< Upit iz Biblije iz 2. Petrove

P: U 2. Petrova 1,1, kako je strukturiran ovaj tekst?

O: Knjiga 2. Petrova lako se dijeli na tri dijela:

2. Petrova 1: Poznaj svoje spasenje

2. Petrova 2 Poznaj svog protivnika

2. Petrova 3 Upoznajte svoje proročanstvo

P: U 2. Petrova 1,1, zašto postoje sličnosti između knjiga 2. Petrova i Judina? (Na primjer, 2. Petrova2:17 . i Judina 13, te 2. Petrova 2,1-18 i Judina 4-16)

O: Obradili su slične teme, a možda su Juda i Petar o tim stvarima raspravljali zajedno. Također, Duh Sveti obojicu je slično nadahnuo. Također je moguće da je Juda pročitao 2. Petrovu ili da je Petar pročitao Judino pismo. Ponekad razlike dodatno ističu sličnosti; na primjer, 2. Petrova 1. poglavlje raspravlja o našem spasenju, a Juda ne, ali Juda kaže da bi radije raspravljao o našem zajedničkom spasenju, no stvari o kojima je pisao bile su hitnije.

Dublje je pitanje, kako je Biblija nadahnuta? Mehanička diktatura bila bi teorija da je Bog usmeno rekao ljudskim piscima da zapišu svaki slovo svake riječi. Biblija ne tvrdi da je mehanički diktirana. Naprotiv, Bog je odabrao ljude koji će napisati Bibliju i dao im iskustva i znanje. U nekim, ali ne i u svim slučajevima, Bog im je dao točne riječi koje su trebali upotrijebiti. U svim slučajevima, oni koji vjeruju da je Biblija bez pogrešaka vjeruju da se u izvorne rukopise nije ušlo nijedno slovo koje Bog nije namjeravao da bude ondje. Pogledajte pitanje o 2. Petrovoj 1,21 za daljnju raspravu o nadahnuću Svetog pisma.

P: U 2. Petrova 1,1, zašto se stilovi 1. i 2. Petrova razlikuju?

O: Dva razloga.

Prva Petrova pisma napisao je pisar: U 1. Petrovoj 5,12 Petar navodi da je ovo pismo diktirao piscu po imenu Silvan (Silas), koji je vjerojatno koristio dotjeraniju grčku gramatiku. Jeronim (oko 404. g.) prvi je ukazao na taj problem i objasnio ga tvrdeći da je Prvu Petrovu pismo napisao pisar Silvan.

Različite teme: 1. Petrova prvenstveno govori o ustrajnosti pod pritiskom kao Božjeg svetog naroda, a 2. Petrova upozorava na lažne učitelje. Međutim, iako su teme dvaju pisama različite, sadržaji imaju suptilne sličnosti. Na primjer, u cijeloj Bibliji samo Petar (1. Petrova3:20 . i 2. Petrova 2:5) navodi da je u Noinom kovčegu spašeno točno osam duša.

P: U 2. Petrova 1,1 kako je naša vjera dragocjena?

Odgovor: Naša je vjera dragocjena za nas sada, jer je izvor naše nade i radosti te snage za današnji život, za činjenje onoga što znamo da trebamo činiti i suzdržavanje od onoga što znamo da ne bismo trebali činiti. Naša je vjera dragocjena za nas u budućnosti, jer nam spasenje po vjeri (Efežanima 2,8) daje život vječni. Vjera drugih vjernika dragocjena nam je jer vidimo njihov karakter i radujemo se Bogu zbog njihovog života i spasenja. Naša je vjera dragocjena Bogu jer Ga proslavlja, a Hebrejima 11,6 kaže da je ona preduvjet da ugodimo Bogu.

P: U 2. Petrova 1,1 jedan je ateist smatrao vrlo čudnim da je glavna stvar koju Bog od nas traži da vjerujemo u Njega. Zašto bi Mu to bilo važno? Što ateist nije razumio?

O: Vjera je mnogo više od pukog vjerovanja u određene činjenice ili teorije. Vjera je povjeriti svoje živote Bogu. U manjem mjerilu, vjerujemo da nas supružnik voli, čak i kada ga ne gledamo, i vjerujemo da je nastaviti voljeti supružnika, u dobru i zlu, ono što želimo činiti.

P: U 2. Petrova 1,3, kako nam Bog daje sve što nam je potrebno za život i pobožnost?

O: Bog nam je dao sva znanja potrebna da dođemo k Kristu i živimo život poslušnosti ugodan našem Gospodinu. Ali Bog nam je također dao i Svoju Svetu Duha, koji prebiva u nama, da nas vodi u svu istinu. Sveti Duh nas jača i tješi, kao što je Isus naučio u Ivanovom evanđelju 14:15-16, 25-26.

Ne samo da nam Bog možda neće dati sve što želimo, već nam to gotovo uvijek i ne daje. Kao što je netko jednom rekao, žica na gudačkom instrumentu svira mnogo bolje kada je napeta. Potpuno opuštena žica ne može uopće svirati. Slično tome, možda nikada nećemo biti u potpunosti zadovoljni životom na ovoj zemlji — niti bismo trebali biti. Mi samo prolazimo, na putu prema našem odredištu, nebu.

P: U 2. Petrova 1,4, koja su, po vašem mišljenju, najdragocjenija obećanja koja nam je Bog dao?

Mnogi bi vjernici rekli da je to spasenje kroz Isusovu smrt na križu za naše grijehe, jer bez toga smo osuđeni i nemamo nade u vječni život. Ali kakav je to vječni život! Naše spasenje nije samo dobro živjeti zauvijek na zemlji ili negdje sami, već živjeti zauvijek u vječnoj blaženosti s Bogom. Stoga bi drugi rekli da je to vječni život u Kristu, čiji je naše spasenje prvi korak. Dakle, najveće obećanje je i jedno i drugo: početak beskrajne radosti i sama veličina te beskrajne radosti.

P: U 2. Petrova 1,4, budući da sudjelujemo u božanskoj naravi, postajemo li bogovi?

O: Ne. Ne postajemo svemoćni, ne stvaramo anđele, ne primamo s pravom obožavanje niti imamo mnoga druga Božja svojstva. Ovaj stih znači da nam Bog daje i nastavlja u nama održavati neke aspekte božanske naravi, kao što su vječni život, svetost i sposobnost boravka s Njim.

P: U 2. Petrova 1,4, kako sudjelujemo u božanskoj naravi?

I: Isus nas je nazvao braćom i sestrama (Marko 3,35), i sjedimo zajedno s Kristom na Njegovom prijestolju (Efežanima 2,6). Ne postajemo ni mali bogovi, ni sami Jedini, Istinski Bog, već sudjelujemo u božanskoj naravi jer Krist živi u nama po Svojem Svetom Duhu (Ivan 14,23; 1. Ivanova 4,12.15; Rimljanima 8,9-11; 1. Korinćanima 6,19).

P: U 2. Petrova 1,4, kako svijet pokvarenja ljude?

O: Svijet kvari naš um tako što ljudi vjeruju lažima i više ne mogu razaznati što je istina, a što laž. Svi imamo savjest koja služi kao osnovni vodič za ono što je ispravno, a što pogrešno, a svijet otupjuje ljudsku savjest. Svijet kvari naše srce tako što više ne želimo ono što je ispravno i ne tražimo najbolji put.

Kao metaforu, uzmimo ovisnika o drogama u najtežoj fazi ovisnosti. U početku misli da je droga uzbudljiva, zatim racionalizira da mu uopće ne šteti, a na kraju, iako jasno vidi da mu je uništila život, više ga nije briga.

P: U 2. Petrova 1,6 jedna je tajna samokontrole u tome što ona djelomično proizlazi iz znanja. Kako samokontrola proizlazi iz znanja?

O: Naravno, znanje vam govori što biste trebali, a što ne biste trebali raditi, ali to nije ono na što se ovdje misli, jer samokontrola nije shvaćanje što učiniti, već odluka da budete samodisciplinirani i da činite ono što znate da je ispravno. Znanje daje viziju. Sa znanjem možete vidjeti posljedice samokontrole, a često možete vidjeti i potencijalne posljedice njezina nedostatka. Ponekad, kada ste u iskušenju da budete nepošteni ili da počinite neki drugi grijeh, možete odlučiti ne griješiti iz jedinog razloga što ne želite. Ne želite jer možete vidjeti posljedice takvog postupka, u životima drugih i u vlastitom životu.

P: U 2. Petrova 1,6, kako se ustrajnost odnosi na samokontrolu?

O: Ako usporedite kršćanski život sa utrkom, to je više maraton nego kratki sprint. Samokontrola nije toliko korisna ako ne traje. Dobro je reći: "Neću griješiti danas", ali ako doista mislite: "Ovo ću ponovno razmotriti sutra", to nije tako dobro kao reći: "Nikada više ne želim počiniti ovaj grijeh." Odgađanje mogućeg poraza nije tako dobro kao postizanje pobjede nad grijehom.

P: U 2. Petrova 1,6, kako pobožnost proizlazi iz postojanosti?

O: Pobožnost pretpostavlja postojanost. Ako je netko ponekad iskren, ponekad čist ili se ponekad suzdrži od nekog grijeha, to je daleko od toga da bude jednako dobro kao biti netko na koga se može računati da će te stvari činiti.

P: U 2. Petrova 1,7, kako bratska ljubaznost proizlazi iz istinske pobožnosti? Zašto neke vrste pobožnosti uopće ne vode bratskoj ljubaznosti?

O: Bog želi da volimo druge kao što volimo sebe. Ako smo ozbiljni u nastojanju da budemo pobožni, to znači da se pridržavamo Božjih zapovijedi, a Bog nam zapovijeda da volimo druge. Možda nemamo ljubav da bismo to učinili sami od sebe. Ali s Božjom ljubavlju koja teče kroz nas, možemo voljeti druge.

P: U 2. Petrova 1,7 može se vidjeti kako ljubav vodi do bratoljubaznosti, ali kako bratoljubaznost vodi do ljubavi?

O: Ako namjerno iskazujemo dobrotu prema drugima, lakše nam je voljeti ih. U neku ruku, odlučiti biti dobar prema njima slično je odlučivanju da ih volimo.

P: U 2. Petrova 1,9, kako ljudi mogu zaboraviti da su očišćeni od svojih prošlih grijeha?

O: Kako mala djeca mogu zaboraviti da su se upravo okusala i izaći van igrati se u blatu? Mogu. Nažalost, kao Božja djeca, možemo biti jednako glupi.

P: U 2. Petrova 1,10, kako možemo učvrstiti svoje izabranstvo?

O: Izbor (ili neizbor) osobe ne može se učiniti sigurnijim u očima vječnog Boga. Međutim, može se učiniti sigurnijim u našim očima.

Budući da je poslušnost Isusu znak spašene osobe, ako vjernik ne živi život poslušan Kristu, taj znak (barem neko vrijeme) ne postoji i postavlja se opravdano pitanje je li ta osoba doista spašena ili ne. Možda neće ići u Raj, što pokazuje 2. Petrova 2:19-22. Ili je možda neposlušan kršćanin. Međutim, za nekoga tko živi poslušno u Kristu nema te dvosmislenosti.

P: U 2. Petrovoj 1,11, kako je obilno/bogato primanje u nebu kompatibilno s vatrom i bolnim patnjama kršćana u čistilištu?

O: To nije baš kompatibilno. Čišćenje je katoličko učenje potpuno odsutno iz Biblije i nema potrebe da u to vjerujemo. Za više informacija pogledajte raspravu o 1. Korinćanima 3:13-15.

P: U 2. Petrova 1,12-15, zašto su nam potrebna "podsjećanja" u našem kršćanskom životu?

O: Petar je tada smatrao potrebnim provesti mnogo vremena podsjećajući svoje stado na stvari koje su već čuli. I nama su danas potrebni isti takvi podsjetnici. Potrebni su nam iz nekoliko različitih razloga. Naš um može zaboraviti neke od informacija koje smo naučili, ali to nije glavni razlog. Čšće, iako se možda sjećamo činjenica, trebamo ponovno promisliti o važnosti i utjecaju onoga što smo naučili. Ne želimo napustiti svoju prvu ljubav, kao što je to učinila efeska crkva u Otkrivenju 2:4-5. Na kraju, potrebni su nam podsjetnici na cilj kako bi nas ojačali u odlučnosti da činimo ono što je ispravno.

P: U 2. Petrovoj 1,16 i 1. Ivanovoj 1,1-2, zašto je toliko važno da su apostoli bili očevici?

O: Apostoli i proroci su temelj naše vjere, prema Efežanima 2,20, a Krist je glavni kutni kamen. Važno je da su Isusa vidjeli iz prve ruke.

P: U 2. Petrova 1,17, kada je Otac to rekao Isusu da ga Petar čuje?

O: Otac je to rekao pri Isusovu krštenju u Mateju 3,17 i pri Preobraženju u Mateju 17,5. Također je moguće da je Petar to čuo i u drugim prilikama koje nisu zabilježene u Svetom pismu.

P: Znači li 2. Petrova1:19 da je neki dio Svetog pisma sigurniji od drugog?

O: Ne. Nešto što je potpuno istinito ne može postati istinitije. Međutim, dodatni očevici mogu učiniti nešto sigurnijim u očima ljudi pružajući više dokaza. U knjizi Hard Sayings of the Bible, str. 726–727, također se navodi da "made more certain" (formulacija u prijevodu NIV; u BSB-u je "confirmed beyond doubt") nije nužno najbolji prijevod, jer je to grčki idiom koji znači "stavljamo vrlo čvrsto (ili čvršće) pouzdanje u…".

P: U 2. Petrova 1,20–21, budući da Pismo nije predmet privatne interpretacije, zašto ljudi djeluju tako željno da ga privatno tumače?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Privatnu interpretaciju ne treba miješati s individualnim proučavanjem. Svi vjernici trebaju individualno proučavati Božju riječ. Moramo ispitivati ono što čujemo pomoću Svetog pisma, kao što su to činili plemeniti Berejci u Djelu apostolskom 17,11-12.

2. Međutim, svima nam je u crkvi potrebna jedna drugima, kako bismo učili jedni od drugih i ispravljali se. Izreke 27,17 kaže da kao što željezo oštri željezo, tako čovjek oštri drugoga.

3. Oni koji se svjesno izoliraju od drugih vjernika ponekad postaju žrtve odbacivanja jasnog značenja Svetog pisma u korist iznimno nejasnih značenja koja su bila potpuno strana svim izvornim grkokatoličkim kršćanima Novog zavjeta. Ako vaša teologija zahtijeva da postavite tezu da Bog očito nije uspio prenijeti ključno značenje nijednom kršćaninu prije 400. godine, možda ta ključna interpretacija u konačnici i nije bila tako ključna.

P: Pokazuje li 2. Petrova 1,20-21 da crkva treba sve tumačiti?

O: Ne. Uzmite u obzir dosadašnju povijest Katoličke crkve; evo nekih od njenih učenja.

Opravdavali su mučenje, čak i nad pravim kršćanima.

Svi intimni odnosi, čak i unutar braka, su grješni.

Ubijte one koji se ne podvrgavaju crkvi.

Platite crkvi novac kad griješite (indulgencije).

U Euharistiji laici ne bi trebali primati kalež, samo klerus.

Ljude treba ubiti ako nisu klerik i posjeduju Bibliju.

Svećenici koji se vjenčaju trebaju biti ubijeni.

Svećenici koji imaju djevojke i djecu trebaju platiti porez, i tada je to u redu.

2. Petrova 1,20-21 govori o dvjema temama: prorocima i Duhu Svetom. Govori o proroštvu, a ne o čitanju ili tumačenju Biblije.

P: U 2. Petrova 1,21, kako su točno pisci Biblije bili vođeni od Duha Svetoga?

O: Riječ za "vođenje" koristi se u Djela apostolskih 27,15.17 ("vođenje" u BSB) za brod kojeg nosi vjetar. Evo četiri točke o nadahnuću Biblije.

1. Božja Riječ kroz ljude

1a. Većina objave dolazi kroz ideje i misli ljudi koje je Gospodin posebno izabrao. Otkrivenje 1:19 navodi jedan primjer. Međutim, ništa od toga nije bilo samo ljudska riječ (2. Petrova 1:19-21).

1b. Neka objava bila je izravnim riječima, kao što je slučaj u Evanđelju po Ivanu12:28 , Izaiji 6; Izlasku 3:4,5 i tako dalje.

1c. Bog je pri pisanju koristio osobni stil ljudskih autora. Ništa nije napisano kao Božja Riječ što Bog nije želio da bude napisano ili što nije bilo istinito.

1d. Biblija nije knjiga s tajnim kodom. Značenja riječi nisu proizvoljne moderne definicije koje im mi želimo dati, već su normativna značenja koja su razumjeli izvorni govornici tih jezika u to vrijeme.

2. Božja sposobnost da nam se objavi

2a. Ne možemo razumjeti sve o beskonačnom Bogu koji je transcendentan i "drugačiji" od nas. Ipak, imamo odgovornost učiti i razumjeti ono što nam je Bog objavio.

2b. Bog komunicira na načine koje razumijemo. Slobodan je dirnuti nas poezijom, objasniti nam stvari analogijama i pojednostaviti ih antropomorfnim izrazima. Bog može koristiti idiome, poput izraza "zalazak sunca", i može koristiti naše kategorije stvari, poput klasificiranja zeca prema hebrejskoj klasifikaciji preživara, jer se čini da zec to čini.

2c. Božja Riječ sadrži i izričitu istinu i predstavljanje Njega samoga. Sadrži i pozitivni jezik o tome što je istinito te negativni jezik o tome što je lažno.

2d. Ljudski su pisci mogli upućivati na nebiblijske izvore, kao što su židovske povijesne knjige (Knjiga Jasher u Jošui10:13 ; 2. Samuelova1:18 itd.), pa čak i na grčke pjesnike kada su govorili ono što je istinito (Djela17:23 ,28; Titu1:12 ).

3. Božja Riječ je sasvim istinita

3a. Cijelo Pismo je od Boga. Božja riječ je sasvim istinita o svemu o čemu govori. Istina nije proturječna. Sveto pismo ne sadrži samo Božju riječ, ono jest Božja riječ (Rimljanima 3,1-2; Ivan 10,35; Izreke 30,5-6; 2. Timoteju 3,15; 2. Samuelova 22,31; Psalam 33,4; Psalam 119,151).

3b. Sveto pismo nije samo točno, već ima i preciznost potrebnu da bismo spoznali Božje značenje. Ta preciznost proteže se čak i na glagolske vrijeme i broj riječi, kao u Psalmu 82:6 i Mateju 22:32. Međutim, Sveto pismo često koristi približne izraze, osobito u pogledu vremena i količine.

3c. Bog ne laže. Međutim, ne reći nam sve o nekoj temi nije laž. Na primjer, ako su kod Isusova groba bile barem tri žene u Marku 16,1, Matej 28,1 i dalje je istinit iako spominje samo dvije od njih. Novi zavjet sadrži istinsku suštinu Isusova učenja, ali ne uvijek i točne riječi (Matej22:37 ; Matej 13,22; Marko 12,30; Marko4:19 ).

3d. Sveto pismo je potpuno, govoreći nam sve što trebamo znati za spasenje i za rast u vjeri. Sveto pismo nije enciklopedija, niti tvrdi da nam govori sve o svemu.

3e. Bog je dopustio neke prijenosne pogreške, ali Njegova Riječ stoji zauvijek (Izaija 59,21; Izaija 40,8; Psalam 119,89). Njegova Riječ je nepogrešivo sačuvana (bez značajnih pogrešaka) sve do danas (Izaija 55,11; 1. Petrova1:23 –25; Psalam 119,89.91.144.160).

4. Naš odgovor

4a. Trebali bismo cijeniti i voljeti Sveto pismo kao nešto dragocjeno za nas (Psalam 56,10; Psalam 119,72,97,105,120). Ne smijemo obožavati Sveto pismo, već hvaliti Boga koji nam ga je dao (Psalam 119,12). Trebali bismo se radovati u Božjem zakonu (Psalam 119:16,35,47) i "drhtati" pred Božjom riječju (Izaija 66:5). Naša je nada u Božjoj riječi (Psalam 119:74,81).

4b. Shvaćamo da smo spašeni po Isusu, a ne proučavanjem Svetog pisma (Ivan 5,39-40; Jakov 1,22-25; 1. Korinćanima 13,2).

4c. Cijeniti Sveto pismo (Djela apostolska 13,48; Kološanima 3,16) za poučavanje, prijekor, ispravljanje i odgoj u pravednosti (2. Timoteju 3,16-17) i za pomoć u kušnji (Psalam 119,10).

4d. Trebali bismo marljivo čitati i proučavati Sveto pismo (Djela apostolska 17,11; Otkrivenje 1,3). Trebali bismo ga tumačiti iskreno i točno, a ne iskrivljavati ili pogrešno tumačiti (2. Petrova 3,16). Ne smijemo ništa dodavati niti oduzimati Božjoj Riječi (Izreke 30, 5-6; 1. Korinćanima 4, 6-7; Ponovljeni zakon 4, 2; Otkrivenje 22, 18-19; Propovjednik 12, 12; Marko 7, 13).

4e. Neke zapovijedi Starog zavjeta su ispunjene i više se ne primjenjuju, kao što su jedenje svinjetine, prinošenje žrtava itd. (Djela apostolska 10,9-16; 15,1.5-29; Marko 7,19; Galaćanima 5,2-4; Hebrejima 9,9-10; 10,18).

4f. Sveto pismo nije samo prijedlog za život, već je i autoritativno u našim životima (Psalam 119:33-34; Ivan 8:37; Ivan 12:48-50; Ivan 14:23). Trebali bismo vjerovati svemu što Bog uči i poslušati sve Božje zapovijedi (Ivan 14:23-24).

Za mormonske čitatelje, ovo se razlikuje od mormonskog učenja o nadahnuću Knjige Mormona. Joseph Smith navodno je natprirodno preveo Knjigu Mormona riječ po riječ i slovo po slovo, gledajući u kamen za vidanje u crnoj kapi.

Za muslimanske čitatelje, kršćanski pogled na nadahnuće Biblije razlikuje se od muslimanskog pogleda na nadahnuće Kur'ana. Većina muslimana vjeruje da je Kur'an na zemlji točna, "mehanički diktirana" kopija Kur'ana na pločama na nebu.

Pogledajte raspravu o Bibliji o razlikama između bezgrešnosti i hiper-doslovnosti.

P: U 2. Petrovoj 2,1, o kakvim je lažnim učiteljima Petar upozoravao? Jesu li bili spašeni ljudi (2. Petrova 2,1b,3b)?

Petar opisuje te ljude detaljnije u 2. Petrovoj 2,10-22. On kaže da su "rođeni da budu uhvaćeni i uništeni" (stih 12), "za njih je pripremljena najgora tama" (stih 17) i "Bilo bi im bolje da nisu upoznali put pravednosti nego da su ga upoznali, a zatim odstupili od svete zapovijedi koja im je predana" (stih 21). Dakle, očito je da lažni učitelji o kojima je Petar govorio idu u pakao. Kršćani koji vjeruju da se spasenje može izgubiti misle da su to bili ljudi koji su jednom bili spašeni, izgubili su svoje spasenje i sada idu u pakao (osim ako se ne pokaju). Kršćani koji vjeruju u načelo "jednom spašen – zauvijek spašen" kažu da, iako su ti lažni učitelji poznavali put pravednosti (stih 21), oni nikada uopće nisu bili spašeni.

P: U 2. Petrova 2,1, kaže li Petar da bismo se trebali iznenaditi ovim lažnim učiteljima?

A: 2. Petrova 2 nam daje toliko povijesnih primjera da ne bismo trebali biti iznenađeni onim što su samo dodatni primjeri. Kao što su tada oko pobožnih vjernika bili zli ljudi, tako su i sada među pobožnim vjernicima zli ljudi. Zapravo, neki od njih su unutar crkve i uče zle stvari.

P: U 2. Petrova 2,1 tko je "Gospodar" koji ih je kupio?

Grčka riječ despotes nalazi se samo deset puta u Novom zavjetu. Pet puta se odnosi na gospodara kuće, tri puta na Boga Oca (Luka2:29 ; Djela apostolska4:24 (despota); Otkrivenje6:10 ), i jednom ovdje u 2. Petrovoj 2,1. Preostala upotreba odnosi se na Isusa Krista u Judinoj poslanici 4, gdje stoji: "jedini Gospodar [Bog] i Gospodin naš, Isus Krist, kojega oni poriču."

Hiperkalvinisti (poput Johna Gilla) i neki drugi kalvinisti naglašavaju da "Gospodar" ovdje nije samo Krist, nego ili Otac ili Trojstveni Bog. Oni kažu da se ovo ne odnosi na nikakvo pomirbeno djelo, nego na Božje "kupovanje" Izraelaca u Izlasku kroz potonuće egipatske vojske. Clark je jedan od komentatora koji zastupa ovo stajalište.

Nekalvinisti i neki drugi kalvinisti kažu da se "Gospodin" ovdje odnosi na Krista, kao i u Judinoj poslanici 4. Tumač Blum kaže da je to Krist zbog identiteta zamjenice "oni", a imenica "narod" previše je udaljena u odnosu na prethodnu imenicu "lažni učitelji". Komentator Edmond Hiebert u djelu Druga Petrova i Juda kaže da je to Krist. Komentator Alford u djelu The Greek Testament izjavljuje: "Nijedna tvrdnja o univerzalnom otkupljenju ne može biti jasnija od ove."

Kalvinistička New Geneva Study Bible (str. 1981.) ima zanimljivo stajalište koje je potpuna suprotnost Alfordovom. Prihvaća da se ovo odnosi na Krista, ali kaže da je "Petrova briga ovdje istaknuti odgovornost lažnih učitelja, a ne iznositi teoriju pomirenja. Svojim tvrdnjama da su otkupljeni Kristom, njihovi 'razorni putevi' (r. 2) donose osobitu nečast Kristu i Njegovoj žrtvi za grijeh."

Bez obzira na to, svi moraju priznati da je Bog, barem u nekom pogledu, "kupio" neke od odbačenih za Sebe. Dakle, pitanje nije hoće li Bog na bilo koji način kupiti odbačene, već kako.

P: U 2. Petrova 2,1 i Judina 5, je li Krist umro za njih? Ako jest, kako?

O: Isus je milosrdno umro na križu kako bi svima dao priliku da se spase. "Jer milošću ste spašeni po vjeri, i to ne od sebe, to je dar Božji…" (Efežanima 2,8). Međutim, ne će svi vjerovati. Hebrejima 4,2 kaže: "Jer i mi smo dobili evanđelje jednako kao i oni; ali riječ koju su čuli nije im donijela plod jer nisu vjerovali onima koji su je prihvatili."

Kalvinisti petotoka ne bi se složili, tvrdeći da Isus nije umro za one koji to nikada ne bi prihvatili i da oni nisu imali priliku pobjeći iz pakla. Zašto bi Bog, koji je svemoćan i suveren nad svime, dopustio da ima "izgubljene slučajeve" ili pokušaje da ljude dovede k sebi koji nisu bili uspješni?

Odgovor leži u tužnom vapaju Isusa. "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koje ti šaljem, koliko sam puta htio sabrati tvoje djeco, kao što kokoš sabira piliće pod svoja krila, a vi ne htjeсте!" (Matej 23,37).

Bog ima kontrolu nad svime; On se može čak i samome sebi ograničiti. Hvala Bogu na tome, inače bi sve što je grešno moglo biti uništeno u ovom trenutku. Kalvinisti bi mogli reći da nema izgubljenih slučajeva, ali riječima jednog nekalvinista po imenu Jonatan, "Oni koji se drže ništavnih idola napuštaju Njegovu predanu ljubav." (Jonatan 2:8) Mora da postoji nešto što su napustili.

Kako bi netko mogao odbaciti Božju svrhu, a da ona bude osujetljena? Nitko ne bi mogao ići protiv svrhe svemoćnog Boga — osim ako Bog to ne odluči dopustiti. Drugi nekalvinist, Luka, napisao je: "A farizeji i tumači Zakona odbaciše Božju svrhu za sebe, jer se nisu dali krstiti od Ivana." (Luka 7,30).

Nije da je Bog želio da ga ljudi odbace i propadnu, već je Bog u stanju to dopustiti ako On to želi – i On je to učinio. Ezekiel 33,11 kaže: "Reci im: 'Tako mi života, riječ je Gospodina Boga, ne nalazim zadovoljstvo u smrti zloga, nego u tome da se zlo odvrati od svojih puteva i živi…'"

"To je dobro i ugodno u očima Boga, našega Spasitelja, koji želi da se svi spase i dođu do spoznaje istine. Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus, koji je sebe dao kao otkupninu za sve – svjedočanstvo koje je dano u svoje vrijeme." (1. Timoteju 2,3-6)

Isus nije umro samo za neki dio svijeta u 1. Ivanovoj 2,2, već ili je taj stih zavarao sve rane kršćane koji su govorili grčki ili je Isus umro za cijeli svijet. Postoji i poseban, određeni aspekt Kristova pomirenja, ali moramo staviti oboje jedno uz drugo, jer je Isus "Spasitelj svih, a osobito vjernika." (1. Timoteju 4,10)

1. Ivanova 2,2: "On je sam žrtva pomirnica za naše grijehe, i ne samo za naše, nego i za grijehe cijeloga svijeta."

Rimljanima 5,18: "Dakle, kao što je jedan prijestup donio osudu svim ljudima, tako je i jedan čin pravednosti donio opravdanje i život svim ljudima." Ako "svi" u drugom slučaju ne znači sve ljude, zašto "svi" u prvom slučaju znači sve ljude? Riječi su iste u grčkom i u shvaćanju ranih kršćana.

(Biblijski citati su iz BSB-a)

P: U 2. Petrova 2,2, budući da neki ljudi pokušavaju pronaći istinu, zašto bi Bog dopustio da se put istine kleveti?

O: Bog nam daje dovoljno slobode da je zloupotrijebimo i naštetimo sebi. Bog nam čak daje dovoljno slobode da naštetimo i drugima.

1. Barem dio Božje istine uvijek se može pronaći (Rimljanima1:19 –20; Psalam 19:1–3).

2. Bog je željan otkriti više istine onima koji Ga traže (Matej7:11 ; Rimljanima 2:7).

3. Bog je pravedan i sudi ljudima prema onome što znaju (Rimljanima4:15 ;5:13 ; Ponovljeni zakon1:39 ).

4. Međutim, za one koji ne traže Boga, Bog ne oklijeva dopustiti im da povjeruju u laž i budu zbunjeni u potpunoj ludosti (Rimljanima 11:8-10).

P: U 2. Petrova 2,3, zašto su ljudi fascinirani izmišljenim pričama?

O: Ljudi žele slušati fascinantne priče, a priča je fascinantnija ako je doista istinita. Stoga, logičkim skokom, čini se istinitim za ljudsku prirodu da ponekad ljudi žele da fascinantnije priče budu istinite te su stoga skloniji smatrati ih istinitim. Bilo da se radi o pričama drevnih hindusa i gnostika ili o mormonizmu i scientologiji danas, ljudi su izmislili fascinantne priče u koje su mnogi vjerovali.

P: U 2. Petrova 2,4 i Judina 6, jesu li pali anđeli vezani ili su slobodni, kao što kažu Otkrivenje 16,14 i drugi stihovi?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Neki su demoni vezani.

2. Drugi su slobodni, što pokazuju Matej12:22 ;17:14 –18; i Djela apostolska 16,16–18.

3. Neki su demoni bili slobodni, ali su se bojali da ih Isus ne veže riječima u Luki 8:28-32.

P: U 2. Petrova 2,5, budući da je Bog spasio samo osam "duša" u arci, što je s morskim životinjama koje imaju "duše" u Otkrivenju 16,3?

O: Iako je grčka riječ ista, kontekst je drugačiji. U 2. Petrovoj 2,5, kontekst su ljudske duše. Grčka riječ također može značiti život, kao u Otkrivenju 16,3. Dakle, samo ljudi imaju ljudske duše kojima je potrebno spasenje, kao u 2. Petroj 2,5, ali i životinje imaju život, kao u Otkrivenju 16,3.

P: U 2. Petrova 2,7-8, kako je Lot mogao biti pravedan čovjek, s obzirom na ono što je učinio u Postanku 19,30-38?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Lot je prevaren da počini incest nakon što je popio previše, a tek je bio izgubio suprugu.

2. Neprestano nagovaranje i iskušenje nepravednika može povući dolje čak i pravednika.

3. Lotov grijeh dogodio se nakon događaja na koje se poziva u 2. Petrova 2,7-8.

P: U 2. Petrova 2,8, kako je uopće moguće da pravedna duša nekoga bude mučena nečijim bezbožnim djelima? Kako to ne bi trebalo biti?

O: Lot je pokušao živjeti pravedan život među iznimno bezbožnim ljudima. To ga nije samo uznemiravalo izvana, već ga je dovelo i u fizičku opasnost kada su došli dva posjetitelja. Još gore, neposlušnost njegove žene uzrokovala je njezinu smrt. Još gore, bezbožni ljudi oko njega utjecali su na njegov karakter, navodeći ga na pijanstvo. I najgore od svega, to je utjecalo ne samo na njegov vlastiti karakter, već i na karakter njegove djece. Dođe trenutak kada bi se čovjek trebao zapitati želi li ga Bog doista tamo.

P: U 2. Petrovoj 2,9, budući da je Lot počinio incest, kako je Lot bio primjer načina na koji Bog izbavlja pobožne od kušnje?

O: Lot je koristan primjer i onoga što Bog čini i onoga što Bog ne čini. Lot je živio pobožan život. Bog je spasio svakog člana njegove obitelji, osim što se Lotova žena osvrnula i pretvorila u stup soli. Međutim, Lotove kćeri, nakon što je Lot previše popio, počinile su incest s njim. Bog je spasio Lota, ali Bog mu nikada nije oduzeo odgovornost da pazi na svoj život i teži pobožnosti.

Još jedan nesretan primjer pobožnog čovjeka, Božjeg velikog izbavljenja i njegova kasnijeg otpadništva bio je Gideon u Sudcima 8:24-28.

P: U 2. Petrovoj 2,9-10, koja je razlika između "nepravednih" i onih koji osobito slijede pokvarenu želju grešne naravi i preziru vlast?

Slijediti pokvarene želje grešne naravi i prezirati vlast su dva ekstremnija oblika nepravednosti.

Postoji razlika između pasivnog bezakonja i aktivnog bezakonja. Postoji razlika između ljudi koji često posrću kad god se pojavi iskušenje i onih koji traže načine da posrnu. Ponekad se čini da su ljudi "stalno žalosni" zbog svojih grijeha, ali nastavljaju ih činiti. Drugi se čak ni ne pretvaraju da im je žao, već jednostavno čine ono što im je prirodno. A treći se čini da se ponosno diče svojim grijehom. Čemu služi biti "najbolji pijanac" na natjecanju u pijenju, imati najviše "zabranih" osoba s kojima su spavali (a zatim ih napustili)? Postoje filmovi koji slave koliko su neki ljudi dobri lopovi ili dobri ubojice. Možda bi bilo manje onih koji slave svoj grijeh da ima manje onih kojima se dive zbog njihovih griješnih djela.

P: U 2. Petrova 2,10 i Judina 8–10, kako bi ljudi klevetali nebeska bića?

O: Kleveta ima različite aspekte. Klevetanje može značiti izmišljanje laži o nečemu. Izgledaju li anđeli kao slatki mališani s krilima? A što je s Michaelom i anđelom koji je uništio asirsku vojsku? Imaju li demoni svi rogove i vile? Zapravo, Biblija kaže da je Lucifer bio vrlo lijep na izgled. Kasniji gnosti smišljali su vrlo zamršene izmišljotine o anđelima i polubožanskim bićima. Ne bismo trebali izmišljati stvari o anđelima ili o demonima.

Klevetanje može značiti ismijavanje ili banaliziranje nečega. Ne mislim da bi Job ikada razmišljao o banaliziranju Sotone.

Klevetanje u 2. Petrovoj 2,10 i Judinoj 8-10 znači iznositi optužbu protiv nekoga, vlastitim autoritetom. Dakle, čak ni Mihovil nije izravno ukorio Sotonu, već je rekao: "Ukori te Gospodin!"

P: U 2. Petrova 2,10, na koju se ovdje vlast odnosi?

O: Riječ za autoritet može se odnositi na autoritet Boga, crkvenih vođa, vladinih vlasti, roditelja ili jednostavno na autoritet općenito. Često ljudi koji preziru jednu vrstu autoriteta imaju problem podložiti se bilo kakvom autoritetu općenito. Ništa ne ukazuje na to da se Petar odnosi samo na jednu vrstu autoriteta, a ne na drugu.

Kao što2:10 u 2. Petrovoj sugerira, preziranje autoriteta i pokvarene želje mogu ići ruku pod ruku. The Believer's Bible Commentary, str. 2297, kaže: "Nije tajna da su lažni vjerski vođe, predstavljajući se kao Kristovi sluge, često obilježeni niskim moralnim standardima. Oni ne samo da se sami prepuštaju nezakonitim seksualnim aktivnostima, već i otvoreno zagovaraju libertinizam. Episkopalni kapelan ženske škole u Baltimoreu, Maryland, napisao je: 'Svi bismo se trebali opustiti i prestati osjećati krivima zbog svojih seksualnih aktivnosti, misli i želja. I mislim to ozbiljno, bilo da su te misli heteroseksualne, homoseksualne ili autoseksualne …. Seks je zabavan … i to znači da uz njega ne postoje zakoni koje biste trebali slijediti ili ne slijediti. Nema pravila igre, da tako kažem.'" (citirano iz časopisa Pageant, listopad 1965.)

P: U 2. Petrova 2,10-11, gdje se još koristi grčka riječ za slavne/moćne?

O: Koristi se u širokom rasponu konteksta. Evo nekih od njih.

Božja Šekina slava: Lk 2:9; Dj 7:55

Božja slava, ili mi slavimo Boga: Mt 24,30; Mk 13,26; Lk 2,14; 19,38; 21,27; Iv 7,18; 11,4; Rim 1,23; 3,7,23; 4:20; 15:7; 16:27; 1 Kor 10:31; 2 Kor 1:20; 4:6; 4:15; 8:19; Gal 1:5; Ef 3:21; Fil 1:11; 4:19; Kol 1:17; 1 Tim 1:17; Tt 2:13; Heb 1:3; 1 Pet 4:13,14; 2 Pet 1:17; Otkrivenje 4:9,11; 19:7; Jer 13:16 (Septuaginta); 1 Sam 6:5 (Septuaginta)

Slava Gospodinu: 2 Tim 4:18

Slaveći Boga: Otkrivenje 11:13; 14:7; različiti oblici doxa u Mojsijevoj pjesmi u Izl 15:1-6 u Septuaginti

Dajte slavu Bogu [govoreći istinu]: Iv 9,24; Jos7:19 u Septuaginti

Poštuj Boga: apokrifna knjiga Četvrta Makabejska 1,12

Nepriznavanje slave Bogu: Djela apostolska 12,23; Otkrivenje 16,9

Veličanstvo Božje milosti: Rim9:23 ; Ef1:12 , 14, 18;3:16 ; 1 Tim 1,11; 2 Pet 1,3; Ef 1,6

Djela moći: Iv11:40 ; Rim 6,4 (= Iz 12,2; 45,24 Sept.)

Očev: Jn 8:49; Ef 1:17; Fil2:11 ; 4:20

Otac proslavlja Krista: Jn 8:54

Kristov veličanstvo: Mk10:37 ; Mt16:27 ; Mk 8:38; Lk9:26 ; 24:26; Jn 17:5,22,24; 1 Tim3:16 ; Heb 2:7,9;13:21 ; 1 Pet1:11 ,21; Php3:21 ; Otkrivenje 5:12

Otac/Bog proslavio je Sina: Iv 11,4; 2 Pt 1:17

Isus ima veću čast od Mojsija: Heb 3:3

Krist u preobraženju: Lk 9:32

Kad se anđeli pojavili: Lk 9:31; Otkrivenje 18:1

Ljudi su slava Kristova: 2 Kor 8:23

Trebamo proslaviti Krista: 2. Petrova 3,18

Bog nas hvali: Jn 5:44

Poštovanje/hvaljenje jedne osobe drugom: Lk 14:10; Jn 5:44

Ne tražeći pohvalu od ljudi: 1 Sol 2,6

Lice Mojsijevo: 2 Kor 3:7

Na našu slavu: 1 Kor 2,7; 2 Kor 6,8; Ef 3,13

Tesalonikanci su bili Pavalova slava: 1 Sol 2:20

Primit ćemo vijence slave: 1 Pt 5,4

Njihova je slava u njihovoj sramoti: Fil 3,19

Stjecanje časti za sebe: Jn7:18 ;8:50 ,54

Dvostruko: Voljeli su slavu ljudsku više od slave Božje. Iv 12,43

Sunce, mjesec i zvijezde: Dj 22,11; 1 Kor 15,40

Ostala mjesta: 1. Petrova 1,17

Prema Thayerovu leksikonu, u klasičnom grčkom jeziku riječ doxa obuhvaća značenje od osobnog mišljenja/zamislâ do javnog ugleda.

U apokrifnoj knjizi Četvrta makabejska 5,17 znači mišljenje, prosudba ili pogled, prema Thayerovom grčkom rječniku Novog zavjeta, str. 155.

Thayerov leksikon dalje navodi da, iako u grčkoj književnosti ne znači sjaj ili blistavost, u Bibliji se koristio kao prijevod hebrejske riječi.

Kao što vidite, slava je vrlo važan pojam u Bibliji. U 2. Korinćanima3:18 stoji da trebamo odražavati Gospodnju slavu. Možda ste usredotočeni na to koliko volite druge zbog Boga, koliko znate i koliko činite, ali jeste li također usredotočeni na to kako odražavate Božju slavu?

P: U 2. Petrova 2,10–11, tko su ovdje slavni/moćni?

O: Grčki riječ doxas doslovno znači "slave" (Strong 1391). U klasičnom grčkom jeziku koristila se za izražavanje mišljenja, visokog mišljenja ili časti. Prema rječniku Vocabulary of the Greek New Testament, stranica 168, Moultona i Milligana, koristila se za opis sunca, žena i brodova te u jednom astrološkom papirusu. Kršćani koji su govorili grčki koristili su ovu riječ za slavu ili veličanstvo Boga i anđela, te za Božje proslavljanje nas u Novom zavjetu i Septuaginti Starog zavjeta.

Postoje sličnosti između Drugog pisma Petrova i Pisma Jude. U Judinim 8. stoji da ti bezbožni ljudi preziru vlast i klevetaju nebeska bića (doxa, ista grčka riječ). Judino 9. nastavlja s primjerom da Michael nije izravno ukorio Sotonu, već je rekao: "Gospodin te ukori!"

Dva zaključka: Sličnosti s poslanicom Juda pokazuju da se odnosi na klevetanje nebeskih bića. Međutim, ništa u samoj riječi ne ograničava njezinu primjenu na klevetanje drugih "dostojanstvenika", bilo da su to crkveni ili državni vođe.

P: U 2. Petrova 2,12, kako su neki ljudi poput divljih zvijeri?

Odgovor: Neke životinje mogu razmišljati samo o sigurnosti, hrani, parenju, užitku te borbi i dominaciji. Neki su ljudi vrlo slični.

P: U 2. Petrova 2,13, kako biste objasnili nevjerniku zašto nije dobro živjeti za zabavu?

O: Kao što pita Jeremija 5,31b: "što ćeš na kraju učiniti?" Što da ste otišli na "ultimativnu" zabavu prije nekoliko godina. Kako bi vas to danas učinilo sretnijima? Tražite radost koja traje, a ne privremenu ugodu koja se pretvara u bol.

P: U 2. Petrova 2,14, što Biblija još kaže o očima i preljubi? Kako su one povezane?

O: Često napasti za preljubom dolaze kroz oči. Možda je zato Isus metaforički spomenuo iskapanje vlastitog oka radije nego počinjenje preljuba u Mateju 5,27-30. Job je rekao da je "sklopio savez sa svojim očima" da ne gledaju s požudom na djevicu (Job 31,1).

P: U 2. Petrova 2,15, kako bi ljudi, pa čak i vjernici danas, mogli odlutati i slijediti put Balama, sina Beorova?

O: Balaam nikada nije izravno odbacio Boga; radije se kompromitirao radi novca. Novac nije loš, niti je zarađivanje loše. No zbog toga je često previše lako racionalizirati kompromitiranje svoje vjere radi ljubavi prema novcu, kao što je to učinio Balaam.

P: U 2. Petrova 2,16, kako bi pravi prorok Božji poput Bileama, sina Beorova, mogao biti lud?

O: Bileam nije bio lud u smislu da je bio pomahnitalo lud, već je bio lud u smislu da je radio glupe stvari i pokušavao pomaknuti granice onoga što je Bog dopustio kako bi zaradio nešto novca. Ludost je pokušavati pomaknuti vanjske granice Božje volje radi novca, užitka ili sigurnosti, ali ljudi to i danas rade.

P: U 2. Petrovoj 2,17-19, kako su neki učitelji poput izvora bez vode? Vodi li se to u vezi s Izrekom 25,14?

Izvor izgleda privlačno i ima vodu za korištenje. Ali bez vode, izvor nudi iluziju da je koristan, a da to nije. Ponekad se neki učitelji nekima čine dobrima, ali ne uče istinu, već samo svoja mišljenja. Drugi učitelji možda imaju znanje, ali njihovo učenje nema života jer ne dijele živu vodu Kristovu.

P: Uči li 2. Petrova 2:19-22 da ljudi mogu izgubiti svoje spasenje?

A: Grčka riječ za "znanje" ovdje znači "prepoznavanje" ili "priznavanje". Neki kršćani to koriste da pokažu kako vjernici mogu izgubiti svoje spasenje. Drugi kršćani se ne slažu, jer svinje i psi predstavljaju nečiste životinje. Primijetite da je svinja bila oprana samo izvana, i ni svinja ni pas nikada nisu prestali biti svinja i pas.

Svi kršćani mogu biti suglasni da u crkvi postoje oni koji se drugima, barem neko vrijeme, čine kršćanima, ali će otići u pakao kada umru. Knjiga "1001 Bible Questions Answered", str. 87, ističe da je ovo strašno upozorenje za one koji poznaju put spasenja, a ipak ga odbacuju. Vidi također raspravu o Hebrejima 6,4–8.

Knjiga "Teško razumljive izreke Biblije" (Hard Sayings of the Bible) na str. 729–730 raspravlja o tome kako ljudi mogu postati apostati, biti u goroj situaciji i otići u pakao, a ti su ljudi bili "obraćeni", iako se ne kaže da su rođeni iznova.

P: U 2. Petrovoj2:19 –22, da igramo vraga odvjetnika, ako je svinja razuzdana, ili pas ubija druge pse, a to ne vrijeđa Boga, zašto to vrijeđa Boga kad to čine ljudi?

O: Čak ni svinja ili pas ne zaboravlja tko je, ali neki ljudi očito zaboravljaju da su stvoreni za nešto bolje nego da samo žive kao životinje.

P: U 2. Petrova 3,1, koja su točno svrha Božje darovane proroštva?

O: Možemo vidjeti barem tri razloga zašto nas je Bog blagoslovio Svojim proročkim riječima.

a) Ponekad postoje specifične stvari koje trebamo učiniti kada vidimo proročku situaciju. Na primjer, za Babilon spomenut u Otkrivenju zapovijeđeno nam je: "Izađite/pobjegnite iz Babilona". Kada je došao Mesija, Židovi su ga trebali prepoznati i slijediti.

b) Kada se događaju obeshrabrujuće, zle stvari, Bog nam često to unaprijed kaže kako bismo vidjeli da, da, Bog je to znao i da čak ni te stvari neće osujetiti Božji plan. Nekoliko primjera za to nalazi se u Danijelu 7,28 i Danijelu 11.

c) Da ojača našu vjeru, dok vidimo kako Bog ispunjava ono što je obećao.

P: Koja je tvrdnja u 2. Petrovoj 3,1-2?

O: Petar tvrdi da su njegove riječi i riječi drugih apostola na istoj razini s autoritetom Starog zavjeta. Petar također izričito potvrđuje Pavlove spise kao sveto pismo u 2. Petrovoj 3,15-16.

P: U 2. Petrova 3,3, što točno jest podsmjehivač?

O: Prvo što podsmjehivač nije, a zatim što jest.

Svi su skeptični prema nekim stvarima – ili barem trebaju biti. Nije dobro biti previše vjerovatan u bilo što; radije bismo trebali biti skeptični prema stvarima za koje ili nema dokaza ili postoje brojni dokazi koji govore suprotno.

Ali podsmjehivač je otvoreno skeptičan prema stvarima za koje ili nije ispitio dokaze ili je zanemario dokaze za nešto. Često podsmjehivač izgleda smiješno jer otvoreno ismijava nešto što drugi znaju da je istina.

P: U 2. Petrova 3,3, kako se podsmjehivanje i slijedjenje vlastitih zlih želja često povezuju?

Odgovor: Mnoštvo puta konačni, iako neizrečeni, razlog za podsmjehivanje jest pružanje opravdanja za slijediti vlastite želje umjesto Boga. Ako ne vjeruju u Boga, ne bi se osjećali krivima što Ga ne slijede.

P: Odnosi li se 2. Petrova 3,4-7 na uniformitarizam?

A: Možda. Uniformitarizam je popularno sekularno geološko stajalište da su trenutačni procesi i vrijeme sve što je potrebno za objašnjenje svih prošlih događaja u povijesti Zemlje.

Međutim, uniformitarističko gledište danas gubi na popularnosti. Sve više geologa prihvaća drugačije gledište, koje je zagovarao Stephen Jay Gould, nazvano diskontinuirana ravnoteža, jer geološki dokazi bolje podupiru tu teoriju. Iako je Gould bio potvrđeni ateist, neki od dokaza koji podupiru diskontinuiranu ravnotežu nad uniformitarizmom također podupiru kreacionizam (bilo da se radi o teoriji starog ili mladog Zemlje).

P: U 2. Petrovu 3,5-8, zašto mislite da je svijet uništen potopom i vatrom?

A: Uništen je potopom Noe u Knjizi Postanka 6-8. Ali Bog je obećao u Postanku 9,11 da više neće uništiti zemlju potopom. Dakle, Bog je obećao da u budućnosti neće koristiti potop za uništenje zemlje.

P: U 2. Petrova 3,7, znači li "propast" ili "gubitak" da nevjernici bivaju uništeni?

O: Ne. Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Pakao je vječna kazna u Mateju 25:41,46. Sotona i drugi bit će mučeni zauvijek u Otkrivenju 20:10.

2. To je propadanje u Luki 13,3; Ivanu3:15 , 16,10:28 i drugdje. To je vječno propadanje u 2. Solunjanima 1,9, a nevjernici će biti uništeni u 1. Korinćanima 6,13; 2. Solunjanima 2,8; Otkrivenju 11,18; i drugim stihovima.

3. Nijedan stih u Bibliji ne kaže da ljudi bivaju uništeni.

Kako oboje može biti istina? To bi moglo biti na dva moguća načina, ili bi moglo biti i jedno i drugo.

1. Ruševine: Mnoge zemaljske stvari mogu biti uništene, a ipak postojati. One pružaju grube primjere kako ljudi mogu biti uništeni, a ipak vječno postojati. Automobili mogu biti uništeni i zatim poslani na deponiju. Kuća može biti uništena požarom, a zatim spaljene ostatke poravnati buldožerom i odvesti. Naposljetku, bezbožnici i dalje postoje, čak i nakon što su im tijela uništena.

2. Asimptote: Nešto može biti u procesu nestajanja, a ipak može ostati vječno jer taj proces traje zauvijek. Na primjer, recimo da se veličina neke stvari svake godine smanjuje za polovicu. Koliko će godina proći dok veličina ne postane točno nula? Odgovor je beskonačan broj godina. Nisam vidio ništa u Bibliji što bi podržavalo ili opovrgavalo ovu spekulaciju o asimptotama.

Neki koji uče ono što je u suštini asimptotska teorija predstavljaju je kao alternativu tradicionalnom gledištu (ruševine). Međutim, ta se gledišta nadopunjuju, a pokazivanje razumnosti asimptotske teorije nimalo ne umanjuje vrijednost tradicionalnog gledišta.

Vidi When Critics Ask str. 493-494, When Cultists Ask str. 297 i sljedeće pitanje.

P: U 2. Petrova 3:7,10-12, Otkrivenje 21:1 i Sofonija 1:2-3, kako je zemlja uništena, kad u Propovjednik 1:4 stoji da će zemlja trajati zauvijek?

O: Da bismo odgovorili na to, pogledajmo kako je zemlja bila uništena potopom. Postanak 9,11 kaže da je potop "uništio" zemlju. Osnova i stijene i dalje su bile tu, ali sav život i sve ostalo bili su istrijebljeni s lica zemlje potopom. Dakle, kada je zemlja bila uništena u Noino vrijeme, ona nije prestala postojati, već je njezina površina bila očistena.

Hebrejska riječ za zemlju imala je niz značenja, kao i riječ za zemlju na engleskom jeziku. Zemlja može značiti tlo, kopno, ovaj svijet ili ono što se nalazi na ovom svijetu. Bog je odabrao da ono što je ispod površine preživi zauvijek, ali Bog će očistiti površinu onako kako je rečeno u Sokehniku 1:2-3. Nova zemlja u Otkrivenju 21:1 bit će temeljena na onome što ostane od stare zemlje.

P: U 2. Petrova 3,8, što znače tih 1000 godina?

O.: Iskreni kršćani se ne slažu oko toga.

1. Neki to vide gotovo kao jednadžbu: 1 dan u Postanku = 1.000 naših godina. Poslanica Barnabasa (oko 70. – 130. g.) poglavlje 15, str. 146 kaže: "Pazite, djeco moja, na značenje ove izreke: 'Završio je u šest dana.' To podrazumijeva da će Gospodin dovršiti sve u šest tisuća godina, jer je jedan dan pred Njim tisuću godina. I On sam svjedoči, govoreći: 'Evo, danas će biti kao tisuću godina.' Stoga, djeco moja, u šest dana, to jest, u šest tisuća godina, sve će biti dovršeno. I odpočinuo je sedmog dana."

2. Drugi vide riječ "kao" i činjenicu da je 1 kao 1.000 i 1.000 kao 1 u smislu da ono što Bog naziva jednim od Svojih dana može biti vrlo dugo ili vrlo kratko u usporedbi s našim vremenom. Jedan primjer u kojem hebrejska riječ yom znači više od 24 sata jest kada je predviđeno da pređu rijeku Jordan u Ponovljenom zakonu 9,1. Također, i u Starom i u Novom zavjetu "Dan Gospodnji" je duži od 24 sata.

P: U 2. Petrovoj 3,8-9, zašto mislite da je Bog nakon stvaranja svijeta trebao toliko dugo da pošalje Isusa Krista prvi put?

O: Kratki odgovor je da je Isus došao točno onda kada je došao jer je u Danijelu 9,20-27 Bog prorekao da će Isus doći. Međutim, to postavlja pitanje zašto Bog nije prorekao neko drugo vrijeme i zašto Isus nije došao tada?

U Rimljanima 5,6 stoji: "Jer Krist je umro za bezbožnike u pravom vremenu." Sveto pismo ne daje izravan odgovor zašto je to bilo pravo vrijeme, ali zabavno je nagađati.

Najmanje 60 % stanovništva nakon: Procjenjuje se da je na Zemlji živjelo više od 32 milijarde, ili 100–117 milijardi ljudi. Najmanje 60 % njih živjelo je nakon Kristova doba.

Pošteno prema onima prije: Bog gleda ljude na temelju istine koju imaju; grijeh se ne računa ondje gdje nema zakona (Rimljanima 4,15;5:13 ). Stoga se ljudi koji su živjeli prije Krista, poput Abrahama, Davida itd., mogli spasiti po Kristu, iako Krist još nije došao.

Mirnije vrijeme: Vrijeme Krista bilo je razdoblje relativnog mira u usporedbi s vremenima prije, s rimskim osvajanjima, i vremenima poslije, s rimsko-partskim ratovima i prodorom europskih barbara u Rimsko Carstvo. Za više o ratovima iz tog razdoblja, ako vas zanima, pogledajte www.BibleQuery.org/History/Calamities/Wars.html.

Najbolje vrijeme za širenje: Tijekom rimskog doba, jedan od ključnih razloga brzog širenja kršćanstva bili su izvrsni putevi koje su Rimljani izgradili, a koji su omogućavali opsežno i brzo putovanje. Da je Isus došao prije tog vremena, bilo bi mnogo teže širiti evanđelje u različite zemlje.

Očuvanje materijala: Da je to bilo puno ranije, možda bismo imali mnogo manje rukopisa koji pokazuju vjerodostojnost Novog zavjeta. Da je bilo stoljećima kasnije, možda bismo ih imali više, ali čak i tako imamo više od 10.000 grčkih rukopisa i fragmenata Novog zavjeta. Usput, najraniji je papirus John Rylands, datiran u razdoblje od 110. do 138. godine. Ovo su drugi rukopisi koje imamo.

Samo koristeći rukopise koje još uvijek imamo, a koji su napisani prije progona Marka Aurelija 177. godine, imamo 97 % Evanđelja po Ivanu (855/878 stihova) i 70 % Pavlovih pisama i Poslanice Hebrejima.

Eusebijeva Crkvena povijest (323.–326. g.) knjiga I., poglavlje 2., str. 84 daje drugačiji, ali dopunjujući odgovor. On jednostavno kaže da evanđelje ranije nije bilo propovijedano jer grješni čovječanstvo za njega još nije bilo spremno. Očevi nikajski i postnikajski, Druga serija, svezak 1, str. 84

P: U 2. Petrova 3,8-9, zašto Bog toliko dugo čeka prije nego što pošalje Isusa drugi put?

O: Bog milostivo odgađa. Ne znamo sve čimbenike koje je Bog uzeo u obzir kada je određivao vremenski raspored. Djela apostolska 1,7 kaže da nije za nas znati vremena ili razdoblja koja je Otac utvrdio svojom vlastitom vlasti. Ali 2. Petrova 3,8-9 kaže da Bog nije želio da propadne nitko tko bi Ga prihvatio; stoga je Božje odgađanje milostivo.

P: U 2. Petrova 3,10, dolazi li lopov očekivano ili neočekivano? Je li dolazak lopova praktički nevidljiv ili vidljiv?

O: Lopov je neočekivan i njegovo dolazak nije vidljiv. Međutim, nakon što lopov ode, rezultat je zasigurno vidljiv. Dan Gospodnji će također biti neočekivan, ali kada Isus dođe, svako će ga oko vidjeti (Otkrivenje 1,7). Njegov će dolazak biti na isti način na koji je Isus otišao, na oblacima (Djela apostolska 1,9-11).

P: U 2. Petrovoj 3,11, kako nas točno spoznaja o proroštvu treba potaknuti da živimo svet i pobožan život?

O: Znamo da Bog vidi i zna sve. Znamo da će ljudi morati dati račun za svaku ispraznu riječ koju izgovore (Matej 12,36-37). Mi vjernici morat ćemo dati račun pred Kristovim sudskim prijestoljem (2. Korinćanima 5,10). Znamo da se bilo kakve griješne radosti koje možemo imati na neko vrijeme ne mogu usporediti s vječnom radošću s Bogom.

P: U 2. Petrovoj 3,11-12, kako vjernici mogu "pospješiti" Kristov dolazak?

O: Kršćanima je rečeno da mole za dolazak Božjeg kraljevstva otkako je Isus dao Očenaš (kojega neki nazivaju i "Naš Oče"). Isus nam nije rekao da molimo kratku molitvu "samo za zabavu", već naše molitve djeluju.

Nevjerojatno je pomisliti da je Svemogući Bog odabrao našu molitvu kao jednu od vrsta instrumenata koje On koristi da bi ostvario Svoju volju.

Također, budući da 2. Petrova 3,9 kaže da Bog namjerno odgađa kako nijedan koji bi se inače spasio ne bi propao, naše obavještavanje cijelog svijeta o evanđelju Isusa Krista također je način da se ubrza Kristov dolazak.

Q: U 2. Petrova 3,16, kako neznalice i nestabilni iskrivljuju Sveto pismo? Koji su primjeri nevjernika i heretika koji iskrivljuju Sveto pismo?

O: Prvo primijetite da Petar ovdje nije upotrijebio riječi glup ili neinteligentan. Osoba može biti prilično domišljata i inteligentna, a ipak biti neznalica. U konačnici se sve svodi na egzegezu nasuprot eisegezi. Egzegeza je pokušaj izvući iz Svetog pisma značenje koje ono želi prenijeti. Egzegeza je čitanje u Sveto pismo značenja koje vi želite da ono ima. Sotona želi poricati Sveto pismo, ali ako to ne može postići, želi unijeti sumnju u Sveto pismo. A ako to ne može učiniti, želi iskriviti Sveto pismo. Iskrivljavanje Svetog pisma može značiti potvrđivanje nečega što je lažno ili unijeti sumnju u to možemo li ikada točno znati što je ono značilo.

Izreke 30,5-6 kažu da trebamo paziti da ne dodajemo Pismu. Kada stavljamo svoja rezoniranja i tumačenja na istu razinu kao Pismo, tada ne slušamo Izreke 30,5-6. To vrijedi čak i ako su naša rezoniranja i tumačenja ispravna.

Primjeri iskrivljavanja Svetog pisma su sljedeći.

Rev. Moon, koji poriče doslovno pojavljivanje Krista u oblacima, tumači sve takve reference kao da su oblaci skupine ljudi, budući da Hebrejima 12:1 kaže da smo mi [a ne Isus] okruženi tako velikim oblakom svjedoka [a ne samo oblakom].

Svjedoci Jehove, koji poriču svijest nakon smrti, u Luki 16,19-31 tumače patnje bogataša koji je zanemario Lazara tek kao "farizejsku klasu koja se osjeća posramljeno pred klasom vjernih slugu".

Misija Božje Svjetlosti uči da, budući da Krist dolazi u oblacima, a Guru Maharajah je letio u Ameriku zrakoplovom koji je prolazio kroz oblake, on je stoga ispunio taj stih.

Mormoni, koji vjeruju da je Bog proslavljeni čovjek, ponekad tumače Brojevi 23,19: "Bog nije čovjek da bi lagao" (KJV) kao "Bog nije takav čovjek da bi lagao."

Ove prethodne interpretacije imaju "čudnu logiku". Budući da jednostavno značenje Božje riječi ide protiv njihove teologije, moraju zamijeniti drugo značenje za jednostavno značenje.

Drugi način iskrivljavanja Svetog pisma jest učenje da ne možemo znati značenje određenog odlomka, dok ga zapravo možemo i znamo. Ne bismo trebali oklijevati potvrditi ono što znamo da je istina. Ne možete birati neke stihove, a ignorirati druge. Na primjer, evanđelisti, rev. Moon, Jehovini svjedoci, muslimani, pristaše Novog doba, liberali i mnogi drugi iznijeli su toliko različitih stavova o Isusovom uskrsnuću da "stoga" ne možemo znati što je Biblija mislila kada kaže da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Dakle, umjesto da vjerujemo u nešto pogrešno, ne vjerujmo ništa o tome. Drugi način gledanja na istu stvar jest postaviti pitanje: koliko različitih laži Sotona mora smisliti prije nego što mu kažete: "U redu, bacam ručnik i predajem se. Više neću vjerovati ničemu što Bog kaže o tome." Kršćani nikada ne trebaju slušati Sotonu i ne bi nas trebalo brinuti koliko se laži izrekne o nekom odlomku ili koliko sumnje Sotona unese. Bilo je jasno i očito što je "uskrsnuće" značilo i biblijskim piscima i ranim kršćanima, a na temelju 1. Korinćanima 15 moramo prepoznati da su oni koji poriču tjelesno uskrsnuće Isusa izvan stada i, osim ako se kasnije ne obrate, nemaju udjela u Božjem spasenju.

Neki simptomi iskrivljavanja Svetog pisma su:

1) Ako od stiha zahtijevate da ima "dublje značenje" koje je suprotno jasnom značenju koje je autor namjeravao, a koje bi svatko razumio. Ako bi se to toleriralo, onda bi svaki stih koji zapovijeda ili kaže nešto što se nekoj osobi ne sviđa mogao imati navodno "pravo značenje" suprotno onome što Bog jasno govori. Kada netko previše traži dublje značenje, a ono je u suprotnosti s jasnim značenjem, onda je navodno dublje značenje pogrešno.

2) Slično tome, pretjerano alegoriziranje Svetog pisma: Neki su odlomci Svetog pisma u samom Pismu navedeni kao alegorijski, ali većina odlomaka to nije.

3) Potrebno je reći da grčki ili hebrejski jezik ima određeno značenje koje nijedan izvorni govornik grčkog ili hebrejskog ne bi prepoznao. Ako morate davati čudna ili neobična značenja riječima koja tipični čitatelj uopće ne bi vidio, onda iskrivljujete Sveto pismo redefiniranjem istog.

4) Ako značenje koje želite dati Svetom pismu proturječi drugim dijelovima Svetog pisma i općem tonu ostatka Biblije.

5) Ako ste više zabrinuti za objašnjavanje Pisma nego za njegovo tumačenje. Suprotno tome, bolje je ako vaša teologija ne samo da objašnjava Pismo, već i zahtijeva istinitost tog pisma. Ako vaše tumačenje čini određene odlomke Pisma besmislenima, onda je vaše tumačenje pogrešno.

6) U ekstremnom slučaju, vaše tumačenje znači da je Bog gotovo 2000 godina skrivao od svakog vjernika posebno, tajno značenje koje je sada objavio vama.

Čak i istinski kršćani ponekad mogu nesvjesno iskriviti Sveto pismo. James Sire ima izvrsnu knjigu o ovoj temi koja se jednostavno zove Iskrivljavanje Svetog pisma (IVP). Trebali bismo moliti Duha Svetoga za vodstvo dok proučavamo Sveto pismo.

P: U 2. Petrovoj 3,16, koji su neki primjeri iskrivljavanja Svetog pisma od strane istinskih vjernika?

O: Evo povijesnih primjera za koje bi se svi kršćani danas trebali složiti da su pogrešni. Svrha navođenja ovoga nije da gledamo s visoka na ljude koji su počinili te pogreške, nego da se pobrinemo da ne napravimo druge pogreške iz istog razloga.

Nedostatak pažnje na detalje: Justin Mučenik (138.–165. g.) rekao je da je veliki svećenik imao 12 zvona na donjem dijelu svoje haljine. Zapravo je u efodu bilo 12 dragulja, ali neodređen broj zvona na donjem dijelu haljine. Dijalog s Židovom Trifom, pog. 42, str. 215.

Brkanje imena: Ivan Zlatousti (umro 407. g.) spominje ubojstvo Mefiboseta, a trebao je reći Isboset. Komentari na Poslanicu Filipljanima, Homilija 5, stih 3, str. 206

Zbrkavanje onoga što Pismo kaže da je rekao nevjernik s onim što Bog kaže: Irenaeus (182.–188. g.) kaže da je Isus imao gotovo 50 godina kada je započeo svoje djelovanje. Irenaeus Protiv hereza, knjiga 2, poglavlje 22.6, str. 392

Neuzimanje u obzir drugih biblijskih spisa: Pastir Herme (oko 115. – 155. g.) u knjizi 2., zapovijedi 10., poglavlju 2. (str. 27) kaže da tuga istjeruje Svetoga Duha, jer je Sveti Duh radosan duh. A što je s pokajanjem i Knjigom žalosnih pjesama? Biva li Sveti Duh doista istjeran iz kršćana svaki put kad tugujemo?

Previše alegoriziranje Svetog pisma: Novatijan (250/4.–256/7. g.) kaže da zapovijed iz Starog zavjeta da se ne jede deva znači da osuđuje život iskrivljen zločinima. O židovskim mesima, gl. 3, str. 647

Stvarno pretjerano alegoriziranje Svetog pisma: Klement Aleksandrijski (193.–202. g.) "Sada je odjeća velikog svećenika simbol osjetilnog svijeta. Sedam planeta predstavljeno je pet kamenova i dva karunkula, za Saturn i Mjesec. Prva je jugozapadna, vlažna, zemljana i teška; druga zračna, otuda je neki nazivaju Artemis, kao da je Aerotomos (rezanje zraka); a zrak je oblačan." Stromata, knjiga 4, poglavlje 6, str. 453

Pogrešno čitajući prevedene riječi: Teodot, vjerojatni montanist (oko 240. g.), "'Bog je postavio svoj šator na suncu' treba se ovako razumjeti? Bog je 'postavio na suncu', to jest u Bogu koji je uz Njega, kao u Evanđelju, Eli, Eli, umjesto moj Bože, moj Bože." U fusnoti stoji da je Teodot pomiješao Eli, Eli s Heliosom, Helios. Izvodi iz Teodota, pog. 57, str. 50, 5:2,8

Ograničavanje izvan onoga što Pismo kaže: Anabaptist Conrad Grebel (1498.–1526. g.) vjerovao je da u crkvi nije dopušteno pjevanje. U Poslanici Kološanima 3,16 stoji: "...pjevajući psalme, himne i duhovne pjesme s zahvalnošću u srcima svojim Bogu." Međutim, Conrad je "u srcima" protumačio kao da ne treba pjevati naglas.

Ekstrapolirajući iz onoga što Pismo skromno navodi: Atanazije (326.–373. g.) učio je da su Jeremija i Ivan Krstitelj rođeni bez griješne naravi.

Projekcija vaših osjećaja na Boga: Bog je oslobođen svakog gnjeva, prema Klementu Rimskom (96–98. g.) (1. Klementovo pog. 19, str. 10) i To Diognetu (oko 130.–200. g.) pog. 8, str. 28.

Izjednačavanje vlastitih stavova sa Svetim pismom: Ciprijan Kartaginski (oko 248.–256. g.) (Pisma Ciprijana, Pismo 58.2, str. 353), Ambrozije Milanski (370. – 390. g.), Augustin iz Hipona (388. – 430. g.) i Prokop Akvitanski (ok. 390. – 455.) (O oprostu grijeha 5:25,26-28-29 i Krštenje, pog. 26-30, 33-35) svi su učili da krštene bebe koje umru definitivno idu u raj, a nekrštene bebe koje umru definitivno idu u pakao.

Dodavanje vlastitih duhovnih stavova u Pismo: Origen (225. – 254. g.) vjerovao je u predpostojanje duša u djelu De Principiis. (Međutim, nije vjerovao u reinkarnaciju.)

Uvođenje vlastitog pogleda na prirodu u Svetu knjigu: Laktancije (oko 303. – oko 325.) učio je da je Zemlja ravna. Glupo je misliti da je kugla i da na antipodima postoje ljudi koji hodaju naopako. Božanski instituti, knjiga III, poglavlje 24, str. 94.

Dodavanje praznovjerja Božjoj riječi: Luteran Filip Melanchthon (1497.–1560.) vjerovao je u korisnost astrologije i čitanja dlanova. (Luther je, međutim, te stvari odbacio.)

Uvođenje vlastitih predrasuda u Božju Riječ: Laktancije (oko 303. – oko 325.) naziva muškarce snažnima i čvršćima, a žene slabijima i krhkijima. Božanski instituti, knjiga 1., poglavlje 16., str. 29. Atanazije (318.) je napisao: "Jer čak i žene, koje nije sigurno puštati da raspravljaju o javnim poslovima, oni štuju i služe s čašću koja pripada Bogu, kao što su to naložili Tesej, kao što je gore navedeno", Atanazije, Protiv pogana, gl. 10.2, str. 9. Ivan Zlatousti (umro 407. g.) bio je antisemita; napisao je cjelovito djelo protiv Židova. Ono nije bilo samo kritično prema židovskoj religiji, već i protiv samih Židova.

Nedostatak oprosta: Novatijan (250./254.–256./257. g.) započeo je raskol unutar Crkve. Novatijanci su vjerovali isto kao i drugi kršćani, osim što su učili da ako osoba ikada poriče vjeru, čak i pod prisilom, izgubila je svoje spasenje zauvijek i nikada ga ne može vratiti.

Nedostatak ljubavi: Martin Luther je vjerovao da bi svi anabaptisti trebali biti ubijeni. (Ipak je promijenio svoje mišljenje u posljednjoj propovijedi koju je održao.) Augustin je podržavao mučenje heretika, kao što je Priscilijan.

Ali i istinski kršćani mogu imati pogreške iste veličine kao i gore navedene. Potrebno je imati ispravno nauku, kao i biti usklađen sa Duhom. Kao što je jedan suvremeni kršćanski pisac duhovito primijetio: "Ako imate nauku bez Duha, osušite se; ako imate Duha bez nauke, eksplodirate; a ako imate oboje, rastete."

P: U 2. Petrova 3,17, kako mogu vjernici biti odvedeni zabludom bezbožnika?

Žalosno je to reći, ali može se dogoditi. Osobno poznajem kršćanina koji je prešao u mormonizam. Kasnije je otišao i vratio se u kršćanstvo.

Također sam pročitao priču o ženi koja je napustila kršćanstvo i preobratila se na islam. Nakon 15 godina u islamu rekla je: "Jučer sam shvatila ono što sam pokušavala ignorirati, uglavnom iz ponosa. Oduvijek sam bila kršćanka, iako sam se preobratila na islam. Uvijek je postojao dio mene koji jednostavno nije mogao vjerovati kao i drugi muslimani. Mali glas koji je govorio: 'Hoće li Bog htjeti da se ljudi kamenuju do
smrt?', 'hoće li Bog htjeti da se žene izdvajaju i nose pokrivalo za glavu?', 'ako je islam bolji, zašto se međusobno tako loše ophode?' Jučer sam osjetila
želju za otkupljenjem i istinskom suosjećanju kršćanstva."

Dakle, 2. Petrova pisma daje istinskim vjernicima strogo upozorenje da budemo na oprezu; to se može dogoditi i nama. Pad s našeg sigurnog položaja može se odnositi ne samo na gubitak nagrade, već i na gubitak sigurnosti spasenja. Međutim, ako imamo postojanu vjeru, vratit ćemo se Bogu.

P: U 2. Petrova 3,17, zašto se istinski kršćani, koji su već spašeni, trebaju čuvati?

O: Bog nam zapovijeda da ispitujemo sami sebe u 2. Korinćanima 13,5-7 kako bismo bili sigurni da smo doista spašeni. Također, trebamo moliti Boga da nas ispita u svrhu da nam pokaže činimo li išta što je Bogu neprihvatljivo, kao što kaže Psalam 139,24.

P: U 2. Petrova 3,17, kako mogu vjernici pasti sa svog sigurnog položaja?

O: Neki kršćani misle da istinski vjernici mogu izgubiti svoje spasenje; drugi vjernici ne. No bez obzira na to, Matej 7,22-23 dogodit će se, bilo da to nazivate gubitkom spasenja ili lažnom obraćenjem. Zapovijeđeno nam je da ispitujemo sebe, da vidimo jesmo li u vjeri, u 2. Korinćanima 13,5-7.

Čak i istinski kršćani mogu neko vrijeme biti zavedeni. Znao sam jednog mormona koji je napustio mormonizam i došao k Kristu. Kasnije se vratio mormonizmu. Tada su neki drugi bivši mormonski kršćani razgovarali s njim, i on je ponovno otišao i vratio se k Kristu.

Čak i istinski kršćani mogu upasti u grijeh. Ali mogu se vratiti, kao što ukazuju 1. Korinćanima 5:1-5 i 2. Korinćanima 2:5-11.

Osim toga, kršćani mogu pretrpjeti gubitak nagrade, kao što pokazuju 1. Korinćanima 3:5-15 i 2. Ivanova 8. Ne želimo stajati posramljeni pred Kristom zbog onoga što smo učinili (1. Ivanova 2:28).

P: U 2. Petrova 3,18, budući da nam je milost već dana u Isusu na križu, kako možemo rasti u milosti?

O: Možemo rasti u milosti na više načina, a evo nekoliko njih.

1. Možemo rasti u pokazivanju Božje milosti u svojim životima. Naši novčani darovi djela su milosti (2. Korinćanima 8,6), a trebamo dovršiti spasenje koje je u nama, kako stoji u Filipljanima2:12 –13.

2. Možemo rasti u spoznaji i pouzdanju u Božju milost. U 2. Timoteju 2,1 Timotej treba biti snažan u milosti koja je u Kristu Isusu.

3. Božja milost može dosegnuti sve više ljudi u našem području (2. Korinćanima4:15 ).

4. Primit ćemo neusporedivo bogatstvo Božje milosti prema Efežanima 2:6-7.

P: Kada je napisana 2. Petrova?

O: Budući da 2. Petrova 1,13-15 kaže da je Bog pokazao Petru da je njegova smrt blizu, najjednostavnije objašnjenje jest da je napisana nedugo prije njegove smrti 67. – 68. godine. Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet daje sljedeću potporu:

Firmilijan (256. g.) spominje Petrovu opomenu protiv lažnih učitelja.

Metodije s Olimpa i Patare (270.–311./312. g.) citira 2. Petrova 3,8 kao Petrovu izreku u djelu O uskrsnuću.

Za nekršćansko gledište, Asimovov vodič kroz Bibliju (str. 1165) kaže: "moguće je da 2. Petrova, kao i 1. Petrova i Jakovljeva, potječe iz Domicijanovih progona" (koji su započeli 90. godine n.e.). Različiti komentatori to kažu jer:

a. Spominje Pavalove poslanice kao da su već bile prikupljene, ili barem napisane.

b. Sadrži naglasak koji ukazuje da su kršćani bili pod progonom.

c. 2. Petrova je slična poslanici Juda, pa su možda napisane u bliskom vremenskom razdoblju.

Međutim, budući da su Pavlove poslanice napisane prije Petrovog smrti, vrlo teška progonstva započela su tri do četiri godine prije Petrove smrti, a i Judina poslanica mogla je biti napisana prije Petrove smrti, nema problema u tome da se kaže da je 2. Petrova poslanica napisana prije 67. – 68. godine. Vidi također raspravu o tome kada je napisana 1. Petrova poslanica.

P: U 2. Petrovu poslanici, kako znamo da ju je napisao Petar, osobito jer se stil i grčki jezik 1. i 2. Petrove poslanice razlikuju?

O: Postoje barem tri razloga.

1. Druga Petrova 1,1 to potvrđuje, a rana je Crkva to prihvatila. Jedini iznimak je Origen, koji je rekao da je drugo Pjetrovo pismo upitno. Nakon Niceje Euzebije kaže da je Druga Petrova upitna.

2. Stil (ali ne i grčka gramatika) oba pisma različit je jer su i teme različite. Kao što ističe Gleason Archer (Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 425-426), uspoređivanje popisa riječi ne dokazuje više da su djela različita autora nego što bi to "dokazalo" da su pjesme Johna Miltona djelo druge osobe od autora Izgubljenog raja, a svi priznaju da ih je Milton sve napisao.

3. Gramatika grčkog jezika u 2. Petrovu je grublja jer je, kako ukazuje5:12 u 1. Petrovu, Silas pomagao Petru da napiše 1. Petrovu poslanicu. Međutim, ne znamo je li Petar Silasu govorio što da piše na aramejskom ili grčkom.

P: U 2. Petrovu poslanici, kako je Petar mogao napisati ovu knjigu, budući da [navodno] nije znao grčki (Bart Ehrman iznosi taj argument)?

O: Ehrman pretpostavlja da Petar nije mogao znati grčki jer je bio Židov, i to i etnički i kulturno, u Palestini koji je prakticirao židovsku kulturu. Međutim, Petrovi su mu roditelji jednom od sinova dali grčko ime! Iako je Petrovo ime pri rođenju bilo Šimun (što je hebrejsko i aramejsko), njegov je brat nazvan Andrija, što na grčkom znači "muški". Štoviše, bili su iz Betsaide, koja je bila blizu granice između Galileje i grčkog govornog područja na istočnoj polovici obale Galilejskog mora. Filip, još jedno grčko ime, također je bio iz Betsaide. To ima jednako smisla kao i pretpostavka da američki državljanin rođen i odrastao u američkom pograničnom gradu El Pasu, s bratom po imenu Manuel ili Jose, ne bi mogao znati španjolski jer je Amerikanac.

P: U 2. Petrovu pismu, kako znamo je li ono što danas imamo pouzdano očuvanje izvornog teksta?

O: Postoje barem tri razloga.

1. Bog je obećao sačuvati Svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrovoj 1,24-25; i Mateju 24,35.

2. Dokazi rane crkve. Ovo su pisci koji su se pozivali na 2. Petrovu ili na stihove iz nje.

Klement Rimski (96.–98. g.) aludira na 2. Petrovu 2,5 u 1. Klementovoj, poglavlje 7, svezak 1, str. 7; svezak 9, str. 231

Justin Mučenik se poziva i na Psalam 90,4 i na 2. Petrovu 3,8 kada kaže: "Dan Gospodnji je kao tisuću godina."

Poslanica Barnabina, pog. 15, str. 146 (100. – 150. g.), Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) i Irenej (182. – 188. g.) kažu da je dan pred Gospodinom kao tisuću godina (2. Petrova 3,8). Međutim, to bi se moglo odnositi na Psalam 90,4 kao i na 2. Petrovu 3,8. Druga Petrova je najmanje potvrđena knjiga Novog zavjeta.

2. Klement (120.–140. g.) gl. 2., str. 517, aludira na 2. Petrova 3,9: "Jer je doista velika i hvalevrijedna stvar utvrditi ne ono što stoji, nego ono što pada. Tako je i Krist želio spasiti ono što propada,…"

2. Klementov poslanik (120.–140. g.) gl. 16, str. 522 aludira na 2. Petrovu 3,9: "Ali vi znate da dan sudnji sada 'dolazi kao vruća peć', i neka 'neba će se rastopiti', i sva će se zemlja rastopiti kao olovo na vatri, i tada će se pojaviti skriveni i javni postupci ljudi."

Irenaeus (182-188. g.) citira trećinu 2. Petrova 3,8m: "jedan dan kod Gospodina je kao tisuću godina". Ovaj točan izraz nalazi se samo u 2. Petrovoj 3,8m i Psalmu 90,4. Irenaeus, Protiv hereza, str. 551. On citira isto na str. 557.

Uzgred, Muratorijev kanon (oko 170. g.) nije uključivao Poslanicu Jakovljevu, Poslanicu Hebrejima, 1. i 2. Petrovu poslanicu niti treću Ivanovu poslanicu.

Klement Aleksandrijski citira srednji dio 2. Petrova 2,5 u Stromata (193.–202. g.), knjiga 1., poglavlje 21., str. 331: "Noa je propovijedao pokajanje". Ta misao, za koju Klement očito pretpostavlja da su je njegovi čitatelji već čuli, ne nalazi se u Svetom pismu osim aluzije u 2. Petrova 2,5. (3 riječi, uključujući jednu dugu riječ, od 15 riječi)

Hipoliti (222. – 235./236. g.) citira ¼ 2. Petrova 2,22. "ali poslije malena vremena opet se valja u istom blatu." Oporuka svih heretika, knjiga 9, poglavlje 1, str. 125

Hipoliti (222.–235./236. g.) aludira na 2. Petrova 1,18–19. Oporuka svih heresa, knjiga 10., poglavlje 24., str. 151

Hipolit (222. – 235./236. g.) aludira na 2. Petrova 1,21. Tractatus de Christo et Antichristo, glava 2, str. 204

X Origen (225-254. g.) kaže da je Petar ostavio "samo jedno pismo priznate autentičnosti. Pretpostavimo da je ostavio drugo; jer je to upitno." Origenov komentar na Ivana iz pete knjige, gl. 3, str. 346

Origen (225. – 254. g.) kaže: "naš Gospodin Isus Krist, koji je 'svjetlo istinito' i 'koji se uzdiže u našim srcima'". Uzdižući se u našim srcima aluzija je na 2. Petrovu 1,19.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) spominje "Poslanicu Petra" i citira 2. Petrova 2,11–12 u Trudovima Ciprijana, Trud 12 – Treća knjiga Svjedočanstava, glava 11, str. 536.

Firmilijan (256. g.) poziva se na Petrovu opomenu protiv lažnih učitelja, što je aluzija na 2. Petrovu.

Adamantius (300. g.) citira 2. Petrova 3,15b kao Petrovu izreku. "…onda po apostolu Petru, kada je napisao: 'prema mudrosti danom mojem bratu Paviu.'"

Adamantius (oko 300. g.) citira s biblijskom autoritetom 2. Petrova 2,19b. On kaže da citira biblijski odlomak kada kaže: "Koga god nadvlada, toga je i rob."

Metodije s Olimpa i Patare (270.–311./312. g.) citira 2. Petrova 3,8 kao od Petra u Djelu o uskrsnuću.

Laktancije (oko 303.–oko 325. g.) aludira na 2. Petrova2:22 : "Kirinajci kažu da je sama vrlina hvaljena zbog toga što rađa užitak. Istina, kaže prljavi pas, ili svinja koja se valja u blatu." Božanski instituti, knjiga III, poglavlje 8, str. 75

Laktancije (oko 303. – oko 325.) aludira na 2. Petrovu 2,22: "uronjaju se u prljave poroke, kao svinja koja se valja u blatu; jer se umazuju blatom oni koji štuju bogove, to jest, oni koji štuju blato i zemlju." Božanski instituti, knjiga 4., poglavlje 17., str. 119

Laktancije (oko 303. – oko 325.) aludira na 2. Petrova 3,8, što je također Psalam 90,4. Božanski instituti, knjiga 7., poglavlje 14., str. 211

Mnogi su dan Gospodnji navodili kao 1.000 godina.

Nakon Niceje

Sabor u Niceji (svibanj–lipanj 325. g.) aludira na 2. Petrovu 2,22 (psi i svinje) u kanonu 12, str. 27.

? Euzebijeva Crkvena povijest (323.–326. g.) knjiga 3., poglavlje 3., str. 133.–135. raspravlja o knjigama Novog zavjeta. On kaže da je 1. Petrova pisma autentično. On kaže da su Pavlova 14 pisama dobro poznata, iako je crkva u Rimu sumnjala da je Pavao napisao Poslanicu Hebrejima. On kaže da je 2. Petrova pisma sporno. Takozvani Djela Pavlova, [Pastir] Hermas, Djela Petra, Evanđelje po Petru i Propovijedanje Petra te Otkrivenje Petra nisu autentični. Očevi crkve iz Niceje i poslije-nicejski, Druga serija, sv. 1, str. 133–135

Firmikus (4. stoljeće) poziva se na 2. Petrovu 2,11

Atanazije (367. g.) ne poziva se na nikakve specifične stihove u 2. Petrovoj, ali navodi knjige Novog zavjeta u Uskrsnom pismu 39, str. 552

Synopsis Scripturae Sacrae (350.–370. g. ili 5. stoljeće) spominje dvije knjige Petra kao dio Novog zavjeta. Citira cijeli 2. Petrov 1,1.

Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.) "I opet, iako je svjestan da je sudionik božanske naravi, kao što sveti apostol Petar kaže u svojoj drugoj Poslanici, ipak ne smije mjeriti božansku narav ograničenjima svoje,…" O Trojstvu, knjiga 1., poglavlje 18., str. 45

Efrem Sirijski (373. g.)

Kiril Jeruzalemski (oko 349. – 386. g.) (implicitno) spominje sedam poslanica Jakova, Petra, Ivana i Jude. Katehetska predavanja, predavanje 4., glava 36., str. 27–28

Kiril Jeruzalemski (oko 349. – 386. g.) aludira na 2. Petrovu 1,19 u Katehetskim predavanjima, predavanje 10.15, str. 61

Ambrozije Milanski (370.–390. g.) aludira na 2. Petrova 1,21: "tako je i Duh Sveti jedan, koji je djelovao u prorocima,"

Treći kartaginski sabor (397. g.)

šizmatik Lucifer iz Cagliarija (370/371. g.)

Didimus slijepi (398. g.)

Julius Firmicus Maternus (4. stoljeće) Pogreška poganskih religija

Jerona (404. g.) poziva se na 2. Petrova 1,4;2:13 ; 3:10

Jerona kaže: "Apostoli Jakov, Petar, Ivan i Juda objavili su sedam poslanica koje su istovremeno duhovne i sadržajne, kratke po riječima, ali opširne po sadržaju, tako da je doista malo onih koji se ne nađu u mraku kad ih čitaju." Pismo 53 (Paulinu), sv. 6, str. 102.

Jerome je ipak primijetio da su stil Prve i Druge Petrove poslanice različit. Rekao je da je to zato što je Silvanus kao pisar napisao Prvu Petrovu poslanicu.

Augustin iz Hipona (416.–430. g.) spominje 2. Petrovu 1,4 kao apostola Petra u djelu O postupcima Pelagijevim, pog. 42, str. 202 (sv. 5). Također se poziva na 2. Petrovu 1,2,17,21; 2,4,15,20; 3,9,11,18

Ivan Kasijan (419.–430. g.) aludira na 2. Petrova 2,19 u Institutama Ivana Kasijana, knjiga 5.8, str. 238

Kirilo Aleksandrijski (444. g.) poziva se na 2. Petrova 2,4; 3:11

Speculum (peti stoljeće) poziva se na 2. Petrova 1,2 (3), 5;2:11 , 13; 3,9,10,11

Quodvultdeus (oko 453. g.) poziva se na 2. Petrova 1,21; 2,4

Varimadum (445/480. g.) poziva se na 2. Petrovu 1:21

Ivan Damaskin (706.–749. g.) "...sedam katoličkih poslanica, naime: jednu Jakovljevu, dvije Petrovu, tri Ivanovu, jednu Judinu..." Izlaganje pravoslavne vjere, knjiga IV., poglavlje 17., str. 90

Dokazi o hereticima i lažnim knjigama

Heretik Priscilijan se poziva na 2. Petrovu 2,2

Pseudo-Ipoljt (nakon 235./236. g.) navodi 2. Petrovu 3,3 kao Petrovu. Odjeljak 10., str. 244

Pseudo-Kiprijan (nakon 358. g.) poziva se na 2. Petrova 2,13

Pseudo-Metodije (nakon 312. g.) ima citat koji može biti polovičan citat iz 1. Petrove 2,6, Psalma 118,22 ili Izaije 28,16. Govor o Šimunu i Ani, pog. 6, str. 387

Heretik Pelagije (416.–418. g.) poziva se na 2. Petrova 2,20; 3,9,10,11

Pelagijanski heretik Julijan iz Eclanuma (oko 454. g.) poziva se na 2. Petrova 3,11

3. Najraniji rukopisi Drugog Petrova pisma koje imamo pokazuju da postoje male varijacije u rukopisu, ali nijedna teološki značajna pogreška.

p72 Bodmer 7 i 8 Papiri 1. Petrova 1:1–5:14, 2. Petrova 1:1–3:18 i Juda 1–25. oko 300. g. Fotografija dijela ovog rukopisa (koja prikazuje 2. Petrova1:16 .–2:2) nalazi se u djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, str. 468. Navodi se da je rukopis napisan "u dokumentarnom pismu".

p74 (=Bodmer 17) Djela 1:2-5,7-11,13-15,18-19,22-25; 2:2-4; 2:6-3:26; 4:2-6,8-27; 4:29-27:25; 27:27-28:31; Jakov 1:1-6,8-19,21-23,25,27; 2:1-3,5-15; 18-22, 25-26; 3:1,5-6,10-12,14,17-18; 4:8,11-14; 5:1-3,7-9,12-14,19-20; 1. Petrova 1:1-2,7-8,13,19-20,25; 2:6-7,11-12,18,24; 3:4-5; 2. Petrova 2:21; 3:4,11,16; 1. Ivanova 1:1,6; 2:1-2,7,13-14,18-19,25-26; 3:1-2,8,14,19-20; 4:1,6-7,12,16-17; 5:3-4,9-10,17; 2. Ivanova 1,6-7,13; 3. Ivanova 6,12; Judina 3,7,12,18,24 (7. stoljeće)

7. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta sadrži Jakov 2,4 i 1. Petrova 1,12

7. stoljeće - 1975. - Aland i dr., treće izdanje

6. stoljeće - 1998. - Aland i dr. četvrto revidirano izdanje

Vaticanus [B] (325.–350. g.), Sinaiticus [Si] (340.–350. g.) i Alexandrinus [A] (oko 450. g.) sadrže cijelu Poslanicu 2. Petrovu.

Klementinska Vulgata 4. do 5. stoljeća odnosi se na 2. Petrova 1,1; 2:14

Wordsworth-White Vulgata, 4. do 5. stoljeće, odnosi se na 2. Petrova 1:1-2; 3:9

Stuttgart Vulgata 4. do 5. stoljeća odnosi se na 2. Petrova 1:1-2; 3:9

048 5. stoljeće

0209 (7. stoljeće)

Italika (h) 5. stoljeće

Italika (j) 5. stoljeće

Italika (q) 6./7. stoljeće

Bohajski koptski [Boh] 3./4. stoljeće

Sahidski koptski [Sah] 3. / 4. stoljeće

Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće

Pešitta sirijačka [SyrP] Više od 350 rukopisa, najstariji su iz 411.–435. g. (2. Petrova3:18 , prema Bruceu Metzgeru u A Textual Commentary on the New Testament, str. 633.)

Harclean sirijski [SyrH] 3. stoljeće/4. stoljeće ili 616. g. odnosi se na 2. Petrova 1:3-5,10,17,19,21; 2:4,6,9-13,15,20; 3:9-11,18

Filoksenski sirijski [SyrPh] 507./508. g. odnosi se na 2. Petrova 1:3,10,14,17; 2:4,6,11-13,15,17,20; 3:9-11,18

Palestinski sirijski [SyrPal] 6. stoljeće odnosi se na 2. Petrova 1:1-5,10;3:10 –11,18

Jermenski [Arm] od 5. stoljeća

Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća

Gotska 493. – 555. g.

Pogledajte www.BibleQuery.org/2 Peter Manuscripts.html za više o ranim rukopisima 2. Petrova pisma.