putu u poslušnosti Kristu.

Može li kršćanin još uvijek biti sadukejac? Jasno ne, podmuklo da

Jasno ne: Sadukeji su svi poricali uskrsnuće, poricali zagrobni život i poricali da anđeli i demoni postoje. Kršćanin ne može vjerovati onome što su Isus i apostoli rekli o tim stvarima, a istovremeno vjerovati potpuno suprotno.

Prikriveno, da: Ali ako bi osoba bila sadukejac, a zatim postala kršćanin, mogla bi biti "skriveni kršćanin" i tajno ne reći nadležnima da poriče ta sadukejska učenja. To bi funkcioniralo dok vođe sadukeja ne saznaju. Ili bi moglo funkcionirati neograničeno ako bi pojedini vođe gledali kroz prste ili ih nije bilo briga. Dakle, sadukejski kršćanin bio bi "tajni vjernik" koji bi morao zavarati vlasti (možda šutnjom) da vjeruje u sadukejska učenja, dok bi istovremeno možda širio istinu evanđelja drugim sadukejima.

Može li kršćanin biti nacist u Drugom svjetskom ratu: Otvoreno ne, potajno da

Pretpostavimo da je nacist kasnije postao kršćanin, ili da je kršćanin postao nacist, ne znajući za što se zalagala Nacistička stranka.

Jasno je ne: Nacistička stranka vjerovala je da je ono što su pogrešno nazvali arijskom rasom gospodarska rasa te da pripadnici drugih rasa trebaju biti potčinjeni ili ubijeni. Zagovarali su ubijanje Židova, mentalno onesposobljenih osoba i mnogih Istočnih Europljana kako bi napravili prostor za širenje. Kršćanin, koji bi trebao voljeti sve ljude, vjerovati da u Kristu nema ni Židova ni pogana, niti bilo kakvih drugih podjela, i vjerovati da je ubojstvo pogrešno, ne bi mogao slijediti Krista i vjerovati u ono što su učili nacisti.

Prikriveno da: Jeste li znali da je jedan član Nacističke stranke s počastima pokopan u Jeruzalemu? Oskar Schindler, član Nacističke stranke koji je vidio što se događa s Židovima, NIJE se odrekao svog članstva u stranci. Naprotiv, iskoristio ga je kako bi spasio oko 1200 Židova u Europi od istrebljenja, potrošivši cijelo svoje znatno bogatstvo na mito za njihovo spašavanje. Kasnije je bankrotirao. U Kini je njemački nacist po imenu John Rabe radio kako bi zaštitio četvrtinu Nanjinga i oko 200.000 Kineza od japanskih zločina. Opet, mogao je reći: "Ne sviđa mi se za što se nacistička stranka zalaže, ja izlazim iz nje i samo ću se izolirati." Ali nisu, već su iskoristili svoju poziciju i članstvo u toj zloj organizaciji kako bi spasili živote. Zbog toga su nakon rata bili osuđeni kao nacisti, a Rabe je kasnije patio od pothranjenosti jer nije mogao naći posao. Također, Schindler i Rabe nisu bili poznati kao kršćani; obojica su bili vrlo predani nacisti kada je rat počeo.

Današnja relevantnost

Ovo je danas vrlo relevantno pitanje jer kršćani raspravljaju o tome može li sljedbenik Isusa ujedno biti i musliman ili hindus.

S druge strane, mogli bi griješiti potvrđujući laž da su Kur'an ili Vede vrijedne duhovne knjige od jedinog istinskog Boga, ili ne uspijevaju upozoriti ljude da je Muhamed lažan prorok i da ne možete obožavati nikoga osim istinskog Boga. Ako neki (ali ne i većina) odbacuju da je Isus Bog ili poriču da je Pavao apostol i pisac svetog pisma, onda oni zapravo uopće nisu vjernici.

S pozitivne strane, u zemljama poput Malezije, kada se netko rodi u muslimanskoj obitelji, na njegovoj osobnoj iskaznici piše da je musliman. Nije važno u što vjeruje nakon toga, iskaznica se neće promijeniti.

U posljednjim vremenima vjernici bi mogli imati priliku pokušati djelovati iznutra, tajno biti dio Vavilona, preživjeti i tajno dijeliti s drugima. Ali vjernici to NE smiju prihvatiti, već moraju pobjeći iz Vavilona, kako Bog zapovijeda u Otkrivenju 18,4.

P: U Djela apostolskih 23,6-7, koje vrste skupina osoba može danas transparentno i dalje pripadati kada postane kršćanin, a kojim vrstama skupina više ne bi smjela pripadati?

O: Pretpostavljam da bi osoba mogla biti dio skupine koja nema nikakvih anti-biblijskih uvjerenja s kojima biste se morali složiti kako biste se pridružili ili ostali član. Ali ako skupina zagovara anti-biblijska uvjerenja, a vi ne morate vjerovati u njih, trebali biste se zapitati zašto želite biti član. Da biste postali musliman, morate reći: "Nema boga osim Allaha, a Muhammed je njegov prorok." Ne možete to reći, a da ne sagriješite.

Zamislite da netko kaže da je postao kršćanin, ali tvrdi da ne vjeruje u Boga, ne želi slijediti Isusa i ne prihvaća Božju Riječ. Biste li barem posumnjali da bi mogao biti lažni kršćanin? Ono što vrijedi za poricanje temeljnih načela kršćanstva, vrijedi i za poricanje načela drugih religija. Dakle, da, hipotetski bi osoba mogla biti kršćanin i lažni hindus, lažni štovatelj rimskih bogova ili čak lažni satanist. Ali bi li Istiniti Bog želio da to činite? – naravno da ne.

P: U Djela apostolskih 23,11, zašto bi se Gospodin ovdje ukazao Pavlu?

O: Pavao je trebao proći kroz teška vremena, bio je zatvoren dvije godine. Bog mu je govorio kako bi ga ohrabrio i uvjerio da je Pavao na pravom mjestu, točno kada je tamo trebao biti. Primijetite da nije bilo kritike na to što je Pavao uopće otišao u Jeruzalem, niti na to što je sukobio farizeje i sadukeje.

P: U Djelu apostolskom 23,1-11, s obzirom na njegovu odvažnost, je li Pavao ovdje dobro svjedočio?

O: Da, jer je svjedočio. Jedan od načina da se zajamči neuspjeh u dijeljenju evanđelja jest uopće ga ne dijeliti. Ali Pavao nije želio propustiti ovu priliku. Molite da imamo hrabrost kakvu je imao Pavao. Ovdje dijalog nije tekao glatko. Pavla nisu tražili da drži govor; radilo se o ispitivanju i odgovaranju, gdje su ga mogli prekinuti u bilo kojem trenutku. Danas, kada smo u kaotičnom, neprobačanom formatu, dobro je prvo iznijeti svoje ključne točke, kao što to čini novinski članak, u slučaju da odluče ne poslušati ostatak onoga što govorite.

Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor.

Ono što nije odgovor: Pavao ovdje zapravo nije svjedočio; svjedočio bi u Cezareji u Judeji, a zatim kasnije u Rimu. Međutim, ovo nije odgovor jer ga Gospodin nije pohvalio za ono što će učiniti, i nije pohvalio Pavla što je svjedočio u Judeji, nego u Jeruzalemu.

Odgovor: Dovoljno je dobro svjedočio hrabro pred neprijateljskom publikom.

P: U Djela apostolskih 23,15-25, su li četrdesetorica ubojica umrla i zašto je angažirano 470 Rimljana?

O: Zanimljivo je da su Židovi mislili da imaju veće šanse da Pavao umre napadom na rimsku vojnu stražu iz zasjede nego da ga osude na sudu. To sugerira da su i sami shvaćali slabost svog slučaja.

Svi ti Židovi zakleli su se da neće jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. Međutim, ako ne budu mogli ubiti Pavla, a da nije po njihovoj krivnji, židovski će ih vođe osloboditi prisege. Ravvini su dopuštali kršenje zavjeta iz četiri razloga: zavjeti poticanja, zavjeti pretjerivanja, zavjeti učinjeni u zabludi i zavjeti koji se ne mogu ispuniti zbog prisile (M Nedarim 3:1-3).

Rimski zapovjednik Klaudije Lisija želio je osigurati Pavlovu sigurnost, ne zbog časti ili zabrinutosti za Pavla, nego zato što bi loše prošao da je svojom popustljivošću dopustio Židovima da ubiju rimskog građanina pod njegovom zaštitom. Cezarea je bila 65 milja sjeverozapadno od Jeruzalema, dovoljno daleko od dosega nereda. Vjerojatno su se zaustavili u Antipatriu, otprilike na pola puta, 35 milja od Jeruzalema i 23 milje od Cezaree. Također, radi brzine, pješaci su mogli putovati na teretnim životinjama.

P: U Djela apostolskih 23,26-30, koji su neki značajni dijelovi ovog pisma?

O: U njoj se nalazi pogreška i nekoliko izostavaka. Pismo zvuči kao da je Lisija spasio Pavla zato što je bio rimski građanin. Zapravo, Lisija nije saznao da je Pavao rimski građanin sve do mnogo kasnije. Čini se da je Lisija "zaboravio" spomenuti da je namjeravao bičevati Pavla. Većina ostatka pisma je točna, ali je bila vrlo sebična.

Luka bi znao za ovo Pavaovo pismo, ali kako bi Pavao znao njegov sadržaj? Čak i da Felix kasnije nije pokazao Pavao pismo, ono je vjerojatno pročitano tijekom sudskog postupka.

P: U Djelu apostolskom 24,1–27, što znamo o onome koga je Tertullus nazvao "plemenitim Feliksom" i njegovoj supruzi Drusilli?

O: Prema Evanđeoskom komentaru na Bibliju, str. 918, Antoninus Felix rođen je kao rob, oslobođen od strane majke cara Klaudija i 52. godine n.e. unaprijeđen u guvernera Judeje zbog utjecaja svoga brata Pallasa. Felix je bio pohlepan i okrutno se obračunavao s razbojnicima.

Nakon toga u Cezareji došlo je do ustanka, a Felix ga je s vojnicima suzbio, ubivši mnoge židovske civile i zaplijenivši njihovo bogatstvo. Židovski veliki svećenik po imenu Jonatan napisao je Feliksu tražeći od njega da bude dostojniji svoje dužnosti. Stoga je Feliks platio antirimskim sicarijima, koji su bili ubojice, da ubiju Jonatana. Zbog Feliksova općeg ponašanja neki su Židovi otišli u Rim žaliti se Neronu, te je Feliks opozvan. Trpio bi u Rimu da mu se njegov brat Pallas nije zauzeo.

Drusilla je bila najmlađa kći Heroda Agrippe I. Njezina braća i sestre bili su Berenika, Mariamna i Herod Agrippa II. (Djela apostolska 25,13–26,32). Drusilla je bila Felixova treća ili četvrta supruga. Ona i Azizas/Azizus, kralj Emesa (današnji Homs u Siriji) (pod vlašću Rimljana), planirali su se vjenčati kad je ona imala 14 godina, pod uvjetom da on pređe na judaizam. No kasnije ju je Felix uvjerio da napusti Azizusa i umjesto toga se uda za njega kao njegova četvrta supruga.

Tertullus je sam imao prilično uobičajeno ime, što znači mali Tertius. Felix je bio upoznat s židovskim običajima, a Felix je potisnuo ustanak razbojnika, na što Tertullus vjerojatno aludira u Djela apostolskih 24,2. Osim toga, Tertullus vjerojatno nije imao mnogo laskavih riječi za Felixa. Ponekad je teško nekome laskati!

Za više informacija pogledajte Djela Židovskih starina, knjiga 20, poglavlja 7.1-2,5, str. 420-421.

P: U Djela apostolskih 24,5-8, koja je suština Tertullusove optužbe o Pavlovoj krivnji?

O: Tertullus je imao samo četiri stvari. Prilično subjektivno je nazvao Pavla pošast, rekao je da je Pavao tvorac razdora, točno je rekao da je Pavao vođa nazaretskih kršćana (tj. kršćana) i lažno je rekao da je Pavao pokušao oskvrnuti Hram. Ali bilo koga koga vi, ili oni koji su vas unajmili, ne volite, možete jednostavno nazvati pošasti. Čudno je da Židovi koji su Pavao stalno pratili i čak planirali ubiti ga nisu optuženi za izazivanje podjela, već samo Pavao. Je li zločin voditi skupinu ljudi? – Sami Židovi imali su razne rabinske škole. Dakle, Tertullus je najtežu optužbu, oskvrnuće Hrama, sačuvao za kraj, a i ona je bila lažna. Kao odvjetnik, Tertullus je pokušao izvući maksimum iz onoga malo što je imao.

P: U Djela apostolskih 24,11-21, koja je suština Pavlove obrane?

O: Tijekom vrlo kratkog vremena koje je proveo u Jeruzalemu, dvanaest dana, nije poticao ništa. Židovi koji su poticali rulju trebali bi biti ovdje, a ne on. Pavao nije oskvrnuo Hram i oni nemaju dokaza da jest. Da, bio je dio "Puta", tj. kršćanin.

No, Pavao je također rekao mnogo toga što zapravo nije bilo u njegovu obrani. Prvo je osporio to što mu nisu iznijeli nikakve konkretne optužbe o tome kako je oskvrnuo hram ili za što je točno suđen, pa je Pavao rado rekao Feliksu koja je bila stvarna optužba protiv njega. Pavao je iskoristio tu priliku da propovijeda dio evanđelja, o uskrsnuću mrtvih. Kao da je usred obrane napravio stanku jer je morao objaviti evanđelje.

Na početku suđenja Felix nije rekao: "Moramo pričekati na presudu dok Lysias ne dođe". Gotovo kao da Felix nije vidio brz rezultat, možda mu je dosadilo suđenje i jednostavno je odlučio odgoditi ga dok sam Lysias ne dođe. Da je Felix tada i tamo oslobodio Pavla, židovski bi se vođe na njega naljutili, a Felixu je bilo stalo do njihovog naklonjenja i do održavanja blagdana. U međuvremenu, židovski bi se vođe morali vratiti u Jeruzalem i kasnije se vratiti na nastavak suđenja. No Feliksa vjerojatno nije bilo briga za njihove nevolje, niti za to koliko će dugo Pavao ostati u zatvoru. Usput, nemamo nikakav zapis da je Lusias ikada poduzeo taj dvodnevni put.

P: U Djelu apostolskom 24,25b, koja je danas razlika između odbacivanja evanđelja i jednostavnog odgađanja razmatranja evanđelja?

O: Kada je odgađanje beskonačno, onda u konačnici nema nikakve razlike. Ali Bog je strpljiv s nama i možemo moliti da je nečije odgađanje privremeno i da će se predomisliti. Bog je vrlo strpljiv prema nevjernicima, a i mi bismo trebali biti. Nažalost, u ovom je slučaju Felix rekao da se udalji i da će pozvati Pavla kad mu to bude zgodno. Očito, za Felixa nikada nije bilo zgodnog trenutka da prihvati evanđelje. Kada netko želi slušati evanđelje samo kada mu je to zgodno, u mnogim slučajevima nikada ne dođe zgodan trenutak.

P: U Djela apostolskih 24,25-27, je li Felix bio nepravedan što je zadržao Pavla u zatvoru?

O: Prema rimskim standardima Felix nije bio nepravedan, ali u stvarnosti jest. Felix nije donio pogrešnu presudu protiv Pavla. No, zato što je Pavla držao u zatvoru dvije godine, postupio je pogrešno. Pavao je bio u stanju koje su Rimljani nazivali custodia libera, što znači da je uvijek bio pod stražom, ali su mu prijatelji mogli dolaziti u posjet. Također, iako je bilo pravedno da se Pavao brani tijekom suđenja, Pavao je u suštini imao četiri suđenja: pred Sanhedrinom, pred Feliksom, pred Festom i pred Herodom Agripom II. Pavao se možda pitao koliko će suđenja morati proći, a da mu ne pronađu nikakvu krivnju, prije nego što će ga osloboditi. Danas ljudi mogu biti nepravedni ne samo time što nekome uskraćuju ono što mu pripada, već i time što to odgađaju u nedogled.

P: U Djela apostolskih 24,26, zašto bi Felix očekivao mito od Pavla, običnog šatoraša?

O: Pavao vrlo vjerojatno nije bio bogat, ali netko tko je mogao donijeti znatnu novčanu žrtvu u Jeruzalem ili je imao prijatelje koji su zajedno imali mnogo novca. Također, prema Josipovim "Antiknostima Židova", knjiga 20, poglavlje 9.5, str. 424, nakon vladavine Feliksa i Festusa, guverner Albinus gotovo je ispraznio zatvore, a jedini koji su ostali bili su oni koji mu uopće nisu mogli platiti nikakav novac.

S jedne strane, Felix je vjerojatno mogao dobiti novac tražeći od Židova mito da preda Pavla njima. Ali ako bi itko ikada rekao da je Felix to učinio kako bi ubio rimskog građanina, to bi za Felixa bilo vrlo opasno.

P: U Djela 24,27, koja je izvanbiblijska informacija koju imamo o Festu?

O: Porcij Fest je imenovan guvernerom Judeje u jesen 60. godine. Međutim, postoji određena nesigurnost oko datuma, koji bi mogao varirati od 55. do 60. godine. Josif (Jevrejske starine 20.8.9-11; 20.185-188, i Ratovi Židova 2.271, napisani oko 93-94. g.) također navodi da je Festus imenovan upraviteljem Judeje. Židovi su Festusa smatrali boljim i razumnijim od svog prethodnika Feliksa, kao i od svojih nasljednika Lucceija Albina (62.–64. g.) i korumpiranog Gessija Florea (64.–66. g.).

Festus je bio prezime plemićke obitelji u Rimu.

Nema zapisa o Festusu prije njegova dolaska u Palestinu. Međutim, zapisi o njegovu vladanju pokazuju da je bio mudriji i pošteniji od Feliksa. Ipak, Felix je morao otići u Rim kako bi odgovarao za svoje postupanje tijekom nereda između Židova i pogana u Cezareji.

Nasuprot tome, Felix je nasilno potiskivao stanovništvo. Izvorno je bio rob, a kasnije je oslobođen. Rimski povjesničar Tacit o Feliksu je rekao: "Vlast je vršio s umom roba". Organizirao je atentat na velikog svećenika po imenu Jonatan, koji ga je kritizirao zbog njegove loše vladavine.

P: U Djela apostolskih 25,2, zašto piše "vrhovni svećenici" (u množini) kada je trebalo biti samo jedan vrhovni svećenik?

O: Glavni svećenik u to je vrijeme bio Izmael, sin Fabi, kojeg je imenovao Herod Agripa II. (Marcus Julius Agrippa II). Izmael je naslijedio Ananiju. Općenito, bivši glavni svećenik i dalje se mogao nazivati glavnim svećenikom, ali ovdje je postojao i neposredniji razlog. Ananija je i dalje zadržao vlast sve dok ga židovski pobunjenici nisu ubili 66. godine. Ananija nije oklijevao koristiti ubojstvo i atentat kako bi postigao svoje ciljeve, i prikladno je da su oni koji su živjeli mačem, umrli mačem. Za više informacija pogledajte Djela Židovskih starina 20, 179 (i.8), 194-196 (8.11) Josepha Flavija.

P: U Djela apostolskih 25,23, što još znamo o Bernici / Berenici?

O: Prije svega, njeno se ime izgovaralo kao Veronica, a pisalo je kao Berenice ili Pherenika. Bernice je bila zaručena za Marka, nećaka židovskog filozofa Filona. Zatim se udala za svog ujaka Heroda od Kerkisa, vladara vrlo malog kraljevstva pod Rimom u planinama Libanona. Nakon njegove smrti 48. godine, napustila je trećeg muža i živjela sa svojim bratom (godinu dana starijim) Agrippom II. I rimski pjesnik Juvenal (Satirae 6.156-160) i židovski povjesničar Josip Flavije (Antiquitates 20.145-147) rekli su da su imali incest. To ipak ne bi bio problem, jer je car Neron imao seksualni odnos sa svojom majkom (iako je ona vjerojatno bila nevoljna). Stajala je na strani Rimljana u Židovskom ratu i kasnije je postala ljubavnica Vespaziana, a zatim i rimskog generala Tita. To je postao javni skandal, pa je Tit na kraju morao poslati nju i njezinu djecu.

Dakle, ovdje imate taj "par" koji pokušava pisati caru koji će kasnije (nakon 60. g.) postati čudovište, pokušavajući iznijeti optužbe caru Neronu o tome zašto je Pavao zao, kriv čovjek, i teško im ide. Primijetite da ih Pavao unatoč tome i dalje tretira s poštovanjem.

U svakom slučaju, budući da se Agripa smatrao stručnjakom za judaizam i prijateljem carske obitelji, dobio je privilegij odabira židovskog velikog svećenika te je svrgnuo Ananiju i izabrao Ismaela, sina Fabija. Kasnije je došlo do spora oko zida koji je kralju zaklanjao pogled na Hram, pa je Agripa svrgnuo Ismaela i izabrao Josipa, sina Simeonova. Unatoč tome, bivši veliki svećenik Ananija i dalje je bio glavni iza kulisa, i vjerojatno zato Luka govori o velikim svećenicima u množini.

P: Djela apostolska 25,23 spominju da su Agripa i Bernice došli s velikom pompom, ali Pismo to ne bilježi za Heroda ili Pilata. Zašto neki ljudi rade stvari s "pompom"?

O: To je na grčkom bilo meta polles phantasias. Oni rade stvari radi dojma, pretvarajući se da je dojam u skladu sa suštinom. Rimljani su često imali mnogo ceremonije. Možda se smatralo da će pompoznost impresionirati židovske vođe ili zastrašiti optuženike. U Cezareji je bilo stacionirano pet kohorti, a svaka kohorta nominalno je brojala 1000 ljudi. Dakle, pet rimskih hiljaduglavaca prisustvovalo je Festusu.

Rimski su carevi ponekad bili nazivani August, Sebastos na grčkom, što znači da su bili uzvišeni nad ostalim smrtnicima. Tek u vrijeme Nerona počeli su ih nazivati "Gospodar".

Danas neki ljudi misle da će, ako izgledaju važni, ljudi ih prihvatiti kao važne i da će tada biti važniji. Tužno je ako mislite da vaša samopoštova vrijednost ovisi o vašem izgledu i popularnosti.

P: U Djela apostolskih 26,12-15 Pavao je ovdje izostavio neke detalje, poput onih o Ananiji i o tome da je kasnije dobio zadatak. Kada je u redu da mi sažimamo i pojednostavljujemo?

O: Pavao nije koristio prijevaru, niti bismo mi trebali. Ali Pavao je izostavio neke detalje jer ih publika ne bi smatrala važnima. Sasvim je u redu i da mi izostavimo detalje.

P: U Djela 26,14, kako je glas mogao govoriti Saulu na hebrejskom, budući da je popularna izreka "teško je kopitati protiv bodlji" bila poznata na grčkom, ali ne i na hebrejskom?

A: Bila je to dobro poznata fraza na grčkom, koja znači boriti se protiv božanstva, kao što pokazuju ova pet referenci. Euripid, Bakhe 794-795; Aischylos, Vezeni Prometej 324-325; Agamemnon 1624, Pindar, Pifijske pjesme 2.94-95, Terencije, Phormio 1.2.27. Pavao je poznavao grčki i grčku kulturu jednako dobro kao i hebrejski. Postoje dva moguća odgovora i, iskreno, nije važno koji je od njih istinit.

1. Nije neuobičajeno prevoditi žargonski izraz s jednog jezika na drugi, pogotovo kada je Pavao, a da ne spominjemo Boga, dobro poznavao oba jezika.

2. Bog je mogao govoriti Pavlu na hebrejskom i izgovoriti samo ovu frazu na grčkom. I dalje bi bilo točno, iako neprecizno, reći da je Bog govorio Pavlu na hebrejskom ako je Bog također izgovorio jednu malu frazu na grčkom.

P: U Djelu apostolskom 26,14, bodalica za volove bila je tvrdo, oštro drvo kojim se bodalo vola kad se nije htio pomaknuti. Opiranje bodalicama više je od samog griješenja. Kako ljudi danas griješe i opiru se bodalicama?

O: Kao što je jedan suvremeniji pisac duhovito primijetio: "Ruke su vam prekratke da biste se tukli s Bogom." Jedno je griješiti, a drugo je biti prkosan u vezi s tim. Kada je Bog jasno rekao da se nešto ne smije činiti, a vi unatoč tom znanju to svejedno učinite, u suštini se borite protiv Boga.

P: U Djela apostolskih 26,23, što točno znači "prvo"?

O: Prvo pogledajmo grčku riječ za "prvi" koju Pavao ovdje i drugdje koristi, a zatim pogledajmo što je točno Pavao podrazumijevao pod uskrsnućem, ovdje i drugdje.

Grčki protos/proton (Strong 4412/4413) su povezane riječi koje mogu značiti prvi po vremenu, redu ili važnosti. Pavao također koristi ovu riječ u približnom smislu da znači "rano" ili "prije nekoga drugog".

Kombinirajući Pavlove spise i Lukićev prikaz Pavlova učenja, Pavao koristi ovu riječ na sljedeći način:

Samo vrijeme ili redoslijed: Djela 13,46; 20,18; 26,20; 1 Kor 14,30; 16,2; Gal 4,13; Ef 1,12; 4,9; 1 Sol 4,16; 2 Sol 2,3; 1 Tim 3,10; 5,4; 5,12; 2 Tim 1,5; 4,16; 2 Tim 2,6; Titu 3,10

Samo važnost: 1 Kor11:18 ;12:28 ; 15:3; 2 Kor 8:5,12; 1 Tim1:16 ; 2:1

I vrijeme/redoslijed i važnost: Djela 26:23; Rim 1:8; 1 Kor1:16 ; 1 Kor 15:45,46,47; 1 Tim 2:13

Ranije ili prije drugoga: Rimljanima 10,19-20; 15,24; Efežanima 1,12; 6,2; Filipljanima 1,5; 1. Timoteju 1,16; 2. Timoteju 4,16

Neodređen: Rim 2,9; 2,10; Ef 6,2

Zaključak: Djela 26,23 može značiti sva tri: vrijeme/redoslijed, važnost i prije drugoga. Krist je prvi uskrsnuo s neukrotivim tijelom, On je izvor našeg uskrsnuća i uskrsnuo je prije nego što ćemo mi uskrsnuti.

Kakva uskrsnuća:

Pavlu uskrsnuće nije bilo strano, budući da je u Djela apostolskih 20,9–12 uskrsnuo Eutihija. No, tehnički gledano, grčki izraz ne označava radnju "uskrsnuti iz mrtvih", već imenicu "uskrsnuće mrtvih". Na što se onda Pavao odnosi?

a) Privremeno uskrsnuće s tijelima koja će ponovno umrijeti: Lazar (Ivanov evanđelje11:38 –42), sin udovice (1. Kraljevima17:22 ), sin Šunamitkinje (2. Kraljevima4:28 –37) i Eutih (Djela apostolska 20, 9–12).

b) trajno uskrsnuće, čiji je Isus bio prvi koji je uskrsnuo s neukrotivim tijelom.

Pavao nigdje drugdje nije propovijedao prvu vrstu, samo drugu. U Rimljanima 6,9 kaže da, budući da je Krist uskrsnuo od mrtvih, "ne može više umrijeti", i jednako tako naša uskrsnula tijela su nepropadljiva (1. Korinćanima 15,20-23,35-55). Pavao također kaže: "Zapravo, Bog ga [Isusa] uskrsnuo od mrtvih, nikada ne dopustivši da trune" u Djela apostolskih 13,34a

Bilo bi pogrešno misliti da je Pavao propovijedao da je Krist imao samo privremeno uskrsnuće ili da nam je Pavao obećao samo privremeno uskrsnuće. Njegova poruka Festu i Agripi, kao i svima ostalima, odnosila se samo na trajno uskrsnuće koje imaju Krist i mi.

P: U Djela apostolskih 26,24-29, zašto je Pavao bio tako odvažan pred kraljem Agrippom?

O: Što je Pavao imao za izgubiti? Duh Sveti rekao je Pavlu da će svjedočiti u Rimu, a Pavao je znao da ide u Rim. Pavao je ovdje bio odvažan radi obraćenja svojih slušatelja. Pavao je očito smatrao da je izravan, jednostavan apel najbolji pristup. Mogla je postojati i hitnost da se Pavao sada obrati Rimu. Festo nije bio upoznat sa situacijom i očito nije sumnjao da Židovi samo žele da se Pavao pošalje u Jeruzalem kako bi ga mogli napasti iz zasjede. Pavao se možda sada obratio Rimu jer je vidio da će uskoro biti poslan u Jeruzalem.

Možda se netko zapita zašto bi se Pavao trudio propovijedati evanđelje vladarima koji su se činili tako nedostižnima za evanđelje. Možda je odgovor u tome što Pavao nije tako razmišljao. Pavao nije pitao tko je nedostižan za evanđelje, već je, budući da je imao priliku, iskoristio je i propovijedao ne samo Feliksu i kralju Agripi, već i svima ostalima koji su slušali.

Kao povijesnu digresiju, u drugom stoljeću (100. – 200. g.) rimski građani općenito su slani u Rim bez potrebe da se žale Cezaru. U trećem stoljeću gotovo svi neslobodnjaci u Rimskom Carstvu bili su građani, pa je gotovo svatko mogao odabrati da bude poslan u Rim. No, u Pavlovo vrijeme rimski građani nisu slani u Rim osim ako se izričito ne bi žalili.

Danas bismo i mi trebali biti odvažni. Ne činite da iznošenje Evanđelja ima skriveni motiv, već otvoreno recite da je najvažniji razlog našeg govora taj da se oni mogu spasiti.

P: U Djelu apostolskom 26,24-25, zašto je Festus optužio Pavla da je lud?

O: Nije to bilo zato što je mislio da je Pavao neuk; dapače, tvrdio je da ga je sva Pavlova velika naobrazba poludjela, što na neki način govori o Festošinoj vlastitoj razini naobrazbe. Jedan od razloga zbog kojih je Festo to mogao reći jest taj što možda nije pratio cijelu Pavlovu argumentaciju. Drugi je razlog taj što je Festo bio Grk, a ne Židov, a grčka filozofija nije imala (gotovo) nikakav pojam o uskrsnuću mrtvih.

Q: U Djela apostolskih 26,27 Pavao je dobro napredovao svojim elokventnim, učenim i biblijskim govorom, ali je sve to prekinuo kako bi kralju Agripi postavio izravno, prodorno pitanje. Kada mislite da bismo trebali zastati u dijeljenju evanđelja kako bismo postavili izravna, prodorna pitanja?

O: Kod propovijedanja evanđelja čitatelj može lako pasivno slušati i ne shvatiti da će donijeti najvažniju odluku u svom životu: hoće li vjerovati i slijediti poruku evanđelja ili ne. Kralj Agripa je navodno bio stručnjak za judaizam, uključujući i proroke. Ali Pavao je ovdje povukao crtu u pijesku. Agripa je znao za proroke, ali je li, da ili ne, vjerovao u njih? Agripa je definitivno bio publika spremna slušati, ali je li bio publika spremna napraviti promjenu i mijenjati se na temelju onoga što će čuti?

P: U Djela apostolskih 26,27-29, zašto kralj Agripa nije prihvatio Krista kad mu je Pavao govorio?

O: Iako ne znamo sve razloge, moglo je biti zbog ponosa, straha, prisustva drugih ljudi. U konačnici, Bog je unaprijed znao i predodredio tko će ići na nebo. Bez obzira na to kako biste mogli smatrati da su predznanje i predodređenje međusobno povezani, pogrešno je ako ih kombinirate na način da izričito ili prešutno oslobađate kralja Agripu odgovornosti da prihvati i vjeruje.

P: U Djela 26,32 i Djela 25,11, je li Pavao trebao uložiti žalbu Cezaru?

O: To je značilo da će Pavao otputovati u Rim kako bi Cezar osobno odlučio o njegovom slučaju.

Pavao je mudro uložio žalbu Cezaru iz tri razloga.

Prvo, Pavao je želio otići u Rim, a to mu je bila prilika.

Drugo, Pavao je možda shvatio da bi nepopustljiva, ubojita oporba značila da nikada ne bi bio pušten na slobodu u Judeji. Sjetite se da su vrhovni svećenici željeli da se Pavao vrati u Jeruzalem kako bi ga mogli napasti iz zasjede.

Treće, da je Pavao otišao pred Cezara i bio proglašen nevinim, to bi kršćanstvu dalo pravnu osnovu, kao što ju je imalo judaizam.

Naposljetku, zapamtite da to što netko nešto kaže ne znači nužno da je ono što govori istina. Festo i Agripa složili su se da je Pavao nevin i da bi ga pustili da ode da se nije žalio na cara. To im je sada bilo lako reći. Pustili su Pavla mogli u bilo kojem trenutku tijekom dvije godine koliko je boravio u zatvoru! Mogli su ga čak i osloboditi tada, što bi žalbu na cara učinilo bespredmetnom. Lako je nekome zvučati vrlo ljubazno i pomirljivo kada to ne košta ništa, nema što izgubiti i zna da je nemoguće da se njegova "velikodušnost" ostvari. Zapravo, Festo je vjerojatno odahnuo kada je Pavao uložio žalbu, jer ga je to izvuklo iz nezgodne situacije. Nije želio izazvati Židove i radije ne bi ubio nevina rimskog građanina za kojeg bi kasnije mogao morati odgovarati. Stoga je Festo vjerojatno shvatio da, čak i ako je Pavao bio nevin, i dalje može biti opasna osoba.

P: U Djela apostolskih 27,1–28,13, što možemo zaključiti o stilu pisanja?

O: Ovo je toliko detaljno da je Luka morao biti očevidac, a vjerojatno je imao pristup i brodskim zapisima. Kao što je rekao Thomas Walker: "Ne postoji tako detaljan zapis o radu drevnog broda u cijeloj klasičnoj književnosti." Budući da je bio liječnik, Luka, koji je često pisao medicinskim terminima u Djelu apostolskom, imao je oko za detalje. No s druge strane, Lukina jednostavna terminologija o plovidbi ukazuje na to da nije bio pomorac. James Smith iz Renfrewshirea u Škotskoj bio je jahtaš trideset godina i otišao je na Maltu kako bi proučio Pavlovo putovanje. Godine 1848. napisao je "Putovanje i brodolom Pavla": "Nijedan pomorac ne bi pisao stilom koji je toliko ne-pomoranski; nijedan čovjek koji nije pomorac ne bi mogao napisati pripovijest o pomorskom putovanju tako dosljednu u svim svojim dijelovima, osim ako nije temeljena na stvarnom promatranju." S druge strane, ne računajući ovo putovanje, Pavlova jedanaest drugih putovanja prešla su ukupno 3.500 milja. Dakle, iako Pavao nije bio iskusan pomorac, bio je iskusan putnik na brodu.

Tko bi još vjerojatno bio na brodu? Među putnicima su vjerojatno bili i drugi zatvorenici koji su išli u Rim na suđenje ili pogubljenje. Često su ih pogubljivali u Koloseju ili drugim arenama.

P: U Djela apostolskih 27,10, je li Pavao ovdje dao lažnu proročansku najavu da će ljudi izgubiti živote, budući da nitko nije izgubio život prema Djela apostolskih 27,22-23?

O: Ne, ali postoje dva različita odgovora.

Pavlova izvorna procjena naspram Božje kasnije obećanja: Pavao je u Djela apostolskih 27,10 govorio na temelju vlastitog znanja, jer je rekao: "Vidim", a ne "Bog je rekao" ili "anđeo je rekao", kao u Djela apostolskih 27,22.

Otkrivena Božja volja može se promijeniti kada se promijeni naša volja: Možda je Bog Pavi rekao da bi moglo doći do gubitka života prije Djela apostolskih 27,10. Budući da u Djela apostolskih 27,24 stoji da su životi onih koji su bili s Pavlom "dani" njemu, Pavao je morao gorljivo moliti za njih. Otkrivena Božja volja prema nama može se promijeniti kada se molimo ili kada se promijeni naša volja. Za drugi primjer toga pogledajte Postanak 20,3-7. Za primjer gdje je Davidova vjerna, česta i usrdna molitva dobila odgovor "Ne", pogledajte 2. Samuelova 12,15-19.

P: U Djelu apostolskom 27,10, kako trebate živjeti kada ste nevoljko dio nečega što teži propasti?

Odgovor: Prvo se pomolite o tome, a zatim upozorite druge, kao što je Pavao učinio. Ponekad to ne uspije jer oni kojima govorite podcjenjuju ili ozbiljnost opasnosti ili vjerojatnost da će se ona dogoditi. Možda biste htjeli sići s broda ako možete, iako to u Pavlovom slučaju nije bilo izvedivo. Ili, da ste bili na Titanicu dok je tonuo, mogli biste reći ljudima da se ukrcaju u spasilačke čamce, reći im da pričekaju da drugi napune spasilačke čamce i općenito postupiti onako kako bi od vas Krist želio da postupite u ovoj situaciji. Ali da biste učinili te stvari, morali biste ostati prisebni i ne paničariti. Ljudi su skloniji panici kada ne znaju da ih Bog nadgleda. Ali Božje nadgledanje vas može uključivati umirivanje vaših živaca kako biste mogli odabrati najbolji mogući postupak.

Možda se utješimo misleći da, sve dok vjerno slijedimo Boga, nećemo doživjeti jake oluje ili brodolom. Ali to nije istina ni fizički ni emocionalno, čak ni za Pavla. Bog će nas provesti kroz oluje, ali u međuvremenu trebamo biti "središte mira", biti dobri svjedoci, hvaliti Boga čak i usred oluje.

P: U Djela apostolskih 27,14, što je euroklidon vjetar?

O: To doslovno znači "sjeveroistok", a riječ je o jakom vjetru sa sjeveroistoka koji puše u jesen i ranoj zimi u ovom dijelu Sredozemlja. Zbog njega je plovidba istočnim Sredozemljem opasna nakon 14. rujna. To je bilo nakon Dana pomirenja, a prema Williamu Ramsayu, u listopadu 59. Dan pomirenja bio je 5. listopada, pa su mirna vremena za plovidbu bila gotova do otprilike 5. ožujka. Cauda je bio mali otok otprilike 25 milja južno od Krete. Bilo je nepromišljeno ploviti u ovo doba godine, ali su vlasnici vjerojatno željeli riskirati radi novca. Plovidba od Fair Havensa do Phoenixa bila je kraća od 100 milja, a vjetar je bio blag kad su prvi put isplovili, pa su odlučili riskirati.

P: U Djela apostolskih 27,17 stavili su užad oko vanjskog dijela broda kako bi ga bolje držali na okupu na nemirnom moru. Kako se ljudi danas bolje osjećaju poduzimajući male mjere opreza u opasnim situacijama?

O: U Djelu apostolskim 27,17 stavili su užad oko broda izvana kako bi ga bolje držali na okupu na nemirnom moru. Zamislite da vam kažu da ćete na moru naići na vjetrove snage uragana, ali da se ne brinete ni za što, jer ćemo omotati užad oko vašeg broda! Iako je omatanje užadi oko plovila bila dobra ideja, nije bila ni stoti dio tako dobra kao ideja da se uopće ne plovi tamo tako kasno. Ali nakon što su donijeli tu odluku, riskirajući sigurnost svih radi zarade, omatanje užadi oko broda bilo je bolje od ničega. Ostatak stvari koje su učinili – izvlačenje čamca za spašavanje na brod, spuštanje jedra kako bi usporili napredak, bacanje sidra kako bi malo usporili napredak i, iz očaja, bacanje tereta preko broda – bilo je najbolje što su mogli učiniti, sada kada su se već našli u toj situaciji. Željeli su usporiti brod jer nisu željeli udariti u libijsku obalu noću. Bojali su se pješčanih banaka uz libijsku obalu.

Danas ljudi ponekad rade stvari zbog kojih su malo sigurniji, ne zato što to puno mijenja, već da bi se bolje osjećali u rizičnoj situaciji. Bolje je procijeniti cjelokupni rizik i možda se uopće ne dovesti u rizičnu situaciju. Mali koraci da se nešto poboljša ili učini manje rizičnim su u redu, ali nemojte dopustiti da vas to zaslijepi i spriječi da pogledate cjelokupnu situaciju. Na primjer, pomislite na Robina Hooda, koji je pljačkao bogate i davao siromašnima. Je li trebao pljačkati? Ne. Ali da je dao malo siromašnima, bi li se zbog toga osjećao bolje? Bolje je ne pljačkati ljude nego ih pljačkati, čak i ako siromašnima date novac koji nije bio vaš.

P: U Djela apostolskih 27,21, kako i kada biste trebali reći "rekao sam vam" kao što se čini da je Pavao učinio ovdje?

O: Mnogo ovisi o vašem stavu i tonu glasa kada to kažete. Pavao ih nije pokušavao omalovažiti, ali njegova izjava sugerirala bi da u budućnosti trebaju više paziti na njegove preporuke.

P: U Djelu apostolskim 27,27, kako su plovili Jadranskim morem, budući da su trebali biti južno od Italije?

O: Tada je ono što su nazivali Jadranskim morem obuhvaćalo i vode južno od Italije sve do Sicilije, na zapadu do Malte, a na istoku do otoka Krfa. To je znatno južnije od onoga što se danas naziva Jadranskim morem. Josip Flavije, koji je ovdje također doživio brodolom, nazvao ga je "Morem Adria".

P: U Djelu apostolskim 27,37, zašto je na brodu kojim je putovao Pavao bilo toliko ljudi (276)?

O: Navodno je to bio veliki brod, a većina brodova u to vrijeme imala je robove koji su veslali. Josip Flavije u djelu Život, knjiga 15., poglavlje 3., spominje da je brod koji je njega prevezao u Italiju imao 600 putnika. I on se također brodolomio, a preživjelo je samo 80 putnika.

P: U Djela apostolskih 27,38-41, zašto su htjeli zabiti brod u potok ili rukavac?

A: Vjerojatno da bi se izbjegle velike stijene.

P: U Djela apostolskih 27,41, kakav je značaj dovlačenja plovila na obalu između dva mora?

A: Bilo je (i još uvijek ima) pješčanih spruda na mjestu koje se danas naziva Zaljev sv. Pavla, između otoka Malte i obližnjeg otočića Salmonetta. To je mjesto bilo savršeno za nasukavanje broda, jer nitko ne bi želio nasukati brod na stijene.

Ovaj beznačajan detalj je vrlo važan, jer to nitko ne bi znao da nije živio na Malti ili nije bio svjedok.

P: U Djela apostolskih 27,42, zašto su vojnici bili tako željni ubiti zatvorenike?

O: Rimski vojnici mogli su biti pogubljeni ako bi dopustili da im se zarobljenici izbave, ali ne bi bili kažnjeni ako bi ubili svoje zarobljenike kako bi spriječili njihov bijeg. Možda bi vojnici bili zadovoljni jer bi sva krivnja pala na centuriona, budući da im je on zapovjedio da ne ubiju zarobljenike.

P: U Djelu apostolskom 27,1 do 28,1, svi mi imamo oluje u životu. Kako biste usporedili i razlikovali Pavlovo putovanje od Joninog?

O: Zanimljivo je usporediti Pavaovu plovidbu sličnom plovidbom približno istim područjem koju je poduzeo Jonah. Obojica su doživjela oluje i neočekivano su morali napustiti zaštitu broda. Ali Jonah je, iako pod Božjom zaštitom, dobrovoljno bježao kako bi neposlušao Boga. Pavao je, unatoč mogućem protivljenju Sotone, ali i dalje pod Božjom zaštitom, bio zatvorenik koji nije imao kontrolu nad time kamo će ići. Ipak, obojica su stigli na odredišta koja je Bog namijenio. I obojica su stigli na odredište na načine koje uopće nisu očekivali.

P: U Djela apostolskih 28,1 što znamo o otoku Malti?

O: Malta je mali otok (18 x 8 milja, 95 četvornih milja ili 246 četvornih kilometara), koji se nalazi samo 58-60 milja (93-96 kilometara) južno od Sicilije i oko 180 milja sjeveroistočno od Tunisa. Nalazi se 600 milja (960 kilometara) zapadno od Fair Havensa na Krfu.

Stanovnici su bili bivši Feničani, uz rimske vojnike i njihove obitelji. Nazvani su "barbarima" ne zato što nisu bili civilizirani, već zato što je riječ "barbar" izvorno značila nekoga tko maternje ne govori grčki (a kasnije ni latinski). Studijska Biblija NIV na str. 1699. dodaje da su ti ljudi bili potomci Feničana koji su bili romanizirani i stoga prilično civilizirani.

P: U Djela apostolskih 28,1, točno gdje je Pavao sletio na Maltu?

O: To je vjerojatno bilo mjesto koje se danas naziva Paul's Bay (iz očitih razloga). Nalazi se otprilike 8 milja (13 km) sjeverozapadno od grada Vallete.

P: U Djela 28,3, kako se zmija mogla zakačiti za Pavaovu ruku, budući da na Malti danas nema zmija?

O: Danas na Malti postoji samo dvije vrste zmija, i obje su uvezeno. Ni danas na Malti nema mnogo šume iz koje bi se moglo sakupljati drva. Međutim, prije nego što su ljudi posjekli šumu, nema razloga pretpostaviti da na otoku nije bilo istih vrsta zmija kao u okolnom području. Zmija Vipera aspis živi u južnoj Europi, Vipera latastei nastanjuje Španjolsku i Portugal, a Vipera ammodytes nešto je dalje, u jugoistočnoj Europi.

Iako je to mogao biti demon prerušen u zmiju, nema razloga pretpostaviti da to nije bila normalna, prirodna životinja. Bilo da je zmija bila autohtona ili je došla brodom, Maltežanima nisu bile nepoznate otrovne zmije.

P: U Djela apostolskih 28,4, tko ili što je ovdje "Pravda"?

O: Pravda znači "pravda", ali postojala je i grčka božica po imenu Dike/Dice, također nazvana "Gospođa Pravda", koja je bila božica pravde i moralnog poretka. Bila je kći Zeusa i njegove druge supruge, titanide Temide, koja je bila božica "božanskog poretka i pravde". Stoga su Maltežani mogli misliti na bilo koju od njih. Iako je većina Maltežana bila feničkog/kartaginskog podrijetla, drugi su bili obitelji rimskih vojnika. Očito su različiti bogovi i božice slobodno kružili među kulturama.

P: U Djelu apostolskim 28,7, postoje li arheološki dokazi za naslov "prvog/glavnog čovjeka" otoka?

O: Da. Malta je bila premalena da bi bila provincija ili kraljevstvo. Natpis pokazuje da je car August postavio "glavnog čovjeka nad cijelom općinom Malte."

P: U Djela apostolskih 28,7 postoji li ikakav izvanjeretski dokaz za ovog Publija, "glavnog službenika otoka"?

O: Da. Prema predanju, Publije je postao prvi biskup Malte. Gennadius/Jerome u djelu O istaknutim ljudima 19 kaže da je kasnije ubijen zbog svoje kršćanske vjere.

P: U Djela apostolskim 28,7-10, zašto bi im otočani dali zalihe?

O: Malta je mali otok i otočani nisu bili obvezni davati zalihe umjesto da ih prodaju. No, vjerojatno su bili vrlo zahvalni ljudima koje je Pavao iscijelio na otoku. Dakle, svi su rimski vojnici i posada imali koristi od Pavlovih postupaka. Kao vjernik danas, imaju li ljudi oko vas koristi od vašeg blagoslovljenog života?

P: U Djela apostolskih 28,8, od čega je mogao bolovati Publijev otac?

O: Malta ima blagu klimu. Zimi temperatura može biti između 50 i 65 °F (10-17 °C), pa je moglo biti mnogo toga. Na većini mjesta dizenterija dolazi od loše vode ili pokvarene hrane. Međutim, na Malti postoji treći uzrok. Postoji mikroorganizam, pronađen u mlijeku koza na Malti, Gibraltaru i drugim toplim mjestima u Sredozemlju, koji se zove micrococcus melitensis. Danas postoji cjepivo protiv njega, ali bez cjepiva povratna groznica može trajati od četiri mjeseca do tri godine.

P: U Djela apostolskih 28,11 tko su bili Kastor i Poluks?

O: Prema grčkoj mitologiji, Kaster i Poluks bili su blizanci rođeni od Zeusa i Lede, kraljice Sparte, kada je Zeus preuzeo oblik labuda i oplodio Ledu. Bili su zaštitni bogovi pomoraca. Ako bi se njihova zviježđa, Blizanci, vidjela tijekom oluje, to je značilo dobru sreću. Navodno su se izlegli iz jaja. U to vrijeme ta priča nije bila toliko popularna kao drugi mitovi, ali kasnije tijekom renesanse mnogi su umjetnici radili slike koje prikazuju taj grafički čin, uključujući Leonarda da Vincija (nikada dovršeno) i Michelangela. Za to su ih platili mecene. Ako vas netko plati da nešto radite, koliko vremena trošite na to da pitate želi li Bog zaista da radite na tome ili ne?

Usput, na vratima bazilike sv. Petra u Vatikanu nalazi se slika koja prikazuje Ledu i labuda. Trip Advisor je objavio fotografiju toga. Ne znam zašto je to ondje u Vatikanu.

P: U Djela apostolskih 28,24-25, što znamo o Židovima u Rimu?

O: Prvo su bili u Puteolima, luci blizu Napulja, oko 4. godine pr. Kr. Car Klaudije je protjerao Židove iz Rima između 41. i 53. godine, ali im je od tada bilo dopušteno vratiti se. U Rimu je bilo sedam različitih židovskih sinagoga. Bili su manjina u Rimu, ali značajna manjina.

P: U Djela apostolskih 28,30-31, što je Pavao radio dvije godine u kućnom pritvoru u Rimu?

O: Sveto pismo kaže da je Pavao primao posjetitelje i propovijedao evanđelje, ali ne navodi mnogo više. To je možda bilo vrijeme kada je Pavao napisao poslanice Efežanima, Filipljanima, Kološanima i Filemonu.

P: U Djela apostolskih 28,30-31, mislite li da je Pavao pušten na slobodu ili ne?

O: Sveto pismo ne kaže. Povijest nam također ne govori jesu li a) Pavao osuđen i mučenički ubijen, ili b) pušten na slobodu, nastavio s radom, a zatim ponovno uhićen i osuđen te mučenički ubijen. No, možemo pogledati situaciju. Nema naznaka da su se njegovi židovski tužitelji pojavili, vjerojatno zato što su znali da imaju tako slab slučaj. Nerone nije bilo ubojito ludo na početku njegove karijere. Stoga je postojala velika vjerojatnost da je Pavao na kraju pušten na slobodu.

Poput nas, Pavao je imao dobre i loše dane, razdoblja kada je bio siguran u ono što će se dogoditi i razdoblja kada nije imao pojma. No, bez obzira na to je li Pavao ovaj put pušten na slobodu ili ne, bio je kršćanin za sve sezone. Mogao je biti zadovoljan propovijedajući velikim mnoštvima i liječeći ljude, mogao je biti zadovoljan i u zatvoru, odakle je pisao Filipljanima. Pavao je mogao biti zadovoljan sigurnošću da ide u Rim, a mogao je biti zadovoljan i u nesigurnim vremenima kada se život činio kao brodolom. Dok smo proučavali Pavaoov život, trebali bismo težiti tome da naš život učini sličnijim Pavaoovom (Filipljanima 3,17).

P: U Djelu apostolskom i Evanđelju po Luki, što se može reći o Luki kao piscu?

O: Dok je Marko pisao kao "čovjek djela", Luka je bio zainteresiran za ono što je rečeno. Preko 22 % Djela apostolskih sastoji se od glavnih govora, a uključujući i druge, manje govore, više od polovice knjige Djela apostolskih čine govori. Govori su nesumnjivo bili mnogo duži nego što ih je Luka zabilježio i priznaje se da je Luka parafrazirao. Isto tako, Evanđelje po Luki donosi više Isusovih prispodoba od drugih evanđelja.

Lukino grčko znanje je izvrsno i očito je bio visokoobrazovan. Zapravo, današnji studenti grčkog smatraju njegov grčki jezik najsloženijim za prijevod u Bibliji.

P: Tko je napisao Djela apostolska?

A: Prilično je jednoglasno mišljenje da ga je napisao Luka, isti autor koji je napisao Evanđelje po Luki.

Postoje naznake da je pisac Djela apostolskih zapravo bio Pavlov suputnik koji ga je pratio na njegovim putovanjima.

Luka se također spominje u Poslanici Kološanima 4,14, Drugoj poslanici Timoteju 4,11 i Poslanici Filemonu 24.

P: Kada je napisana knjiga Djela apostolskih?

Odgovor: Postoje dva gledišta.

1. Rani datum: budući da bi, da je za to znao, Luka vjerojatno spomenuo Pavlovu smrt, progone za vrijeme Neronove vladavine i pad Jeruzalema, ako su se dogodili, Luka je mogao napisati Djela apostolska između 61. i 64. godine. Drugi kažu 63. – 70. godina zbog šutnje o kasnijim događajima.

2. Drugo je mišljenje da je Luka možda planirao treći svezak (iako to nije bilo u Božjoj volji), pa je mogao pisati kasnije i planirati kasnije događaje za treći svezak.

Klement Rimski (96.–98. g.) citira četvrtinu Djela 20,35 i dalje (5 riječi od 26 riječi) 1. Klement, svezak 1., poglavlje 2., str. 5. i Polikarp (100.–155. g.) citira polovicu Djela 2,24a (7 od 15 grčkih riječi), Polikarpovo Pismo Filipljanima, poglavlje 1., str. 33. Definitivno je napisano prije 96.–98. g.

P: Je li ova knjiga napisana u drugom stoljeću (dugo nakon Lukeve smrti), kako je tvrdila liberalna Tubingenska škola?

A: To su tvrdili zbog brojnih paralelnih činjenica navedenih i u Djelu apostolskom i u djelima Josipa Flavija. (Josip Flavije je napisao Djela u kojima se prikazuje Židovstvo oko 93. – 94. g.)

Međutim, to bi se i očekivalo da je Luka imao pristup mnogim istim izvorima koje je koristio Josip Flavije. Osim toga, Irenej (182. – 188. g.), Klement Aleksandrijski (193. – 202. g.), Muratorijev kanon (170. – 210. g.), Origen (225. – 254. g.) i Pamphilus (mučenički poginul 309. g.) svi kažu da je Luka napisao Djela.

P: U Djela, kako znamo da je današnje Pismo pouzdana očuvana verzija onoga što je izvorno napisano?

O: Postoje barem tri dobra razloga.

1. Bog je obećao sačuvati svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrovoj 1,24-25; i Mateju 24,35.

2. Dokazi rane Crkve. Kršćanski pisci iz razdoblja prije Nicejskog sabora citirali su 20,4 % Djela apostolskih. To je 204,86 od 1003 stiha. Ovo su pisci koji su se pozivali na stihove iz Djela apostolskih.

Klement Rimski (96.–98. g.) citira četvrtinu Djela 20,35n (5 riječi od 26) 1. Klementovo pismo, sv. 1, gl. 2, str. 5

Poslanica Barnabina (oko 100. – 150. g.) pog. 7., str. 142 aludira na Djela 14,22

Polikarp (100.–155. g.) citira polovicu Djela 2,24a (7 od 15 grčkih riječi) u Polikarpovom pismu Filipljanima, pog. 1, str. 33. Također citira Djela 17,31 u pog. 2, str. 33.

Pastir Herme (160. g.) knjiga 1., poglavlje 2., str. 18 citira pola Djela 4,12.

Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) jasno parafrazira Djela 1,9 u djelu O uskrsnuću, pog. 9, str. 298

Kršćani iz Vienne i Lugdunuma (177. g.) citiraju polovicu Djela 7,60: "kao i Štefan, savršeni svjedok: 'Gospodine, ne pripiši im ovaj grijeh.'" Ante-Nicene Fathers, sv. 8, str. 784.

Irenaeus, koji je pisao Protiv hereza od 182. do 188. godine, na 48 mjesta poziva se na 88 stihova iz Djela apostolskih.

Irenaeus (182. – 188. g.) citira Djela 8,9-11,20,21,23 (Šimun Čarobnjak) kao napisana od strane Luka. Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 1, poglavlje 23.1, str. 347

Muratorijev kanon (190.–217. g.) ANF sv. 5, kanon 2, str. 603: "Štoviše, Djela apostolska sadržana su u jednoj knjizi, koju je napisao Luka,"

Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.) citira 48 stihova iz Djela apostolskih: 1:7;2:26 -28, pola od2:41 ; 6:2; 8:22a;10:10 -15,34,35;15:23 ,28,29,17:18 ,22,23,28; 26:17-18. On aludira na devet stihova u Djela apostolskih:3:14 ,17,19,21; 5:1;8:30 ;10:24 ;17:15 (spominjanje Atene);17:30 .

Klement Aleksandrijski (193–202. g.) citira Djela apostolska 17,22–23, govoreći: "Luka u Djelima apostolskim", Stromata (193–202. g.), knjiga 5, poglavlje 12, str. 464. On također citira "Petra u Djelima" u Stromata, knjiga 6, poglavlje 8, str. 494.

Tertulijan (198. – 220. g.) spominje po imenu Djela apostolska u djelu O uskrsnuću tijela, poglavlje 39.

Tertulijan donosi mnoge citate i aluzije iz Djela apostolskih, navodeći da se nalaze u Djelu apostolskom u djelu Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 5, poglavlje 2, str. 432–433.

Hipoliti (222.–235./236. g.) citira Jeremiju 23,18 i Djela 10,36, a zatim odmah kaže: "Ove su stvari, dakle, braćo, objavljene u Svetom pismu." Protiv hereze jednog Noeta, poglavlja 13.–14., str. 228.

Origen (225–254. g.) "…kako Luka pripovijeda u Djelu apostolskom" Origen Protiv Celza, knjiga VI, poglavlje 11, str. 578

2:28Novacijan (250–257. g.) citira 3/4 Djela apostolskih2:17 , kao što je prorekao Joil i što je dao Krist. Tractatus o Trojstvu, gl. 29, str. 640

Traktat o ponovnom krštenju, pog. 1, 2, str. 668 (250.–258. g.) "I stoga ćemo, kako je potrebno, prikupiti u jednu cjelinu sve odlomke Svetog pisma koji su relevantni za ovu temu." Zatim u 2. poglavlju citira Matej 3,11b i Djela 1,4-5 kao Djela apostolska, Djela 11,15-17, Djela 15,5,8

Tractat o ponovnom krštenju (oko 250. – 258. g.) gl. 12, str. 674 citira Djela apostolska15:13 –17 i spominje po imenu Jakova koji govori u Djelima apostolskim.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) "Božanska Pisma to dokazuju, kada kažu: 'A mnoštvo onih koji su povjerovali bilo je jednog srca i jednog duha.' [Djela 4,32] I opet: 'Svi su oni trajali u jednome duhu u molitvi sa ženama i Marijom, majkom Isusovom, i s Njegovom braćom.'" [Djela 1,14] Traktati Ciprijana, Traktat 1., gl. 25., str. 429

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) citira iz "Djela apostolskih" u svom Tractatu 12, treća knjiga 3,43.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) spominje Djela apostolska i citira Djela 5,3–4 u Traktatima o Kiprijanu – Svjedočanstva, glava 30, str. 543. Vidi također Pismo 72, glava 17, str. 383.

Pontijev Život i stradanje Ciprijana (nakon 258. g.) gl. 3, str. 268 poziva se na Djela 8,37 kao na "u Djelu apostolskom"

Dionizije Aleksandrijski (246. – 265. g.) citira Djela 13,5.13 kao "u Djelu apostolskom" iz djela Dva spisa o obećanjima, glava 5., str. 83.

Adamantius (oko 300. g.) spominje "Djela apostolska" u Djelu o istinskoj vjeri, drugi dio, 12d, str. 90.

Viktorin, biskup Petovija u današnjoj Sloveniji (mučenički umro 304. g.), spominje Djela apostolska u svojoj Komentaciji na Otkrivenje blaženog Ivana, str. 355.

Pamfil (mučen 309. g.): sačuvana je njegova skica Djela apostolskih. Ante-Nicene Fathers, sv. 6, str. 166. – 168.

Peter Aleksandrijski (306, 285.–311. g.) citira Djela 7,59 dok Štefan govori. Kanonski epistoli, kanon 9, str. 273.

Sabor u Neocezariji (oko 315. g.) Kanon 15, str. 86: "Đakoni bi po kanonu trebali biti sedam u broju, čak i ako je grad velik. U to ćete se uvjeriti iz Djela apostolskih."

Atanazije (oko 318. g.) prije Nicejskog sabora citira dio Pavlova govora iz Djela apostolskih14:15 , pripisujući ga Pavlu. Protiv pogana, dio 3., poglavlje 35., str. 22

Laktancije (oko 303. – oko 325.) aludira na Djela 1,9, govoreći: "On [Isus] mogao je krenuti k Ocu, uznesen na oblaku." Božanski instituti, knjiga 4., poglavlje 12., str. 111.

Nakon Niceje

Euzebije iz Cezareje (323.–326. g.) kaže da je to u "svetoj knjizi Djela apostolskih" u Crkvenoj povijesti, knjiga 2, poglavlje 18, Nicene and Post-Nicene Fathers, Druga serija, svezak 1, str. 122. Luka je napisao Djela apostolska. Isto, poglavlje 22, str. 124.

Euzebije iz Cezareje (323.–339./340. g.) poziva se na Djela 12,3 kao na "kako kaže božanska Pisma" u Euzebijevoj Crkvenoj povijesti, knjiga 2., poglavlje 9., str. 111.

Eustatije Antiohijski (prije 337. g.) poziva se na Djela 16,17 i druge stihove.

Afrahat Sirijac (337.–345. g.) aludira na Djela u Izabranim demonstracijama

Pismo arijanskog heretika Candida Mariju (359.–362. g.)

Hegemonius iz Sirmiuma (3. stoljeće poslije Krista), prevodeći Arhelaja (262.–278. poslije Krista), citira Djela 2,6 kao Sveto pismo. Disputacija s Manesom, pog. 36, str. 210.

Arhelaj također citira Djela 9,15 u Raspravi s Manesom, pog. 34, str. 208. Moguće je da aludira na Djela 9,40 u Fragmentu 1, str. 234. Ne poziva se na nijedan drugi stih iz Djela apostolskih.

Sinoda u Laodikeji (u Frigiji) (343.–381. g.) u kanonu 60. (str. 159.) navodi knjige Starog i Novog zavjeta. Kanon 59. (str. 158.) kaže da se u crkvi smiju čitati samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.

Viktorin Rimski (nakon 363. g.)

Atanazije (367. g.) "Opet nije zamorno govoriti o [knjigama] Novog zavjeta. To su: četiri evanđelja, po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Zatim, Djela apostolska i poslanice (nazvane katoličkima), sedam, naime: Jakovljeva jedna; Petrova dvije; Ivanova tri; nakon ovih, jedna od Jude. Osim toga, postoje četrnaest Pavlovih poslanica, napisane ovim redoslijedom. Prva, Rimljanima; zatim dvije Korinćanima; nakon njih Galaćanima; zatim Efežanima; potom Filibojanima; zatim Kolosljanima; nakon njih dvije Tesaloniccima, i ona Hebrejima; i opet, dvije Timoteju; jedna Titu; i naposljetku, ona Filemonu. I osim toga, Otkrivenje Ivana." Atanazijevo Prazničko pismo 39, gl. 5, str. 552

Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.) citira Djela apostolska 1,7 kao riječi Isusa. O Trojstvu, knjiga IX, poglavlje 75, str. 181

Synopsis Scripturae Sacrae (350–370. g. ili 5. stoljeće) spominje Djela apostolska kao dio Novog zavjeta. Citira cijeli 1,1 Djela apostolskih.

Efrem Sirijski (350. – 378. g.) citira Djela 22,11 i 26,13 u djelu Tri homilije, Homilija 1., poglavlja 26. i 27., str. 316.

Bazilije iz Kapadokije (357.–378./379. g.)

Ambrosiaster (nakon 384. g.)

Kiril Jeruzalemski (oko 349. – 386. g.) spominje Djela apostolska u Predavanju 14.28, str. 102

Cheltenhamski kanon (= Mommsenov katalog) (oko 360.–370. g.) spominje sva četiri evanđelja, Djela apostolska, Pavlove poslanice, 1. Petrovu poslanicu, 1. Ivanovu poslanicu i Otkrivenje.

Ambrosije Milanski (370-390. g.)

Grgur Nazijanski (330-391. g.)

Pacijan iz Barcelone (342.–379./392. g.) spominje Pavla koji citira grčkog pjesnika (Djela17:28 .–29) u djelu "Djela apostolska", Pismo 4.2, str. 31

Grgur iz Elviere (nakon 392. g.)

Grigorije iz Nysse (oko 356. – 397. g.) spominje Djela u Drugoj knjizi Protiv Eunomija, str. 274 i 276.

Grigorije iz Nysse (oko 356.–397. g.) citira Djela 2,36 u djelu Protiv Eunomija, knjiga V., poglavlje 3., str. 177

Amfilohije (umro 397. g.) poziva se na Djela15:24 i druge odlomke u Iambi ad Seleucum

Didimus slijepi (398. g.) aludira na Djela 13,8-11. Komentar o Zahariji 11, str. 285

Šizmatik Lucifer iz Cagliarija (361.–399. g.) poziva se na Djela 12,23

Sirijski katalog svete Katarine (oko 400. g.) odnosi se na četiri evanđelja, Djela apostolska, Poslanicu Rimljanima i Galaćanima te na Poslanicu Hebrejima.

Maximinus (4. / 5. stoljeće)

Maximus iz Turina (4. / 5. stoljeće)

Donatistički šizmatik Petilijan (4. stoljeće/5. stoljeće)

Epifanije iz Salamise (360.–403. g.) spominje četiri evanđelja, 14 Pavlovih pisama, Jakovljevo, Petrovu, Ivanovu i Judinu, Djela apostolska, Ivanovu apokalipsu, Solomonsku mudrost i Sirahovu mudrost (=Ecclesiasticus).

papa Inocent I. Rimski (oko 405. g.)

Rufin (374.–406. g.) prevodeći Origena (225.–254. g.), poziva se na Djela 7 kao na Djela apostolska de Principiis, knjiga 2, poglavlje 4.2, str. 276

Donatski šizmatik Gaudencije (nakon 406. g.)

Ivan Zlatousti (392.–407. g.) zapisao je 55 propovijedi o Djelu apostolskom.

Kromacij (umro 407. g.)

Severijan (nakon 408. g.)

Asterije iz Cezareje (oko 410. g.)

Orosius/Hosius iz Brage (414.–418. g.) aludira na Djela 6,11–13 u Obrani protiv pelagijanaca, pog. 8, str. 124

Koncil u Kartagi (393.–419. g.) (218 biskupa)

Jerona (373. – 420. g.) raspravlja o knjigama Novog zavjeta. Posebno spominje svako od četiri evanđelja, Pavlova pisma sedam crkava, Poslanicu Hebrejima, te Pavlova pisma Timoteju, Titu i Filemonu. Jerona zatim raspravlja o Djelu apostolskom. Potom raspravlja o sedam poslanica Jakova, Petra, Ivana i Jude. Na kraju raspravlja o Otkrivenju Ivana. Pismo 53, gl. 9, str. 101-102.

Sulpicius/Sulpitius Severus (363. – 420. g.) spominje Djela apostolska u Povijesti, knjiga 1., poglavlje 36., str. 89. i Povijesti, knjiga 2., poglavlje 28., str. 110.

Augustin iz Hipona (388.–430. g.) citira Djela 17,30–31 u Božjem gradu, knjiga 18., poglavlje 54., str. 395

Ivan Kasijan (419. – 430. g.) spominje Djela 4,32–34 u Institutama Ivana Kasijana, knjiga 2.5, str. 206

Sabor u Efezu (431. g.) citira iz Djela apostolskih.

Vinzenc iz Lirin (oko 434. g.)

Sokrat Konstantinopoljski (oko 400.–439. g.) poziva se na Djela 15,29 i druge stihove. Sokratova crkvena povijest

Kirilo Aleksandrijski (444. g.)

Hesihije Jeruzalemski (umro 450. g.)

Speculum (peti stoljeće)

Teodot iz Ancire (peto stoljeće)

Sabor u Kalcedonu (451. g.)

Quodvultdeus (oko 453. g.)

Euharijeve (oko 424. – 455. g.) Instructiones

Teodorit iz Cira (biskup i povjesničar) (423.–458. g.)

Papa Lav I. Rimski (461. g.)

Prosper Tiro iz Akvitanije (425.–465. g.) kaže da se Djela10:45 nalaze u Djelu apostolskom

Dokazi o hereticima i lažnim knjigama

Apostolske konstitucije (neodređeni datum, oko 380. g.)

Heretik Priscilijan (oko 385. g.)

Heretik Apolinari iz Laodikije (oko 390. g.)

Arijanski heretik Eunomije (oko 360.–oko 394. g.) citira Djela 2,36 dok Petar govori. Apologetsko pismo, pog. 25, str. 71

Pelagijanski heretik Teodor iz Mopsuestije (392.–423./429. g.) aludira na Štefana u Djelu apostolskom 7,42–43 kao "u Djelu svetih apostola". Komentar o proroku Amosu, gl. 5, str. 154

Nestorijev Bazarskog Herakleida (451/452. g.)

Sve to i danas imamo.

3. Najraniji rukopisi Djela koje posjedujemo pokazuju da postoje male varijacije u rukopisu, ali ne i teološki značajne pogreške.

P: U Djelu apostolskom, koji su najraniji biblijski rukopisi?

O: Evo većine njih. Ukupno, prednikenski biblijski rukopisi citiraju 32,5 % Djela apostolskih. To je 326 od 1003 stiha. Kršćanski pisci iz razdoblja prije Prvog nicejskog sabora i biblijski rukopisi iz tog razdoblja obuhvaćaju 43,9 % Djela apostolskih. Za više informacija pogledajte.

p8 (=Berlin Inv. 8683) Djela4:31 –37; 5:2–9; 6:1–6,8–15 (4. stoljeće)

p29 Djela 26:7-8,20. 200. – 225. g. Kriptar koji je pisao ovaj rukopis neobično je pisao sljedeća slova: theta, pi i epsilon. Rukopis p45 (Chester Beatty I) ima istu neobičnu vrstu rukopisa. Datum se navodi kao 200. – 225. g. jer je rukopis sličan Papirusu Marmarica, koji je gotovo sigurno aleksandrijski tekst iz razdoblja između 200. i 225. g.

p33 Djela 7:6-10,13-18;15:21 -24, 26-32 (6. stoljeće) Usklađen sa Sinaiticom

p38 (=Ann Arbor Inv. 1570, =papirus Michigan 137) Djela18:27 -19:6;19:12 -16 oko 300. g.

kasni 2. ili rani 3. stoljeće - 1999.

p41 (8. stoljeće) Djela 17:28-34; 18:1n.,17n.,22-25,27; 19:1-4,6-8,13-16,18n.; 20:9-13,15n.,22-24,26-38; 21:1-4,26n.; 22:11-14,16f. Izvor: Beč, Papyrussammlung Nacionalne biblioteke, K. 7541- 7542 - 7543 - 7544 - 7545- 7546 - 7547 – 7548. Stud. Pal. 015 237; P.Weigandt, u K.Aland, Materialien (1969), str. 54–72. ed. princ. (faksimil); J.Henner, H.Förster, U.Horak, Christliches mit Feder und Faden, Nilus 3 (1999), str. 10 br. 9

(Vidi http://www.tyndale.cam.ac.uk/Tyndale/staff/Head/NTPapyri.htm#_ftn40)

p45 Chester Beatty I (100.–150. g.) sva 4 evanđelja i 29 % (289/1003 stihova) Djela apostolskih. Djela 4:27–36; 5:10–20; (8 od 33 slova u 5:21) 30–39; 6:7–7:2; 7:10-21; 7:32-41; 7:52-8:1; 8:14-15, 8:34-9:6; (8:37 nikada nije napisan); 9:16-27; 9:35-10:2; 10:10-23, 31-41; 11:2-13; 11:24-12:6; 12:13-22; 13:6-16,25-36; 13:46-14:3; 14:15-23; 15:2-7,9-27; 15:38-16:4; 16:15-21,32-40; 17:9-17. U Dj 15,7 ovaj je pisar izgubio mjesto i ponovio šest stihova iz Dj 15,2. (Smatralo se da potječe iz kasnog 2. ili ranog 3. stoljeća ili iz 200. g.)

p48 Djela 23:11-17,25-29 (oko 220. ili kasniji dio 3. stoljeća n.e.)

p50 (Papirus Yale 1543) Djela 8:26-32; 10:26-31 Aland je ovo datirao u 4. ili 5. stoljeće, "ali urednici iz Yalea prilično uvjerljivo zagovaraju datiranje u doba vladavine Dioklecijana (284. – 305. g.)".

p53 Matej 26:29-30 i Djela 9:33-38; (3 pisma iz Djela 9:39b); Djela9:40 .–10:1. oko 260. g. n.e. Datum se temelji na sličnostima s pismima Heronina, datiranima oko 260. g. n.e.

p56 Djela 1:1,4-5,7,10-11 (5. do 6. stoljeće) aleksandrijski tekst

p57 Djela4:36 -5:2; 5:8-10 (4. ili 5. stoljeće) aleksandrijski tekst

p58 isti original kao p33. Ovdje su informacije o p33. Djela 7:6-10,13-18;15:21 -24, 26-32 (6. stoljeće) Usklađeno sa Sinaiticusom

p74 (=Bodmer 17) Djela 1:2-5,7-11,13-15,18-19,22-25; 2:2-4; 2:6-3:26; 4:2-6,8-27; 4:29-27:25; 27:27-28:31; Jakov 1:1-6,8-19,21-23,25; 1:27; 2:1-3; 2:4?; 2:5-15; 18-22, 25-26; 3:1,5-6,10-12,14,17-18; 4:8,11-14; 5:1-3,7-9,12-14,19-20; 1. Petrova 1:1-2,7-8; 1:12?; 1:13,19-20,25; 2:6-7,11-12,18,24; 3:4-5; 2. Petrova 2,21; 3,4.11.16; 1. Ivanova 1,1.6; 2,1-2.7.13-14.18-19.25-26; 3,1-2.8.14.19-20; 4:1,6-7,12,16-17; 5:3-4,9-10,17; 2. Ivanova 1,6-7,13; 3. Ivanova 6,12; Judina 3,7,12,18,24 (7. stoljeće)

p91 (=Sydney Inv. 360) Djela2:30 –37;2:46 –3:2 sredina 3. stoljeća. Ovo je samo jedan list (dva fragmenta) "napisan rukopisom dokumentarne naravi".

p112 (=papirus Oxyrhynchus 4496) Djela 26:31-32; 27:6-7 (5. stoljeće)

Uncija 0165 (Berlin, 5. stoljeće) Djela 3:25; 4:1; 4:6; 4:8;4:10 , plus vjerojatno i drugi stihovi.

Uncija 0189 Djela 5:3-21. To je jedna od najstarijih uncija: kasni 2. ili rani 3. stoljeće.

Vaticanus [B] (325.–350. g.)

Sinaiticus [Si] (340-350. g.) sadrži cijeli Djela apostolska. Nakon Pavlovih pisama (uključujući Poslanicu Hebrejima), koja završavaju Poslanicom Filemonu, slijedi prazna, podijeljena stranica, a zatim Djela apostolska. Nakon Djela apostolskih slijedi Poslanica Jakovljeva.

Alexandrinus [A] (oko 450. g.)

Bohajski koptski [Boh] 3./4. stoljeće

Sahidski koptski [Sah] 3. / 4. stoljeće

Meg. koptski [Meg] 3. / 4. stoljeće

Fajumski koptski [Fay] 3./4. stoljeće

Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće

Italika

Latinski Vulgata [Vg] 4. i 5. stoljeće

Jermenski [Arm] nakon 406. g.

Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća

Cambridge 5./6. stoljeće

etiopski [Eth] od oko 500. g.

Gotska 493.–555.

Filoksenski sirijski [SyrPh] 507./508. g.

Harclean Sirijski [SyrH] 616. g.

Bizantska [Byz] (Bizantska obitelj sadrži od 1.761 do 2.209 zasebnih rukopisa. Potječu iz razdoblja od oko 850. do 1576. g.)

Pogledajte za više o ranim rukopisima Djela apostolskih.