P: Što znači da je Biblija "neomjerljiva"?
A: To ne znači bez ikakvih pogrešaka, već bez značajnih pogrešaka u doktrini ili praksi. Osoba i dalje može biti istinski kršćanin, kao što je bio C.S. Lewis, ako vjeruje da je Biblija nepogrešiva, ali pogrešno misli da nije bez pogrešaka.
P: Kada ljudi kažu da je Biblija "bez pogrešaka", što to znači?
O: Kada konzervativni kršćani kažu da je Biblija bez pogrešaka, misle na to da je bez pogrešaka u izvornim rukopisima. U kasnijim prepisima Bog je dopustio pogreške prepisivača. Svi koji kažu da je Biblija bez pogrešaka kažu i da je nepogrešiva. No, ne svi koji kažu da je Biblija nepogrešiva kažu i da je bez pogrešaka.
Pogledajte knjigu *Today's Handbook for Solving Bible Difficulties* (Današnji priručnik za rješavanje poteškoća u Bibliji), str. 45–48, za jednostavnu raspravu o tome kako je izvorni tekst bez pogrešaka, a moderni tekst, iako i dalje pouzdan, jest samo nepogrešiv. Ostale knjige koje daju slične opise bezgrešnosti su 1001 Bible Questions Answered, str. 17; When Critics Ask, str. 23-24; The Complete Book of Bible Answers, str. 13, 25; Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 7, 16; i Difficulties in the Bible, str. 21-22. Opći uvod u Bibliju, str. 43, ističe da su stajalište o "bezgrešnim autografima i pogrešnim kopijama" također zastupali John Calvin i Augustin iz Hipona (354.–430. g.).
Ovdje su neke detaljnije izjave o bezgrešnosti iz Čikaške izjave o biblijskoj hermeneutici, preuzete iz Općeg uvoda u Bibliju, str. 444.
Članak XIII: POTVRĐUJEMO da je svijest o književnim, formalnim i stilskim kategorijama različitih dijelova Svetog pisma nužna za pravilnu egzegezu te stoga cijenimo žanrovsku kritiku kao jednu od mnogih disciplina biblijskih studija.
ODRICEMO se stava da se opće kategorije koje negiraju povijesnost mogu ispravno nametnuti biblijskim pripovijestima koje se predstavljaju kao činjenične.
Članak XV: POTVRĐUJEMO nužnost tumačenja Biblije prema njezinom doslovnom, odnosno normalnom smislu. Doslovni smisao jest gramatičko-povijesni smisao, to jest značenje koje je pisac izrazio. Tumačenje prema doslovnom smislu uzet će u obzir sve figure govora i književne oblike koji se nalaze u tekstu.
ODRICEMO se legitimnosti bilo kojeg pristupa Svetom pismu koji mu pripisuje značenje koje doslovni smisao ne podupire.
Članak XVI: POTVRĐUJEMO da se legitimne kritičke tehnike trebaju koristiti pri utvrđivanju kanonskog teksta i njegova značenja.
ODRICEMO se legitimnosti dopuštanja bilo kojoj metodi biblijske kritike da dovodi u pitanje istinitost ili cjelovitost izraženog smisla pisca, ili bilo kojeg drugog biblijskog učenja."
Za detaljnu definiciju bezgrešnosti u 19 članaka može se konzultirati Čikaško saopćenje o biblijskoj bezgrešnosti, objavljeno u knjizi *Inerrancy* na str. 493–502. Članak X potvrđuje da su samo autografi bili bezgrešni. Članak XIX potvrđuje da osoba NE mora vjerovati u bezgrešnost kako bi bila istinski kršćanin.
P: Ako "bezgrešnost" nema problema s time da su se u tekst ušuljale sitne kopističke pogreške, a izvornici više ne postoje, ne bi li bilo jednako jednostavno reći da su pogreške bile u izvorima?
A: Konzervativni kršćani ne vjeruju da je Biblija Božja riječ i da Bog nije napravio nikakve pogreške kad je Njegova riječ izvorno napisana.
P: Konkretno, što razlikuje "inerenciju" od "hiper-doslovnosti"?
A: Beprijekornost dopušta sljedeće kvalifikacije:
Antropomorfni izrazi, kao što su Izlazak 8:19; 13:14; 15:8,12,16; Ponovljeni zakon 7:19; Psalam 91:4; Hebrejima 4:13
Greške prepisivača, kao u Brojevima 3:28; 1. Kraljevima 4:26; 2. Ljetopisima 18:12; 22:2,5; 36:9
Izrazi govora, kao što su Izlazak 33,11; Ponovljeni zakon 32,50.
Približavanja, kao što su zaokruženi brojevi
Pisanje iz određenog referentnog okvira, kao što je Ivan koji piše ono što je čuo i vidio u Otkrivenju
Božja je u pisanju upotrijebio stil ljudskog autora.
Za više o nadahnuću Svetog pisma pogledajte raspravu u 2. Petrovoj 1,21.
P: Koji je službeni katolički stav o bezgrešnosti Biblije?
A: Iako mnogi katolici imaju različita stajališta, evo službenog stajališta Crkve.
Catholic Apologetics Today kaže sljedeće.
"Crkva je oduvijek inzistirala da u Svetom pismu nema nikakve pogreške. Tako je Pije XII. napisao (Divino afflante Spiritu), 'U naše vrijeme, Vatikanum [I], odbacivši lažna učenja o nadahnuću, proglasio je da se ti isti knjige [Svetog pisma] moraju smatrati "svetima i kanonskima" od strane Crkve, "ne samo zato što sadrže objavu bez pogreške, nego i zato što, nadahnute od Duha Svetoga, imaju Boga za autora, i kao takve su predane Crkvi." Ali onda, kada su se neki katolički autori, suprotno ovoj svečanoj definiciji katoličkog nauka … usudili ograničiti istinu Svetog Pisma na pitanja vjere i morala…. Naš prednik neugasle uspomena, Lav XIII, u enciklici Providentissimus Deus… s pravom i na odgovarajući način opovrgnuo te pogreške.'" ( kurziv u originalu)
Katekizam Katoličke Crkve (Imprimi Potest) 1994. izjavljuje sljedeće.
104 "U Svetom pismu Crkva neprestano nalazi svoju hranu i svoju snagu, jer ga ne prihvaća kao ljudsku riječ, 'nego kao ono što ono doista jest, riječ Božju.'"
107 "Nadahnute knjige poučavaju istinu. Stoga, budući da se sve što nadahnuti autori ili sveti pisci potvrđuju treba smatrati potvrđenim od Duha Svetoga, moramo priznati da knjige Svetog pisma čvrsto, vjerno i bez pogreške poučavaju onu istinu koju je Bog, radi našeg spasenja, želio povjeriti Svetom pismu."
Ukratko: službena katolička pozicija o bezgrešnosti Svetog pisma identična je evanđeosko-fundamentalističkom pogledu na Pismo, uz sljedeće iznimke.
1. Katolička crkva prihvaća modernu katoličku Apokrifu, koja je zbirka dodatnih knjiga i odlomaka u katoličkom Starom zavjetu.
2. Katolički stav je navodno šutljiv po pitanju bezgrešnosti Pisma u izvornim rukopisima, ali da je Bog dopustio neznatne greške prepisivača u nekim od rukopisa koje posjedujemo.
3. Katolička crkva ima razlike u tumačenju Svetog pisma, osobito u svjetlu tradicije Katoličke crkve.
P: Kada je pojam "bez pogrešaka" prvi put upotrijebljen?
O: Prema članku Paula D. Feinberga u djelu Inerrancy (uredio Norman Geisler), str. 292, Boetije, koji je živio krajem 5. i početkom 6. stoljeća, upotrijebio je taj pojam u značenju "odsutnost pogreške". Oxfordski rječnik engleskog jezika navodi da je prvi put upotrijebljen 1837. godine na engleskom jeziku u značenju "bez pogreške, bez greške, nepogrešiv". Izraz neporecivost (inerrancy) upotrijebljen je kao imenica otprilike u isto vrijeme.
P: Koji dokazi postoje da je Bog Otac (bilo Isusa ili kršćana) ili da ima Sina?
O: U Starom zavjetu pojam Boga kao Oca bio je prilično uobičajen. 2 Samuelova 7,14; 1 Ljetopis 17,11-14; 22,10; 28,6; Psalam 2,7; Izreke 3,12; Izaija 63,16; Jeremija 3,19; 31,9; Hošea 11,1; Malachija 1,6; 2,10. Izreke 30,4n (BSB) kaže: "Koje je Njegovo ime, i koje je ime Njegova Sina – zar ne znaš!"
U 27 knjiga Novog zavjeta, svaka knjiga osim 3. Ivanove ili spominje da je Bog Otac, da je Isus Sin Božji ili da smo mi sinovi Božji. Na primjer, u Mateju 6,9 Isus nas je naučio moliti: "Oče naš, koji jesi na nebesima…". U Otkrivenju 21,7 imamo dragocjeno obećanje: "Tko pobijedi, naslijedit će sve, i ja ću mu biti Bog, a on će mi biti sin." (BSB)
P: Što su rani kršćani čuli i učili o Bogu kao Ocu ili o tome da ima Sina?
O: Rani Isusovi sljedbenici, neposredno nakon što je napisan Novi zavjet, također su pisali o tome. Ovdje su navodi devet autora iz razdoblja prije 200. godine.
Prva Klementova poslanica (96.–98. g.) gl. 23 (Sin) gl. 36
Poslanica Barnabe (oko 70.–130. g.) gl. 5 (Sin Božji) gl. 14
O mučeništvu Polikarpa (oko 169. g.) prva rečenica, gl. 14., itd.
Ignacije Evanđelistima (prije 116. g.) gl. 2, gl. 3
Fragmenti Papije (prije 155. g.) Fragment 5 (2 puta)
K Diognetu (oko 130.–200. g.) gl. 10
Prva apologija Justina Mučenika, gl. 13 (sin), gl. 15 (2 puta) (150. g.)
Atenagorasova molba za kršćane (177. g.) gl.10 (2 puta)
Teofil Autoliksu (168-181/188. g.) knjiga 1. poglavlje 4, knjiga 2. poglavlje 22 (2 puta)
Pa kako je toliko kršćana moglo vjerovati da je Bog Otac? To je moglo biti samo zato što su a) to naučili od Isusa, b) to naučili od Isusovih apostola, c) to naučili iz onoga što je bilo jasno u Starom zavjetu ili d) sve od navedenog.
Razmišljanje za muslimane: Može li netko gledati na Boga kao na Oca, ili obožavati Isusa kao Boga u Trojstvu i ipak ići u raj? Naravno, Biblija na to odgovara potvrdno, ali pogledajmo to pitanje iz islamske perspektive. Od vremena Isusa nadalje, oni koji su vjerovali u Isusa kao Božjeg proroka vjerovali su da je on Bog. Ili je Bog želio da svi koji su pokušali slijediti Isusove riječi odu u pakao, ili ih nije lukavo navodio na krivi put. Ako je Isus učio istinu (a muslimani se slažu da jest), vjerujete li da je Bog želio/dozvolio da znanje da je prorok Isus bio od Boga uči sve do vremena Muhammeda lažima; lažima koje bi ih poslale u pakao? Teško je vjerovati u takvog hirovitog, đavolskog boga, ali opet, ljudi su, ne razmišljajući o tome, vjerovali u čudnije stvari.
P: Mogu li ući u raj ako ne prihvatim Isusa Krista za svog Gospodina i Spasitelja?
O: Ne, ne možete ući u Raj ako odbijate prihvatiti Isusa za svog Gospodina i Spasitelja. Evo četiri točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.
Pravednost: Bog je dobar, svet, pravedan i pravedan prema svima (Hebrejima 6,10). Bog sudi ljudima na temelju znanja koje imaju (Rimljanima 4,15; 5,13). Abraham nije znao ime Isusovo, no ipak je slijedio Boga i bio je spašen po Isusu. (Ivan 8,56; Hebrejima 9)
Jedini put: Ne možemo doći na nebo vlastitom pravednošću; trebamo Božje milosrđe i milost kroz Isusa. Isus nije samo put k Bogu, već jedini i pravi put k Bogu. (Ivan 14,6; 15,5; Djela apostolska 4,12)
Odbaciti Isusa kao Sina Božjega znači odbaciti Raj: Čak i vrlo religioznom narodu, židovskim farizejima, Isus je rekao da će, ako Ga odbace, doista umrijeti u svojim grijesima. (Ivan 8,24)
Bog traži: Bog ne želi da itko propadne (2. Petrova 3,9), ali kao što je Jeremija plakao nad svojim narodom (Jeremija 13,17; 14,17) i kao što je Isus plakao nad Jeruzalemom (Luka 19,41-44) i Petar je molio svoje slušatelje (Djela apostolska 2,40), Bog, s ne manjim žarom, traži svoje.
P: Odakle potječu poglavlja i stihovi u Bibliji?
O: Modernu podjelu na poglavlja i stihove uveo je Stephen Langton, nadbiskup Canterburyja, koji je umro 1228. Prvi grčki Novi zavjet objavljen s tim poglavljima i stihovima bio je 1551. godine u Parizu, a izdao ga je tiskar Robert Stephens, koji je 1555. godine na isti način podijelio i Vulgatu. Engleska Biblija iz Ženeve bila je prva s poglavljima i stihovima 1560. godine.
P: Zašto ste tako negativni prema islamu?
O: Volimo muslimane i želimo im sve najbolje, da vječno žive u radosti na nebu. Kritični smo prema islamu za njihovu dobrobit. Međutim, nismo ni približno toliko negativni prema islamu kao sami muslimani. Kada vjernici u džamiji u Pakistanu budu ustrijeljeni, samo zato što su šijiti, to je negativno. Kada je Tamerlan, koji je sagradio džamiju, napravio humku od 70.000 lubanja muslimanskog stanovništva koje je živjelo u Isfahanu, to je prilično negativno.
Kršćani ne bi trebali biti negativni prema muslimanima (ili bilo kome drugome) na tri načina.
1. Mi nikada ne kletamo muslimane kao što je Muhammed kletvao nas. Na kraju Muhammedovog života rekao je: "Neka Allah prokune Židove i kršćane jer su izgradili mjesta za obožavanje na grobovima svojih proroka." (Buhari, sv. 1, knjiga 8, pog. 55, br. 427, str. 255). Primijetite da nije razlikovao između istinskih i licemjernih kršćana; jednostavno je proklet sve njih.
2. Ne želimo reći ništa što je "klevetničko" (= lažno + negativno). Na primjer, da su Židovi bili zli jer su obožavali Ezru ('Uzair), sina Allahovog, kako Kur'an kaže u suri 9:30.
3. Muhammed je rekao da se "pagani ismijavaju u stihovima" prema Buhariju, svezak 8, knjiga 72, poglavlje 91, br. 174, str. 113.
Dakle, barem se možemo složiti s modernim muslimanima (nadam se) da Bog ne želi ovakav negativan stav.
Što se nas tiče, Isus je proveo više od trećine svih svojih zabilježenih riječi ili koristeći, upozoravajući određene ljude, upozoravajući općenito ili ispravljajući pogrešne stvari. On je također ohrabrivao, a i mi to činimo. Ne samo da se pitamo: "Što bi Isus učinio?", već bismo se trebali pitati i: "Što bi Isus želio da kažemo?" Da, mi smo "upozoravatelji" poput Jeremije, Ivana Krstitelja, Pavla, pa čak i Isusa, ali želimo da znate da vas također volimo. Nikada vas ne bismo htjeli povrijediti, iako muslimani povređuju kršćane, i želimo vam samo najbolje.
P: Zašto vi kršćani [navodno] napadate muslimane?
O: Brinemo se za muslimane; ne napadamo ih. Evo tri točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru: Bosanci, Isus i seljaci.
Bošnjaci: Kad su Srbi nemilosrdno masakrirali bošnjačke muslimane, Amerikanci (sve vjeroispovijesti) su se suprotstavili tome. Srbi su možda Amerikom vidjeli kao protivnike, ali mi nismo bili protiv srpskog naroda. Bili smo za zaštitu potlačenih i protiv zločina koje su počinili neki (ali ne i svi) Srbi. Isto tako, nemamo ništa protiv Afganistanaca, što pokazuju naše pošiljke pomoći za njih, ali kada su napadnuti naši civili, odgovorili smo kako bismo se zaštitili od ponovnog događaja.
Isus je rekao da trebamo okrenuti i drugu obrazinu, a mi to činimo kao pojedinci. Međutim, na razini vlade, Poslanica Rimljanima 13,4 kaže da ona ne nosi mač uzalud. Zapadna kultura nije kršćanska, iako je kršćanstvo snažno utjecalo na nju. Zapadna kultura nije uvijek u pravu, ali dužni smo se suprotstaviti onome što je pogrešno. Postoje i druge stvari koje su pogrešne osim ubojstva ljudi. Drugo zlo je tretiranje žena kao građanki drugog reda, kojima nije dopušteno raditi, čiji je svjedočki iskaz samo pola vrijednosti muškog i koje rijetko smiju izlaziti iz kuće. Bog se ismijava kada se to čini u Njegovo ime.
Danas su muslimani pobili seljake u Indoneziji i Sudanu jednostavno zato što su kršćani. Možete li mi reći zašto mnogi muslimani diljem svijeta smatraju da to trebaju činiti, a opet misle da je svaka mirna, racionalna kritika islamskih praksi napad na njih?
P: Zašto su kršćani vodili križarske ratove protiv muslimana?
O: Isus je bio Knez mira i nikada nije rekao da treba ubiti nekoga zato što ima drugu religiju. "Kršćanski" križarski ratovi nisu bili dio biblijskog kršćanstva. Križarski ratovi (ili kršćanski džihadovi) bila je pogrešna stvar koju su Europljani naučili od islamskih džihadova.
P: Kako kršćani mole?
O: Biblija sadrži mnogo molitvi koje možemo koristiti kao primjere, ali Isus je posebno naučio svoje učenike kako se moliti u Mateju 6,9-13. Kršćani molitvu doživljavaju kao razgovor s Bogom; stoga je malo kršćanskih molitvi koje se uče napamet. Kršćanske molitve često završavaju frazama poput "u ime Isusovo", jer je žrtvom Isusovom da imamo pristup moliti se Ocu. (Ivan 16,26)
Kršćani trebaju neprestano moliti Boga, kako je zapovijeđeno u 1. Solunjanima 5,17; Efežanima 6,18; Filipljanima 4,4.6; Hebrejima 13,15; te prema primjerima u Rimljanima 1,9-10; Kološanima 1,9; i 1. Solunjanima 1,2-3; 3,10.
To se razlikuje od islama, gdje postoje određena vremena kada je molitva zabranjena prema Buhariju, svezak 2, knjiga 21, poglavlje 38, br. 283, str. 158. Fiqh us-Sunnah, svezak 2, str. 11, kaže: "Umar ga je vidio i rekao mu: 'Sjedi, narod Knjige je uništen jer nisu razlikovali svoje molitve.' Prorok je rekao: 'Dobro si rekao, Ibn al-Khattab.'
P: U apokrifnim rukopisima iz Qumrana, može li Pravedni učitelj biti proročanstvo o Muhamedu, Isusu, Ivanu Krstitelju ili nekome drugome?
O: Ne, jer je onaj kojega su nazivali Pravednim učiteljem došao prije nego što su ovi rukopisi napisani, prema dokazima samih rukopisa. Ovdje su relevantni dijelovi preuzeti iz djela "The Dead Sea Scrolls Translated: The Qumran Texts in English" autora Florentina Garcíe Martineza.
Učitelj pravednosti došao je 390 + 20 godina nakon izgnanstva. Izgnanstvo je bilo 586. godine pr. Kr., što bi bilo u vrijeme Makabejaca, znatno prije vremena Krista.
"Jer kad su mu bili nevjerni napustivši ga, on [Bog] je sakrio svoje lice od Izraela i od svoga svetilišta te ih preda maču. Međutim, kad se sjetio saveza s prvih, sačuvao je ostatak za Izrael i nije ih predao na propast. I u trenutku gnjeva, tristo devedeset godina nakon što ih je predao u ruke Nabukodonosoru, kralju babilonskom, posjetio ih je i iz Izraela i iz Arona dao izniknuti izdanak, kako bi posjedovali zemlju njegovu i kako bi se nasitili dobara njezina tla. I spoznali su svoj grijeh i znali da su krivi; ali bili su kao slijepi i kao oni koji traže put više od dvadeset godina. I Bog je ocijenio njihova djela, jer su ga tražili savršenim srcem, i podigao im je Učitelja pravednosti, da ih uputi na put svoga srca." Damastski dokument iz Genize (CD-A) kol. 1, retki 3–11, str. 33
Ista se stvar spominje u prepisci Damaskog dokumenta 4Q268 (=4QD(c)) retci 13-17 str. 48 i 4Q266 (=4QD(a)) fragment 2 retci 7-14 str. 49. Valja napomenuti da su dva rukopisa (A i B) iz židovske genize u Kairu i datirana su nakon 900. g. po Kr., dok su druga dva rukopisa iz vremena Isusa Krista među svitcima s Mrtvog mora.
Uzgred, Učitelj pravednosti istaknuto se spominje u Pesheru Habakuka (1QpHab) kol. 1, redak 13, str. 198; kol. 2, redak 2, str. 198; kol. 5, redak 10, str. 199; kol. 7, redak 4, str. 200; kol. 8, redak 3, str. 200; kol. 9, retki 9-10, str. 201; kol. 11, redak 5, str. 201.
Također, vrlo kratko se spominje Učitelj pravednosti u Psalmi Pesher 4Q173 fragment 1 str. 206.
Zaključci:
Učitelj pravednosti bio je osnivač zajednice u Kumranu (str. liii).
U uvodu se također navodi da su razne diskreditirane teorije tvrdile da je Učitelj pravednosti bio Isus, ili Ivan Krstitelj, ili pak apostol Jakov. Dodaje se: "Međutim, zajedničko svim tim teorijama jest poricanje zaključaka do kojih se došlo arheološkim istraživanjem, koje ukazuje na to da su svi rukopisi položeni u špilje (a time i napisani) prije uništenja Khirbeta Kumrana 68. godine n.e. Iznad svega, te teorije poriču zaključke paleografske analize rukopisa." (str. xlvii)
Florentino Garcia Martinez vodi Institut za Kumran na Sveučilištu u Groningenu u Nizozemskoj.
P: Koji su odlomci i riječi u Bibliji na aramejskom?
O: U Starom zavjetu u knjizi proroka Daniela 2:4b-7:28, gdje je tema o poganskim narodima napisana aramejski. Knjige Esdras 4:8-6:18; 7:12-26 napisane su aramejski. Jeremija 10:11 je napisan aramejski. Ime Jegar Sahaduta u Postanku 31:47 napisano je aramejski.
U Novom zavjetu Isusove riječi na aramejskom zabilježene su u Mateju 27,46a. U Ivanu 19,13 stoji da se mjesto kamenog popločanja na aramejskom nazivalo Gabbatha. U Marku 5,41 Isus je djevojčici rekao Talitha koum na aramejskom.
P: U izvancrkvenim rukopisima s Mrtvog mora, bi li [navodni] "svećenički Mesija" mogao biti Isus, a [navodni] "kraljevski Mesija" proročanstvo o Muhamedu, kao što je tvrdio jedan musliman?
O: Ne. Prije svega, u Svitcima s Mrtvog mora ne postoji "svećenički Mesija" niti "kraljevski Mesija". Dapače, u nekim svitcima s Mrtvog mora spominje se jedan mesija, a u drugima dva mesije: mesija Arona i mesija Izraela. Iz kojeg je plemena Izraela bio Muhamed? Budući da Muhamed nije bio ni iz jednoga plemena Izraela, ne može se reći da je mogao biti bilo koji od njih.
Spominjanje dvojice mesija, Arona i Izraela, u Pravilu zajednice 1Q Rule kol. 9 str. 13–14
Propise treba slijediti kroz vrijeme nečestosti dok se ne pojavi Mesija Aronski. Damaskanski dokument CD-A kol.12 redak 23 str.43
Spominjanje mesije (u jednini) Arona i Izraela u Damaskom dokumentu CD-A kol. 9, retci 10–11, str. 45; kol. 19, retci 10–11, str. 46; kol. 20, retak 1, str. 46
Spominjanje mesije (u jednini) Arona i Izraela. 4Q266 fragment 18 kol.3 redak 12 str.56
Nadalje, mesija Arona isti je kao Učitelj pravednosti. "Njegovo tumačenje odnosi se na Svećenika, Učitelja [pravednosti, kojega] je Bog izabrao da stoji [pred njim, jer] ga je postavio da za njega osnuje zajednicu [svojih izabranika]", Psalmi Pesher 4Q171 kol. 3, retci 13–16, str. 205
Pravilo zajednice (1Q28a) stupac 2 str. 127 govori mnogo o Mesiji. "kad [Bog] rodi Mesiju s njima" (redak 11; "[Bog]" je u Florentinovoj knjizi). "Potom će [Mesija] Izraelov ući i pred njim će sjediti poglavice [plemena Izraela, svaki] prema svojoj časti" (stihovi 14-15).
Je li Muhamed pio vino? "I [kad] se okupe za zajedničkim stolom [ili da piju] novo vino, i zajednički stol je pripremljen [i] novo vino [je pomiješano] za piće, [nitko ne bi trebao pružiti] svoju ruku prema prvom plodovima kruha i [novog vina] prije svećenika, jer [on je taj koji bl]agoslivlja prvom plodovima kruha i novog vina [i pruža] svoju ruku prema kruhu pred njima. Nakon toga Mesija Izraelov pružit će svoju ruku prema kruhu." retci 17-20.
Zaključak: Aronski Mesija je Učitelj pravednosti (Pesher Psalama 4Q171 kol. 3, retci 13–16, str. 205), stoga to nije Krist. Ne postoji kraljevski Mesija, samo Mesija Izraela, a Muhamed nije iz Izraela.
P: Zašto odgovarati na toliko pitanja?
O: Ovo je jednako osobno pitanje kao i pitanje o Bibliji, ali evo odgovora svejedno.
Isključujući odgovore "ludost", "nemam ništa boljeg za raditi" i "imam previše slobodnog vremena", vidio sam potrebu za ovim, pomolio se o tome i započeo ovaj pothvat. Ovo je preuzeto iz četverostrane brošure koju sam imao kada sam držao radionicu o bezgrešnosti Biblije na "Kršćanskom povlačenju za život" u Forest Glenu u proljeće 1997. godine. U tom sam letku mislio da sam odgovorio na sva važna pitanja o Knjizi Postanka.
U svakom slučaju, brojni kršćani, od kojih su mnogi imali puno bolje vještine od mene, već su napisali brojne dobre knjige o odgovaranju na biblijska pitanja. Ali iako su prilično dobro odgovorili na 300, 500 ili 800 pitanja, njihovi odgovori nisu bili sveobuhvatni. Štoviše, odgovori nisu bili u elektroničkom formatu, a odredbe o autorskim pravima nisu bile takve da su kršćani mogli kopirati i dijeliti odgovore kako su željeli. Evo razloga zašto mislim da je važno imati odgovore na sva ta pitanja.
1. Petrova 3,15: "A u srcima svojim posvećujte Krista kao Gospodina. Uvijek budite spremni dati odgovor svakome tko od vas traži obrazloženje nade koja je u vama, ali to činite s blagošću i poštovanjem." Skeptični nevjernici tvrde da je Biblija netočna ili proturječna, a vjernici trebaju imati mjesto kamo se mogu obratiti po odgovor.
2. Solunjanima 2:15 "Zato, braćo, stajte čvrsto i držite se predaja koje smo vam prenijeli, bilo usmenim riječima, bilo pisom." I sami kršćani mogu imati pitanja o doktrinama i riječima.
Izreke 30,5: "Svaka je riječ Božja savršena; on je štit onima koji se u njega utječu." (BSB). Iako osoba može biti istinski kršćanin i vjerovati da je Biblija imala pogrešaka u izvornim rukopisima, smatram da je važno priznati da je ona bez pogreške. Međutim, čini se da, kada kršćanin tvrdi da je Biblija bez pogrešaka, trebao bi moći pristupiti odgovorima na gotovo svaki prigovor koji bi netko mogao iznijeti. To je ono što ovaj rad pokušava učiniti.
Ti odgovori možda nisu uvijek najbolji i zato su navedeni odgovori iz raznih kršćanskih knjiga, koje su često opsežnije. Ako smatrate da odgovor ovdje nije dovoljan ili bi se mogao poboljšati, bili bismo zahvalni na svim vašim prijedlozima.