< Biblijsko pitanje iz 1. Korinćanima

P: U 1 Kor 1:1, kakav je bio grad Korint?

O: Drevni grad Korint bio je stariji od Abrahama (2000. g. pr. Kr.); Grci tamo nisu počeli živjeti sve do oko 1350. g. pr. Kr. Rimljani su spalili Korint i ubili ili zarobili cjelokupno njegovo stanovništvo 146. g. pr. Kr., nakon što se provincija pobunila protiv Rima. Stoljeće kasnije, 46. g. pr. Kr., Julije Cezar ponovno je osnovao grad s bivšim rimskim vojnicima i oslobođenicima. No, za nešto više od stoljeća, u Pavlovo vrijeme (50. g.), Korint je bio ogroman grad, trgovačko središte cijelog istočnog mediteranskog područja između Sicilije i Antiohije. Imao je oko 650.000 stanovnika, od kojih su dvije trećine bili robovi. Bio je domaćin Isthmijskih igara, drugo po važnosti samo Olimpijskim igrama.

Korint je imao zloglasnu reputaciju; Grci su imali žargonski izraz za prelazak na potpuno nemoralan život; doslovno je glasio "korintizirati" (prvi ga je skovao Aristofan u fragmentu 354). Platon je u Državi (404d) upotrijebio izraz "koriška djevojka" u značenju prostitutke. Dio bogatstva Korinta potjecao je iz hrama Afrodite Pandemosa, iz kojeg je svake noći izlazilo 1000 prostitutki.

Ipak, usred sve te mračne zla, evanđelje je zasjalo kako bi donijelo spasenje korintskoj crkvi. No, ne završava uvijek dobro ono što dobro počinje. Tamošnja je crkva tolerirala neke ozbiljne moralne i doktrinalne probleme. Ako netko kaže da želimo biti baš poput ranih kršćana, istina je da ne želimo biti točno poput Korinćana. Ali ako nešto neće dobro završiti, Bog može upotrijebiti osobu poput Pavla da to ispravi i popravi.

Godine 96. – 98. po. Kr. Klement Rimski napisao je pismo Korinćanskoj crkvi, u kojem ih je u biti ukorio jer nisu činili neke od stvari koje im je Pavao naložio prije gotovo pedeset godina.

P: Pokazuje li 1 Korinćanima 1,3 da je Isus Bog Otac, kao što tvrde neki pentikostali jedinstva?

O: Istina je da grčka riječ ovdje (kai) može značiti ili "i" ili "čak". Iako stih 3 može ići u oba smjera, 1. Korinćanima 1,4 pokazuje razliku između Boga [Oca] i Isusa. Za više informacija pogledajte raspravu o Rimljanima 1,7.

P: U 1 Korinćanima 1,8 kako možemo biti "besprijekorni"?

O: Grčka riječ ovdje, anenkletous, doslovno znači oslobođen optužbe. Ne znači bezgrješno savršen ili da nikada nemamo čega požaliti, već da bismo sada trebali živjeti "oslobođeni optužbe".

P: U 1 Kor 1,9, zašto Bog nije pozvao sve u zajedništvo s Isusom Kristom?

O: Bog nudi spasenje svim ljudima (Titu 2,11), jer svima je zapovijeđeno da mu se pokore u 2. Solunjanima 1,8, 1. Petrovoj 4,17 i Djela apostolskim 2,38. Mi trebamo pružati riječ života (Filipljanima 2,16) svima. Međutim, Bog je odabrao stvoriti ljude sa slobodnom voljom da odbace Božju svrhu za sebe (Luka 7,30) i trpe posljedice koje su njihova vlastita krivnja (Jeremija 17,4).

P: Pokazuje li 1. Korinćanima 1,10 da poslušni kršćani ne smiju biti podijeljeni zbog samostalnog razmišljanja, kako uče Jehovini svjedoci?

A: Ne. Dva primjera Pavlova toleriranja neovisnog razmišljanja su Filipljanima 3,15 i Rimljanima 14,1-10. Odgovori Jehovinih svjedoka stih po stih, str. 92–94, ističe da je Jehovinim svjedocima zapovijeđeno da "izbjegavaju samostalno razmišljanje … dovodeći u pitanje savjet koji pruža Božja vidljiva organizacija" i da "vode borbu protiv samostalnog razmišljanja" (Časopis Stražarski toranj, 15. 1. 1983., str. 22, 27).

Što se tiče Mormona, njihov je prorok Ezra Taft Benson, dok je bio mormonski apostol, rekao: "Kad prorok progovori, razmišljanje je završeno."

Ali kršćani trebaju preispitivati. Čak i kada je kršćanski vođa u krivu, trebamo to ukazati, kao što je Pavao učinio u Galaćanima 2:11-21.

P: U 1. Korinćanima 1,10-13 i 1. Korinćanima 3,3-7, budući da svaki od ta dva istinska kršćanina ima odnos s Bogom, kako to da mogu biti podijeljeni jedni s drugima?

O: Čak i istinski kršćani, koji imaju odnos s Bogom i u kojima prebiva Duh Sveti, i dalje griješe i i dalje imaju grešnu narav. Za iskren primjer toga pročitajte Djela apostolska 15,36-41.

Jedan razlog za podjele suptilno je naznačen u 1. Korinćanima 1,1–10. Pavao spominje Krista deset puta u deset stihova. Je li naš fokus na crkvi (koja nije savršena) ili na Kristu (koji jest)?

Drugi razlog za podjelu jest zanemarivanje 1. Korinćanima 1,2. Pastor, starješine, đakoni ili obični članovi mogu se uznemiriti kada stvari ne idu onako kako žele u NJIHOVOJ crkvi, - osim što to nije njihova crkva. To je Božja crkva. To ne smijemo zaboraviti.

Podjela se često događa kada postoje dvije skupine koje žele raditi stvari na različite načine. Jedna se skupina na kraju može odvojiti od druge. Ovdje to nije bio slučaj. Postojalo je više skupina, a one su i dalje bile zajedno; imale su različite skupine. Crkva može imati različite skupine i mi kao kršćani trebali bismo prepoznati u kojoj smo skupini te graditi mostove kako bismo dosegli i "spojili se" sa svim ostalim skupinama.

Međutim, unatoč našim manama, Bog svejedno koristi kršćane. Ali kada vjernik pogriješi i čini razdornu stvar u crkvi, biste li ga ikada ponovno poštovali? Što ako se zvao Petar ili Jakov? Svi smo mi grešnici spašeni milošću, i budući da niste ni vi bez grijeha, a Krist vam je oprostio, trebali biste oprostiti drugima.

Kako se kršćani koji se razlikuju i dalje mogu slagati, možete istražiti grad Rostock u Njemačkoj i menonite i puritance koji su ondje došli.

P: U 1. Korinćanima 1,14-16 Pavao se nije sa sigurnošću sjećao koliko je krstio, pa zar to dokazuje da Pavlova riječ ovdje nije bila Pismo?

O: Ne. Katolici ponekad ukazuju na ovaj stih kao na onaj koji opovrgava konzervativno protestantsko viđenje Biblije, no ovaj stih ga zapravo podupire.

Teorija mehaničkog diktata o nadahnuću tvrdila bi da je Biblija isključivo Božje djelo i da nema ljudske komponente. Stoga se možemo složiti da ovaj stih izričito opovrgava teoriju mehaničkog diktata.

Konzervativni pogled na Bibliju izložen je u 2. Petrovoj 1,21: "Jer nikakvo proroštvo nije nastalo ljudskom voljom, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti Duhom Svetim." Dakle, Pismo je Božja Riječ kroz autore koje je On izabrao. Pismo također ima i ljudsku komponentu autora, budući da je Bog nadgledao ono što su pisali. Stoga, iako je Pismo bez pogreške u izvornim rukopisima, i dalje možete vidjeti Petrov stil, Pavlov stil, Lukaov stil itd.

Važno je istaknuti da ne bismo trebali govoriti: "Uzet ću Pismo na način '…', jer sam ja '…'". Naprotiv, svi bismo trebali nastojati prihvatiti Pismo onako kako se ono samo predstavlja da se treba prihvatiti. Evo što je Petar napisao o Pavi u 2. Petrovoj 3,15b-16. "…kako vam je i naš ljubljeni brat Pavao napisao mudrošću koju mu je Bog dao. Tako piše u svim svojim poslanicama, govoreći u njima o takvim stvarima. Neki su dijelovi njegovih poslanica teški za razumjeti, koje neuki i nestabilni ljudi izvrću, kao i ostatak Svetog pisma, na svoju propast."

P: Podržavaju li 1 Kor 1,16 i Dj 16,15 dječje krštenje, krštenjem kućanstva Stefana?

O: Ne. Svi iz kućanstva Stefana obraćeni su u 1. Korinćanima 16,15, a dojenčad se ne može obratiti. Kućanstvo ne uključuje uvijek dojenčad. Međutim, djeca već od 6 godina mogu donijeti odluku da dođu k Kristu, a čuo sam za jedan slučaj u kojem je četverogodišnjak znao što se događa i kršten je kao vjernik. Čuo sam to od tog bivšeg četverogodišnjaka, koji je sada odrasli učitelj u Školi biblijskih praznika.

Iako se istinski kršćani ne slažu oko krštenja vjernika nasuprot djetetom krštenju, svi bi se trebali moći složiti da "kućanstva" u 1. Korinćanima 1:16 i Djela apostolskih 16:15 ne dokazuju niti opovrgavaju da se djetetom krštenje prakticiralo. Vidi također raspravu o Poslanici Kološanima 2:11-12.

P: U 1 Kor 1,17, je li Pavao bio protiv krštenja vodom?

O: Ne, Pavao je podržavao krštenje, budući da je krstio Krispo, Gaija i dom Stevanov. Pavao je time htio reći da su neki Korinćani pogriješili govoreći "oni su Pavlovi", te je Pavao bio sretan što osobno nije krstio mnoge od njih. U ranoj crkvi, Tertulijan (198. – 220. g.) u djelu De corona, glava 3., str. 94. izričito spominje vodu u krštenju vodom.

P: U 1 Kor 1,17, trebamo li ne prakticirati vodeni krštenje, jer je ono prestalo važati, kako uči zabluda ultradispensacionalizma?

O: Ne. Pogledajte odgovor na prethodno pitanje. Osim toga, i 1) koncept postojanja drugačijeg razdoblja između Kristova uskrsnuća 33. g. i 52. g., i 2) koncept da je krštenje prestalo postojati, bili su potpuno odsutni iz svih crkvenih spisa do sredine petnaestog stoljeća u najranijem slučaju. Umjesto toga, Tertulijan (198. – 220. g.) u djelu De corona, pog. 3, str. 94 spominje krštenje, izričito po uranjanju u vodu.

Zamislite na trenutak da pronađete kršćanina koji je volio Isusa kao Gospodina, ali je prakticirao sve žrtve Starog zavjeta i pridržavao se svakog zakona o hrani iz Starog zavjeta. Što ako bi vam netko rekao da to nije ništa strašno. To je uobičajeno, jer on jednostavno još nije dobio vijest o novom razdoblju. Što biste na to rekli?

Sada zamislite da idemo na nebo i da nam anđeo kaže: "Niste dobili vijest o novoj dispensaciji koja je započela oko 100. godine. Gotovo 1.900 godina kršćani su mislili da žive u dispensaciji koja je zapravo trajala samo 100 godina." Što biste na to rekli? To nije ništa strašno i uobičajeno je, jer je Bog zaboravio otkriti to ijednom vjerniku na način koji bi mogao razumjeti, i to tijekom 1900 godina." Što biste na to rekli?

Za više o ultradispensacionalizmu pogledajte sljedeće pitanje.

P: U 1 Kor 1,17, što je "ultra-dispensacionalizam" i zašto je pogrešan?

O: U praksi postoji oštra razlika između ultradispensacionalista, dispensacionalista i drugih kršćana: ultradispensacionalisti vjeruju da se krštenje vodom danas ne bi trebalo prakticirati i općenito vjeruju da živimo u drugoj dispensaciji nego u vrijeme kada je Novi zavjet pisan. Na temelju njihovog letka "Trebamo li danas prakticirati krštenje vodom?", evo (nadam se) onoga što bi oni smatrali poštenim sažetkom.

1. [Ispravno] reći da grčka riječ baptisein jest općeniti pojam za čišćenje

2. [Ispravno] tvrde da se vodeni krštenje u crkvi ne može dokazati na temelju Starog zavjeta ili djelovanja Ivana Krstitelja.

3. [Ispravno] vjerovati da je Evanđelje prvo propovijedano Židovima, od kojih je većina odbacila.

4. [Neispravno] tvrditi da je vodeni krštenje bilo važeće samo u Djela apostolskih dok se Isus još uvijek nudio Izraelu kao njihov Mesija, kao u Djela apostolskih 3,19-21. Vidi također Djela 2,16-40, osobito 22,36; Djela 3,12-36, osobito 12,25,26; Djela 5,29-32, osobito 31. Djela 2,37,38; Djela 3,19.

5. [Neispravno] tvrditi da se krštenje danas ne bi trebalo prakticirati jer:

5a. Umivanja (baptisein na grčkom) bila su dio Mojsijskog zakona. (Uzgred, obraćenici na judaizam bili su kršteni prije Isusa.)

5b. Krštenje se obavljalo prije nego što su se Božji odnosi s Izraelom promijenili.

5c. Krštenje se [navodno] obavljalo prije nego što je Bog objavio učenje o crkvi, oko 52. godine. Pavao je rekao: "Krist me nije poslao da krstim, nego da evanđelje propovijedam" (1 Kor 1,17).

5d. Danas postoji "jedno krštenje" (Efežanima 4,5), i to je krštenje u Duha Svetoga.

Postoje tri različita načina da se ovo opovrgne, od kojih je svaki sam po sebi dovoljan.

1. Promatranje Svetog pisma: Svi se moraju složiti da je 1. Korinćanima 1,13–16 napisano u isto vrijeme kao i stih 17. Ti stihovi pokazuju da su Korinćani bili kršteni jednako sigurno kao što je Krist umro za njih i kao što im je Pavao propovijedao Evanđelje. Budući da je Pavao krstio Krispo i Gaija, ili je Pavao pogriješio, ili se "prelazni događaj" dogodio između njihovog krštenja i Pavlova nekrštenja drugih Korinćana, što je nevjerojatno.

1. Ivanova 5,7-8, u izvornom grčkom kao i u suvremenim prijevodima, spominje svjedočanstvo Duha, vode i krvi. Ako je "Duh" Sveti Duh u vjernicima, a krv je Isusova krv, što je onda "voda" drugo do naše vodeno krštenje?

1. Petrova 3,21, napisana nakon 60. godine, uči o kršćanskoj vodi za "vas".

U Efežanima 5,26, budući da je Krist oprao Crkvu vodom, kako se to razlikuje od krštenja vodom?

Jednako je važno, šutnja Svetog pisma je zaglušujuća u vezi s novom dispensacijom koja se odvijala upravo usred pisanja Novog zavjeta.

Ukratko, ono što je Isus zapovjedio, što su činili Isusovi učenici i Pavao, koristeći vodu koju je spomenuo Ivan, trebalo bi se prakticirati i danas, budući da Bog nije smatrao potrebnim govoriti u Svojoj Riječi o bilo kakvoj novoj dispensaciji koja je bila tajna skrivena od kršćanstva sve do modernog doba.

2. Tumačenje Svetog pisma: Zapanjujuće je koliko se nesuglasica dvadesetog stoljeća oko starih grčkih riječi ne zapitaju za samu osnovnu stvar: "Kako bi govornici grčkog jezika, vođeni Duhom Svetim, univerzalno razumjeli vlastiti jezik?" Rana Crkva nije tumačila nijedan stih na način da se krštenje vodom ne prakticira. Justin Mučenik (mučen 165. g.) u svojoj Prvoj apologiji ima cijelo poglavlje (61) o kršćanskom krštenju. Također raspravlja o krštenju u svom dijalogu s Židovom Trifom.

Didache (oko 60. – 120. g.) u 7. poglavlju (str. 379) kaže: "Krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga u tekućoj vodi. A ako nemate tekuće vode, krstite u drugoj vodi; a ako ne možete u hladnoj, u toploj. Ali ako nemaš ni jedno ni drugo, izlij vodu tri puta na glavu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

Drugi rani kršćani koji su raspravljali o važnosti krštenja vodom su:

Pismo Ignacija Smirnjanima, gl. 8, str. 90 (–107/116. g.)

Poslanica Barnabe (oko 70.–130. g.)

2. Klement (120.–140. g.) sv. 7., gl. 6., str. 519

Pastir Herme (oko 115. – 155. g.) knjiga 3, prispodoba 9, str. 49 (naznačeno).

Irenaeus Protiv hereza (182-188. g.) knjiga 1. poglavlje 21.1 str. 345.

Klement Aleksandrijski (193.–217./220. g.)

Tertulijan (198.–220. g.) ima cjelovito djelo pod nazivom O krštenju.

Hipolet, biskup Portusa (222.–235./6. g.), Protiv hereze Noeta, gl. 14, str. 228. Vidi također Pridjevanje o Svetoj Teofaniji, gl. 10, str. 237

Origen (oko 227. – 240. g.) Komentar na Evanđelje po Ivanu, knjiga 1., poglavlje 25., str. 312. Također na mnogim drugim mjestima.

Novatijan (250/4-256/7. g.) Traktat o Trojstvu, gl. 10, str. 620

Anonimni traktat o ponovnom krštenju (254.–257. g.) gl. 7, str. 671. Također gl. 5, str. 669.–670.

Kiprijan Kartaginski (oko 246.–258. g.) učio je da se osoba mora krstiti u crkvi; krštenje od strane heretika ne smatra se "legitimnim". Epistule Kiprijana, Pismo 70, str. 377. Također

Pismo 71 str. 378

Firmilijan (oko 246. – 258. g.) u svom pismu Ciprijanu, Pismo 74, str. 390

Novatus iz Thamagude na Sedmom kartagenskom saboru (258. g.) str. 566

Dionizije Aleksandrijski (246.–265. g.) Pismo 6.1 (Sikstu, biskupu) str. 102

Sabor u Elviru (306./307. g.) u 21 neosporenom kanonu sedam puta spominje krštene muškarce i žene u kanonima 1, 2, 4, 9 i 10.

Sabor u Ankiriji (314. g.)

Sabor u Neocaesareji (oko 315. g.)

Aleksandar Aleksandrijski (313.–326. g.)

Meliton Sardski

Pamphilus (309. g.) Objašnjenje poglavlja Djela apostolskih, O,X. sv. 6., str. 167

Mučeništvo Perpetue i Felicite (oko 201./205. g.),

Viktorin iz Pettau (mučen 304. g.) Komentar na Otkrivenje od prvog poglavlja (16) str. 346

Metodije (270. – 311./312.)

Laktancije (oko 303. – oko 325.) Božanski instituti, knjiga IV, poglavlje 15, str. 115

Prema Wycliffeovom rječniku Biblije, str. 441, židovska sekta u Kumranu također je prakticirala krštenje uranjanjem.

Za vrlo detaljan uvid u to kako je pobožni grkokatolički kršćanin shvaćao 1. Korinćanima 1,10–17, pogledajte homiliju II Ivana Zlatoustog o 1. Korinćanima od 5 i pol stranica.

Ukratko, ne tvrdi se da su bilo koji od ovih kršćanskih učitelja iz postbiblijskog razdoblja bili nepogrešivi. Međutim, ako je rana Crkva univerzalno prakticirala krštenje vodom, onda bi, uz dozu ironije, možda ultra-dispensacionalisti trebali postulirati još jedno razdoblje u kojem je Bog vratio krštenje vodom.

3. Primjena Svetog pisma: Budući da nam je Isus zapovjedio da činimo učenike, krštavamo ih i učimo ih "trećoj stvari" u Mateju 28,19-20, a nijedan stih izričito ne kaže da je krštenje prestalo važiti, dosljednost bi značila da bi i činjenje svih učenika i poučavanje također prestali važiti.

"Treća stvar" spomenuta u Mateju 28,20 jest poslušnost svemu što je Isus zapovjedio. Budući da ih je Isus zapovjedio krštavati, trebali bismo biti vrlo oprezni pri zanemarivanju Isusove zapovijedi kada nijedan stih Svetog pisma to ne kaže. Konačno, iako bi se netko mogao pokušati zauzeti za stajalište da se Matej 28,19-20 ne odnosi na nikoga osim na jedanaestoricu učenika, to je netočno jer Isus u Mateju 28,20 kaže: "Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta."

Ukratko, ako vas vaša teologija sprječava da budete poslušni Kristu, trebali biste biti poslušni Kristu i promijeniti svoju teologiju.

P: U 1. Korinćanima 1,20-21, što točno jest "mudrost svijeta" na koju je Pavao upozoravao?

O: To se može smatrati bilo kojom filozofijom, psihologijom ili svjetonazorom koji nepromišljeno uzima u obzir samo ovaj svijet ili se postavlja kao vlastiti standard. Pavao je također govorio o onome što se lažno naziva znanjem u 1. Timoteju 6,20.

Međutim, iako Pavao kritizira pouzdavanje u mudrost ovoga svijeta, nije imao ništa protiv prihvaćanja istina koje su izrekli grčki filozofi. Kao što je Klement Aleksandrijski rekao u djelu Stromata (193. – 202. g.), knjiga 1., poglavlje 14., raspravljajući o Titu 1:12-13: "Vidite kako čak i prorocima Grka on [Pavao] pripisuje dio istine i ne srami se, kad propovijeda radi izgradnje nekih i posramljivanja drugih, koristiti se grčkim pjesmama."

P: U 1. Korinćanima 1:20-21, s obzirom na širok spektar područja kršćanskog savjetovanja, kako razlikovati kršćane koji koriste humanističko savjetovanje od onoga što bi kršćanski savjetnici trebali činiti?

O: To što je savjetnik kršćanin, ili čak što pokušava dovesti osobu k Kristu, nije dovoljno da pokaže da provodi ispravno kršćansko savjetovanje. Naprotiv, prema knjizi Roberta McGeeja "The Search for Significance" i osobnom razgovoru s njim 13. 6. 2000., istinsko kršćansko savjetovanje jest postavljanje pitanja što Bog želi postići u toj situaciji, a zatim korištenje te osobe da to i učini. Bog je najbolji savjetnik. McGee, osnivač kršćanskih savjetovališta Rapha, kaže da je ključni čimbenik to da, ako osoba može započeti interakciju sa živim Bogom, vidio je da se dramatične promjene mogu dogoditi u vrlo kratkom vremenu. Uz savjetovanje, njegova knjiga također priznaje da medicinski lijekovi imaju ulogu u liječenju medicinskih stanja i kemijskih neravnoteža.

P: U 1 Kor 1,27-28, zašto je Bog izabrao ludu ovoga svijeta?

O: Odgovor na to nalazi se u 1. Korinćanima 1,29-31. Nitko se neće moći hvaliti pred drugima da je postao kršćanin jer je bio pametniji. Nitko se neće moći hvaliti pred Bogom da je razumio zbog svoje veće inteligencije.

Biti "pedantan" znači stjecati znanje isključivo radi samog stjecanja znanja. Moramo se približiti Kristu, bolje Mu služiti i slaviti Ga; a ne samo stjecati znanje radi samog znanja. Kao što je netko rekao: "Nije bio Židov koji voli znakove niti Grk koji voli mudrost, nego kršćanin koji voli Spasitelja." Iako nije svaki Grk bio takav, grčka je kultura naglašavala potragu za mudrošću. Iako to ima dobrih aspekata, sama mudrost kao cilj mogla je nekoga paradoksalno spriječiti da doživi istinu u misteriju Boga. Neki ljudi možda imaju veću sklonost pedantnosti od drugih.

Veća inteligencija ne daje osobi veću priliku da ode na nebo. U nekim slučajevima, intelektualni ponos osobe može je spriječiti da prizna da je njezina mudrost vrlo mala u usporedbi s Božjom. Kršćanstvo je fascinantno po tome što je dovoljno jednostavno da dijete može razumjeti sve važne stvari, a opet toliko duboko da najinteligentnija osoba ne može nadati se da će znati sve o beskonačnom Bogu. Prihvaćanje Isusa uključuje predaju svega što imate, bez obzira na to koliko mudri tvrde da jesu.

Isto tako, Isus je rekao da je teško bogatašu doći k Bogu u Mateju 19,24; Marku 10,25; i Luki 18,25. No, u 1. Korinćanima 1,26 ne stoji da "ni jedan" nije bio mudar, silan ili plemenit; već stoji "ne mnogo". Kao što je jedna bogata engleska plemkinja duhovito primijetila, spasila ju je slova "m".

P: U 1. Korinćanima 2,1-7, pri dijeljenju evanđelja, koja bi bila razlika između "vođenja riječju", "vođenja mudrošću" i "vođenja samo Isusom", a u stihu 7 kako bi se "tajna" uklopila u to?

O: Možda se to može sažeti pitanjem: zašto bi netko trebao vjerovati. Trebaju li vjerovati prvenstveno zbog moje sjajne besjede kojom sam ih nadmudrio debatom i retorikom, ili trebaju vjerovati zato što znam toliko toga i pružio sam im previše činjenica da ne bi mogli ne vjerovati, ili zato što Bog djeluje u njihovom srcu i umu? U prva dva slučaja, u suštini, trebaju li vjerovati uglavnom zbog "mene"? Takav je stav nebiblijski: "ako se to treba dogoditi, na meni je". Samo u posljednjem slučaju "ovisi o Bogu", a ja sam samo oruđe, sa svim svojim pogreškama. Posljednji pristup je oslobađajući, jer ne mislite da njihovo spasenje ovisi o vama; ovisi o Bogu. Ali nestaje izgovor da ne možemo dijeliti jer ne znamo dobro govoriti ili nemamo sve odgovore.

U 6. stihu Pavao i dalje vidi vrijednost u korištenju mudrosti, ali ni najbolja mudrost nije zamjena za Boga. No nitko od nas ne zna sve; Bog nam nije ni otkrio sve ono što ćemo znati kada budemo na nebu. Stoga, bez obzira na to koliko osoba zna, naša vjera i dalje ima misterij.

P: U 1 Korinćanima 2,3, pokazuje li to da je Pavao imao epileptične napadaje, kao što sugerira Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 1047-1048?

O: Ne. Asimov to temelji isključivo na Pavlovoj izjavi da je imao "Satanova glasnika koji me muči" (2. Korinćanima 12,7), a iskustvo na putu za Damask moglo je biti epileptični napadaj. Činjenica da je Pavao priznao da je bio nervozan u 1. Korinćanima 2,3 ne znači da je imao epileptične napadaje. Na putu za Damask i ostali ljudi vidjeli su svjetlo i čuli zvuk, iako nisu razumjeli glas. To također ne znači da su svi imali epileptične napadaje. Asimovov prijedlog je zapravo "obrazovnog" karaktera u smislu da nam pokazuje do kamo skeptici mogu ići, na temelju najslabijih dokaza, kako bi diskreditirali pisce Biblije i samu Bibliju kao Riječ Božju.

P: U 1 Kor 2:3, ne bi li osoba uvijek trebala odisati samopouzdanjem i sigurnošću kada dijeli Evanđelje?

O: Ne nužno, kao što jasno pokazuje 1. Korinćanima 2,3,7. Pavao je ovdje propovijedao sa strahom i drhtanjem i spomenuo je misterij naše vjere. Pavao je bio samouvjeren na drugim mjestima. Ali trajni učinak evanđelja ne ovisi o našem samopouzdanju, rječitosti ili inteligenciji, nego o Bogu koji djeluje u životu druge osobe.

P: U 1 Korinćanima 2,5, koja je razlika između vjere utemeljene na ljudskoj mudrosti i vjere utemeljene na Božjoj moći?

Vjera u drugu osobu, koju možete vidjeti, često se čini lakšom od vjere u Boga, kojega se ne može vidjeti. Vjera može biti samo onoliko duboka koliko je dubok predmet vjere. Ne može nadmašiti vjeru u osobu ako je usmjerena samo na tu osobu. Vjera može posustati kada se temelji na drugoj osobi.

Ali vaša vjera u beskonačnog Boga može rasti i rasti. Vaša vjera nije udaljena samo jednom navodnom proturječnošću ili jednim neodgovorenim pitanjem od propasti. Vjera u Boga ne pada i ne nestaje kada običan smrtnik podbaci.

P: U 1 Kor 2,6, je li doktrina o Božjem stvaranju nespojiva s konceptom vladara ovog doba, kako je smatrao Rudolf Bultmann?

O: Ne. To je kompatibilno samo s pojednostavljenim pogledom na Božje stvaranje. Bog je potpuno suveren nad svime i Bog može učiniti sve što želi. Ništa ne sprječava Boga da na neko vrijeme delegira dio svoje suverenosti.

P: U 1 Kor 2,8, kako to da svi vladari ovoga doba nisu razumjeli Krista, budući da je Isus došao prije Heroda i Pilata?

O: Čak su i za Pavlova vremena neki rimski vladari čuli za Krista i kršćane. Međutim, Pavlova poanta je da nijedan od njih nije prepoznao Isusa onakvim kakav je On doista bio. Za dopunske odgovore pogledajte When Critics Ask, str. 449 i Haley's Alleged Discrepancies of the Bible, str. 358.

P: U 1 Korinćanima 2,9-10, znaju li vjernici velike buduće stvari neba ili ne?

O: Rečeno nam je za neke od velikih stvari nebeskih, ali nam nije sve rečeno i još ih nismo iskusili. Kao što kaže 1. Korinćanima 13,12: "Jer sada vidimo nejasno, kao u zrcalu; tada ćemo vidjeti jasno. Sada znam djelomično, a tada ću znati savršeno, kao što sam i ja savršeno upoznat."

Uzgred, ovaj je stih bio osobito drag prednikenskim kršćanima; to je jedan od stihova koje su najčešće citirali. Bio je citiran 21 put od 9 autora prije 325. godine.

P: U 1 Kor 2:12-14, zašto Pavao ovdje kaže da prirodni čovjek ne može prihvatiti ono što je od Duha Božjega, kad u Rimljanima 1:19-20 kaže da je Bog učinio svoju istinu očitom svim ljudima?

Odgovor: Rimljanima 1,19-20 odnosi se na opće objavljivanje, a 1. Korinćanima 2,14 odnosi se na spoznaju spasenja.

Opća objava: Rimljanima 1,19-20 odnosi se na istinu o postojanju Stvoritelja, njegovim nevidljivim svojstvima, vječnoj moći i božanskoj naravi. To nije dovoljno znanje za spasenje, ali bi se moglo pomisliti da je to dovoljno znanje da svi nastoje upoznati ovog Stvoritelja. Međutim, to nije slučaj. Rimljanima 1,18 i 3,23 pokazuju da ljudi potiskuju istinu svojom nepravednošću, a Rimljanima 3,9-20 detaljno opisuje kako nitko od sebe ne traži Boga. Opće objavljivanje je prvi korak: osoba mora ići dalje od toga kako bi osobno spoznala Boga. Međutim, osoba je osuđena ako odbaci istinu općeg objavljivanja koju posjeduje. Ljudi to mogu činiti zbog ponosa, nesklonosti da priznaju da su pogriješili ili većeg pouzdanja u druge stvari.

Rimljanima 1,19-20 dio je šireg Pavlova argumenta da je svaka osoba kriva za grijeh i da nam svima treba spasitelj, Isus.

Spoznaja spasenja: 1. Korinćanima 2,14 nastavlja dalje i kaže da prirodni čovjek ne može prihvatiti ono što je od Boga; trebamo imati Božjega Duha. 1. Korinćanima 2,14 dio je šire rasprave u 1. Korinćanima 2 o ključnoj ulozi Duha u našem spasenju i kršćanskom rastu.

P: U 1 Kor 2:12-16, kako posjedovanje Duha mijenja ono što možemo naučiti?

O: Može promijeniti stvari na najmanje pet različitih načina.

Samodisciplina: duboko kopati u Pismu i "izvlačiti" zlato i dijamante iz njega.

Prosuđivanje: Od svih informacija koje dobivamo, Bog nam pomaže razaznati što je istinito, a što nije.

Vizija: vidjeti ono što našim fizičkim očima ne vidimo i razumjeti koncepte koje ne možemo vidjeti na zemlji. Zamislite ribu koja bi mogla razumjeti nešto o tome kako je živjeti na kopnu.

Prosvjetljenje: Poput slijepog kritičara slika ili gluhog kritičara glazbe, osoba bez Duha može samo do određene mjere.

Duh vjernicima daje znanje i mudrost (to nisu ista), te razboritost, među ostalim darovima.

Ponekad ljudi ne mogu nešto naučiti ne zbog nedostatka inteligencije, već zbog nedostatka temeljnih informacija ili previše dezinformacija.

P: U 1. Korinćanima 3,1-2, koja je razlika između kršćanskog učenja "mlijeka" i kršćanskog učenja "čvrste hrane"?

Mlijeko ne samo da održava bebe živima, već im omogućuje i da odrastu u veće i punije bebe. No, za daljnji rast potrebna im je koncentriranija hrana i više proteina. Govedina, piletina, svinjetina ili drugi proteini ne bi se smjeli davati dojenčadi jer ih je teško probaviti. No, malo mesa ili proteina trebalo bi se uvesti za starije bebe kako bi se potaknula probava koncentriranije hrane.

Isto tako, kršćanska "dojenčad" trebaju biti ukorijenjeni u svojem spasenju, u tome tko su oni u Kristu i kako provoditi vrijeme s Bogom i Njegovom Riječju. Ali nemojte se tu zaustaviti. Također im je potrebna čvrsta hrana o tome kako njihov život treba promijeniti da bi bili sličniji Kristu te razumijevanje težih tema, kao što su Trojstvo, utjelovljenje i posljednji dani.

Kada proučavate odlomak, postoje četiri pitanja koja možete postaviti kako biste dobili više čvrste hrane.

1) Što nas ovo uči o Bogu?

2) Što ovo uči o Božjem narodu?

3) Što me ovo uči o meni?

4) Na koji način bi Bog želio da sada radim stvari drugačije?

(Ova pitanja potječu iz propovijedi Richarda Kerryja, 17. ožujka 2019.)

P: U 1 Kor 3:1-2, zašto neki novi kršćani rastu, a drugi ne?

O: Možda nisu svjesni da trebaju rasti ili možda ne vide potrebu za tim. Isus je dao prispodobu o četiri vrste tla u Mateju 13,1-23; Marku 4,1-20; Luki 8,4-15. U njoj je svrha sjemena da raste i donese plod. Plod može biti stostruki, šezdesetostruki ili tridesetostruki u odnosu na ono što je posijano. Jedan ključni razlog zašto smo još uvijek na zemlji jest da damo plod. U Jeremiji 29,11 Bog govori o planovima koje ima za nas. Umjesto da stvaramo vlastite planove, pokušajmo ostvariti Božji plan za nas.

P: U 1 Korinćanima 3,3, kakvo je ovdje Pavlovo očekivanje?

O: Pavao ih ne naređuje samo da nemaju zavist i svađe među kršćanima. Naprotiv, Pavao je očekivao da su kršćani dovoljno zreli da među njima uopće neće biti svađa i zavisti.

Zavist je jedan od korijenskih uzroka svađa, ali to su i dalje dvije različite stvari. Zavist je nesretan osjećaj kada vidite da netko drugi uspijeva ili mu ide dobro. Zavist je povezana sa grijehom pohlepe, pri čemu poželite da ste vi uspjeli umjesto njih. Svađe mogu nastati kada poduzmete korake kako biste uspjeh ostvarili vi umjesto njih.

Protivljek za zavist je shvaćanje da smo svi u istom timu; kao braća i sestre u Kristu, trebali bismo biti "navijači za svoju obitelj" i bodriti ih. Teško je biti zavidan nečijem uspjehu kada se molite za njihov uspjeh. Protuvrijednost svađi je spoznaja da je odnos ljubavi s tom osobom važniji od sitnih problema. Sačuvajte svoje nesuglasice samo za ono što je važno i popustite u sitnicama.

Ali ne možemo očekivati da kršćani budu savršeni, ni u rana vremena ni danas. Pavao i Barnaba oštro su se posvađali oko toga hoće li Marka povesti sa sobom na misionarsko putovanje (Djela apostolska 15,37–39).

P: U 1 Korinćanima 3,5 Pavao ističe da se Kristovi sluge, uključujući njega samoga i Apolosa, ne bi smjeli idolizirati. Na koje načine kršćani danas mogu pogriješiti idolizirajući druge?

O: Ako ta druga osoba pogriješi u nečemu, a vaša vjera se na nju oslanja, i vi ćete imati istu pogrešku, umjesto da sami istražujete Pismo. Ako svoju vjeru polažete u drugu osobu, bilo namjerno ili nenamjerno, kada ona padne, i vaša vjera može pasti. Kada pričate drugima, pričate li o tome koliko je Bog velik ili o tome koliko su oni veliki? Čak i najbolji kršćanin kojega poznajete daleko zaostaje za Kristolikim savršenstvom kojemu smo pozvani težiti u ovom životu. Nemojte stavljati na postolje nikoga tko griješi ili nije savršen, a svi mi griješimo i nismo savršeni.

P: U 1. Korinćanima 3,5, na koje načine možete spriječiti druge, bilo da su kršćani ili nekršćani, da vas stavljaju na postolje?

O: Budite otvoreni i transparentni da niste savršeni. Pobrinite se da im pokazujete put prema Kristu kojem trebaju slušati, a ne da slučajno upućujete na sebe. Kada ljudi kažu stvari koje vas stavljaju na postolje, usmjerite ih da gledaju više od vas i izvan vas, prema Bogu.

P: U 1 Kor 3,11, je li Isus temelj ili su temelj apostoli i proroci u Efežanima 2,20?

Odgovor: Iako je grčki izraz za temelj, themelion, isti u oba stiha, u Efežanima 2,20 jasno se razlikuju dva značenja riječi "temelj". Apostoli i proroci su temeljni kamen, koji pak počiva na jedinom temeljnom kamenu Isusa.

Kao što kuća na stupovima i gredama počiva na svojoj cjelokupnoj podlozi od stupova i greda, ali kuća i grede počivaju na stupovima, tako i Crkva počiva na temelju apostola i proroka, koji pak počivaju na temeljnom kamenu Isusa

P: U 1 Kor 3,12-15, hoće li kršćani biti suđeni?

O: Na "Sudnji dan pred Bijelim prijestoljem" istinski kršćani nisu suđeni; proglašeni su pravednima jer su pokriveni Kristovom krvlju. O tome možete pročitati u Otkrivenju 20,11-15 i u prispodobi o ovcama i jarcima u Mateju 25,31-46.

Neki kršćani kažu da se ova dva stiha odnose na isto suđenje, a drugi kršćani kažu da se radi o odvojenim suđenjima. Odvojena suđenja implicirala bi da vjernici nisu prisutni na Sudu pred Velikim bijelim prijestoljem, kao što je to slučaj u knjizi The Complete Book of Bible Answers, str. 276-277. R. C. Sproul u knjizi Now That's a Good Question, str. 501-502, kaže da će i vjernici i nevjernici stajati na Posljednjem sudu. U svakom slučaju, vjernici nemaju čega se bojati od Suđenja na Velikom bijelom prijestolju.

U kasnijem "sudu bema-sjedala" kršćani primaju nebeske nagrade za djela iz pravog motiva. O tome možete pročitati u 1. Korinćanima 3,11-15 i 2. Korinćanima 5,10. Kršćani to obično nazivaju "sudom bema-sjedala", jer je u grčkom pravu "bema-sjedalo" (ili točnije klupa) mjesto na kojem je sudac sjedio.

P: Podržava li 1 Kor 3:13-15 katoličku teoriju čistilišta?

O: Ne. Čini se da to podržava samo ako netko pomiješa

1) Ispitivanje djela naspram bolnog pročišćavanja vjernika

2) Djelo vs. vjernik koji prolazi kroz vatru

Katolik bi mogao (ispravno) uzvratiti da spominjanje stavljanja djela vjernika na vatru radi kušnje u ovom stihu ne isključuje i vatrene muke za pročišćenje vjernika. Međutim, budući da je ovo jedini stih u cijeloj Bibliji koji katolici koriste za potporu vjerovanju u čistilište (osim 2 Makabejaca 12,46 u katoličkoj apokrifnoj Bibliji), ne postoji nikakav drugi temelj za ovaj izvanbiblijski izum.

Osim toga, u 2. Petrova 1,11 stoji da ćemo primiti "izdašno primanje" u vječno kraljevstvo, a ne "toplo" primanje. Poslanica Hebrejima 10,2; 16-19; 9,14 pokazuje da nas Isus pročišćava.

Možda bi vam, ako vjerujete u čistilište, ovaj ad hominem argument usmjeren na katolike mogao pomoći da se uvjerite u suprotno.

1. Katolici uče da se vrijeme koje mrtva osoba provede u čistilištu može skratiti ako živa osoba moli za nju ili daje financijske priloge crkvi. Dakle, postoje načini da se skratiti vrijeme koje osoba treba provesti očišćena vatrom čistilišta.

2. Katolici uče da će oni koji nose određenu odjeću, nazvanu skapular, biti oslobođeni iz čistilišta unutar jednog tjedna, jer Marija posjećuje čistilište jednom tjedno i izvodi sve koji su ga nosili. Da su im svi grijesi očišćeni vatrom, ne bi imali potrebe za Marijinom posebnom pomoći. Marijina posebna pomoć ima očistiteljsku moć. Stoga, vatra čistilišta nije nužna za pročišćenje svih grijeha ako netko na nebu ima očistiteljsku moć umjesto vatre.

3. Marija nije jedina u sposobnosti pročišćavanja. Isus "čisti" sve nas, prema 1. Ivanovoj 1:7,9; Hebrejima 9:14,22; 10:2,16-19. Budući da je Isus to već obećao, sve što trebamo učiniti jest vjerovati u Njegovu pročišćujuću moć. Stoga se oslanjanje na Mariju i oganj čistilišta ne treba, ako je Isus već obećao da će sve učiniti.

P: U 1 Korinćanima 3:16-17, kako su istinski kršćani Hram Božji?

O: Površno čitanje čini se da govori kako je tijelo vjernika hram Božji. Iako je to istina, to nije ono što ovaj stih govori. Sve zamjenice su u množini (vi), a riječ "hram" je u jednini. Stoga, kao što naglašava "Believer's Bible Commentary" na str. 1756., pravo značenje ovog stiha jest da smo svi mi zajedno taj jedan hram Božji. Za detaljniju raspravu pogledajte knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 579–581.

P: U 1 Kor 3:18 i Jak 1:26, koji su barem deset oblika samoprevarbe, čak i među kršćanima?

Odgovor: Kršćani i drugi mogu imati pogrešne ideje o nekim stvarima, ili, ne toliko pogrešne, koliko pogrešne prioritete.

Pogrešne ideje

Pogrešni stavovi o istini: Kršćani neće poricati suštinske stvari, kao što su rođenje iz Djevice, Isusova smrt za naše grijehe, Isusovo tjelesno uskrsnuće od mrtvih itd., jer ako to učine, onda nisu pravi kršćani. No kršćani mogu pogriješiti u važnim sekundarnim stvarima, kao što su krštenje, Gospodnja večera, posljednji dani, futurizam/preterizam, apokrifa, jednom spašen – zauvijek spašen, evanđeoski pristupi, dispensacionalizam/teologija saveza, Židovi u Božjem planu, duhovni darovi, starost Zemlje, kreacionizam/teistička evolucija, kalvinizam/arminijanizam, Božje srednje znanje, bezgrešnost/neomiljenost, pozivi za oltar/probuđenja, subota/nedjelja, vojnika, đakonise itd.

Kršćani mogu tražiti istinu iz trivijalnih ili pedantnih razloga, umjesto da žele više iskusiti Boga i bolje Mu služiti. Trebali biste željeti znati sve ono što Bog želi da znate i trebali biste željeti ne znati ono što Bog ne želi da znate.

Pogrešno o Božjoj brizi: Neki su kršćani mislili da će ih, kad dođu k Kristu, Bog poštedjeti svake patnje. Ili da će ih Bog učiniti bogatima, ili da će uvijek biti dobrog zdravlja.

Ali ne trebamo brinuti hoće li nam Bog osigurati ono što nam treba. Ako Bog brine o ljiljanima na polju, pobrinut će se i za nas, prema Mateju 6,28-29 i Luki 12,22-23.

Ponekad vjernici zaborave da su očišćeni od svojih grijeha prema 2. Petrova 1,9. Očišćeni smo i, umjesto da se sami borimo protiv grijeha, trebamo se prisjetiti da iskoristimo Božju moć čišćenja koju nam je dao po Svetom Duhu.

Obmanuti razočaranjem: Ako volimo Boga kako bismo trebali, poslušni smo Mu i služimo Mu, mislimo da možemo pretpostaviti da ćemo imati uspjeh i da neće biti razočaranja ni problema. Ali zašto bismo to pretpostavljali, kad to nije bilo istina ni za Pavla? Pavao je imao otvorena vrata za propovijedanje u Troadi u 2. Korinćanima 2:12-13, ali je imao nemir u umu zbog brige za Tita.

Obmanuti u vezi sa svijetom: Mogu gledati na svijet kao na prijatelja. Alternativno, mogu gledati na svijet kao na nešto iz čega bi trebali izaći i čega se trebaju kloniti. Ne smijemo napustiti našu prvu ljubav, kako Otkrivenje 2,4 upozorava efesku crkvu.

Zavedeni o sebi: Mogu misliti o sebi i svom djelu više nego što bi trebali. Mogu vjerovati da ih Bog smatra posebnijima od drugih jer čine više. Alternativno, mogu misliti da ono što čine na zemlji uopće nije važno. Mogu vjerovati da Bog ne mari za njih. Ili mogu vjerovati da Bog ne voli previše one koji ne čine mnogo vidljivog. Nikada nisi prevelik da budeš sluga. I dokle god si veći od ljiljana, nikada nisi premali da bi te Bog posebno brinuo.

Ponekad kršćanin koji je puno činio za Boga može "odmarati na svojim prošlim djelima" i misliti da ga ne treba tako usko slijediti ili Mu sada jednako služiti zbog onoga što je učinio u prošlosti. Ali zar ne biste željeli izraziti svoju ljubav Bogu sada?

Obmanuti o drugima: Na sve načine na koje osoba može biti obmanuta o sebi, može biti obmanuta i o drugima. Mogu nekoga previše cijeniti, stavljajući ga na postolje. S druge strane, mogli bi loše misliti o drugom vjerniku jer misle da on ne čini mnogo. Ne bismo se trebali brinuti o tome da budemo nad drugima ili bolji od drugih; trebali bismo se brinuti o tome da ugodimo našem Gospodinu.

Zavedeni o grijehu: Ljudi mogu imati pogrešnu predodžbu da će "grijeh poboljšati stvari". U kratkom roku to se može činiti istinitim, ali dugoročno grijeh nikada ne poboljšava stvari. Sve što radite vidi Bog; mnoge stvari koje radite vide i anđeli i demoni. Pobrinite se da ne radite stvari koje ne želite da drugi vide. Ljudi mogu misliti: "Grijeh utječe samo na mene". Međutim, grijeh može utjecati na sve koji znaju za vaš grijeh, pa i na druge.

Pogrešni prioriteti

Božje djelo: Što imate važnije za raditi od služenja Bogu? Ako zanemarujete služenje Bogu ili mu posvećujete samo malo ostatka vremena, ne očekujte Božji blagoslov, kao što ga oni nisu imali u Hagaju 1. Bog vas može sada odvesti kući u nebo. Pa zašto ste još uvijek ovdje? Bog ima neke stvari koje trebate učiniti.

Vaša obitelj: Božje djelo nije samo dijeljenje evanđelja, pomaganje drugima i obavljanje poslova. Jednako je važno i biti te osobe. Potrebno je namjerno i promišljeno raditi na tome da budete dobar suprug, supruga, majka, otac, sin ili kći, sestra ili brat, baka ili djed ili punac. Brojni kršćani, aktivni u službi, uništili su svoj obiteljski život zbog nemara u posvećivanju vremena tim osobama. Želiš li dobro služiti Bogu? Ne možeš, ako ovo ne činiš dobro.

Vaši prijatelji: Ne bi vas trebali zauzimati sve vrijeme, ali trebali biste se isticati u tome da budete prijatelj na dva načina. Možete pomoći svojim prijateljima da se spase ili da ostanu jaki u Gospodinu. Drugo, možete slušati pobožne prijatelje i učiti od njih. Možete biti jači protiv iskušenja, uključujući i obeshrabrenje, ako imate pobožne prijatelje s kojima ćete dijeliti život. Ali mudro birajte svoje prijatelje. Prijatelji vas također mogu povlačiti prema dolje, iskušavati i ometati. Još je bolje ako vi i vaši prijatelji zajedno služite u Božjem djelu, a oni su prijatelji i s vašim supružnikom i ostalim članovima obitelji.

Zabavne distrakcije svijeta: Možeš biti ometen ne samo zlim stvarima, nego i svim ispraznim stvarima svijeta. Jedan je autor rekao da se naše društvo "zabavlja do smrti". Sport, priroda, filmovi, izlasci u kupovinu, jelo vani i kulturne stvari same po sebi nisu loše, ali ako ti oduzimaju previše vremena i sprječavaju te da imaš prave prioritete, onda su postale pogrešne za tebe.

Zavodljivosti grijeha: Ogromne količine vremena ljudi troše na televiziju i zabavu, traženje romantičnih veza, pijanke (kao i mamurluk nakon toga) i pohlepu. Da možete otići od svoje obitelji, ostaviti sve svoje prijatelje i biti u situaciji u kojoj biste mogli služiti Bogu samo ograničeno, a za to udvostručiti svoju plaću na godinu ili dvije, biste li to učinili? Što je još važnije, bi li Bog želio da to učinite?

Vjerojatno postoji više načina da se zavaramo od ovoga. Zapravo, zastrašujuće je koliko ih ima. Još je strašnije što ljudi mogu racionalizirati svaki od tih načina kao dobar ili barem "Bog razumije". Jedina nada koju imamo da izbjegnemo sve to jest da ostanemo bliski Bogu u molitvi, da ostanemo u Njegovoj riječi i da slušamo savjete svojih pobožnih prijatelja.

P: U 1 Kor 3,19, zašto je Pavao citirao kao istinit stih riječi Elifaza iz Knjige o Jobu 5,13, budući da je Bog rekao da Elifaz nije govorio ispravno o Bogu u Knjizi o Jobu 42,7?

O: U Jobu 42,7 ne stoji da je svaka Elifazova riječ bila pogrešna. Konkretno, Elifaz je pogriješio kada je pretpostavio da Bog neće dopustiti da nevolja dođe na one koji to ne zaslužuju. Međutim, općepoznato je da je Elifaz bio u pravu kada je rekao da Bog "uhvaća mudre u njihovoj lukavosti".

Je li ta pouka prvi put izrečena preko Elifaza ili je Elifaz to naučio od pobožne osobe koja ga je podučavala, nije poznato, ali to nije bitno. Ključne točke su

1. Ovo je istina o Bogu.

2. To je napisano u Starozavjetnom Svetom pismu koje su priznavali Isus, Židovi i rana Crkva.

3. Pavao je jednostavno govorio da je ovo istina napisana u Svetom pismu. Pavao je bio u pravu.

P: U 1 Kor 3,21-22, kako je ovo "inventar imovine Božjeg djeteta"?

O: Uključuje učitelje koji su nam potrebni, sve što nam je potrebno za naš život, pa čak i sve što nam je potrebno o našem "dobrom umiranju" za Boga. Uključuje ono što nam je potrebno sada i ono što će nam trebati u budućnosti. Međutim, ne uključuje nužno sve što želimo.

P: U 1 Kor 4,1, što je neobično kod grčke riječi za slugu ovdje?

Odgovor: U grčkom jeziku postoji četiri riječi za slugu:

doulos (1401) - opći naziv za roba ili slugu. To je najčešća riječ koja se koristi za slugu.

diakonos (1249) - od kojeg potječe riječ "đakon"

huperetes / (u množini) hyperetas (5257) – izvedeno od riječi "veslati", doslovno znači rob na galeonu koji vesla. Također može značiti upravitelja, podređenog, ministra, časnika ili slugu. Povezana riječ hypereteo znači biti podređen.

pais (3816) – dijete koje je rob ili sluga.

Druga riječ, oikonomous (3623), zapravo ne znači rob, već upravitelj. U 1. Korinćanima 4:1, Pavao je upotrijebio riječ huperetas za sebe i druge suradnike. Ovo je jedino mjesto gdje je Pavao upotrijebio tu riječ.

P: U 1. Korinćanima 4,1-3, za razliku od običnog sluge, upravitelju se vjeruje da će čuvati i obavljati određene stvari. Koja je razlika u našem kršćanskom životu između toga biti sluga Kristov i biti Kristov upravitelj?

O: Općenito, sluge jednostavno trebaju raditi ono što im se kaže. Obično se nadziru, ponekad zato što neće raditi naporno ako ih se ne nadzire, a ponekad jednostavno zato što ih uvijek treba nadzirati. Upravitelji su poput Josipa ili poput tri sluge iz prispodobe o talentima. Ne nadziru se previše; zapravo, od njih se očekuje da pokažu inicijativu. No, iako se ne nadzire ono što rade, njihovi se rezultati pomno ispituju. Jesu li sačuvali povjerenje koje im je ukazano? Jesu li uzeli stvari koje nisu smjeli uzeti? Jesu li ostvarili ili pokušali ostvariti ono što se od njih tražilo?

Nismo samo Kristovi sluge, već i Kristovi upravitelji. Ne radi se samo o tome jesmo li ovo učinili ili ono ne učinili. Ne radi se samo o tome jesmo li Boga voljeli mnogo ili malo. Radi se i o tome jesmo li u svojim životima iskazali Božju ljubav time kako smo se brinuli za djecu, stariju obitelj i podređene. Kakav smo utjecaj imali na supružnika i kolege?

Ako vaš supružnik u vjeri treba dobiti veliku nagradu na nebu jer je morao trpjeti vas i slijediti Krista unatoč vama, tu postoji stvarni problem!

P: U 1. Korinćanima 4,3-5, koji su neki pogrešni načini na koje kršćani mogu suditi drugima ili suditi prije određenog vremena?

O: U 1. Korinćanima 12,10 razlučivanje duhova je dar Duha Svetoga; suditi drugima nije. Možemo vidjeti što je ispravno, a što pogrešno; što je biblijsko, što je protiv Biblije, kao i što je izvanbiblijsko (poput žvakaće gume ili rješavanja algebarskih zadataka). Kršćani mogu izopćiti nepokajne grešnike iz crkve. No, neosuđivanje drugih i neosuđivanje stvari prije određenog vremena zapravo idu zajedno. Hoće li ta osoba naposljetku doći k Kristu? Hoće li se kasnije pokajati? Bog zna, a ne mi.

Jedan od razloga zašto ne možemo suditi o tim stvarima jest taj što u tome nismo dobri. Nismo ništa bolji od toga da smo u Djela apostolskih 7 pokušali suditi što će se dogoditi Saulu iz Tarsa ili, odmah nakon Davida i Golijata, što će David kasnije učiniti.

Drugi je razlog to što time omalovažavate drugu osobu. Drugi vjernik nije vaš sluga; on je Božji. Bog zna kako suditi ljudima, a mi ne znamo, ali Bog također ima pravo suditi drugima, a mi nemamo. Je li nevjernik jedan od izabranih koji će se na kraju spasiti ili mu se srce nikada neće otvoriti i jedan je od odbačenih? Nemamo pojma. Dakle, ako nevjernike nazivamo odbačenima, ponosno govorimo da sa sigurnošću znamo njihovu vječnu sudbinu i hoće li se ikada pokajati ili ne.

P: U 1 Kor 4,3, kako se Pavao nije sudio sam sebi?

O: Pavao se nije sudio u usporedbi s drugima i nije pokušavao nagađati kakvu će nagradu imati na nebu. Pavao je ipak ispitivao vlastiti život kako ne bi nenamjerno ili namjerno promašio cilj u svojoj težnji da bude Kristolik.

P: 1 Kor 4,3, zašto se Pavao nije sam sudio, budući da je rekao da se trebamo ispitivati u 2 Kor 13,5?

A: Riječ je o različitim grčkim riječima. U 1. Korinćanima 4,3-4 koristi se anakritho / anakrinun (suditi), a u 2. Korinćanima 13,5 koristi se grčka riječ peirazete (Strongov rječnik 3985), koja se bolje prevodi kao ispitati.

P: U 1. Korinćanima 4,5 koristi se neobičan izraz: "što je skriveno (krypta) u tami". Koje su različite vrste stvari skrivenih u tami za koje je potrebno pokajanje? Kolji bi trebao biti opseg javnog pokajanja?

O: Sve ono što ne biste željeli da Bog, anđeli ili drugi vjernici vide, ne biste ni smjeli činiti. Prije nego što sagriješite, razmislite kako ćete to objasniti kada budete na nebu. Opseg javnog ispovijedanja trebao bi biti isti kao i saznanje o grijehu. Ispovijedanje grijeha ne treba objavljivati onima koji nisu znali za njega; ali oni koji su bili svjesni grijeha trebali bi znati za ispovijedanje i pokajanje.

Ako želiš biti superkršćanin, ne bi te smjela pogađati "krypta-noć".

P: U 1 Kor 4,6; Izr 30,6 i Pon 4,2, što znači "ne ići dalje od onoga što je napisano"?

O: Ovo je ponavljanje odgovora na Izreke 30,6.

Nije samo glupo, već i grješno opasno reći: "Bog je tako rekao", kada Bog to nije rekao. U redu je iznositi vlastito mišljenje ili tumačenje, sve dok je jasno da to nije Božja riječ. Židovi su imali običaj stajati dok su čitali Božju riječ, a sjediti dok su je tumačili. Na taj su način ljudi mogli vidjeti gdje prestaje Božja riječ, a počinje ljudsko tumačenje.

Kad ljudi bezobzirno dodaju Božjoj Riječi ili suptilno tvrde da je njihova ljudska interpretacija Božja istina, ljudi mogu pomisliti da je Božja Riječ propala ako se ljudske riječi pokažu pogrešnima. To ne znači samo "ne dodaj laž onome što je Bog napisao", nego jednostavno "ne dodaj ništa onome što je Bog napisao". Iako se kršćani ne slažu oko mnogih teorija (i to je u redu), mnoge nekrišćanske podjele proizlaze iz toga što ljudi tvrde da je nešto Božja riječ, iako njihova logička dedukcija zapravo nije navedena u Svetom pismu. Na primjer,

1. Kada bi se ljudi trebali krstiti?

2. Hoće li Krist doći prije, tijekom ili nakon nevolje?

3. Kako su kruh i vino Kristovo tijelo i krv?

4. Koji točno stupanj slobode ljudi imaju?

5. Je li Bog bezvremen, unutar vremena ili oboje?

Budući da neki kršćani vjeruju u svako moguće stajalište, neki kršćani moraju imati ispravna stajališta o tim temama. Međutim, ako kršćanin misli da Biblija iznosi njegovo ili njezino stajalište o tome, onda on ili ona izjednačava ljudsko stajalište s Božjom riječju. To nije dobro činiti, čak i ako je ljudsko stajalište zapravo ispravno.

P: U 1. Korinćanima 4,8-21 čini se da je Pavao ovdje ogorčen na Korinćane, na njihovo ponašanje, sitničavo prepiranje i ponos. Što bismo trebali činiti kada nas drugi kršćani iznerviraju?

O: Postoje pet stvari.

1. Zapamtite da je Bog ponekad možda vrlo nezadovoljan i našim ponašanjem.

2. Ne smijemo suditi tuđem sluzi (Rimljanima 14,4).

3. Molite se za njih i molite za strpljenje i više ljubavi za sebe.

4. Bog vas može usmjeriti da im se obratite u prijekoru, ispravljanju ili ohrabrenju, ali uvijek u ljubavi.

5. Ljubav može zvučati blago, ali istinska ljubav može biti i beskompromisno stroga i čvrsta.

P: U 1 Korinćanima 4,9, koja je važnost toga što Pavao ovdje govori o povorci?

O: Povorke su bile rijedak, ali medijski popraćen dio života u drevnom Rimu. Kada bi rimski general pobijedio u važnom ratu, u njegovu čast u Rimu bi se održala pobjednička povorka koju bi on predvodio. U povorci bi bilo mnogo njegovih zarobljenika u lancima. Blago rečeno, Pavlova iskustva kao apostola omogućila su mu da se lako poistovijeti sa takvim zarobljenicima. Pavao je kontrastirao svoje iskustvo samodopadnosti Korinćana.

P: U 1 Kor 4,10, priznaju li kršćani da vjeruju Pavlu, samoprozvanom budali?

A: Mi ne vjerujemo u Pavla, nego vjerujemo u Isusa, koji je znao što čini kada je postavio Pavla za svog apostola. Pavao nije samo mislio da je njegova mudrost ludost u usporedbi s Božjom mudrošću, nego je shvatio da je mudrost svakoga čovjeka ludost u usporedbi s Božjom mudrošću. Međutim, Pavao je također tvrdio da je njegova riječ Božja mudrost, koja nije od ovoga svijeta, u 1. Korinćanima 2:6-7.

P: U 1 Kor 4,15, zašto Korinćani trebaju smatrati Pavla svojim ocem, budući da je Isus rekao u Mt 23,9 da nikoga ne nazivaš ocem?

O: Nisu smjeli, niti su nazivali Pavla ocem. Pavao samo daje primjer kako je postao njihovim ocem uvodeći ih u Evanđelje. Slično tome, Pavao naziva Filipžane dijelom svoje krune u Poslanici Filipljanima 4,1.

P: U 1 Kor 5,1, zašto je Pavao isključio muškarca, a ne ženu? Je li to bio dvostruki moralni standard?

O: Ako su oboje bili članovi crkve, oboje su trebali biti izopćeni. Iako Pismo šuti o ženi, Pavao o njoj možda nije ništa rekao jer ona nikada nije tvrdila da je kršćanka.

Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 514, sadrži zanimljivu napomenu. Čovjek koji je imao intimne odnose sa svojom majkom ili očuhom nije bio samo protiv Zakona Starog zavjeta (Levitski zakonik 18,8 i Ponovljeni zakon 22,30), već je to bilo i protiv rimskog prava (Cicero, Pro Cluentio 6,15 i Institutije Gaja 1,63).

Grčki tekst ukazuje da to nije bio stalni čin. Nismo sigurni kakva je bila reakcija korintske crkve na ovaj grijeh. Možda je to bio ponos u toleriranju onoga što su pogrešno smatrali "svojom slobodom u Kristu", kako sugerira Believer's Bible Commentary, str. 1759. Ili su možda željeli ignorirati takve probleme koji su se pojavili. Ili to možda nisu tolerirali kod nekih, ali su kod drugih, ljudi koji su mnogo davali ili služili, dopuštali da budu poseban slučaj. Ne znamo, ali bilo što od navedenog bilo je grijeh s strane crkve. Crkva je trebala biti u žalosti i poduzeti mjere da isključi člana koji se nije pokajao za ovaj grijeh. 1. Korinćanima 5,9-12 kaže da ne trebamo suditi onima izvan crkve, već isključiti one iznutra koji to čine.

P: U 1 Korinćanima 5,5, što znači "predati ovog čovjeka Sotoni na propast tijela"?

O: Kada kršćanin ili nekršćanin zna što je ispravno, a odbija to slijediti, ova je molitva "posljednje sredstvo" da Bog tu osobu preda tjelesnim patnjama od strane Sotone u svrhu discipline.

Valja primijetiti da unatoč Sotoni otvorenoj pobuni protiv Boga, Bog i dalje bira koristiti Sotonu kao instrument svoje discipline i kazne. Kao što je jedan kršćanin rekao, Sotona je nevoljni sluga Najvišeg Boga.

P: U 1. Korinćanima 5,7, koja je bila svrha tretiranja grijeha kao kvasca?

O: U vrijeme Starog zavjeta jednom godišnje zapovjedano im je da uklone svu kvasnicu iz svoje kuće. Morali su očistiti posuđe za pečenje kruha. Koristili su lampu kako bi potražili svu preostalu kvasnicu. Na kraju bi se pomolili: "O Bože, izbacila sam sav kvasac iz svoje kuće, a ako postoji neki kvasac za koji ne znam, iz svega srca ga također izbacujem." To ilustrira temeljitost i ozbiljnost s kojom trebamo nastojati očistiti svoje živote od grijeha. Za više informacija pogledajte Believer's Bible Commentary, str. 1760.

P: U 1 Korinćanima 5,9, je li ovo dokaz o prethodnom pismu Korinćanima?

O: Konzervativni kršćanski teolozi imaju tri stajališta.

1. Izgubljeno pismo: To se odnosi na ranije pismo koje Bog nije smatrao nužnim sačuvati kao Sveto pismo. Sve što je Pavao ikada napisao nije moralo biti Sveto pismo.

2. Sačuvano u 2. Korinćanima: Ovo se odnosi na ranije pismo, koje je sačuvano kao fragment u 2. Korinćanima, a moglo bi biti sačuvano unutar 2. Korinćana 1–9.

3. Nije napisano prethodno pismo. Pavao je u grčkom jeziku koristio aorist, koji se mogao odnositi na ono što Pavao trenutno piše. Primjer Pavlova korištenja aorista na točan ovaj način nalazi se u 1. Korinćanima 9,15. U prilog ovom stajalištu ide potpuna šutnja rane Crkve o bilo kojem prethodnom pismu.

P: U 1 Kor 5,9-13, kako bi se trebala provoditi crkvena disciplina?

O: Crkvena disciplina ponekad je nužna kao oblik stroge ljubavi, proveden zbog crkve, svijeta i grješne osobe. Kao što ističe Believer's Bible Commentary na str. 1760-1761, izopćenje nije cilj samo po sebi, već sredstvo. Ono ima trostruku svrhu. Svrha je probuditi grješnog vjernika i pokazati mu da se to ne tolerira. Svrha je zaštititi ostale članove crkve od mogućeg oponašanja njegovog lošeg primjera. Svrha je pokazati svijetu da mi nismo takvi. No oni koji su disciplinirani, nakon što pokažu pokajanje, mogu biti vraćeni u crkvu.

Ako se za određene grijehe ne pokaje, član treba biti izopćen iz crkve. Neki primjeri su ubojstvo, blud, krađa, idolopoklonstvo i druge stvari. No, za starješinu ili đakona to je još ozbiljnije. Oni trebaju poznavati istinu i biti sposobni poučavati, ali također trebaju biti i primjer. Ako nisu dobar primjer, tada bi trebali biti uklonjeni s vodstva i zamijenjeni nekim tko jest dobar primjer.

P: U 1 Kor 6,1-8, trebaju li kršćani tužiti jedni druge na sudovima?

A: Ne. Kršćani mogu i trebaju pristati na obvezujuću arbitražu pred drugim kršćanima, ali poslušni kršćani ne tuže jedni druge pred svjetovnim sudovima. Ako se netko pita kako druga strana može i dalje biti istinski kršćanin i ponašati se na takav način, to nije izgovor da ih se tuži. Ako druga strana tvrdi da je kršćanin, ali se ne slaže oko sekundarnih doktrina, kao što su vrsta krštenja, gubitak spasenja itd., to također nije izgovor da ih se tuži. Međutim, ako druga strana tvrdi da je kršćanin, ali neće potvrditi bitne istine kao što su pomirbeno djelo Krista, božanstvo Krista, raspeće, tjelesno uskrsnuće (prema 1. Korinćanima 15), tada ona nije pravi kršćanin i u redu je tužiti je, iako je i dalje bolje postići nagodbu izvan suda ako je to moguće.

Cijeli Psalm 133 govori o tome koliko je dobro i ugodno što kršćani žive zajedno u jedinstvu. Kada se istinski kršćani ne slažu, oboje bi trebali raditi na rješavanju tog neslaganja kako bi obnovili radost zajedništva među sobom.

P: U 1 Korinćanima 6,2-3, kako će sveci (svi vjernici) suditi svemu, budući da je Bog sudac?

O: Bog će suditi svim ljudima. Međutim, Bog će neke od svojih presuda o stvarima i anđelima povjeriti kršćanima na nebu.

P: U 1 Kor 6,9-10, budući da ti ljudi ne idu u nebo, kako itko može ići u nebo?

O: Prvo ćemo postaviti pitanje na teži način, a zatim ćemo odgovoriti. Pavao nikada nije rekao da je ovaj popis iscrpan; drugim riječima, iako ove stvari mogu nekoga spriječiti da ode u nebo, netko bi mogao poštivati sve ove stvari, ali ne poštivati druge stvari i također ne bi otišao u nebo.

Odgovor na ovo pitanje nalazi se u 1. Korinćanima 6,11. To je iskreno priznanje da su neki od njih činili te stvari prije dolaska k Kristu, ali da ih je Isus oprao, posvetio i opravdao. Isusov je posao učiniti moguće onim što je nemoguće, uzeti ljude koji se nikada ne mogu sami dočepati neba (što su svi) i odvesti ih u nebo sa Sobom.

P: U 1. Korinćanima 6,9, je li Pavlovo viđenje homoseksualnosti bilo samo njegovo mišljenje?

O: Ne. To je bilo učenje apostola Pavla, a Pavlove riječi bile su autoritativne od Boga, što pokazuju 1. Korinćanima 14:37 i Galaćanima 1:12.

P: Uči li 1 Korinćanima 6,9 protiv sve homoseksualnosti ili samo protiv "homoseksualnih počinitelja"?

Odg: Nema neizvjesnosti ni u definiciji ni u grčkoj riječi koju je upotrijebio. Ono što neki ljudi dovode u pitanje jest opseg stiha.

Definicija: Za Grke, osobito za Spartance, homoseksualnost je bila uobičajena praksa. Neki su čak odgajali djecu isključivo u tu svrhu da postanu muški i ženski prostituti. Grci su razlikovali između 1) muškaraca koji su imali odnose s dječacima i 2) dječaka koje su koristili muškarci. Grčka riječ arsenokoitai odnosi se na muškarce.

Opseg: Neki tvrde da je, budući da je Pavao upotrijebio ovu specifičnu grčku riječ, na neki način poništio ono što su Levitski zakonik 18,22; 20,13 i Poslanica Rimljanima 1,26-27 rekli o homoseksualnosti općenito. Međutim, istina je da Pavao koristi specifičnu riječ kako bi podsjetio svoje čitatelje na osudu cijele prakse.

U ranoj Crkvi nije bilo naznaka da zabrana ne vrijedi za svu homoseksualnost. Vidi Klement Aleksandrijski, The Instructor 3:12, kao i raspravu o Rimljanima 1,26-27 i Levitskom zakonu 18,22; 20,13.

P: U 1 Kor 6,13, kako Bog može uskrsnuti naša tijela, budući da ih namjerava uništiti?

O: "Uništeno" ne znači trajno nesposobno za uskrsnuće. Bog će nas uskrsnuti i dati nam fizička tijela, čak i kršćanima koje su ubile i pojele zvijeri.

P: U 2 Kor 6,14, bi li kršćanski pastor trebao obaviti vjenčanje između kršćanina i nekršćanina?

O: Kršćanin koji se vjenča ne posluša Božju volju, stoga pastor to ne bi trebao činiti. Pretpostavljam da je vjenčanje dvoje nekršćana u redu.

R. C. Sproul o udajanju kršćanina za nekršćanina kaže: "Kao opće pravilo, ne činim to. Ne činim to jer sam uvjeren da mi Bog to ne dopušta." Općenito, pastori, kao i svi mi ostali, trebali bi biti oprezni da ne stavljamo svoj pečat odobrenja na grijeh.

P: U 1 Kor 6,20, kako se moramo promijeniti, shvativši da smo "kupljeni cijenom"?

O: Naš život više ne pripada nama. William Borden s Yalea bio je milijunaš, sin obitelji Borden koja je prodavala mlijeko Borden. Napisao je da mi kao vjernici "ako uzmemo svoje živote i činimo s njima što želimo, uzimamo nešto što nam ne pripada i stoga smo kradljivci!" (citirano iz Believer's Bible Commentary, str. 1993.).

P: U 1 Kor 7:2, treba li se svatko vjenčati?

O: Brak je normalno stanje za ljudski rod općenito. Međutim, Pavao, kada je pisao ovaj stih, smatrao je da drugi ne bi trebali biti u braku, što pokazuje 1. Korinćanima 7:7-8,25-29.

P: U 1 Kor 7:3-5, je li u redu uskratiti se supružniku seksualno na određeno vrijeme?

O: Ovdje je osoba stupila u brak očekujući seksualnu intimnost, a supružnik je jednostrano odlučio promijeniti ono na što su se oboje složili. Grčki izraz znači da se osoba ne bi smjela suzdržavati od seksualnih odnosa sa svojim supružnikom, osim uz obostranu suglasnost, radi molitve na kratko vrijeme. To je neovisno o tome je li supružnik vjernik ili nevjernik. Stoga je korištenje seksa ili njegova izostanka kao nagrade (ili kazne) protivno Bibliji.

Sozomenova Crkvena povijest (370/380–425. g.) knjiga 3., poglavlje 14., str. 293, govori o odmetnutim redovnicima koji su osuđivali brak, o ljudima koji nisu jeli meso. Mnoge su ih žene prevarile i napustile svoje muževe, ali, ne mogući ostati u celibatu, upale u blud. Neke su se žene odijevale u mušku odjeću.

P: Proturječi li 1 Kor 7,10-16 Mt 5,32 i 19,8-9 o razvodu?

O: Ne. Matej 5,32 i 19,8-9 govore o pokretanju razvoda bez obzira na to jesu li osobe kršćani ili ne. Prva Korinćanima 7,10-16 kaže da možemo dopustiti nevjernom supružniku da pokrene razvod ako to zaista želi.

P: Dopušta li 1 Korinćanima 7,10–16 razvod zbog napuštanja supružnika?

O: Naravno, razvod je prilično trajna razdvojenost, ali grčke riječi zapravo ne kažu "razvod", već "razdvojenost" ili "napuštanje", pa bi ovdje bilo obuhvaćeno napuštanje, kao i razvod. Međutim, kratkoročna ili probna razdvojenost ne bi bila trajno napuštanje i ovdje nije uključena. Za detaljniju raspravu o širim pitanjima pogledajte Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 398-401.

P: U 1 Kor 7:10-16 i 1 Kor 7:25-29, je li bilo moguće da Pavao napiše osobna mišljenja koja nisu dio Svetog pisma? Kako bi rana Crkva (a i mi) znala da ih ne prihvati?

O: Naravno. Imali su mnogo razgovora koji nisu zabilježeni u Svetom pismu. Također, Pavao je vjerojatno napisao prethodno privatno pismo Korinćanima prije Prve poslanice Korinćanima, što pokazuje 1. Korinćanima 5,9.

Tertulijan, koji je pisao od 198. do 220. godine, također spominje da je Pavao ovdje učio o Svetom pismu, ali je razlikovao ono što je iznio vlastitom autoritetom od ponavljanja onoga što je Isus rekao. U djelu "O poticanju na čednost", poglavlje 3, str. 52.

Neki pokušavaju reći da je to samo Pavlova osobna mišljenja, a konzervativni kršćani kažu da je to i dalje autoritativno učenje. Svi bi se trebali moći složiti oko pet stvari:

1. U okolnim stihovima 1. Korinćanima 7:8-13 i 7:17 nema nauka koji ne možemo izvući iz drugih dijelova Biblije.

2. 1. Korinćanima 7,14-16 je novo učenje koje se nigdje drugdje ne nalazi u Novom zavjetu, a 1. Korinćanima 7,12-13 mu je uvod.

3. Pavao kaže da Gospodin to nije izričito rekao.

4. Pavao je rekao da je ono što je napisao riječ Božja u 1. Korinćanima 2,13; 14,37. Petar je rekao da su Pavaoove riječi Sveto pismo u 2. Petrovoj 3,15-16.

5. Pavao nikada nije rekao da ovo nema apostolski autoritet kao njegova druga učenja.

P: U 1 Kor 7:12-13, smiju li se kršćani razvesti od nevjernih supružnika?

O: Kršćani ne bi trebali pokretati razvod, osim zbog nevjere (Matej 5,32) ili u ekstremnim slučajevima opasnosti po život supružnika ili djece.

Međutim, ako nevjernik pokrene razvod, kršćani ga mogu pustiti da ode, kako kaže 1. Korinćanima 7,15: "Bog vas je pozvao da živite u miru" u ovoj situaciji. Mnogi napuštanje smatraju jednako pokretanju razvoda. 1001 Bible Questions Answered, str. 247, također objašnjava 1. Korinćanima 7,14,15,39.

P: U 1 Kor 7,12–16, ako nevjernik razveže brak s kršćaninom, može li se kršćanin ponovno oženiti?

O: 1. Korinćanima 7,15 kaže da kršćanin u takvim slučajevima nije "vezan". To bi ukazivalo da se kršćanin može ponovno vjenčati, ako nije onaj koji je pokrenuo razvod.

New International Bible Commentary, str. 1362, i The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 518, navode da grčki tekst to podupire.

P: Dokazuje li 1. Korinćanima 7,14 ili barem podupire li djetinjsko krštenje?

O: Ne. Ako bi činjenica da su djeca "svetima" podupirala njihovo krštenje, onda bi činjenica da je supružnik posvećen podupirala i krštenje nevjernih supružnika.

Ovaj stih znači da će Bog i dalje blagosloviti djecu vjernika, čak i kada jedan supružnik nije vjernik. Ako dijete jednog kršćanskog roditelja nije bilo kršteno kao dojenče zbog želje nekršćanskog roditelja, ovaj bi stih i dalje bio istinit i primjenjiv na to dijete.

U Švedskoj, koja je do 2000. godine bila službeno luteranska nacija, ne održavaju javne ceremonije krštenja dojenčadi. Krštenje dojenčadi u potpunosti promašuje poantu da osoba bira biti krštena.

No djeca koja odgaja vjernik čut će evanđelje (ili bi barem trebala), bit će poučavana iz Biblije i naučiti moliti se Bogu i pomagati drugima.

Za više informacija pogledajte i raspravu o Poslanici Kološanima 2,11-12 i Prvoj poslanici Korinćanima 1,16.

P: U 1. Korinćanima 7,14, budući da su djeca vjernika posvećena, jesu li djeca i dalje grešna?

O: Da, jer posvećen ne znači bezgrešan. Svi, osim Adama, Eve i Isusa, rođeni su s grješnom naravi. 1. Korinćanima 7,14 jednostavno kaže da Bog posebno pazi na djecu vjernika. Za dopunski odgovor pogledajte knjigu Bible Difficulties and Seeming Contradictions, str. 244–255.

P: U 1 Kor 7,18-19, budući da obrezivanje nije ništa, a u Gal 5,2-3 stoji da se ne bismo trebali obrezivati, zašto je Pavao obrezao Timoteja u Dj 16,3?

O: Pavao je obrezao Timoteja jer su Židovi u tom području znali da je Timotejev otac bio Grk. Za više informacija pogledajte raspravu o Djela 16,3.

P: U 1 Kor 7,21-23 proturječi li Pavao onome što je rekao u Efežanima 6,5-8 o ropstvu?

O: Ne. Evo sažetka Pavlova učenja.

a) Izbjegavajte postati rob.

b) Ako si rob i možeš steći (kupiti) svoju slobodu, učini to. (1. Korinćanima 7,21.23)

c) Do tada naučite biti zadovoljni svojom trenutačnom situacijom.

S obzirom na to da je siromašnom slobodnjaku bilo teško pošteno zarađivati za život u velikim gradovima, a dvije trećine Korinćana bile su robovi, 1. Korinćanima 7,21-23 mudan je i pragmatičan.

U Starom zavjetu ljudi se nisu smjeli otimati i prodavati kao robovi (Izlazak 21,16); robovi se nisu smjeli zlostavljati (Izlazak 21,26-27), a pobjegli robovi se nisu smjeli vraćati svojim gospodarima (Ponovljeni zakon 23,15-16).

Uzgred, kasniji židovski pisac Maimonides rekao je da nijedan rob ne može biti prorok. Ali u crkvi, budući da nema razlike između roba i slobodnjaka, svatko je mogao biti prorok. Za više o tome pogledajte The Expositor's Greek Testament, sv. 2, str. 80.

Za više informacija pogledajte i raspravu o Titu 2,9, Filemonu 10-15, Biblijski komentar Tonyja Evansa, str. 1232, te knjigu "Teška pitanja iz Biblije", str. 591-593 i 642-644.

P: U 1 Kor 7,25-26, odnosi li se ovo na djevice ili na muškarce?

O: Odnosi se i na muškarce i na žene. Isti pojam, "djevice", koristi se za muškarce u Otkrivenju 14,4. Mnoštvo puta u Bibliji daju se primjeri muškaraca za stvari koje se odnose na oba spola.

P: U 1 Kor 7,29, trebali li su kršćani prije 2000 godina izbjegavati brak jer je vrijeme kratko?

O: Gledano unatrag, savjet je bio mudar jer je intenzivno progonstvo započelo unutar deset godina. Pavao nam nije dao sve detalje o tome zašto je vrijeme bilo kratko, već je samo spomenuo "sadašnju krizu" i velike promjene u 1. Korinćanima 7:26,31.

Poput zemaljskog roditelja, ponekad nam Bog nešto kaže, a da nam ne iznosi sve razloge ili pozadinu. Ako smo mudri, Bogu ćemo poslušati bez obzira na sve.

Tertulijan, pišući od 198. do 220. godine poslije Krista u djelu De Corona, poglavlje 13, str. 101, spominje da "imate apostola [Pavla] koji nalaže ljudima da se vjenčaju u Gospodinu."

P: U 1 Kor 7,29-31, je li "ovaj svijet u svojem sadašnjem obliku prolazi" upućivalo na progonstvo u to vrijeme ili na Kristov povratak?

O: Prije nego što odgovorimo na pitanje, napravimo nekoliko zapažanja o onome što ovaj odlomak govori. Pavao daje i savjete i zapovijedi te kaže da to čini zbog predviđanja i zapažanja. On savjetuje (ne zapovijeda) ljudima da se ne žene. On vjernicima govori da ne plaču, ne raduju se i ne brinu o svojim posjedima (tj. da stoički prihvate ono što se sprema). On navodi dva razloga (7:28b): predviđanje kratkog vremena i to da bi to bilo nevolje u tijelu, te zapažanje: (7:31b) "Jer ovaj svijet u svom sadašnjem obliku [trenutno] prolazi." Što se tiče svijeta u njegovom sadašnjem obliku (grčki schema) koji prolazi, u komentaru Believer's Bible Commentary na str. 1770. stoji da je posljednja fraza zapravo posuđena iz grčkog kazališta i znači promjenu scene.

Što se tiče odgovora, kršćanski teolozi se ne slažu, jer odgovara oboma.

(vjerojatni odgovor) Progonstvo: Osim lokalnih intenzivnih progona, unutar deset godina od Pavlova pisanja ove poruke došlo je do intenzivnog općeg progona. Stoga bi za kršćane bila vrlo teška vremena, a za one u braku još teža. Nemojte se prepustiti tuzi, jer će biti mnogo progona. Ne budite zaokupljeni veseljem niti privrženi svojim posjedima, jer će sve biti vrlo prolazno. Pavao ovdje nije ništa rekao o tome kada će svijet u svom sadašnjem obliku potpuno nestati. Naprotiv, Pavao je rekao da svijet u svom sadašnjem obliku prolazi. Kršćanstvo nije postalo legalna i povlaštena religija u Rimskom Carstvu sve do 325. godine, ali je taj proces bio težak i bolan za Kristove sljedbenike. Novi međunarodni biblijski komentar (The New International Bible Commentary, str. 1363) i Biblijski komentar izlagača (The Expositor's Bible Commentary, sv. 10, str. 235) zastupaju stajalište da Pavao govori o progonima iz svog vremena.

(ne vjerojatno) Kristov povratak: Ovo stajalište tvrdi da Pavao misli na Kristov povratak. Opet, Pavao nije predvidio kada će svijet u svom sadašnjem obliku nestati, već samo da je taj proces sada u tijeku. Drugim riječima, Pavao ne kaže kada će alarm zazvučati, već da vrijeme neumoljivo istječe. Budući da sat otkucava, Pavao im savjetuje da se u potpunosti posvete Gospodinu i Njegovu djelu te da se ne upleću u svjetovne stvari, bilo da one donose tugu, sreću ili stjecanje imetka. On savjetuje da se ne udaju kako bi se ljudi mogli više posvetiti Gospodnjem djelu, jer nikada ne znamo kada će Krist doći. Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 519 i Komentar Biblije za vjernike, str. 1770 zastupaju stajalište da je riječ o Kristovom povratku. Studijska Biblija NIV, str. 1743, navodi da neki to smatraju, ali je ne podržava.

Najvjerojatnije je riječ o prvom gledištu jer savjet koji Pavao daje u ovom stihu, uključujući da budete kao oni koji ne plaču niti se raduju, vrijedi i za to vrijeme i za druga vremena progona. Drugo gledište bi Pavlovo uputstvo odnosilo na to vrijeme i na sva vremena ubuduće sve dok se Krist ne vrati.

P: Što znače 1 Korinćanima 7,30–31?

O: Ovi stihovi su vrlo dobar savjet i za Pavlova vremena i za svako vrijeme kada kršćani trebaju proći kroz teška progonstva. Čak i kada kršćani nisu progonjeni, mudro je samo se "labavo držati" svih zemaljskih stvari, bilo da je riječ o radosti braka ili drugoj sreći, posjedu ili čak žalovanju. Nikad ne znate kada vam ih mogu oduzeti ili koliko vam je vremena preostalo. Znate da u kratkom vremenu koje smo ovdje, Bog želi da za Njega zračimo i činimo Njegovu volju.

Ne možemo živjeti kao mladić koji je u crtiću "Calvin i Hobbes" rekao: "Bog me je stavio ovdje na zemlju da ostvarim određene stvari i, ovim tempom, živjet ću zauvijek!"

P: U 1 Kor 7,31, kako "ovaj svijet u svojem sadašnjem obliku … prolazi"?

Odgovor: Dolazak Isusa i širenje kršćanstva bili su najznačajniji povijesni događaj tog vremena. Međutim, prije nego što je kršćanstvo postalo i zakonita i povlaštena religija u Rimskom Carstvu pod carem Konstantinom 324. godine, kršćani su morali proći kroz veliku nevolju deset progona.

P: U 1 Kor 7,36 tko je ovdje čovjek, otac ili zaručnik i budući suprug?

O: To je zaručnik. Nije otac taj koji je udaje, već zaručnik koji je zabrinut zbog neprimjerenog ponašanja.

Drugo je stajalište da se riječ "djevica" ne odnosi na osobu, već na djevičanstvo te osobe. Tako je muškarac zabrinut za vlastito djevičanstvo i za to da ne propusti cvijet mladosti. Tumačenje Biblije za vjernike (The Believer's Bible Commentary), str. 1771, zastupa ovo stajalište.

P: U 1 Kor 7,23; 6,20, koja je zajednička tema između 1 Kor 6 i 7?

O: Oba stiha naglašavaju da trebamo živjeti kao da smo "kupljeni cijenom": krvlju Isusovom. 1. Korinćanima 6,20 kaže da, budući da smo kupljeni cijenom, slavimo Boga svojim tijelom. 1. Korinćanima 7,23 kaže da, budući da smo kupljeni cijenom, ne postanemo robovi ljudi.

P: U 1 Korinćanima 8,4, budući da je "idol ništa", zašto je idolopoklonstvo tako snažno osuđeno u 1 Korinćanima 10,20, Izlazu 20,4, Levitskom zakonu 19,4 i 26,1 i 30?

O: Ovdje je korisna analogija. Izmišljeni padobran ne znači ništa, ali oslanjanje na nepostojeći padobran znači nešto smrtonosno. Slično tome, idol ne znači ništa, ali polaganje povjerenja u idola je nešto smrtonosno. Bog u mnogim odlomcima naglašava da ne možete polagati povjerenje i u Njega i u idola.

P: U 1 Kor 8,4,7-13, je li u redu jesti meso prineseno idolima ili se trebamo uzdržavati, kao što kaže Djela 15,28-29?

O: Poslanica Rimljanima 14. pokazuje da to može biti pogrešno ili u redu, ovisno o okolnostima.

a) Pogrešno je sudjelovati na gozbi u čast idolu. Pogrešno je jesti meso s te gozbe ako to smatrate nekom vrstom obožavanja idola. Poslanica Rimljanima 14,23 kaže da je sve što nije od vjere grijeh.

b) U redu je jesti meso (s jednom iznimkom) ako shvaćate da sva hrana dolazi od Boga, a ne od idolâ, i da ne štujete nikakve idole.

b2) Izuzetak je ako bi slabiji kršćanin ili nekršćanin smatrao da vaše jedenje ugrožava vašu vjeru. Ne smijemo navoditi druge na spoticanje (Rimljanima 14:10, 13) i trebali bismo izbjegavati privid zla (1. Solunjanima 5:22 i 2. Korinćanima 8:21).

P: Uče li 1 Korinćanima 8,5 i Ivan 10,35 o mnogim bogovima?

O: Ne. 1. Korinćanima 8,5 odnosi se na sve idole u koje su vjerovali nevjernici. Mnogo je bogova, ali samo je Jedan koji se s pravom naziva Bogom. Trebali bismo obožavati "jedinog Boga" (1. Timoteju 1,17). Vidi također raspravu o Ivanu 10,35. Tertulijan (198. – 220. g.) u djelu Protiv Hermogena, poglavlje 4, Ante-Nicene Fathers, svezak 3, str. 479, bio je jedan od prvih koji je raspravljao o 1. Korinćanima 8,5. Rekao je da su mnogi bogovi bogovi samo po imenu, dok postoji samo jedan istinski Bog. Origen (225. – 253./254. g.) također je odgovorio na ovaj prigovor u djelu Protiv Kelsa, knjiga 8., poglavlje 4., str. 641.

Biste li jeli u hramu idola, suprotno stihu 10 istog poglavlja? Doista postoji mnogo idolskih bogova, ali biste li učili da su ti bogovi stvarni, suprotno stihu 4? Ako ne, onda ne možete koristiti stih 5 da biste govorili o više stvarnih bogova. Stih 6 kaže da smo mi drugačiji, jer vjerujemo samo u jednoga Boga.

Uzgred, prvi koji je odgovorio na ovo pitanje i dao u suštini isti odgovor bio je Irenaeus, biskup Lionski, u djelu Irenaeusa Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 6.5, str. 420.

Jednom je mormon rekao mom kršćanskom cimeru Gregu da postoji mnogo bogova, ali da postoji samo jedan bog ovog svijeta, i da on obožava boga ovog svijeta. Međutim, bog ovoga svijeta je Sotona prema 2. Korinćanima 4,4 i 1. Ivanovoj 5,19. Irenaeus iz Liona (živio 120.–202. g., pisao 182.–188. g.) u Fragmentu 46, str. 575 također kaže da je bog ovoga svijeta Sotona.

P: Uči li 1 Korinćanima 8,6 da Isus nije Svemogući Bog, kako tvrde Jehovini svjedoci?

O: Ne. U ovom stihu riječ "Bog" odnosi se na Boga Oca, ali bi Jehovini svjedoci morali zanemariti sve ostale stihove koji kažu da je Isus Bog, kao što su Ivan 20:28-29 i Ivan 8:58. Morali bi poricati da riječ Bog ima barem dva značenja, čime bi proturječili Hebrejima 1,8 i Hebrejima 1,9. Morali bi odbiti častiti Sina kao što časte Oca, čime bi proturječili Ivanu 5,23.

Svjedoci Jehovini pokušavaju napraviti razliku između "Sveznajućeg Boga" (Oca) i "Snažnog Boga", za kojeg kažu da je Sin. Iako unutar Trojstva postoji razlika između njih trojice, budući da je Bog svemoguć, ili postoje odvojeni bogovi, što Svjedoci Jehovini impliciraju, ili postoji samo jedan Bog i Bog je svemoguć.

P: U 1. Korinćanima 8:6-13, što bi kršćani trebali činiti u vezi s prekidanjem ramazanskih posta za muslimane, Divalija u Indiji i drugih festivala?

O: Općenito, ne sudjelujte u nikakvom vjerskom obožavanju. Ali ako vas pozovu na jelo, to može biti u redu, a može i ne biti. Ako će zbog toga novi vjernik posrnuti u svojoj vjeri, onda nemojte jesti. Ako bi netko pomislio da ugrožavate svoja kršćanska načela, onda nemojte jesti. Inače, u redu je prihvatiti njihovo gostoprimstvo i jesti. Naravno, možete ih pozvati i na naše proslave.

Prema jednom izvoru, indijski festival Divali, festival svjetla, toliko je star da nitko ne zna razlog zašto se slavi i zapravo nije religiozan. Prema drugom izvoru, razlog koji navode za Divali na jednom mjestu potpuno se razlikuje od onog na drugom mjestu. Prema trećem izvoru, riječ je o vjerskom prazniku kojim se slavi trenutak kada je bog Rama, utjelovljen na zemlji, dobio dopuštenje da se vrati kući nakon izgnanstva. Stvari su dakle prilično komplicirane, osim ako jednostavno ne izbjegavate boravak u blizini toga dana. Dakle, ako se održava kakva ceremonija, preskočite je. Možete jesti hranu ako ste pozvani. Naravno, nemojte jesti ništa ako se samo nametnete na obrok i niste pozvani.

P: U 1. Korinćanima 8,6-13, bi li kršćani trebali jesti meso koje je halal, koje su muslimani zaklali nakon što su zazvali Allahovo blagoslov na meso?

O: U paganskim hramovima također su se molili nad žrtvom. Molitva drugom bogu nema učinka na meso, stoga je kršćaninu u redu jesti, osim ako to ne bi povrijedilo savjest drugoga.

P: U 1 Kor 8,11, kako naša djela u vezi s mesom žrtvovanim idolima mogu uzrokovati da naš kršćanski brat bude "propali", budući da Ivan 10,28 kaže da oni nikada neće propasti?

O: Iako su grčke riječi iste (samo s različitim nastavkom), apoleitai/apoluntai, značenje je različito. Pravi kršćani ne slažu se oko toga mogu li vjernici izgubiti svoje spasenje. Bez obzira na to, vjernici nažalost mogu izgubiti svoje svjedočanstvo i čistu savjest jedući hranu za koju vjeruju da je pogrešno jesti.

P: U 1 Kor 9:1-2, je li Pavao bio apostol samo Korinćanima ili svima?

O: Sam Pavao je rekao da nije apostol samo Korinćanima, već svima u 1. Timoteju 1,1; 2,7; Rimljanima 1,1; Galaćanima 1,1; Efežanima 1,1; Kološanima 1,1; 2. Timoteju 1,1; i Titu 1,1.

P: U 1 Kor 9,1-7 neki su dovodili u pitanje Pავლov autoritet kao apostola. Kada kršćani danas neprimjereno dovode u pitanje autoritet pastora, starješine ili drugog kršćanskog vođe, što im možete reći?

O: Biblija ima mnogo primjera ljudi koji su neprimjereno dovodili u pitanje svoje vođe. Miriam se usprotivila Mojsijevu braku s Kušaninom, te ju je Bog udario gubom u Brojevima 12. Izraelci su gunđali protiv Mojsija i Bog je zaprijetio da će ih lišiti nasljedstva u Brojevima 14:11-12. Korah i njegovi sljedbenici ustali su protiv Mojsija i progutala ih je zemlja u Brojevima 16:1-36. Narod je dovodio u pitanje Mojsija i Arona zbog Koreja i izbio je kuga u Brojevima 16:41-50.

Ako vođa učini nešto što bi trebalo biti dovedeno u pažnju drugih starješina, tada im to prijavite. Ali osim toga, ne bismo trebali ogovarati svoje vođe.

Ako vođa donese lošu odluku ili učini nešto pogrešno, trebate razgovarati kako biste to ispravili, sjećajući se da smo svi donosili loše odluke ili činili pogrešne stvari. Ako je vođa uključen u heretiku koja uništava dušu, krađu ili nekažnjeni teški grijeh, vođu treba ukloniti s dužnosti. Ali inače ne želite biti poput onih primjera u Bibliji i morati stati pred Kristov sud na kraju.

P: U 1 Kor 9,5 i Mt 12,46-47; 13,55-56; Dj 1,14; Gal 1,19, je li Isus imao braću?

O: Da, Isus je imao polubraću.

Većina nekatolika općenito prihvaća doslovno značenje ovih stihova, da je Isus doista imao braću. Rani kršćani su to shvaćali na isti način. Isusova braća bili su Jakov (autor Poslanice Jakovljeve), Josip, Šimun i Juda [Juda] (autor Poslanice Jude), prema Mateju 13,55-56.

Većina katolika smatra da "braća" znači rođake, budući da Katolička crkva uči da je Marija zauvijek ostala djevica.

Međutim, grčki izraz za rođaka, *suggenes*, koji se koristio u Luki 1:36 i 1:58, bio je na raspolaganju Pavlu i Mateju, a oni ga nisu upotrijebili. Budući da neki katolici vole podsjetiti ljude na važnost kršćanske tradicije, Hipoliti (222. – 235./6. g.) u djelu *O pobijanju svih hereza*, poglavlje 2., spominje Jakova kao brata našega Gospodina.

Ostali stihovi koji spominju Isusove braće su Matej 13,55; Marko 3,31-32; Luka 8,19-20; i Ivan 2,12; 7,3; 7,5; 7,10.

P: U 1 Kor 9,5, je li Petar (Kefa) imao ženu?

O: Osim što to navodi 1. Korinćanima 9,5, Isus je u Mateju 8,14 i Luki 4,38-39 izliječio Petrovu punicu od groznice. Klement Aleksandrijski (Stromata 193-202. g.) i Eusebijeva Crkvena povijest (3,30) također uče da je Petar bio oženjen i da je imao djecu.

Prema Crkvenoj povijesti Eusebija, 3:30, "Kažu, dakle, da je blaženi Petar, kad je vidio svoju vlastitu ženu odvedenu na smrt, uskliknuo zbog njezina poziva i povratka kući, i pozvao je vrlo ohrabrujuće i utješno, obraćajući joj se imenom i govoreći: 'O, ti, sjeti se Gospodina.' Takav je bio brak blaženih i njihovo savršeno držanje prema onima koji su im najdraži" (Stromata, knjiga 7, poglavlje 2)

Isus je rano u svom djelovanju iscijelio Petrovu punicu (Matej 8,14-17; Marko 1,29-34; Luka 4,38-39). Stoga je Petar vjerojatno bio oženjen prije susreta s Isusom.

P: U 1 Korinćanima 9,12, kako Evanđelje Kristovo može biti ometano?

O: "Evanđelje" je jednostavno "dobra vijest" o Isusu Kristu. U vjerovanju i prenošenju Evanđelja mogu ometati nevjernici. Također ga mogu ograničiti i vjernici koji, iz straha od progona ili iz drugih razloga, ne žele propovijedati sve ono što ono sadrži.

Evanđelje se može prenijeti sa četiri jednostavne točke.

1. Razumjeti nešto o tome tko je Bog, da postoji samo jedan Trojstveni Bog i da ne smijemo obožavati nikakve druge takozvane bogove.

2. Shvatiti tko smo, da smo rođeni s grješnom naravi i da trebamo pročišćenje i oprost svojih grijeha. Ne možemo doći na nebo vlastitim zaslugama.

3. Shvatiti da je Isus Krist, svojom smrću na križu i uskrsnućem od mrtvih, osigurao jedini i isključivi put za ulazak u nebo.

4. Shvatiti da trebamo zazivati Boga, vjerovati u Gospodina i uvidjeti da je Isusova krv platila cijenu za naše grijehe.

Nakon što se ponovno rodimo kao Božja djeca, znamo da Duh Sveti prebiva u nama i djeluje u nama kako bismo živjeli ugodno Bogu. Iako ćemo i dalje griješiti, Bog nas posvećuje kako bi nas učinio sličnijima sebi. Moramo živjeti poslušno Božjim zapovijedima, biti kršteni vodom i živjeti život u kojem najprije volimo Boga, a zatim i druge.

P: U 1 Kor 9,12.18-19.22, kada ne bismo trebali koristiti svoja prava koja su nam dana?

A: Nitko ne bi bio mudar da koristi manja prava na nevažnim detaljima ako bi to značilo odricanje od većih prava na važnim stvarima. Jedno od naših najvažnijih "prava", ili zapravo povlastica, jest sudjelovanje sa Svetim Duhom u donošenju životvorne poruke evanđelja drugima. Trebali bismo odmah biti spremni odreći se većine naših drugih prava radije nego se odreći naše povlastice da radimo Božje djelo.

P: U 1 Korinćanima 9,14, bi li svatko tko propovijeda Evanđelje trebao živjeti od Evanđelja?

O: Kao što 1. Korinćanima 9,15 pokazuje, ovo je povlastica, a ne zapovijed. Sasvim je u redu da pobožan kršćanin zarađuje za život propovijedanjem evanđelja, ali nije obavezan to činiti.

P: U 1. Korinćanima 9,16-17, zašto je Pavao morao propovijedati Evanđelje, bilo da je njegovo propovijedanje bilo "dobrovoljno" ili "nevoljko"?

O: Ne biste trebali misliti da Boga možete služiti koliko god želite. Pavao je bio pozvan propovijedati Evanđelje. Rado i dobrovoljno je želio propovijedati. Međutim, isticao je da bi, čak i da nije želio propovijedati, i dalje osjećao potrebu to učiniti zbog povjerenja koje mu je Bog ukazao. Knjiga "1001 pitanje iz Biblije s odgovorima", str. 125-126, ističe da, kao i Pavao, svi istinski kršćani imaju svečanu obvezu propovijedati evanđelje te će morati stati pred Boga i dati mu račun za ono što nam je povjereno. Naše vječne nagrade na nebu temelje se na onome što činimo ili ne činimo. U Ezekielu 3,17-21 Gospod je rekao Ezekielu da će biti odgovoran za tuđu krv ako ne ispuni svoju dužnost čuvara.

P: U 1 Kor 9,19-23, na koje načine možemo odustati od svojih nekadašnjih skrupula radi Krista?

O: U Pavlovom slučaju pobožan Židov ne bi jeo svinjetinu, škampe ili drugu hranu zabranjenu u Starom zavjetu. Farizeji su smatrali da se ne bi trebali družiti s ne-Židovima. Imali su i brojna druga pravila.

Danas ljudi imaju "skrupule" poput svakodnevnog tuširanja. Što ako biste otišli na misijsko polje na udaljeno mjesto gdje to ne biste mogli činiti? Biste li onda odbili ići? Ne biste smjeli vidjeti osobu suprotnog spola bez odjeće, osim svog supružnika. Ali što ako se radi o nesreći ili medicinskoj hitnoj situaciji i to je bilo neizbježno? Biste li jednostavno otišli kad je vaša pomoć bila potrebna? Postoje dobra pravila kojih se trebamo pridržavati u kršćanskom životu, ali u konačnici se ne radi o pravilima; radi se o tome da činimo ono što Bog od nas želi i da Mu ne neposlušamo.

P: U 1 Korinćanima 9,20-23, kako Pavao postaje svima sve?

Odg: Pavao nije kompromitirao svoje propovijedanje niti praksu istine. Međutim, u Djela 17 i na drugim mjestima koristio je različite pristupe u propovijedanju jednog istinskog evanđelja, i učio je da bismo trebali prilagoditi svoje postupke, u nebitnim stvarima, radi slabijih vjernika (Rimljanima 14), i što je više moguće živjeti u miru sa svima (Rimljanima 12:18).

P: U 1 Kor 9,20; 1 Kor 10,33, pokušava li Pavao udovoljiti ljudima, kao što Gal 1,10 kaže da ne čini?

O: Pavao se trudi svima sve učiniti da ih pridobije za Krista, ali to ne uključuje kompromis s istinom.

P: U 1 Kor 9,24 trebamo li trčati da bismo postigli cilj ili ne trčati da bismo postigli cilj, kao što kaže Rim 9,16 ("ne ovisi o želji ili trudu čovjeka")?

O: Trebamo se truditi kao da postižemo cilj, a Rimljanima 9,16 tome ne proturječi. Rimljanima 9,16 podsjeća nas da nas sav naš trud ne spašava; nas spašava Bog.

Ne nastojimo se spasiti, nego nastojimo pokazati svoju ljubav i zahvalnost Bogu koji nas je spasio.

P: U 1 Korinćanima 9,24, hoće li samo jedan kršćanin primiti nagradu?

O: Ne, prema 2. Timoteju 4,8. Međutim, kao što trkač daje sve od sebe da osvoji prvo mjesto, tako i mi ne bismo trebali nastojati ništa manje revno da naši životi budu "pobjeda na prvom mjestu" za Krista.

P: U 1 Kor 9,24, zašto Pavao govori Korinćanima o utrci?

O: Možda zato što je znao da je to ilustracija s kojom su se mogli poistovjetiti. Istmijske igre, održavane blizu Korinta, bile su po važnosti drugoplasirane nakon Olimpijskih igara. Održavale su se svake dvije godine. Sportaši su imali rigorozan desetomjesečni proces treninga, a cilj je bio osvojiti lovorovu vijenčicu, a lovorove vijenčice brzo uvenu.

Q: U 1 Kor 9,26-27, na koje načine nas tijelo može nadvladati ako nismo oprezni?

O: Kad god osjetiš da nešto "moraš" učiniti, a to nije nešto što je Bog zapovjedio ili je protivno Njegovim zapovijedima, trebao bi se zapitati možda li si ovisan. Morate li jednostavno jesti puno i svaki obrok ako imate višak kilograma? Morate li jednostavno gledati neku emisiju ili film? Ponekad je dobro "postiti" tako da ne radite ono što vaše tijelo osjeća da "mora" učiniti.

Riječ za "propovijedati" ovdje, keryxas, je zanimljiva. Doslovno se odnosi na glasnika koji poziva ljude da dođu na utrku.

P: U 1 Kor 9,27, što znači grčka riječ za "disciplina"?

O: Grčki izraz hupopiazo znači biti premlaćen do modrine. Korinćani su bili ozbiljni sportaši, a boks i hrvanje bili su među njihovim glavnim sportovima.

P: U 1 Kor 9,27, je li postojala mogućnost da Pavao bude "diskvalificiran"? Ako ne, što to znači?

O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Iz Božje vječne perspektive, Bog je sa sigurnošću znao tko će ustrajati i imati vječni život.

2. Izabrani koji idu u nebo mogu izgubiti svoje nagrade.

3. Iz naše zemaljske perspektive, neki se mogu činiti spašenima, ali na kraju odu u pakao.

4. Kršćani se ne slažu oko toga mogu li istinski kršćani izgubiti svoje spasenje.

Za više informacija pogledajte raspravu o Efežanima 1,14 i Hebrejima 6,4-10.

P: U 1 Kor 10,1-5, što nas ovo uči o Božjim darovima?

O: Uspoređujući ovaj odlomak s krajem 1. Korinćanima 9, koji su sportaši (duhovni i drugi) pobijedili disciplinom, a Izraelci su izgubili udovoljavajući svojim prohtjevima. 1. Korinćanima 10,1-4 naglašava da su svi, tj. svaki pojedini Izraelac, primili te blagoslove. Međutim, 1. Korinćanima 10,5 kaže da je većina njih ionako propala u pustinji. Ljudi danas primaju blagoslove temelja pobožnih žena i muškaraca, majki i očeva. Međutim, mnogi rasipaju ono što su dobili i s čime su odrasli.

P: U 1 Kor 10,8, tko su bili ti 23.000 ljudi koji su umrli u jednom danu?

O: Istinski kršćani daju četiri tumačenja.

1. Izlazak 32,28 spominje vrijeme rano u Izlasku, kada je Aron napravio zlatnog teleta, i 3.000 je ljudi ubijeno mačem u jednom danu. Istovremeno su drugi ubijeni kugom u Izlasku 32,35. Za više o ovom odgovoru pogledajte Encyclopedia of Bible Difficulties str. 141, 401, When Critics Ask str. 458-459 i The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet str. 526.

2. Pavao je napravio numeričku pogrešku kada je ovo pisao. Knjiga Hard Sayings of the Bible (str. 597-598) daje ovu interpretaciju. To bi značilo da Biblija nije bez pogrešaka (inerantna), ali bi bila nepogrešiva (bez značajnih teoloških pogrešaka).

3. Broj 25,9 spominje događaj kasno u Egzodusu kod Šittima, kada su midjanske žene iskušenice zavele izraelske muškarce i ubijeno je 24.000 muškaraca. Dva moguća načina za rješavanje tih brojki su:

3a) 23.000 je samo za jedan dan, a 24.000 je ukupan broj

3b) 23.000 su samo narod, a 24.000 su narod i vođe.

Tertulijan je rekao da je 24.000 umrlo u kugi u Midjanu, ali nije precizirao u koliko je dana, u djelu O kreposti, pog. 6, str. 79

4. Pavao se odnosi na one koji su umrli, a 24.000 je zaokruženi broj, moguće iz rabinske tradicije.

P: U 1 Kor 10,9, budući da se Bog ne može iskušavati, kako su Izraelci ovdje iskušali Boga?

O: Grčka riječ koja se ovdje koristi također može značiti "kušati" Gospodina. Vidi raspravu o Izlasku 17,2.

P: U 1 Kor 10,10, što nam Biblija govori o lošim stvarima koje su ljudi činili?

O: Mudra osoba može učiti iz tuđih pogrešaka prije nego što ih i sama počini. Biblija želi da budemo mudri.

P: U 1 Korinćanima 10,13, imamo li ikada nepodnošljivu napast?

O: Ne. Bez obzira na to što možda osjećamo u tom trenutku, 1. Korinćanima 10,13 je istinito. Svojom snagom možda bismo mogli imati nepodnošljivu napast. Ali kada se oslanjamo na Boga, nikada nećemo imati nepodnošljivu napast. U trenucima napasti možemo se moliti Bogu, čitati Bibliju i nazvati druge vjernike da se s njima molimo. Ako zazovemo Boga, on će nam uvijek osigurati izlaz iz napasti.

P: Budući da 1. Korinćanima 10,14 kaže da trebamo "bježati od idolopoklonstva", ne bi li kršćani trebali nositi križeve, kao što to tvrde Jehovini svjedoci?

O: Ne. Odgovor potražite u raspravi o Izlasku 20,4-5.

P: U 1 Kor 10,20 i Pon 32,16-17, zar religija uvijek nije dobra stvar?

O: Ne. Prvo što kaže lažna religija reverenda Moona, Unificirana crkva, a zatim što kaže Biblija.

Božanski princip, str. 9: "Religija je nastala kao sredstvo za ostvarenje svrhe dobrote u praćenju Božjeg puta... u skladu s namjerom izvornog uma. Potreba za različitim vrstama razumijevanja prisilila je pojavu različitih religija."

Biblija ima mnogo toga za reći o pobožnoj idolopoklonštini.

1. Korinćanima 10,20 "...žrtve poganih prinosi se demonima, a ne Bogu..." (Možda aluzija na Psalam 106,37)

Jona 2,8 "Oni koji se drže ništavnih idola napuštaju Njegovu predanu ljubav."

Jeremija 2:5 "...i pošli za ništavnim idolima, pa i sami postali ništavni?"

Postoji mnogo drugih stihova protiv idolopoklonstva. Poanta je da, ako želite slijediti pravog Boga, morate uništiti sve svoje idole.

U ranoj crkvi, evo Origenova razumijevanja koje koristi skitsku religiju kao primjer, "I premda Skiti vrlo dobro nazivaju Pappaeusa vrhovnim Bogom, mi ipak nećemo pristati na to; priznajući, doista, da postoji Vrhovno Božanstvo, premda Mu ne dajemo ime Pappaeus kao Njegov pravi naziv, nego ga smatramo imenom koje je ugodno demonu kojemu je dodijeljena pustinja Skitije, sa svojim narodom i jezikom. Onaj, međutim, tko Bogu daje njegov naziv na skitskom jeziku, ili na egipatskom ili na bilo kojem jeziku na kojem je odgojen, neće biti kriv za grijeh." Origen, Protiv Celza, knjiga V, poglavlje 46, str. 564.

P: U 1 Kor 10,21.27, ne bismo li trebali jesti ono što je prineseno idolima, kao što pokazuju 1 Kor 10,21 i Dj 15,29, ili je to u redu, kao što pokazuju 1 Kor 10,27 i 1 Kor 8,4.8?

O: Sam Prva Korinćanima daje odgovor na to.

1. Nije u redu ako sudjelujete u vjerskom činu. (1. Korinćanima 10,20-21)

2. Budući da je sva hrana od Boga, jesti je u redu sve dok time ne kršite svoju savjest. (1. Korinćanima 8:4,8; 10:23-27)

3. Nije u redu ako to krši vašu savjest ili u situacijama kada bi netko drugi zbog toga mogao posrnuti. (1. Korinćanima 8:9-13; 10:28-30)

P: Pokazuje li 1 Kor 11:2-16 zabranu homoseksualnosti?

A: To se ne navodi izričito, ali se podrazumijeva da muškarci i žene ne bi trebali imati suprotne uloge. Dok su Rimljanima 1,26-27; Levitski zakonik 18,22,24; 20,13 i 1. Korinćanima 6,9-10 izričitiji, 1. Korinćanima 11,2-16 ukazuje da muško odijevanje žena i žensko odijevanje muškaraca nisu ono što Bog želi. Kirk R. MacGregor napisao je članak o tome, "Je li 1. Korinćanima 11,2-16 zabrana homoseksualnosti?" u časopisu Bibliotheca Sacra, sv. 166 (travanj–lipanj 2009.), str. 201–216.

P: U 1 Kor 11,3, budući da riječ "Bog" u Bibliji ima dva značenja, je li istina da Isusa možemo nazvati "bogom", kao veliku i moćnu osobu (1 Kor 8,5; Ivan 10:35-36), ali ga ne nazivati "Bogom" kao jedinog istinskog Boga (Pnz 6:4; 1 Kor 8:6; 1 Kor 11:3), kako to tvrde Jehovini svjedoci?

O: Postoje barem četiri značenja riječi "Bog" u Bibliji. Najšire značenje je opaženo moćno biće, takozvani bog, kao u 1. Korinćanima 8,5 i Ivanu 10,35. Drugo značenje je Bog Otac (Kološanima 1,3 i Efežanima 1,3). Treće značenje je Isus (i Duh Sveti), kao u Ivanu 1,1; 20:28-29 i drugim stihovima. Još jedno značenje obuhvaća sva tri lica. Sam Isus pokazuje da je On Bog u širem smislu od onog u 1. Ivanovoj 10:36 i Ivanovoj 5:22-23. Ako je Isus mislio samo na Boga u smislu 1. Ivanove 10:35, zašto je onda rekao u 1. Ivanovoj 10:36?

U djelu *Jehovini svjedoci odgovaraju stih po stih*, str. 96–97, uvjerljivo se ističe da bi, ako bi Jehovini svjedoci htjeli uzeti "jednog Boga" u 1. Korinćanima 8,6 kao dokaz da je samo Otac, a ne Isus, Bog, onda bi morali vjerovati da "jedan Gospodin" u istom stihu znači da je Isus naš Gospodin, a ne Bog Otac.

P: U 1 Kor 11:3, kako je muškarac glava žene?

O: U obitelji je žena podložna mužu prema 1. Petrovoj 3:1 i Efežanima 5:22,24. Kada se ne može postići dogovor, žena mora poslušati muža, sve dok to ne proturječi onome što Biblija kaže.

P: U 1 Kor 11,3, kako je Bog "glava" Kristova?

O: Sin i otac su jednako ljudski i jednaki po vrijednosti u Božjim očima, no otac i sin imaju različite uloge. Otac može poslati sina negdje, a sin bi trebao poslušati oca. Slično tome, Isus i Otac su jednaki po prirodi i časti, no i oni imaju različite uloge. Isus je bio onaj koji je došao na zemlju i poslušao Oca (Hebrejima 5,8; Filipljanima 2,7-8).

Uzgred, raspravljajući o 1. Korinćanima 11,1-3, Ambrozije Milanski (340. – 397. g.) u djelu O kršćanskoj vjeri 4,3,31 protumačio je "Bog" kao Boga u Trojstvu, a ne Boga Oca. Međutim, tumačenje gotovo svih drugih ne slaže se s Ambrozijem po tom pitanju. Ambrozovu interpretaciju bilo bi teško uskladiti s Efežanima 1,3 i 17 te Hebrejima 1,9.

P: U 1 Kor 11:3, Mt 24:36 i Fil 2:7-8, je li Isus manji od Oca?

O: Naravno da je Isus bio manji od Oca u slavi dok je bio na zemlji. Na nebu je jednak Bogu Ocu po prirodi, slavi, časti i drugim stvarima. On je (na nebu danas) manji od Oca po pitanju podrijetla (Isus je rođen od Oca), uloge i ranga. Otprilike, Isus je jednak Ocu kao što je sin jednak svome ocu. Isus je manji od Oca kao što je sin manji od svoga oca. Biblija prikazuje obje strane, a iskreni vjernici ne mogu učiniti ništa manje. Trebamo častiti Sina kao što častimo Oca, kako zapovijeda Ivan 5:22-23.

P: U 1 Kor 11,3, znači li tvrdnja da je Isus manji od Oca na bilo koji način u suprotnosti s naukom o Trojstvu?

O: Ne. Ako vi krivo shvaćate Trojstvo ili nalazite druge koji su neuki, to ne umanjuje ništa Božju istinu. Od biskupa Teofila Antiohijskog (168. – 181./188. g.) do danas kršćani su neprekidno učili o Trojstvu. Kršćani su učili da je Isus jednak po naravi, no Otac je Njegova glava.

P: U 1 Kor 11:3-9, je li ovo muški šovinistički odlomak?

O: Možda prema radikalno feminističkim standardima, ali prema Božjim standardima, ne. Muškarci i žene imaju jednaku vrijednost (Galaćanima 3,28), ali muškarci i žene doista imaju različite uloge, kao što pokazuju 1. Korinćanima 11,3-9; 14,34-35 i 1. Timoteju 2,11-15. Za više informacija pogledajte raspravu o tim stihovima.

Uzgred, u židovskoj tradiciji žene bi trebale imati pokrivenu glavu tijekom bogoslužja prema 3. Makabejcima 4:6; Mišni Ketuboth 7:6; Babilonskom Talmudu Ketuboth 72a-b. U grčko-rimskoj kulturi žene bi trebale imati pokrivenu glavu prema Plutarkovim Moralia 3.232c; 4:267b; Apulej u Zlatnom magarcu 11:10. Također u Ovidiusovoj Umjetnosti ljubavi 3:135-165. U grčkoj kulturi žena obrijene glave bila je sramota prema Aristofanovim Tesmoforijskim praznicima 837. Za više informacija pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 529.

P: U 1 Kor 11,5, bi li žene danas trebale nositi vela kad se mole?

O: Za tu su kulturu trebale, kao znak poštovanja i pokornosti prema svojim muževima. Tada su žene nosile vela kad su se molile. Pravi kršćani se danas ne slažu oko toga.

1. Neki kažu da je to bilo istinito zbog njihove kulture.

2. Druge kršćanske žene nose pokrivala za glavu kada su u crkvi

P: U 1 Kor 11,10, zašto bi se žene trebale pokrivati "zbog anđela"?

O: Iako neki ističu da grčka riječ angelos može značiti ljudski glasnik, kontekst ukazuje na anđeoske bića, a ne samo na ljudske glasnike. Tri su druga tumačenja:

1. Pali anđeli: poput bića iz Postanka 6,2-5. (Tertulijan (200. g.) O pokrivanju djevica 9 i O molitvi 22). Ta bi bića mogla biti samo pali anđeli ili ljudi opsjednuti demonima. Odijevanje na način koji bi kultura smatrala neprimjerenim daje palim anđelima priliku da iskušavaju ljude.

2. Svi anđeli: "Anđeli su bili promatrači crkve". Upravo usred obožavanja Boga koje su anđeli, i dobri i zli, promatrali, nepoštivanje njihove uloge je krajnje neprikladno. Pavao ima sličnu misao o prisutnosti anđela u obožavanju u 1. Timoteju 5,21.

3. Obje: Budući da su obje prethodne tvrdnje istinite, Pavao je možda imao na umu obje.

P: U 1 Kor 11,11-12, kako se činjenica da je žena od muškarca i muškarac od žene odnosi na činjenicu da je sve od Boga?

O: Ne postoji svrha za muški spol bez ženskog spola i obrnuto. U konačnici, ništa nema svrhu osim Boga. Kao što je jedan ruski kršćanin metaforički upitao: "ako cesta ne vodi u crkvu, čemu onda služi?"

P: U 1 Kor 11,13, koje vrste duhovnih istina trebamo "prosuditi sami za sebe" hoćemo li ih prihvatiti ili ne?

O: Sve istine koje Pismo navodi trebali bismo prihvatiti nekritički. Sve ostale navodne istine, uključujući i sve interpretacije Pisma, trebali bismo ispitati i prosuditi. Važno je ne miješati našu interpretaciju Pisma s onim što Pismo uči. Izreke 30,5-6 i 1. Korinćanima 4,6 naglašavaju da ne smijemo ništa dodavati Božjoj riječi. Čak i u slučaju pada Eve, i Sotona i Eva predstavili su svoje interpretacije kao Božju riječ.

U 1. Korinćanima 11,13 Pavao poziva čitatelje da uoče kako se ono što ovdje piše slaže s njihovim opažanjima. Ne govori da trebaju suditi Božju riječ ili da, ako se te istine ne slažu s njihovim opažanjima, trebaju odbaciti te istine.

P: Uči li 1. Korinćanima 11,14 da muškarci ne bi trebali imati dugu kosu, a žene moraju imati dugu kosu?

Odgovor: Neki kršćani kažu da je to jednako istinito danas kao i tada. Drugi kršćani kažu da je to bilo kulturno. Svi kršćani mogu se složiti oko tri točke.

1) U to je vrijeme žena koja je bila obrijena glava zarađivala za život nemoralno, stoga kršćanske žene ne bi trebale imati vrlo kratku kosu. To bi stvorilo dojam zla (2. Korinćanima 8,21; 1. Solunjanima 5,22).

2) 1. Korinćanima 11,14 i Ponovljeni zakon 22,5 oboje su protiv toga da muškarci izgledaju kao žene i da žene izgledaju kao muškarci.

3) Ako kršćanin pogriješi u ovom pitanju, to je mala pogreška u usporedbi s obožavanjem idola ili sljedbom lažnog Isusa.

Pogledajte knjigu "Kad kritičari pitaju" (When Critics Ask), str. 460–461, za drugačiji odgovor.

P: U 1 Kor 11,14, ako crkva pogrešno vjeruje o duljini kose muškaraca i žena, dokazuje li to da ta crkva nije Božja crkva?

Odg: Prije nego što odgovorimo na to pitanje, napravimo nekoliko zapažanja. Crkva bi i dalje mogla biti istinski lokalni skup jedne Božje crkve ako ona, barem privremeno:

a) Tolerirala imati nemoralan član (1. Korinćanima 5:1)

b) podjele među svojim članovima (1. Korinćanima 3:3)

c) Imala je neke koji su bili legalisti (Galaćanima 2,13)

Da odgovorimo na pitanje: ako crkva s tim problemima i dalje može biti istinska Božja crkva, pretpostavljam da crkva i dalje može biti Božja crkva ako ima pogrešno mišljenje o sporednom pitanju poput kose.

Međutim, ako netko propovijeda drugačije evanđelje (Galaćanima 1,6-9) ili poriče pomirenje ili uskrsnuće (1. Korinćanima 15,1-7), njihova je vjera beskorisna. Što se tiče onih koji imaju izgled pobožnosti, ali poriču njezinu snagu, trebamo se kloniti njih, kako zapovijeda 2. Timoteju 3,5.

P: U 1 Kor 11,19, zašto je Pavao rekao da među Korinćanima moraju postojati "razlike"?

O: Ta riječ može značiti hereze, ali ovdje znači stranke ili podjele. Nisu bile poželjne, ali bile su neizbježne među ljudima koji nisu slušali Božju vlast.

P: U 1 Kor 11,20-22, koji su drugi primjeri oblika koji se nastavlja i nakon što je izvornu svrhu izgubio ili joj se neko usprotivio?

O: Postoji mnogo primjera koji mogu biti istiniti za neke ljude, ali ne i za druge. Sve te stvari mogu biti dobre, ali istovremeno morate paziti da nijedna od tih stvari ne postane svrha sama sebi.

Teološka povijest i znanje mogu nam pomoći da se približimo Gospodinu, dati nam osjećaj perspektive i poučiti druge. Ali mogu postati cilj sami sebi i zahtijevati od drugih da uče mnoge stvari koje nemaju nikakve veze s Božjim karakterom, našim životom ili pobožnošću.

Glazba za slavljenje u bogoslužju služi hvali Boga. Ali ako ne pazimo, glazba može postati cilj sama sebi, da bi zvučala dobro drugima.

Evangelizacija je zapovijed našega Gospodina, - donekle. Matej 28,19 zapovijeda nam da idemo i učimo sve narode. Ne kaže da trebamo izvještavati o većem broju ili dobivati više "preobraćenika" koji nemaju namjeru učiniti Isusa Gospodinom svojega života.

Zajedništvo je važno u kršćanskom životu. Međutim, ako zajedništvo nije ništa više od stvaranja ležernih prijateljstava i ćaskanja, onda propuštate uspostavljanje dubokih odnosa s drugim vjernicima. Također, zajedništvo ne bi trebalo biti glavni razlog za susrete s drugim vjernicima, isključujući bogoslužje i učenje Božje riječi. Zajedništvo bi trebalo biti razlog, ali sporedan.

Liturgija i organizacija u crkvenoj službi mogu imati značenje. Ali postoji opasnost da se značenje izgubi i da to postane tek ritual.

Čak i molitva može postati isprazno ponavljanje, samo izvršavanje obreda. Molitva je vitalna za kršćanski život, ali ljudi se mogu moliti isključivo zato što znaju da bi trebali, a ne iz ljubavi prema Gospodinu.

P: U 1 Kor 11,23-26, jesu li to točne riječi Posljednje večere ili su riječi evanđelista točne u Mt 26,21-29; Mk 14,18-24 i Lk 22,14-20?

O: Vjerojatno nijedan nije potpuni transkript Posljednje večere; parafraziranje i dalje može biti istinito. Poanta toga što su Pavao i evanđelisti parafrazirali dio razgovora za vrijeme Posljednje večere jest da gledamo dalje od mehaničkog pamćenja formula kako bismo vidjeli zajednički sadržaj.

Jedna ključna stvar koju ne treba previdjeti jest da je Gospodnja večera bila "večera" ili obrok. U različitim razdobljima u Rimokatoličkoj crkvi laikima (ne-svećenicima) davala se samo hostija, a ne i kalež. S druge strane, 1. Korinćanima 11,34 pokazuje da to nije bio običan obrok, već poseban obrok. Ako želite samo običan obrok, bez čekanja na druge, onda ne jedite na Gospodnjoj večeri, već ostanite kod kuće.

P: U 1 Kor 11,24 treba li pisati "slomljeno za vas" ili "za vas"?

O: Postoje grčki rukopisi za obje varijante.

Riječ "razlomljeno" nedostaje:

p46 (Chester Beatty II) 100-150.

Vaticanus 325-350. g.

Sinaiticus [Si] 340-350. g. (original)

Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće (original)

Alexandrinus oko 450. g.

Atanazije Aleksandrijski 326-373.

"Slomljeno" je prisutno

Sinaiticus [Si] 340-350. g. (ispravljen)

Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće (3. korektor)

Gotska verzija 493.–555. g.

Ivan Zlatousti 370-407. g.

Bizantski lekcionar

P: U 1 Kor 11,28-29, kako jedenje i piće na Posljednjoj večeri na neprimjeren način predstavlja griješenje protiv tijela i krvi našega Gospodina?

O: Način na koji pristupamo sjećanju na Isusovu žrtvu pokazuje koliko je cijenimo. Izuzetno je teški grijeh olako shvaćati ono što je Isus učinio za nas.

P: U 1 Kor 11,28 i 11,31 trebamo li suditi sami sebi ili ne?

O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Trebamo suditi sami sebi u smislu da procjenjujemo sebe i tražimo kako bismo mogli živjeti kršćaniji život. Pavao je ozbiljan kada kaže da se ispitujemo u 2. Korinćanima 13,5-6. David moli Boga da mu pokaže sve što je u njemu neprikladno u Psalmu 139,24.

Ne trebamo se suditi u smislu uspoređivanja s drugima ili pokušaja da odredimo kako ćemo stajati pred Bogom.

P: U 1. Korinćanima 11,29-31, ako ljudi danas nečasno uzimaju Gospodnju večeru, hoće li se razboljeti i umrijeti?

O: Bog može disciplinirati vjernike tada i danas, kako god želi. Nije automatski da će se razboljeti, ali ništa ne ograničava Boga da disciplinira svakog vjernika kako god smatra prikladnim.

P: U 1 Kor 12,3, ako netko ozbiljno tri puta kaže da je Isus Gospodin, je li tada spašen, kao što su neki u lokalnoj crkvi Witnessa Leeja učili?

O: Potrebno je samo jednom izgovoriti ove ili slične riječi kako bi se prihvatio Isus. Međutim, te riječi nisu čarobna formula. Nijedna čarobna formula nije dovoljna, čak ni ako je iskreno izgovorena. U konačnici nas ne spašavaju riječi ili djela, niti čak Evanđelje, nego Bog.

P: U 1 Kor 12,3, govori li svatko tko kaže "Isus je Gospodin" to po Duhu Svetom?

O: Ne. Ne računa se izgovaranje slogova na nekom jeziku, već značenje tih riječi. Osoba može reći: "Isus je Gospodin", na bilo kojem jeziku, i zaista prihvatiti Isusa kao svog jedinog Gospodina, samo po Duhu Svetom.

Ovaj stih također nešto govori o našim sposobnostima bez Boga. Osim djelovanja Duha Svetoga, padli čovjek nije u stanju iskreno priznati Isusa za Gospodina.

P: U 1 Kor 12,7 i, može se reći, Rim 8,9-11, ima li svaki kršćanin manifestaciju Duha? Drugim riječima, ako nemate manifestaciju, znači li to da niste pravi kršćanin?

A: Svaki istinski kršćanin ima ili jednu od darova navedenih u 1. Korinćanima 12,8-31, ili pak druge darove koji ovdje nisu navedeni. Ništa u 1. Korinćanima 12 ne kaže da je ovaj popis iscrpan. Nisu svi ti darovi "spektakularni", poput čudesa, iscjeljenja i govora u jezicima. Neki su darovi mudrosti, znanja i pomoći. Poslanica Rimljanima 12,6-8 spominje druge darove.

P: U 1. Korinćanima 12,7-11, za koga točno služe duhovni darovi i zašto?

O: 1. Korinćanima 12,7 kaže da duhovni dar NIJE prvenstveno za osobu kojoj je dan; već je za opće dobro. Potreban nam je da bismo pomogli drugima, osobito drugim vjernicima. Ako imate duhovni dar i ne koristite ga za dobrobit Kristova tijela, onda rasipate svoj duhovni dar.

Trebali bismo razumjeti duhovne darove, a 1. Korinćanima 12. poučava o tri aspekta. Govori o izvoru darova (12:1-11), raznolikosti darova (12:12-31a) i važnosti ljubavi uz darove (12:31b-13:13).

P: U 1 Kor 12,7-11, što su pojedini ovi duhovni darovi?

O: Evo kratkog opisa.

Mudrost – primjena Božje riječi na naše živote i trenutne situacije

Znanje – Ne samo poznavanje činjenica, već osobito poznavanje Božje riječi i time Njegove opće volje i želja.

Vjera – Potpuno vjerovanje i pouzdanje u Boga da će se ono što molimo zaista i ostvariti.

Iscjeljenja – Fizičko i ponekad psihološko iscjeljenje

Čuda – Ostala čuda koja proslavljaju Boga

Proroštvo – Otkrivanje Božje specifične volje za trenutne situacije

Razlučivanje duhova – Poznavanje izvora duhova, obično onih koji djeluju iza ljudi kako bi ih motivirali i utjecali na njih. Jednom sam bio vani i čekao nekoga, a stranac mi je prišao i počeo razgovarati sa mnom. Ali prije nego što je išta rekao, mali tihi glas u mojoj glavi rekao je: "Crkva ujedinjenja" (lažnog Krista Rev. Moona)

Govor u jezicima – Nadnaravna sposobnost govora u jeziku nepoznatom govorniku.

Tumačenje jezika – Sposobnost tumačenja u jeziku koji ljudi mogu razumjeti onoga što je netko rekao govoreći jezicima.

P: U 1 Korinćanima 12:7-11, jesu li to svi duhovni darovi?

O: Ne, to nisu svi darovi, budući da Poslanica Efežanima 4,11-12 daje popis darova s nekim sličnostima i nekim razlikama. Nije da možemo imati popis darova i sa sigurnošću reći: "Bog ne može dati nikakve druge."

P: U 1 Kor 12,12-26, kako kršćani s različitim duhovnim darovima mogu bolje surađivati kao tim?

O: Postoje barem tri stvari o kojima treba razmisliti: sinergije, prepreke i razvoj.

Sinergije: Nemojte misliti da vi, ili drugi vjernici slični vama, morate sve raditi sami. Tražite prilike da iskoristite darove koje imaju drugi vjernici.

Prepreke: Prestanite se brinuti koji će smrtnik dobiti priznanje; priznanje pripada Bogu. Ne gledajte na druge vjernike kao na konkurenciju ili prijetnju, već kao na suigrače. Ne budite ponosni na svoj duhovni dar i ne osjećajte se manje važnima jer nemate određeni dar. Naše razlike ne bi nas trebale dijeliti na frakcije, već nas ujediniti kao suradnike.

Razvoj: Mnogi ljudi žele znati svoje duhovne darove i kako razviti i koristiti svoje duhovne darove. To je dobro, ali zašto ne biste također pitali koji su duhovni darovi ili potencijalni duhovni darovi u drugima i kako možete biti katalizator u njihovom razvoju i korištenju za dobrobit crkve?

P: Pokazuje li 1 Korinćanima 12,28 da danas trebamo imati apostole?

O: Što se tiče dvanaestorice apostola, ne. Ali riječ "apostol" ima tri značenja.

1. Grčka riječ za apostola može značiti "poslani". Barnaba je bio glasnik i apostol u tom smislu u Djela apostolskih 4,36 i 14,14. U ranijim stoljećima na grčkom je to moglo značiti admiral u mornarici. Iako danas postoje apostoli, kao što postoje poštari i časnici mornarice, to značenje riječi apostol nije ono na što ovdje mislimo.

2. U Otkrivenju 21,14 stoji da će grad Novog Jeruzalema imati točno dvanaest temelja, a na njima će biti imena dvanaest "apostola Jagnjeta". Budući da su dvanaestorica apostola već živjeli, više nema "apostola Jagnjeta".

3. Postoji treće značenje uporabe riječi "apostol" u Novom zavjetu. Kao što mogu postojati lažni proroci i učitelji, 2. Korinćanima 11,13 i Otkrivenje 2,2 pokazuju da mogu postojati ljudi koji se predstavljaju kao apostoli. To su lažni apostoli, koje Bog nije poslao.

P: U 1 Kor 12,28-31, koje su neke uloge koje koriste ove duhovne darove?

O: Ovdje je kratak opis darova navedenih ovdje.

Apostoli – U glavnom su to bili oni koji su bili temelj crkve prema Efežanima 2,20, od kojih su mnogi sudjelovali u pisanju Novog zavjeta. Budući da je Sveto pismo dovršeno, potpuno i dovoljno te već posjedujemo svu bitnu istinu koja nam je potrebna, danas nemamo ni ne trebamo takve apostole. U manjem smislu, ipak, postoje ljudi koji vode skupine crkava.

Proroci – U glavnom smislu, i oni su bili temelj crkve prema Efežanima 2:20, od kojih su mnogi sudjelovali u pisanju Starog zavjeta. Budući da je Sveto pismo dovršeno, od vremena Ivana Krstitelja nadalje nismo trebali proroke koji pišu Sveto pismo. Međutim, u manjoj mjeri, čak i nakon Ivana Krstitelja, crkvi su bili potrebni proroci, poput Agava u Djela apostolskih 21,10-11, kako bi Božji narod mogao bolje razumjeti Božje djelovanje u svoje vrijeme.

Učitelji – Iako crkva treba učitelje, Jakovljeva 3,1-2a upozorava da ne budemo mnogi učitelji, jer će Bog učitelje suditi s većom strogošću. Vjerovati u lažnu doktrinu jedna je stvar, a poučavati i uvjeravati druge u lažnu doktrinu sasvim je druga.

Čuda – Oni koji čine čuda imaju jedan od "najspektakularnijih" darova. Postojala je crkva u Austinu koja je vjerovala da su svi duhovni darovi prestali. Tada je pastor, vrlo dobro upućen u Svetu knjigu, obolio od neizlječivog raka. Ljudi su nad njim molili i on je čudesno izliječen. Tada je crkva promijenila svoje stajalište: rekli su da su svi darovi nestali osim darova iscjeljivanja. Zar nisu mogli razmotriti mogućnost da možda postoje i drugi duhovni darovi?

Isceljenja – Neki imaju nadnaravni dar da budu posude kroz koje Bog iscjeljuje ljude od tjelesnih bolesti. Drugi, poput liječnika i medicinskih sestara, naporno su učili i imaju prirodne darove. Bez obzira na to imate li nadnaravni ili prirodni dar za pomaganje drugima, trebali biste pomagati drugima.

Pomoć – Neki imaju financije, vrijeme, kuću ili imovinu ili druge resurse koji se mogu koristiti za unapređenje Božjeg kraljevstva. Ali s resursima koje imamo, moramo biti oprezni da zapamtimo: "ne dopustite da vas činjenje dobrih stvari spriječi u činjenju najboljih stvari."

Administracija – Također nazvana upravljanje, ovo je dar za upravljanje Božjim narodom. S jedne strane, uključuje prepoznavanje izazova, problema i prijetnji Božjem narodu i njihovo rješavanje. S druge strane, znači prepoznavanje prilika te ljudi i mjesta gdje može doći do razvoja, i mobiliziranje kako bi se omogućilo ljudima da iskoriste te prilike i otvore vrata. Konačno, to također uključuje formuliranje koherentne strategije za usmjeravanje crkve u smjerovima u kojima je ona bolje sposobna služiti i slaviti Boga.

Govor u jezicima – govor u nepoznatim ljudskim jezicima s primarnom svrhom uvjeravanja nevjernika, kao u 1. Korinćanima 14,22. Govoriti nepoznatim jezicima ljudi ili anđela, s ljubavlju, također je proslavljanje Boga u 1. Korinćanima 13,1. Bog ne bi "zamutio vode" time što je Pavao uopće spomenuo jezike anđela u 1. Korinćanima 13,1 da tih jezika anđela nije bilo.

Uzgred, ništa u 1. Korinćanima 12 ne kaže da je to iscrpan popis ili da unutar njih ne bi moglo postojati podkategorija. To su samo važni primjeri nekih različitih uloga unutar crkve, a poanta je u tome kako te uloge trebaju zajedno djelovati. Imati lokalnu crkvu u kojoj gotovo svi članovi imaju samo jednu od tih uloga uopće nije ono što Bog želi.

Q: U 1 Kor 12:30, trebaju li svi istinski kršćani govoriti jezicima, ili ne?

Odgovor: I nekarizmatici i neki karizmatici slažu se da većina kršćana nema dar govorenja u jezicima spomenut u 1. Korinćanima 12,30, baš kao što većina nije apostoli ni proroci.

Ne-karizmatični kršćani kažu da čak ni u Pavlovo vrijeme nisu svi kršćani trebali govoriti jezicima, točka.

Većina karizmatičnih kršćana razlikuje dar javnog govorenja u jezicima u crkvi od privatnog govorenja u jezicima u osobnoj molitvi. Mnogi, ali ne i svi, kažu da bi svi kršćani trebali (ali nažalost ne) koristiti privatno govorenje u jezicima. Jedini biblijski temelj da bi svi trebali govoriti u jezicima (1. Korinćanima 14,5) u najboljem je slučaju posredan.

Mnogi karizmatici povezuju pojam "krštenje u Svetom Duhu" s govorenjem u jezicima i vjeruju da je to drugi blagoslov koji nekarizmatici nemaju. Međutim, u komentaru Believer's Bible Commentary na str. 1794. izričito stoji da je pogrešno učiti da svatko ima dar jezika ili da su jezici [jedini i jedini] znak krštenja u Duhu.

1. Korinćanima 14,1,5 kaže da Pavao želi da svi govore jezicima, ali da radije prorokuju. Ovaj je izraz sličan onome kada su Eldad i Medad prorokovali u Brojevima 11,27-29, a Josua je rekao Mojsiju da ih zaustavi. Mojsije je odgovorio: "O, kad bi sav narod Gospodnji bio prorok!" To ne znači da je svaki Izraelac trebao biti prorok.

P: U 1 Kor 12,30, govore li danas barem neki kršćani zaista jezicima?

O: Pravi kršćani se ne slažu oko toga.

Karizmatici: vjeruju da je dar danas u praksi. Kao što je objasnio jedan karizmatični prijatelj, karizmatici se mogu svrstati u "Karizmatike s velikim K" i "Karizmatike s malim k". Karizmatici s velikim K naglašavaju duhovne darove jednako kao i Krista. Često ne žele surađivati u jedinstvu s nekarizmaticima. Karizmatici s malim k, iako vjeruju da nekarizmatici griješe u ovoj doktrini, mogu vidjeti da Bog koristi nekarizmatike na mnogo drugih načina te žele surađivati s njima, jer je Krist koji nas ujedinjuje veći od nebitnih doktrina koje nas dijele.

Kultni pentikostali jedinstva: osim što poriču Trojstvo, uče da će svi koji danas ne govore u jezicima ići u pakao.

Antikarizmatici: uče da je svako govorenje u jezicima koje je Bog dao odavno prestalo te da se govorenje u jezicima ne bi smjelo dopustiti na bilo kojem kršćanskom sastanku, a 1. Korinćanima 14,39 je stih Novog zavjeta koji bi se danas trebao ignorirati.

Ostali nekarizmatici: Razlikuju se po pitanju jesu li govorenje u jezicima ili svi duhovni darovi prestali. Oni ili vjeruju da neko govorenje u jezicima može biti istinsko, ili vjeruju da nijedno govorenje u jezicima nije božanski nadahnuto, ali nitko nije savršen i to je vrsta pogreške koja se može tolerirati, te 1. Korinćanima 14,39 danas ne treba zanemariti.

Oprez: Pogrešno je reći da je svako govorenje u jezicima danas sotonjsko. Nekarizmatici i mnogi karizmatici slažu se da barem neki pokušaji govorenja u jezicima nisu ni od Boga ni od Sotone, već da netko glupo pokušava govoriti u jezicima vlastitim prirodnim sposobnostima.

P: U 1 Kor 13,7-8, zašto bismo uvijek trebali vjerovati drugima, budući da Mi 7,5-6 i Jer 9,4-5; 17,5 kažu da ne bismo trebali?

O: Trebamo vjerovati drugima, ali ne trebamo se oslanjati na njih. Čak i kad vjerujemo drugima, postoje ograničenja.

Jeremija 9,4–5 i Miheja 7,5–6 poučavaju proroka, kao i vjernike koji su živjeli u tim mračnim vremenima, da ne polažu povjerenje u svoje bližnje, pa čak ni u članove vlastite obitelji.

Jeremija 17,5 kaže da je proklet onaj tko polaže svoju nadu u čovjeka (bilo u sebe ili u druge) umjesto u Boga.

1. Korinćanima 13,7–8 daje nam ideal ljubavi. Grčke riječi panta pisteuei doslovno znače "imati vjeru u sve". Grčka riječ ovdje za vjeru ne znači puko intelektualno pristajanje, već spasonosnu vjeru koja uključuje intelektualno pristajanje, kao i polaganje naše povjerenja ili ovisnosti o njoj.

Budući da nitko ozbiljno ne misli da Pavao zagovara vjerovanje u lažne proroke i laži za koje je potrebno nevjerovati Božjoj riječi da biste vjerovali, što znači vjerovati svemu? Ovaj izraz ne znači vjerovati svim ljudima, već vjerovati svu istinu. Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet (The Bible Knowledge Commentary: New Testament), str. 535, ističe da su stvari u koje trebamo osobito vjerovati navedene samo stranicu ili dvije dalje u našoj Bibliji, u 1. Korinćanima 15:11.

P: Dokazuju li 1 Kor 13,9–11 da su duhovni darovi prestali?

O: Tri darova spomenuta u 1. Korinćanima 12,8–10 (znanje, proroštvo i jezici) prestat će kad dođe "savršeno". "Savršeno" se može odnositi na savršenu stvar, stanje ili osobu. Tri su mogućnosti za ovo stanje:

1) Završetak Novog zavjeta

2) Kada se crkva dovoljno sazrije

3) Kada Krist ponovno dođe

Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 536, komentar je nastavnog osoblja Dallaske teološke škole. U njemu se izjavljuje da je tumačenje 1) malo vjerojatno jer se ne podudara s 1. Korinćanima 13,12. Oni kažu da treće tumačenje ima mnogo toga za preporuku. Zaharija 13,3-6 također kaže da će, nakon što se otvori izvor da se očisti Jeruzalem od grijeha i nečistoće, duh proroštva nestati. Slično tome, i New International Bible Commentary, str. 1377, također kaže: "Tvrdnja da se savršenstvo odnosi na dovršetak kanona Svetog pisma ne nalazi nikakvu potporu u biblijskoj upotrebi riječi 'savršen' ili bilo kojih njenih srodnih oblika. Takvo tumačenje postoji samo zbog potrebe da se objasni odsutnost određenih karizmata u mnogim današnjim crkvama." ( kurziv u originalu)

Neki kažu da ako 1. Korinćanima 13,9-11 dokazuje da je dar govorenja u jezicima prestao, onda je i znanje prestalo, a savršenstvo je već došlo. Međutim, možda ne prestaje znanje, već nadnaravni dar znanja.

P: U 1. Korinćanima 13,12, je li se tada za ogledala koristila bronca ili staklo?

O: Današnja zrcala su drugačija nego prije 2000 godina. (Tada također nisu imali ni teleskope ni mikroskope.) Današnja zrcala imaju srebrni sloj iza tog stakla, a taj je izum razvijen tek u 1800-ima. Grčki izraz ovdje znači "zrcalno staklo" koje je moglo biti izrađeno od bilo kojeg materijala. Mnogi prijevodi kažu "zrcalno staklo", ali u drevna vremena imali su samo staklena ili visoko polirana brončana zrcalna stakla.

Ogledala su u to vrijeme obično bila izrađena od polirane bronce, koja se može napraviti vrlo ravnom, ali ne daje vrlo jasnu sliku. Međutim, u Maloj Aziji su neka luksuzna ogledala izrađivana od obsidijanskog stakla čak i prije Abrahama. Neposredno nakon Pavlova vremena, rimski pisac Plinije Stariji u svojoj knjizi Prirodna povijest spominje upotrebu stakla u ogledalima. Međutim, taj luksuz obično nisu koristili obični ljudi, a čak ni najbolja staklena ili opeklinska ogledala tog doba nisu bila ravna, već su imala iskrivljenu sliku.

P: U 1 Kor 13,13, ako netko ima vjeru, nadu i ljubav, zašto bi još trebao čitati Bibliju ili poznavati doktrinu?

Vjera, nada i ljubav ne znače vjeru u vjeru, nadu u bilo što i ljubav prema sebi. One znače vjeru u Boga, nadu u Božje obećanja i ljubav prema Bogu i drugima.

Moramo više znati o Bogu u kojeg vjerujemo, da bismo shvatili da je naša nada sigurna i da bismo Ga i druge ljude više voljeli. U Efežanima 1,17 Pavao piše da oni mogu bolje upoznati Boga, kako bismo i mi upoznali nadu na koju nas je Bog pozvao.

P: Što Pavao sažeto govori u 1 Korinćanima 14.?

Odgovor: Pavao je Korinćanima rekao sljedeće:

1. Govorio je jezicima, i bilo je dobro da svatko od njih želi govoriti jezicima. (stihovi 5a,18)

2. Svaki bi trebao željeti prorokovati više nego govoriti jezicima (stihovi 1, 5b, 19).

3. Legitimna svrha govorenja u jezicima (stihovi 2, 4a) i proroštva (stihovi 3, 4b).

4. Previše su naglašavali govorenje u jezicima; umjesto toga trebali su naglasiti darove koji grade crkvu (stihovi 4-5, 26, 28).

5. Ispravan način prakticiranja govorenja u jezicima u crkvi je na uredan način, najviše dvoje ili troje, s tumačem (stihovi 6-13, 26-33).

6. Ne zabranjujte uredno govorenje jezicima uz tumača (stih 39).

P: U 1 Kor 14,1,5,12 trebamo li "željno čeznuti" za duhovnim darovima?

O: Da. Trebali bismo tražiti svaku dobru stvar koju nam Bog želi dati. Također, ako imamo duhovni dar, nijedan stih ne kaže da bismo tada trebali prestati željeti druge darove. 1. Korinćanima 12:31 kaže da bismo [uvijek] trebali "s velikom revnošću težiti višim darovima", a 1. Korinćanima 14:12 i 1. Petrova 4:10-11 spominju da bismo trebali nastojati biti izvrsni u darovima koje imamo. Ipak, darove ne bismo trebali tražiti više nego što tražimo bliskost s Bogom. Pavao, želeći da svi imaju duhovne darove, odražava Mojsija, koji je u Brojevima 11,29 rekao da bi volio da sav Božji narod prorokuje.

Postoje tri upozorenja o duhovnim darovima. Prvo, sve osim Boga može postati idol, čak i duhovni dar. Ne želite duhovni dar više od Boga. Drugo, neka vas ne definiraju vaši duhovni darovi. Vaš identitet je dijete Božje, a ne duhovni darovi koje vam je dao Duh Sveti. Treće, ako znate da vam je Duh Sveti dao duhovni dar, ne dopustite da vas to spriječi u traženju duhovnih darova; Duh Sveti vam kasnije može dati više tog dara ili dodatne duhovne darove.

Za više o tome jesu li govorenje u jezicima i proroštvo za današnje vrijeme, pogledajte raspravu o 1. Korinćanima 12,30.

P: U 1 Kor 14,1, govori li Pavao Korinćanima da trebaju željeti darove govorenja u jezicima i proroštva ili ne?

O: Odgovor potražite u raspravi o 1. Korinćanima 14.

P: U 1 Korinćanima 14,3-4, kako točno trebamo nadograđivati/izgrađivati druge?

O: Kada netko nešto gradi, nije toliko važno što on radi, koliko ono što se izgradi. Na primjer, ako netko izgradi zid od opeke, pa ga sruši, pa ga ponovno izgradi, pa ga opet sruši, na kraju dana, je li išta izgradio? Graditi druge ne odnosi se toliko na geste kojima služimo drugima, koliko na ono što postignemo (ili pokušamo postići) u njihovim životima.

P: U 1 Kor 14,21, zašto je Pavao rekao da ovaj citat potječe iz Zakona (Tore), kad on zapravo potječe iz Iz 28,11-12?

Saduceji i drugi prihvaćali su samo prvih pet knjiga Biblije kao Toru, dok su farizeji za Toru smatrali cijeli Stari zavjet.

P: U 1 Kor 14,22-25, kako je govorenje u jezicima znak za nevjernike, a proroštvo znak za vjernike?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Misterij: Govor u jezicima (bez tumača) bit će misterij nevjernicima, zbog čega će misliti da ste ludi, a to je neprikladno. (1. Korinćanima 14,23)

Dokaz: Kada nevjernik čuje proroštvo, a čuje i kako su tajne njegova srca razotkrivene, vidjet će to kao dokaz da je Bog među nama. (1. Korinćanima 14,25)

Objave (prorokovanje) i govorenje u jezicima imale su svoje pravo mjesto u korintskoj crkvi. (1. Korinćanima 14:26)

P: U 1 Kor 14,23, bi li kršćani ikada trebali činiti stvari koje će potaknuti druge ljude da misle da su kršćani ludi?

O: Da i ne, ako se pravilno razumije.

1. Neki nevjernici misle da su kršćani ludi samo zato što žive kao kršćani. To je neizbježno i kršćani bi trebali poslušati Boga ne mareći previše za to što drugi misle. Isus i proroci optuživani su da su ludi i/ili da su od vraga.

2. Međutim, ne bismo trebali činiti ništa isključivo s ciljem da ljudi misle da smo ludi, jer to ne izgrađuje. Jedini primjer u Bibliji dao je David iz straha, iz očaja, u 1. Samuelovoj 21,13-15.

P: U 1 Kor 14,28, trebaju li ljudi govoriti jezicima u crkvi bez tumača? A što je s pjevanjem u Duhu?

O: 1. Korinćanima 14,28 je jasan: nema govorenja u jezicima u crkvi (javno ili privatno) bez tumača.

P: U 1. Korinćanima 14,32, budući da su duhovi proroka pod kontrolom proroka, dokazuje li to da Duh Sveti nije Bog, kako tvrdi jedan netrininitarac?

O: Ne. Prvo objašnjenje logike, a zatim odgovor. Budući da A) duhovi proroka podliježu kontroli proroka, a B) Bog nije pod našom kontrolom, stoga: Duh Sveti nije Bog.

Iako su A i B istiniti, argument je neispravan: duhovi ljudi nisu Duh Sveti.

Ne zaboravite na "s": riječ "duhovi" je u množini, a ne u jednini na grčkom. Popis varijacija rukopisa Alaanda i suradnika ne pokazuje nijedan rukopis koji kaže drugačije.

Svaka osoba ima duh, dušu i tijelo, prema 1. Solunjanima 5,23. "Duhovi" u 1. Korinćanima 14,32 nisu ni Duh Sveti, ni demonski "prijateljski" duhovi, već dar ili duh proroštva koji Duh Sveti daje osobi. Za više informacija možete pročitati Homiliju Ivana Zlatoustog o 1. Korinćanima (str. 219) i The Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 540.

Međutim, "duhovi proroka" i dalje su u komunikaciji sa Svetim Duhom, a Novacijan je pogrešno upotrijebio ovaj stih govoreći o Svetom Duhu i parafrazirajući stih kao jednini "duh" u Traktu o Trojstvu, poglavlje 29.

P: U 1 Kor 14,33, kako to da Bog nije "Bog neporetka", budući da je Bog zbunio ljudski jezik na kuli babilonskoj u Postanku 11,7-8?

O: Grčka riječ za "nered" također može značiti "zbrku" ili "nemir". Bog nije tvorac zbrke u crkvama, ali povremeno zbunjuje misli, planove i jezike onih koji su u pobuni protiv Boga.

P: Budući da 1 Kor 14,33 kaže da Bog nije Bog nereda niti zbrke, dokazuje li taj stih time da je Trojstvo laž, kako to tvrde Jehovini svjedoci u svojoj knjižici "Trebate li vjerovati u Trojstvo" (1989.), str. 4?

T: Daleko od toga. Židovi nisu mogli shvatiti Isusov dolazak na zemlju, ne zato što nisu bili dovoljno inteligentni, nego zato što Mesija koji je dolazio njima nije mogao stati u njihovu teologiju ili planove.

Svjedoci Jehove gotovo svejedno kažu da je Trojstvo laž. Mormoni to uglavnom kažu, iako sam upoznao nekoliko njih koji kažu da je Trojstvo istinito. Međutim, kod Svjedoka Jehovinih i obje vrste mormona, problem nije toliko u poricanju Trojstva koliko u tome što ne razumiju ni što Trojstvo uistinu jest. Pogledajte raspravu o Mateju 28,19 za sažetak u sedam točaka o onome što je Bog otkrio u Bibliji o Trojstvu.

Misteriozni aspekti istinskog Boga su veliki, kako Pavao ističe u 1. Timoteju 3:16. Zapravo, u istoj knjizi iz koje Jehovini svjedoci uzimaju ovaj stih, Pavao u 1. Korinćanima 2:6-16 kaže da ljudi bez Božjeg duha neće razumjeti Božju mudrost. Iako to ne zbunjuje istinske vjernike koji su poučeni, može se vidjeti kako bi Jehovini svjedoci svoj nedostatak razumijevanja mogli nazvati zbunjujućim.

P: U 1 Kor 14,33 i Rim 15,33, budući da je Bog "Bog mira", zašto je Bog ratoboran u Izl 15,3 i Iza 42,13?

A: Kao ljudska analogija, država može željeti samo mir, a ipak žestoko ratovati kad je ona ili njezin saveznik napadnut. To što je Bog autor mira ne sprječava Ga da bude i ratoboran. Isus je Knez Mira, a ipak će u Otkrivenju doći i u biti ratovati, pobijajući čitave vojske.

P: U 1 Kor 14,34–35 i 1 Tim 2,11–12, zašto su žene šutjele u crkvama, budući da su prorokovale u vrijeme Novog zavjeta (Dj 2,18; 21,9; 1 Kor 11,5)?

A: Istinski kršćani ne slažu se oko ovog odgovora. Mnogi kršćani ističu da riječ može značiti brbljanje. Drugi kršćani kažu da se to odnosilo na to vrijeme i tu kulturu. Drugi kršćani vjeruju da se to i danas primjenjuje.

1. Pod pretpostavkom da 1. Korinćanima 14,34-35 zabranjuje svako govorenje u crkvi, taj se stih odnosi samo na "u crkvama". Nijedan stih ne zabranjuje vjernim ženama da prorokuju izvan crkve.

2. Neki kažu da se grčki izraz u 1. Korinćanima 14,34–35 može odnositi na "brbljanje" te da, iako su proroštvo, molitva i pjevanje za njih u redu, brbljanje nije. Međutim, u komentaru Believer's Bible Commentary, str. 1802, stoji da taj izraz na koine grčkom nije značio brbljanje. "Ista se riječ koristi za Boga u stihu 21. ovog poglavlja i u Poslanici Hebrejima 1,1. Ona znači govoriti s autoritetom." Žene su i prorokovale i molile se na crkvenoj službi u 1. Korinćanima 11,5.

Bez obzira na to, u 1. Timoteju 2,11. i 12. stoji da žene trebaju učiti u tišini, a ne poučavati muškarce.

P: U 1 Kor 14,38, bi li riječ trebala biti "neupućen" ili "zanemaren"?

O: Ako ništa drugo, ovo je zanimljiva studija o tome kako se biblijski rukopisi razlikuju. Razlika u grčkom je u dva slova ("ai" naspram "w"). Treće izdanje Grčkog Novog zavjeta (uredili Aland i dr.) klasificira ovu varijaciju rukopisa kao "B" – "određena mjera sumnje"

Ignorirano - nalazi se u sljedećem:

Original Sinaiticus [Si] 340-350. g.

Alexandrinus [A] oko 450. g.

Bohajski [Boh] i sahidski [Sah] koptski 3./4. stoljeće

Oriđinov grčki 225-253/254. g.

Kasniji sirijski 6. – 7. stoljeće

Neznanje - nalazi se u sljedećem:

p46 (Chester Beatty II) 100-150. g.

Stari sirijski 4. – 5. stoljeće

Ispravak u Sinaiticu [Si] 340-350. g.

Jermenjski [Arm] od 5. stoljeća

Korekcija u Alexandrinusu oko 450. g.

Latinska Vulgata [Vg] 4. i 5. stoljeće

Etiopski [Eth] od oko 500. g.

Bizantska tradicija

Sažetak: Izgleda da je "ignorirati" najperspektivniji izbor za one koji favoriziraju izvornu aleksandrijsku tradiciju rukopisa. Izgleda da je "neupućen" najperspektivniji izbor za one koji favoriziraju najraniji rukopis i latinske te bizantske obitelji rukopisa. U svakom slučaju, ova se varijacija pojavila rano, između 200. i 254. godine. Konačno, iako je ovo jedna od dvije ili tri najznačajnije varijacije u Prvoj poslanici Korinćanima, je li to doista važno ako smo o njoj neupućeni ili je pak ignoriramo?

P: U 1. Korinćanima 15,1-4, što je s nekim liberalnim kršćanima koji tvrde da su kršćani, ali poriču da je Krist umro za naše grijehe i da je zaista uskrsnuo trećeg dana?

O: Kao što 1. Korinćanima 15,1-4 kaže, nažalost, njihova je vjera beskorisna. Nažalost, ako se ne promijene, otići će u pakao kad umru. Rimljanima 3,25; 5,6-10; 1. Ivanova 2,2; Hebrejima 9,11 – 10,18 i Ivan 1,29 samo su neki od mnogih drugih stihova koji naglašavaju središnji značaj pomirenja.

Zanimljivo je napomenuti da čak i židovski skeptik Isaac Asimov, u knjizi Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 1023, kaže: "Jakovljeva konverzija u vjeru možda je nastala viđenjem uskrslog Isusa. Barem ga Pavao, u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima, navodi među svjedocima uskrsnuća:" Ako čak i skeptik poput Asimova može razmotriti mogućnost da su ljudi vidjeli uskrsloga Isusa, on je bio na boljem mjestu od nekih liberalnih kršćana koji nisu mogli ni razmotriti tu ideju.

P: U 1 Kor 15,1-4, nije li Isus uskrsnuo tijelom jer je Sotona zavladao Isusovim tijelom, kako tvrdi reverend Moon?

O: Prvo što zapravo kaže Božanski princip reverenda Moona (peto izdanje, 1977.), a zatim odgovor iz Biblije.

Božanski princip, str. 170: "Čovjek je dosad gajio pogrešnu ideju da je istek fizičkog života čovjeka smrt prouzročena padom. Posljedično, vjerovali smo da će uskrsnuće preminulih svetaca biti ostvareno obnavljanjem njihovih nekada pokvarenih i razgradivih fizičkih tijela u njihovo izvornik stanje."

Božanski princip, str. 170: "Stoga 'uskrsnuće' označava pojavu koja se događa u procesu obnove čovjeka, prema providnosti obnove, iz stanja u kojem je čovjek pao pod Sotoninu vlast, natrag u izravnu Božju vlast."

Božanski princip, str. 289 "Zbog čovjekova pada, čak je i mrtvo tijelo čovjeka bilo napadnuto od Sotone.... [Jakov, Mojsije] Nakon Isusove smrti, također su postojali problemi u vezi s njegovim tijelom (Matej 28,12-13)."

Božanski princip, str. 360 "Kao što dobro znamo iz Biblije, Isus nakon uskrsnuća nije bio isti Isus koji je živio sa svojim učenicima prije svoje raspeće. Više nije bio čovjek kojeg se moglo vidjeti fizičkim očima.... Jednom se iznenada pojavio u zatvorenoj prostoriji..."

Božanski princip str. 360-361 "Isus je, kako bi spasio čovječanstvo, uspostavio duhovni temelj vjere..., nakon što je svoj fizički tijel prineo na križ kao žrtvu."

Božanski princip str. 147-148 "Budući da Židovi nisu povjerovali Isusu i predali ga na razapinjenje, njegovo je tijelo napao Sotona i on je ubijen. Stoga, čak i kada kršćani vjeruju u Isusa i postanu jedno tijelo s njim, čije je tijelo napao Sotona, njihova tijela i dalje ostaju podložna Sotinom napadu."

Što kaže Biblija:

U Ivanu 2,19-21 Isus je izričito govorio o uskrsnuću svoga tijela. Ili je Isus pogriješio, ili je pogrešio rev. Moon.

Filipljanima 3,21 govori o velikom obećanju da će Isus preobraziti naša tijela da budu slična Njegovu slavnom tijelu. Teško je zamisliti da se unitaristi (oni koji slijede rev. Moona) previše uzbuđuju zbog onoga što je Pavao radosno napisao.

U Ivanu 20,24-28, ili je Isus prevario Tomu uvjerivši ga da ima fizičko tijelo, ili je Isus doista imao fizičko tijelo.

Djela apostolska 2,31-32 kažu da tijelo Isusovo nije vidjelo trulež. To snažno implicira da tijelo Isusa nije bilo napadnuto od Sotone.

Zaključak: Ili su Isus i apostoli pogriješili, ili Rev. Moon mora biti u krivu.

P: U 1 Kor 15,1-4,12-16, pada li cijelo kršćanstvo ako bi se nekako dokazalo da uskrsnuće Isusa nije dogodilo?

A: Da. Ali čak i prema standardima pravila o dokazima u američkom pravosudnom sustavu, na sudu bi se moglo dokazati da se to dogodilo izvan svake razumne sumnje. Iako ovdje nema prostora za iznošenje svih argumenata za uskrsnuće, argumenti se općenito svode na pet kategorija.

1. Božje proročanstvo u Starom zavjetu

2. Izvještaji očevidaca

3. Pisanja drugih, i prijateljskih i neprijateljskih

4. Nemogućnost pronalaska odgovarajućeg motiva, sredstva i objašnjenja za nestalo tijelo

5. Naknadno svjedočanstvo apostola, jedanaest od dvanaestorice koji su patili i umrli za Krista. Ako bi itko znao je li to prijevara, onda bi to bili oni. Nitko ne bi umro za ono što je i sam smatrao laži. Kao što je jedan kršćanski pastor rekao, ili je grob prazan ili je naša vjera prazna.

P: U 1 Kor 15,1-4, koji su najraniji nebiblijski izvori koji spominju kršćansko učenje da nas je Kristova krv spasila?

O: Najraniji su Prva Klementova poslanica, poglavlja 21 i 49, napisana 96. – 98. godine.

Drugi izvanjevangeljski izvor je Ignacije (umro 107. ili 116. g.), koji u svojoj poslanici Smirnjanima, poglavlje 6, kaže da će biti osuđen onaj tko ne vjeruje u Kristovu krv.

Treći je izvor Poslanica Barnabina (oko 70.–130. g.) u 5. poglavlju, između ostalih mjesta.

Nakon toga, redoslijed je nešto nejasan. Polikarp (110. – 155. g.) spominje pomirenje u svom kratkom pismu Filipljanima, poglavlje 1. Rekao je: "… Gospodin Isus Krist, koji je za naše grijehe trpio sve do smrti, [ali] kojega je Bog uskrsnuo od mrtvih, razriješivši okove groba."

Poslanica Diognetu (oko 130. – 200. g.) spominje u 9. poglavlju kako je Bog poslao vlastitog Sina kao otkupninu za nas u slatkoj zamjeni.

Suprotno tome, velik dio liberalnog kršćanstva sažeo se kao "kršćanstvo bez krvi".

P: U 1 Kor 15,4 sv. Pavao kaže da je Isus Krist "bio pokopan i da je uskrsnuo treći dan prema Pismima". "Pisma" znači Stari zavjet. Gdje je u Starom zavjetu spomenuto da će Isus uskrsnuti od mrtvih, i to posebno treći dan?

O: Da će Mesija biti odrezan (ubijen), stoji u Danijelu 9,26 i Izaiji 53,8-9,12. Njegovo uskrsnuće prorečeno je u Izaiji 53,11 i Psalmu 16,9-10.

P: U 1 Kor 15,5, kako se Isus ukazao "Dvanaestorici", budući da Juda već nije bio među njima?

O: Bilo je više od 70 učenika, ali "dvanajestorica" je bio sinonim za uži krug, sinonim za učenike, iako Juda nije bio prisutan. Alternativno, ovo bi se moglo odnositi na pojavu nakon što je Matija već bio izabran da zamijeni Judu u Djela apostolskih 1,21-26. Budući da ljudi često koriste figure govora i približne izraze, prvo objašnjenje najvjerojatnije je ispravno.

P: U 1 Kor 15,5-8, zašto se Isus pojavio samo vjernicima?

O: On se nije ukazao samo onima koji su već vjerovali u Njega. Jakov, njegov brat, nije vjerovao prije uskrsnuća. Toma je bio pun sumnji u Ivanu 20:24-29 prije nego što mu se Isus ukazao. Pavao jedva da je bio vjernik kada mu se Isus ukazao na putu za Damask u Djela apostolskih 9:1-9.

Istina je da su svi koji su vidjeli Isusa nakon njegova uskrsnuća vjerovali u njega, ali što biste i očekivali?

P: U 1. Korinćanima 15,5-8 i Djela apostolskim 10,40, zašto se Isus ukazao samo nekim ljudima?

O: 1. Korinćanima 15,6 kaže da se Isus ukazao više od petsto ljudi.

P: U 1. Korinćanima 15,6 piše li Pavao da je više od 500 ljudi vidjelo Isusa nakon njegova uskrsnuća, slično svima onima danas koji tvrde da su vidjeli Elvisa nakon njegove smrti?

O: Priznajemo, Pavalova tvrdnja da je 500 ljudi vidjelo Isusa nije toliko snažna kao 500 neovisnih svjedočanstava. Međutim, Pavalova tvrdnja o više od 500 ljudi, u kombinaciji sa svjedočanstvima Mateja, Marka, Luka, Ivana i Petra (1. i 2. Petrova poslanica), trebala bi dodati vjerodostojnost, a ne umanjiti je.

P: U 1 Kor 15,10, zašto se Pavao hvalio, budući da se čovjek ne bi trebao hvaliti?

O: Poput Davida u Psalmu, apostol Pavao bio je slobodan reći nam kako se osjećao. Četiri točke:

1. Ono što je Pavao rekao bilo je istinito, obavio je više posla.

2. Pavao se nije hvalio samim sobom, nego je rekao da to nije on, nego milost Božja

3. Da, Pavao se ovdje možda hvalio kada nije trebao.

4. Nije nedosljedno s nadahnućem da nam je Pavao, koji nije bio bezgrešan, to rekao. Nadahnuće Svetog pisma nije da ih je Bog mehanički nadahnuo govoreći im svaki samoglasnik i suglasnik. Naprotiv, Bog je izabrao te ljude i dao im iskustva, mudrost i izravnu komunikaciju od Svojeg Duha u suradnji, kako bi napisali Sveto pismo.

P: U 1 Kor 15,12-19, zašto mnogi teže poricanju Kristova uskrsnuća?

O: Postoje najmanje četiri moguća razloga.

1) U grčkoj i rimskoj kulturi, iako je postojao pojam besmrtne duše, nije postojao pojam uskrsnuća ljudi od mrtvih.

2) Nikada nisu svjedočili takvom događaju u prirodi. Jedini izuzetak je vjerovanje u mitsko biće, feniksa, koji se svakih 1000 godina spalio do smrti, a zatim je ponovno rođen. Danas ljudi koji vjeruju u znanost kao svoju vjeru (naziva se znanstvenjaštvo) poriču da se prirodni zakoni mogu prekršiti. Ali, kako je jedan pastor rekao, jednom kada prijeđete čudo Božjeg stvaranja svemira, ostatak je lak.

3) Uskrsnuće iz mrtvih bilo bi nemoguće bez priznavanja da postoje čuda od Boga.

4) Etički, ako je Isus uskrsnuo od mrtvih, to bi pokazalo da je Isus bio u pravu kada je rekao da će oni uskrsnuti od mrtvih i da bi se trebali bolje paziti kako sada žive svoj život.

P: U 1. Korinćanima 15,12-19, kako bi netko živio drugačije, vjerujući da je Krist uskrsnuo i da ćemo i mi uskrsnuti, nasuprot nekome tko u to ne vjeruje?

O: Jednom je bila žena koju je psiholog savjetovao prije amputacije. Psiholog je bio iznenađen koliko je ona sve mirno prihvaćala. Napokon je upitala psihologa: "Ponovno će narasti, zar ne?"

Poput te žene, samo obrnuto, znamo da će se naša tijela, kad se ozlijede i ostare, obnoviti, osim što će biti bolja nego što su ikad bila prije. Naš stav prema životu, prema nedaćama i prema odnosima trebao bi biti potpuno drugačiji. Čak i prvih milijun godina koje ćemo provesti na nebu, sa svojim uskrsnulim tijelima, mnogo je duže od vremena koje trenutno provodimo "dolje". Mi samo prolazimo na putu do našeg pravog doma.

P: U 1 Kor 15,18-19, zašto bi Pavao i drugi bili za žaljenje ako Krist nije uskrsnuo?

O: Nije bilo zabavno biti kamenovan i ostavljen za mrtvim, boriti se protiv divljih zvijeri i kasnije doživjeti brodolom. Pavao je mnogo podnio u ovom životu radi toga da vidi Boga u onom poslije. Ali ako uskrsnuća nije bilo, onda je sve bilo uzalud.

P: U 1 Kor 15,20.22, jesu li prvine Krist ili neki vjernici?

O: Prvi plod je Krist.

P: U 1 Kor 15,20, budući da je Isus bio prvina onih koji su uskrsnuli, što je s Lazarom, kojega je Isus ranije uskrsnuo od mrtvih?

O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Kronološki: Lazar je uskrsnuo sa svojim uobičajenim tjelesnim tijelom koje bi i dalje umrlo. Isus je kronološki bio prva osoba koja je uskrsnula s proslavljenim tjelesnim tijelom koje nikada neće umrijeti niti istrunuti (Djela 13,35-39).

Pozicijski: Čak i ako zanemarimo kronologiju, prvine također znače i najvažnije, a Isus zauzima položaj prvine svih koji će biti uskrsnuti.

Isus je bio prvi koji je ikada uskrsnuo s proslavljenim tjelesnim tijelom i On je također prvi među onima koji će uskrsnuti.

Q: U 1 Kor 15,22, kako to da su svi umrli u Adamu i kako to da su svi oživjeli u Kristu?

Svi su oživljeni u Kristu na tri načina.

1. Svi ljudi oživljavaju po završetku Tisućljeća (Otkrivenje 20,5) prije Suđenja pred Velikim bijelim prijestoljem u Otkrivenju 20,12-14. Osoba mora biti živa da bi iskusila drugu smrt.

2. Ponuda spasenja i opravdanja dostupna je svima (Rimljanima 11,32; Titu 2,11; 1. Timoteju 2,4-6; 4,10). Isus je pomirbeno žrtvovanje za cijeli svijet (1. Ivanova 2,2).

3. Svima koji vjeruju bit će pripisana opravdanost (1. Timoteju 4,10) i živjet će zauvijek na nebu s Bogom.

P: Je li 1 Korinćanima 15,22 netočan jer su svi proroci bili bezgrešni, kako uče bahaisti u djelu *Some Questions Answered* (Neka pitanja odgovorena), str. 118-121?

O: 1. Korinćanima 15,22 kaže da su svi Adamovi potomci sagriješili, a to uključuje i sve proroke osim Isusa. Uobičajena muslimanska zabluda, koju su Bahaisti naslijedili, jest da su svi proroci bili bezgrešni. No, to dovodi do čudnih proturječnosti. Jonu (božanskog proroka Yunusa za muslimane) pobjegao je u Tarsis i progutala ga je velika riba. Zar u bijegu nije bilo grijeha? Muslimani smatraju Adama prorokom, no ako on nije sagriješio u Edenskom vrtu, ne postaje li vaša definicija grijeha besmislena fraza? Mojsiju je bilo zabranjeno ući u Zemlju obećanu zbog gubitka samokontrole u Meribi. Budući da je Gospodin bio ljut na Mojsija u Ponovljenom zakonu 3,26, može li Gospodin biti ljut na nekoga tko nikada nije sagriješio?

Ovdje postoji pouka za svakoga. Ponekad ljude njihove iskrivljene predrasude gotovo prisiljavaju da iskrivljuju Bibliju kako bi odgovarala njihovim predrasudama.

P: Pokazuje li 1 Kor 15,23 da je Marija uznesena u nebo sa svojim tijelom, kako to uče neki katolički teolozi?

O: Ne. Teško je povjerovati da bi se bilo koji katolik pozvao na 1. Korinćanima 15,23 govoreći o navodnom uznesenju Marije, osim što u knjizi *When Cultists Ask*, str. 234, stoji da je Ludwig Ott spomenuo "mogućnost" da se ovo odnosi na Mariju u knjizi Ludwiga Ota *Fundamentals of Catholic Dogma* (uredio James Canon Bastible. Izdala kuća Tan Books 1960., str. 208).

Očito, budući da 1. Korinćanima 15,23 kaže da svatko ide na nebo u svoje vrijeme, a Krist je prvi otišao na nebo, onda to nekako pokazuje da je Marija otišla druga.

Budući da ovaj odlomak ne spominje Mariju, to je nekako kao da kaže da

1. Ako je Marija tijelom uznesena na nebo, Marija mora biti prva plodina spomenuta ovdje.

2. Ako je Marija spomenuta kao prva plodina, onda je Marija tijelom uznesena na nebo.

Možda je kružni karakter tog argumenta razlog zašto je Ott rekao da je to samo mogućnost te da se biblijski dokaz o uznesenju Marijinu ne može pronaći.

Osim kružnog rezoniranja, drugi problem s ovom tvrdnjom jest da 1. Korinćanima 15,22-25 ne raspravlja o uznesenju, već o uskrsnuću. Isus je bio prvi uskrsnuli s besmrtnim tijelom. Katolici i protestanti slažu se da, što god se dogodilo Mariji na kraju njezina zemaljskog života, ona nije uskrsnula. Naposljetku, čak i da se ovdje raspravljalo o tjelesnom uznesenju u nebo, a ne o uskrsnuću od mrtvih, Henok i Ilija su uzeti u nebo prije Krista.

Pokušaj primjene ovog stiha poučan je primjer koliko daleko neki domišljati teolozi moraju ići kako bi potkrijepili tjelesno uznesenje Marije, iako Ottu treba odati priznanje za iskrenost jer je rekao da se biblijski dokaz ne nalazi.

P: U 1 Kor 15,24, hoće li Kristovo kraljevstvo doista završiti i hoće li On sve predati Bogu Ocu, ili će Kristovo kraljevstvo trajati zauvijek, kao što kažu Lk 1,33 i Heb 1,8?

O: Oboje je istinito. Kristovo kraljevstvo ima dva aspekta. Isus je pobjednički kralj koji pobjeđuje svoje neprijatelje, i taj dio će doći kraju. Isus je vječni Knez Mira, i taj dio nikada neće završiti. Za više informacija pogledajte Haleyjevu knjigu *Navodne proturječnosti u Bibliji* (Alleged Discrepancies of the Bible), str. 137–138.

P: U 1 Kor 15,25-28, budući da će sve biti stavljeno pod Krista, znači li to da će svi ići u Raj, kako uči hereza univerzalizma?

O: Ne. Stavljanje pod Krista ne znači da će netko ići na Nebo. Neživotne stijene i demoni bit će stavljeni pod Krista, a neće ići na Nebo. Pogledajte raspravu o Poslanici Kološanima 1,20, Poslanici Rimljanima 5,19; Poslanici Rimljanima 8,29-30 i knjizi *When Cultists Ask* str. 234-235 za više informacija.

P: U 1 Kor 15,29, znači li krštenje za mrtve da ljudi ne moraju pojedinačno vjerovati?

O: Ne. Kao što pokazuju odgovori na sljedeća četiri pitanja, svaka se osoba krsti za sebe i mi ne krstimo za mrtve. Za opširniji odgovor pogledajte knjigu When Critics Ask, str. 464-465.

P: U 1 Kor 15,29, trebaju li kršćani krštavati za mrtve?

O: Ne. Pavao je govorio da ako čak i ti nekršćani vjeruju u uskrsnuće, što dokazuje njihovo krštenje za mrtve, zašto vi ne možete vjerovati u uskrsnuće? Vrlo sličan argument nalazi se u djelu Theophilus To Autolycus 1:13. (Teofil je bio biskup Antiohije od 168. do 181./188. g.)

"Što se tiče vašeg poricanja da mrtvi uskrsnu… vjerujete da Herkules, koji se spalio, živi; i da je Eskulap, kojega je udario grom, uskrsnuo;…" (Ante-Nicene Fathers, svezak 2., str. 92)

Ako je krštenje za mrtve jedna od najvažnijih stvari koje možemo učiniti, kao što uči mormonizam, zašto nas u Svetom pismu nigdje ne nalaže da to činimo? Pavao je spomenuo druge (oni) u 1. Korinćanima 15,29. Kult iz Pavlova vremena u Grčkoj, nazvan Kerenzijanci, krstio je za mrtve, ali nitko nikada nije rekao da to trebaju činiti kršćani. (Usput, cerinćani su također učili da je Krist došao na Isusa pri Njegovu krštenju, a napustio ga na križu, tako da je samo čovjek Isus umro, prema fusnoti NIV Study Bible na 1. Ivanovu 4,2, str. 1911.)

U Eleusinskim misterijima postojala je doktrina pranja potrebnog za blaženstvo u zagrobnom životu (Pindar, fragment 212; Sofokle, fragment 753.). Krštenje u ime drugih bilo je poznato, prema orfičkom fragmentu 245. Za više informacija pogledajte knjigu Hard Sayings of the Bible, str. 616. – 618.

Naravno, ne bismo trebali oponašati mnoge prakse Korinćana, kao što su tjelesnost, nemoralan život, sektarijanizam, zlouporabu Gospodnje večere i poricanje Isusova tjelesnog uskrsnuća. Ako nas današnja praksa, kakvu prakticiraju Mormoni, navodi na pomisao da je Bog od nas zahtijevao intenzivno genealoško istraživanje, 1. Timoteju 1:3,4 i Titu 3:9 zapovijedaju Božjem narodu da se ne posvećuje beskrajnim rodoslovima.

P: U 1 Kor 15,29-30, trebamo li prakticirati krštenje za mrtve, kako to uče mormoni?

O: Prvo neke istinite činjenice koje nisu izravno povezane s odgovorom, a zatim odgovor.

1. Grčka riječ huper znači "zbog", a ne nužno "za račun".

2. Mnogi su ljudi postali kršćani zbog svjedočanstva kršćana koji su već bili mučeni.

3. Krštenje za sve kršćane znači da smo, u jednom smislu, svi mrtvi ljudi, to jest, mrtvi za sebe i živi u Kristu (Kološanima 2,11-13)

Odgovor: Zamjenice koje Pavao koristi (oni, oni i mi) jasno pokazuju da Pavao nikada nije rekao da je on niti njegovi neposredni čitatelji prakticirali krštenje za mrtve. Pavao nije zapovjedio, preporučio, obavio, prakticirao niti rekao da su Korinćani prakticirali krštenje za mrtve. U 1. Korinćanima 10,18-22 Pavao spominje da su drugi prinosili žrtve idolima, ali ni mi to ne bismo smjeli činiti. Ne postoji primjer kršćana koji obavljaju krštenje za mrtve ni u cijeloj Bibliji ni u ranoj Crkvi. Međutim, neki vjerski heretici, nazvani kerinćani, prakticirali su krštenje za mrtve.

Budući da za to ne postoji niti zapovijed niti primjer, a jedina poznata praksa bila je ona nekrišćanskih kerinćana, mormoni su na prilično klimavim temeljima kada to čine najvažnijim dijelom svoje religije.

Kad je razgovarao s Grcima, Pavao je koristio spise paganskih grčkih pjesnika kako bi ponovio ono što je bilo istinito, kao u Djela apostolskih 17,23–29. Juda je koristio istinite izjave iz apokrifnih knjiga kako bi naglasio svoju poantu pred slušateljima. Isus je na sličan način koristio ono što se naziva argumentom "ad hominem" kako bi dokazao da je od Boga u raspravi s farizejima u Evanđelju po Ivanu 5,31–34.

Pavlova poanta u 1. Korinćanima 15,29-30 jest da, iako mnogi Grci nisu vjerovali i podsmevali su se tjelesnom uskrsnuću (1. Korinćanima 15,12; Djela apostolska 17,32), istovremeno su proto-gnostički Kerenzijanci krštavali za mrtve. Zašto misle da trebaju obavljati taj tjelesni ritual krštenja ako su tijela zauvijek nestala?

P: U 1 Kor 15,29-30, što je krštenje za mrtve?

O: Osim ovog stiha, znamo za samo dva slučaja, i oba su poganske prakse. Mandejci u Mezopotamiji to su prakticirali, kao i kerinćani (koji su se zatekli u Korintu). Nemamo nikakvih dokaza da je ijedan kršćanin prakticirao krštenje za mrtve.

P: U 1 Kor 15,32-33 koga je Pavao citirao?

O: Postoje dva komplementarna odgovora.

1. U 15,33 ("Loše društvo kvari dobar karakter") Pavao je citirao grčkog pjesnika Menandra, iz njegove komedije "Taida". Vidi također raspravu o Djela 17,16-34.

2. U 15,32. Pavao je citirao iz Izaije 22,13. Poput Pavla, ni Izaija nije sugerirao da slijedimo tu ispraznu izreku, već je izražavao stajalište bezbožnih ljudi.

Usput, Menander je živio otprilike od 342. do 291. pr. Kr., a Izaija je prorokovao od prije 739. do poslije 682. pr. Kr. Pavao je vjerojatno bio upoznat i s Menanderom i s Izaijom.

P: U 1 Kor 15,36, kada netko postavi glupo pitanje, poput "kako je moguće da Svemogući Bog…", kako odgovoriti na njihov prigovor s poštovanjem, a istovremeno pokazati njegovu glupost?

O: Ako postoji bilo kakva mogućnost da je to iskren prigovor, trebali biste mu odgovoriti. Trebali biste poštovati osobu koja postavlja pitanje. No kada se u pitanju krije pogrešna pretpostavka, poput one da Bog nije svemoguć, trebali biste svakako ukazati na nedostatak u toj pogrešnoj pretpostavci koja stoji iza pitanja.

P: U 1 Kor 15,37, podržava li to herezu reinkarnacije?

O: Ne, iz sljedećih razloga:

1. U slavljeno tijelo je trajno i više ne umire.

2. Ova se preobrazba događa samo jednom.

3. Radi se o promjeni u našem tijelu, a ne o promjeni našeg tijela.

Za više informacija pogledajte raspravu o Ivanu 3,3.

P: U 1 Kor 15,38-41, podržava li to na neki način mormonski koncept nebeskih, zemaljskih i telestijskih nebesa?

O: Ne. Ova analogija jednostavno pokazuje da kao što postoje različite slave u (jednom) fizičkom nebu, tako postoje i različite vrste slave u (Jednom) Raju. Činjenica da je Pavao naveo tri primjera (sunce, mjesec i zvijezde) ne znači tri neba, baš kao što to što je Pavao naveo četiri primjera u 1. Korinćanima 15:39 (ljudi, životinje, ptice i ribe) ne znači da postoji četiri neba. Raj ne bi bio Raj bez Isusa.

Postoje barem tri (neimenovana) Nebesa, prema Pavlu u 2. Korinćanima 12:2. Pavao je posjetio treće.

P: U 1 Kor 15,44, je li naše uskrsnulo tijelo fizičko ili duhovno?

O: Pavao je dao analogiju o Izraelcima u pustinji i stijeni, a ta analogija odgovara na ovo pitanje. Izraelci su dobili vodu iz fizičke stijene, ali ne iz obične fizičke stijene. Krist je bio duhovna sila iza te stijene. Naša uskrsnula tijela bit će fizička, ali ne samo fizička tijela. Kroz Krista imat ćemo i dodatnu duhovnu dimenziju.

Justin Mučenik (pisao oko 138. – 165. g.) bio je grčki filozof koji je prešao u kršćanstvo, koje je nazivao "istinitom filozofijom". Bio je dobro svjestan grčkih argumenata koji su se rugali tjelesnom uskrsnuću "u tijelu" i bio je među prvima koji su odgovorili na te argumente u djelu O uskrsnuću. Framenati koje imamo od ovog djela prevedeni su u zbirci Ante-Nicene Fathers, svezak 1, str. 294-299.

P: U 1 Kor 15,45, zašto je Isus posljednji Adam?

O: Postoje ključne paralele između Adama i Isusa. Od Adama smo naslijedili teške posljedice, uključujući pokvarenu, grešnu narav koja vodi u smrt. Svi koji prihvate Isusa kao svoga Gospodina i Spasitelja primaju novu narav i vječni život od Isusa.

P: U 1 Kor 15,45, budući da je Krist bio duh koji život daje, znači li to da nije imao i tjelesno tijelo?

O: Ne. Kristovo tijelo je duhovno i fizičko, a ne samo duhovno.

P: U 1 Kor 15,50, budući da tijelo i krv ne mogu ući u nebo, kako možemo uskrsnuti s tjelesnim tijelima?

O: Tko kaže da proslavljeno tjelesno tijelo mora imati zemaljske stvari, poput mesa i krvi? Biblija to ne kaže. Naprotiv, 1. Korinćanima 15,35-44 jednostavno kaže da će biti drugačiji.

P: U 1 Korinćanima 15,50, budući da tijelo i krv ne mogu ući u nebo, kako je onda Henok uznesen tako da "nije vidio smrt" u Hebrejima 11,5?

O: Očito je da Svemogući Bog ima sposobnost preobraziti Henoka kako bi imao proslavljeno tijelo, a da ne okusi smrt. Također, kada živi ljudi budu uzneseni na Nebo, možda neće okusiti smrt iz istog razloga.

Ukratko, Bog je mogao promijeniti tijela Henoka i uznesenih vjernika bez da okuse smrt, na način ekvivalentan onome kod vjernika koji umiru.

P: U 1 Kor 15,51-52, znače li ovdje pojmovi život i smrt samo vjeru i nevjeru, kao što učenici Bahá'íja uče u djelu Baha'u'llah i nova era, str. 270?

O: Ne, Sveto pismo je dosljedno da će biti fizičkog uskrsnuća.

Osim 1. Korinćanima 15,51-52, vidi:

Dan 12:2 "I mnogi koji spavaju u prašini zemaljskoj probudit će se, neki u život vječni, a drugi na sram i prezir vječni."

Otk 20,5 "Ostali mrtvi nisu oživjeli dok se ne navrše tisuću godina. Ovo je prvo uskrsnuće."

1 Sam 2:6 "Gospodin ubija i oživljava; spušta u Šeol i podiže."

Psalam 49:15 "Ali Bog će otkupiti život moj iz Sheola, jer će me sigurno uzeti k sebi."

Psalam 22:29, "…svi koji odlaze u prašinu klečeći će pred Njim…"

Psalam 23:6 Nakon što je u Psalmu 23:4 spomenuo sjenu smrti, David kaže: "U kući Gospodnjoj nastanit ću se zauvijek."

Psalam 49:8-9 "Jer je otkup njegove duše skup, i nikada plaća neće biti dovoljna, da bi živio zauvijek i ne vidio trulež."

Psalam 52:8-9 "U pouzdanom ljubavi Božjoj pouzdajem se zauvijek. Slavit ću Te zauvijek… pred svecima tvojim."

Izaija 25:7-8 "Na ovoj gori On [Bog] će progutati veo koji obavija sve narode, platno koje prekriva sve narode; progutat će smrt zauvijek…"

Izaija 53:8-10 Nakon što je u stihovima 8-9 rečeno da će onaj tko pati za nas biti ubijen i položen u grob bogataša, ipak će u stihu 10 vidjeti svoje potomstvo.

Svi ovi stihovi citirani su iz BSB-a.

P: U 1 Kor 15,52 i 1 Sol 4,16-17 što "posljednja truba" govori o nevolji?

Odgovor: Pretribulacionisti kažu da je posljednja truba bila posebna truba za vjernike i da nije jedna od sedam truba u Otkrivenju. Drugi ukazuju na ovaj stih kao na jednu od najvećih slabosti pretribulacionističkog pogleda. Kažu da je to sedma truba u Otkrivenju 11,15.

P: U 1 Kor 15,52-54, kako Bog može uskrsnuti smrtno tijelo vjernika koji je spaljen u pepeo ili ga su pojeli lavovi?

O: Bog je svemoguć i On može učiniti sve. Znanstveno gledano, iako većina naših stanica preživi (ili se množi i preživi) tijekom našeg smrtnog života, većina atoma koji čine naše stanice različiti su od onih koji su bili prije sedam godina. Stoga, da bismo uskrsnuli od mrtvih, ne moramo imati iste atome. Isto tako, stanice su "šarene" atoma. No Bog može, ali ne mora, upotrijebiti iste fizičke materijale (tj. atome) koji se nalaze u pokopanim posmrtnim ostacima. Dakle, to je li kršćansko tijelo pokopano ili kremirano (bilo s njezinim pristankom ili protiv njega) nema utjecaja na ono što će Bog učiniti. Međutim, neki kršćansko pokapanje vide kao svjedočanstvo naše čvrste nade u uskrsnuće.

P: U 1 Kor 15,54, kako i zašto "pokvarljivo… mora se obući u nepokvarljivo"?

O: Nije nam otkrivena sva ova tajna. Međutim, postoji nekoliko prirodnih primjera koji bi mogli ukazati na dio odgovora.

Kada je grm ili malo stablo zahvaćeno plijesni po svim svojim lišćem, jedini način da se spasi biljka jest da se ona odrubi, ostavljajući samo visoku panju. Gornji dio je odsječen zajedno s "grijehom" plijesni koja ga je zahvatila, ali korijenje je još uvijek tu i zdravo je. Biljka će se često ponovno izrasti, a u vremenu koje je potrebno da iznikne novo lišće, plijesan može nestati jer nije imala gdje živjeti.

Ako ste mislili da količina DNK u stanici ovisi o tome koliko je organizam velik ili inteligentan, mogli biste se vrlo iznenaditi kada saznate da stanica žabe ima oko 20 puta više DNK od stanice čovjeka. Žaba ne samo da mora imati DNK za funkcioniranje kao vodeni pužak, već mora imati i DNK za sve prijelaze i konačni rezultat, za život kao žaba koja diše zrakom. Anđeli i demoni mogli bi nas pogledati i pomisliti koliko smo podli i krhki stvorenja. Međutim, uvijek bismo mogli reći: "Ali pogledajte našu duhovnu DNK, koju smo dobili od našeg Oca!"

P: U 1. Korinćanima 15,58, što možete reći ili učiniti kada počnete osjećati da je vaš trud uzaludan?

O: Volio bih da možemo pitati Jeremiju. Imao je dugu karijeru, možda i više od 55 godina, kao prorok. Tijekom svog života, dok je vjerno služio i trpio zatočeništvo i zavjere protiv svog života, vidio je samo nekolicinu ljudi koji su vjerovali njegovim riječima. Ipak, otprilike 2600 godina kasnije, ljudi su nadahnuti Božjom riječju koja je došla preko njega. Rečeno na prilično drugačiji način, Jeremija bi bio loš procjenitelj koliko će njegov život i djelo biti utjecajni.

Galatićanima 6,9 govori nam da ne odustajemo, znajući da naš trud nije uzaludan ako u njemu ustrajemo.

Naš cilj nije da nas se smatra utjecajnima, niti da budemo utjecajni. Naš je cilj jednostavno ugoditi Bogu i činiti ono što On posebno želi da činimo, bilo da to u očima ljudi izgleda veliko ili malo. Na kraju, zadovoljstvo Božje riječi "Dobro, dobro i vjerno slugo!" više je od svih bogatstava ovog prolaznog svijeta. Držite oči uprte u konačnu nagradu i ostanite bliski Bogu u molitvi.

P: U 1. Korinćanima 16,18, budući da ne zaslužujemo nikakve dobre stvari, kako onda ti pobožni ljudi zaslužuju priznanje?

O: U apsolutnom smislu, ne zaslužujemo ništa od Boga osim pravde (i hvala Bogu što nam daruje milosrđe).

Međutim, u relativnom smislu, Bog nam zapovijeda da odamo priznanje i ohrabrenje pobožnim vođama koji dobro služe Bogu i drugima.

U šali bi bilo teško da kršćanin radi za kršćanskog šefa koji ne bi napravio tu razliku. Šef bi mogao reći: "Za sve dobre stvari koje su vam dane u ovom životu, koje vi zaista zaslužujete?" Radnik bi mogao odgovoriti: "Ništa. Sve je po milosti i milosrđu Božjem." Šef bi mogao odgovoriti: "Pa, drago mi je da razumiješ da sam ti htio dati povišicu, samo što je jednostavno ne zaslužuješ!"

P: U 1 Kor 16,22, zašto Pavao proklinje ljude koji ne vole (fileo) Gospodina?

O: Ako netko ovo vidi kao da Pavao želi da oni odu u pakao, to nije Božja želja, jer Ezekiel 18:23,32 i 2. Petrova 3:9 pokazuju da Bog ne želi da itko propadne. U odgovoru treba uzeti u obzir tri točke.

1. Bez obzira na to što nam Pavao to govori, ljudi koji ne vole Isusa su pod prokletstvom.

2. Pavao, a i mi, trebali bismo moliti da oni koji su pod prokletstvom neznanja Isusa vide prazninu i da im Bog pošalje iskustva, čak i bolna, kako bi im pokazao njihovu potrebu za Kristom.

3. Pavao, i mi, trebali bismo moliti da oni koji obavljaju proklet posao navođenja drugih na krivi put budu prokleti neuspjehom.

P: U 1. Korinćanima, kako znamo da je ovo zaista napisao Pavao?

O: Nemamo nikakvih dokaza koji upućuju na to da ga Pavao nije napisao. Sama Prva poslanica Korinćanima to potvrđuje, a rana Crkva nikada to nije dovodila u pitanje. Sedamnaest prednikenskih pisaca tvrdilo je da je Prva poslanica Korinćanima Pavlova. Klement Rimski, Polikarp, Poslanica Diognetu, Irinej Lionski, Muratorijev kanon, Klement Aleksandrijski, Tertulijan, Hipolit, Origen, Ciprijan Kartaginski, Pierius Aleksandrijski, Adamantius, Viktorin iz Peta, Metodije, Atanazije Aleksandrijski, Aleksandar Aleksandrijski i Eusebije iz Cezareje.

Pod pretpostavkom da je Pavao umro za vrijeme Neronove vladavine, njegova bi smrt bila oko 67. godine.

P: U 1. Korinćanima, kako znamo da je Pismo danas pouzdano očuvano u odnosu na ono što je izvorno napisano?

O: Postoje barem tri dobra razloga.

1. Bog je obećao sačuvati Svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrova 1,24-25; i Mateju 24,35.

2. Dokazi rane Crkve. Pisari rane Crkve do Prvog nicejskog sabora (325. g.) citirali su iz Prve poslanice Korinćanima oko 755 puta, ne računajući aluzije. Citirali su 65 % Prve poslanice Korinćanima, računajući djelomične stihove kao djelomične stihove. To je 282,6 od ukupno 437 stihova.

Ovdje su prednikajenska pisci koji su se pozivali na stihove iz 1. Korinćanima.

Prva Klementova poslanica (96. – 98. g.) u biti je pismo Klementa, biskupa rimskog, u kojem Korinćanima poručuje da trebaju činiti ono što im je Pavao rekao prije 50 godina. U 47. poglavlju Klement spominje Apolosa i Kefu

Klement Rimski citira 1. Korinćanima 2,9 u 1. Klementu, poglavlje 34, svezak 1, str. 14, svezak 9, str. 239

Ignacije 1. Korinćanima 1,20 ¼ citat iz Pisma Ignacija Efežanima, pog. 18, str. 56–57. Nakon toga slijedi parafraz, ali je riječ o neupitnoj referenci.

Ignacije, 1. Korinćanima 3:16; 6:19 aluzija u Pismu Ignacija Filadelfijcima, pog. 7, str. 84

1. Korinćanima 6,19 aluzija "mi smo hramovi Božji" u Pismu Ignacija Efežanima, gl. 15, str. 56

Papije piše: "Kako starješine kažu" i citira 1. Korinćanima 15,25–26 kao riječi apostola. Zatim citira 1. Korinćanima 15,27–28. Fragment 5, svezak 1, str. 154.

1 Kor 6,9,10b 1½ citat Poslanica Polikarpa Filipljanima (110–155. g.) gl. 5, str. 34

Poslanica Diognetu (oko 130.–200. g.)

Didakhe (120–150. g.)

Muratorijev kanon (170–210. g.) ANF sv. 5, str. 603 spominje Pavlova dva pisma Korinćanima, kao i ostalih 11 Pavlovih pisama.

2. Klement (120.–140. g.) gl. 11, str. 254 citira polovicu 1. Korinćanima 2,9: "oko nije čulo, ni oko vidjelo, ni u srce ljudsko nije ušlo."

Meliton Sardski (170. – 180. g.) spominje Luku i Marka kao "evanđelje". Spominje se 1. Korinćanima kao apostolovo djelo. Citat iz Poslanice Hebrejima. Govor o Gospodinovoj muci, pog. 9, str. 760–761

Atenagoras (177. g.) kaže: "riječima apostola", a zatim odmah citira 1. Korinćanima 15,54. Uspostanak mrtvih, pog. 18, str. 159.

Irenaeus iz Liona (182. – 188. g.) citira 1. Korinćanima 6,12 kao Pavlovo u djelu Irenaeus Protiv hereza, knjiga 4, poglavlje 37.4, str. 519

Klement Aleksandrijski pita koja je bila mudrost ovoga svijeta protiv koje nas je Pavao upozorio u 1. Korinćanima 3:19-21. Stromata (193-202. g.) knjiga 1., poglavlje 11.

Tertulijan (198. – 220. g.) citira 1. Korinćanima 8,2 i Galaćanima 1,7 i 5,7 kao riječi apostola u djelu O lijeku protiv heretika, glava 27, str. 256.

Tertulijan (198.–220. g.) citira 1. Korinćanima 15,29 u djelu O uskrsnuću tijela, gl. 48, str. 582

Teodot, vjerojatno montanist (oko 240. g.), aludira na 1. Korinćanima 15,49 u glavi 24. na str. 46

Hipoliti (225-235/6. g.) citira dio 1. Korinćanima 2,13 kao Sveto pismo u djelu O pobijanju svih heresa, knjiga 7., poglavlje 14., str. 107.

Julius Africanus (232.–245. g.) citira 1. Korinćanima 15,12 i kaže da je apostolovo u Poslanici Aristidesu, glava 1, str. 125

Origen (225. – 253./254. g.) citira 1. Korinćanima 1,24 kao Pavlovo djelo. de Principiis, knjiga 1, glava 2.1, str. 246. Također citira 1. Korinćanima 14,15 kao Pavlovo djelo u djelu de Principiis, knjiga 2, glava 2, str. 287.

Kiprijan je bio biskup Kartage od oko 246. do svog mučeništva 258. godine. Spominje Prvo Pavaovo pismo Korinćanima i zatim citira 1 Korinćanima 7,10–11 u Djelu "Treatises of Cyprian – Testimonies", poglavlje 90, str. 553. Također se poziva na Pavla i njegovo Prvo pismo Korinćanima u Trudi 12, druga knjiga, glava 1, str. 516

Grgur Čudotvorac (240. – 265. g.) citira 1 Korinćanima 6,13 kao riječ apostola u Kanonskom pismu, glava 1, str. 18.

Pierius Aleksandrijski (275. g.) citira 6 od 22 riječi iz 1. Korinćanima 7,7 kao Pavlove u Fragmentu 1, str. 157.

Adamantius (oko 300. g.) citira 1. Korinćanima 15,29 u Dijalogu o pravoj vjeri, peti dio, glava 23, str. 181

Arnobije, Protiv pogana (297.–303. g.), knjiga II., poglavlje 7., str. 435: "Zar vam nikada nisu odzvanjale u ušima te poznate riječi da je ljudska mudrost ludost pred Bogom?" (1. Korinćanima 3,19)

Viktorin, biskup Petovija u današnjoj Sloveniji (mučenički umro 304. g.) Spominje Stari i Novi zavjet u svom komentaru na Otkrivenje blaženog Ivana, str. 345. Navodi Pavlove poslanice: Rimljanima, Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Solunjanima, Filipljanima, Kološanima i Timoteju te citira 1. Timoteju 3,15 u poglavlju 16, str. 345. Nadalje citira 1. Korinćanima 15,53 na str. 346.

Metodije (270.–311./312. g.) citira 1. Korinćanima 7,34 kao Pavlovo. Banquet of the Ten Virgins, diskurz 1., pog. 1., str. 311.

Aleksandar Aleksandrijski (313.–326. g.) citira 1. Korinćanima 2,9 kao apostola Pavla i Kološanima 1,16.17 kao Pavla u Pismima o arijanskoj herezi, Pismo 1, gl. 5, str. 293.

Euzebije iz Cezareje (318.–325. g.) citira cijeli 1 Kor 15,55–56. Demonstracija Evanđelja, knjiga 4, poglavlje 11, str. 7

Nakon Niceje

Euzebije iz Cezareje (318.–339./340. g.) napisao je cjelovite komentare na Luku i 1. Korinćanima. Nicenka i postničenka očeva, Druga serija, sv. 1, str. 41.

Hegemonius (4. stoljeće) citira 1. Korinćanima 13,8-10 kao: "Jer u onoj prvoj poslanici Korinćanima, Pavao govori…" (Arhelaj govori) Rasprava s Manesom, pog. 37, str. 211

Zeno (4. stoljeće)

Viktorin iz Rima (nakon 363. g.)

Atanazije Aleksandrijski (367. g.) navodi knjige Novog zavjeta u Uskrsnom pismu 39, str. 552

Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.) citira 1. Korinćanima 3,8 kao "te riječi upućene Korinćanima". O Trojstvu, knjiga VIII, poglavlje 5, str. 139

Synopsis Scripturae Sacrae (350–370. g. ili 5. stoljeće) spominje Pavlova dva pisma Korinćanima kao dio Novog zavjeta. Citira 1. Korinćanima 1,1–2a.

Šizmatik Lucifer iz Cagliarija (370./371. g.)

Marcellus iz Ancire (oko 374. g.)

Bazilije Veliki iz Kapadokije (357.–378./379. g.) citira 1. Korinćanima 3,13 kao djelo Apostoла. O Duhu, pog. 15,36, str. 22. Također kaže da je 1. Korinćanima 7,6 Pavlovo djelo. Pismo 8, pog. 3, str. 117

Sinoda u Laodiceji (u Frigiji) (343.–381. g.) u kanonu 60. (str. 159.) navodi knjige Starog i Novog zavjeta. Kanon 59. (str. 158.) kaže da se u crkvi smiju čitati samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.

Ambrosiaster (nakon 384. g.)

Kiril Jeruzalemski (oko 349.–386. g.)

Ambrosije Milanski (370-390. g.)

Apolinari iz Laodikije (oko 390. g.)

Pacijan iz Barcelone (342-379/392. g.)

Grgur iz Elviere (nakon 392. g.)

Amfilohije (-397. g.) u Iambima ad Seleucum

Grgur iz Nisse (oko 356. – 397. g.) 1. Korinćanima 15,51–52 "božanski apostol … Korinćanima" O stvaranju čovjeka, pog. 32.6, str. 412

Didimus Slepi (398. g.)

Makarius/Simeon (4. ili 5. stoljeće)

Maksimin (4./5. stoljeće)

Petilijan (4. / 5. stoljeće) poziva se na 1. Korinćanima 7,5

Timotej Aleksandrijski (4. / 5. stoljeće)

Epifanije iz Salamise (360.–403. g.)

Flavijan Antiohijski (404. g.)

Gaudencije (nakon 406. g.)

Ivan Zlatousti (392.–407. g.) morao je zaista cijeniti Prvu poslanicu Korinćanima, jer je zabilježio 44 propovijedi o njoj, koje i danas posjedujemo. On kaže da su Prvu poslanicu Korinćanima napisali Pavao i Sostenes.

Kromacij (umro 407. g.)

Severijan (nakon 408. g.)

Niketa iz Remesijane (366.–ok. 415. g.)

Orosius/Hosius iz Brage (414.–418. g.) citira dio 1. Korinćanima 15,10 kao Pavlovo djelo. Obrana protiv Pelagijevaca, pog. 10, str. 127

Jerona (373.–420. g.)

Sozomen (370./380.–425. g.) citira 1. Korinćanima 11,12 kao riječi apostola Pavla. Crkvena povijest, knjiga IV., poglavlje 29, str. 324

Augustin iz Hipona (388.–430. g.) citira 1. Korinćanima 10,17 kao riječi apostola Pavla u Božjem gradu, knjiga 17, poglavlje 5, str. 345

Polupelagijanac Ivan Kasijan (419.–430. g.) citira četvrtinu stiha iz 1. Korinćanima 3,16; 4,16 kao Pavlovo u Institucijama Ivana Kasijana, knjiga 9.3, str. 264.

Marko iz Eremite (nakon 430. g.)

Kirilo Aleksandrijski (444. g.)

Hesihije Jeruzalemski (–450. g.)

Speculum (peti stoljeće)

Teodorit iz Cira (biskup i povjesničar) (423.–458. g.)

Varimadum (445/480. g.)

Dokazi o hereticima i lažnim knjigama

Marcion se poziva na 1. Korinćanima prema Tertulijanovu djelu.

Gnostički Ptolomej poziva se na 1. Korinćanima 2,15 prema Irenaeu.

Heretik Priscilijan (oko 385. g.)

Donatistički heretik Tikonije (nakon 390. g.)

heretik Pelagije (416.–418. g.)

Pelagijanski heretik Teodor iz Mopsuestije (392.–423./429. g.)

Sve to imamo i danas.

3. Najraniji rukopisi Prve poslanice Korinćanima koje posjedujemo pokazuju da postoje male varijacije u rukopisu, ali nula teološki značajnih pogrešaka.

p11 1 Kor 1:17-23; 2:9-12, 14; 3:1-3, 5-6; 4:3-5:5, 7-8; 6:5-7, 11-18; 7:3-6, 10-14. 7. stoljeće. Usklađeno sa Sinaiticusom

7. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

str. 14 - 1 Kor 1:25-27; 2:6-8; 3:8-10 peti stoljeće. Aleksandrijski tekst.

5. stoljeće? - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p15 (=Papirus Oxyrhynchus 1009) 1 Kor 7,18–8,4 (kasni 3. stoljeće). U knjizi The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts nalazi se slika p15 na str. 84. Evo datiranja:

3. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

3. stoljeće - 1975. - Aland, treće izdanje

3. stoljeće - 1998. - Aland, četvrto izmijenjeno izdanje

kasni 3. stoljeće (Philip Comfort i David P. Barrett u djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, 1999.)

p34 - 1 Kor 16:4-7; 10; 2 Kor 5:18-21; 10:13-14; 11:2,4,6-7 (7. stoljeće) aleksandrijski tekst.

7. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

p46 Chester Beatty II 100–150. g. 1 Kor 1:1–9:2; 9:4–14:14; 14:16–15:15; 15:17–16:22 (99 % ili 431/437 stihova) i drugi dijelovi Pavlovih pisama i Poslanice Hebrejima. Cjeloviti tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta sadrži fotografiju dijela p46 na str. 192. Također se na str. 197–198 navodi da kvaliteta i stihijometričke oznake pokazuju da je ovo napisao profesionalni prepisivač.

Prva polovica 3. stoljeća - 1936. - Frederic G. Kenyon prema djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.

2. stoljeće, 200. g. – 1935. – Ulrich Wilken prema djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.

200. g. – 1968. – Tekst Novog zavjeta.

81.–96. g. – 1988. – Young Kyu Kim prema The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts.

Oko 200. g. – 1975. – Aland i dr., treće izdanje.

Oko 200. g. – 1998. – Aland i dr., četvrto revidirano izdanje.

Rani do sredina 2. stoljeća - 1999. - The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts. To se djelomično temelji na rukopisu koji je vrlo sličan Papirusu Oxyrhynchus 8 (kasni prvi ili rani drugi stoljeće) i Papirusu Oxyrhynchus 2337 (kasni prvi stoljeće).

p61 Rimljanima 16:23,25-27; 1. Korinćanima 1:1-2, 2-6; 5:1-3, 5-6, 9-13; Filipljanima 3:5-9, 12-16, Kološanima 1:3-7, 9-13, 1. Solunjanima 1:2-3; Titu 3:1-5, 8-11, 14-15, Filemonu 4-7. oko 700. g. po Kr.

oko 700. g. – 1968. – Tekst Novog zavjeta.

Oko 700. g. – 1975. – Aland i dr., treće izdanje.

Oko 700. g. – 1998. – Aland i dr., četvrto revidirano izdanje.

Vaticanus [B] 325-350. g. poslije Krista

Sinaiticus [Si] 340-350. g.

Bohajski koptski [Boh] 3./4. stoljeće

Sahidski koptski [Sah] 3./4. stoljeće

Gotski [Goth] 493. – 555. n.e.

Alexandrinus [A] oko 450. g.

Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće

Pogledajte www.BibleQuery.org/1 Corinthians Manuscripts.html za više o ranim rukopisima Prve poslanice Korinćanima.